Tajne ljetne noći

Bestseler New York Timesa

� roman �

Evangeline Jenner, mogla bi se izuzetno obogatiti domogne li se očeve ostavštine. No, kako bi se prvo oslobodila stege svoje beskrupulozne rodbine, odlučuje se obratiti zloglasnom vikon-tu St. Vincentu s nečuvenom ponudom: ponudom za sklapa-njem braka!Sebastian pak slovi za opasnog zavodnika i trideset sekundi u njegovom društvu svaku damu dovodi na zao glas. Ipak, ta fascinantna djeva pojavljuje se bez pratnje na njegovom pragu nudeći mu se za udaju. Kao aristokrat s istančanim okom za lijepo, zna da Evie ne predstavlja tako loš izbor.No, njezina ponuda nije bezuvjetna: nakon prve bračne noći više neće voditi ljubav! Odlučna je nikad ne postati još jedna u nizu onih kojima je taj vatreni libertinac slomio srce, a to znači ili da će se on jednostavno morati više potruditi kako bi je zaveo... ili joj se predati cijelim srcem i prvi puta istinski nekoga zavoljeti!

Lisa Kleypas jedna je od najpopularnijih američkih autorica ljubavnih romana. Naši su je čitatelji mogli upoznati čitajući roman Slatkorječivi neznanac. Jedne strasne zime, međutim, roman je koji se događa u Londonu 1843. godine kada u muš-ko-ženskim odnosima vrijede druga pravila. No Evangeline i Sebastian netipični su likovi koji će se odupirati svim druš-tvenim normama pa će do onog konvencionalnog završetka u obliku braka doći na samom početku romana. A što će biti nakon toga provjerite sami… Roman je s engleskoga prevela Andrea Pongrac a o Lisi Kleypas pročitajte više na www.lisakleypas.com.

ISBN 978-953-14-0xxx-x

w w w.moz aikknj iga.hr

149,00 kn

lis

a k

le

ypa

sTa

jne

ljetn

e no

ći

Lis

a K

leyp

asTa

jne l

jetne

noći

lisa kleypas

� roman �

Lisa Kleypas

Tajne ljeTne noći

Naslov izvornika

Secrets of a Summer Night

Copyright © 2004 by Lisa Kleypas

Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2012.

UrednikZoran Maljković

Nakladnik Mozaik knjiga

Za nakladnika Bojan Vidmar

Glavni urednikZoran Maljković

Lektorica Senka Jurić

Korektor Dinko Petriševac

Grafički urednik Ivica Jandrijević

Oblikovanje naslovnice Marija Morić

Fotografija na naslovnici © Susan Fox/Trevillion

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, repro-ducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima njem ili dru ga čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ISBN 978-953-14-1053-3CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 808727.

Lisa Kleypas

Tajne ljetne noćiS engleskoga prevela

SiLvija ČOLić

5

Julie Murphy, za svu ljubav, pažnju i beskonačno strpljenje

koje si pružila Griffinu i Lindsay,i nesebičnu potporu koju si mi poklonila.

Od srca ti hvala na svemu što si učinila za nas, a više od svega što si takva kakva jesi.

S ljubavlju,L. K.

7

PrOLOG

London, 1841.

Iako joj je majka cijeli život govorila da ne uzima novac od ne-poznatih ljudi, Annabelle Peyton tog dana odlučila se oglušiti na

njezino upozorenje... i u tren oka otkrila zašto ju je trebala poslušati.Budući da je Jeremy, njezin deset godina mlađi brat, školske

praznike upravo provodio kod kuće, Annabelle ga je, kao i uvijek, povela u rotondu na Leicester Squareu, na najnoviju dioramsku predstavu. Doduše, za takvo što trebalo je dva tjedna štedjeti na hrani i ostalim troškovima, no s obzirom da je Jeremy bio njezin jedini brat, Annabelle nije žalila ni novčića. Nijedno od dvoje dje-ce, rođene između njih, nije doživjelo svoj prvi rođendan.

– Annabelle, imaš li još novca? – upitao je Jeremy, vrativši se s blagajne.

– Bojim se da ne. Zašto? – zbunjeno je upitala.Kratko uzdahnuvši, Jeremy je odmaknuo pramen svoje guste

plave kose s čela. – Udvostručili su cijenu ulaznice. Po svemu su-deći, ova predstava znatno je skuplja od ostalih.

– Ali, u novinskoj reklami nije pisalo da su ulaznice poskupjele – ozlojeđeno je odvratila Annabelle. – Dovraga – mrzovoljno je dodala, prekapajući torbicu u potrazi za još kojim novčićem.

Dvanaestogodišnji Jeremy tužno se zagledao u veliki transpa-rent postavljen iznad ulaza u rotondu... DIORAMSKI PRIKAZ PADA RIMSKOG CARSTVA: NIKAD VIĐENO! SAVRŠE-NA ILUZIJA!

Lisa Kleypas

8

Iako se predstava prikazivala već puna dva tjedna, ljudi su još uvijek stajali u redu kako bi kupili ulaznice. Svi su željeli provje-riti je li iluzija doista toliko uvjerljiva koliko se tvrdi, a sudeći po komentarima nakon predstave, nisu se razočarali. Ljudi su u pra-vilu iz rotonde izlazili zaneseni, govoreći da je prikaz pada Rim-skog Carstva toliko stvaran, da su imali osjećaj kao da su se nekim čudom vratili u prošlost.

Dotad bi, gledatelji okupljeni nasred velike okrugle prostorije, pogledom pratili pripovjedača dok bi kružio oko oslikanog platna smještenog na unutarnjem zidu, opisujući prizor po prizor neke drevne bitke ili kakvog dalekog, nepoznatog kraja. Pripovijeda-nje bi najčešće bilo upotpunjeno glazbom i svjetlosnim efektima, no ovoga puta, prikaz je znatno usavršen. Prema pisanju Time-sa, radilo se o zapanjujuće realističnoj novotariji. Gledatelji su sa-da promatrali slike na novom, transparentnom platnu, stojeći na pokretnoj platformi. Drugim riječima, cijeli auditorij polako se okretao unutar rotonde, a u igri svjetlosti i sjene, slike na platnu djelovale su znatno realističnije, odnosno, poput pokretnih slika. Usto, u pojedinim prizorima sudjelovali su i glumci, što je znat-no pridonijelo kvaliteti predstave. Po onome što je Annabelle ču-la, završni prizor erupcije vulkana djelovao je toliko stvarno, da su pojedine žene vrištale od straha, a neke su se, navodno, čak i onesvijestile.

Uzdahnuvši, Jeremy je uzeo torbicu iz Annabellinih ruku, od-lučno ju zatvorio i vratio joj ju. – Nemamo novca za dvije ula-znice – rekao je, očito se pomirivši sa sudbinom. – Ti ćeš otići na predstavu. Mene ionako previše ne zanima.

Naravno, Annabelle je znala da je to obična laž. – Ni slučajno – odvratila je. – Za razliku od tebe, ja tu predstavu mogu pogle-dati bilo kad. Ti si taj koji se nakon praznika mora vratiti u ško-lu, i zato ulaznica pripada tebi. Ne brini, neću se dosađivati bez

Tajne ljetne noći

9

tebe. Najzad, predstava traje samo četvrt sata. Mogla bih to vri-jeme iskoristiti u obilasku obližnjih trgovina.

– I što ćeš tamo raditi bez novca? – upitao je Jeremy, skeptično ju pogledavši. – Razgledavati stvari koje ne možeš kupiti? To ni-je nimalo zabavno.

– Jasno da jest zabavno. Nije sve u kupnji. – Kako da ne! To je ono čime se siromašni tješe dok šeću Bond

Streetom – rekao je Jeremy, ironično se osmjehnuvši. – Usto, ne želim da ti muškarci dosađuju, što bi se zacijelo dogodilo kad bi sa-ma šetala ulicom. Jedva čekaju priliku da ti se počnu nabacivati.

– To je obična glupost – promrmljala je Annabelle. – Tko bi mi se nabacivao?

– Ne trudi se pretvarati kako nemaš pojma o tome – s osmije-hom je odvratio Jeremy, zagledavši se u njezine velike plave oči. Profinjenih crta lica i s raskošnim zlaćanim uvojcima, ukosnica-ma pričvršćenim u urednu punđu na zatiljku, izgledala je poput anđela. – Znam da si svjesna njihovih pogleda. I nisam stekao do-jam da ti osobito smetaju.

– Je li? – upitala je Annabelle, izigravajući uvrijeđenost. – Što bi ti uopće mogao znati o mojem odnosu prema muškarcima? Pro-vodiš kod kuće premalo vremena da bi to znao.

– To će se ubrzo promijeniti – mirno je odvratio Jeremy i naglo se uozbiljio. – Nemam namjeru nastaviti školovanje – izvijestio ju je. – Pronaći ću posao. Trebao bih tebi i majci olakšati život, umjesto što vam ga otežavam.

– Naravno da nećeš učiniti takvo što – odvratila je Annabelle, zaprepašteno ga pogledavši. – Majci bi srce puklo od jada kad bi prekinuo školovanje. Da je naš otac živ...

Jeremy je naglo odmahnuo glavom, spriječivši ju da završi reče-nicu. – Annabelle, i sama znaš da smo siromašni – tiho je izgovorio. – Nemamo dovoljno novca ni za kupnju dvije ulaznice, a kamoli...

Lisa Kleypas

10

– I što s tim? Kad bi se i zaposlio, to nam ne bi znatno pomoglo. Što bi uopće mogao raditi? – ironično je upitala. – Nemaš zavr-šenu školu, niti poznaješ ljude na položaju. Jedino što ti preosta-je jest prati ulice ili raditi kao potrčko. Računaš li s bilo kakvim pristojnim poslom, bolje ti je da se vratiš u školske klupe. A ja ću se u međuvremenu potruditi udati za nekog dobrostojećeg gos-podina. I tako će, napokon, sve biti dobro.

– Zaboga, tko će te oženiti bez miraza? – zlovoljno je upitao Jeremy.Kratko su zurili jedno u drugo, namrštenih izraza lica, no vi-

djevši kako su se vrata rotonde otvorila, a ljudi pohrlili prema ula-zu, Jeremy je sestru hitro obgrlio oko struka i poveo ju u stranu. – Nije važno – rekao je. – Ne moramo pogledati tu predstavu. Zabavit ćemo se nečim što ne košta ništa.

– Čime? – zbunjeno je upitala Annabelle.– Nemam pojma – odvratio je Jeremy.Trenutak potom oboje su prasnuli u smijeh.– Jeremy? Začuvši dubok, muški glas, Jeremy se brzo okrenuo. – Gospo-

dine Hunt, drago mi je što vas vidim – s osmijehom je izgovorio i uljudno se naklonio. – Čudim se što ste me prepoznali.

– Iskreno, i ja se tome čudim. Prilično si porastao otkad sam te zadnji put vidio – s osmijehom je odvratio muškarac. – Pretpo-stavljam da si na praznicima?

– Da, gospodine – odvratio je Jeremy pa, vidjevši kako se Hunt okrenuo prema dvojici prijatelja kako bi im rekao neka produže u rotondu bez njega, iskoristio priliku da objasni sestri o kome je riječ. – To je gospodin Hunt... mesarov sin – prošaputao je. – Ne-koliko puta naletio sam na njega kad me majka poslala da naručim meso. Lovaš je... budi pristojna prema njemu.

Diskretno osmotrivši muškarca, Annabelle je opazila kako je prilično otmjeno odjeven za sina jednog mesara. Odijelo koje je

Tajne ljetne noći

11

nosio bilo je modernog, šireg kroja, no pod njim se svejedno mo-glo nazrijeti vitko, ali snažno muško tijelo. Po ustaljenom običaju, prije ulaska u rotondu skinuo je šešir, otkrivši masu crne, blago valovite kose. Bio je visok muškarac krupnih kostiju i izražajnog, muževnog lica, širokih usana, dugog ravnog nosa i prodornih ta-mnih očiju. Pogled mu je bio pomalo ironičan, a u osmijehu koji je titrao na njegovim usnama nije bilo ničeg prijetvornog. Čak i letimičnim pogledom moglo se ustanoviti kako čovjek poput nje-ga nije sklon besposličarenju. Djelovao je poput nekog tko je na-vikao teškim i upornim radom ostvariti najviše ciljeve.

– Moja sestra, gospođica Annabelle Peyton – rekao je Jeremy, čim se Hunt ponovo okrenuo prema njima. – Annabelle, ovo je gospodin Simon Hunt.

– Počašćen sam što sam vas upoznao, gospođice – promrmljao je Hunt, uljudno se naklonivši.

Unatoč njegovu savršeno uglađenom držanju, Annabelle je u njegovim očima ugledala nešto zbog čega je nakratko ostala bez daha. Bilo je to nešto poput... bljeska prepoznavanja koji proleti između dvije osobe koje se ne poznaju... ili se nisu poznavale, sve do trenutka kada je sudbina odlučila staviti ih jedno drugome na put. Nešto posve nestvarno, a ujedno previše stvarno da bi se mo-glo olako pripisati mašti. Obuzeta osjećajem kako se našla usred neke čarolije, Annabelle se nesvjesno primakla korak bliže Jere-myju, kao da pokušava pobjeći od Huntova uporna pogleda. No uzalud. Osjetivši kako joj obraze preplavljuje rumenilo, poželje-la je propasti u zemlju od nelagode, no unatoč tome, nije smogla snage oboriti pogled. Huntove oči jednostavno su ju zarobile.

– Imaš li što protiv da se tijekom predstave pridružim tebi i tvo-joj sestri? – tiho je upitao Hunt, i dalje zureći u Annabelle.

Nekoliko trenutaka prošlo je u nelagodnoj tišini, a Jeremy je ta-da, naizgled nonšalantno, odmahnuo glavom. – Vrlo ste ljubazni,

Lisa Kleypas

12

gospodine Hunt, no predomislili smo se. Nećemo pogledati tu predstavu.

– Jeste li sigurni? – upitao je Hunt, začuđeno podigavši obrve. – Sudeći po svemu, riječ je o spektaklu koji bi bilo šteta propusti-ti – dodao je, pa svrnuo pogled na Jeremyja. Trenutak je pozorno proučavao izraz njegova lica, a zatim se blago osmjehnuo. – Dra-gi momče, znam da o tome ne bih smio govoriti pred damom, no svejedno te moram upitati... je li možda problem u novcu? Ako je tako, rado ću ti pomoći...

– Ne, hvala – hitro je odvratila Annabelle, pa uhvatila Jeremyja pod ruku i laktom ga oštro munula u rebra.

Kratko se trgnuvši, Jeremy se u nedoumici zagledao u gospo-dina Hunta. – Doista ste ljubazni, gospodine, no moja sestra sma-tra kako...

– Ne želim vidjeti tu predstavu – uplela se Annabelle, preki-nuvši brata u obrazloženju njezinih motiva. – Čula sam da su neki prizori prilično uznemirujući za dame. Nasilje i tragedije nimalo me ne privlače. Radije bih prošetala parkom.

– Zar ste uistinu toliko plahi, gospođice Peyton? – upitao je Hunt, ne trudeći se prikriti ironiju.

Ukoliko je imao namjeru podbosti ju, uspio je. Ljutita, Annabe-lle je naglo svrnula pogled na brata. – Vrijeme ja da pođemo, Jere-my – odlučno je izgovorila. – Sigurna sam da će gospodin Hunt uživati u predstavi i nije u redu da ga dulje zadržavamo.

– Nažalost, ni približno toliko koliko bih uživao kad bismo ju svi zajedno pogledali, gospođice – s uzdahom je odvratio Hunt, pa svrnuo pogled na Jeremyja. – Pomisao da će mi to zadovoljstvo biti uskraćeno zbog nekoliko šilinga, prilično me deprimira.

Osjetivši kako se Jeremy koleba, Annabelle je čvršće stisnula njegovu podlakticu. – Jeremy, jasno ti je da ne možeš prihvatiti takvo što – prošaputala je. – Zahvali se gospodinu Huntu i...

Tajne ljetne noći

13

Na njezinu žalost, Jeremy je potpuno ignorirao njezin savjet. – Gospodine, ako biste na to gledali kao na pozajmicu, mislim da bih mogao prihvatiti vašu velikodušnu ponudu – rekao je. – Do-duše, moram priznati kako u tom slučaju nisam siguran kada bih vam mogao vratiti novac – iskreno je dodao.

Začuvši bratove riječi, Annabelle je poželjela propasti u zemlju od srama. S obzirom da se u svakoj situaciji očajnički trudila pri-kriti činjenicu kako su spali gotovo na prosjački štap, tome se i ni-je bilo za čuditi. No više od svega osjećala se posramljenom što je Jeremy bio spreman posuditi novac upravo od tog čovjeka. Ako je mesarov sin imao ikakve dvojbe oko njihova imovinskog stanja, sada mu je sve moralo biti savršeno jasno.

– Nema nikakve potrebe za žurbom – s osmijehom je odvra-tio gospodin Hunt. – Sljedećeg puta, kada dođeš provesti školske praznike kod kuće, svrati u mesnicu i ostavi novac mojem ocu. Dogovoreno? – upitao je i pružio mu ruku.

Zgranuta, Annabelle je promatrala kako njezin brat i gospodin Hunt izmjenjuju kratak muški stisak. – Dogovoreno – veselo je odvratio Jeremy. – Hvala, gospodine.

– Jeremy, doista ne možeš... – prijeteći tiho započela je Anna-belle, no prekasno, jer gospodin Hunt hitro im je okrenuo leđa i požurio prema blagajni. – Pričekajte me. Začas ću se vratiti – pre-ko ramena im je dobacio.

– Zaboga, Jeremy, nisi smio pristati na takvo što! – promrsila je Annabelle, ljutito se zagledavši u brata. Ako je na njegovu li-cu očekivala ugledati kajanje, prevarila se, jer Jeremy se očito ni-je ni najmanje kajao. – Nebesa, kako si to mogao učiniti? Kako ti je moglo pasti na pamet pozajmiti novac? I to od čovjeka poput njega! To je jednostavno... nezamislivo.

– Što misliš pod tim da nisam trebao pozajmiti novac od čo-vjeka poput njega? – upitao je Jeremy, začuđeno se zagledavši u

Lisa Kleypas

14

nju. – Rekao sam ti da je lovaš. Ah, da... – rekao je, snuždeno se osmjehnuvši. – Vjerojatno smatraš kako nisam trebao pozajmiti novac od čovjeka iz niže klase, osobito ako je tako besramno bogat. Doduše, ne razumijem zašto tako misliš, budući da ni mi nismo plemenitaši, samo smo u daljnjem srodstvu s nekima od njih, i...

– Kako mesarov sin može biti besramno bogat? – upitala je Annabelle. – Iskreno sumnjam da se itko može obogatiti proda-jući Londoncima bifteke i slaninu.

– Nisam rekao da radi u mesnici svog oca – istaknuo je Jere-my. – Nego da sam nekoliko puta tamo naletio na njega. On nije mesar, nego financijaš.

– Financijaš? Dakle, špekulant – rekla je Annabelle, naglo se namrštivši. U društvu u kojem se smatralo vulgarnim javno go-voriti o novcu, karijera koja se temelji na novčanim poduhvatima nije se držala nečim čime bi se itko trebao osobito dičiti.

– Rekao bih da je malo više od špekulanta – odvratio je Jeremy. – No, čini se da nije važno čime se bavi i što je u životu postigao. Jedino što se gleda je porijeklo, zar ne?

Annabelle nije bila naročito oduševljena njegovom ironijom. – Zaslužio si peticu iz demokratičnosti – suho je odvratila. – No ako misliš da se ponašam snobovski, moram te razuvjeriti. Prigovorila bih ti i da si novac za ulaznice posudio od nekog vojvode.

– Možda, ali ni približno toliko oštro – rekao je Jeremy, gla-sno se nasmijavši.

Vidjevši kako Simon Hunt žuri prema njima, prekinuli su ra-spravu. – Problem je riješen – s osmijehom je rekao, kratko po-gledavši jedno pa drugo. – Hoćemo li?

Annabelle bi možda ostala stajati kao ukopana, no budući da je Jeremy odmah krenuo prema ulazu u rotondu, morala je po-ći za njim. – Molim vas, nemojte se osjećati dužnim praviti nam društvo – rekla je, iskosa pogledavši gospodina Hunta. Znala je

Tajne ljetne noći

15

da zvuči drsko i nezahvalno, no kad god bi ga pogledala... u nje-zinoj glavi zazvonilo bi na uzbunu. Gospodin Hunt jednostavno nije bio muškarac u čijem bi se društvu bilo koja mlada dama mo-gla osjećati sigurno i opušteno. Unatoč otmjenoj odjeći i uglađe-nom držanju, djelovao je prilično necivilizirano. Bio je jedan od onih muškaraca s kojima djevojka iz dobre obitelji, ako ima imalo mozga u glavi, ne bi nasamo provela ni pet minuta. Mišljenje koje je stekla o njemu, nije imalo nikakve veze s njegovim društvenim položajem. Nego s reakcijom na fizičku privlačnost prema puno-krvnom primjerku muškarca poput njega. Takvo što dotad joj je bilo potpuno nepoznato, no nagonski je osjećala da bi se morala zaštititi. – Sigurna sam da vaši prijatelji očekuju da im se pridru-žite – dodala je, nadajući se da zvuči dovoljno odsječno.

– Sumnjam da bi ih pronašao u ovakvoj gužvi – nehajno je od-vratio, slegnuvši ramenima.

Bila je to obična glupost. Muškarac visok poput njega mogao bi u tren oka pronaći bilo koga u masi ljudi. Annabelle je to znala jednako dobro kao i on, no nije se željela prepirati. Postalo je oči-to da je gospodin Hunt odlučio provesti svoju volju, neovisno o tome što ona o tome mislila. Drugim riječima, predstavu će gle-dati stojeći uz njega, i sve što joj je preostalo, bilo je pomiriti se s tim. Ipak, vidjevši kako je Jeremy uzbuđen, njezina ljutnja prilič-no je splasnula.

– Oprostite – znatno je blaže nastavila. – Nisam željela biti ne-uljudna. Radi se samo o tome da se ne volim osjećati dužnom ne-kome koga ne poznajem.

S razumijevanjem je kimnuo i kratko ju pogledao pogledom zbog kojeg ju je ponovo oblila vrućina. – Mogu to shvatiti – re-kao je, i uhvativši ju za lakat, poveo ju prema ulazu. – No, doista nema razloga da se tako osjećate. Najzad, nismo potpuni stranci. Vaši već godinama kupuju kod mog oca.

Lisa Kleypas

16

Ušavši u veliku okruglu prostoriju, popeli su se na masivnu plat-formu i produžili do željezne ograde. Prostor između platforme i golemog, vješto oslikanog platna na zidu, s prizorom rimskog pej-zaža, bio je krcat složenom opremom za specijalne efekte, kakvu, sudeći po komentarima okupljenih, dotad još nitko nije vidio. Čim se podij napunio, svjetla u prostoriji počela su se postupno gasiti i, malo zatim, gledatelji su se našli u potpunom mraku. Žamor pre-pun uzbuđenog iščekivanja pretvorio se u zadivljene uzvike kad se pred publikom ukazao prizor, difuzno rasvijetljen sa stražnje stra-ne platna. Bio je toliko stvaran, da je Annabelle na trenutak ostala bez daha. Bilo je doista teško oteti se dojmu kako se odjednom naš-la u nekom drugom vremenu i prostoru. Odmah potom, na scenu je stupilo nekoliko glumaca, odjevenih u toge i sa sandalama na nogama, a pripovjedač je započeo priču o padu Rimskog Carstva.

Iako je predstava višestruko premašila njezina očekivanja, Annabelle se ni uz najbolju volju nije mogla potpuno usredoto-čiti na nju. U blizini muškarca poput gospodina Hunta, takvo što bilo je jednostavno nemoguće, pogotovo zato, jer bi se svako toliko sagnuo i šapnuo joj na uho pokoji šaljivi komentar, poput onoga kako ne bi trebala pokazivati tako otvoreno zanimanje za muškarce odjevene u jastučnice. Iako se svojski trudila ostati oz-biljna, nekoliko puta kratko se nasmijala, što se ljudima koji su sta-jali do njih, sudeći po načinu na koji su ju prijekorno pogledali, nije osobito svidjelo. No, ako se i ponadala da će se gospodin Hunt nakon toga upristojiti, nada joj je bila kratka vijeka, jer nastavio ju je nasmijavati. Srećom, Jeremy je bio previše očaran predstavom i proučavanjem dijelova opreme koji proizvode specijalne efekte, da bi obraćao pozornost na njih.

Ipak, silom prilika oboje su se uozbiljili kad se platforma prili-kom okretanja odjednom naglo zaustavila, da bi se odmah potom, uz kratak trzaj, ponovo počela okretati, uslijed čega je Annabelle

Tajne ljetne noći

17

izgubila ravnotežu i na vlastito zaprepaštenje našla se u Huntovu naručju. Trajalo je samo nekoliko trenutaka, jer čim je shvatio da se ustabilila, maknuo je ruke s njezina struka. – Jeste li dobro? – tiho je upitao.

– Jesam – odvratila je, jedva se usuđujući disati. – Oprostite... nisam namjerno... ne znam kako se to...

Bila je toliko zgranuta da ni uz najbolju volju nije mogla zavr-šiti rečenicu. Doduše, ne time što se spotaknula, ni time što ju je pridržao. Nego svojom reakcijom na njegov zagrljaj. Jer, nakrat-ko, poželjela je dovijeka ostati u njegovim čvrstim i sigurnim ru-kama. Što bi to moglo značiti i kako joj je takvo što uopće moglo pasti na pamet, bilo je van domašaja njezina poimanja. To je zbog njegova mirisa, odjednom je shvatila. Mirisao je poput nekoga tko se upravo vratio s jahanja... svježe i neusporedivo muževnije od bilo kojeg namirisanog aristokrata kojeg je zadnje vrijeme poku-šala zavesti, u nadi da će ju zaprositi.

Naglo je uperila pogled u platno, no bila je previše uznemire-na i rastresena da bi mogla pratiti radnju. Sve čega je bila svjesna jest da se svjetla i boje prigušuju... očito se bližio suton Rimskog Carstva. Za razliku od nje, Hunt se nije trudio pretvarati kako ga predstava zanima. Njegov pogled bio je uperen ravno u njezino lice, a budući da su stajali tako blizu jedno drugome, Annabelle je mogla osjetiti da mu se disanje ubrzalo.

– Ne biste... – jedva je čujno prozborila, pa oblizala svoje suhe usnice. – Ne biste smjeli tako zuriti u mene.

– Uz vas, ništa drugo me ne zanima – odvratio je dubokim, senzualnim šapatom.

Ostala je potpuno mirna, pretvarajući se kako ju je njegov kom-pliment ostavio potpuno ravnodušnom, iako nije bilo tako. Zapra-vo, istina je bila posve suprotna, jer srce joj je počelo snažno lupati, a u utrobi je osjetila čudno komešanje. Jedva je mogla vjerovati da

Lisa Kleypas

18

joj se gospodin Hunt usuđuje otvoreno udvarati usred dvorane pu-ne ljudi i takoreći pred nosom njezina brata. Pokušavajući suzbiti iznenadni napadaj vrtoglavice, nakratko je sklopila oči.

Srećom, vrtoglavica se mogla pripisati i okretanju platforme, budući da je Jeremy, kada je svrnuo pogled na sestru, upravo tako protumačio njezine sklopljene oči.

– Gledaj – rekao je i kratko ju povukao za rukav. – Sada će pri-kazati erupciju vulkana. Ne možeš to propustiti.

Odjednom, nastupio je potpuni mrak, a ispod platforme začula se potmula grmljavina, koja je iz trenutka u trenutak postajala sve jača i zaglušnija. Uzbuđeni žamor popraćen napetim smijehom i pokojim vriskom, preplavio je prostoriju, a ukoliko je itko bio na rubu da izgubi svijest, bila je to Annabelle, budući da ju je Hunt obgrlio oko struka i privukao ju bliže k sebi. Njegov zamaman miris ponovo joj je ispunio nosnice... i prije nego što je stigla izu-stiti i riječ, zarobio je njezine usnice svojima. Zgranuta, podigla je ruke da ga odgurne, no ni uz najbolju volju nije to mogla učiniti.

Jer taj poljubac nije bio nimalo nalik poljupcima mladića koji su joj dotad udvarali. Katkad, tijekom šetnje parkom ili u mrač-nom kutu salona, poneki momak u žaru udvaranja, spustio bi na njezine usnice brz, nespretan poljubac, no nikada ovakav... spor, a ipak zahtjevan, ujedno blag i sladostrastan... jednostavno zano-san. Omamljena, kratko je zadrhtala u njegovu naručju i bespo-moćno se prepustila njegovim pohotnim usnicama. Shvativši da mu uzvraća poljubac, zaključila je kako mora da je potpuno sišla s uma. Ipak, ni to nije bilo dovoljno da ju prizove k svijesti. Simonu Huntu u tren oka uspjelo je pretvoriti ju u zarobljenicu vlastitih čula, i tu, po svemu sudeći, nije bilo pomoći.

Odjednom, naglo je prekinuo poljubac. Na dugi se trenutak za-gledao u njezine oči, pa polako spustio usnice tik do njezina uha. – Oprostite – prošaputao je, i vrhovima prstiju pomilovao ju po

Tajne ljetne noći

19

vratu. – Nisam mogao odoljeti – dodao je. Vidjevši kako prosto-riju preplavljuje jarko crveno, treperavo svjetlo, blago ju je odgur-nuo od sebe i bez riječi se udaljio.

Gluh i slijep za sve osim prizora na platnu, Jeremy ju je ponovo povukao za rukav. – Što kažeš na ovo? – oduševljeno je uzviknuo, zureći u prilično vjernu simulaciju erupcije vulkana. – Nevjero-jatno, zar ne? – zadivljeno je upitao, pa pogledom potražio Hun-ta u namjeri da i s njim podijeli oduševljenje. – Gdje je gospodin Hunt? – zbunjeno je upitao, shvativši da ga nema. Budući da je Annabelle bez riječi slegnula ramenima, zaključio je kako se ti-me ne treba zamarati. – Sigurno se pridružio svojim prijateljima – rekao je, i ponovo svrnuo pogled na platno.

Previše zgranuta time što je upravo doživjela, Annabelle je širom otvorenih očiju ukočeno zurila pred sebe. Jedva je mogla vjerovati da se to uistinu dogodilo. Nebesa, je li moguće da ju je Hunt do-ista poljubio usred gomile ljudi? K tomu još tako... grješno pohotno.

Ako već ništa drugo, barem joj je postalo savršeno jasno zašto mu nije smjela dopustiti da plati njihove ulaznice. Muškarci poput njega takve prilike koriste da bi uslugu naplatili na krajnje nemo-ralan način. No, ono što u svemu tome nije mogla shvatiti, bilo je njezino ponašanje.

Zaprepaštena koliko i posramljena, uporno se pitala zašto mu je uopće dopustila da ju poljubi. Istog trenutka kad je spustio usnice na njezine, trebala ga je odgurnuti i oštro ga upozoriti da se pribe-re. Umjesto toga, rastala se s pameću i posve mu se prepustila. Što-više, čak mu je i uzvratila poljubac. Pomisao da ju je Simon Hunt u tren oka uspio pretvoriti u robinju požude kojoj se nije uspjela oduprijeti, istinski ju je zgranula. Jednostavno nije mogla shvatiti kako mu je to uspjelo. No to, najzad, i nije bilo toliko važno. Ova-ko ili onako, uspjelo mu je. Što je u konačnici značilo da će se od-sad pa nadalje, pod bilo koju cijenu, morati držati podalje od njega.

20

PrvO POGLavLje

London, 1843.Krajem sezone društvenih okupljanja

Gotovo da i ne postoji djevojka koja se, ukoliko to želi, ne bi mogla udati, pod uvjetom da ima pozamašan miraz.

Savršeno mirna izraza lica, Annabelle je živčano lupkala pot-platom svoje plesne cipelice po uglačanom parketu dvorane u ko-joj se održavao još jedan od brojnih balova na koje je uporno od-lazila, nadajući se da će pronaći muškarca za kojeg će se udati. I tako već četvrtu godinu za redom. Bilo bi nemoguće prebrojati koliko je puta poželjela iskočiti iz kože na pomisao da zaslužuje bolje od sjedenja uza zid, u neudobnoj stolici visoka naslona, bez prestanka se nadajući, nadajući i nadajući da će joj se neke veče-ri, na nekom balu, napokon osmjehnuti sreća. No nije, i stoga je i dalje večeri provodila gledajući druge kako plešu i hineći kako joj je svejedno što i ona nije među njima i kako je opuštena i kako je sve u savršenom redu.

Uzdahnuvši, spustila je pogled na svoju malu plesnu knjižicu. Kao i većina knjižica u koje su djevojke upisivale imena svojih partnera za ples, bila je izrađena od slonovače, s nizom kartica od bjelokosti, koje su, kad bi se raširile, izgledale poput lepeze. No za razliku od njihovih, na karticama njezine minijaturne lepeze, nije bilo nijednog imena. Raširene, kartice su djelovale poput re-da bijelih, iskešenih zuba. Pomislivši kako to izgleda kao da joj se smiju u lice, Annabelle je hitro sklopila lepezu i svrnula pogled

Tajne ljetne noći

Bestseler New York Timesa

� roman �

Evangeline Jenner, mogla bi se izuzetno obogatiti domogne li se očeve ostavštine. No, kako bi se prvo oslobodila stege svoje beskrupulozne rodbine, odlučuje se obratiti zloglasnom vikon-tu St. Vincentu s nečuvenom ponudom: ponudom za sklapa-njem braka!Sebastian pak slovi za opasnog zavodnika i trideset sekundi u njegovom društvu svaku damu dovodi na zao glas. Ipak, ta fascinantna djeva pojavljuje se bez pratnje na njegovom pragu nudeći mu se za udaju. Kao aristokrat s istančanim okom za lijepo, zna da Evie ne predstavlja tako loš izbor.No, njezina ponuda nije bezuvjetna: nakon prve bračne noći više neće voditi ljubav! Odlučna je nikad ne postati još jedna u nizu onih kojima je taj vatreni libertinac slomio srce, a to znači ili da će se on jednostavno morati više potruditi kako bi je zaveo... ili joj se predati cijelim srcem i prvi puta istinski nekoga zavoljeti!

Lisa Kleypas jedna je od najpopularnijih američkih autorica ljubavnih romana. Naši su je čitatelji mogli upoznati čitajući roman Slatkorječivi neznanac. Jedne strasne zime, međutim, roman je koji se događa u Londonu 1843. godine kada u muš-ko-ženskim odnosima vrijede druga pravila. No Evangeline i Sebastian netipični su likovi koji će se odupirati svim druš-tvenim normama pa će do onog konvencionalnog završetka u obliku braka doći na samom početku romana. A što će biti nakon toga provjerite sami… Roman je s engleskoga prevela Andrea Pongrac a o Lisi Kleypas pročitajte više na www.lisakleypas.com.

ISBN 978-953-14-0xxx-x

w w w.moz aikknj iga.hr

149,00 kn

lis

a k

le

ypa

sTa

jne

ljetn

e no

ći

Lis

a K

leyp

asTa

jne l

jetne

noći

lisa kleypas

� roman �