SZABO Spomenici Krapina Zlatar 1

Spomenici kotara Krapina i Zlatar.U doba praovjeka vode nas ostaci paleolitskoga ovjeka i njegove primi tivne kulture, naeni kod Krapine. Kroz dalje nebrojene tisue godina stvara se polako temelj dananjem ratarskom svijetu: brojni nalazi neolitskoga, pa nekoliko nalaza iz bronsanoga doba dokazuju, da je ovaj kraj Zagorja bio ve dobro napuen. Rimska je kultura ostavila u ovim kotarima tek nekoliko spomenika, jer ti krajevi ne lee uz glavne prometne ceste rimskoga svijeta. Iz dugih kasnijih stoljea nije nam ostalo nita, nego se tek u doba gotskoga sloga pomaljaju brojni spomenici, koji su dijelom ruevine, a dijelom i danas slue svojoj svrsi: to su gotske crkve i ka pele. Ovo dakako nisu veliajni spomenici, a takovih ne moemo ni traiti u ovom kraju, koji je od iskona do danas nastavan seljakim svijetom. Ali i u ovakovima, kakovi jesu, odrazuje se potpuno kulturno stanje naega svijeta u onim vremenima, a onaj, koji hoe i moe da vidi, nai e i u njima dokaz marljiva rada, dokaz na pretka, a zamijetiti e i obilje zanimljivih pojedinosti. I doba baroka ostavilo je tra gova marljiva rada, te su se u to doba stvorila zadnja vea djela. Devetnajsti vijek znai potpuni zastoj: za cijelo to stoljee nije nastalo nijedno novo vee djelo. Uki nuem kmetstva promijenio se je silno ivot svijeta u ovim krajevima: naemu je plemstvu u Zagorju nestalo temelja, pa je i njega gotovo sasvim nestalo. Jo stoje dvorovi njegovi; samo u njima stanuje tui svijet. Prikazuju spomenike ovoga kraja, osvrnut nam se je na najstarija vremena, poi u srednji vijek, da potraimo ruevine sredovjenih gradova i gotskih crkvi, pa preko kasnijih vremena renesance i baroka doi do dananjih dana. Napose e se istaknuti plemstvo i njegov rad u ovom kraju, nadovezuju na prikaz njihovih domova. Tlorisi gradova priopeni su u mjerilu 1 :800, tloris grada Konjine, tlocrt dvora Dolnje Bedekovine, te svi tlorisi crkvi prikazani su u mjerilu 1:400.

Spomenici prethistorijskoga i rimskoga doba. znanstvenim istraivanjima prethistorijskih i rimskih ostataka u ovim kra jevima nema mnogo da se kae. Sluaj je htio, da se je ba u Krapini mogao ui niti vaan nalaz, koji je mjesto Krapinu uinio poznatim u znanstvenom svijetu i kojem je nastala cijela literatura. To je leite diluvijalnoga ovjeka u polupeini na brdu Hunjakovu iznad Kneippovoga ljeilita, koje je pretraeno oko g. 1900. Iscrpivo govori ovom nalazu rezultatima istraivanja u nedavno izdanoj knjizi dvorski savj. prof. Gorjanovi-Kramberger \1

Drag. G o r j a n o v i - K r a m b e r g e r , ivot i kultura diluv. ovjeka iz Krapine u Hrvat-

skoj. Djela jugosl. akademije znan. i umjetn. XXIII. Zagreb 1913.

104

S z ab o Spomenici kotara Krapina i Zlatar.

*'.-

U literaturi spominje se jo jedno prekapanje humaka, koje je g. 1855. is traio djelomino geolog A. Morlot, a nastavio je taj posao g. 1860. E. v. Graffenried. Kad je pokojni Ljubi doao g. 1879. u Radoboj, naao je ve sve humke prekopane, tako da vie nije mogao sam dalje istraivati. Po predmetima, koji su se u tim humcima nali, moe se konstatovati, da su to bili grobovi iz t. zv. haltatskoga ili jo prije latenskoga doba. U narodni muzej dolo je iz tih grobova tek neto rbina od zemljanih posuda. Ovi humci ne lee ba kraj samoga Radoboja, nego po prilici jednu uru hoda prema tajeru. Nu i u samom Radoboju nalo se nekoliko neolitikih artefakata, a naao se i jedan zlatan barbarski novac, kovan po tipu zlatnih statera Aleksandra Velikoga sa glavom Atheninom i likom Nikinim \ Posebno treba istaknuti tri skupna nalaza iz mlaega bronsanoga doba, koji |W^ SP-^-^^^4 su dospjeli u narodni muzej, a otkriveni su jCTr ' ^ ssfcb ^ nekako nablizu jedan drugomu. Prvi je 4?* ^" . jA ,"1 SS****P?%ib>fcj2 naao u travnju 1886. Bla Habek kopa r --^^-- e i sada jasno razaznaje, pa i zidom, od kojega ima takoer poneto tragova.

Szabo Spomenici kotara Krapina i Zlatar.

119

U ravnici oko grada bila se je bitka g. 1544., koju opisuju Istvanffy 1 i Wildenstein -. Kada je Ulama paa nasrnuo na ete Zrinskoga i Wildensteina, pa se ove dale u bijeg, spasu se oba voe u grad. Ali Zrinskomu pade konj na mostu u grad, te on utee pjeke unu tra, dok Wildensteina Turci gotovo uhvatie. Nu on skoi s konja in praealtatn fossam arcis, a odavle ga izvue Stj. Baleti, pograbivi ga za tradu, jer mu je kosa podezan bila. Grad je nastao tek na izmaku srednjega vijeka, a i njegovi go spodari javljaju se istom u to doba. Plemi Petar Konjski dobiva g. 1515. ponovni plemiki list8. Mihajlo Konjski de Szent S1 Z a d n j i o s t a c i g r a d a G o t a l o v c a g . 1912. Domokos dobi za za sluge u ratu s Turcima g. 1603. barunat; g. 1647. postaju Mihajlo i Petar Konjski grofovi. U to su doba imali znatnijih posjeda u Sv. Iliji (Obreu) i u Jalkovcu kod Varadina. G. 1631. bio je Gapar Konjski hrvatski podban. Porodica je u XVII. vijeku izumrla. Kasnije nastade u neposrednoj blizini dvorac Konjina. Grad G o t a 1 o v (SI. 2527). Od ovoga grada, koji se je poput Konjine primakao ravnici, nije se sau valo nita do rpe kamenja. Pred nekoliko godina dao je vlasnik izvesti kamen za posipavanje ceste. Jo oko g. 1858., kada su se izraivale katastralne mape, bio je grad itav a oko njega nalazio se'park. Na nacrtu iz g. 1888., to ga je izradio dr. M. enoa, vidi se ruevina grada, koji je sasvim pretvoren u dvor sa velikim pro zorima i nekoliko strijelnica. Taj je grad mnogo pregraivan, a sa nijednoga grada nije Kukuljevi prepisao toliko napisa kao sa ovoga4. Na vratima kule bilo je na vodno urezano L 1.32.2., ali je to posvema nevjerojatno, nego je tu po svoj prilici bilo napisano 1822. Na stranjem zidu bilo jenapisano NIC. D. G. F. F. ANNO 1618 = N(kolaus) d(e) G(othal) f(ieri) f(ecit) anno1 2 S1 2 7 T l o c r t g r a d a

Gotalovca (sa katastralne mape iz g. 1864., kada je grad bio itav).

XVI. str. 169. Starine XVII. str. 192.

;! i

Vjesnik kr. zem. arkiva X. str. 56. Kukuljevi, Napisi str. 43.

120


1618. Na sjevernom zidu nalazio se napis S. N. G. D. G. FF. ANNO 1678 = S(pectabilis) N(icolaus) G(othal) d(e) G(othalovecz) f(ieri) f(ecit) anno 1678. Napokon je i na stranjem dijelu grada bilo zabiljeeno: I. D. S. R. F. ANNO 1824. = /(llustrissimus) d(ominus) c(omes) S(tephanus) (Erddy) r(enovari) f(ecit) anno 1824. Ovo je po svoj prilici bio zadnji popravak grada, koji je u zadnjim godinama tako uniten, da e mu za kratko vrijeme nestati i zadnjega traga.

Dvorovi i plemstvo u kotarima Krapina i Zlatar.U dvorovima ovih dvaju kotara ivjelo je hrvatsko i pohrvaeno plemstvo, koje je tijekom stoljea dalo zemlji bezbroj ljudi, koji su veoma utjecali u javni ivot Hrvatske i Slavonije. Keglevii, Bedekovii, Pataii, Gotali, Najii itd. istupaju kao banovi, podbani, biskupi, poslanici. Oni zastupaju zapadnjaku kulturu u ovim stranama: meu njima ima mnogo vrlo naobraenih lanova, koji sabiru knjinice, sami piu djela, pa i u svojim gradnjama prednjae plemstvu u drugim stranama. Kod prikaza dvorova u kotarima Klanjec i Pregrada 1 razloeno je, kako su ti dvorovi postali. Oni su samo nasljednici gradova (burga), sazidanih na tee pristu panim gorskim vrhuncima, koji su pomalo izgubili svoju strateku vanost, pa se ili sami pretvorili u dvorove (kao V. Tabor kod Desinia) ili su bili naputeni. Vi djeli smo ve obiljeja dvorova u ona dva kotara: burg je poglavito za obranu graen pa zato stijenjen, dvor je prostran, sazidan na lako pristupanom mjestu, poglavito odreen za prebivanje, a kako se je nain ratovanja naskroz promijenio, nisu se vie dvorovi nikako utvrivali. Dakako, da se ni tu nije zbivalo nita bez prijelaza: prvi su dvorovi zadrali jo barem neke graevne dijelove, koji su nekada sluili za obranu, a kasnije su preostali, ali izgubili svoje prvotno znamenovanje, pa sluili tek za ukras. Tako su i dvorovi XVII. vijeka jo zadrali okrugle tornjeve na uglovima (na pr. Novi dvori kod Klanjca). Prvi novovjeki dvorovi nastaju u prvoj polovini XVI. vijeka, a ti su jamano jo bili barem donekle utvreni, jer se na pr. dvor Petra Keglevia, koji si je on sa zidao na brdu apcu kod Krapine oko g. 1540., jo zove i fortalicium Sabacz, a ona kurija pod gradom Krapinom, to su je seljaci za seljake bune unitili: curia in modo fortalitii erecta. I nie je plemstvo imalo svoje kurije ve prije XVI. vijeka; u ispravama se takove nerijetko spominju, nu do danas su i od ovih preostali jedva tragovi, jer su ili posve nestali ili su ih zamijenili dvorovi kasnijega doba. Sedamnaesti vijek je u svemu vijek plemike premoi, pa se ba u to doba i gradi ponajvei dio dvorova, dok se gradnjom burga prestaje ve u XVI. vijeku. Pod kraj XVIII, vijeka nestaje premoi plemstva, nestaje pomalo kod nas i samoga plemstva, seljak se pridie, pa pod kraj XIX. vijeka nestaje posvema velikih posjeda, kojima su dvorovi bili sredita, a propadaju i sami dvorovi. U XVI. vijeku promijenilo se i plemstvo u ovim krajevima Zagorja: pred turskom se silom povlae porodice s juga i smjetaju u sigurnije Zagorje. U prvoj polovini XVI. vijeka sastajemo se s imenima Bojnii-Kninskim, Dudi-Cetinskim, karica-Ljubuniima, Buaniima itd., a i najmonija plemika porodica zagorskaVjesnik hrv. arheol. drutva XII.


121

Keglevii dola je s juga g. 1523. u ove krajeve, gdje je ostala sve do najnovijega vremena. Sada ih je iz Zagorja sasvim nestalo. Nu pored tih novodolih plemia bilo je i mnogo starijih, danas nestalih obi telji, kojima se je katkada samo ime sauvalo u nazivu nekadanjega njihovoga po sjeda. Puhakovec je primjerice sijelo obitelji Puhakovekih, koja je odavno ve ieznula. Ve na poetku XV. vijeka spominje se jedan lan Dimitrija de Puhakovec (1427.). Ime pikovina postoji i danas, ali obitelj piko izumrla je davno. Sredinom XVI. vijeka nalazihio je kao vlasnicu Spikovine (g. 1560.), Braaka ili Prilesja, a ve poetkom XVI. vijeka u njezinim je rukama Strucljevje te neto kasnije stie Kri ance. Obitelj karica ostavila je naziv Skarievu, Mirkoveki Mirkovcu; Gubaevaki imali su svoj dvor Gubaevo nedaleko Gredica. Jedan od potonjih Ivan bio je g. 1668. biskup peujski, a g. 1686. nadbiskup kaloki.

SI. 28. Dvor u Sv. Kriu-Zaretju.

Na Beyschlagovoj karti od g. 1801. oznaene su jo brojne kurije naega plemstva u ovim kotarima, kojih je sada najveim dijelom posvema nestalo ili su kao kurije naputene. U krapinskom i zlatarskom kotaru nema gotovo nijednoga oveega dvora, koji bi nastao bio kao jedinstvena cjelina na jedan mah i kao takov se sauvao. Od krapinskoga dvora Keglevia pod gradom Krapinom (danas vlasnitvo baruna Ottenfelsa) nema mnogo spomena vrijedna. Brojne prostorije pregraene su i pre ureene pa iznajmljene, tako da se ni prvotna razdioba vie sasvim jasno ne razabire. Dio krapinskoga posjeda bio je i posjed Popovec1, gdje se kurija spominje ve g. 1608. u vlasti Fridrika Sekelja, koji ju zaloi za 6000 for.2 Franji Bariloviu zajedno sa nekim dijelovima istoimenoga posjeda. Polovinom XVIII, vijeka bilo je to dobro zaloeno Ignaciju Bedekoviu (g. 1742.), a kada je Petar Keglevi umro1

G. 1543. posjeduje Popovec upnik krapinski i plaa for. ratne dae. (Vjesnik kr. zem. arkiva IX. 87.). Moda otale i naziv posjedu.

- Sr. Kegleviev arkiv.

122


bez mukoga odvjetka, dobi dobro s kurijom njegova ki Katarina, koja se je udala za Franju Pataia Neko su vrijeme tu gospodovali i grofovi Orii, a danas je dvor sredite znatnoga dobra grofa Ljudevita Kulmera. Dvor je jednostavna graevina XVII. vijeka, graena u klju, dosta znatno pregraena. Vanjtina je posve jednostavna, tek mali balkon prekida monotoniju prednjega dijela. Tradicija hoe, da je to bio nekad pavlinski samostan, nu osim imena nema nita, to bi to miljenje ikako potvrivalo. Iz prolih se vremena nije u brojnim odajama mnogo sauvalo; tek je spo mena vrijedan vrlo lijep barokni oltar iz polovice XVIII, vijeka u dvorskoj kapelici, bez koje nije bila gotovo nijedna zagorska kurija. Nekada je porodica Keglevi imala

SI. 29. Drveni dvorac u Puhakovcu (poruen).

i u P ret ove u kuriju, koja se spominje g. 1647., a deset godina kasnije daje Stjepan Keglevi Juditi udovi Jelai kuriju u zalog za 1500 for. (Kegl. arkiv.) Danas nema vie te kurije. Petar Keglevi gospoduje g. 1743. i cijelim dobrom Sv. Kri-Zaretje, nakon to je od Aleksandra Keglevia prekupio njegov dio. Poslije Petrove smrti pripade dobro s dvorom njegovoj keri Josipi. Kasniji vlasnik grof Schlippenbach proda (g. 1832.) dvor i posjed barunu Janku Vranyczanyu, a u toj je porodici posjed i danas. Dvor se smjestio na istonom kraju mjestanca a sagraen je u dva krila. Prostranim, lijepim stubitem dolazi se s ceste, koja vodi iz Zaboka, do sredinjega dijela, gdje iskae baroknom kapom pokrivena polukula (si. 28). U velikom nizu li jepih odaja nema iz starijega vremena nikakovih predmeta.1

Kre li, Annuae str. 123125.


123

Keglevii imali su u krapinskom kotaru i dobro s kurijom Trnov e , koje je jo Mihajlo Sekelj g. 1588. zaloio zajedno s Erpenjom i Mihovljanom uri Mikuliu i Mihajlu Urnoczyju za 15.000 for. G. 1637. otkupi Franjo Keglevi Trnovec, nu g. 1645. zalae ga opet Matiji Oriu. Kasnije je bilo dobro u vlasti obitelji Pa tai, pa nam je slika te graevine sauvana u esto spomenutom kodeksu te obitelji. Pokazuje dvokatnicu i pred njom park; etiri kule imale bi podati zgradi karakter gospodskih dvorova. Danas je preostala samo prizemna zgrada, a valjda nije nikada drukija ni bila. U istom kodeksu naslikan je i dvor Orehovica, tada vlasnitvo Pudentiane roene Patai a i udate za jednoga lana porodice Pataia. Dvor postoji danas, nu samo je jednokatna zgrada, a ne dvokatnica, kako ju je risa tamo prikazao. Ovo je mjesto sijelo obitelji Dudi de Czetyna\ Prvi, Andrija, se spominje poetkom

SI. 30. Dvorac u Dolnjem Skarievu.

XVI. vijeka kao katelan grada Krapine, kako kupuje sa braom Nikolom, Jankom, Jurjem, Matijom, Stjepanom, Ivanom, Petrom i Pavlom posjed Orehovicu za 1000 for. (g. 1504.). Te godine uzimlju u zalog i Martinovac od Jelene udove Orehovakoga, posljednjega odvjetka toga roda. Pod kraj XVI. vijeka podijelie Krsto Dudi i sestra mu Judita, udata za Ivana Gregurovia, Orahovicu. Potomci ovoga nainie si novi dvor, koji doe zalogom g. 1663. u ruke Petru Pataiu, a g. 1778. barunu Iv. Kulmeru, oenjenom s barunicom Reginom Patai. Izmeu Zaboka i Sv. Kria-Zaretja lei na breuljku dvorac Mirkov e . Ime se javlja ve u XVI. vijeku. Izumrla plemika porodica Mirkoczy (Mirkoveki) ostavila je u tom nazivu jedini spomen svoga opstanka. Jedan je dio toga posjeda bio u rukama obitelji piko, a i obitelj karica aliter Ljubuni imala je bar neko vrijeme i Mirkovec u svojoj vlasti. U XVIII, vijeku vlasnica je dvora i dobra obitelj1

Arki v za povj. jugosl. II. Prosvjeta. 1905. str. 638.

124


Bedekovi \ pa je to i ostala do kasno u XIX. vijeku, kada je dobro dolo prodajom u ruke sadanjega vlasnika baruna Ernesta Vranyczanyja. Tradicija hoe, da je Mirkovec bio negda lovaki dvor knezova Celjskih. tome nema dakako ni spomena u pisanim spomenicima, a sama graevina pokazuje, da je i u svom starijem dijelu iz kasnijega doba. Stariji (sjev.-ist.) dio dvora bio je barem donekle jo udeen za obranu: kraj prozora su bile strijelnice, koje i sada postoje. U vanjtini ne pokazuje ni noviji dio jednospratnoga grada nita zasebna; u dvorinoj strani nije smjela dakako uzmanjkati galerija sa stupovljem. Nekada je nad ulazom u stariji dio grada bila kamena ploa s godinom 1644., a i nain gradnje svjedoi, da je taj dio doista nastao u XVII. vijeku, dok je vei, danas glavni dio nastao u XVIII, vijeku. U prolom deceniju dozidan je jo jedan dio. Kolikogod je Mirkovec svojom vanjtinom slabo zanimljiv, toliko je zanimljiviji-po onom, to mu nutarnjost krije. Sva sila staroga pokutva: izrezbareni stolci,

SI. 31. Dvor rbinec.

krinje, ormari, postelje, veinom iz XVI. i XVII. vijeka, sve izraeno, ako ne umjetno, a ono vrlo ukusno, nalazi se po svim sobama. aliboe to nije iz nae starine ostalo, ve je sadanji vlasnik te stvari dopremio iz Gornje Austrije. Za nas je naj zanimljiviji ormar XVIII, vijeka sa 27 ladica: na svakoj je prikazan intarzijom po jedan 'orijentalni grad, na stranama prizori iz njemakoga graanskoga ivota, a u sredini Hercegovac pod orujem. Vrlo ukusno srebrno posue potjee veinom iz XVIII, i poetka XIX. vijeka. Spomena je vrijedna rokoko pe, dopremljena iz nekoga gornjoaustrijskoga mlina, ureena relijefnim prikazima. Fini ornament rokokoa postao je u toj radnji ve dosta opor i teak. Manje plemstvo imalo je i tu svoje drvene kurije, od kojih se u krapinskom i zlatarskom kotaru sauvalo jo nekoliko primjeraka. U svemu su ti dvorovi samo bolji i prostraniji seljaki domovi na pr. Tompievo nedaleko Zaboka, Ferkaljevecperaveski, dom sada ve pokojnoga originalnoga gospodina pl. Klafurica. Ima i bolje graenih drvenih domova, ali nisu stariji od druge polovice XVIII, vijeka, a po1

Kreli, Annuae str. 43.


125

svom rasporedu odaju, da su graeni po uzoru zidanih dvorova svoga vremena. Lijep primjer bio je dvor Puhakovec, koji je prije desetak godina poruen, ali se barem na sauvanim fotografijama vidi njegov vanjski lik (si. 29). Puhakovec bio je jednokatni drveni dvor sa drvenim balkonom nad glavnim ulazom u proelju. Raspored je isti kao kod svih zagorskih dvorova: dolje prosto rije za kuanstvo, gore u proelju tri velike gospodske odaje. Ime toga posjeda i obitelj Puhakovekih susreemo u XV. vijeku. G. 1449. vraaju uro i Kapar Per (odatle ime Peraves) Dimitriju i sinu mu Matiji de Puhakovecz taj posjed, koji su oni nepravom posjedovali, a po nasljedstvu pripadao je Puhakovekima1. Kasnije su razne obitelji posjedovale to dobro, a od Bradaa dobije ga historiar N. Itvanffy, koji ga odstupi g. 1609. Isusovcima. U posljednje je vrijeme bila kurija u posjedu obitelji Kukuljevia.

SI. 32. Plemiki dvor Poznanovec.

Jo stoje dva drvena dvora Skarieva: Gornje i Dolnje. To je ime ostalo od porodice karica aliter Ljubuni, koja se, kako je spomenuto, doselila u XVI. vijeku po svoj prilici iz okoline Hlijevna u Zagorje. G. 1564. dobiva ta porodica od kralja Ferdinanda I. plemstvo, g. 1560. uvaa se uro Skaricza aliter Ljubuni u posjed Mirkovca, dok je ve godinu dana prije u njegovim rukama Prilesje aliter Braak (danas je tu dvor grofa M. Kulmera). Jo od g. 1563. nalazimo Jurja karicu u Ratkovcu, a dijelove toga posjeda zadrala je obitelj i mnogo kasnije, pa je po tom dobru stekla i pridjev de Ratkovecz2. Dolnje je karievo tipian primjer drvenoga dvora iz druge polovine XVIII, vijeka. U gornjem su spratu gospodske odaje, dolje sobe za sluinad i gospodar stvo. Nad ulazom je u malom doksatu kuna kapelica, i danas jo opremljena svimArkiv jugosl. akad. III. d. 108.2

Regesta u ark. jugosl. akad. III. d. 108.

126


potrebitim za vrenje slube. Osobito je slikovita u svojoj skromnosti nije ni okreena poput susjedne kurije istoga imena a crnogorica u zaleu kurije poveava slikovitost drvenoga dvora (si. 30). I ik a d je nekada spadao Kegleviima. Ve polovinom XVII. vijeka zalae Franjo Keglevi dvor za 300 for. Nikoli Pataiu (g. 1646.). Jo g. 1727. i kasnije u rukama je ove obitelji a g. 1746. ikad je u zalogu lepoglavskih pavlina, koji ga vraaju Theodoi Petazzy, udovi Aleksandra Keglevia. Kasnije je svojina Bedekovievih, a do najnovijega vremena obitelji Golub, dok se sada dobro prodalo za par celaciju. Dok je bio u vlasti Pataievih, narisao ga je slikar u kodeksu te obitelji. Nu kako su mu se svi omanji dvorci te obitelji priinjali preneznatnima za takovu

SI. 33. Nekadanji dvor Keglevia u Loboru.

porodicu, poveao bi ih samovoljno, dodaju im po jedan sprat vie. Tako je i ikad nacrtan sa dva sprata, a onoga drugoga sprata sigurno nije nikada imao. Najstariji od svih dvorova u kotaru zlatarskom jest grad erbine neda leko Belca. Sagraen gotovo sasvim od kamena, pregraivan je u razno vrijeme. Jo iz doba gotskoga sloga sauvala su se gotski uokvirena vrata i kamene, danas za zidane zavojne stube. Vide se i zazidane strijelnice u stijenama gornjega sprata (si. 31). Zanimljivo je, da se tu i sada vjeruje tradiciji, koja hoe, da je ovaj dvor nekada bio samostan templara, za to nema nikake potvrde u pisanim spomenicima. Posjed rbinec spominje se dosta rano u rukama raznih plemia G. 1582. potvruje kralj Rudolf taj posjed s kurijom Kaparu Bojniiu de Tyninio in Scherbinczy. G. 1598. prodaje pred ostrogonskim kaptolom Nik. Motii de Scherbyncz svoju curia nobilitaris in possessione Scherbyncz (koja mu je s posjedom potvrena od kralja Maksimilijana g. 1558.) Benediktu Wy aku za 100 ug. for. Uz taj se posjed1

Vjesnik zem. arkiva XI. 33. akad. III. d. 108.

Arkiv jugosl.


127

na istok sterao posjed Vuka Buania, a na jugu bila je curia nobilitaris Petra Chayka. Meu posjednicima u XVII. vijeku nalazimo (g. 1659.) i Petra Fueka. Nu glavna je posjednica bila obitelj Buania, koja je taj posjed dobila darom od kralja Matije g. 1461. Posjed se poveao g. 1503. Granarima. G. 1546. gubi Martin Buani radi gubitka grada Klisa dobra u varadinskoj upaniji: kuriju u Zlataru, Gerenar i Ratkovec, a dobiva ih uro Polianin, kapetan u vojsci Nikole Zrinskoga \ Kasnije su sreemo Buanie u borbi s Katelanoviima radi Otrca, a u polovini XVII. vijeka dijele posjed Otrca Buanii s Kegleviima i Mikuliem. Kada je obitelj u mukoj lozi izumrla, pree posjed Srbinec u ruke porodice Sauloczv, Saulovekih Kia, koja ga i danas dri. Ta se porodica javlja poetkom novoga vijeka: Stjepan i sinovi mu Salloczy" ubiru maltarinu u Zlataru i Loboru; posjeduju i Turnie, a Ivan Kiss de Saulecz jest iudex nob-ilium comitatus Varasdinensis g. 1667. I posjed Poznanovec spominje se u XVI. vijeku, kada se predaje u vlas nitvo Mihanovia i Stubikih (g. 1574.), dok je ve i obitelj Bedekovi jedan dio togaposjeda imala u svojim rukama. Obitelj Prainsky de Prassno gospoduje tu u XVII. vijeku, a kada je taj rod izumro, do bije posjed poro dica Petra Sermaa po njegovoj eni Maksimilijani Prainsky2. Sada je vlasnitvo po rodice Ritter. Sa danji je dvor otegnuta jedno katna zgrada iz XVIII, vijeka. Pro elje je sasvim jed SI. 34. itnica dvoraîTjLoboru. (Navodno prvotni dvorac Keglevia). nostavno, sredite i postrani dijelovi odskau poneto, da se izbjegne monotoniji. U prizemlju su sve prostorije za go spodarstvo, 11 velikih soba nalazi se u prvom spratu, od ovih je srednja nad ulazom prava dvorana. Namjetaj je veinom noviji, osim nekoliko lijepih komada pokutva iz XVIII, vijeka (si. 32). Spomena je vrijedna lijepa empirska pe, ureena frizom, u kojem su prikazana lica iz grke mitologije. S ovim je dobrom vezan i posjed Sutinskoga. Vjerojatno je, da je tjes nac Sutinsko, gdje se danas nalazi kupalite, bio i u ranije doba umjetno utvren,1

Vjesnik kr. zem. arkiva VII. 265.

2

K r e l i : Annuae str. 551.

128

S z a b o Spomenici kotara Krapina i Zlatar.

nu pismena svjedoanstva govore utvrdi u Sutinskom vrlo kasno, dok se posjed -1 toga imena spominje ve u XVI. vijeku (g. 1507., 1543., 1547., 1560. i dalje). Posje dima u Sutinskom gospodari vie vlasnika. Kralj Vladislav II. dao je g. 1497. posjed Jurju Golcu. I druge poznatije obitelji nalazimo tu kao vlasnike: Ambroz Gregorijanec podban dobiva Sutinsko, kada gaje njegov roak Ivan Fori g. 1547. izgubio; sin Ambrozov Stjepko Gregorijanec gospodar je tu sve do smrti. Drugi dijelovi po sjeda u rukama su obitelji Bedekovi, Mihanovi, Stubiki, Humski, Brad i Prainsky. Od kasnijih posjednika Grekia zalae jedan g. 1635. kuriju u Galoviu, to spada ad castellum Zutenska", a g. 1654. spominje se prvi put: in pertinentiis diruti castelli Zutenszka2. Gdje je taj katel stajao, nije poznato, nu sigurno nije bio u livadama pred ulazom u klanac Sutinsko. Tu je stajao samo etverouglasti toranj 7*40 m. irok, 6-60 m. dugaak, kojemu su fundamenti ljetos otkopani, nu to je ja mano bila tek predstraa samoga katela. Svakako su najmoniji velikai u cijelom Zagorju bili gle v ii. Kada je pala juna Hrvatska pod Turina, ostavlja i taj rod svoj grad Buim, koji je dobio g. 1495. Ivan Keglevi od Jurja Mikuliia. Ve g. 1523. dobiva Petar Keglevi, ban jajaki, Kostel, a g. 1525. dobiva i Lobor grad, u koji ga iste godine uvodi konvent stolnobiogradskih kriara3. Lobor je prastaro mjesto. sredovjenoj gradini govori se na drugom mjestu. Kada je nestalo potrebe, da stanuju u zabiti gora, povukoe se Keglevii u ravnicu i sagradie si sjajne dvore, gdje su obitavali sve do g. 1905., kada je po sljednji lan grof Oskar Keglevi osta vio dvore, i rasprodavi zemlju otiao u tuinu. Sada je taj najvei dvor u Zagorju u rukama seljaka, pa propada oevidno, kao to sve izgiba, to nema vie nikakove svrhe. Brojne su sobe posve prazne, krovite je bura ote tila, pa ve prodire i oborina u samu zgradu. Grad nije dakako nastao u jedan mah. Teko da se isto sauvalo od dvora iz prvih dana boravka Keglevia u onom kraju. Tradicija dri, da je prvi dvor bila kasnija itnica, koja je prilino dosta osebujno graena (si. 34). I nje e ljetos nestati! Ogromni SI. 35. Tlocrt dvora u Loboru. je dvor graen u etverokut: proelje je okrenuto jugu, prozore prvoga i drugoga kata dijele pilastri. Pred sredinjim je dijelom prostran balkon na etiri para stupova. U tom su dijelu proelja prozori i vrata bogatije ureeni, pilastri ljepi. Proavi glavnim ulazom u dvorite vidimo na sjevernoj i istonoj strani arkade. Na sjevernoj su strani na dva sprata, samo jedan na istonoj, dok lijevo krilo i prednji dio nema arkada. ini se, da su tiVjesnik kr. zem. arkiva. Vii. 272,275, VIII. 123, IX. 86, XIV.-48. Spisi Sutinskom u arkivu jugosl. akade mije, naroito III. d. 108. Regestar arkiva Keglevieva u jugosl. aka demiji.


129

trijemovi, koje je XVII. vijek tako zavolio, i tu naknadno prizidani. Konani svoj oblik dobio je grad u XVIII, vijeku; na dimnjacima su zabiljeene godine 1-7-7-0 i 1-7-7-6. U desnom je krilu sada zaputena kapela sv. Trojstva sa drvenim zvo nikom, u kojem su dva zvona. Manje ima napis: SANCTE FLORIANE ORA PRO NOBIS FVSA ZAGRABIAE 1750., a drugo vee (34 cm. iroko i visoko) ima tri za nimljiva relijefa: sv. Jurja, Marije s Isusom i raspetog Isusa, dok je u etvrtom polju slovo S s kriem. Napis glasi: I H S M CCCCCI (si. 33 35). Kako je velik bio posjed te silne obitelji u XVIII, vijeku, pokazuje popis u Krelievim Annuama str. 559. U njegovo su vrijeme posjedovali: Julije Keglevi Beanec, Trnovec, Sikad (prodano Bedekoviima), Lobor, Velekovec i Totuevinu ili Topolovac (velik posjed uz Savu), a grana Petra Keglevia, s kojim ova i izumire, Popovec, Kalnik, Guerovac, Zaretje, Ladanje, Kostanjek, Bistricu.

SI. 36. Dvor Zajezda. (Po starijoj ulj. slici u sadanjega vlasnika).

Velike i znatne porodice P a t a i a nestalo je zauvijek. Ve sastavlja ko deksa Pataieva 1 u polovini XVIII, vijeka (g. 1740.) nije mogao nita izvijestiti porijetlu toga roda, tek nagaa, da potjee iz poeke upanije. Po drugim podacima doao je Nikola, senior ovoga roda oko g. 1400. iz Bosne, da se ukloni pred Tur cima. U XVI. vijeku imaju Pataii imanja u sjevernoj Ugarskoj. Stjepan Horvat Patachich de Zarand imao je sina Nikolu, koji je g. 1520. doao u Hrvatsku, oenio Katarinu Herkfy2 i njome dobio g. 1536. castrum Mellen aliter Zajezda. Pataii su od sada faktiki gospodari u Zajezdi, gdje su g. 1555. bili uvedeni u posjed3, a tijekom godina stekli su i u drugim krajevima varadinske upanije prostranih imanja,1

Taj se Status familiae Patachich sjajno vezan i srebrom okovan uva u zagrebakoj sveuilisnoj knjinici pod signaturom S. M. 33. D. 1. - Obitelj Herkovi llerkffy, koju spominju li-

:i

stine sredinom XIV. vijeka, izumrla je u XVII. vijeku. Arki v jugosl. akad. III. d. 108.

9

130


koja se uz ostale izvan Zagorja navode u spomenutom kodeksu. Tu se nalaze brojne, na alost, kako je ve reeno, nepouzdane, katkada i oito neistinite slike. Do XVII. vijeka posjeduju Pataii imanja ili dijelove imanja Vidovec, Sv. Ilija, Beretinec, Orehovica, Velika, Marinkovo, Demerje, Katel, Lovi (kod Ozlja), Slaveti, Salince, Vinica, a kada su poetkom XVII. vijeka dobili potvrdu plemstva od kralja Rudolfa II. (g. 1608.) stiu ponovno Vinicu (od Keglevia), Braak, Hum, Grdence, Strucljevo, Zle in districtu Spikovina, Zavrje i Kebel (ex defecu Adami piko). Kasnije im pripade Gorica (od Keglevia), Jurketinec, Trnovec, Beanec, ikad, dio Bisaga, dio posjeda Bistrice, Grana (od Gotalovih); poslije smrti Adama Zrinskoga Vrbovec i Rakovec (g. 1710.). Dalje im pripadae Maruevec i Budislavec u varadinskoj upaniji, kua u Varadinu (koja i sad opstoji) i kua u Zagrebu

SI. 37. Dvor Gornja Bedekovina.

(nekadanji cistercitski samostan u Dolcu), tomu i manji posjedi u Hrvatskoj i znat niji u tajerskoj. Nikolin sin Petar pogibe kod Sigeta, tri lana te porodice nalazimo kao zapovjednike u Letovaniu, Glini i Tovunju; Ladislav se bori g. 1685. s Leslijem protiv Turaka. Ivan III. jezuita stee si glas kao profesor teologije u Beu, Petar VI. redovnik je pavlinski; uro II. biskup je bosanski, a Gabrijel (16881745.) i Adam (17171784.) nadbiskupi su kaloki. Vrlo mnogi se lanovi istiu u javnim poslo vima Hrvatske, a najpoznatiji je Baltazar (16631719.), utemeljitelj Pinte, koji je g. 1706. postao barunom. Gabrijel i braa mu postadoe g. 1735. grofovi. Po sljednji je Patai Bartol umro g. 1816., a supruga mu Eleonora (takoer od roda Pataieva) umrla je g. 1834. kao posljedni lan te obitelji. Djelovanje ovoga va noga roda prikazat e skoro posebna monografija prof. Klaia. Naroito se istiu Pataii kao dobrotvori crkve. Kapele u zajezdanskoj crkvi, gdje poiva Baltazar Patai (+ g. 1616.), u Lepoglavi, gdje je pokopan Ladislav


131

(f 1710.) te onu u Remetincu kod Novoga Marofa sazidali su i uresili lanovi te po rodice, a i ena Iv. Ruica, koji je podigao sada ve poruenu kapelu crkve remetske, bila je roena Pataika. Bartol, veliki upan poeki, ovjek je novoga vremena. Rasprodavi dijelove svojega posjeda Zjezde, odredio je stanovitu svotu kao glavnicu, od koje e se po magati kmetovi u nevolji. Ta zaklada postoji jo i danas. A kako je naobrazbom stajao visoko ovaj rod, dokazuje knjinica Pataievih, koju je posredovanjem Jos. Sermagea g. 1818. poklonila Eleonora Patai zagrebakoj akademiji (sada u sveui linoj knjinici), a u kojoj ima mnogo vrijednih i rijetkih djela. U gore spomenutom kodeksu narisana su dva katela Zajezda. Na jednoj slici naslikan je omanji dvor pod brijegom sa ruevinama grada Mellena, a na drugoj vei dvor sa ulaznim tornjem. Nad tom je slikom napis Residentia modernae Zajezdae. Ni jedan od tih nacrta ne odgovara dananjem dvoru. Taj je prostrana dvokrilna graevina na obronku do ravnice prema Budinini. Meu krilima je barokni portal, na kojem je negda bio grb obitelji Patai (si. 36). Od Pataia preuzeli su dvor Kanotayevi, a polovicom XIX. vijeka bio je u rukama grofova Oria. Od g. 1865. je Zajezda u posjedu porodice Halpera Sigetskih, koji su doli u Hrvatsku g. 1760. Iz vremena, dok je evala obitelj Pataievih, nije se u dvoru ba nita sa uvalo. Nekoliko lijepih portreta iz poetka XIX. vijeka prikazuje lanove porodice sadanjega vlasnika Vladimira Halpera Sigetskoga i njegove supruge. Iz istoga su vremena nekoliko komada pokutva i lijepa srebrnina. Jo treba istai dva dvora, koji su nekada bili svojina porodice B e d e k o v i . Gornja Bedekovina je poloajem svakako najljepi zagorski dvor. Na vrhu nevelikoga breuljka sakrit gustom crnogoricom die se jednostavno i otmjeno graeni dvorac sa malim tornjiem, danas u rukama obitelji Vranyczany. Nad jednostavnim, a lijepim portalom stoji i sada grb Bedekovia s ponosnim napisom:

1750. (17401750) (si. 37). Dolnja Bedekovina je kasnija graevina, po izlizanom napisu nad portalom iz g. 1780. Dvorac je graen za pokrajnu granu porodice Bedekovia; mnogo je jednostavniji od susjed noga dvora Gornje Bedekovine. U prizemlju su prostorije za kuanstvo. Tu se nalazi i navodni zatvor za kmetove: niska mrana prostorija, sa otvorom u vratima, kuda se zatvorenim prualo jelo. U prvom spratu su gospodske prostorije, a u ormaru u stijeni do stubita sasvim ureen i dobro sauvan oltar XVIII, vijeka. U tim go spodskim odajama jo su brojni portreti lanova Si. 38. Tlocrt dvora Dolnje porodice Bedekovieve (si. 38). Bedekovine. Bedekovii su prastara obitelj, koja po istraivanju prof. Klaia vodi lozu od magistra Tome, notara kralja Bele IV., kasnijega biskupa vackoga i njegove brae *

TVTSCROLVVisDESKMRSITFELXQVIVRMSVOECST.IANGBNE IE S QVIVST I OE F VIED IO FI N

132


Ivana, Kristofora, Pavla i Stefana. G. 1267. dobiva magister Toma posjed Kumur1. Taj se Toma spominje i g. 1268., 1275., 1281., 1283., 1284., 1285., a kao mrtav g. 1292. Ime Bedekovi potjee od Benedikta, nazvanoga Bedek, koji u ispravama dolazi g. 14291432. Od lanova te vrlo brojne obitelji istie se kanonik Ljudevit kao pjesnik (f oko 1671.), Benedikt (f 1712.) biskup senjski, kanonik Nikola, osniva upe sv. Barbare u Komoru (f 1733.), Baltazar protonotar i viceban od g. 17401743., Ignacij vicecollonellus (f 1744.), Antun podban (f 1800.), kraljevski savjetnik Franjo, upan bekeki, koji je g. 1822. postao barunom (f 1825.). Koloman Bedekovi (18181889.) bio je ministar i ban hrvatski (18711872.). Dobro je uzdran, ali poneto promijenjen i dvor baruna Amona Rukavine Belec, nekada vlasnitvo grofova Auersperga2 i posjed protonotara Adama Najia, koji potjee od obitelji, to je koncem XVII. vijeka dobila plemstvo. S Adamom Najiem izumire i njegov rod u mukoj lozi, nu po ugovoru s Auerspergima ostao je posjed jo daljih 30 godina u rukama enskoga nasljedstva. Kraj staroga sredovjenoga grada Konjskih Konjine postoje ostaci kas nijega dvora istoga imena. Polovica je dvora sruena nakon potresa od g. 1880. Danas su i dvor i posjed vlasnitvo nadbiskupa zagrebakoga. U XVIII, vijeku ivio je i umro tu grof Ivan Franjo Cikulin (f g. 1746.), posljednji svoga roda, koji se rod istie ve u XIV. vijeku3. Od manjih dvorova jo su se sauvali: Gredice (nekada pripadao Gubaevakima, sada u vlasti plemike porodice Babica), Turnie (danas u rukama obitelji Halper Sigetski), Lovrean, Budinina (kao Budindol spominje se posjed ve g. 1234.; kasnije u posjedu obitelji Lendekar, posjednice dobra Batine), Beleci (nekada posjed Mirkovekih)4, Ratkovec (nekada posjed ure karice, kasnije obitelji Jelai), Zavrje, postojbina stare plemike obitelji Zavrkih, Zabok, po kojem su se prozvali plemii Zaboky (kasnije u rukama porodice Vojkovi Vojkffy. iga Vojkffy, od g. 1763. grof, sagradio je dananju upnu crkvu u Zaboku). Svi ti dvorovi su bolje graanske kue, danas dijelom u seljakim rukama, a nijedan nije stariji od XVIII, vijeka. Kada je Baltazar Kreli pisao svoje Annuae", dodao je popis izumrlih ve porodica u sadanjoj varadinskoj upaniji. Nestalo je obitelji Peth de Gerse, gro fova ikulina, Prainskih, Gotalovih, Najia, Orehovakih, a danas nema ni Keglevia ni Sermaa ni Pataia ni Ratkaja ni Vojkovia, samo jedina porodica Bedekovia ivi u Dolnjoj Bedekovini. Gotovo cijelo je plemstvo ovoga kraja ostavilo kao zadnji spomen krasnu crkvu u Belcu; tamo se na oltarima i ureaju vide jo njihovi grbovi, a u njihovim su dvorovima drugi ljudi. Njihovi se posjedi veinom raspali u sitni seljaki posjed. Ve je ponestalo i uspomene na njih u onoga svijeta, to ivi na njihovoj zemlji; tek gdjekoji znade za Pataie i Ratkaje i za krivicu, koju su im ta gospoda nanijela, a za as nestat e spomena i Kegleviima. A i nae doba, koje se gradi demokratskim, osjea, da bi moda bolje bilo, da ima danas svoga pravoga plemstva. Jer ovo je plemstvo, makar dijelom i tuega porijetla, ipak postalo i bilo hrvatsko, sa svim dobrim i zlim osebinama. Ono je ostavilo bar tra gove svoga bivstva u ovim spomenicima, a njihovi nasljednici nisu kroz vie od jednoga stoljea nita umjeli da stvore.1 1

S m i i k l a s : Cod. diplom. V. 451. K r e l i , Annuae str. 547.

:;

K r e l i , Annuae str. 384. * Vjestnik kr. zem. arkiva. XI. 36.


133

Crkveni spomenici.Crkveni spomenici u ova dva kotara nisu monumentalne tvorevine, ali imade lijepih crkvi naroito iz baroknoga doba, koje moramo ubrajati meu nae naj zanimljivije graevne spomenike. Veliajnih graevina ni ne moemo traiti ondje, gdje se nije moglo do danas razviti ni jedno ovee mjesto, gdje nije bilo ni jednoga starijega samostana i gdje su gospoda za svoju porabu imala u svojim dvorovima kune kapele ili barem kune oltare. Nu ako i nema meu njima veliajnih spome nika, opet ima dosta znatan broj takovih, koji odaju vjetu ruku dobroga majstora. Neobino velik broj sauvanih crkvenih spomenika pokazuje vezu sa susjednom ta jerskom, pogotovo ako pomislimo, da je upravo napadno velik broj danas ve sa svim iezlih kapela. Napose valja istaknuti, da je vrlo mnoga kapela naputena u razdoblju od 17711778. Ne rijetko spominju se i dvije kapele jedna tik druge, kako to jo i sada nalazimo i u tajerskoj. Nema sumnje, da su nai crkveni spomenici u ovim stranama nastali u tolikom broju ba usljed onoga znatno jaega religioz noga osjeaja, koje se istie u gorskim krajevima. Mi ne znamo danas vie, zato su ba esto na skroz nezgodnim mjestima nastale crkve, a teko, da emo to ikad vie i saznati, nu sigurno je, da to nisu samovoljno odabrana mjesta, a mnoga su i svojim poloajem od prirode ve istaknuta. Ne bi se moglo ustvrditi, da su uvijek postavljali crkve u mjesta, koja su ve postojala; ini se esto vjerojatnijim, da je crkva bila prva, pa je od nje i po njenom patronu dobilo i mjesto svoje ime. Tako na pr.: Lovrean kod Zlatara, Sv. Martin pod Otrcem, Sv. Kri, Mihovljan. Jednom je zamijenjeno staro ime novim, nastalim od crkvenoga patrona: Konoba se prozvala Petrovsko. A sigurno je, da se ni patroni nisu sasvim samovoljno birali, kako se to kasnije inilo, gdje je iz neznanih razloga patron dapae promijenjen (kapela sv. Jakoba na Ouri bila je posveena B. D. M.). p o s t a n k u tih crkvi i kapela u starije doba znademo vrlo malo. Tradicije nema ba nikakove, pisani spomenici govore i onako kasno, pa i onda crkve i kapele spominju tek kao meae. Kanonick vizite poimlju tekar u XVII. vijeku (prva je bila g. 1639.), a uz to nisu vizitatori gotovo nikada nita zabiljeili, to bi starije stanje spomenika prikazivalo. Tako smo u glavnom opet upueni na one p o p i s e upa uinjene g. 1334., 1501. i 1574., pa na pojedine vijesti1. Ve i najstariji popis zna gotovo za sve crkve, koje i danas postoje. Ako dobro tumaimo isprave od g. 1243.2 i od 1258., onda su najranije spomenute crkve sv. Petra u Petrovoj gori kod Lobora i sv. Mihajla u Mihovljanima. Nu glavno nam kazuje svojoj prolosti graevina sama, jer i najopsenija kasnija promjena nije nikada unitila svakoga znamenja iz prolosti. Dakako, ne e se dati uvijek ni iz1

tih crkvi, nego spominje samo: Krapinu, Ko Popis od g. 1334. spominje ove upe: Sv. nobu, Lobor, Belec pod Otrcem, Zjezdu, Petra u Konobi (Petrovsko), sv. Nikole u Kra sv. Dominika ( = Konjina), Komor, sv. Kri pini, sv. Trojstva u Radoboju, sv. Kria u po (u Zaretju) i sv. Trojstvo (u Radoboju) [Sta sjedu Petra sina Nuzlinova (Sv. Kri Zaretje), rine sv. IV. str. 205]. G. 1574. spominju se u sv. Mihajla blizu Komora (Mihovljan), crkvu u zagorskom arhidjakonatu crkve u Krapini, Ra Loboru, crkvu sv. Petra kod Lobora, sv. Kria, doboju, Loboru pod Otrcem, u Belcu, Za sv. Ladislava, sv. Laurencija (== Lovreani), jezdi, Konjskom, Mau, Komoru, Zaretju, Ko sv. Martina pod Otrcem, sv. Jurja u Belcu, sv. nobi. Nikole u Selnici (crkva poruena), sv. Marije 2 Smiiklas, Cod. dipl. IV. 209 i V. 113. u Zajezdi. Popis od g. 1501. ne nabraja svih

134


same graevine ustanoviti sav n j e z i n r a z v i t a k ; za hronoloko odreivanje pri brano je premalo materijala, a tuinske nam prilike ne pomau mnogo. Jedno valja pripaziti: vizitacije su dragocjeno pomagalo za upoznavanje razvitka tih spomenika, ali u njima ima oitih neistina, ta moe i danas ovjek doivjeti, da dobije skroz krive podatke od ljudi, koji su sami preinake i dogradnje izvodili. Zato se iz vizitacija priopuju samo takovi podaci, koji su potpuno pouzdani. Teko bi bilo sigurno ustvrditi, da je i jedan spomenik sauvao to iz ro manskoga doba: moda je toranj stare upne crkve u Belcu jo u jezgri romanski. Osobitosti kasnoga romanskoga doba ima i kapela sv. Kria kod Budinine, u kojoj se sauvala i vrlo zanimljiva kamena propovijedaonica, ukraena romanskim motivima. Najvei dio crkvenih spomenika ovoga kraja nastao je u doba gotskoga sloga, pa je i sauvao znakove doba svoga postanka. Iz toga su vremena crkve u Krapini (stara upna crkva), Radoboju, Petrovskom, kapela sv. Antuna u Grabovcu kod Za boka, po svoj prilici i crkva u sv. Kriu-Zaretju. Gotske su upne crkve u Mihovljanu, Zajezdi, Hraini i stara u Belcu, zatim sadanje kapele sv. Jakoba na Ouri, sv. Magdalene u Kuzmincu i sv. Petra u Petrovoj gori, Marije Gorske i sv. Martina sve tri kod Lobora , sv. Lovre u Lovreanu, sv. Kria u Budinini, sv. Jakoba u Batini, i barem donekle ona sv. Petra kod Gotalovca i sv. Vida kod sv. KriaZaretja. Barokno je doba ostavilo nekoliko znatnih spomenika: veliku kapelu Ma rije Jeruzolimske na Trskom Vrhu, novu upnu crkvu u Belcu i onu u Bedekovini. Sagradilo je neke kapele i dogradilo je gotovo u svakoj crkvi po neto. Nikad u nijednom sluaju nije se u doba baroka posizalo za preivjelim formama prolih epoha. Devetnajsti vijek nije stvorio gotovo nita: upne crkve u Loboru i Orehovici spo menici su upravo posvemanjega zaostajanja i propadanja. Pod kraj tog vijeka gradi se nova krapinska crkva u toboe gotskom slogu. Nije teko odgovoriti na pitanje, kakova je bila sredovjena gotska crkva u ovim krajevima, jer su se neke sauvale gotovo posve nepromijenjene. One su imale lau redovno pokritu ravnim drvenim, esto oslikanim stropom, u svetitu su bile svoene, a zidani su toranj rijetko kada imale. Takova je crkva nekadanja upna u sv. Martinu pod Otrcem, Radobojska upna crkva i kapela sv. Lovre u Lovreanima, koja je svoj slikani tabulatum dobila tek g. 1666. Sve do polovine XVIII, vijeka nisu se bitno mijenjale, nu tamo iza etrdesetih godina toga vijeka sve su gotovo dobile barokne svodove. Tako su crkve postale nie i tjenje, a jo se SI. 39. Tlocrt upne crkve u Bedekovini tijesnile, kada je ugraen i toranj (Komor). (Petrovsko). Na taj su nain dograene crkve u Mihovljanu, Zajezdi, Hraini, sv. Jakob na Ouri, sv. Magdalena u Kuzmincu, sv. Petar i Marija Gorska kod Lo bora, sv. Jakob u Batini. Kako je svod nii od tabulata, to su se nad svodom sa uvali omazani zidovi, pa na njima katkada i stare slikarije (na pr. u Zajezdi, sv. Jakobu na Ouri). Samo jedna jedina od sviju crkvi u ovom kraju ima i u lai svod iz vrlo kasnoga gotskoga doba: stara upna crkva u Belcu.


135

Sredovjena crkva u ovom kraju nema obino zidanoga zvonika: zvona su bila smjetena u drvenom tornjiu, koji je mogao i zasebno stojati ili u tornjiu nad ulazom u crkvu. Neke su crkve imale ipak i u doba gotskoga sloga zidane da kako nie zvonike. Tako upna crkva u Krapini, od koje se donji dio u novo gradnji i sada sauvao, sv. Jakob na Ouri, upne crkve u Mihovljanu, Hraini i Zajezdi (gdje je taj toranj neobino irok i ureen sa lijepim kasnogotskim prozorom, na kojem je ubiljeena i godina postanja: 1535.). Kasnije je doba redovno zvonike povisivalo, a crkvama bez zvonika dozidavalo nove (sv. Lovro u Lovreanu, sv. Jakob u Batini, Ma rija Gorska kod Lobora, upna cr kva u Petrovskom, sv. Antun kod Zaboka), nu mnoge su i do dana njega dana ostale bez zidanih zvo nika. Kape su tornjeva sve iz kas noga vremena. S v e t i t e crkvi vrlo je esto zadralo gotsko svodovlje, uinjeno u kasnogotsko doba. Te kasne mreaste svodove, koji su se jo gradili u XVI., dapae i XVII. vijeku, nalazimo u upnim crkvama u Petrovskom, Radoboju i Zajezdi, dok je krini gotski svod, veinom ranijega podrijetla, ostao u upnoj crkvi u Mihovljanu, pa u kapelama sv. Jakoba na Ouri, Marije Gorske kod Lobora, sv. Martina pod Otr cem, staroj upnoj crkvi u Belcu (vrlo pomno izraeno, jo iz sta rijega doba). T r i u m f a l n i luk sa got skim rezom gotovo se uvijek sa uvao. Gotski uokvirena v r a t a S1 ^ Nutarnjost upne crkve u Bedekovini. nisu ba suvie esta a jo su se rjee sauvali gotski p r o z o r i . Gotski ureene dovratnike ima upna crkva u Zajezdi (nekadanji glavni ulaz), kapela sv. Jakoba na Ouri (i na glavnom i na pokrajnom ulazu), kapela sv. Magdalene u Kuzmincu, kapela sv. Martina pod Otrcem, stara upna crkva u Belcu (sa neobinim gotskim uresom nad vratima). Dovratnike sa jednostavnim gotskim rezom ima kapela sv. Jakoba u Batini, sv. Petar Loborski, kapela u Lovreanu i Marija Gorska kod Lobora. Ulaz u sakristiju u crkvi zajezdanskoj i u hrainskoj ima kasnogotska vrata znaajne forme, t. zv. gedriickter Kleeblattbogen ( 'j Prozori su gotovo svi preinaeni, samo upna crkva u Radoboju ima u svetitu prozore sa gotskim kruitem (Masswerk) sa motivom ribjega mjehura, ali ti su di jelom zazidani.

136


P r o i r i v a n j e crkvi poimlje razmjerno dosta kasno, a to se zbiva tako, da se nova ira laa prigradi starom svetitu (Petrovsko, gdje je zvonik tim doao u novu crkvenu lau, sv. Vid kod Sv. Kria), ili se dodavaju crkvi pobone kapele. Kod gdjekojih se pred glavnim ulazom sazidao toranj, pa se taj spojio novim proelnim zidom s crkvom (Lovrean, sv. Antun kod Zaboka). Crkva u Zajezdi dobila je pred glavni ulaz jo jednu prostoriju. Pje val i t a su sva nainjena u barokno doba (polovicom XVIII, vijeka); veinom su zidana, tek su u omanjim kapelicama drvena. Cin t u r e imadu gotovo uvijek protenjarske crkve: Marija Gorska kod Lobora, sadanja upna crkva u Belcu, a najveu i najljepu kapela Marije Jeruzolimske na Trskom Vrhu. Pisani spomenici sve do XVII. vi jeka nikada ne spominju graditelja (Bauherrn), a jo manje metre, koji su crkve gradili. Tek u XVII. vijeku ujemo, da je Keglevi sazidao krapinski samostan sa crkvom, u XVIII, vijeku, da su crkvu na Trskom Vrhu gradili graani krapinski, a upnik je Gorup bio glavni pokreta te gradnje. U isto doba die plemstvo svoju zavjetnu crkvu, sada upnu u Belcu, ka nonik Nikola Bedekovi gradi upnu crkvu u Bedekovini, ali ni jedanput ne doznajemo, tko je nacrte stvorio, ni tko je grad nju izvodio. Tek nekoliko obrtnika, koji su uredili kapelu na Trskom vrhu, poznajemo bar po imenu i boravitu. Istaknuti valja, da su i kod gotovo posvemanje novogradnje beleke upne crkve upnici naroito upnik Kunek , pa kod gradnje zlatarske upne crkve upSl. 41. Kale upne crkve u Bedekovini i k Lonari, bili pokretai i glavni SUrady a I 71 I8#

..

nici, a ni jednomu nije ni u snu na um palo, da u iem gradi drugaije, nego to njegovo vrijeme trai: svaki komadi crkve i njenoga namjetaja potpuno su u duhu vremena. Ovi su ljudi potpuno osjeali, da nipoto nije stil" neto, to bi se dalo oponaanjem uzora iz prolih vremena ui niti, ve su dobro znali, da svako vrijeme ima svoje odreene oblike. Nijednomu nije na um palo, da bi oblici njihove graevine bile manje vrijedne i manje crkvene od prijanjih, recimo romanskih ili gotskih graevina. Zato i jesu njihovi radovi pravi spomenici njihova vremena; ti su ljudi osjeali istinitost onih nazora, do kojih je nae doba opet dolo tek tekom mukom. Ne moemo vie tono ustanoviti, kako su bile gotske crkve o s l i k a n e , a da su to bile barem u nekim svojim dijelovima, o tom nema sumnje. Sauvalo se od toga vrlo malo. Po slabim tragovima slikarija u staroj belekoj crkvi (a tu ima

S z a bo Spomenici kotara Krapina i Zlatar.

137

tragova opetovanoga slikanja) ne moe se mnogo zakljuivati, a ni po onim frag mentima nad svodom upne crkve u Zajezdi. Mnogo e biti povoljniji odgovor na ova pitanja, kada se jednom odbije premaz sa stijena svetita nekadanje upne crkve sv. Martina pod Otrcem. Tu je cijelo svetite bilo ureeno slikarijama, a kako su urezivana imena hodoasnika XVI. vijeka, bit e ta slikarija, barem iz toga vremena, ako ne i starija. Iz vizitacija saznajemo, da je i svod u kapeli sv. Jakova na Ouri bio pokriven starom slikarijom. U svim drugim crkvama nestalo je posvema starih freska, u koliko ih je bilo. Barok dakako ne moe nikako biti bez svojih bujnih nemirnih kompozicija. Iz g. 1730. potjee fresko na vanjskom zidu samostanske crkve u Krapini; desetak godina kasnije slika Ivan Ranger beleku crkvu, a valjda i onu u Hraini; g. 1771. oslikana je bogato kapela na Trskom vrhu. O tim slikarijama govorit e se u pri kazu ovih crkava. Sve to je XIX. vijek naslikao, mora se nazvati neukusnim (upna crkva u Zlataru, cinktura oko kapele u Trskom Vrhu itd.). Od crkvenoga n a m j e t a j a iz gotskoga doba nije se nigdje nita sauvalo, premda vizitacije istiu ne rijetko stare krilne oltare. Najstariji sauvani oltari po tjeu iz polovine XVII. vijeka. To su barokni oltari, koji u svom sastavu jo posve sjeaju na renesancu, a samo ornamentacija im je barokna. Svakako je jedan od naj ljepih ove vrsti bio glavni oltar u staroj krapinskoj erkvi. Ovomu je najblii oltar u samostanskoj crkvi u Krapini, u ornamentu neto slabiji, s figurama znatno manje vrijednosti. Svojom lijepom zgodnom kompozicijom odlikuje se oltar u kapeli u Klupcima. Kasno renesanski oltar u gotskom svetitu Marije Gorske kod Lobora pri staje tako, da bi se jedva dao zgodniji oltar zamisliti, a takov je i onaj u staroj crkvi u Belcu, koji je prenesen valjda iz neke druge crkve. Napose valja istaknuti lijevi poboni oltar sv. Magdalene u kapeli sv. Petra u Gotalovcu i po neobino finoj izradbi ornamenta i po izvedenju dvaju oveih pokrajnih svetakih kipova i onih etiriju svetica u okviru slike u sreditu oltara. Barokni su oltari brojni i prilino slabi; bolji su u loborskoj, zlatarskoj, orehovikoj crkvi i u pobonoj kapeli crkve u Zajezdi. Djetinjastim izmazivanjem drveta (jasno sivom bojom) iskva ren je glavni oltar u kapeli na Trskom Vrhu. Sjajni su oltari u belekoj upnoj crkvi, naro ito dva pobona u lai, koji su jedincati i po kompoziciji i po ornamentima i po finoj, ivoj izradbi kipova. Tu je barok upravo prognao svaku liniju do zavijene. Jo bi se morala spoS1 42 T l o c f t s t a f e u p n e C f k v e menuti ona vrst oltara, kakovu nalazimo na pr. u Belcu. u Zaboku, gdje je oltar zapravo samo tabernakul, a iza njega je slika crkvenoga patrona. Oltari XIX. vijeka svi su neizmjerno slabi, ili obina sajamska makar i skupa roba ili radnja nevjesta stolara. I tu se upravo porazno dokumentira potpun gubitak svakoga umjetnikoga osjeaja u XIX. vijeku. Klupa iole bolje izradbe u ope nema. Od svih p r o p o v i j e d a o n i c a valja istaknuti samo dvije: onu u kapeli sv. Kria kod Budinine, od kamena sa orna mentima, koji ivo podsjeaju na romanske. Oito je to radnja kojega domaega metra. Druga je divot propovjedaonica u upnoj crkvi u Belcu. gdje je majstor sa-

138


stavio sve, to je god barokna umjetnost smogla. Izvan crkve smjetena je jedno stavna kamena propovijedaonica pred kapelom Marije Magdalene u Kuzmincu. N a d g r o b n i h s p o m e n i k a i nadgrobnih ploa ima u crkvama razmjerno vrlo malo. Ba u ovom nekada tako feudalnom kraju oekivali bi ih vie: plemstvo si je odabiralo crkve za vjeni pokoj, pa metalo u nje spomenike, misle da e i ovi potrajati do u daleka vremena. Nu to se nije ispunilo. U staroj krapinskoj crkvi bilo je par ploa, koje su danas uzidali u pot porne zidove; u samostanskoj se crkvi u Krapini sauvao spomenik Gapara Bedekovia (f g. 1656.), u Radoboju Gjure Habjania (f 1762.) (i pred up nim stanom grobna ploa nekog Stanyschana, po Kukuljeviu iz g. 1541.), u Zajezdi na po hrvatski spomenik Baltazara Pataia (f 1616.), u Mihovljanu Ivana Radia (f 1630.) i upnika Grgura Zebeca (f 1684.), u Mau spo menik Mojsije Humskoga, vlastelina u onom kraju (f 1584.), u Zlataru i Konini spomenploe upnicima, u Gotalovcu zapis biskupa Pucza, po sljednjega lana Gotalovake obitelji. Sve te ploe imaju lih historijsko znamenovanje; umjetnika im je vrijed nost sasvim neznatna. S t u p o v i (Bildstcke) nisu u ovom kraju esti, a ima ih tek prema Sl. 43. Stara upna crkva u Belcu. gornjoj tajerskoj granici oko Varadina i Vinice. Najvrijedniji je onaj kod Zjezde, dar N. Zabia iz XVII. vijeka i onaj pred Keglevievom kapelom nedaleko Lobora. I u samom Loboru jedan je obini stup (sa ogradom, iz g. 1762.), [nedaleko crkve u Hraini kip sv. Ane sa rimskim nadgrobnim spomenikom, pa Marijin stup pred samostanskom crkvom u Krapini. C r k v e n o g a p o s u a sauvalo se prilino mnogo, nu i to je sve iz kas nijih dana. U ovim tvorevinama odrale su se gotske forme jo najdue vrijeme, dapae i onda, kada ih majstor nije umio vie pravo upotrebljavati. Iz g. 1660. po tjee monstranca u Mau, a ne e biti starija ni loborska. Iz XVII. vijeka su ciborij iz g. 1690. s hrvatskim napisom u Loboru, gotski kalei u Zajezdi (1602), sv. Kriu kod Budinine, sv. Martinu pod Otrcem (1612.), pa dva lijepa u upnoj crkvi kra pinskoj. Svi su ostali barokni, tek u XIX. vijeku nastaju one nemogue mainske imitacije gotskih kalea, gdje se sasvim izgubio svaki osjeaj za duh oblika, koji su besmisleno imitirani. Lijepi su kalei iz druge polovine XVII. vijeka s prikovanim ornamentima, kako ih ne rijetko nalazimo (na pr. u upnoj crkvi u Hraini). Bogato barokno po-


139

sue iz polovine XVIII, vijeka imaju crkve u Belcu i na Trskom Vrhu. Najsjajniji je komad barokna monstranca beleke crkve, a iza nje bogati divot kale Gabriela Bedekovia i Mirka Esterhazyja u Bedekovini iz g. 1713., a nimalo ne zaostaje za njim kale upne crkve Sv. Kria u Zaretju, valjda iz XVII. vijeka. Iz poetka XIX. vijeka ima malo kalea: jedan u samostanu krapinskom (sa emailom), drugi jednostavniji u Mihovljanu. Z v o n a ima u svakoj crkvi i kapeli dosta. Starijih sa gotskim napisima nije se mnogo sauvalo (sv. Martin pod Otrcem, Radoboj, Lobor [iz g. 1501.], Gotalovac); ostala su veim dijelom iz XVIII, stoljea, ali ih ima dosta i iz XIX. Najzanimljiviji je zapis na zvonu kapele u Klupcima. Staroga m i s n o g a r u h a gotovo i nema vie. Jedan pluvijal i mala kazula iz stare Krapinske crkve vrijedi spomena, a napose divot ruho u upnoj crkvi u Za jezdi, dar biskupa Pucza iz XVIII, vijeka. Ostalo je ili sagano ili palo u ruke agenata.

u p n a c r k v a sv. B a r b a r e u B e d e k o v i n i . (SI. 3941). U Komoru (Bedekovini) postojala je prije kapela upe sv. Kria-Zaretja. Bila je drvena, priprosta, commode extructa veli vizittor od g. 1665. G. 1721. dade Nikola Bedekovi sazidati novu kapelu s drvenim tornjem, a g. 1729. postade ona upnom crkvom, te je ve tada imala 5 oltara kao i sada. Ta je crkva graena kroz dulje vremena, pa je ipak postala posve jedin stvena tvorevina kasnoga baroknoga doba. Nije orijentirana, ve postavljena gotovo od sjevera jugu. Vanjtina je prilino jedno stavna, stijene glatke, uglovi barokno za okrueni. Na desno je prizidana sakristija sa kasnim baroknim svodom. Nad ulazom u crkvu bio je prije napis, koji se ve pred 5 godina nije mogao odgonetnuti, a sada je sasvim premazan. U prednjem je dijelu l a e pjevalite, koje poiva na svodu, a taj se upire na stijene dogradnja, u kojima je s desna ulaz na zvonik, a s lijeva ulaz na pjevalite. Laa je svoena barokno na 2 polja, kapiteli pilov ureeni su drukije od onih u svetitu. S v e t i t e je pokriveno sa kupulom vrlo lijepih omjera. O l t a r i nisu mnogo vrijedni. Glavni sv. Barbare je troan i nelijep barokni ko mad sa slikom sv. Barbare i dviju svetica po strani (si. 40). U lai je na desno uz svetite oltar ranjenoga Isusa, lijevo Majke S1. 44> sjeverna strana tornja stare upne Boje, uz srednje pilov u lai lijevo oltar crkve u Belcu.

14


sv. Ivana Nepomuka, desno sv. Antuna. Propovjedaonica je dar Bedekoviev iz g. 1796. Na njoj je dvostruki grb Nikole Bedekovia sa slovima N. . supruge mu Franciske Czindery sa slo vima F. C. Oko crkve je groblje. Vea su zvona u crkvi ' '"^^ iz novijega vremena. Veliko je preljeveno g. 1882., srednje g. 1864. Jedno malo ima napis ZA^^7^4 GRABIAE 1811, a na najmanjem | je ubiljeena godina 1671. ?*>j- Crkva ima krasan kale ^'(^^P^Î^ ureen sa 8 emajlnih slika, koje prikazuju prizore iz Sv. Pisma (si. 41). Godinu postanja i da rovatelje oznauje ovaj napis: G : D : GABRIEL BEDEKOVICH s' < DE KOMOR EXCEL / : et R : [ ^^ " D : : EMERICI: ESTERHAZY DE:G:E:Z:A:B:V:M:D:T : S : C : R : M : A : I : C : AVL^: ^ CAPITANEVS. Pro Capela : S. Barbarae F. F : 1713. za nimljiva i monstranca, Vrlo jeonoj slina ^ \\" " '" jr. u Desiniu, publiciranoj u Vje ,. . sniku hrv. arheol. drutva XII 1912 str. 230 si. 87. Ma da je upna crkva u Bedekovini razmjerno mlada ii crkva, ipak se je u kratkom vre menu dosta promijenila. G. 1756.

V

IBgpî^s

11

11[1

^^^^^""-.

.........

'""'

-:^/

., . -

..

^

>\

^

SI. 45. Nutarnjost stare upne crkve u Beku.

. ^

jg

jo tabulatum>

a

toranj se je tek poeo graditi. Taj je dovren g. 1768., a tri godine kasnije dograena je sakristija. Poslije potresa od g. 1778. bude crkva od temelja obnovljena, a taj je posao bio svren g. 1786. Tada je crkva dobila onaj oblik, to ga sada ima. Laa je svoena, drveno je pjevalite zamijenjeno zidanim, toranj, koji je prije stajao kraj sakristije, podignut je nad proeljem, a nad sakristijom nainjen je oratorij. S t a r a u p n a c r k v a sv. J u r j a u B e l e u. (SI. 4247). Meu najzagonetnije crkvene graevine u cijelom Zagorja spada s t a r a upna crkva u Belcu, koja danas slui kao kapela. I druge su crkve nastajale tekom vre mena, nu tako razliiti nisu pojedini graevni dijelovi kod nijedne druge. Sasvim dobro orijentirana crkva stoji na uzvisini nedaleko upnoga stana. Na zapadu je glavni ulaz u crkvu, zapravo u prvi njezin dio: prostrani etverostrani t o r a n j . Taj nije isprva bio sastavni dio crkve, ve po cijeloj svojoj strukturi obrambeni toranj, uz koji je moda bilo i drugih zgrada. Svakako je to najstariji dio graevine s osta cima iz romanskoga doba. Nu i na njem se jasno razabiru dvije graevne perijode.


141

Dolnji dio graen je, kako se to na sjevernoj strani vrlo dobro razabire, od vrstih kvadra, a nad ovim je zie od kamena lomljenca. Na sjevernoj strani tornja, gdje prestaje zid od kvadra, ostaci su triju konzola; dvije su druge na zapadnoj strani nad ulazom u istoj visini sa onim trima. Teko da e se ikada saznati, to su te kon zole nosile. Iz ovoga tornja otvaraju se nad svodom lae vrata, uokvirena masivnim pomno isklesanim dovratnikom, koja su jamano nekada imala da vode u drugu, sada nestalu prostoriju. Nad glavnim ulazom vidi se s nutarnje strane proelnoga zida zazidan drugi nekakav ulaz. Na junom zidu tornja vide se stari gotski prozor i dvije strijelnice, od kojih je jedna kasnije proirena. Na tom je tornju u kasnije vrijeme podignut neugledan osmerokutni tornji. Do ovoga berchfritu" vrlo slinoga tornja dozidana je laa, koja je isprva imala drven strop, a kasnije je dosta surovo svoena gotskim svodom. Rebra su iste vrsti kao i ona u tornju te poivaju na konzolama, koje imaju oblik grubo iz raenih ljudskih glava. Od zaglavnih kamenova ima jedan prema dolje okrenutu ljudsku glavu, drugi rozetu, a meu sastavcima rebara opet su ljudske glave. Ulaz u junom zidu lae kasnogotskoga je oblika, uokviren gotskim dovratnikom, a taj je ureen neobino izve denim kruitu slinim uresom. S v e t i t e je za jednu stepenicu vie, te je svoeno gotskim svodom, kojemu su rebra sasvim razlina od onih u lai, a poivaju takoer na kon zolama. I rebra i konzole su i bolje izvedene, a po tjeu oito i iz starijega vremena. Osobito su pomno izvedene srednje konzole, a svaka je drugaija. S li jeve je strane uzidano u svetite svetohranite, zatvo reno eljeznim vratima, do kojih je lijevo i desno po jedna ruka, koja see za suncem ili zvijezdom (si. 47). U svetitu je i jedini spomena vrijedni o l t a r ove crkve posveen sv. Jurju (si. 45). Djelo je iz po lovine XVII. vijeka, veoma skladno skomponovano, SI. 46. Zaglavni kamen sa svoda stare upne crkve u Belcu. oevidno doneseno s drugoga mjesta, jer je oltaru za volju otrgnut komad rebra na desnoj strani. Otpornjaka na crkvi nema. Oko svetita je nainjen gotski podnon vijenac, koji se nastavlja prema sakristiji, a ta je veoma kasna neskladna nadogradnja. Stari su prozori ostali na svome mjestu, ali im je oblik mijenjan. Jedan u svetitu na desno od oltara je zazidan. Jedini u starom obliku sauvani prozor je onaj spomenuti na junoj strani tornja, a drugi su nekada bili jamano ovome slini. Pred vratima u junom zidu lae nainjen je u XVII. vijeku mali portik. Cijela crkva, koja sastoji iz tri naknadno sastavljena dijela, postaje zagonetnijom tim, to su se u sjevernom zidu lae otkrila dvoja zazidana vrata, od kojih jedna jo imaju i gotski dovratnik. Tu e se dakako morati jo dalje istraivati. Vizitacije ne spominju nita, to bi moglo razbistriti postanje crkve. Vizittor iz g. 1674., koji je crkvu ve vidio svoenu i slikanu (i sad se vide tragovi opeto vanoga slikanja), ve se udi nerazmjerju tornja. Vizita iz g. 1729. spominje napadno mnoge grobnice ove crkve: parohijalnu, Ane Erddy, obitelji Kiss, Jelai iz Ratkovca, Zavrki (posjednici u belekom Zavrju) i Plenar u Preputovcu. Potres od g. 1778. otetio je crkvu.

142 Sadanja upna

S z ab o Spomenici kotara Krapina i Zlatar. crkva Marije Snijene u B e l e u. (Si. 4854).

Nema sumnje, da je to najljepa barokna crkva ne samo u Zagorju ve i u cijeloj Hrvatskoj. Sve, to je kasni barok najljepega u nas smogao, sneseno je u tu crkvu, sva kienost i bujnost u oblicima i u bojama, a uza sve to jo i otmjenost odlikuje ovu crkvu od sviju iz onoga doba. Ve je spomenuto, da je ta crkva amanet, zadnji dar plemstva ovih krajeva, spomenik, uinjen u vrijeme, kada su jo cvale zagorske porodice Keglevia, Bedekovia i drugih. Svih je nestalo do jedine obitelji Bedekovia. Vizitacije govore opirno gradnji crkve, a u arkivu jugoslavenske akademije u Zagrebu uva se opis njezin iz g. 1758. pod napisom: Descriptio novae ecclesiae beatissimae Virginis Mariae sub titulo ad Nives fundatae, alias Bellecensis dictae, filialis vero ecclesiae parochialis sub castro Bellecz, conditae anno domini 1758. Nu ma da jedno i drugo vrelo govori postanju crkve, ipak nije sasvim jasno, kako je nastala i zato je sazidana. Upada naroito u oi, da pisac onoga opisa ni jednom rijeju ne spominje Adama Najia, protonotora kraljevstva, koji je po svjedoanstvu vizitacija ba odluno sudjelovao pri konanom ureenju crkve. Moda je pri sastavu opisa odluivao Baltazar Kreli, koji je pomogao, da se uz inre Adama Najia privezala jedino uspomena, da je bio pri mus potator regni. Nu ljudi, koji stvaraju ovakova djela, ne zasluuju, da budu zaboravljeni. Oko g. 1674. nastala je ovdje na osam ljenom mjestu, zvanom Kostanjevac ili Kostanjek, crkva, koja je jo i sada dosta daleko od samoga sela Belca. Navodno je udesna pojava sklonila grofinju Elizabetu Keglevi, udovu ml. Jurja Erdda, da je 1677. darovala za uzdranje i daljnu napravu si. 47. Svetohranite u zidu svetita crkve est kablova grnice sa dobra belekoga. Vi stare upne crkve u Belcu. zittor spominje, da je crkva g. 1674. bila ve go tova, da je s temelja novo graena, da je dosta velika, da joj je sanktuarij presvoen, a laa pokrita drvenim stropom. To je bilo za upnikovanja ure Dudia, a nastavila se gradnja za upnika Lad. Horvata. Oito je prvotna crkva bila kasnogotska graevina, valjda slabo izvedena, pa nije udo, da ni dalje krparenje upnika Horvata, koji je g. 1735. poeo dizati toranj, nije mnogo koristilo: zidovi su bili vlani, oni u tornju loe graeni, pa se nije bilo nadati dugomu opstanku. Velika protenja iz dalekih krajeva sklonue upnika Pavla Kuneka, da posve obnovi crkvu. Povjerenstvo, u kojem su bili zagrebaki kanonik kantor Adam Stjepani i upnik zlatarski Nikola Tomi, pregleda crkvu, uvjeri se potpunoj neshodnosti gradnje i Kunek dobi dozvolu za novogradnju. Po vizitaciji od g. 1742. bila je crkva tada jo kapela dovrena. Izri ito veli vizittor svojom loom latintinom: Visitavi hane capellam, quam ex sin


143

gulari devotione erga B. V. spect. d. Adamus Naissich, regni magister pronotarius dilatare et perlongare curat et fornicem apponere, immo totam capellam pulchris picturis exornare, lapide quadrato sternere . . . . Po tom bi ba glavna zasluga ila Adama Najia. De skripcija ne zna tome nita, ve tvrdi, da je upnik Kunek crkvu gotovo sasvim sruio i veu gra evinu osnovao. Poetkom g. 1739. bila je crkva sa svetitem obnov ljena, a g. 1741. dovren je itav posao, koji je Kunek zapoeo sa tri dukata. Ovdje je malo podrobnije prikazana graevna povijest te cr kve po izvorima. Uinjeno je to SI. 48. Tlocrt nove upne crkve u Belcu. zato, da se uzmogne bar donekle razumjeti sastav crkve, kako ga pokazuje njezin tloris. U isto gotovo vrijeme nastala je i crkva na Trskom Vrhu kod Krapine: jedan pogled na tloris dostaje, da se po kae, kako je ova crkva doista posvemanja novogradnja sasvim u duhu svoga vre mena, dok tloris crkve u Belcu pokazuje takovu nepravilnost i takav neobian sastav, da ne moemo nego vjerovati, da su tu upotebili glavne zidove jo stare gotske crkve. Toranj je postavljen koso prema crkvi, to samo po sebi jo ne bi bilo tako udno. Najnapadniji je smjetaj pilov u lai, tamo gdje se sastaju zidovi nje zini sa zidovima pobonih kapela. Oni samo polovi com stoje uz zidove lae, tako da bi druga polovica mogla nositi popruge svo dova pobonih kapela, ali to nije uinjeno tako, nego se popruzi odupiru same zidove. Napadna je i ne pravilnost svetita, kojemu lijevi i desni zid nisu pa ralelni, nego isto tako konS. 49. Nova upna crkva u Belcu. vergentni kao kod kasnije opisane kapele u Batini. Ne vidi se danas vie ni razlog, koji je ponukao gradi telja, da i pobone kapele sagradi tako nepravilno. Sama vanjtina crkve ne odaje niim sjaja, kojim se odlikuje unutranjost njezina. Sagraena u ravnici i okruena sa nekoliko kuica istie se jedino neraz mjerno visokim tornjem, koji je kroz dugo vremena graen.

144


Uavi ispod tornja kroz glavni ulaz u crkvu i proavi ispod pjevalita uka zuje nam se cijela ponutrina crkve sa svojim krasnim oltarima i propovjedaonicom. Najljepi je glavni oltar, koji ispunjuje cijelu pozadinu svetita. U gornjem je dijelu meu anelima Sv. Trojstvo nad B. D. Marijom, koja je smjetena u sreditu oltara. Lijevo i desno gore su kipovi sv. He lene i sv. Rozalije, a ispod njih su meu vitkim stupovima kipovi sv. triju kralja, kojima se kao etvrti pridruio sv. Stje pan kralj. Na lijevom i desnom kraju podupiru arhitekturu rtvenika dva atlanta ogrnuta u lavlje koe. Grupa sv. Trojstva je upravo majstorski izraena. Tu nema konvencionalnih poza, svaka je figura neto posebnoga. Sv. Tri kralja imaju na sebi barokno odijelo, kralj Stjepan je najslabije izraena figura. Kraj stijene nose dva anela grbove Baltazara Bedekovia i supruge mu roene Somogy. Na oltaru je napis: DE NIVE VIRGO TVO NIVEO SACRATA DECORI >

BALTHASARIS BEDEKOVICH REGNI V.-BANI ATQVE ROSALI SOMOGI VXORIS SV/EVea slova oznauju godinu 1743. Poboni oltari u lai posveeni su sv. Josipu i sv. Barbari. Prvi lijevi dao je nainiti grof Ivan Franjo Cikulin, prvi i posljednji grof te obitelji. Jo g. 1758. nije bio pozlaen; darovatelj nije doekao, da vidi dovreno djelo, koje je ureeno njegovim grbom \ Uza svu ba roknu bujnost oltar je vanredno skladno komponovn. Na vrhu je kip djeteta Isusa, pod njim se prigiba iz oblaka Ma si. 50. Propovjedaonica nove upne crkve rija, diu ruku nad Josipom u sredini u Belcu oltara. Na volutama sa strane sjedi mirni evanelista Matej, s desna u ekstazi evanelista Ivan. Svaka je figura individualno prikazana. Ni darovatelj desnoga oltara u lai, podupan zagrebaki Nikola VojkovicUmro je g. 1746. i pokopan u Lepoglavi.


145

nije doivio izradbe svoga dara, koji je komponovn posve analogno prijanjemu. U sredini je sv. Barbara, a na volutama evanelista Luka i Marko1. Prema ovim remekdjelima iezavaju oltari u pobonim kapelama. U lijevoj stoji oltar sv. isla, to ga je darovao nadbiskup kaloki Gabrijel Herman Patai, u desnoj oltar Stjepana muenika, poklonjen od biskupa Stjepana Pucza, posljednjega odvjetka roda Gotalovskoga, koji je crkvu i posvetio. Na stijeni do oltara stoji ovaj napis: ILLSSMVS ET RDSSMVS DD. STEPHANVS EPPVS. BELGRAD. ET PRAEP. MAIOR ZAGRAB. GLORIOSAE STIRPIS GOTTALIANAE POSTREMO NATVS HANC ECCLESIAM CVM SVIS ARI RITV SOLEMNI ANNO 1759 DIE 12 AVGVSTI CONSECRAVIT ET ARAM GLORIOSI PROTO MAR. S. STEPHANI NOMINIS SVI PATRONO GLORIOSE CONDECORAVIT. PAVLVS KVNEK PARO. LOCI FACTVS 1739 F. F. Upravo je sjajno djelo p r o p o v j e d a o n i c a . Na vrku daje Bog Mojsiji na sinajskom brdu dekalog, Aron sa tapom i Josua sa titom i maem smjeteni su postrance. Na ploi za leima propovjedaa lik je'Jozue i Kaleba, koji nose ogromni grozd iz obeane zemlje, a oko donjega dijela smjeten je lik Noemov, koji dopri nosi prvu rtvu. Na pilastrima sjede proroci Izaija i Jeremija, a meu njima dijelom je u relijefu a dijelom sasvim statuarno prikazan ples idova oko zlatnoga teleta. Iza Jeremije prikazan je san Jakovov. To je tehniki sve tako savreno izdjelano, kako se to u nas vie nigdje ne nalazi. Gore na pokrovu propovjedaonice nalazi se grb Bedekovia sa napisom:AVE VIRGO SPECIOSA HONORI TVO IGNATIVS D E KVMVR FECIT INAVRARI ( = g. 1743.). Na propovjedaonici su svuda pometani napisi iz sv. pisma. P j e v a l i t e je po opisu bilo dvostruko, a poivalo je na 2 stupa, koji su aliboe sada odstranjeni. Danas je jednostruko. Naslon pjevalita ureen je u sre dini drvetom spoznanja, a lijevo i desno su po dvije figure: lijevo Majka Boja i Adam, a desno Eva i jedan aneo. Kipovi Adama i Eve su izvrsna djela dobroga majstora. Pod ovim likovima ima napis: Maria reparavit, quam Adam et Eva perdidit gratiam. Prijanjih orgulja, koje je darovao Stj. Jankovi, podupan imeki, nema vie. U sredini naslona je grb obitelji Vojkovic-Wojkffy. Samo se po sebi razumije, da ovako ureena barokna crkva nije mogla ostati bez slikarskoga ukrasa. Vizittor veli, da je slikanje crkve uinjeno na ponuku Adama1

Znaajno je za umjetniko shvaanje sadanjosti, da je kotarski ininir pri slubenom pregledu crkve traio, da se ti oltari, kojima

u nas nema premca, izbace iz crkve i zamijene novima, 10

146


Najia, a deskriptor govori, da su pavlinski generali Stj. Demi, Andrija Muar i Stj. Erddy naloili Ivanu Ran g e r u, najvjetijem slikaru pavlina, rodom Tirolcu, da crkvu ukrasi. Po napisu nad triumfalnim lukom:

SANCTA DEI GENITRIX INNOVATVR ET CORDE DEVOTO AVGETVRvidi se, da se slikalo g. 1740. Slikanja je vanredno bogata, a ornamenti su izraeni neobinom tonou. Slikar je nastojao, da svojim umijeem povea dojam prostornosti, pa je na stijenama slikao arhitekturu, dok je svod ureen ornamentima i oveim sli kama u medaljonima, uz koje je smjestio manje sa prikazima iz evanelja (navijetenje, pohod Jelisave, porod Kristov, poklon triju kraljeva, obrezovanje, bijeg u Egipat). Dakako, da je naao mjesta, da naslika i etiri evan elista. U svetitu je naslikano na svodu kupule, kako sv. troj stvo kruni bogorodicu. U lai u sredini svoda jest najvea slika prikaz legende, kako se Marija pojavlja nad brdom Eskvilinom, to ga pokriva u augustu snijeg; rimski patricij Ivan i ena mu klee postrance. Ove dvije ba rokno odjevene figure bit e pri kazi Adama Najia i njegove ene. U manjem je medaljonu prikazanje Isusovo u hramu. U kapeli Stjepana prvomuenika prikazana je smrt toga sveca, a u suprotnoj u oblacima meu ruama brojni aneli. Ivan Ran ger je u svim svojim slikama i ovdje edo svoga vijeka. Nje Sl. 51. Lijevi poboni oltar nove upne crkve u Belcu. gove slikane arhitekture poznajemo iz crkve u Lepoglavi i one sv. Jurja u Purgi Ourskoj, slikane g. 1750. On e rado uzveliati svece svoje, postavljajui ih u oblake, i okruuju ih anelima, pa kad mu se gdje nadade, voli prikazivati nemirne scene sa brojnim uzbuenim licima.


147

Kod prikaza smrti sv. Stjepana omoguio mu je to sam predmet, u svetitu crkve lepoglavske odabrao si je sam temu i prikazao Isusa, kako goni trgovce iz hrama. Bogato je slikama ureena i sakristija. Uz prizore iz sv. pisma naslikao je tu niz simbolikih figura, koje opisiva u deskripciji od g. 1758. potanje tumai. Priloena slika pokazuje slikanju jednoga dijela svoda sa slikom pojave Ma rije Snijene, te neto od vanredno pomno izraenoga ornamenta. Isporedimo li ovu slikanju sa onom u crkvi na Trskom Vrhu, koja je izvedena trideset godina kasnije, ne moemo a da ne vidimo golemi nazadak: i kompozicija i ornamenat su slabiji. bojama ne moemo vie pravedno suditi, jer su dosta izblijedile, ali po sadanjem stanju sudei, one su u crkvi na Trskom vrhu kud i kamo surovije od ovih u Belcu.

SI. 52. Naslon pjevalita nove upne crkve u Belcu.

Pavao Kunek podario je crkvi i dva srebrna pozlaena kalea s napisima: 1764. PAV:KVNEKPA:RO:LO:CI:F.F., jedan datirani potjee jo iz g. 1710. Cap : B. V. Sub Belecz 1710. Ciborij je iz g. 1745., nu najvredniji je komad bez sumnje velika m o n s t r a n c a (si. 54). Deskripcija zna, da je za tu monstrancu potroeno 1503/5 loti srebra, da je ureena sa 56 rubina, 10 smaragda, 15ametista, 4hiacinta, dvije geme i 12 granata. Te su dragulje darovali upan varadinski Nikola Bedekovi i kanonik zagrebaki Nikola Terihaj. Taj je dao i svotu za izradbu monstrance, pa je meu emajlovanim slikama i slika sv. Nikole. Napis spominje nepravino samo jednoga darovatelja (srebro su za monstrancu poklonile dvije gospoe): AMORI * DIVINO & = VIR : = IN NOVA ECCA BELLECENSI TAVMAfarGJC * Rf IMI = D NICO : TEnHAY, ABBATIS S. NICOLAI = De SAGH = : ] * ZAQr : CAN & ArCH : DVBICZENSIS PIE/AS - DICAVIT. 1755. Ni toj monstranciji nema u nas premca. *

148

S abo Spomenici kotara Krapina i Zlatar.

Napise sa dva zvona ove crkve publicirao je ve Kukuljevi. Na jednom pie Santa Maria ora pro nobis, anno 1703., a na drugom Sanda Maria ora pro nobis. Conradu(s) Schneider Cilleae me fudit 1718. Osim ovih ima jo jedno iz XVIII, sto ljea sa njemakim napisom DURCH FEVER UND FLMN MIT MARIA HLF BIN ICH GEFLOSSEN. FRANZ KEI SER IN CILLI HA T MICH G OSSEN. 1777. Ostala su novija. Crkva je g. 1910. teme ljito obnovljena i u sastavu ostala netaknuta, tek to su maknuta ona dva stupa, na kojima je po ivao kor, koji sada poiva na traverzama. I moderni slikar na stojao je, da svoje boje uskladi sa postojeima, nu ma da mu to i nije uvijek uspjelo, ipak je ostao netaknut veliki dojam ove crkve i nakon restauracije, koju je rijetkim marom rukovodio sa danji upnik Fran Cesarec. Cinktura oko crkve nije zapravo ni kada bila dovrena. u p n a c r k v a sv. N i k o l e u H r a i n i . (SI. 5558). Ovo prastaro mjesto, po kojem se je i upa nekada zvala comitaius de Hrasno, ima veoma neobinu upnu crkvu (si. 56). Neobian joj je ve tloris (si. 55), po kojemu je svetite za puna dva metra ire od lae. Zidovi su svetita neobino jaki i osim toga poduprti tronim grubim otpornjacima. Crkva je upravo SI. 53. Dio slikanja na svodu upne crkve u Belcu. tipian primjer, kako je barok (udo Marije Snijene). iao svojim putem i nastojao, da prikrije sav gotski karakter graevine. Ipak se vidi, da je pred nama u jezgri gotska graevina. Naroito se vide tragovi gotike u tornju, pod kojim je nainjena sakristija. Gotski ulaz u sakristiju sa napadno dubokim rezom slian je onome u Zajezdi (si. 57). Toranj je nekada imao gotski podnon vijenac, koji se jo djelomino vidi u kapeli, koja je znatno kasnije uz toranj prizidana. Gotski je i triumfalni luk, kojemu je ba rokni majstor oduzeo iljati oblik i prikrpao mu barokne kapitele. Sve ostalo u crkvi je barokno, cijela je crkva barokno svoena, a dio svoda u svetitu poiva na dva stupa, koje je graditelj postavio lijevo i desno od glavnoga oltara. Crkva je tijesna


149

mrana. Neobino teki dojam pojaava i pjevalite, sagraeno do ulaza na jednom svodu bez stupova. Na preinake odnose se moda napisi u crkvi, od kojih je jedan na glavnom oltaru a glasi GLORIA IN EXCELSIS DEO ET IN TERRIS HONOR SANCTO NICOLAO 1761 a drugi na zidu iznad triumfalnoga luka, te glasi: In honorem [sanjcftij Nicolai 1824. Crkva je s l i k a n a . Na svodu lae je sv. Trojstvo, a oko njega su 4 crkvena oca. To su bolje slike, koje navodno potjeu od Jakova Rangera, koji je slikao crkve u Lepoglavi, Purgi i Belcu. U svetitu je na svodu pri kazan sv. Nikola, a u kutovima su 4 evanelista. Te slikarije kao i one u obim kapelama slabije su radnje iz poetka XIX. vijeka (moda 1824.). Nad ulazom u sakristiju dva su grba: jedan obitelji Pethe de Gerse a drugi nepoznat. O l t a r i nemaju umjetnike vrijednosti. Ima ih pet. Glavni sv. Ni kole je u svetitu, u lijevoj kapeli je posveen sv. Izidoru, a u desnoj ra njenom Isusu. Dva su oltara smjetena u lai. Propovjedaonica je barokna sa prikazama evanelista i Mojsije. Od crkvenoga p o s u a za sluuju dva kalea da budu posebno spomenuta (si. 58). Oba su datirana. Jednostavniji (vis. 20*5 cm) ima napis: Anno 1713 Ivan Benkovich ex Hraschina curavit facer e ad laudem S. An toni S. Benedicti. Na drugom bogato ureenom (vis. 22 cm) napisano je /?. d. Franciscus Pinelli p(arochus) H[rasjcfiensjis f(aciendum) c(uravit) 1680. SI. 54. Monstranca upne crkve u Belcu. Iz vizitacija ne saznajemo mnogo, to bi nam udnovat oblik crkve protumailo. U lai bio je prije drveni tabulatum, a pjevalite je na drvenim stupovima poivalo. Tek g. 1761. presvoena je i laa, a staro pjevalite zamijenjeno je novim zidanim. Pred upnom crkvom stoji kip sv. Ane. Pod svetakim kipom uzidan je ulomak rimskoga nadgrobnoga spomenika, o kom je bilo govora gore na str. 105.

150


upi pripadaju dvije kapele. Ona B. D. M. u T r g o v i u vea je gra evina, nastala u godini 1735., sa 2 bolja oltara, koji su oito od drugud ovamo doneseni, dok je ona Sv. Benedikta u Kraljevanima dosta malena. Obadvije su popravljane g. 1913. upna crkva u Konjini. Crkva je u Konjini bila ve g. 1666. zidana, imala je atrij i drven zvonik i tabulatum u cijeloj crkvi. G. 1721. izgraen je nov zvonik, a iza toga do g. 1734. sagraena je nova crkva. Ta graevina, koja ima pred laom toranj, a svetite svrava ravnim zidom, nije od prijanje crkve sauvala nita do dvije konzole, graene u obliku orlov ske (?) glave izvana na svetitu. Dosta SI. 55. Tlocrt upne crkve u Hraini. dobri oltari potjeu iz XIX. vijeka. Od posua spomena je vrijedna monstrancija sa napisom: P:H:P:K:F:F: 1783. (Paulus Hermenschez, parochus Konschinensis fieri fecit 1783). Iz iste godine jest srebreni pacifikal. Od triju zvona jedno je iz XVIII, vijeka (g. 1725.), a druga dva iz devet naestoga.

SI. 56. Hraina sa upnom crkvom.

U gradu Konjini. sagradio je Ivan Cikulin kapelu sv. Trojstva, koja je jo g. 1805. postojala. U samom mjestu Konjini bila je kapela sv. Antuna, napu tena g. 1771.


151

S t a r a u p n a c r k v a sv. N i k o l e u K r a p i n i 1 . (SI. 5962). Zapravo je ne bi ovdje ni spominjati trebalo, jer je ve od godine 1901. vie nema. Nu jo je iva cijela generacija, koja je staru crkvu poznavala. Nae je doba bez dugoga promiljanja cijelu crkvu poru ilo osim dolnjega dijela tornja pa stvorilo novu crkvu. Od toga je vremena prolo neto vie od deset go dina, pa se sada moe mirno prosuditi, to se je dobilo a to izgubilo. Crkva, koja je proivjela duge vijekove, zasluuje i tu, gdje se prikazuju njene dru ice, barem nekrolog. T l o c r t stare crkve napadno je nepravilan, to se moe u jednu ruku protumaiti postepenim razvojem, a u drugu prirodom tla, na kojem je bila sazidana, na ravnjaku odsjeenom od brijega. Crkva je imala dvije lae. Uzduna os glavne lae nije nastavak uzdune osi svetita, nego lei neto vie na lijevo. Svetite je neto na desno iskrenuto te zatvoreno sa tri stranice osmerokuta. Pet je otpornjaka bilo uz svetite, jo iz onoga doba, kada SI. 57. Gotski ulaz u sakristiju upne crkve u Hraini. je ono bilo pokriveno gotskim svodom. Uz desnu stranu svetita bio je to ranj, a u donjem njegovom dijelu sakristija sa gotskim krinim svodom, koja jo i sada postoji, ali slui kao ropotarnica. Glavna laa, svetite i zvonik bili su jamano najstariji sastavni dijelovi crkve, tek kasnije, ali svakako jo u gotsko doba, dograena je i po bona, desna laa ili, kako se jo nazivlje, kapela Sv. Svetih, koja je bila spo jena s glavnom laom tako, da su na dva mjesta u zidu glavne lae probili velike otvore. Obje lae bile su pokrite krinim gotskim svodovljem na tri polja. Pobona je laa bila SI. 58. Kalei upne crkve u Hraini znatno nia, a nad njom je(lijevi iz g. 1680., desni iz g. 1713.). Agramer Zeitung od g. 1857. Vidi: Vijesti drutva ininira i arhitekta. God. XXV. br. 1. br. 37. Biljeke prof. Brunmida.

152


nastala empora. Svetite je bilo, valjda g. 1775. poslije potresa, barokno presvoeno. U prednjem dijelu glavne lae bilo je ugraeno pjevalite na tri luka. I tu su bili gotski svodovi, kojima su rebra poivala na konsolama. Zakljuno kamenje bilo je ureeno ovako: Na jednom je bila isklesana glava divokoze, koju probada strjelica, na drugom (srednjem) bilo je gotskom minuskulom napisano Ich Jorg crewcz, a na treem je bio prikazan etverolist djeteline u titu. Prvi i drugi zazidani su u potpornoj stijeni pod sadanjom crkvom. Trium falni luk te okvir glavnih crkvenih vrata, pred kojima se je nalazilo maleno predvorje, pokazivali su gotski rez. Vrata, koja su vodila iz svetita u sakristiju i koja jo i sada postoje, odaju kasnogotske forme. Nad glavnim je vratima bio i relijef sv. Nikole, koji je danas uzidan u potpornu stijenu uz crkvu, ali je potpuno propao, jer materijal ne odolijeva utjecaju smrzavice. I rebra pri janjega gotskoga svoda u sve titu poivala su na konsolama, od kojih je jedna uzidana u pot porni zid nie sadanje crkve. Dva su svravala unjem, jedan ima urezana pismena (taj je sa uvan), a etvrti je pokazivao surovo izraenu bradatu glavu. U svetitu su bila tri SI. 59. Prorez i tlocrt poruene upne crke u Krapini. okrugla prozora i uz zvonik je dan gotski. U desnoj lai imaahu dva velika prozora u dolnjem dijelu gotski okvir, u barokno doba bila su oba gore zaokruena. Na zvoniku su jo i sada sauvani mali gotski prozori, dok su ostali svi bili barokni. Spomenuvi jo i baroknu kapu tornja, veoma slinu kapi zagrebake stolne crkve prije potresa, bila bi graevina stare crkve u glavnom opisana. Napose valja istaknuti, da su svi gotski oblici i u obim laama i u svetitu po vremenu svoga postanja veoma na blizu. Crkva je imala est oltara: glavni u svetitu bio je posveen sv. Nikoli (si. 60), desni u lai bi. djevici Mariji, lijevi sv. Martinu. I u onim prosjecima u zidu izmeu glavne i sporedne lae stajao je po jedan oltar (sv. Ivana evaneliste i sv. Franje Saverskoga). Stijena je iza ovih oltara bila ureena freskoslikama od ruke vrlo dobroga metra, koje bi mogle potjecati jo iz XV. vijeka. Od ovih su slikarija rijetke uspomene crkvene slikarske umjetnosti u nas dva fragmenta sauvana i pohra njena u arheolokom narodnom muzeju u Zagrebu, dok se slikarija na stijeni po bone lae (na mjestu, gdje je stajao oltar Sv. Svetih) nije sauvala. Ta je prikazi vala sv. Nikolu meu dva anela, a dolje je bila zabiljeena godina 1614. Na tom


153

oltaru bila je i slika Sv. Svetih, koja resi danas hodnik upnoga stana. To je bolja barokna slikarija sa vrlo lijepim okvirom, na kojem su u odreenim razmacima po stavljena poprsja svetaca i sve tica, kraljeva itd. Svih je tih oltara ne tragom nestalo, a da ih nije nita bolje zamijenilo. Osobito valja poaliti posvemanji gu bitak g l a v n o g a o l t a r a u svetitu, od kojega se sau vala barem fotografija. U sre ditu nad tabernakulom prika zan je sv. Nikola, a meu stu povima i postrance 4 crkvena uitelja. U dvije omanje nie li jevo i desno uz tabernakul po dva evanelista. Oltar je djelo odlinoga baroka iz prve po lovine XVII. vijeka; po svom jasnom sastavu renesanski, stu povi i arhitrav bili su ureeni karakteristinim baroknim inkrustiranim ornamentima. Iz stare se crkve sauvalo neto bo ljega misnoga ruha. Naroito treba istaknuti kazulu od crve noga baruna, bogato vezanu srebrom, iz XVIII, vijeka, iz ko jega potjee i pluvijal, ureen zlatnim ornamentima na crvenoj pozadini. Ornamenti podsjeaju mnogo na orijentalne uzorke. Od crkvenoga po sua spomena su vrijedna dva kasnogotska kalea (si. 61), od kojih se jedan istie elegantnom izradbom (XVII. vijek ?) a drugi lijepo ornamentiranim stalkom. Pacifikal je vrlo nespretno sa stavljen od dva dijela; stalak je SI. 60. Glavni oltar u poruenoj upnoj crkvi u Krapini. barokni iz osamdesetih godina (Kod novogradnje uniten.) XVIII, vijeka. Osim ovih ima crkva jo nekoliko baroknih kalea iz poetka XVIII, i jedan vrlo lijepa oblika iz prve polovine XVII. vijeka (sa prikovanim ornamentima).

154


Najstarija sauvana vizita od g. 1639. spominje dosta staroga posua. Ve ona spominje, da je cijela crkva presvoena i da ima 5 rtvenika. U viziti od g. 1665. itamo, da je cijela crkva presvoena, da je u njoj pet oltara, a na tornju da vise tri zvona. Ovakvu ju opisuje i vizittor Znika g. 1677. G. 1708. veli vizittor: choros habet duos, unum muratum supra fores maiores, alium ligneum in capella O. SS.,

SI. 61.

Tri kalea upne crkve u Krapini. (Srednji je moderni pseudogotski fabrikat.)

ad ambos ascensus per gradus ligneos. Tu se spominje i est dobrih prozora antiqui operis. G. 17491759. povien je toranj za 2l/2 orgeae i pokriven kupulom sa panjolskim" kriem. Poslije je dvorite barokno svoeno, a tim je crkva dobila ono lice, koje je zadrala sve do svoje propasti. Na mjestu te stare graevine sazi dana je g. 1901.1903. nova pseudogotska graevina za upnika S. Vukovinskoga. Kod ruenja ove crkve nalo se je nekoliko nadgrobnih ploa. Jedna ploa od pjeenjaka leala je u predvorju pred glavnim ulazom. Visoka je 1-74, iroka 0"77, a debela 0*085 m. Danas je uzidana u potporni zid crkve. Gore u dvoje raz dijeljen grb. U gornjem polju tri drveta, u donjem dvorepi lav. U okolo 3 aneoske glave, sa strane sv. Ivan i sv. Bla (relijef). Napis, pisan lijepom majuskulom, glasi ovako: NOBILISSIMIE AC PLENTISSIJVLE

DIWS IOANNES LOGMAGI DESVISGP POSTERIS ENEROSVSRAGVSEO PONI CVRAVIT O 1620. CONSORTI DlLECTISSIMiE SlB

DOMINE ELISABETHS SZVDTTH .


155

Na drugoj ploi naao se samo grb (ptica na kruni), dok je napis ve sa svim izlizan bio. Trea ploa nala se pod klupom crkvenih patrona u sanktuariju. (Duga je 1-88, iroka 096, debela 0*13m. U gornjem je dijelu grb Keglevia). Od napisa moglo se je proitati samo IDCXX.

SI. 62. Stara upna crkva sv. Nikole u Krapini. (Poruena g. 1900.).

Na vanjskoj strani apside bila je uzidana ploa sa napisom, od kojega je proitan poetak: IACET R D IOSE

PHVS BARLAR DIE IO

"CAPEL RADOB /

dok je ostalo bilo u ruevju zatrpano.

156


Kapele upe

krapinske.

1. Kapela Sv. trija kralja nad Krapinom spominje se ve u viziti od g. 1639. G. 1665. zna se da je bila zidana i da je dobila nov zidani strop. G. 1677. opisuje je vizittor potanje. Bila je zidana, imala je atrij, dvoja mala vrata i drveni kor. Pred ulazom stajao je zidani zvonik sa jednim zvonom. Jedino je svetite bilo po sveeno. Imala je dva oltara (Sv. Tri Kralja i Preobraenje). G. 1746. povien je toranj na 10 orgea, g. 1756. nainjena je u dolnjem dijelu zvonika sakristija, 1768. obnovljen je drveni strop, a g. 1786. posveena je crkvica i dobila novo proelje. Kasnije je jo jednom mo ralo biti vanijih pregradnja crkvice. Na jednom od stupova, na kojima po iva pjevalite, ubiljeena je g. 1794., a nad ulazom u sakristiju 1797. Od toga se vremena nije po svoj prilici nita mijenjalo. Danas se nalaze u lai kape lice etiri slabana oltara. U svetitu, koje je od lae odijeljeno triumflnm lukom sa dosta surovim gotskim re zom, stoji sasvim nov neukusan glavni rtvenik Sv. triju kraljeva. Od posua moe se spomenuti zanimljiv kale sa graviranim lijepim renesanskim crteem na stalku, koji je slian jednome kaleu upne crkve. 2. Kapela sv. Katarine. Stajala je na mjestu dananje samostanske crkve. Jo u viziti od g. 1639. spo minje se kao capella S. Catharinac ad hospitale. 3. Kapela sv. Florijana spo minje se poam od sredine XVIII, vi jeka. Pod kraj toga stoljea bila je trona, pa kako je stajala na nezgod nom mjestu te suzivala glavnu ulicu, SI. 63. Ulaz u samostansku crkvu u Krapini. to su ju poruili. 4. Kapela sv. Josipa. Stajala je na brdu iznad sadanjega samostana, a sa zidao ju je g. 1707. grof Petar Keglevi. Oko g. 1780. imala je tri oltara i orgulje. Danas joj nema traga, ali je sauvana njezina slika na antipendiju rtvenika sv. Jo sipa u samostanskoj crkvix i na gore reproduciranoj slici trga Krapine (str. 109. si. 12). Na toj se slici vidi i 5. Kape

Documents

SZABO Spomenici Krapina Zlatar 1