Click here to load reader

SVEUČILIŠTE U RIJECI - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/1062.B.pdf · bez poduzimanja ikakvih mjera ili sankcija za poduzeća koja napuštaju neko tržište. Monopolistička

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of SVEUČILIŠTE U RIJECI - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/1062.B.pdf · bez poduzimanja ikakvih...

  • SVEUČILIŠTE U RIJECI

    EKONOMSKI FAKULTET

    MARIJA RUPČIĆ

    ZNAČAJKE TRŽIŠNOG NATJECANJA NA TELEKOMUNIKACIJSKOM TRŽIŠTU U RH

    DIPLOMSKI RAD

    Rijeka, 2015.

  • SVEUČILIŠTE U RIJECI

    EKONOMSKI FAKULTET

    ZNAČAJKE TRŽIŠNOG NATJECANJA NA TELEKOMUNIKACIJSKOM TRŽIŠTU U RH

    DIPLOMSKI RAD

    Predmet: Upravljačka ekonomika

    Mentor:Prof.dr.sc. Nataša Rupčić

    Student: Marija Rupčić

    Studijski smjer: Menadžment

    JMBAG: 0081118273

    Rijeka, rujan 2015.

  • SADRŽAJ

    1. UVOD ................................................................................................................ 1

    1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja......................................................... 1

    1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze.............................................................2

    1.3. Svrha i ciljevi istraživanja............................................................................ 2

    1.4. Znanstvene metode........................................................................................3

    1.5.Struktura rada.................................................................................................3

    2. ZNAČAJKE TRŽIŠNOG NATJECANJA ..........................................................5

    2.1.Tržišne strukture ..........................................................................................5

    2.2.Pojam tržišnog natjecanja ............................................................................ 6

    2.3.Regulacija tržišnog natjecanja ..................................................................... 7

    2.3.1. Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja ....................................................8

    2.3.2. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ............................................ 11

    3. ZNAČAJKE TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA.................................. 14

    3.1.Pojam telekomunikacijskog tržišta ............................................................. 14

    3.2.Regulatorni okvir ....................................................................................... 15

    3.2.1.Temeljne odrednice ........................................................................... 15

    3.2.2. HAKOM – Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti......16

    3.3.Telekomunikacijsko tržište u RH ............................................................... 18

    3.3.1. Nepokretna mreža ........................................................................... 18

    3.3.2. Pokretna mreža ................................................................................ 22

    4. TRŽIŠNO NATJECANJE MOBILNIH OPERATORA U

    TELEKOMUNIKACIJSKOJ INDUSTRIJI U RH ........................................... 24

    4.1.Mobilni operatoru na telekomunikacijskom tržištu u RH ............................24

    4.1.1. Poslovanje mobilnog operatora ''T-Mobile'' ....................................27

    4.1.2. Poslovanje mobilnog operatora ''VIPnet'' ...................................... 29

    4.1.3. Poslovanje mobilnog operatora 'TELE 2'' ...................................... 30

    4.2.Analiza tržišnog natjecanja u segmentu pokretne mreže i usluga ............. 32

    4.2.1. Financijski pokazatelji ................................................................... 32

  • 4.2.2. Pokazatelji rasprostranjenosti mreža i usluga ................................ 36

    4.2.3. Ponašanje pri određivanju cijena ......................................................37

    4.2.4. Integracije i spajanja ........................................................................ 41

    4.2.5. Pokazatelji koncentracije.................................................................. 43

    4.3. Nepošteno tržišno natjecanje .....................................................................45

    5. RAZVOJ TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA U RH ...............................48

    5.1. Ulaganje u tehnologiju.... ..........................................................................49

    5.2. Duo i Triple Play usluge ......................................................................... 51

    6. ZAKLJUČAK.................................................................................................... 54

    LITERATURA ...................................................................................................57

    POPIS GRAFIKONA .........................................................................................60

  • 1

    1. UVOD

    Tržište telekomunikacijskih usluga može se okarakterizirati kao važan segment razvoja

    svake zemlje. Kako je na spomenutom tržištu u samom početku bio prisutan jedan

    davatelj telekomunikacijskih usluga, povećanjem važnosti ovog oblika tržišta dolazi do

    veće potrebe za regulaciju koja od prvobitnog stanja treba doći do stanja konkurencije.

    Hrvatsko tržište telekomunikacija, iako često navedeno kao potpuno liberalizirano, još

    uvijek bilježi prednost kod određenih poduzeća kojima se upravo zbog toga često

    nameću obveze od strane regulatornih tijela koje moraju ispoštovati kako bi se tržišno

    natjecanje odvijalo na efikasan način. Uzor hrvatskom telekomunikacijskom tržištu su

    zemlje EU u kojima je stanje tržišta mnogo konkuretnije nego što je slučaj u RH.

    1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

    S obzirom na velik značaj telekomunikacijske industrije, potrebno je veliku pažnju

    posvetiti proučavanju odnosa na telekomunikacijskom tržištu. Značaj tržišnog

    natjecanja od velike je važnosti za telekomunikacijsku industriju. Do postupka

    liberalizacije, na telekomunikacijskom tržištu u RH je prevladavao monopol od strane

    HT-a. Nakon provedene liberalizacije i ulaskom novih konurenata na tržište, prisutna

    poduzeća su primorana ponuditi bolju kvalitetu usluge kako bi zadržali svoju poziciju

    na tržištu. Ovim radom se želi ispitati na koji način je provedena liberalizacija utjecala

    na uspješnost poslovanja mobilnih operatera, pa to ujedno predstavlja i problem

    istraživanja ovog rada.

    Predmet istraživanja rada je utvrditi način poslovanja telekomunikacijskih poduzeća

    na telekomunikacijskom tržištu u RH uz osvrt na regulatorni okvir i zaštitu tržišnog

    natjecanja.

    Objekt istraživanja je tržišno natjecanje telekomunikacijskih poduzeća u RH.

  • 2

    1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

    Nakon što su navedeni problem, predmet i objekt istraživanja, moguće je postaviti

    temeljnu radnu hipotezu: Na temelju znanstveno utemeljenih spoznaja i činjenica o

    tržišnom natjecanju telekomunikacijskih poduzeća u RH, te na temelju karakteristika tih

    poduzeća, moguće je ustvrditi da li je postupak liberalizacije telekomunikacijskog

    tržišta proveden u potpunosti.

    Ovako postavljena glavna hipoteza implicira više pomoćnih hipoteza:

    1) Povećanje regulatornih obveza od strane HAKOM-a može povećati

    liberalizaciju tržišta zbog smanjivanja udjela vodećih poduzeća.

    2) Ravnopravnije tržišno natjecanje može se osigurati zabranom preuzimanja

    drugih operatera od strane HT-a koji bi tako stekli pravo na besplatno korištenje

    infrastrukture tog poduzeća.

    3) Poboljšanjem infrastrukture i kvalitete usluge, drugi operatori mogu povećati

    konkurentnost i dosegnuti tržišni udio koji trenutno ima vodeći operator na

    hrvatskom telekomunikacijskom tržištu, HT.

    1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

    Svrha istraživanja u ovom radu je utvrditi stanje na telekomunikacijskom tržištu u RH

    nakon provedene liberalizacije tržišta.

    Ciljevi istraživanja su definirati pojam tržišnog natjecanja te način na koje se ono

    regulira u RH. Nakon toga potrebno je definirati telekomunikacijsko tržište sa osvrtom

    na telekomunikacijsko tržište u RH i način na koje ono podliježe regulaciji, te

    naposljetku na temelju podataka o telekomunikacijskim poduzećima u RH, donijeti

    zaključak u kojoj mjeri je provedena liberalizacija tržišta te na koji način se odvija

    razvoj telekomunikacijskog tržišta u RH.

    Da bi se postigli svrha i ciljevi istraživanja potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:

  • 3

    · Što je tržišno natjecanje?

    · Na koji način tržišno natjecanje podliježe regulaciji?

    · Što je telekomunikacijsko tržište i na koji način se regulira?

    · Tko su sudionici tržišnog natjecanja na telekomunikacijskom tržištu u RH?

    · Na koji način telekomunikacijska poduzeća mogu osigurati svoj razvoj?

    1.4. ZNANSTVENE METODE

    Podaci u ovom diplomskom radu obrađeni su pomoću odgovarajućih različitih metoda

    znanstvenog istraživanja kao što su: metoda analize i sinteze, povijesna metoda,

    komparativna metoda, metoda deskripcije, induktivna i deduktivna metoda, metoda

    generalizacije i specijalizacije.

    Prilikom izrade korištene su knjige, statistički izvještaji za promatrana poduzeća te

    službeni podaci objavljeni na web stranicama.

    1.5. STRUKTURA RADA

    Struktura ovog rada predočena je u pet međusobno povezanih dijelova.

    U prvom dijelu, Uvodu, definiran je predmet istraživanja te su odeđeni svrha i ciljevi

    istraživanja. Također su navedene znanstvene metode koje su korištene u radu i

    navedena je struktura rada.

    U drugom dijelu, Značajke tržišnog natjecanja, iznosi se definicija tržišnih struktura

    kako bi se naknadno odredilo kojoj tržišnoj strukturi pripada tržište telekomunikacija u

    RH te se navode značajke tržišnog natjecanja s naglaskom na regulaciju koja se vrši na

    temelju Zakona o telekomunikacijama, a posredstvom Agencije za zaštitu tržišnog

    natjecanja.

    Nadalje, treće poglavlje, Telekomunikacijsko tržište u RH, se daje pregled

    karakteristika telekomunikacijskog tržišta u RH sa osvrtom na nepokretnu i pokretnu

    mrežu te mjere regulacije koje provodi HAKOM – Hrvatska agencija za mrežne

    djelatnosti.

  • 4

    U četvrtom poglavlju, Značajke tržišnog natjecanja u telekomunikacijskoj

    industriji u RH, nakon navedenih informacija o svakom mobilnom operatoru na

    telekomunikacijskom tržištu u RH, navodi se analiza tržišnog natjecanja gdje se

    naglasak stavlja na pokretne mreže i operatora.

    Razvoj telekomunikacijskog tržišta u RH naslov je poglavlja u kojem se daje kratki

    pregled što svaki od operatora smatra da je potrebno napraviti kako bi si u mogućnosti

    osigurao razvoji rast prihoda.

    Naposljetku, Zaključak u kojem su obuhvaćene najbitnije stavke diplomskog rada daje

    pregled cjelokupnog rada predstavljajući sintezu rezultata istraživanja do kojih se došlo

    u ovom radu.

  • 5

    2. ZNAČAJKE TRŽIŠNOG NATJECANJA

    Tržišno natjecanje, kao oblik konkurentskog suparništva između poduzetnika, obilježje

    je gospodarskog ustroja koje podrazumjeva stalnu bitku između konkurenata na tržištu

    za pridobivanje što većeg broja kupaca, a sa ciljem ostvarivanja dobiti i većeg tržišnog

    udjela.

    2.1. TRŽIŠNE STRUKTURE

    Pojam tržišne strukture označava temeljne organizacijske i tržišne karakteristike neke

    ekonomske grane (tržišta) s obzirom na broj sudionika, njihovu veličinu, diferencijaciju

    proizvoda, postojanje supstituta, stupanj koncentracije i prisutnost dogovaranja među

    sudionicima. Osnovne tržišne strukture su (Pavić, Benić, Hashi, 2009) :

    · Savršena konkurencija

    · Monopolistička konkurencija

    · Monopol

    · Oligopol

    Savršenu konkurenciju moguće je opisati kao velik broj poduzeća koji usluge ili dobra

    koja proizvode nude isto tako velikom broju korisnika koji su zainteresiranu za

    kupovinu tih ponuđenih dobara ili usluga. Ovakav oblik tržišne strukture obilježava

    slobodan ulaz na tržište bez postojanja ulaznih barijera, ali isto tako i slobodan izlazak

    bez poduzimanja ikakvih mjera ili sankcija za poduzeća koja napuštaju neko tržište.

    Monopolistička konkurencija označava tip tržišne strukture koju karakterizira velik

    broj proizvođača, ali i potrošača na određenom tržištu. Poduzeća u ovakvoj tržišnoj

    strukturi proizvodne slične, ali ne i identične proizvode. U monopolističkoj konkurenciji

    jednako kao i u savršenoj ne postoje ulazne barijere niti sankcije za poduzeća koja se

    odluče napustiti tržište.

    Monopol je tip tržišne strukture koji se rijetko pojavljuje u stvarnom svijetu kao i

    savršena konkrencija. Značajke koje opisuju ovaj oblik tržišne strukture su: jedan

    proizvođač, proizvod bez bliskih supstituta i nemogućnost ulaska novih poduzeća na

    tržište. Budući da u monopolu posluje samo jedno poduzeće, to mu omogućava da sam

    vodi politiku svojih cijena budući da nema konkurenata zbog kojih bi morao donositi

  • 6

    cijene u skladu sa ostalim konkurentima na tržištu. Za razliku od tržišta savršene

    konkurencije, monopolski proizvođač je vrlo snažnoj poziciji nasuprot potrošača jer

    može diktirati uvjete budući da ne postoji drugi dobavljač dobara i usluga.

    Zadnji tip tržišne strukture, oligopol, karakterizira činjenica da na tržištu posluje svega

    nekolicina poduzeća. Ta poduzeća uvelike utječu jedni na druge jer odluke jednog o

    naprimjer smanjenju cijene nekog proizvoda, uvelike će utjecati na ostatak konkurencije

    koji će morati slijedi tog konkurenta ukoliko ne žele da se svi korisnici odluče za njegov

    proizvod zbog povoljnije cijene. Telekomunikacijsko tržište u RH ima karakteristike

    oligopolnog tržišta.

    2.2. POJAM TRŽIŠNOG NATJECANJA

    Tržišno natjecanje definira se kao ''oblik rivalstva ili konkurentskog suparništva između

    poduzetnika, a sloboda tržišnog natjecanja je pokretačka snaga tržišnog gospodarstva

    koja motivira tržišne takmace na inovativnost koja rezultira novim proizvodima i

    uslugama, na primjenu novih tehnologija i tehnoloških procesa koji donose veću

    proizvodnost i niže jedinične troškove, na suradnju znanosti i industrije, povezivanje

    poduzetnika iz različitih država i regija, a sve s ciljem stvaranja konkurentnog

    proizvoda ili usluge, koji će svojom cijenom i drugim obilježjima pogodovati

    potrošačima'' (Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja).

    Učinkovito tržišno natjecanje najveću prednost bilježi za korisnike budući da

    postojanjem većeg broja konkurenata na tržištu te poštenim tržišnim natjecanjem,

    osigurava se utakmica između konkurenata koja će rezultirati ponudom dobara i usluga

    po povoljnijim cijenama i većoj kvaliteti jer se svim sudionicima u interesu osigurati što

    veći broj korisnika. Tržišno natjecanje je potrebno promatrati dinamički, odnosno kao

    proces. Tako se može govoriti o tzv. «dinamičkoj učinkovitosti». Pritom se misli na

    činjenicu da će u poštenom tržišnom natjecanju poduzetnici sustavno uvoditi inovacije i

    tehnološke promjene jer jedino na taj način mogu osigurati prednost na tržištu. Na

    tržištu treba stvoriti takve uvjete na kojima će se poduzetnici slobodno natjecati, a s

  • 7

    druge strane zabraniti mogućnost sporazumijevanja čime se umjetno mijenjaju uvjeti na

    tržištu na štetu konkurencije i interesa potrošača (Pošćić, 2008.).

    2.3. REGULACIJA TRŽIŠNOG NATJECANJA

    Pojam regulacije tržišnog natjecanja usko je vezan za pravo tržišnog natjecanja koje se

    kao posebna grana pojavljuje relativno kasno, koncem 19.st. Pravo tržišnog natjecanja

    definira se kao: ''pravna disciplina, odnosno dio zakonodavstva. koje se bavi

    sprečavanjem različitih oblika protutržišnih djelovanja odnosno ponašanja poduzetnika''

    (Sabolić, 2007). Razlikuju se tri temeljna područja kojima se bavi pravo tržišnog

    natjecanja, a to su:

    1. Zaštita od sklapanja sporazuma poduzetnik čiji je cilj ili posljedica

    ograničavanje tržišnog natjecanja,

    2. Zaštita od zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika na tržištu,

    3. Kontrola koncentracija poduzetnika.

    Cilj regulacije tržišnog natjecanja je omogućiti što većem broju poduzetnika slobodan

    pristup tržištu pod jednakim uvjetima, te da se istovremeno onemogući isključivanje

    poduzetnika s tržišta upotrebom nedopuštenih sredstava njihovih konkurenata (Sabolić,

    2007).

    Prvi propisi o zaštiti tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj pojavljivali su se netom

    nakon njezinog osamostaljenja. Prvi Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja donesen je

    1995. godine te je sadržavao sve temeljne institute prava tržišnog natjecanja. Prilikom

    postupka pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji, pojavila se potreba za

    usklađivanjem hrvatskih propisa o tržišnom natjecanju s propisima EU. Rezultat toga je

    donošenje novog Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja iz 2003. godine.

    Relevantne institucije u regulatornom okviru Republike Hrvatske su: Hrvatski sabor,

    Vlada, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, HAKOM – Hrvatska

    regulatorna agencija za mrežne djelatnosti, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i

    Vijeće za elektroničke medije.

  • 8

    Nakon što Vlada donese prijedlog, Hrvatski sabor je dužan donijeti strategiju razvoja

    telekomunikacija i informacijske tehnologije Republike Hrvatske. Strategiju izrađuje

    Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. Ministarstvo je, ujedno, odgovorno za

    predstavljanje Republike Hrvatske u međunarodnim telekomunikacijskim

    organizacijama i institucijama. Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti

    nacionalno je regulatorno tijelo koje za svoj rad odgovara Hrvatskom saboru (Sabolić,

    2007).

    2.3.1 Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja

    Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", broj 79/09), Zakon o izmjenama

    i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja («Narodne novine», broj 80/2013) koji

    je u primjeni od 1. srpnja 2013. godine, te ostali podzakonski akti potrebni za njihovu

    provedbu čine okvir zakonodavstva u području zaštite tržišnog natjecanja.

    Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja uređuju se pravila i sustav potrebnih mjera koji će

    pridonijeti zaštiti tržišnog natjecanja, ali i ovlasti i zadaće te ustrojstvo tijela za zaštitu

    tržišnog natjecanja. Njime se također određuje pojam mjerodavnog tržišta pod kojim se

    smatra ''tržište određene robe ili usluge koje su predmet obavljanja djelatnosti

    poduzetnika na određenom zemljopisnom području.'' (Zakon o zaštiti tržišnog

    natjecanja, čl. 7, Narodne novine, 80/13). Vlada u RH na prijedlog Agencije utvrđuje

    kriterije i način određivanja mjerodavnog tržišta.

    U zakonu je navedeno da sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika, kojima

    je cilj smanjiti konkurenciju ili pak dolazi do posljedica narušavanja tržišnog natjecanja,

    smatraju se zabranjenim, a posebice oni u kojima se:

    1. Kupovne ili prodajne cijene i uvjeti poslovanja izravno ili neizravno utvrđuju

    2. Ograničava i stavlja pod nadzor proizvodnja i tržište

    3. Dolazi do podjele tržišta ili pak izvora nabave

    4. Dolazi do primjene nejednakih uvjeta za poduzeća koja obavljaju iste poslove i

    time ostvaruje prednost određenog poduzeća ispred drugog

    5. Uvjetuje sklapanje ugovora

  • 9

    Poduzetnik se karakterizira kao ''poduzetnik u vladajućem položaju ukoliko se zbog

    svoje tržišne snage može ponašati na mjerodavnom tržištu neovisno o svojim stvarnim

    ili mogućim konkurentima, potrošačima, kupcima ili dobavljačima, a osobito ako nema

    značajnijih konkurenata na mjerodavnom tržištu ili ima značajnu tržišnu snagu u odnosu

    na stvarne ili moguće konkurente.'' (Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, čl. 11, Narodne

    novine, 80/13)

    Pojam koji se spominje u Zakonu o tržišnom natjecanju, a prisutan je i na

    telekomunikacijskom tržištu, je koncentracija poduzetnika do koje dolazi pripajanjem ili

    spajanjem dva ili više neovisnih poduzetnika, te posljedično stjecanjem izravne ili pak

    neizravne kontrole nad drugim poduzeće. Stjecanje kontrole odvija se na način da

    određeno poduzeće obavlja prijenos prava, ugovora ili drugih sredstava kojima jedan ili

    više poduzetnika, uzimajući u obzir sve pravne i činjenične okolnosti, stječe mogućnost

    ostvarivanja prevladavajućeg utjecaja nad jednim ili više poduzetnika na trajnijoj

    osnovi. Pitanje koje je bitno za utjecaj koncentracije na stanje tržišta jest da li se radi o

    slaboj ili jakoj koncentraciji. Ukoliko postoji mogućnost da određeni stupanj

    koncentracije narušava ravnopravno tržišno natjecanje, takav oblik koncentracije bit će

    zabranjen. Budući da mala ili velika koncetracija imaju veliku razliku u tržišnom

    natjecanju, ukoliko postoje namjere da se provedu koncentracije poduzetnika, sudionici

    tržišta to su obvezni su prijaviti Agenciji.

    Ukoliko jedan poduzetnik stječe kontrolu nad cijelim ili dijelom drugog poduzetnika,

    prijavu namjere koncentracije podnosi poduzetnik koji stječe kontrolu. U svim drugim

    slučajevima svi sudionici koncentracije kao obveznici podnošenja prijave podnose

    jednu prijavu, sukladno njihovom zajedničkom dogovoru. Agencija nakon prijave

    pokreće postupak ocjene dopuštenosti koncentracije. Prilikom ocjenjivanja, procjenjuje

    se dopuštenost koncentracije, odnosno učinci na tržišno natjecanje, a osobito ukoliko se

    koncentracijom stvara vladajući položaj sudionika tržišnog natjecanja.

    ''Ako Agencija na temelju dokumenata i podataka dostavljenih uz prijavu namjere

    provedbe koncentracije, odnosno na temelju drugih raspoloživih podataka i saznanja

    kojima raspolaže ocijeni da se može razumno pretpostaviti da nije riječ o zabranjenoj

    koncentraciji, smatrat će se da je koncentracija dopuštena. Ako pak Agencija na temelju

  • 10

    dokaza dostavljenih uz prijavu namjere koncentracije ocijeni da bi provedba

    koncentracije mogla imati značajan učinak na tržišno natjecanje na mjerodavnom

    tržištu, a osobito ako se tom koncentracijom stvara novi ili jača postojeći vladajući

    položaj sudionika koncentracije, donijet će zaključak o ponovnom pokretanju postupka

    ocjene dopuštenosti koncentracije. Ako tijekom postupka ocjene koncentracije Agencija

    utvrdi da se koncentracija može dopustiti samo uz ispunjavanje određenih mjera i

    uvjeta, o tome će obavijestiti podnositelja prijave, koji je obvezan, u roku ne duljem od

    mjesec dana od dana primitka obavijesti, predložiti odgovarajuće mjere praćenja

    poslovanja i uvjete kojima bi se trebali otkloniti negativni učinci predmetne

    koncentracije. U roku od 3 mjeseca od dana donošenja zaključka o pokretanju postupka,

    Agencija će donijeti rješenje:

    1. kojim se koncentracija ocjenjuje dopuštenom,

    2. kojim se koncentracija ocjenjuje uvjetno dopuštenom ako se ispune određene mjere i

    uvjeti u rokovima koje odredi Agencija,

    3. kojim se koncentracija ocjenjuje zabranjenom.

    U slučaju kada se stvori opasnost od narušavanja tržišnog natjecanja, u pravilu se

    održava usmena rasprava s koje je isključena javnost radi zaštite poslovne tajne.

    Agencija može pokrenuti postupak protiv određenog poduzetnika i donijeti rješenje o

    privremenoj mjeri u hitnim slučajevima kada postoji opasnost od značajne i

    nepopravljive štete za tržišno natjecanje. Rješenjem o privremenoj mjeri Agencija

    nalaže poduzetniku obustavu postupanja, ispunjenje posebnih uvjeta ili druge mjere

    potrebne za uklanjanje štetnog učinka narušavanja tržišnog natjecanja, trajanje mjera

    koje u pravilu ne smije biti dulje od šest mjeseci, kao i obavijest o upravno-kaznenoj

    mjeri koja može biti izrečena sukladno Zakonu u slučaju nepostupanja po rješenju o

    privremenoj mjeri.

    Nakon što Vijeće na svojoj sjednici utvrdi da je stranka u postupku narušila tržišno

    natjecanje, odnosno povrijedila odredbe Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, Agencija

    će stranci dostaviti Obavijest o utvrđenom činjeničnom stanju u konkretnom predmetu i

    obavijestiti je o sadržaju odluke Vijeća donesene na temelju utvrđenog činjeničnog

  • 11

    stanja. Agencija sukladno odlukama Vijeća kojima je utvrđeno narušavanje tržišnog

    natjecanja i kojima je utvrđeno postojanje uvjeta za izricanje upravno kaznene mjere i

    njezina visina, okončava postupak donošenjem jedinstvenog rješenja. Rješenje o

    utvrđenju zabranjenog sporazuma i rješenje o utvrđenju zlouporabe vladajućeg položaja,

    Agencija donosi u roku od 4 mjeseca od dana kada utvrdi sve činjenice relevantne za

    donošenje odluke, odnosno najkasnije u roku od 4 mjeseca od dana zaključenja glavne

    rasprave u postupku izricanja upravno kaznene mjere.'' (Zakon o zaštiti tržišnog

    natjecanja, čl. 57, Narodne novine, 80/13)

    Agencija, da bi osigurala učinkovito tržišno natjecanje, sudionike tržišta koji načine

    štetu svojim djelovanjem na tržištu, dužna je kazniti. Također, u njezinoj nadležnosti je

    ukloniti štetne posljedice do kojih je došlo uslijed djelovanja tih poduzeća i

    usmjeravanje drugih korisnika na ponašanje na tržištu u skladu sa odredbama Zakona.

    Kaznena mjera može doseći najveću vrijednost u iznosu od 10% ukupnog prihoda koji

    je ostvaren u prehodnoj godini za koju postoje već kreirana i zaključena godišnja

    financijska izvješća (Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja).

    2.3.2. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja

    Kako bi se Zakon o tržišnom natjecanju efikasno provodio, Agencija za zaštitu tržišnog

    natjecanja dužna je pratiti stanje na tržištu i djelovati u skladu sa stanjem koje uočava.

    Osnovana je od strane Hrvatskog sabora 1995. godine te za svoj rad odgovara isključivo

    Hrvatskom saboru. ''Agencija je pravna osoba s javnim ovlastima koja samostalno i

    neovisno obavlja poslove u okviru djelokruga i nadležnosti određenih Zakonom o zaštiti

    tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 79/09;) i Zakonom o izmjenama i

    dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 80/13;) i samim

    time je nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima.''(Zakon o zaštiti

    tržišnog natjecanja, čl. 26, Narodne novine, 80/13) Također, Agencija je nadležna za

    ocjenjivanje sporazuma poduzetnika, uključujući i borbu protiv kartela, za kontrolu

    koncetracija i za utvrđivanje zlouporaba vladajućeg položaja.

    Prema Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja iz 1995. i Zakonu o zaštiti tržišnog

    natjecanja iz 2003. godine, agencija nije bila nadležna za izravno izricanje novčanih

    kazni prekršiteljima, već su tu ovlast imali prekršajni sudovi na temelju optužnog

  • 12

    prijedloga koji podnosi agencija. Stupanjem na snagu novoga Zakona o zaštiti tržišnog

    natjecanja (Narodne novine“, broj 79/09) u listopadu 2010. godine agencija postaje

    nadležna za izricanje upravno – kaznenih mjera, koje se izriču novčano. Agencija je

    dužna ocijeniti postupanja na tržištu, te uočiti postojanje učinaka koji mogu imati

    negativan efekt na ravnopravnu konkurenciju. Dužna je također kontrolirati stupanj

    koncentracije, te kazniti sudionike ukoliko se uvidi potreba za tim. Time se želi staviti

    naglasak na pošteno tržišno natjecanje, te osigurati da sudionici tržišta uvide da neće

    proći nekažnjeno ukoliko se odluče na poteze koji će narušiti pravilnu ''utakmicu''

    konkurenata (Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja).

    Jedna od najvažnijih zadaća Agencije, te cilj rada su: ''promicanje kulture tržišnog

    natjecanja, uočavanje ograničenja koja se odnose na tržišno natjecanje, a sadržana su u

    zakonima i propisima. Cilj rada Agencije je pridonositi razumijevanju problema

    tržišnog natjecanja u svim strukturama izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, sudjelovati

    u njihovim izmjenama te informirati državnu upravu, ali i širu javnost, o pojavnostima

    koje se odnose na zaštitu tržišnog natjecanja. Radom Agencije upravlja Vijeće za

    zaštitu tržišnog natjecanja koje broji 5 članova, a toga je jedan predsjednik Vijeća''.

    (Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, čl.26, Narodne novine, , 80/13)

    Agencija je, dakle, dužna reagirati u slučaju da dođe do nepoštenog tržišnog natjecanja

    ili pak spajanja telekomunikacijskih poduzeća čime će se narušiti pošteno tržišno

    natjecanje. Takav slučaj moguće je opisati na primjeru iz 2005. godine kada je Agencija

    za zaštitu tržišnog natjecanja zaprimila zahtjev od strane VIPnet-a koji traže pokretanje

    postupka navodeći da je došlo do ograničavanja i narušavanja tržišnog natjecanja od

    strane HT-a. Poduzetnik VIPnet d.o.o. u zahtjevu je istaknuo kako je HT d.d. sklopio

    sporazum o pružanju telekomunikacijskih usluga s korisnicima koji su u suprotnosti s

    odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, VIPnet d.o.o. je u zahtjevu

    nadalje naveo kako poduzetnik HT d.d. zlouporabljuje vladajući položaj na više načina,

    a jedan od njih je da primjenjuje popuste temeljene na vjernosti te na taj način

    ograničava tržišno natjecanje. Nakon provedene ekonomske i pravne analize stanja na

    tržištu, Vijeće Agencije je ocijenilo da je HT postupio suprotno pravilima tržišnog

    natjecanja te je naložilo zabranu svakog budućeg postupanja kojima bi korisnike svojih

  • 13

    usluga, izravno ili neizravno financijski poticali ili kažnjavali kako isti ne bi koristili

    usluge konkurenta (Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja).

  • 14

    3.ZNAČAJKE TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA

    Ukoliko se usporedi telekomunikacijsko tržište prije svega 15-ak godina sa današnjim

    stanjem, moguće je uvidjeti da je to jedna od najbrže rastućih industrija. U današnje

    vrijeme gotovo je nezamislivo da postoje pojedinci koji ne koriste pokretnu ili barem

    fiksnu telefoniju. Iako je fiksna telefonija zastupljena već duži period u RH, pojava

    mobilnih telefona koji su omogućili korisnicima komunikaciju bez obzira na lokaciju,

    rezultirali su sve većim brojem korisnika iz godine u godinu. Tržište telekomunikacija

    važan je segment svake zemlje i često se shvaća kao motor razvoja pa je samim time

    njegova uloga u dinamici razvoja naglašenija. (Sabolić, 2007).

    Upravo je zbog velike nacionalne i gospodarske važnosti telekomunikacijskog tržišta

    potrebno posebnu pažnju usmjeriti njegovoj regulaciji, ali i mogućnosti da svoje

    funkcije obavlja u skladu sa zakonima ponude i potražnje u uvjetima koji sve više vode

    prema konkurentskim.

    3.1. POJAM TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA

    Stvaranje, uporaba informacija i komuniciranje predstavljaju bitnu gospodarsku

    aktivnost. Od posebnog značenja su telekomunikacije koje omogućuju izmjenu

    informacija između udaljenih sudionika. Mogućnosti komuniciranja u današnje vrijeme

    su nezamislivo veće nego prije dvadesetak godina. Telekomunikacijske mreže danas su

    u mogućnosti povezati skoro sve zemlje svijeta zahvaljujući suvremenoj tehnologiji.

    Upravljanje informacijama postala je značajka paradigme nove ekonomije te samim

    time razvoj telekomunikacijskih sustava označava preduvjet za ekonomski napredak

    zemlje (Sabolić, 2007).

    Pokazatelji razvijenosti telekomunikacijskog tržišta zasnivaju se na metodologiji koja se

    primjenjuje u Europskoj uniji te se mogu svrstati u nekoliko skupina (Bažant, 2007):

    ''Financijski pokazatelji, pokazatelji rasprostanjenosti mreža i usluga, broj operatora i

    davatelja usluga, mogućnost odabira operatora ili davatelja usluga, udjel različitih

    tehnologija pri ostvarivanju istovrsne usluge, pokazatelji prodornosti novih tehnologija.''

  • 15

    Financijski gledano, tržište se opisuje osnovnim pokazateljima kao što su: godišnji

    prihod i stopa rasta prihoda te tržišni udjel pojedinih segmenata ponude. Navedenim

    pokazateljima može da pružiti samo gruba slika o stanju na telekomunikacijskom

    tržištu. Iz tog razloga, potrebna je primjena cijelog skupa pokazatelja razvijenosti za

    svaki tržišni segment (Bažant, 2007).

    3.2. REGULATORNI OKVIR

    Liberalizacija telekomunikacijskog tržišta u Europi bilježi svoje početke 1987. godine.

    Od tada pa sve do danas se sustavno radi na provođenju regulatornih obveza u skladu sa

    zakonima koji se odnose na to područje. Cilj je osigurati jedinstveno, ravnopravno

    tržište bez nepoštenog tržišnog natjecanja (Čičin-Šain, Krajnović, Predovan, 2011).

    3.2.1 Temeljne odrednice

    Opća načela na kojima se zasniva regulatorni okvir su sljedeća: ''transparentnost

    (jasnoća smjernica i zakonodavstva uz javnost primjene), razmjernost (obveze sukladne

    udjelu na tržištu), nediskriminacija (jednako uvažavanje svih sudionika na tržištu) i

    nenarušavanje tržišnog natjecanja.'' Regulatorne zadatke i provođenje regulacije

    povjerava se nezavisnom regulatornom tijelu. U slučaju Republike Hrvatske to je

    HAKOM – Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti koja je spomenuta u

    nastavku (Bažant, 2007).

    Cilj telekomunikacijske regulative je da postupno dođe u rang sa europskom. Ovo

    područje uređeno je Zakonom o telekomunikacijama kojim se utvrđuju načela i ciljevi

    razvoja tržišta u koje se mogu ubrojiti: ''djelotvorno i održivo tržišno natjecanje

    (konkurentnost), poticanje ulaska na tržište novih davatelja usluga, uvođenje

    inovativnih usluga i tehnologija, onemogućavanje zlouporabe dominantnog položaja na

    tržištu te djelotvorno upravljanje prirodno ograničenim javnim dobrom.'' Navedenim

    ciljevima i načelima prethode primarni ciljevi i načela, a to su skrb o interesima

    korisnika i njihova zaštita te kvaliteta usluga (Bažant, 2007).

  • 16

    3.2.2. HAKOM – Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti

    Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) je: ''samostalna,

    neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima sa sjedištem u Zagrebu. To je

    nacionalna regulatorna agencija za obavljanje regulatornih i drugih poslova u okviru

    djelokruga i mjerodavnosti propisanih Zakonom o elektroničkim komunikacijama,

    Zakonom o poštanskim uslugama i Zakonom o regulaciji tržišta željezničkih usluga.

    Rad HAKOM-a je javan. Osnivač HAKOM-a je Republika Hrvatska, a osnivačka prava

    ostvaruju Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske.'' (HAKOM,

    http://www.hakom.hr/default.aspx?id=43, 20.05.2015.)

    Neki od strateških ciljeva su:

    · napredak regulacije tržišta telekomunikacijskih usluga,

    · podrška rastu investicija i inovacija,

    · osigurati pristupačnu ponudu komunikacijskih, poštanskih i željezničkih usluga,

    · poboljšati zaštitu i učiniti informacije dostupne korisnicima,

    · izgraditi učinkoviti, sveobuhvatni informacijski sustav,

    · definirati i implementirati učinkovite procese;

    Agencija je odgovorna za sljedeće poslove:

    · Donošenje odluka o koncesijama, dozvolama i prijavama

    · Nadzor i regulacija cijena i kakvoće usluga

    · Rješavanje sporova između operatora, davatelja usluga, korisnika

    · Upravljanje adresnim i brojevnim prostorom

    · Upravljanje, kontrola i zaštita radiofrekvencijskog spektra

    · Predlaganje nacrta podzakonskih propisa (pravilnika) koje donosi ministar

    · Prikupljanje, analiza i objavljivanje podataka o telekomunikacijskom tržištu

    · Organizacija stručnih skupova, ispitivanje tržišta i javnog mnijenja

    · Međunarodna suradnja s regulatornim tijelima

    · Drugi poslovi utvrđeni Zakonom o telekomunikacijama

  • 17

    Sredstva za obavljanje poslova Agencije, u skladu s njezinim godišnjim financijskim

    planom, osiguravaju se: ''od dijela naknade za uporabu radijskih frekvencija, od naknade

    za uporabu adresa i brojeva, te iz propisanog iznosa od ukupnog godišnjeg bruto

    prihoda koji su u prethodnoj godini, u obavljanju telekomunikacijskih usluga i

    djelatnosti, ostvarili koncesionari i davatelji telekomunikacijskih usluga temeljem

    Zakona''.

    HAKOM je, dakle, dužan osigurati ravnopravno tržišno natjecanje. U slučaju kada,

    naprimjer, neko poduzeće smatra da postoji nepošteno tržišno natjecanje, svoje

    mišljenje i zahtjev za analizu može dostaviti HAKOM-u koji će nastavno na taj zahtjev

    provesti analizu tržištu. Analizom tržišta nastoji se dokazati da li je na tržištu zaista

    došlo do neravnopravnog natjecanja koje je ugrozilo poduzeća koja posluju na tom

    tržištu. Ukoliko se utvrdi da zaista postoji poduzeće koji uslijed nekakve odluke ili pak

    spajanjem sa nekim drugim telekomunikacijskim poduzećem, ostvaruje značajniji

    tržišni porast i time ugrožava tržišno natjecanje, donose se potrebite regulatorne obveze

    čiji je cilj stabilizirati stanje na tržištu i omogućiti korektnu ''utakmicu'' konkurenata.

    HAKOM je također dužan rješavati prigovore između korisnika i operatora, ali tek

    nakon što je korisnik pokušao riješiti svoj problem prigovorima upućenim operatoru čije

    usluge koristi. Na primjeru HT-a, ukoliko korisnik ima prigovor na uslugu ili naplaćenu

    stavku na računu, moguće je podnijeti usmeni (putem pozivanja u call centar) ili

    pismeni prigovor koji ima rok rješavanja 15 dana. Ukoliko korisnik nije zadovoljan sa

    rješenjem koje je donešeno na temelju usmenog prigovora, korisnika se upućuje na

    pismeni prigovor. Ako pak korisnik nije zadovoljan rješenjem pismenog prigovora, ima

    pravo proslijediti drugi pismeni prigovor koje se naziva Pismeni prigovor drugog

    stupnja i čiji je rok za rješavanje 30 dana. U slučaju da su svi prigovori

    nezadovoljavajućeg rješenja, korisnika se upućuje da se obrati HAKOM-u. U postupku

    rješavanja sporova HAKOM na temelju mišljenja savjetodavnog tijela unutar Agencije,

    Povjerenstva za zaštitu korisnika, može donijeti odgovarajuću odluku.

    Na službenoj stranici HAKOM-a moguće je pronaći tromjesečne i godišnje podatke o

    stanju na telekomunikacijskom tržištu koji pokazuju broj pretplatnika, gustoću

    korisnika, broj korisnika pretplate u odnosu na korisnike bonova, broj korisnika koji su

    se odlučili na promjenu operatora i druge podatke vezano uz pokretnu i nepokretnu

  • 18

    mrežu, internet, najam infrastrukture, itd. Od posebne važnosti za korisnike je što na toj

    istoj stranici mogu postaviti razna pitanja budući da korisnici često nisu upoznati da

    svojim korisničkim pravima ili ih se pak pogrešno informira od strane operatora čije

    usluge koriste. Pitanja se uglavnom odnose na ugovorne obveze i mogućnost raskidanja

    istih. Naime, često se korisniku daju informacije kako su dužni platiti u određenim

    situacijama raskid ugovora do kojeg je došlo uslijed nezadovoljstva uslugom koje se

    najčešće veže za lošu kvalitetu usluge ili pak promjenu cijene u toku trajanja ugovorne

    obveze.

    3.3. TELEKOMUNIKACIJSKO TRŽIŠTE U RH

    Telekomunikacijsko tržište ima veliku ulogu u ekonomiji svake države pa tako i

    Republike Hrvatske. Iako danas telekomunikacijska poduzeća raspolažu sa

    infrastrukturom koja omogućava korištenje nepokretne i mreže diljem Hrvatske, trebao

    je niz godina i brojna ulaganja kako bi se omogućilo korištenje usluge uz odgovarajuću

    kvalitetu i pristupačne cijene. Infrastruktura koju koriste telekomunikacijska poduzeća,

    većinom je u vlasništvu HT-a. Mlađe generacije korisnika često nisu upoznate sa

    činjenicom da su u samim počecima korištenja fiksne telefonije za izgradnju

    infrastrukture koja se i danas koristi, zaslužni većim dijelom stanovnici RH. Naime,

    kada je pokrenuto korištenje fiksne telefonije, ukoliko su kućanstva htjela koristiti tu

    uslugu, morali su izdvojiti veći iznos kako bi to bilo i moguće. Tim novcima, HT je

    proširivao infrastrukturu i na taj način osigurao danas izgrađenu infrastrukturu diljem

    Republike Hrvatske. Time si je osigurao vodeći položaj i u današnje vrijeme iako se

    bilježi porast broja operatora i davatelja usluga na hrvatskom telekomunikacijskom

    tržištu (Čičin-Šain, Krajnović, Predovan, 2011).

    3.3.1 Nepokretna mreža

    Tržište nepokretne, fiksne mreže i uslugu, koje se na njoj zasnivaju, obuhvaća: fiksne

    govorne usluge (nacionalne i međunarodne govorne usluge u telefonskoj mreži, pozive

    prema pokretnoj mreži i dodatne usluge korisnicima), fiksne i podatkovne usluge

    (prijenos podataka fiksnim linijama, komunikacija podacima i govorom, pristup

    Internetu, širokopojasne komunikacije, govor preko IP-a te virtualne privatne mreže) te

    iznajmljjivanje vodova i drugih kapaciteta fiksne mreže operatorima pokretnih mreža,

  • 19

    davateljima internet usluga te poslovnim sustavima za izgradnju korporacijskih mreža

    (Bažant, 2007).

    Pojavom većeg broja operatora na tržištu, korisnici dolaze do novog pojma, a to je

    predodabir operatora se smatra jednom od mjera za poticanje konkurentosti. Predodabir

    operatora omogućuje korisnicima telekomunikacijskih usluga da se odluče na korištenje

    usluge kod nekog drugog operatora, najčešće zbog povoljnije cijene. Naprimjer,

    korisnik fiksne telefonije u HT-u zbog povoljnije cijene poziva može odlučiti postati

    CPS korisnik što bi značilo da pretplatu za fiksnu telefoniju i dalje podmiruje HT-u dok

    pozive obavlja preko drugog odabranog operatora, npr. Optime, H1,.. te za to zaprima

    poseban račun. Prvi poziv koji je uključivao uslugu predodabira operatora ostvaren je

    01. lipnja 2005. godine.

    Sljedeća posebna mjera za poticanje konkurentosti je prenosivost broja. Prenosivost

    broja definira se kao: ''mogućnost da pretplatnik na vlastiti zahtjev zadrži broj koji mu je

    dodijeljen u telekomunikacijskoj mreži, neovisno o promjeni operatora i davatelja

    usluge'' (Bažant, 2007). Prenosivost broja je moguća u sljedeća tri oblika:

    - Lokacijska prenosivost omogućava korisniku fiksne mreže da zadrži

    pretplatnički broj i nakon promjene lokacije.

    - Prenosivost usluge odnosi se na mogućnost da korisnik zadrži isti broj pri

    promjeni usluge u istom području

    - Prenosivost davatelja usluge se odnosi na mogućnost da korisnik zadrži

    dodijeljeni pretplatnički broj nakon promjene operatora

    Na telekomunikacijskom tržištu u nepokretnoj mreži u RH trenutno postoji veći broj

    operatora, a neki od njih su: HT d.d., VIPnet d.o.o, OT – Optima Telekom d.o.o,

    Metronet d.o.o, H1 Telekom d.d., AMIS TELEKOM d.o.o,...

    Od strane HAKOM-a 2014. godine provedena je analiza tržišta nepokretne, fiksne

    mreže. Temelj za provođenje analize tržišta je utvrđivanje mjerodavnog tržišta. Nakon

    toga slijedi procjena da li je tržištu prisutno ravnopravno tržišno natjecanje.

  • 20

    U postupku određivanja dimenzije usluga HAKOM je odredio da se mjerodavno tržište

    pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji za privatne i poslovne

    korisnike sastoji od sljedećih usluga: ''usluge pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na

    fiksnoj lokaciji za privatne i poslovne korisnike koja se pruža putem analognog (POTS)

    priključka, neovisno o tome nudi li se navedeni pristup samostalno ili kao sastavni dio

    paketa vezanih usluga, usluge pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji

    za privatne i poslovne korisnike koja se pruža putem internetskog protokola (IP),

    neovisno o tome nudi li se navedeni pristup samostalno ili kao sastavni dio paketa

    vezanih usluga, usluge pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji za

    privatne i poslovne korisnike koja se pruža putem kabelskih mreža, neovisno o tome

    nudi li se navedeni pristup samostalno ili kao sastavni dio paketa vezanih usluga, usluge

    pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji za privatne i poslovne

    korisnike koja se pruža putem bežičnih tehnologija u nepokretnoj mreži, neovisno o

    tome nudi li se navedeni pristup samostalno ili kao sastavni dio paketa vezanih usluga,

    usluge pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji za privatne i poslovne

    korisnike koja se pruža putem ISDN BRA i ISDN PRA priključka, neovisno o tome

    nudi li se navedeni pristup samostalno ili kao sastavni dio paketa vezanih usluga.''

    Ukoliko se utvrdi da postoje odstupanja, odnosno da određeni operator ostvaruje veći

    tržišni udio, moguće je donošenje odgovarajućih regulatornih obveza.

    (http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/odluke_rjesenja_presude/, 26.07.2015).

    Regulatorne obveze koje HAKOM može odrediti su: ''obveza transparentnosti, obveza

    nediskriminacije, obveza računovodstvenog odvajanja, obveza pristupa mreži i

    korištenja posebnih dijelova mreže, obveza nadzora cijena i vođenja troškovnog

    računovodstva, nadzor maloprodajnih cijena, funkcionalno razdvajanje vertikalno

    integriranih operatora.''

    Analizom tržišta je utvrđeno da je s obzirom na preuzimanje upravljačkih prava HT-a

    nad operatorom OT – Optima Telekom d.d, Optima ima obilježja operatora sa

    značajnom tržišnom snagom. Pripajanje Optime nije prvi slučaj zabilježen kod HT-a

    budući da je nekoliko godina ranije HT preuzeo Iskon. Budući da HAKOM u ovakvim

  • 21

    situacijama mora pravodobno reagirati, donešene su regulatorne obveze kojih se

    navedeni operator mora pridržavati.

    Regulatorne obveze određene HT-u od strane HAKOM-a su:

    · Obveza pristupa i korištenja posebnih dijelova mreže drugim operatorima te u

    okviru iste mogućnost najma korisničke linije,

    · Obveza nediskriminacije,

    · Obveza transparentnosti,

    · Obveza nadzora cijena i vođenja troškovnog računovodstva i

    · Obveza računovodstvenog razdvajanja.

    Ostalim operatorima sa značajnom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu zadržane:

    · obveza pristupa i korištenja posebnih dijelova mreže,

    · obveza nediskriminacije,

    · obveza transparentnosti uz obvezu objave minimalne ponude uvjeta

    međupovezivanja i

    · obveza nadzora cijena.

    Navedene obveze su definirane na sljedeći način: ''Obveza pristupa i korištenja posebnih

    dijelova mreže označava da HAKOM operatorima može odrediti obvezu udovoljavanja

    opravdanim zahtjevima za pristup i korištenje posebnih dijelova mreže i pripadajuće

    infrastrukture i opreme. Isto tako, HAKOM može operatorima odrediti obvezu pristupa

    i korištenja posebnih dijelova mreže osobito ako smatra da bi uskraćivanje pristupa ili

    koje drugo neprihvatljivo uvjetovanje ili ograničenje sličnog učinka, spriječilo održivo

    tržišno natjecanje na maloprodajnoj razini, ili bi bilo protivno interesima krajnjih

    korisnika usluga. Obveza nediskriminacije podrazumjeva da se tom regulatornom

    obvezom osigurava da operator sa značajnom tržišnom snagom mora osigurati

    istovjetne uvjete za istovjetne usluge te osigurava drugim operatorima jednaku razinu

    kakvoće usluge koju osigurava za svoje vlastite potrebe ili za potrebe svojih povezanih

    društava. Svaki od operatora sa značajnom tržišnom snagom bi, u odsustvu ove

    regulatorne obveze, mogao diskriminirati ostale postojeće ili nove operatore nuđenjem

  • 22

    usluga slabije kvalitete ili nuđenjem usluga po višoj cijeni nego što iste nude svom

    maloprodajnom dijelu (za vlastite potrebe) ili svojim povezanim društvima. Svako

    ponašanje, koje bi bilo u smjeru gore navedenog, dovelo bi do otežanog ulaska novih

    operatora na tržište, a samim time i do manje konkurencije na maloprodajnom tržištu, a

    što bi u konačnici najviše pogodilo krajnje korisnike. Treća regulatorna obveza, obveza

    transparentnosti, označava da HAKOM može operatorima sa značajnijom tržišnom

    snagom odrediti obvezu transparentnosti u vezi s međupovezivanjem na način da učine

    javno dostupnima određene podatke, kao što su: računovodstveni podaci, tehničke

    specifikacije, mrežne značajke, rokove i uvjete ponude i uporabe te cijene. Svrha

    određivanja obveze nadzora cijena i vođenja troškovnog računovodstva je osiguranje

    kriterija koji potiču razvoj konkurencije, a koje operator treba primijeniti prilikom

    raspodjele troškova na usluge koje pruža.

    Troškovno računovodstvo odnosi se na skup pravila i procedura koji osiguravaju

    raspodjelu troškova, prihoda, imovine, obveza i kapitala na pojedine aktivnosti i usluge,

    posebno uzimajući u obzir direktne i indirektne troškove. Sustav troškovnog

    računovodstva omogućava provođenje obveze računovodstvenog razdvajanja te

    provjeru troškovne usmjerenosti cijena u svrhu sprečavanja međusobnog

    subvencioniranja, određivanja previsokih ili preniskih cijena i neefikasnog ponašanja

    operatora sa značajnom tržišnom snagom. Posljednja regulatorna obveza, dodijeljena

    HT-u kao operatoru sa značajnijom tržišnom snagom, je obveza računovodstvenog

    razdvajanja. Računovodstveno razdvajanje podrazumijeva da su aktivnosti operatora

    podijeljene u posebne poslove ili usluge za računovodstvene potrebe te se na taj način

    kroz sustav odvojenih računa omogućava provođenje načela nediskriminacije tj.

    jednakih tržišnih uvjeta što omogućava razvoj konkurencije i ulazak novih operatora na

    tržište. HAKOM smatra da će se regulatornom obvezom računovodstvenog razdvajanja

    riješiti sve prepreke razvoju tržišnog natjecanja i sve prepreke koje nisu direktno

    definirane, a mogle bi izazvati iste ili slične posljedice na tržištu''

    (http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/odluke_rjesenja_presude/, 26.07.2015).

  • 23

    3.3.2. Pokretna mreža

    Pokretna mreža, za razlike od ranije spomenute nepokretne, kao što sam naziv govori,

    omogućuje pokretnost korisnika i korištenje usluge bez obzira na lokaciju. U današnje

    vrijeme pokretna mreža ne služi samo u svrhu komuniciranja putem poziva već sve

    veću popularnost imaju usluge poput prijenosa podataka, dokumenata, slika, zvukovnih

    sadržaja. Pri pojavljivanju mobilnih telefona na tržištu, oni su imali mogućnost samo

    ostvarivanje poziva, slanje SMS poruka, te nakon nekog vremena i MMS poruka,

    odnosno slanje npr. slikovnih sadržaja. Danas, mobiteli mnogim korisnicima služe kao

    zamjena za računalo budući da noviji mobiteli, takozvani smartphone-i imaju skoro sve

    mogućnosti poput računala te se korisnici zbog praktičnosti odlučuju upravo na ovaj

    oblik usluge (Bažant, 2007).

    Na telekomunikacijskom tržištu poketne mreže u RH trenutno posluju tri operatora: HT

    d.d, VIPnet d.o.o i TELE2 d.o.o.

    U idućem poglavlju bit će dana analiza tržišta pokretne mreže u kojem će biti navedene

    karakteristike tržišta pokretne mreže u Republici Hrvatskoj.

  • 24

    4. TRŽIŠNO NATJECANJE MOBILNIH OPERATORA U

    TELEKOMUNIKACIJSKOJ INDUSTRIJI U RH

    Početno stanje na telekomunikacijskom tržištu može se okarakterizirati kao zakoniti

    monopol. Označavalo ga je postojanje jednog operatora te su svi korisnici u samom

    početku korištenja bili korisnici HT-ove mreže. Nakon određenog broja godina, tržište

    se postupno liberaliziralo uz angažman Agencije za tržišno natjecanje kao i regulatorne

    agencije – HAKOM-a. Tu dolazi do suradnje između regulatora za telekomunikacije i

    agencije za tržišno natjecanje. Regulacija telekomunikacijskog tržišta ima velik utjecaj

    na održavanje tržišnog natjecanja u telekomunikacijskoj industriji što u konačnici

    rezultira jeftinijim i kvalitetnijim uslugama za kupce (Čičin-Šain, Krajnović, Predovan,

    2011).

    Liberalizacija telekomunikacija definira se kao:''proces uspostave ravnopravnog

    tržišnog natjecanja i uvjeta rada svih telekomunikacijskih operatora i davatelja

    telekomunikacijskih usluga u državi. Ključni elementi procesa liberalizacije su

    postupno ukidanje svih vrsta monopola na telekomunikacijskom tržištu, privatizacija

    državnog telekoma te uspostava nezavisnog regulatornog tijela za takvo liberalizirano

    tržište'' (Klaić, Turek, 2001).

    4.1. MOBILNI OPERATORI NA TELEKOMUNIKACIJSKOM TRŽIŠTU U RH

    Iako danas postoji veći broj davatelja usluga pokretne telefonije nego na samom

    početku ovog oblika tržišta, još uvijek bilježimo zaostatak u odnosu na ostale zemlje

    Europske unije, te su potrebni daljnji koraci liberalizacije. Ova izjava može se

    potkrijepiti činjenicom da na hrvatskom tržištu telekomunikacija danas posluju svega tri

    operatora budući da ostali poput Bonbona, Tomata su dio već spomenutih operatora.

    Prva usluga pokretnih mreža u Republici Hrvatskoj pružena je 1990. godine. Na samom

    početku, tržište pokretne telefonije je činio jedan operator. U RH bitni koraci

    liberalizacije bilježe se još 1998. godine dolaskom na tržište prvog privatnog operatora

    pokretne mreže koji je sredinom 1999. godine započeo s radom. Drugi korak

    liberalizacije nastupio je početkom rada trećeg operatora pokretne mreže, krajem 2005.

  • 25

    godine. Dolaskom na tržište trećeg operatora pokretne mreže, te stvaranjem mogućnosti

    da korisnici prenesu uslugu u neku drugu mrežu, a pritom zadrže isti broj, obilježili su

    daljnje korake liberalizacije.

    Telekomunikacijski operator definira se kao: ''pravna osoba koja na temelju propisa i/ili

    ugovora raspolaže javnom telekomunikacijskom mrežom ili dijelovima povezanim s

    tom mrežom može ponuditi niz usluga. Zadatak operatora je osigurati pristup korisnika

    širokom spektru usluga, realiziranih kvalitetnim digitalnim vezama. Dvije najvažnije

    vrijednosti koje se vezuju uz telekomunikacijskog operatora su komunikacijska

    infrastruktura te kvalitetan odnos sakrajnjim korisnicima mreže''(Bažant, 2007)

    Na grafikonu 1 prikazano je trenutno stanje na telekomunikacijskom tržištu prema

    kojem je vidljivo da HT i dalje ima najveći tržišni udio.

    Grafikon 1: Zastupljenost operatera pokretne mreže u RH

    Izvor:http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/e_trziste/KVA%20HRV%20Q2

    %202015_udio%20operatora_pokretna.pdf, Tromjesečni podaci i pokazatelji tržišta,

    20.05.2015.

  • 26

    U vidu povećanja konkurentnosti, korisnicima se omogućuje prenosivost broja.

    Prenosivost broja odnosi se na mogućnost da korisnik zadrži pretplatnički broj i nakon

    promjene operatora. Ako zbog povoljnijih uvjeta mobilni korisnici odluče promijeniti

    operatora, to mogu zatražiti u centru odabranog novog operatora. Na grafikonu 2 dan je

    prikaz broja prenesenih brojeva u posljednjem razdoblju.

    Grafikon 2 : Broj prenesenih brojeva u pokretnoj mreži od ožujka 2013. godine do

    ožujka 2015. godine

    Izvor:http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/e_trziste/KVA%20HRV%20Q2

    %202015_preneseni%20brojevi_pokretna.pdf, Tromjesečni podaci i pokazatelji

    tržišta, 20.05.2015.

    Prema priloženim podazima iz grafikona 2 moguće je uočiti da broj prenesenih brojeva

    u pokretnoj mreži raste iz godine u godinu. To se može pripisati pojavljivanju većeg

    broja mobilnih operatora koji često nude usluge jeftinije u odnosu na konkurenciju kako

    bi se osigurao veći priljev broja korisnika.

  • 27

    4. 1. 1. Poslovanje mobilnog operatora ''T – Mobile''

    Hrvatski Telekom je dioničko društvo koje je osnovano 28. prosinca 1998. godine u

    Republici Hrvatskoj. Danas je u pretežnom vlasništvu društva Deutsche Telekom AG,

    dok je ostatak raspoređen na privatne i institucionalne ulagatelje sa 38,5% udjela, Fond

    hrvatskih branitelja iz domovinskog rata, te Centar za restrukturiranje i prodaju

    Republike Hrvatske. Iako je na samom početku pojavljivanja na telekomunikacijskom

    tržištu imao naziv T- Mobile, pripajanjem društva T-Mobile Hrvatska d.o.o. društvu

    Hrvatskog Telekoma d.d, dolazi do objedinjavanja poslovanja T-Coma i T-Mobilea u

    jednu organizaciju. Unatoč tome, korisnici i danas koriste naziv T –Mobile budući da

    nazive T-Com i HT povezuju sa nepokretnom mrežom. Razvijenom infrastrukturom te

    neprestanim ulaganjem u razvoj i tehnologiju, HT osigurava najbolju kvalitetu za svoje

    korisnike. Iako se često korisnici žale na previsoke cijene tarifa, ipak se veći dio

    korisnika odlučuju ostati u ovoj mreži zbog izvrsne pokrivenosti signalom u gotovo

    svim područjima RH. Dok pojedini operatori, poput Tele2, rade na ulaganju u 3G

    mrežu, HT je već korak ispred sa pružanjem mogućnosti za korištenje 4G mreže koja

    omogućuje korisnicima brži prijenos podataka koji danas ima bitnu, ako ne i najbitniju

    ulogu za gotovo sve korisnike mobilne telefonije.

    HT-u se stoga, na osnovi navedenih karakteristika, često pridodaje naziv 'pokretač

    razvoja' hrvatskog gospodarstva. Trenutno broji oko 2.214.000 korisnika pokretne

    mreže, 1.139.000 korisnika nepokretne mreže, 689.000 internet korisnika te oko

    390.000 korisnika MaxTv usluge.

    U nastavku je prikazan Grafikon 3 koji pokazuje vlasničku strukturu HT-a.

  • 28

    Grafikon 3: Vlasnička struktura HT-a

    Izvor: http://www.t.ht.hr/o-nama/vlasnicka-struktura/, Vlasnička struktura, 20.07.2015.

    Prema priloženom grafikonu 3 moguće je uočiti da je HT u većinskom vlasništvu

    Deutsche Telekom-a (51%), a slijede ga privatni i institucionalni ulagatelji sa 38,5%

    udjela. Manji udio u vlasničkoj strukturi ima Fond hrvatskih branitelja iz domovinskog

    rata (7%) te Centar za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske (3,5%).

    HT nastoji osigurati ponudu različitih tarifa koje će zadovoljiti sve korisnike ovisno o

    tome da li koriste mobitel za razgovore, SMS poruke ili podatkovne usluge. Nudi

    mogućnost izbora između sedam tarifa čije se cijene kreću u rasponu od 59 kn do 399

    kn. Neograničeni pozivi unutar HT mreže omogućeni su samo korisnicima koji se

    odluče na veću tarifu dok najmanje tarife ''Mala'' i ''Start'' imaju manji broj besplatnih

    minuta razgovora i SMS poruka prema svim mrežama ne uključujući neograničene

    pozive i SMS poruke prema HT mreži. Internet promet u današnje vrijeme igra veliku

    ulogu korisnicima pri izboru tarifa. HT nudi internet promet od 10 MB u najnižoj tarifi

    pa sve do 10 GB u tarifi ''Premium'' koja je ujedno i najskuplja. Za razliku od VIP-a koji

    je svojim korisnicima omogućio da unutar svih tarifa imaju maksimalnu brzinu pri

    prijenosu podataka, HT uz veće tarife nudi i veću brzinu i obrnuto, manje tarife

    uključuju manje brzine. Samim time, korisnicima kojima je prijenos podataka na

    51% 38,50%

    7%

    3,50%

    Deutsche Telekom Europe

    Privatni i institucionalni

    ulagatelji

    Fond hrvatskih branitelja iz

    domovinskog rata

    Centar za restrukturiranje i

    prodaju Repbulike Hrvatske

  • 29

    mobitelu od velike važnosti, odlučit će se na veću tarifu. Takvim načinom

    raspoređivanja internet prometa po tarifama, HT dovodi korisnike do potrebe za

    uključivanjem dodatnih opcija koje omogućuju veći internet promet. Za razliku od

    ostalih operatora, HT u ponudi ima Tarifu za mlade po cijeni od 129 kn koju je moguće

    ugovoriti sa pretplatnicima do navršenih 28 godina. Ta tarifa sastavljena je od

    neograničenih poziva i SMS poruka unutar HT mreže, 400 min i SMS poruka prema

    ostalim operatorima te 2 GB internet prometa. Uočljivo je da ova tarifa sadrži veći

    internet promet budući da je HT prepoznao to kao bitnu stavku kod odabira tarife među

    mladima (https://www.hrvatskitelekom.hr/mobilne-usluge/pretplatnici/).

    Krajem 2010. godine HT na tržište uvodi Bonbon. Ulaskom Bonbon-a na tržište u svim

    medijima se pojavljuje veliki broj reklama koje su imale veliki odijek među

    korisnicima. Uspješnim marketinškim potezima vrlo brzo je stekao veliki broj

    korisnika. Iako se na samom početku činilo da je djeluje samostalno, vrlo brzo su

    internet preplavili članci kako je Bonbon zapravo poduzeće od HT-a koji niskim

    cijenama tarifa, te velikim brojem korisnika nastoji privući korisnike. HT, u Republici

    Hrvatskoj, korisnici i dalje smatraju oznakom kvalitete zbog razvijene infrastrukture no

    pojava novih konkurenata sa nižim cijenama je neke korisnike ipak potaknula na odluku

    da mobilnu uslugu koriste kod drugog operatera. Pojavom Bonbona korisnici su počeli

    u poprilično velikim razmjerima prelaziti upravo na tu mrežu jer smatraju da sada

    kvalitetnu uslugu mogu dobiti po povoljnoj cijeni. Prednost Bonbona je što korisnici

    bonova za kupljeni iznos bona mogu sami kombinirati da li taj iznos žele rasporediti za

    opciju koja će uključivati besplatne pozive, poruke ili će pak veći iznos izdvojiti za

    internet promet. Bonbon je ujedno i prva mobilna mreža u RH koja nije naplaćivala

    naknadu za uspostavu poziva. Iako je Bonbon HT-ov brand on ima potpunu autonomiju.

    4.1.2 Poslovanje mobilnog operatora ''Vipnet''

    Pojavom Vipnet-a j na domaćem tržište došlo je početka liberalizacije i uvođenja

    konkurencije u mobilnu telefoniju što je u danom trenutku rezultiralo padom cijena čak

    i do 50 posto te rastom kvalitete usluga.

  • 30

    Iako je prvotno bio baziran samo na pokretnu telefoniju, unazad nekoliko godina VIPnet

    također nudi usluge nepokretne fiksne mreže gdje bilježi rast i spajanje sa drugim

    poduzećima pa je tako, naprimjer, 2011. godine kupio B.net te na taj način osigurao rast

    tržišnog udjela na telekomunikacijskom tržištu.

    Vipnet je dio tvrtke Telekom Austria Grupe i América Móvila. Vipnet karakterizira

    kvalitetan signal, te samim time na taj način zadržava korisnike u svojoj mreži, ali

    nekoliko godina nakon pojave na tržištu zabilježio je veći rast cijena poziva i SMS

    poruka. Pojavom trćeg konkurenta na tržištu, bio je primoran spustiti cijene i ponuditi

    veći broj tarifa kako bi osigurao porast na tržištu. Jedan od koraka za povećanje dobiti,

    uz uvođenje novih tarifa je uvođenje branda Tomato sredinom 2006. Godine. Tomato

    ima predbroj 092, te otpočetka nudi niske cijene razgovora i SMS poruka te dodatne

    pogodnosti poput mogućnosti da korisnik skuplja bonus u obliku dodatnih kuna na

    računu na osnovi dolaznih poziva.

    VIP je u ponudi svojih postpaid tarifa otišao korak dalje pa tako postojeći korisnici

    fiksne linije ostvaruju popuste. Takvim popustom osigurava se zadovoljstvo postojećih

    korisnika, ali i povećava mogućnost da će se pojedini korisnici odlučiti za korištenje

    istog operatora i za fiksnu i pokretnu mrežu. VIP u ponudi ima pet postpaid tarifa čije se

    cijene kreću od 65 kn do 300 kn. Za razliku od ostalih operatora, nudi popust na sve

    tarife u iznosu 25 kn ukoliko su korisnici mobilne pretplate ujedno i korisnici VIP

    fiksnih usluga. Kao i HT, VIP nudi mogućnost besplatnih razgovora i SMS poruka

    unutar svoje mreže no za razliku od HT-a koji je tu mogućnost ograničio na pojedine

    tarife, VIP ima neograničene pozive i SMS poruke unutar svoje mreže u svim tarifama.

    Također, VIP je korisnicima svih tarifa iz ponude omogućio prijenos podataka po

    maksimalnoj dostupnoj brzini (http://www.vipnet.hr/tarife-bez-granica-plus).

    4.1. 3. Poslovanje mobilnog operatora ''Tele 2''

    Tele2, 1993. godine u Švedskoj osnovan od strane Jana Stenbecka, danas posluje na 9

    veliki europskih tržišta. Na hrvatsko tržište Tele 2 je stupio 2005. godine gdje je u to

    vrijeme vladao duopol. Uvođenjem svojih usluga na tržište po povoljnijim cijenama,

    dolazi do prelaska velikog broja korisnika upravo na Tele2 mrežu. Početkom 2012.

  • 31

    godine Tele2 je predstavio svoju tada novu tarifu Revoluciju koja je omogućavala po

    cijeni od 150 kn neograničene pozive, SMS poruke te 500 MB podatkovnog prometa

    bez naknade za uspostavu poziva. Iako je nešto kasnije utvrđeno da su pozivi ipak

    ograničeni na 5000 min, SMS-ovi na 3000, tom tarifom osiguran je prelazak velikog

    broja korisnika na Tele2 mrežu.

    Na službenim stranicama kao glavni zadatak navode pružanje telekomunikacijskih

    usluga po najnižnoj cijeni na tržištu te pružanje najveće vrijednosti za novac. Kao svoje

    prednosti navode iskrenost, fleksibilnost, tj. brzo prilagođavanje promjenama, kvalitetu,

    brigu o troškovima vlastitih korisnika te proaktivnost. Danas Tele2 na hrvatskom

    telekomunikacijskom tržištu broji oko 823.480 korisnika te više od 14 milijuna

    korisnika u 9 europskih zemalja.

    Putem medija se prenosi informacija kako Tele2 planira u 2015.godini investirazi

    značajan iznos u novu mrežu, koja će osigurati 3G mobilne brzine. U ovom podatku se

    može uvidjeti da uvelike zaostaje za ostalim ovdje navedenim operatorima koji su

    svojim korisnicima već omogućili korištenje i 4G mreže dok Tele2 ulaže još uvijek u

    3G. Tele2 nastoji velikim brojem tarifa zadržati postojeće korisnike, ali i privući nove.

    U natavku su prikazane tarife za privatne postpaid korisnike sa pripadajućim

    karakteristikama i cijenama.

    Tele2 raspolože sa najvećim brojem tarifa za postpaid korisnike na

    telekomunikacijskom tržištu u RH te time nastoji pronaći put do korisnika ovisno o

    njihovim potrebama (besplatni razgovori, SMS poruke, prijenos podataka). Cijene tarifa

    se kreću od 50 kn pa sve do 300 kn za ''Mix tarifu 400'' koja nudi neograničene pozive i

    SMS poruke unutar RH i 5 GB internet prometa. Za razliku od ostalih spomenutih

    operatora, Tele2 ne nudi mogućnost besplatnog pozivanja i slanja SMS poruka unutar

    svoje mreže već se besplatne minute i SMS poruke odnose na sve operatore

    (http://www.tele2.hr/privatni-korisnici/tarife/).

  • 32

    4.2. ANALIZA TRŽIŠNOG NATJECANJA U SEGMENTU POKRETNE

    MREŽE I USLUGA

    Pokretna mreža, kao što je ranije navedeno, omogućuje korištenje usluga telefonija uz

    prisutno fizičko kretanje korisnika. U postupku analize tržišta pokretne mreže, a u cilju

    prikupljanja potrebitih podataka, Agencija je kreirala jedinstveni upitnik za operatore

    koji pružaju elektroničke komunikacijske usluge u pokretnim mrežama. Upitnik ima tri

    dijela. Prvi dio odnosi se na veleprodajnu razinu usluga započinjanja (originacije)

    poziva i SMS poruka, drugi dio se odnosi na veleprodajnu razinu usluga završavanja

    (terminacije) poziva i SMS poruka, a treći dio se odnosi na maloprodajno tržište u

    pokretnim mrežama.

    Operatori elektroničkih komunikacijskih mreža čiji su podaci korišteni pri provođenju

    testa su: Tele2, T-Mobile i Vipnet. Prilikom provođenja upitnika, kao i raznih analiza

    tržišta, potrebno je utvrditi mjerodavno tržište. To se radi sa ciljem da se utvrdi da li

    postoje zapreke s kojima se susreću operatoru telekomunikacijskih usluga. Pri

    određivanju mjerodavnog tržišta, odnosno dimenzije usluga i zemljopisne dimenzije,

    polazi se od utvrđivanja zamjenjivosti ponude i zamjenjivosti potražnje.

    (http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/odluke_rjesenja_presude/, Tržište

    pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji, 15.06.2015.)

    Za analizu tržišta pokretne mreže mogu se promatrati opći pokazatelji razvijenosti od

    kojih su neki navedeni u nastavku.

    4.2.1. Financijski pokazatelji

    Danas se sve češće bilježni odljev prihoda operatora iz nepokretne u pokretnu mrežu.

    Nastavno na tu činjenicu, došlo je do velikog rasta vrijednosti tržišta pokretnih

    telekomunikacijskih usluga. Nadalje su dani grafikoni koji prikazuju prihode i dobit tri

    operatera pokretne mreže u RH u promatranom razdoblju 2010 – 2014. godine.

    U prvom priloženom grafikonu promatraju se prihodu HT-a. Vidljivo je da prihodi

    tokom promatranih godina padaju pa tako u 2010. godini HT d.d. je ostvario 8,33 mlrd

    HRK dok se u 2014. godini taj iznos smanjio na 6,23 mlrd HRK.

  • 33

    Grafikon 4: Prihodi HT d.d. u razdoblju 2010 – 2014. godine, u mlrd. HRK

    Izvor: Godišnje izvješće HT-a za 2014.godinu

    Nadalje je prikazana dobit HT-a gdje se može uočiti da se dobit smanjila sa 2,3 mlrd

    HRK na 1,18 mlrd HRK u toku promatranih godina.

    Grafikon 5: Dobit HT d.d. u razdoblju 2010 – 2014. godine

    Izvor: Godišnje izvješće HT-a za 2014.godinu

    0

    1

    2

    3

    4

    5

    6

    7

    8

    9

    2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

    0

    0,5

    1

    1,5

    2

    2,5

    2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

  • 34

    U VIPnet-u d.o.o, za razliku od HT-a koji bilježi stalan pada, vidljiv je porast u 2014.

    godini u odnosu na 2013. godinu i to sa 2,8 na 3,2 mlrd HRK.

    Grafikon 6: Prihodi VIPnet d.o.o u razdoblju 2010 – 2014. godine, u mlrd.HRK

    Izvor Godišnje izvješće VIPnet-a za 2014.godinu

    Vezano uz dobit, ona bilježi stalan pad pa je tako od početnog promatranog razdoblja i

    dobiti od 669,93 mil. HRK došlo do dobiti od 60,99 mil. HRK u 2014. godini.

    Grafikon 7: Dobit VIPnet d.o.o u razdobolju 2010 – 2014. godine, u mil.HRK

    Izvor: Godišnje izvješće VIPnet- za 2014.godinu

    0

    0,5

    1

    1,5

    2

    2,5

    3

    3,5

    4

    2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

    0

    100

    200

    300

    400

    500

    600

    700

    800

    2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

  • 35

    Tele2 d.o.o bilježi rast tokom promatranog razdoblja pa se tako od početnih 1

    mlrd.HRK iznos prihoda povećao na 1,28 mlrd. HRK u 2013. godini. Ipak, zadnje

    promatrane godine je zablježen pad na 1,23 mlrd. HRK.

    Grafikon 8: Prihodi Tele2 d.o.o u razdoblju 2010 – 2014. godine, u mlrd. HRK

    Izvor: Godišnje izvješće TELE2 za 2014.godinu

    U promatranom razdoblju dobit ostvaruje rast tek u 2014. Godini i iznosi 39,36 mil.

    HRK. Dotad bilježi gubitke od kojih je najveći u 2013. godini i iznosi -449.94 mil.

    HRK.

    Grafikon 9: Dobit Tele2 d.o.o u razdoblju 2010 – 2014. godine, u mil. HRK

    Izvor: Godišnje izvješće TELE2 za 2014.godinu

    0

    0,2

    0,4

    0,6

    0,8

    1

    1,2

    1,4

    2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

    -500

    -400

    -300

    -200

    -100

    0

    100

    2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

  • 36

    Prema navednim prikazima pihoda i dobiti za tri operatora koji djeluju na

    telekomunikacijskom tržištu u RH, moguće je uočiti da uvjerljivo najveće prihode ima

    HT što dokazuje njegovu tržišnu moć. Nakon HT-a slijedi VIPnet sa gotovo u pola

    manjim prihodima te naposljetu Tele2 kao operator sa najnižim prihodima. Dobit HT-a

    se uvelike smanjila unatrag nekoliko promatranih godina, a pad bilježi i VIPnet dok

    jedino TELE2 bilježi rast u 2014. godini.

    4.2.2. Pokazatelji rasprostranjenosti mreža i usluga

    Da bi se utvrdilo kolika je rasprostranjenost telekomunikacijskih usluga, potrebno je

    navesti pokazatelje koji su značajni za pokretno telekomunikacijsko tržište): ''Broj

    korisnika, omjer na 100 stanovnika (penetracija), postotak digitalnih korisnika, broj

    pretplatnika s plaćanjem unaprijed (eng. Prepaid), pokrivenost stanovništa signalom, te

    postotak pokretnih u odnosu na ukupan broj telefonskih pretplatnika (uključujući i

    fiksne i pokretne mreže)'' (Bažant, 2007). Na sljedećem grafikonu je prikazan broj

    korisnika pokretne mreže u RH gdje je vidljivo da je broj korisnika u zadnjem

    promatranom razdoblju najniži i iznos 4.395.567 što se pripisuje mjerama štednje kod

    građana.

    Grafikon 10: Broj korisnika pokretne javne komunikacijske mreže

    Izvor:http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/e_trziste/KVA%20HRV%20Q2%20

    2015_broj%20korisnika%20telefonskih%20usluga_pokretna.pdf, Tromjesečni podaci i

    pokazatelji tržišta, 20.05.2015.

  • 37

    Razlikuju se prepaid (korisnici bonova) i postpaid korisnici (pretplatnici). U RH još

    uvijek prevladavaju prepaid korisnici.

    Grafikon 11: Prepaid i postpaid korisnici

    Izvor:http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/e_trziste/KVA%20HRV%20Q2%20201

    5_raspodjela%20korisnika_pokretna.pdf, Tromjesečni podaci i pokazatelji tržišta,

    20.05.2015.

    Grafikon 11 prikazuje broj postpaid i prepaid korisnika u odnosu na ukupan broj

    korisnika pokretne mreže u periodu od ožujka 2013. godine do ožujka 2015. godine.

    Prema prikazanim podacima moguće je uočiti da je tokom svih promatranih perioda

    broj korisnika bonova veći od broja korisnika koji su se odlučili na pretplatu. Iako

    pretplata donosi neke pogodnosti poput kupovine jeftinijih uređaja uz produženje

    ugovornih obveza, korisnici se u većoj mjeri odlučuju za bonove jer u tom slučaju ne

    postoje ugovorne obveze te nisu dužni svaki mjesec izdvojiti određeni iznos za

    korištenje mobilnih usluga kao što je to slučaj kod pretplatnika.

    4.2.3. Ponašanje pri određivanju cijena

    U teoriji, ako operator koji nudi uslugu poveća cijenu te usluge, korisnici su u

    mogućnosti prijeći na zamjenske usluge drugih operatora te operatora koji je povisio

  • 38

    cijenu svojih usluga prisiliti da cijene vrati na razinu na kojoj su bile iz razloga što će u

    suprotnom početi gubiti korisnike, a samim time i tržišni udjel. Primjena prethodno

    navedenog argumenta ovisi o snazi zamjenjivosti na strani potražnje, odnosno, što je

    zamjenjivost na strani potražnje jače izražena, operatori su više ograničeni u mogućnosti

    povećavanja cijena usluga koje nude svojim korisnicima. Zamjenjivost na strani

    potražnje događa se u trenutku kada korisnik određene usluge prelazi na druge,

    zamjenske usluge kao odgovor na relativno povećanje cijene usluge koju koristi

    (http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/odluke_rjesenja_presude/,Tržište pristupa

    koji se pruža na fiksnoj lokaciji, 15.06.2015.)

    Na određivanje cijena uvelike utječu Vladine odluke pa je tako 2014. godine povećanje

    godišnjih naknada za uporabu radiofrekvencijskog spektra u mobilnoj mreži rezultiralo

    uvođenjem Naknade za pristup mobilnoj mreži 1. srpnja 2014. godine. Hrvatski

    Telekom na službenim stranicama je objavio uvođenje Naknade uz objašnjenje kako je

    riječ o tolikom povećanju godišnjeg troška za frekvencije da bi svi dosadašnji planovi

    ulaganja i razvoja novih mreža, usluga i tehnologija morali biti uvelike smanjeni. U

    svrhu očuvanja radnih mjesta i ulaganja u razvoj, Hrvatski Telekom uveo je spomenutu

    naknadu. Naknada za pristup mobilnoj mreži je jedinstvena za sve privatne i poslovne

    pretplatnike mobilnih usluga te iznosi 8 kn (+PDV). Za korisnike bonova u HT mreži

    Naknada iznosi 10% na postojeće vrijednosti bonova. Primjerice, dosadašnji bon od 50

    kn sada iznosi 55 kn (50 kn na računu, 5 kn naknada), bon od 25 – 27,5 kn (25 kn na

    računu, 2,5 kn naknada) itd. (https://www.hrvatskitelekom.hr/obavijesti, Obavijesti o

    Naknadi za pristup mobilnoj mreži, 15.06.2015.).

    U većini slučajeva korisnici su osjetljivi na cijenu usluge koju kupuju te na taj način

    ograničavaju operatore u podizanju cijene svojih usluga. Posljedično, navedeno

    povećanje cijene za operatore neće biti profitabilno iz razloga što viši prihod od

    maloprodajnih cijena neće pokriti gubitke koji će nastati zbog manje baze korisnika

    odnosno prelaska vlastitih korisnika na ostale operatore pokretnih mreža koji posluju na

    tržištu.

    Značajka koja se javlja između ostalog i u telekomunikacijskom sektoru je tzv.

    zaključavanje koje se definira kao tendecija potrošača da ustraju pri korištenju nekog

  • 39

    proizvoda zbog postojanja tzv. troškova zamjene. Troškovi zamjene se javljaju kada

    korištenje nekog proizvoda zahtjeva ulaganje u komplementarna dobra specifična za taj

    proizvod, te se mogu okarakterizirati kao jedan oblik ulazne barijere za nova poduzeća.

    Zaključavanje, kroz stvaranje i održavanje troškova zamjene, ima utjecaj na

    povećavanje profita poduzeća koje je dobro isporučilo. Zaključavanje stvara profit kroz

    nekoliko mehanizama. Ono omogućuje da cijena proizvoda prvoga poduzeća poraste

    iznad razine cijene konkurencije za iznos troškova zamjene. Ako su kvaliteta i granični

    troškovi jednaki za dva proizvoda, a istovremeno postoji trošak zamjene za postojeće

    kupce, poduzeće će moći zaračunati cijenu koja je jednaka zbroju graničnih troškova i

    troškova zamjene sc, bez da izgubi potrošača u korist drugoga poduzeća. Ukoliko je

    poznato da su u informacijskom sektoru granični troškovi bliski nuli, moguće je

    zaključiti da troškovi zamjene predstavljaju ključnu determinantu profitabilnosti. Tako

    primjerice, ako se u slučaju pružatelja telefonskih usluga troškovi zamjene stvaraju

    potrebom nabavke novih prekidača i rutera, broj kupaca je malen, a troškovi zamjene po

    kupcu jako veliki. S druge strane, troškovi zamjene za promjenu pružatelja usluge

    elektroničke pošte ili mrežne stranice po korisniku su niski, ali budući da se odnose na

    milijunsku bazu korisnika ukupna vrijednost je velika (Rupčić, 2014). Neki od najčešćih

    razloga zaključavanja karakteristični za telekomunikacijska poduzeća su: ugovorna

    obveza kupovine od određenoga poduzeća, trajnost dobra, troškovi obuke, kompetencija

    proizvođača, troškovi traženja, programi vjernosti.

    Telekomunikacijski operatori nude razne pogodnosti ukoliko se korisnik odluči na

    korištenje usluge uz ugovornu obvezu koja traje 12 ili 24 mjeseci, ovisno o ponudi

    različitih poduzeća. Tako naprimjer uvođenje fiksne linije u HT-u uz potpisivanje

    ugovorne obveze na 24 mj, korisniku se naplaćuje 1 kn. Ukoliko se pak korisnik odluči

    da ne želi ugovornu obvezu, za novi priključak će morati izdvojiti 625 kn. Uz

    pretpostavku da se korisnik odluči na potpisivanje ugovora te počne koristiti uslugu, a

    nakon par mjeseci odluči promjeniti operatora zbog primamljivih ponuda drugih

    operatora, dužan je podmiriti tzv.penale za prijevremeni raskid ugovora. Pretplatnik,

    dakle, u tom slučaju, mora platiti naknadu za raskid koja može biti:

    · Naknada koju je korisnik bio obavezan plaćati mjesečno i to u iznosu koliko je

    preostalo mjeseci do kraja ugovora

  • 40

    · Naknada s obzirom na popust koji je ostvario, npr. u HT-u - plaćanje punog

    iznosa za instalaciju HALO linije u budući da je korisnik ostvario popust u

    iznosu 624 kn

    U praksi, uz ugovornu obvezu i prijevremeni raskid se često veže problem promotivnog

    razdoblja usluga. Promotivno razdoblje usluga označava razdoblje u kojem se

    korisnicima daje na korištenje određena uslugu besplatno ili po znatno nižoj cijeni

    (http://www.hakom.hr/default.aspx?id=1362, Pitanja - odgovori, 25.07.2015). Cilj je

    pridobiti korisnike i stvoriti mogućnost da će se korisnicima određena usluga svidjeti te

    da će i nakon promotivnog razdobolja nastaviti sa korištenjem iako će tada usluga

    poprimiti realnu cijenu. Problem koji se ovdje javlja jest činjenica da operatori rijetko

    naglašavaju da se korisnici moraju sami javiti prilikom isteka pomotivnog razdobolja i

    zatražiti raskid usluge te da će u suprotnom pristati na ugovor u trajanju od 12 ili 24

    mjeseci. Zbog neupućenosti u sve stavke promotivnih ponuda, korisnici se često

    odlučuju na takve akcije, te često biva da i u slučaju da su upozoreni na potrebu

    javljanja nakon promotivnog perioda, nakon određenog vremena zaborave na period

    trajanje i time se obvezuju na ugovor koji je kasnije nemoguće raskinuti bez podnošenja

    prigovora koji često bivaju negativno riješeni.

    Ovakav slučaj zabilježen je u velikom razmjeru kod HT korisnika prilikom

    promotivnog razdoblja MaxTv To Go usluge koja je dana korisnicima na promotivno

    korištenje uz naknadu za 1 kn na 3 mjeseca. Usluga se uglavnom nudila putem

    pozivanja korisnika od strane operatera iz call centra te su operatori naglašavali

    karakteristike usluge i trajanje promotivnog perioda, ali nije naglašeno da korisnici

    moraju kontaktirati call centar HT-a ili otići osobno u T – Centar, poslovnice HT-a,

    kako bi se usluga raskinula. Takav postupak rezultirao je time da su korisnici nakon

    isteka promotivnog perioda masovno pozivali call centar žaleći se na novu stavku na

    računu u iznosu 25 kn koja se odnosila na MaxTv To Go. Zbog velikog broja

    nezadovoljnih korisnika, HT je putem prigovora odobravao raskid usluge bez naplate

    naknade za prijevremeni raskid te otpis te stavke sa računa. No, takav postupak se

    odobravao samo korisnicima koji su kontaktirali HT odmah po primitku prvog računa

    na kojem je naplaćena ta usluga. Ukoliko se korisnik javio nakon dva ili više računa na

    kojima je usluga naplaćena, raskid i otpis stavke se nisu odobravali uz objašnjenje da je

  • 41

    to bilo moguće učiniti jedino pri javljanju nakon primitka prvog takvog računa. Kako bi

    izbjegli dugotrajan postupak rješavanja pismenih prigovora, mnogi korisnici su

    odustajali od te namjere te nastavili koristiti i plaćati uslugu u punom iznosu.

    Programi vjernosti kod telekomunikacijskih poduzeća iskazuju se u obliku pogodnosti

    kod produženja ugovornih obveza (popust na tarife, novi uređaji po povoljnijim

    cijenama) ili sakupljanje bodova plaćanjem računa do roka dospjeća koji se naknadno

    mogu iskoristiti u obliku popusta na račune ili zamjeniti za određene nagrade. HT je

    dugi niz godina korisnicima omogućavao sakupljanje bodova te ih na taj način

    zadržavao jer prelaskom kod drugog operatora ili ukidanjem usluge, bodovi se nisu

    mogli iskoristiti. Krajem 2014. godine ukinuta je mogućnost sakupljanja bodova uz

    objašnjenje da programi lojalnosti u kojima se dugotrajno sakupljaju bodovi više nisu

    atraktivni jer korisnici žele više različitih ponuda koje mogu iskoristiti bez dugog

    čekanja.

    4.2.4. Integracije i spajanje

    Kako bi se povećala tržišna moć dolazi do spajanja poduzeća i u telekomunikacijskom

    sektoru. Posljednjih godina bilježi se povećana prisutnost trenda spajanja i preuzimanja

    poduzeća. Spajanjem dvaju ili više poduzeća na telekomunikacijskom tržištu ostvaruju

    se brojne prednosti. Spajanje je moguće tek pošto je svako od tih društava bilo barem

    određeno vrijeme upisano u trgovačkom registru (Sabolić, 2007). Integracijski procesi

    jedan su od vanjskih čimbenika organizacije na koji pojedina organizacija može donekle

    utjecati ukoliko je i ona sama jedan od subjekata koji se integrira s drugim

    organizacijama.

    Integracijski procesi uzročnici su promjena unutar same organizacije, ali jednako tako

    potiču promjene i u organizacijama koje su ostale izvan integracija. Ukoliko, naprimjer,

    na tržištu ponude se nalazi nekoliko ponuđača te se određeni broj odluči na integraciju,

    a pritom ne dovodeći u pitanje slobodnu tržišnu utakmicu, ne samo oni nego i sve ostale

    organizacije izvan procesa integracije moraju provesti odgovarajuće promjene kako bi

    zadržali svoj položaj na tržištu.

  • 42

    Vanjski rast organizacije postiže se putem fuzije odnosno spajanja i pripajanja odnosno

    akvizicije. Najčešći razlozi za ovakve poteze na tržištu su jačanje konkurentnosti,

    povećanje profitabilnosti i uklanjanje konkurentnosti. Fuzija se definira kao oblik

    međuorganizacijskog povezivanja u kojem veća organizacija preuzima vlasništvo nad

    drugom, manjom organizacijom. U tom slučaju preživljava samo jedna organizacija, a

    druga gubi svoju individualnost i ulazi u sastav te organizacije. Drugi oblik, akvizicija

    ili pripajanje, je veoma čest oblik međuorganizacijskih odnosa. Pri akviziciji jedna ili

    više organizacija pripaja se odnosno pripajaju drugoj organizaciji. O