SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MARIJA RUPČIĆ

ZNAČAJKE TRŽIŠNOG NATJECANJA NA TELEKOMUNIKACIJSKOM TRŽIŠTU U RH

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ZNAČAJKE TRŽIŠNOG NATJECANJA NA TELEKOMUNIKACIJSKOM TRŽIŠTU U RH

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Upravljačka ekonomika

Mentor:Prof.dr.sc. Nataša Rupčić

Student: Marija Rupčić

Studijski smjer: Menadžment

JMBAG: 0081118273

Rijeka, rujan 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................ 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja......................................................... 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze.............................................................2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja............................................................................ 2

1.4. Znanstvene metode........................................................................................3

1.5.Struktura rada.................................................................................................3

2. ZNAČAJKE TRŽIŠNOG NATJECANJA ..........................................................5

2.1.Tržišne strukture ..........................................................................................5

2.2.Pojam tržišnog natjecanja ............................................................................ 6

2.3.Regulacija tržišnog natjecanja ..................................................................... 7

2.3.1. Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja ....................................................8

2.3.2. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ............................................ 11

3. ZNAČAJKE TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA.................................. 14

3.1.Pojam telekomunikacijskog tržišta ............................................................. 14

3.2.Regulatorni okvir ....................................................................................... 15

3.2.1.Temeljne odrednice ........................................................................... 15

3.2.2. HAKOM – Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti......16

3.3.Telekomunikacijsko tržište u RH ............................................................... 18

3.3.1. Nepokretna mreža ........................................................................... 18

3.3.2. Pokretna mreža ................................................................................ 22

4. TRŽIŠNO NATJECANJE MOBILNIH OPERATORA U

TELEKOMUNIKACIJSKOJ INDUSTRIJI U RH ........................................... 24

4.1.Mobilni operatoru na telekomunikacijskom tržištu u RH ............................24

4.1.1. Poslovanje mobilnog operatora ''T-Mobile'' ....................................27

4.1.2. Poslovanje mobilnog operatora ''VIPnet'' ...................................... 29

4.1.3. Poslovanje mobilnog operatora 'TELE 2'' ...................................... 30

4.2.Analiza tržišnog natjecanja u segmentu pokretne mreže i usluga ............. 32

4.2.1. Financijski pokazatelji ................................................................... 32

4.2.2. Pokazatelji rasprostranjenosti mreža i usluga ................................ 36

4.2.3. Ponašanje pri određivanju cijena ......................................................37

4.2.4. Integracije i spajanja ........................................................................ 41

4.2.5. Pokazatelji koncentracije.................................................................. 43

4.3. Nepošteno tržišno natjecanje .....................................................................45

5. RAZVOJ TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA U RH ...............................48

5.1. Ulaganje u tehnologiju.... ..........................................................................49

5.2. Duo i Triple Play usluge ......................................................................... 51

6. ZAKLJUČAK.................................................................................................... 54

LITERATURA ...................................................................................................57

POPIS GRAFIKONA .........................................................................................60

1

1. UVOD

Tržište telekomunikacijskih usluga može se okarakterizirati kao važan segment razvoja

svake zemlje. Kako je na spomenutom tržištu u samom početku bio prisutan jedan

davatelj telekomunikacijskih usluga, povećanjem važnosti ovog oblika tržišta dolazi do

veće potrebe za regulaciju koja od prvobitnog stanja treba doći do stanja konkurencije.

Hrvatsko tržište telekomunikacija, iako često navedeno kao potpuno liberalizirano, još

uvijek bilježi prednost kod određenih poduzeća kojima se upravo zbog toga često

nameću obveze od strane regulatornih tijela koje moraju ispoštovati kako bi se tržišno

natjecanje odvijalo na efikasan način. Uzor hrvatskom telekomunikacijskom tržištu su

zemlje EU u kojima je stanje tržišta mnogo konkuretnije nego što je slučaj u RH.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

S obzirom na velik značaj telekomunikacijske industrije, potrebno je veliku pažnju

posvetiti proučavanju odnosa na telekomunikacijskom tržištu. Značaj tržišnog

natjecanja od velike je važnosti za telekomunikacijsku industriju. Do postupka

liberalizacije, na telekomunikacijskom tržištu u RH je prevladavao monopol od strane

HT-a. Nakon provedene liberalizacije i ulaskom novih konurenata na tržište, prisutna

poduzeća su primorana ponuditi bolju kvalitetu usluge kako bi zadržali svoju poziciju

na tržištu. Ovim radom se želi ispitati na koji način je provedena liberalizacija utjecala

na uspješnost poslovanja mobilnih operatera, pa to ujedno predstavlja i problem

istraživanja ovog rada.

Predmet istraživanja rada je utvrditi način poslovanja telekomunikacijskih poduzeća

na telekomunikacijskom tržištu u RH uz osvrt na regulatorni okvir i zaštitu tržišnog

natjecanja.

Objekt istraživanja je tržišno natjecanje telekomunikacijskih poduzeća u RH.

2

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Nakon što su navedeni problem, predmet i objekt istraživanja, moguće je postaviti

temeljnu radnu hipotezu: Na temelju znanstveno utemeljenih spoznaja i činjenica o

tržišnom natjecanju telekomunikacijskih poduzeća u RH, te na temelju karakteristika tih

poduzeća, moguće je ustvrditi da li je postupak liberalizacije telekomunikacijskog

tržišta proveden u potpunosti.

Ovako postavljena glavna hipoteza implicira više pomoćnih hipoteza:

1) Povećanje regulatornih obveza od strane HAKOM-a može povećati

liberalizaciju tržišta zbog smanjivanja udjela vodećih poduzeća.

2) Ravnopravnije tržišno natjecanje može se osigurati zabranom preuzimanja

drugih operatera od strane HT-a koji bi tako stekli pravo na besplatno korištenje

infrastrukture tog poduzeća.

3) Poboljšanjem infrastrukture i kvalitete usluge, drugi operatori mogu povećati

konkurentnost i dosegnuti tržišni udio koji trenutno ima vodeći operator na

hrvatskom telekomunikacijskom tržištu, HT.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha istraživanja u ovom radu je utvrditi stanje na telekomunikacijskom tržištu u RH

nakon provedene liberalizacije tržišta.

Ciljevi istraživanja su definirati pojam tržišnog natjecanja te način na koje se ono

regulira u RH. Nakon toga potrebno je definirati telekomunikacijsko tržište sa osvrtom

na telekomunikacijsko tržište u RH i način na koje ono podliježe regulaciji, te

naposljetku na temelju podataka o telekomunikacijskim poduzećima u RH, donijeti

zaključak u kojoj mjeri je provedena liberalizacija tržišta te na koji način se odvija

razvoj telekomunikacijskog tržišta u RH.

Da bi se postigli svrha i ciljevi istraživanja potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:

3

· Što je tržišno natjecanje?

· Na koji način tržišno natjecanje podliježe regulaciji?

· Što je telekomunikacijsko tržište i na koji način se regulira?

· Tko su sudionici tržišnog natjecanja na telekomunikacijskom tržištu u RH?

· Na koji način telekomunikacijska poduzeća mogu osigurati svoj razvoj?

1.4. ZNANSTVENE METODE

Podaci u ovom diplomskom radu obrađeni su pomoću odgovarajućih različitih metoda

znanstvenog istraživanja kao što su: metoda analize i sinteze, povijesna metoda,

komparativna metoda, metoda deskripcije, induktivna i deduktivna metoda, metoda

generalizacije i specijalizacije.

Prilikom izrade korištene su knjige, statistički izvještaji za promatrana poduzeća te

službeni podaci objavljeni na web stranicama.

1.5. STRUKTURA RADA

Struktura ovog rada predočena je u pet međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, Uvodu, definiran je predmet istraživanja te su odeđeni svrha i ciljevi

istraživanja. Također su navedene znanstvene metode koje su korištene u radu i

navedena je struktura rada.

U drugom dijelu, Značajke tržišnog natjecanja, iznosi se definicija tržišnih struktura

kako bi se naknadno odredilo kojoj tržišnoj strukturi pripada tržište telekomunikacija u

RH te se navode značajke tržišnog natjecanja s naglaskom na regulaciju koja se vrši na

temelju Zakona o telekomunikacijama, a posredstvom Agencije za zaštitu tržišnog

natjecanja.

Nadalje, treće poglavlje, Telekomunikacijsko tržište u RH, se daje pregled

karakteristika telekomunikacijskog tržišta u RH sa osvrtom na nepokretnu i pokretnu

mrežu te mjere regulacije koje provodi HAKOM – Hrvatska agencija za mrežne

djelatnosti.

4

U četvrtom poglavlju, Značajke tržišnog natjecanja u telekomunikacijskoj

industriji u RH, nakon navedenih informacija o svakom mobilnom operatoru na

telekomunikacijskom tržištu u RH, navodi se analiza tržišnog natjecanja gdje se

naglasak stavlja na pokretne mreže i operatora.

Razvoj telekomunikacijskog tržišta u RH naslov je poglavlja u kojem se daje kratki

pregled što svaki od operatora smatra da je potrebno napraviti kako bi si u mogućnosti

osigurao razvoji rast prihoda.

Naposljetku, Zaključak u kojem su obuhvaćene najbitnije stavke diplomskog rada daje

pregled cjelokupnog rada predstavljajući sintezu rezultata istraživanja do kojih se došlo

u ovom radu.

5

2. ZNAČAJKE TRŽIŠNOG NATJECANJA

Tržišno natjecanje, kao oblik konkurentskog suparništva između poduzetnika, obilježje

je gospodarskog ustroja koje podrazumjeva stalnu bitku između konkurenata na tržištu

za pridobivanje što većeg broja kupaca, a sa ciljem ostvarivanja dobiti i većeg tržišnog

udjela.

2.1. TRŽIŠNE STRUKTURE

Pojam tržišne strukture označava temeljne organizacijske i tržišne karakteristike neke

ekonomske grane (tržišta) s obzirom na broj sudionika, njihovu veličinu, diferencijaciju

proizvoda, postojanje supstituta, stupanj koncentracije i prisutnost dogovaranja među

sudionicima. Osnovne tržišne strukture su (Pavić, Benić, Hashi, 2009) :

· Savršena konkurencija

· Monopolistička konkurencija

· Monopol

· Oligopol

Savršenu konkurenciju moguće je opisati kao velik broj poduzeća koji usluge ili dobra

koja proizvode nude isto tako velikom broju korisnika koji su zainteresiranu za

kupovinu tih ponuđenih dobara ili usluga. Ovakav oblik tržišne strukture obilježava

slobodan ulaz na tržište bez postojanja ulaznih barijera, ali isto tako i slobodan izlazak

bez poduzimanja ikakvih mjera ili sankcija za poduzeća koja napuštaju neko tržište.

Monopolistička konkurencija označava tip tržišne strukture koju karakterizira velik

broj proizvođača, ali i potrošača na određenom tržištu. Poduzeća u ovakvoj tržišnoj

strukturi proizvodne slične, ali ne i identične proizvode. U monopolističkoj konkurenciji

jednako kao i u savršenoj ne postoje ulazne barijere niti sankcije za poduzeća koja se

odluče napustiti tržište.

Monopol je tip tržišne strukture koji se rijetko pojavljuje u stvarnom svijetu kao i

savršena konkrencija. Značajke koje opisuju ovaj oblik tržišne strukture su: jedan

proizvođač, proizvod bez bliskih supstituta i nemogućnost ulaska novih poduzeća na

tržište. Budući da u monopolu posluje samo jedno poduzeće, to mu omogućava da sam

vodi politiku svojih cijena budući da nema konkurenata zbog kojih bi morao donositi

6

cijene u skladu sa ostalim konkurentima na tržištu. Za razliku od tržišta savršene

konkurencije, monopolski proizvođač je vrlo snažnoj poziciji nasuprot potrošača jer

može diktirati uvjete budući da ne postoji drugi dobavljač dobara i usluga.

Zadnji tip tržišne strukture, oligopol, karakterizira činjenica da na tržištu posluje svega

nekolicina poduzeća. Ta poduzeća uvelike utječu jedni na druge jer odluke jednog o

naprimjer smanjenju cijene nekog proizvoda, uvelike će utjecati na ostatak konkurencije

koji će morati slijedi tog konkurenta ukoliko ne žele da se svi korisnici odluče za njegov

proizvod zbog povoljnije cijene. Telekomunikacijsko tržište u RH ima karakteristike

oligopolnog tržišta.

2.2. POJAM TRŽIŠNOG NATJECANJA

Tržišno natjecanje definira se kao ''oblik rivalstva ili konkurentskog suparništva između

poduzetnika, a sloboda tržišnog natjecanja je pokretačka snaga tržišnog gospodarstva

koja motivira tržišne takmace na inovativnost koja rezultira novim proizvodima i

uslugama, na primjenu novih tehnologija i tehnoloških procesa koji donose veću

proizvodnost i niže jedinične troškove, na suradnju znanosti i industrije, povezivanje

poduzetnika iz različitih država i regija, a sve s ciljem stvaranja konkurentnog

proizvoda ili usluge, koji će svojom cijenom i drugim obilježjima pogodovati

potrošačima'' (Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja).

Učinkovito tržišno natjecanje najveću prednost bilježi za korisnike budući da

postojanjem većeg broja konkurenata na tržištu te poštenim tržišnim natjecanjem,

osigurava se utakmica između konkurenata koja će rezultirati ponudom dobara i usluga

po povoljnijim cijenama i većoj kvaliteti jer se svim sudionicima u interesu osigurati što

veći broj korisnika. Tržišno natjecanje je potrebno promatrati dinamički, odnosno kao

proces. Tako se može govoriti o tzv. «dinamičkoj učinkovitosti». Pritom se misli na

činjenicu da će u poštenom tržišnom natjecanju poduzetnici sustavno uvoditi inovacije i

tehnološke promjene jer jedino na taj način mogu osigurati prednost na tržištu. Na

tržištu treba stvoriti takve uvjete na kojima će se poduzetnici slobodno natjecati, a s

7

druge strane zabraniti mogućnost sporazumijevanja čime se umjetno mijenjaju uvjeti na

tržištu na štetu konkurencije i interesa potrošača (Pošćić, 2008.).

2.3. REGULACIJA TRŽIŠNOG NATJECANJA

Pojam regulacije tržišnog natjecanja usko je vezan za pravo tržišnog natjecanja koje se

kao posebna grana pojavljuje relativno kasno, koncem 19.st. Pravo tržišnog natjecanja

definira se kao: ''pravna disciplina, odnosno dio zakonodavstva. koje se bavi

sprečavanjem različitih oblika protutržišnih djelovanja odnosno ponašanja poduzetnika''

(Sabolić, 2007). Razlikuju se tri temeljna područja kojima se bavi pravo tržišnog

natjecanja, a to su:

1. Zaštita od sklapanja sporazuma poduzetnik čiji je cilj ili posljedica

ograničavanje tržišnog natjecanja,

2. Zaštita od zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika na tržištu,

3. Kontrola koncentracija poduzetnika.

Cilj regulacije tržišnog natjecanja je omogućiti što većem broju poduzetnika slobodan

pristup tržištu pod jednakim uvjetima, te da se istovremeno onemogući isključivanje

poduzetnika s tržišta upotrebom nedopuštenih sredstava njihovih konkurenata (Sabolić,

2007).

Prvi propisi o zaštiti tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj pojavljivali su se netom

nakon njezinog osamostaljenja. Prvi Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja donesen je

1995. godine te je sadržavao sve temeljne institute prava tržišnog natjecanja. Prilikom

postupka pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji, pojavila se potreba za

usklađivanjem hrvatskih propisa o tržišnom natjecanju s propisima EU. Rezultat toga je

donošenje novog Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja iz 2003. godine.

Relevantne institucije u regulatornom okviru Republike Hrvatske su: Hrvatski sabor,

Vlada, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, HAKOM – Hrvatska

regulatorna agencija za mrežne djelatnosti, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i

Vijeće za elektroničke medije.

8

Nakon što Vlada donese prijedlog, Hrvatski sabor je dužan donijeti strategiju razvoja

telekomunikacija i informacijske tehnologije Republike Hrvatske. Strategiju izrađuje

Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. Ministarstvo je, ujedno, odgovorno za

predstavljanje Republike Hrvatske u međunarodnim telekomunikacijskim

organizacijama i institucijama. Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti

nacionalno je regulatorno tijelo koje za svoj rad odgovara Hrvatskom saboru (Sabolić,

2007).

2.3.1 Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", broj 79/09), Zakon o izmjenama

i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja («Narodne novine», broj 80/2013) koji

je u primjeni od 1. srpnja 2013. godine, te ostali podzakonski akti potrebni za njihovu

provedbu čine okvir zakonodavstva u području zaštite tržišnog natjecanja.

Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja uređuju se pravila i sustav potrebnih mjera koji će

pridonijeti zaštiti tržišnog natjecanja, ali i ovlasti i zadaće te ustrojstvo tijela za zaštitu

tržišnog natjecanja. Njime se također određuje pojam mjerodavnog tržišta pod kojim se

smatra ''tržište određene robe ili usluge koje su predmet obavljanja djelatnosti

poduzetnika na određenom zemljopisnom području.'' (Zakon o zaštiti tržišnog

natjecanja, čl. 7, Narodne novine, 80/13). Vlada u RH na prijedlog Agencije utvrđuje

kriterije i način određivanja mjerodavnog tržišta.

U zakonu je navedeno da sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika, kojima

je cilj smanjiti konkurenciju ili pak dolazi do posljedica narušavanja tržišnog natjecanja,

smatraju se zabranjenim, a posebice oni u kojima se:

1. Kupovne ili prodajne cijene i uvjeti poslovanja izravno ili neizravno utvrđuju

2. Ograničava i stavlja pod nadzor proizvodnja i tržište

3. Dolazi do podjele tržišta ili pak izvora nabave

4. Dolazi do primjene nejednakih uvjeta za poduzeća koja obavljaju iste poslove i

time ostvaruje prednost određenog poduzeća ispred drugog

5. Uvjetuje sklapanje ugovora

9

Poduzetnik se karakterizira kao ''poduzetnik u vladajućem položaju ukoliko se zbog

svoje tržišne snage može ponašati na mjerodavnom tržištu neovisno o svojim stvarnim

ili mogućim konkurentima, potrošačima, kupcima ili dobavljačima, a osobito ako nema

značajnijih konkurenata na mjerodavnom tržištu ili ima značajnu tržišnu snagu u odnosu

na stvarne ili moguće konkurente.'' (Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, čl. 11, Narodne

novine, 80/13)

Pojam koji se spominje u Zakonu o tržišnom natjecanju, a prisutan je i na

telekomunikacijskom tržištu, je koncentracija poduzetnika do koje dolazi pripajanjem ili

spajanjem dva ili više neovisnih poduzetnika, te posljedično stjecanjem izravne ili pak

neizravne kontrole nad drugim poduzeće. Stjecanje kontrole odvija se na način da

određeno poduzeće obavlja prijenos prava, ugovora ili drugih sredstava kojima jedan ili

više poduzetnika, uzimajući u obzir sve pravne i činjenične okolnosti, stječe mogućnost

ostvarivanja prevladavajućeg utjecaja nad jednim ili više poduzetnika na trajnijoj

osnovi. Pitanje koje je bitno za utjecaj koncentracije na stanje tržišta jest da li se radi o

slaboj ili jakoj koncentraciji. Ukoliko postoji mogućnost da određeni stupanj

koncentracije narušava ravnopravno tržišno natjecanje, takav oblik koncentracije bit će

zabranjen. Budući da mala ili velika koncetracija imaju veliku razliku u tržišnom

natjecanju, ukoliko postoje namjere da se provedu koncentracije poduzetnika, sudionici

tržišta to su obvezni su prijaviti Agenciji.

Ukoliko jedan poduzetnik stječe kontrolu nad cijelim ili dijelom drugog poduzetnika,

prijavu namjere koncentracije podnosi poduzetnik koji stječe kontrolu. U svim drugim

slučajevima svi sudionici koncentracije kao obveznici podnošenja prijave podnose

jednu prijavu, sukladno njihovom zajedničkom dogovoru. Agencija nakon prijave

pokreće postupak ocjene dopuštenosti koncentracije. Prilikom ocjenjivanja, procjenjuje

se dopuštenost koncentracije, odnosno učinci na tržišno natjecanje, a osobito ukoliko se

koncentracijom stvara vladajući položaj sudionika tržišnog natjecanja.

''Ako Agencija na temelju dokumenata i podataka dostavljenih uz prijavu namjere

provedbe koncentracije, odnosno na temelju drugih raspoloživih podataka i saznanja

kojima raspolaže ocijeni da se može razumno pretpostaviti da nije riječ o zabranjenoj

koncentraciji, smatrat će se da je koncentracija dopuštena. Ako pak Agencija na temelju

10

dokaza dostavljenih uz prijavu namjere koncentracije ocijeni da bi provedba

koncentracije mogla imati značajan učinak na tržišno natjecanje na mjerodavnom

tržištu, a osobito ako se tom koncentracijom stvara novi ili jača postojeći vladajući

položaj sudionika koncentracije, donijet će zaključak o ponovnom pokretanju postupka

ocjene dopuštenosti koncentracije. Ako tijekom postupka ocjene koncentracije Agencija

utvrdi da se koncentracija može dopustiti samo uz ispunjavanje određenih mjera i

uvjeta, o tome će obavijestiti podnositelja prijave, koji je obvezan, u roku ne duljem od

mjesec dana od dana primitka obavijesti, predložiti odgovarajuće mjere praćenja

poslovanja i uvjete kojima bi se trebali otkloniti negativni učinci predmetne

koncentracije. U roku od 3 mjeseca od dana donošenja zaključka o pokretanju postupka,

Agencija će donijeti rješenje:

1. kojim se koncentracija ocjenjuje dopuštenom,

2. kojim se koncentracija ocjenjuje uvjetno dopuštenom ako se ispune određene mjere i

uvjeti u rokovima koje odredi Agencija,

3. kojim se koncentracija ocjenjuje zabranjenom.

U slučaju kada se stvori opasnost od narušavanja tržišnog natjecanja, u pravilu se

održava usmena rasprava s koje je isključena javnost radi zaštite poslovne tajne.

Agencija može pokrenuti postupak protiv određenog poduzetnika i donijeti rješenje o

privremenoj mjeri u hitnim slučajevima kada postoji opasnost od značajne i

nepopravljive štete za tržišno natjecanje. Rješenjem o privremenoj mjeri Agencija

nalaže poduzetniku obustavu postupanja, ispunjenje posebnih uvjeta ili druge mjere

potrebne za uklanjanje štetnog učinka narušavanja tržišnog natjecanja, trajanje mjera

koje u pravilu ne smije biti dulje od šest mjeseci, kao i obavijest o upravno-kaznenoj

mjeri koja može biti izrečena sukladno Zakonu u slučaju nepostupanja po rješenju o

privremenoj mjeri.

Nakon što Vijeće na svojoj sjednici utvrdi da je stranka u postupku narušila tržišno

natjecanje, odnosno povrijedila odredbe Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, Agencija

će stranci dostaviti Obavijest o utvrđenom činjeničnom stanju u konkretnom predmetu i

obavijestiti je o sadržaju odluke Vijeća donesene na temelju utvrđenog činjeničnog

11

stanja. Agencija sukladno odlukama Vijeća kojima je utvrđeno narušavanje tržišnog

natjecanja i kojima je utvrđeno postojanje uvjeta za izricanje upravno kaznene mjere i

njezina visina, okončava postupak donošenjem jedinstvenog rješenja. Rješenje o

utvrđenju zabranjenog sporazuma i rješenje o utvrđenju zlouporabe vladajućeg položaja,

Agencija donosi u roku od 4 mjeseca od dana kada utvrdi sve činjenice relevantne za

donošenje odluke, odnosno najkasnije u roku od 4 mjeseca od dana zaključenja glavne

rasprave u postupku izricanja upravno kaznene mjere.'' (Zakon o zaštiti tržišnog

natjecanja, čl. 57, Narodne novine, 80/13)

Agencija, da bi osigurala učinkovito tržišno natjecanje, sudionike tržišta koji načine

štetu svojim djelovanjem na tržištu, dužna je kazniti. Također, u njezinoj nadležnosti je

ukloniti štetne posljedice do kojih je došlo uslijed djelovanja tih poduzeća i

usmjeravanje drugih korisnika na ponašanje na tržištu u skladu sa odredbama Zakona.

Kaznena mjera može doseći najveću vrijednost u iznosu od 10% ukupnog prihoda koji

je ostvaren u prehodnoj godini za koju postoje već kreirana i zaključena godišnja

financijska izvješća (Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja).

2.3.2. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja

Kako bi se Zakon o tržišnom natjecanju efikasno provodio, Agencija za zaštitu tržišnog

natjecanja dužna je pratiti stanje na tržištu i djelovati u skladu sa stanjem koje uočava.

Osnovana je od strane Hrvatskog sabora 1995. godine te za svoj rad odgovara isključivo

Hrvatskom saboru. ''Agencija je pravna osoba s javnim ovlastima koja samostalno i

neovisno obavlja poslove u okviru djelokruga i nadležnosti određenih Zakonom o zaštiti

tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 79/09;) i Zakonom o izmjenama i

dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 80/13;) i samim

time je nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima.''(Zakon o zaštiti

tržišnog natjecanja, čl. 26, Narodne novine, 80/13) Također, Agencija je nadležna za

ocjenjivanje sporazuma poduzetnika, uključujući i borbu protiv kartela, za kontrolu

koncetracija i za utvrđivanje zlouporaba vladajućeg položaja.

Prema Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja iz 1995. i Zakonu o zaštiti tržišnog

natjecanja iz 2003. godine, agencija nije bila nadležna za izravno izricanje novčanih

kazni prekršiteljima, već su tu ovlast imali prekršajni sudovi na temelju optužnog

12

prijedloga koji podnosi agencija. Stupanjem na snagu novoga Zakona o zaštiti tržišnog

natjecanja (Narodne novine“, broj 79/09) u listopadu 2010. godine agencija postaje

nadležna za izricanje upravno – kaznenih mjera, koje se izriču novčano. Agencija je

dužna ocijeniti postupanja na tržištu, te uočiti postojanje učinaka koji mogu imati

negativan efekt na ravnopravnu konkurenciju. Dužna je također kontrolirati stupanj

koncentracije, te kazniti sudionike ukoliko se uvidi potreba za tim. Time se želi staviti

naglasak na pošteno tržišno natjecanje, te osigurati da sudionici tržišta uvide da neće

proći nekažnjeno ukoliko se odluče na poteze koji će narušiti pravilnu ''utakmicu''

konkurenata (Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja).

Jedna od najvažnijih zadaća Agencije, te cilj rada su: ''promicanje kulture tržišnog

natjecanja, uočavanje ograničenja koja se odnose na tržišno natjecanje, a sadržana su u

zakonima i propisima. Cilj rada Agencije je pridonositi razumijevanju problema

tržišnog natjecanja u svim strukturama izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, sudjelovati

u njihovim izmjenama te informirati državnu upravu, ali i širu javnost, o pojavnostima

koje se odnose na zaštitu tržišnog natjecanja. Radom Agencije upravlja Vijeće za

zaštitu tržišnog natjecanja koje broji 5 članova, a toga je jedan predsjednik Vijeća''.

(Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, čl.26, Narodne novine, , 80/13)

Agencija je, dakle, dužna reagirati u slučaju da dođe do nepoštenog tržišnog natjecanja

ili pak spajanja telekomunikacijskih poduzeća čime će se narušiti pošteno tržišno

natjecanje. Takav slučaj moguće je opisati na primjeru iz 2005. godine kada je Agencija

za zaštitu tržišnog natjecanja zaprimila zahtjev od strane VIPnet-a koji traže pokretanje

postupka navodeći da je došlo do ograničavanja i narušavanja tržišnog natjecanja od

strane HT-a. Poduzetnik VIPnet d.o.o. u zahtjevu je istaknuo kako je HT d.d. sklopio

sporazum o pružanju telekomunikacijskih usluga s korisnicima koji su u suprotnosti s

odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, VIPnet d.o.o. je u zahtjevu

nadalje naveo kako poduzetnik HT d.d. zlouporabljuje vladajući položaj na više načina,

a jedan od njih je da primjenjuje popuste temeljene na vjernosti te na taj način

ograničava tržišno natjecanje. Nakon provedene ekonomske i pravne analize stanja na

tržištu, Vijeće Agencije je ocijenilo da je HT postupio suprotno pravilima tržišnog

natjecanja te je naložilo zabranu svakog budućeg postupanja kojima bi korisnike svojih

13

usluga, izravno ili neizravno financijski poticali ili kažnjavali kako isti ne bi koristili

usluge konkurenta (Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja).

14

3.ZNAČAJKE TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA

Ukoliko se usporedi telekomunikacijsko tržište prije svega 15-ak godina sa današnjim

stanjem, moguće je uvidjeti da je to jedna od najbrže rastućih industrija. U današnje

vrijeme gotovo je nezamislivo da postoje pojedinci koji ne koriste pokretnu ili barem

fiksnu telefoniju. Iako je fiksna telefonija zastupljena već duži period u RH, pojava

mobilnih telefona koji su omogućili korisnicima komunikaciju bez obzira na lokaciju,

rezultirali su sve većim brojem korisnika iz godine u godinu. Tržište telekomunikacija

važan je segment svake zemlje i često se shvaća kao motor razvoja pa je samim time

njegova uloga u dinamici razvoja naglašenija. (Sabolić, 2007).

Upravo je zbog velike nacionalne i gospodarske važnosti telekomunikacijskog tržišta

potrebno posebnu pažnju usmjeriti njegovoj regulaciji, ali i mogućnosti da svoje

funkcije obavlja u skladu sa zakonima ponude i potražnje u uvjetima koji sve više vode

prema konkurentskim.

3.1. POJAM TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA

Stvaranje, uporaba informacija i komuniciranje predstavljaju bitnu gospodarsku

aktivnost. Od posebnog značenja su telekomunikacije koje omogućuju izmjenu

informacija između udaljenih sudionika. Mogućnosti komuniciranja u današnje vrijeme

su nezamislivo veće nego prije dvadesetak godina. Telekomunikacijske mreže danas su

u mogućnosti povezati skoro sve zemlje svijeta zahvaljujući suvremenoj tehnologiji.

Upravljanje informacijama postala je značajka paradigme nove ekonomije te samim

time razvoj telekomunikacijskih sustava označava preduvjet za ekonomski napredak

zemlje (Sabolić, 2007).

Pokazatelji razvijenosti telekomunikacijskog tržišta zasnivaju se na metodologiji koja se

primjenjuje u Europskoj uniji te se mogu svrstati u nekoliko skupina (Bažant, 2007):

''Financijski pokazatelji, pokazatelji rasprostanjenosti mreža i usluga, broj operatora i

davatelja usluga, mogućnost odabira operatora ili davatelja usluga, udjel različitih

tehnologija pri ostvarivanju istovrsne usluge, pokazatelji prodornosti novih tehnologija.''

15

Financijski gledano, tržište se opisuje osnovnim pokazateljima kao što su: godišnji

prihod i stopa rasta prihoda te tržišni udjel pojedinih segmenata ponude. Navedenim

pokazateljima može da pružiti samo gruba slika o stanju na telekomunikacijskom

tržištu. Iz tog razloga, potrebna je primjena cijelog skupa pokazatelja razvijenosti za

svaki tržišni segment (Bažant, 2007).

3.2. REGULATORNI OKVIR

Liberalizacija telekomunikacijskog tržišta u Europi bilježi svoje početke 1987. godine.

Od tada pa sve do danas se sustavno radi na provođenju regulatornih obveza u skladu sa

zakonima koji se odnose na to područje. Cilj je osigurati jedinstveno, ravnopravno

tržište bez nepoštenog tržišnog natjecanja (Čičin-Šain, Krajnović, Predovan, 2011).

3.2.1 Temeljne odrednice

Opća načela na kojima se zasniva regulatorni okvir su sljedeća: ''transparentnost

(jasnoća smjernica i zakonodavstva uz javnost primjene), razmjernost (obveze sukladne

udjelu na tržištu), nediskriminacija (jednako uvažavanje svih sudionika na tržištu) i

nenarušavanje tržišnog natjecanja.'' Regulatorne zadatke i provođenje regulacije

povjerava se nezavisnom regulatornom tijelu. U slučaju Republike Hrvatske to je

HAKOM – Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti koja je spomenuta u

nastavku (Bažant, 2007).

Cilj telekomunikacijske regulative je da postupno dođe u rang sa europskom. Ovo

područje uređeno je Zakonom o telekomunikacijama kojim se utvrđuju načela i ciljevi

razvoja tržišta u koje se mogu ubrojiti: ''djelotvorno i održivo tržišno natjecanje

(konkurentnost), poticanje ulaska na tržište novih davatelja usluga, uvođenje

inovativnih usluga i tehnologija, onemogućavanje zlouporabe dominantnog položaja na

tržištu te djelotvorno upravljanje prirodno ograničenim javnim dobrom.'' Navedenim

ciljevima i načelima prethode primarni ciljevi i načela, a to su skrb o interesima

korisnika i njihova zaštita te kvaliteta usluga (Bažant, 2007).

16

3.2.2. HAKOM – Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti

Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) je: ''samostalna,

neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima sa sjedištem u Zagrebu. To je

nacionalna regulatorna agencija za obavljanje regulatornih i drugih poslova u okviru

djelokruga i mjerodavnosti propisanih Zakonom o elektroničkim komunikacijama,

Zakonom o poštanskim uslugama i Zakonom o regulaciji tržišta željezničkih usluga.

Rad HAKOM-a je javan. Osnivač HAKOM-a je Republika Hrvatska, a osnivačka prava

ostvaruju Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske.'' (HAKOM,

http://www.hakom.hr/default.aspx?id=43, 20.05.2015.)

Neki od strateških ciljeva su:

· napredak regulacije tržišta telekomunikacijskih usluga,

· podrška rastu investicija i inovacija,

· osigurati pristupačnu ponudu komunikacijskih, poštanskih i željezničkih usluga,

· poboljšati zaštitu i učiniti informacije dostupne korisnicima,

· izgraditi učinkoviti, sveobuhvatni informacijski sustav,

· definirati i implementirati učinkovite procese;

Agencija je odgovorna za sljedeće poslove:

· Donošenje odluka o koncesijama, dozvolama i prijavama

· Nadzor i regulacija cijena i kakvoće usluga

· Rješavanje sporova između operatora, davatelja usluga, korisnika

· Upravljanje adresnim i brojevnim prostorom

· Upravljanje, kontrola i zaštita radiofrekvencijskog spektra

· Predlaganje nacrta podzakonskih propisa (pravilnika) koje donosi ministar

· Prikupljanje, analiza i objavljivanje podataka o telekomunikacijskom tržištu

· Organizacija stručnih skupova, ispitivanje tržišta i javnog mnijenja

· Međunarodna suradnja s regulatornim tijelima

· Drugi poslovi utvrđeni Zakonom o telekomunikacijama

17

Sredstva za obavljanje poslova Agencije, u skladu s njezinim godišnjim financijskim

planom, osiguravaju se: ''od dijela naknade za uporabu radijskih frekvencija, od naknade

za uporabu adresa i brojeva, te iz propisanog iznosa od ukupnog godišnjeg bruto

prihoda koji su u prethodnoj godini, u obavljanju telekomunikacijskih usluga i

djelatnosti, ostvarili koncesionari i davatelji telekomunikacijskih usluga temeljem

Zakona''.

HAKOM je, dakle, dužan osigurati ravnopravno tržišno natjecanje. U slučaju kada,

naprimjer, neko poduzeće smatra da postoji nepošteno tržišno natjecanje, svoje

mišljenje i zahtjev za analizu može dostaviti HAKOM-u koji će nastavno na taj zahtjev

provesti analizu tržištu. Analizom tržišta nastoji se dokazati da li je na tržištu zaista

došlo do neravnopravnog natjecanja koje je ugrozilo poduzeća koja posluju na tom

tržištu. Ukoliko se utvrdi da zaista postoji poduzeće koji uslijed nekakve odluke ili pak

spajanjem sa nekim drugim telekomunikacijskim poduzećem, ostvaruje značajniji

tržišni porast i time ugrožava tržišno natjecanje, donose se potrebite regulatorne obveze

čiji je cilj stabilizirati stanje na tržištu i omogućiti korektnu ''utakmicu'' konkurenata.

HAKOM je također dužan rješavati prigovore između korisnika i operatora, ali tek

nakon što je korisnik pokušao riješiti svoj problem prigovorima upućenim operatoru čije

usluge koristi. Na primjeru HT-a, ukoliko korisnik ima prigovor na uslugu ili naplaćenu

stavku na računu, moguće je podnijeti usmeni (putem pozivanja u call centar) ili

pismeni prigovor koji ima rok rješavanja 15 dana. Ukoliko korisnik nije zadovoljan sa

rješenjem koje je donešeno na temelju usmenog prigovora, korisnika se upućuje na

pismeni prigovor. Ako pak korisnik nije zadovoljan rješenjem pismenog prigovora, ima

pravo proslijediti drugi pismeni prigovor koje se naziva Pismeni prigovor drugog

stupnja i čiji je rok za rješavanje 30 dana. U slučaju da su svi prigovori

nezadovoljavajućeg rješenja, korisnika se upućuje da se obrati HAKOM-u. U postupku

rješavanja sporova HAKOM na temelju mišljenja savjetodavnog tijela unutar Agencije,

Povjerenstva za zaštitu korisnika, može donijeti odgovarajuću odluku.

Na službenoj stranici HAKOM-a moguće je pronaći tromjesečne i godišnje podatke o

stanju na telekomunikacijskom tržištu koji pokazuju broj pretplatnika, gustoću

korisnika, broj korisnika pretplate u odnosu na korisnike bonova, broj korisnika koji su

se odlučili na promjenu operatora i druge podatke vezano uz pokretnu i nepokretnu

18

mrežu, internet, najam infrastrukture, itd. Od posebne važnosti za korisnike je što na toj

istoj stranici mogu postaviti razna pitanja budući da korisnici često nisu upoznati da

svojim korisničkim pravima ili ih se pak pogrešno informira od strane operatora čije

usluge koriste. Pitanja se uglavnom odnose na ugovorne obveze i mogućnost raskidanja

istih. Naime, često se korisniku daju informacije kako su dužni platiti u određenim

situacijama raskid ugovora do kojeg je došlo uslijed nezadovoljstva uslugom koje se

najčešće veže za lošu kvalitetu usluge ili pak promjenu cijene u toku trajanja ugovorne

obveze.

3.3. TELEKOMUNIKACIJSKO TRŽIŠTE U RH

Telekomunikacijsko tržište ima veliku ulogu u ekonomiji svake države pa tako i

Republike Hrvatske. Iako danas telekomunikacijska poduzeća raspolažu sa

infrastrukturom koja omogućava korištenje nepokretne i mreže diljem Hrvatske, trebao

je niz godina i brojna ulaganja kako bi se omogućilo korištenje usluge uz odgovarajuću

kvalitetu i pristupačne cijene. Infrastruktura koju koriste telekomunikacijska poduzeća,

većinom je u vlasništvu HT-a. Mlađe generacije korisnika često nisu upoznate sa

činjenicom da su u samim počecima korištenja fiksne telefonije za izgradnju

infrastrukture koja se i danas koristi, zaslužni većim dijelom stanovnici RH. Naime,

kada je pokrenuto korištenje fiksne telefonije, ukoliko su kućanstva htjela koristiti tu

uslugu, morali su izdvojiti veći iznos kako bi to bilo i moguće. Tim novcima, HT je

proširivao infrastrukturu i na taj način osigurao danas izgrađenu infrastrukturu diljem

Republike Hrvatske. Time si je osigurao vodeći položaj i u današnje vrijeme iako se

bilježi porast broja operatora i davatelja usluga na hrvatskom telekomunikacijskom

tržištu (Čičin-Šain, Krajnović, Predovan, 2011).

3.3.1 Nepokretna mreža

Tržište nepokretne, fiksne mreže i uslugu, koje se na njoj zasnivaju, obuhvaća: fiksne

govorne usluge (nacionalne i međunarodne govorne usluge u telefonskoj mreži, pozive

prema pokretnoj mreži i dodatne usluge korisnicima), fiksne i podatkovne usluge

(prijenos podataka fiksnim linijama, komunikacija podacima i govorom, pristup

Internetu, širokopojasne komunikacije, govor preko IP-a te virtualne privatne mreže) te

iznajmljjivanje vodova i drugih kapaciteta fiksne mreže operatorima pokretnih mreža,

19

davateljima internet usluga te poslovnim sustavima za izgradnju korporacijskih mreža

(Bažant, 2007).

Pojavom većeg broja operatora na tržištu, korisnici dolaze do novog pojma, a to je

predodabir operatora se smatra jednom od mjera za poticanje konkurentosti. Predodabir

operatora omogućuje korisnicima telekomunikacijskih usluga da se odluče na korištenje

usluge kod nekog drugog operatora, najčešće zbog povoljnije cijene. Naprimjer,

korisnik fiksne telefonije u HT-u zbog povoljnije cijene poziva može odlučiti postati

CPS korisnik što bi značilo da pretplatu za fiksnu telefoniju i dalje podmiruje HT-u dok

pozive obavlja preko drugog odabranog operatora, npr. Optime, H1,.. te za to zaprima

poseban račun. Prvi poziv koji je uključivao uslugu predodabira operatora ostvaren je

01. lipnja 2005. godine.

Sljedeća posebna mjera za poticanje konkurentosti je prenosivost broja. Prenosivost

broja definira se kao: ''mogućnost da pretplatnik na vlastiti zahtjev zadrži broj koji mu je

dodijeljen u telekomunikacijskoj mreži, neovisno o promjeni operatora i davatelja

usluge'' (Bažant, 2007). Prenosivost broja je moguća u sljedeća tri oblika:

- Lokacijska prenosivost omogućava korisniku fiksne mreže da zadrži

pretplatnički broj i nakon promjene lokacije.

- Prenosivost usluge odnosi se na mogućnost da korisnik zadrži isti broj pri

promjeni usluge u istom području

- Prenosivost davatelja usluge se odnosi na mogućnost da korisnik zadrži

dodijeljeni pretplatnički broj nakon promjene operatora

Na telekomunikacijskom tržištu u nepokretnoj mreži u RH trenutno postoji veći broj

operatora, a neki od njih su: HT d.d., VIPnet d.o.o, OT – Optima Telekom d.o.o,

Metronet d.o.o, H1 Telekom d.d., AMIS TELEKOM d.o.o,...

Od strane HAKOM-a 2014. godine provedena je analiza tržišta nepokretne, fiksne

mreže. Temelj za provođenje analize tržišta je utvrđivanje mjerodavnog tržišta. Nakon

toga slijedi procjena da li je tržištu prisutno ravnopravno tržišno natjecanje.

20

U postupku određivanja dimenzije usluga HAKOM je odredio da se mjerodavno tržište

pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji za privatne i poslovne

korisnike sastoji od sljedećih usluga: ''usluge pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na

fiksnoj lokaciji za privatne i poslovne korisnike koja se pruža putem analognog (POTS)

priključka, neovisno o tome nudi li se navedeni pristup samostalno ili kao sastavni dio

paketa vezanih usluga, usluge pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji

za privatne i poslovne korisnike koja se pruža putem internetskog protokola (IP),

neovisno o tome nudi li se navedeni pristup samostalno ili kao sastavni dio paketa

vezanih usluga, usluge pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji za

privatne i poslovne korisnike koja se pruža putem kabelskih mreža, neovisno o tome

nudi li se navedeni pristup samostalno ili kao sastavni dio paketa vezanih usluga, usluge

pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji za privatne i poslovne

korisnike koja se pruža putem bežičnih tehnologija u nepokretnoj mreži, neovisno o

tome nudi li se navedeni pristup samostalno ili kao sastavni dio paketa vezanih usluga,

usluge pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji za privatne i poslovne

korisnike koja se pruža putem ISDN BRA i ISDN PRA priključka, neovisno o tome

nudi li se navedeni pristup samostalno ili kao sastavni dio paketa vezanih usluga.''

Ukoliko se utvrdi da postoje odstupanja, odnosno da određeni operator ostvaruje veći

tržišni udio, moguće je donošenje odgovarajućih regulatornih obveza.

(http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/odluke_rjesenja_presude/, 26.07.2015).

Regulatorne obveze koje HAKOM može odrediti su: ''obveza transparentnosti, obveza

nediskriminacije, obveza računovodstvenog odvajanja, obveza pristupa mreži i

korištenja posebnih dijelova mreže, obveza nadzora cijena i vođenja troškovnog

računovodstva, nadzor maloprodajnih cijena, funkcionalno razdvajanje vertikalno

integriranih operatora.''

Analizom tržišta je utvrđeno da je s obzirom na preuzimanje upravljačkih prava HT-a

nad operatorom OT – Optima Telekom d.d, Optima ima obilježja operatora sa

značajnom tržišnom snagom. Pripajanje Optime nije prvi slučaj zabilježen kod HT-a

budući da je nekoliko godina ranije HT preuzeo Iskon. Budući da HAKOM u ovakvim

21

situacijama mora pravodobno reagirati, donešene su regulatorne obveze kojih se

navedeni operator mora pridržavati.

Regulatorne obveze određene HT-u od strane HAKOM-a su:

· Obveza pristupa i korištenja posebnih dijelova mreže drugim operatorima te u

okviru iste mogućnost najma korisničke linije,

· Obveza nediskriminacije,

· Obveza transparentnosti,

· Obveza nadzora cijena i vođenja troškovnog računovodstva i

· Obveza računovodstvenog razdvajanja.

Ostalim operatorima sa značajnom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu zadržane:

· obveza pristupa i korištenja posebnih dijelova mreže,

· obveza nediskriminacije,

· obveza transparentnosti uz obvezu objave minimalne ponude uvjeta

međupovezivanja i

· obveza nadzora cijena.

Navedene obveze su definirane na sljedeći način: ''Obveza pristupa i korištenja posebnih

dijelova mreže označava da HAKOM operatorima može odrediti obvezu udovoljavanja

opravdanim zahtjevima za pristup i korištenje posebnih dijelova mreže i pripadajuće

infrastrukture i opreme. Isto tako, HAKOM može operatorima odrediti obvezu pristupa

i korištenja posebnih dijelova mreže osobito ako smatra da bi uskraćivanje pristupa ili

koje drugo neprihvatljivo uvjetovanje ili ograničenje sličnog učinka, spriječilo održivo

tržišno natjecanje na maloprodajnoj razini, ili bi bilo protivno interesima krajnjih

korisnika usluga. Obveza nediskriminacije podrazumjeva da se tom regulatornom

obvezom osigurava da operator sa značajnom tržišnom snagom mora osigurati

istovjetne uvjete za istovjetne usluge te osigurava drugim operatorima jednaku razinu

kakvoće usluge koju osigurava za svoje vlastite potrebe ili za potrebe svojih povezanih

društava. Svaki od operatora sa značajnom tržišnom snagom bi, u odsustvu ove

regulatorne obveze, mogao diskriminirati ostale postojeće ili nove operatore nuđenjem

22

usluga slabije kvalitete ili nuđenjem usluga po višoj cijeni nego što iste nude svom

maloprodajnom dijelu (za vlastite potrebe) ili svojim povezanim društvima. Svako

ponašanje, koje bi bilo u smjeru gore navedenog, dovelo bi do otežanog ulaska novih

operatora na tržište, a samim time i do manje konkurencije na maloprodajnom tržištu, a

što bi u konačnici najviše pogodilo krajnje korisnike. Treća regulatorna obveza, obveza

transparentnosti, označava da HAKOM može operatorima sa značajnijom tržišnom

snagom odrediti obvezu transparentnosti u vezi s međupovezivanjem na način da učine

javno dostupnima određene podatke, kao što su: računovodstveni podaci, tehničke

specifikacije, mrežne značajke, rokove i uvjete ponude i uporabe te cijene. Svrha

određivanja obveze nadzora cijena i vođenja troškovnog računovodstva je osiguranje

kriterija koji potiču razvoj konkurencije, a koje operator treba primijeniti prilikom

raspodjele troškova na usluge koje pruža.

Troškovno računovodstvo odnosi se na skup pravila i procedura koji osiguravaju

raspodjelu troškova, prihoda, imovine, obveza i kapitala na pojedine aktivnosti i usluge,

posebno uzimajući u obzir direktne i indirektne troškove. Sustav troškovnog

računovodstva omogućava provođenje obveze računovodstvenog razdvajanja te

provjeru troškovne usmjerenosti cijena u svrhu sprečavanja međusobnog

subvencioniranja, određivanja previsokih ili preniskih cijena i neefikasnog ponašanja

operatora sa značajnom tržišnom snagom. Posljednja regulatorna obveza, dodijeljena

HT-u kao operatoru sa značajnijom tržišnom snagom, je obveza računovodstvenog

razdvajanja. Računovodstveno razdvajanje podrazumijeva da su aktivnosti operatora

podijeljene u posebne poslove ili usluge za računovodstvene potrebe te se na taj način

kroz sustav odvojenih računa omogućava provođenje načela nediskriminacije tj.

jednakih tržišnih uvjeta što omogućava razvoj konkurencije i ulazak novih operatora na

tržište. HAKOM smatra da će se regulatornom obvezom računovodstvenog razdvajanja

riješiti sve prepreke razvoju tržišnog natjecanja i sve prepreke koje nisu direktno

definirane, a mogle bi izazvati iste ili slične posljedice na tržištu''

(http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/odluke_rjesenja_presude/, 26.07.2015).

23

3.3.2. Pokretna mreža

Pokretna mreža, za razlike od ranije spomenute nepokretne, kao što sam naziv govori,

omogućuje pokretnost korisnika i korištenje usluge bez obzira na lokaciju. U današnje

vrijeme pokretna mreža ne služi samo u svrhu komuniciranja putem poziva već sve

veću popularnost imaju usluge poput prijenosa podataka, dokumenata, slika, zvukovnih

sadržaja. Pri pojavljivanju mobilnih telefona na tržištu, oni su imali mogućnost samo

ostvarivanje poziva, slanje SMS poruka, te nakon nekog vremena i MMS poruka,

odnosno slanje npr. slikovnih sadržaja. Danas, mobiteli mnogim korisnicima služe kao

zamjena za računalo budući da noviji mobiteli, takozvani smartphone-i imaju skoro sve

mogućnosti poput računala te se korisnici zbog praktičnosti odlučuju upravo na ovaj

oblik usluge (Bažant, 2007).

Na telekomunikacijskom tržištu poketne mreže u RH trenutno posluju tri operatora: HT

d.d, VIPnet d.o.o i TELE2 d.o.o.

U idućem poglavlju bit će dana analiza tržišta pokretne mreže u kojem će biti navedene

karakteristike tržišta pokretne mreže u Republici Hrvatskoj.

24

4. TRŽIŠNO NATJECANJE MOBILNIH OPERATORA U

TELEKOMUNIKACIJSKOJ INDUSTRIJI U RH

Početno stanje na telekomunikacijskom tržištu može se okarakterizirati kao zakoniti

monopol. Označavalo ga je postojanje jednog operatora te su svi korisnici u samom

početku korištenja bili korisnici HT-ove mreže. Nakon određenog broja godina, tržište

se postupno liberaliziralo uz angažman Agencije za tržišno natjecanje kao i regulatorne

agencije – HAKOM-a. Tu dolazi do suradnje između regulatora za telekomunikacije i

agencije za tržišno natjecanje. Regulacija telekomunikacijskog tržišta ima velik utjecaj

na održavanje tržišnog natjecanja u telekomunikacijskoj industriji što u konačnici

rezultira jeftinijim i kvalitetnijim uslugama za kupce (Čičin-Šain, Krajnović, Predovan,

2011).

Liberalizacija telekomunikacija definira se kao:''proces uspostave ravnopravnog

tržišnog natjecanja i uvjeta rada svih telekomunikacijskih operatora i davatelja

telekomunikacijskih usluga u državi. Ključni elementi procesa liberalizacije su

postupno ukidanje svih vrsta monopola na telekomunikacijskom tržištu, privatizacija

državnog telekoma te uspostava nezavisnog regulatornog tijela za takvo liberalizirano

tržište'' (Klaić, Turek, 2001).

4.1. MOBILNI OPERATORI NA TELEKOMUNIKACIJSKOM TRŽIŠTU U RH

Iako danas postoji veći broj davatelja usluga pokretne telefonije nego na samom

početku ovog oblika tržišta, još uvijek bilježimo zaostatak u odnosu na ostale zemlje

Europske unije, te su potrebni daljnji koraci liberalizacije. Ova izjava može se

potkrijepiti činjenicom da na hrvatskom tržištu telekomunikacija danas posluju svega tri

operatora budući da ostali poput Bonbona, Tomata su dio već spomenutih operatora.

Prva usluga pokretnih mreža u Republici Hrvatskoj pružena je 1990. godine. Na samom

početku, tržište pokretne telefonije je činio jedan operator. U RH bitni koraci

liberalizacije bilježe se još 1998. godine dolaskom na tržište prvog privatnog operatora

pokretne mreže koji je sredinom 1999. godine započeo s radom. Drugi korak

liberalizacije nastupio je početkom rada trećeg operatora pokretne mreže, krajem 2005.

25

godine. Dolaskom na tržište trećeg operatora pokretne mreže, te stvaranjem mogućnosti

da korisnici prenesu uslugu u neku drugu mrežu, a pritom zadrže isti broj, obilježili su

daljnje korake liberalizacije.

Telekomunikacijski operator definira se kao: ''pravna osoba koja na temelju propisa i/ili

ugovora raspolaže javnom telekomunikacijskom mrežom ili dijelovima povezanim s

tom mrežom može ponuditi niz usluga. Zadatak operatora je osigurati pristup korisnika

širokom spektru usluga, realiziranih kvalitetnim digitalnim vezama. Dvije najvažnije

vrijednosti koje se vezuju uz telekomunikacijskog operatora su komunikacijska

infrastruktura te kvalitetan odnos sakrajnjim korisnicima mreže''(Bažant, 2007)

Na grafikonu 1 prikazano je trenutno stanje na telekomunikacijskom tržištu prema

kojem je vidljivo da HT i dalje ima najveći tržišni udio.

Grafikon 1: Zastupljenost operatera pokretne mreže u RH

Izvor:http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/e_trziste/KVA%20HRV%20Q2

%202015_udio%20operatora_pokretna.pdf, Tromjesečni podaci i pokazatelji tržišta,

20.05.2015.

26

U vidu povećanja konkurentnosti, korisnicima se omogućuje prenosivost broja.

Prenosivost broja odnosi se na mogućnost da korisnik zadrži pretplatnički broj i nakon

promjene operatora. Ako zbog povoljnijih uvjeta mobilni korisnici odluče promijeniti

operatora, to mogu zatražiti u centru odabranog novog operatora. Na grafikonu 2 dan je

prikaz broja prenesenih brojeva u posljednjem razdoblju.

Grafikon 2 : Broj prenesenih brojeva u pokretnoj mreži od ožujka 2013. godine do

ožujka 2015. godine

Izvor:http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/e_trziste/KVA%20HRV%20Q2

%202015_preneseni%20brojevi_pokretna.pdf, Tromjesečni podaci i pokazatelji

tržišta, 20.05.2015.

Prema priloženim podazima iz grafikona 2 moguće je uočiti da broj prenesenih brojeva

u pokretnoj mreži raste iz godine u godinu. To se može pripisati pojavljivanju većeg

broja mobilnih operatora koji često nude usluge jeftinije u odnosu na konkurenciju kako

bi se osigurao veći priljev broja korisnika.

27

4. 1. 1. Poslovanje mobilnog operatora ''T – Mobile''

Hrvatski Telekom je dioničko društvo koje je osnovano 28. prosinca 1998. godine u

Republici Hrvatskoj. Danas je u pretežnom vlasništvu društva Deutsche Telekom AG,

dok je ostatak raspoređen na privatne i institucionalne ulagatelje sa 38,5% udjela, Fond

hrvatskih branitelja iz domovinskog rata, te Centar za restrukturiranje i prodaju

Republike Hrvatske. Iako je na samom početku pojavljivanja na telekomunikacijskom

tržištu imao naziv T- Mobile, pripajanjem društva T-Mobile Hrvatska d.o.o. društvu

Hrvatskog Telekoma d.d, dolazi do objedinjavanja poslovanja T-Coma i T-Mobilea u

jednu organizaciju. Unatoč tome, korisnici i danas koriste naziv T –Mobile budući da

nazive T-Com i HT povezuju sa nepokretnom mrežom. Razvijenom infrastrukturom te

neprestanim ulaganjem u razvoj i tehnologiju, HT osigurava najbolju kvalitetu za svoje

korisnike. Iako se često korisnici žale na previsoke cijene tarifa, ipak se veći dio

korisnika odlučuju ostati u ovoj mreži zbog izvrsne pokrivenosti signalom u gotovo

svim područjima RH. Dok pojedini operatori, poput Tele2, rade na ulaganju u 3G

mrežu, HT je već korak ispred sa pružanjem mogućnosti za korištenje 4G mreže koja

omogućuje korisnicima brži prijenos podataka koji danas ima bitnu, ako ne i najbitniju

ulogu za gotovo sve korisnike mobilne telefonije.

HT-u se stoga, na osnovi navedenih karakteristika, često pridodaje naziv 'pokretač

razvoja' hrvatskog gospodarstva. Trenutno broji oko 2.214.000 korisnika pokretne

mreže, 1.139.000 korisnika nepokretne mreže, 689.000 internet korisnika te oko

390.000 korisnika MaxTv usluge.

U nastavku je prikazan Grafikon 3 koji pokazuje vlasničku strukturu HT-a.

28

Grafikon 3: Vlasnička struktura HT-a

Izvor: http://www.t.ht.hr/o-nama/vlasnicka-struktura/, Vlasnička struktura, 20.07.2015.

Prema priloženom grafikonu 3 moguće je uočiti da je HT u većinskom vlasništvu

Deutsche Telekom-a (51%), a slijede ga privatni i institucionalni ulagatelji sa 38,5%

udjela. Manji udio u vlasničkoj strukturi ima Fond hrvatskih branitelja iz domovinskog

rata (7%) te Centar za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske (3,5%).

HT nastoji osigurati ponudu različitih tarifa koje će zadovoljiti sve korisnike ovisno o

tome da li koriste mobitel za razgovore, SMS poruke ili podatkovne usluge. Nudi

mogućnost izbora između sedam tarifa čije se cijene kreću u rasponu od 59 kn do 399

kn. Neograničeni pozivi unutar HT mreže omogućeni su samo korisnicima koji se

odluče na veću tarifu dok najmanje tarife ''Mala'' i ''Start'' imaju manji broj besplatnih

minuta razgovora i SMS poruka prema svim mrežama ne uključujući neograničene

pozive i SMS poruke prema HT mreži. Internet promet u današnje vrijeme igra veliku

ulogu korisnicima pri izboru tarifa. HT nudi internet promet od 10 MB u najnižoj tarifi

pa sve do 10 GB u tarifi ''Premium'' koja je ujedno i najskuplja. Za razliku od VIP-a koji

je svojim korisnicima omogućio da unutar svih tarifa imaju maksimalnu brzinu pri

prijenosu podataka, HT uz veće tarife nudi i veću brzinu i obrnuto, manje tarife

uključuju manje brzine. Samim time, korisnicima kojima je prijenos podataka na

51% 38,50%

7%

3,50%

Deutsche Telekom Europe

Privatni i institucionalni

ulagatelji

Fond hrvatskih branitelja iz

domovinskog rata

Centar za restrukturiranje i

prodaju Repbulike Hrvatske

29

mobitelu od velike važnosti, odlučit će se na veću tarifu. Takvim načinom

raspoređivanja internet prometa po tarifama, HT dovodi korisnike do potrebe za

uključivanjem dodatnih opcija koje omogućuju veći internet promet. Za razliku od

ostalih operatora, HT u ponudi ima Tarifu za mlade po cijeni od 129 kn koju je moguće

ugovoriti sa pretplatnicima do navršenih 28 godina. Ta tarifa sastavljena je od

neograničenih poziva i SMS poruka unutar HT mreže, 400 min i SMS poruka prema

ostalim operatorima te 2 GB internet prometa. Uočljivo je da ova tarifa sadrži veći

internet promet budući da je HT prepoznao to kao bitnu stavku kod odabira tarife među

mladima (https://www.hrvatskitelekom.hr/mobilne-usluge/pretplatnici/).

Krajem 2010. godine HT na tržište uvodi Bonbon. Ulaskom Bonbon-a na tržište u svim

medijima se pojavljuje veliki broj reklama koje su imale veliki odijek među

korisnicima. Uspješnim marketinškim potezima vrlo brzo je stekao veliki broj

korisnika. Iako se na samom početku činilo da je djeluje samostalno, vrlo brzo su

internet preplavili članci kako je Bonbon zapravo poduzeće od HT-a koji niskim

cijenama tarifa, te velikim brojem korisnika nastoji privući korisnike. HT, u Republici

Hrvatskoj, korisnici i dalje smatraju oznakom kvalitete zbog razvijene infrastrukture no

pojava novih konkurenata sa nižim cijenama je neke korisnike ipak potaknula na odluku

da mobilnu uslugu koriste kod drugog operatera. Pojavom Bonbona korisnici su počeli

u poprilično velikim razmjerima prelaziti upravo na tu mrežu jer smatraju da sada

kvalitetnu uslugu mogu dobiti po povoljnoj cijeni. Prednost Bonbona je što korisnici

bonova za kupljeni iznos bona mogu sami kombinirati da li taj iznos žele rasporediti za

opciju koja će uključivati besplatne pozive, poruke ili će pak veći iznos izdvojiti za

internet promet. Bonbon je ujedno i prva mobilna mreža u RH koja nije naplaćivala

naknadu za uspostavu poziva. Iako je Bonbon HT-ov brand on ima potpunu autonomiju.

4.1.2 Poslovanje mobilnog operatora ''Vipnet''

Pojavom Vipnet-a j na domaćem tržište došlo je početka liberalizacije i uvođenja

konkurencije u mobilnu telefoniju što je u danom trenutku rezultiralo padom cijena čak

i do 50 posto te rastom kvalitete usluga.

30

Iako je prvotno bio baziran samo na pokretnu telefoniju, unazad nekoliko godina VIPnet

također nudi usluge nepokretne fiksne mreže gdje bilježi rast i spajanje sa drugim

poduzećima pa je tako, naprimjer, 2011. godine kupio B.net te na taj način osigurao rast

tržišnog udjela na telekomunikacijskom tržištu.

Vipnet je dio tvrtke Telekom Austria Grupe i América Móvila. Vipnet karakterizira

kvalitetan signal, te samim time na taj način zadržava korisnike u svojoj mreži, ali

nekoliko godina nakon pojave na tržištu zabilježio je veći rast cijena poziva i SMS

poruka. Pojavom trćeg konkurenta na tržištu, bio je primoran spustiti cijene i ponuditi

veći broj tarifa kako bi osigurao porast na tržištu. Jedan od koraka za povećanje dobiti,

uz uvođenje novih tarifa je uvođenje branda Tomato sredinom 2006. Godine. Tomato

ima predbroj 092, te otpočetka nudi niske cijene razgovora i SMS poruka te dodatne

pogodnosti poput mogućnosti da korisnik skuplja bonus u obliku dodatnih kuna na

računu na osnovi dolaznih poziva.

VIP je u ponudi svojih postpaid tarifa otišao korak dalje pa tako postojeći korisnici

fiksne linije ostvaruju popuste. Takvim popustom osigurava se zadovoljstvo postojećih

korisnika, ali i povećava mogućnost da će se pojedini korisnici odlučiti za korištenje

istog operatora i za fiksnu i pokretnu mrežu. VIP u ponudi ima pet postpaid tarifa čije se

cijene kreću od 65 kn do 300 kn. Za razliku od ostalih operatora, nudi popust na sve

tarife u iznosu 25 kn ukoliko su korisnici mobilne pretplate ujedno i korisnici VIP

fiksnih usluga. Kao i HT, VIP nudi mogućnost besplatnih razgovora i SMS poruka

unutar svoje mreže no za razliku od HT-a koji je tu mogućnost ograničio na pojedine

tarife, VIP ima neograničene pozive i SMS poruke unutar svoje mreže u svim tarifama.

Također, VIP je korisnicima svih tarifa iz ponude omogućio prijenos podataka po

maksimalnoj dostupnoj brzini (http://www.vipnet.hr/tarife-bez-granica-plus).

4.1. 3. Poslovanje mobilnog operatora ''Tele 2''

Tele2, 1993. godine u Švedskoj osnovan od strane Jana Stenbecka, danas posluje na 9

veliki europskih tržišta. Na hrvatsko tržište Tele 2 je stupio 2005. godine gdje je u to

vrijeme vladao duopol. Uvođenjem svojih usluga na tržište po povoljnijim cijenama,

dolazi do prelaska velikog broja korisnika upravo na Tele2 mrežu. Početkom 2012.

31

godine Tele2 je predstavio svoju tada novu tarifu Revoluciju koja je omogućavala po

cijeni od 150 kn neograničene pozive, SMS poruke te 500 MB podatkovnog prometa

bez naknade za uspostavu poziva. Iako je nešto kasnije utvrđeno da su pozivi ipak

ograničeni na 5000 min, SMS-ovi na 3000, tom tarifom osiguran je prelazak velikog

broja korisnika na Tele2 mrežu.

Na službenim stranicama kao glavni zadatak navode pružanje telekomunikacijskih

usluga po najnižnoj cijeni na tržištu te pružanje najveće vrijednosti za novac. Kao svoje

prednosti navode iskrenost, fleksibilnost, tj. brzo prilagođavanje promjenama, kvalitetu,

brigu o troškovima vlastitih korisnika te proaktivnost. Danas Tele2 na hrvatskom

telekomunikacijskom tržištu broji oko 823.480 korisnika te više od 14 milijuna

korisnika u 9 europskih zemalja.

Putem medija se prenosi informacija kako Tele2 planira u 2015.godini investirazi

značajan iznos u novu mrežu, koja će osigurati 3G mobilne brzine. U ovom podatku se

može uvidjeti da uvelike zaostaje za ostalim ovdje navedenim operatorima koji su

svojim korisnicima već omogućili korištenje i 4G mreže dok Tele2 ulaže još uvijek u

3G. Tele2 nastoji velikim brojem tarifa zadržati postojeće korisnike, ali i privući nove.

U natavku su prikazane tarife za privatne postpaid korisnike sa pripadajućim

karakteristikama i cijenama.

Tele2 raspolože sa najvećim brojem tarifa za postpaid korisnike na

telekomunikacijskom tržištu u RH te time nastoji pronaći put do korisnika ovisno o

njihovim potrebama (besplatni razgovori, SMS poruke, prijenos podataka). Cijene tarifa

se kreću od 50 kn pa sve do 300 kn za ''Mix tarifu 400'' koja nudi neograničene pozive i

SMS poruke unutar RH i 5 GB internet prometa. Za razliku od ostalih spomenutih

operatora, Tele2 ne nudi mogućnost besplatnog pozivanja i slanja SMS poruka unutar

svoje mreže već se besplatne minute i SMS poruke odnose na sve operatore

(http://www.tele2.hr/privatni-korisnici/tarife/).

32

4.2. ANALIZA TRŽIŠNOG NATJECANJA U SEGMENTU POKRETNE

MREŽE I USLUGA

Pokretna mreža, kao što je ranije navedeno, omogućuje korištenje usluga telefonija uz

prisutno fizičko kretanje korisnika. U postupku analize tržišta pokretne mreže, a u cilju

prikupljanja potrebitih podataka, Agencija je kreirala jedinstveni upitnik za operatore

koji pružaju elektroničke komunikacijske usluge u pokretnim mrežama. Upitnik ima tri

dijela. Prvi dio odnosi se na veleprodajnu razinu usluga započinjanja (originacije)

poziva i SMS poruka, drugi dio se odnosi na veleprodajnu razinu usluga završavanja

(terminacije) poziva i SMS poruka, a treći dio se odnosi na maloprodajno tržište u

pokretnim mrežama.

Operatori elektroničkih komunikacijskih mreža čiji su podaci korišteni pri provođenju

testa su: Tele2, T-Mobile i Vipnet. Prilikom provođenja upitnika, kao i raznih analiza

tržišta, potrebno je utvrditi mjerodavno tržište. To se radi sa ciljem da se utvrdi da li

postoje zapreke s kojima se susreću operatoru telekomunikacijskih usluga. Pri

određivanju mjerodavnog tržišta, odnosno dimenzije usluga i zemljopisne dimenzije,

polazi se od utvrđivanja zamjenjivosti ponude i zamjenjivosti potražnje.

(http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/odluke_rjesenja_presude/, Tržište

pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji, 15.06.2015.)

Za analizu tržišta pokretne mreže mogu se promatrati opći pokazatelji razvijenosti od

kojih su neki navedeni u nastavku.

4.2.1. Financijski pokazatelji

Danas se sve češće bilježni odljev prihoda operatora iz nepokretne u pokretnu mrežu.

Nastavno na tu činjenicu, došlo je do velikog rasta vrijednosti tržišta pokretnih

telekomunikacijskih usluga. Nadalje su dani grafikoni koji prikazuju prihode i dobit tri

operatera pokretne mreže u RH u promatranom razdoblju 2010 – 2014. godine.

U prvom priloženom grafikonu promatraju se prihodu HT-a. Vidljivo je da prihodi

tokom promatranih godina padaju pa tako u 2010. godini HT d.d. je ostvario 8,33 mlrd

HRK dok se u 2014. godini taj iznos smanjio na 6,23 mlrd HRK.

33

Grafikon 4: Prihodi HT d.d. u razdoblju 2010 – 2014. godine, u mlrd. HRK

Izvor: Godišnje izvješće HT-a za 2014.godinu

Nadalje je prikazana dobit HT-a gdje se može uočiti da se dobit smanjila sa 2,3 mlrd

HRK na 1,18 mlrd HRK u toku promatranih godina.

Grafikon 5: Dobit HT d.d. u razdoblju 2010 – 2014. godine

Izvor: Godišnje izvješće HT-a za 2014.godinu

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

34

U VIPnet-u d.o.o, za razliku od HT-a koji bilježi stalan pada, vidljiv je porast u 2014.

godini u odnosu na 2013. godinu i to sa 2,8 na 3,2 mlrd HRK.

Grafikon 6: Prihodi VIPnet d.o.o u razdoblju 2010 – 2014. godine, u mlrd.HRK

Izvor Godišnje izvješće VIPnet-a za 2014.godinu

Vezano uz dobit, ona bilježi stalan pad pa je tako od početnog promatranog razdoblja i

dobiti od 669,93 mil. HRK došlo do dobiti od 60,99 mil. HRK u 2014. godini.

Grafikon 7: Dobit VIPnet d.o.o u razdobolju 2010 – 2014. godine, u mil.HRK

Izvor: Godišnje izvješće VIPnet- za 2014.godinu

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

0

100

200

300

400

500

600

700

800

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

35

Tele2 d.o.o bilježi rast tokom promatranog razdoblja pa se tako od početnih 1

mlrd.HRK iznos prihoda povećao na 1,28 mlrd. HRK u 2013. godini. Ipak, zadnje

promatrane godine je zablježen pad na 1,23 mlrd. HRK.

Grafikon 8: Prihodi Tele2 d.o.o u razdoblju 2010 – 2014. godine, u mlrd. HRK

Izvor: Godišnje izvješće TELE2 za 2014.godinu

U promatranom razdoblju dobit ostvaruje rast tek u 2014. Godini i iznosi 39,36 mil.

HRK. Dotad bilježi gubitke od kojih je najveći u 2013. godini i iznosi -449.94 mil.

HRK.

Grafikon 9: Dobit Tele2 d.o.o u razdoblju 2010 – 2014. godine, u mil. HRK

Izvor: Godišnje izvješće TELE2 za 2014.godinu

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

1,4

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

-500

-400

-300

-200

-100

0

100

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

36

Prema navednim prikazima pihoda i dobiti za tri operatora koji djeluju na

telekomunikacijskom tržištu u RH, moguće je uočiti da uvjerljivo najveće prihode ima

HT što dokazuje njegovu tržišnu moć. Nakon HT-a slijedi VIPnet sa gotovo u pola

manjim prihodima te naposljetu Tele2 kao operator sa najnižim prihodima. Dobit HT-a

se uvelike smanjila unatrag nekoliko promatranih godina, a pad bilježi i VIPnet dok

jedino TELE2 bilježi rast u 2014. godini.

4.2.2. Pokazatelji rasprostranjenosti mreža i usluga

Da bi se utvrdilo kolika je rasprostranjenost telekomunikacijskih usluga, potrebno je

navesti pokazatelje koji su značajni za pokretno telekomunikacijsko tržište): ''Broj

korisnika, omjer na 100 stanovnika (penetracija), postotak digitalnih korisnika, broj

pretplatnika s plaćanjem unaprijed (eng. Prepaid), pokrivenost stanovništa signalom, te

postotak pokretnih u odnosu na ukupan broj telefonskih pretplatnika (uključujući i

fiksne i pokretne mreže)'' (Bažant, 2007). Na sljedećem grafikonu je prikazan broj

korisnika pokretne mreže u RH gdje je vidljivo da je broj korisnika u zadnjem

promatranom razdoblju najniži i iznos 4.395.567 što se pripisuje mjerama štednje kod

građana.

Grafikon 10: Broj korisnika pokretne javne komunikacijske mreže

Izvor:http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/e_trziste/KVA%20HRV%20Q2%20

2015_broj%20korisnika%20telefonskih%20usluga_pokretna.pdf, Tromjesečni podaci i

pokazatelji tržišta, 20.05.2015.

37

Razlikuju se prepaid (korisnici bonova) i postpaid korisnici (pretplatnici). U RH još

uvijek prevladavaju prepaid korisnici.

Grafikon 11: Prepaid i postpaid korisnici

Izvor:http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/e_trziste/KVA%20HRV%20Q2%20201

5_raspodjela%20korisnika_pokretna.pdf, Tromjesečni podaci i pokazatelji tržišta,

20.05.2015.

Grafikon 11 prikazuje broj postpaid i prepaid korisnika u odnosu na ukupan broj

korisnika pokretne mreže u periodu od ožujka 2013. godine do ožujka 2015. godine.

Prema prikazanim podacima moguće je uočiti da je tokom svih promatranih perioda

broj korisnika bonova veći od broja korisnika koji su se odlučili na pretplatu. Iako

pretplata donosi neke pogodnosti poput kupovine jeftinijih uređaja uz produženje

ugovornih obveza, korisnici se u većoj mjeri odlučuju za bonove jer u tom slučaju ne

postoje ugovorne obveze te nisu dužni svaki mjesec izdvojiti određeni iznos za

korištenje mobilnih usluga kao što je to slučaj kod pretplatnika.

4.2.3. Ponašanje pri određivanju cijena

U teoriji, ako operator koji nudi uslugu poveća cijenu te usluge, korisnici su u

mogućnosti prijeći na zamjenske usluge drugih operatora te operatora koji je povisio

38

cijenu svojih usluga prisiliti da cijene vrati na razinu na kojoj su bile iz razloga što će u

suprotnom početi gubiti korisnike, a samim time i tržišni udjel. Primjena prethodno

navedenog argumenta ovisi o snazi zamjenjivosti na strani potražnje, odnosno, što je

zamjenjivost na strani potražnje jače izražena, operatori su više ograničeni u mogućnosti

povećavanja cijena usluga koje nude svojim korisnicima. Zamjenjivost na strani

potražnje događa se u trenutku kada korisnik određene usluge prelazi na druge,

zamjenske usluge kao odgovor na relativno povećanje cijene usluge koju koristi

(http://www.hakom.hr/UserDocsImages/2015/odluke_rjesenja_presude/,Tržište pristupa

koji se pruža na fiksnoj lokaciji, 15.06.2015.)

Na određivanje cijena uvelike utječu Vladine odluke pa je tako 2014. godine povećanje

godišnjih naknada za uporabu radiofrekvencijskog spektra u mobilnoj mreži rezultiralo

uvođenjem Naknade za pristup mobilnoj mreži 1. srpnja 2014. godine. Hrvatski

Telekom na službenim stranicama je objavio uvođenje Naknade uz objašnjenje kako je

riječ o tolikom povećanju godišnjeg troška za frekvencije da bi svi dosadašnji planovi

ulaganja i razvoja novih mreža, usluga i tehnologija morali biti uvelike smanjeni. U

svrhu očuvanja radnih mjesta i ulaganja u razvoj, Hrvatski Telekom uveo je spomenutu

naknadu. Naknada za pristup mobilnoj mreži je jedinstvena za sve privatne i poslovne

pretplatnike mobilnih usluga te iznosi 8 kn (+PDV). Za korisnike bonova u HT mreži

Naknada iznosi 10% na postojeće vrijednosti bonova. Primjerice, dosadašnji bon od 50

kn sada iznosi 55 kn (50 kn na računu, 5 kn naknada), bon od 25 – 27,5 kn (25 kn na

računu, 2,5 kn naknada) itd. (https://www.hrvatskitelekom.hr/obavijesti, Obavijesti o

Naknadi za pristup mobilnoj mreži, 15.06.2015.).

U većini slučajeva korisnici su osjetljivi na cijenu usluge koju kupuju te na taj način

ograničavaju operatore u podizanju cijene svojih usluga. Posljedično, navedeno

povećanje cijene za operatore neće biti profitabilno iz razloga što viši prihod od

maloprodajnih cijena neće pokriti gubitke koji će nastati zbog manje baze korisnika

odnosno prelaska vlastitih korisnika na ostale operatore pokretnih mreža koji posluju na

tržištu.

Značajka koja se javlja između ostalog i u telekomunikacijskom sektoru je tzv.

zaključavanje koje se definira kao tendecija potrošača da ustraju pri korištenju nekog

39

proizvoda zbog postojanja tzv. troškova zamjene. Troškovi zamjene se javljaju kada

korištenje nekog proizvoda zahtjeva ulaganje u komplementarna dobra specifična za taj

proizvod, te se mogu okarakterizirati kao jedan oblik ulazne barijere za nova poduzeća.

Zaključavanje, kroz stvaranje i održavanje troškova zamjene, ima utjecaj na

povećavanje profita poduzeća koje je dobro isporučilo. Zaključavanje stvara profit kroz

nekoliko mehanizama. Ono omogućuje da cijena proizvoda prvoga poduzeća poraste

iznad razine cijene konkurencije za iznos troškova zamjene. Ako su kvaliteta i granični

troškovi jednaki za dva proizvoda, a istovremeno postoji trošak zamjene za postojeće

kupce, poduzeće će moći zaračunati cijenu koja je jednaka zbroju graničnih troškova i

troškova zamjene sc, bez da izgubi potrošača u korist drugoga poduzeća. Ukoliko je

poznato da su u informacijskom sektoru granični troškovi bliski nuli, moguće je

zaključiti da troškovi zamjene predstavljaju ključnu determinantu profitabilnosti. Tako

primjerice, ako se u slučaju pružatelja telefonskih usluga troškovi zamjene stvaraju

potrebom nabavke novih prekidača i rutera, broj kupaca je malen, a troškovi zamjene po

kupcu jako veliki. S druge strane, troškovi zamjene za promjenu pružatelja usluge

elektroničke pošte ili mrežne stranice po korisniku su niski, ali budući da se odnose na

milijunsku bazu korisnika ukupna vrijednost je velika (Rupčić, 2014). Neki od najčešćih

razloga zaključavanja karakteristični za telekomunikacijska poduzeća su: ugovorna

obveza kupovine od određenoga poduzeća, trajnost dobra, troškovi obuke, kompetencija

proizvođača, troškovi traženja, programi vjernosti.

Telekomunikacijski operatori nude razne pogodnosti ukoliko se korisnik odluči na

korištenje usluge uz ugovornu obvezu koja traje 12 ili 24 mjeseci, ovisno o ponudi

različitih poduzeća. Tako naprimjer uvođenje fiksne linije u HT-u uz potpisivanje

ugovorne obveze na 24 mj, korisniku se naplaćuje 1 kn. Ukoliko se pak korisnik odluči

da ne želi ugovornu obvezu, za novi priključak će morati izdvojiti 625 kn. Uz

pretpostavku da se korisnik odluči na potpisivanje ugovora te počne koristiti uslugu, a

nakon par mjeseci odluči promjeniti operatora zbog primamljivih ponuda drugih

operatora, dužan je podmiriti tzv.penale za prijevremeni raskid ugovora. Pretplatnik,

dakle, u tom slučaju, mora platiti naknadu za raskid koja može biti:

· Naknada koju je korisnik bio obavezan plaćati mjesečno i to u iznosu koliko je

preostalo mjeseci do kraja ugovora

40

· Naknada s obzirom na popust koji je ostvario, npr. u HT-u - plaćanje punog

iznosa za instalaciju HALO linije u budući da je korisnik ostvario popust u

iznosu 624 kn

U praksi, uz ugovornu obvezu i prijevremeni raskid se često veže problem promotivnog

razdoblja usluga. Promotivno razdoblje usluga označava razdoblje u kojem se

korisnicima daje na korištenje određena uslugu besplatno ili po znatno nižoj cijeni

(http://www.hakom.hr/default.aspx?id=1362, Pitanja - odgovori, 25.07.2015). Cilj je

pridobiti korisnike i stvoriti mogućnost da će se korisnicima određena usluga svidjeti te

da će i nakon promotivnog razdobolja nastaviti sa korištenjem iako će tada usluga

poprimiti realnu cijenu. Problem koji se ovdje javlja jest činjenica da operatori rijetko

naglašavaju da se korisnici moraju sami javiti prilikom isteka pomotivnog razdobolja i

zatražiti raskid usluge te da će u suprotnom pristati na ugovor u trajanju od 12 ili 24

mjeseci. Zbog neupućenosti u sve stavke promotivnih ponuda, korisnici se često

odlučuju na takve akcije, te često biva da i u slučaju da su upozoreni na potrebu

javljanja nakon promotivnog perioda, nakon određenog vremena zaborave na period

trajanje i time se obvezuju na ugovor koji je kasnije nemoguće raskinuti bez podnošenja

prigovora koji često bivaju negativno riješeni.

Ovakav slučaj zabilježen je u velikom razmjeru kod HT korisnika prilikom

promotivnog razdoblja MaxTv To Go usluge koja je dana korisnicima na promotivno

korištenje uz naknadu za 1 kn na 3 mjeseca. Usluga se uglavnom nudila putem

pozivanja korisnika od strane operatera iz call centra te su operatori naglašavali

karakteristike usluge i trajanje promotivnog perioda, ali nije naglašeno da korisnici

moraju kontaktirati call centar HT-a ili otići osobno u T – Centar, poslovnice HT-a,

kako bi se usluga raskinula. Takav postupak rezultirao je time da su korisnici nakon

isteka promotivnog perioda masovno pozivali call centar žaleći se na novu stavku na

računu u iznosu 25 kn koja se odnosila na MaxTv To Go. Zbog velikog broja

nezadovoljnih korisnika, HT je putem prigovora odobravao raskid usluge bez naplate

naknade za prijevremeni raskid te otpis te stavke sa računa. No, takav postupak se

odobravao samo korisnicima koji su kontaktirali HT odmah po primitku prvog računa

na kojem je naplaćena ta usluga. Ukoliko se korisnik javio nakon dva ili više računa na

kojima je usluga naplaćena, raskid i otpis stavke se nisu odobravali uz objašnjenje da je

41

to bilo moguće učiniti jedino pri javljanju nakon primitka prvog takvog računa. Kako bi

izbjegli dugotrajan postupak rješavanja pismenih prigovora, mnogi korisnici su

odustajali od te namjere te nastavili koristiti i plaćati uslugu u punom iznosu.

Programi vjernosti kod telekomunikacijskih poduzeća iskazuju se u obliku pogodnosti

kod produženja ugovornih obveza (popust na tarife, novi uređaji po povoljnijim

cijenama) ili sakupljanje bodova plaćanjem računa do roka dospjeća koji se naknadno

mogu iskoristiti u obliku popusta na račune ili zamjeniti za određene nagrade. HT je

dugi niz godina korisnicima omogućavao sakupljanje bodova te ih na taj način

zadržavao jer prelaskom kod drugog operatora ili ukidanjem usluge, bodovi se nisu

mogli iskoristiti. Krajem 2014. godine ukinuta je mogućnost sakupljanja bodova uz

objašnjenje da programi lojalnosti u kojima se dugotrajno sakupljaju bodovi više nisu

atraktivni jer korisnici žele više različitih ponuda koje mogu iskoristiti bez dugog

čekanja.

4.2.4. Integracije i spajanje

Kako bi se povećala tržišna moć dolazi do spajanja poduzeća i u telekomunikacijskom

sektoru. Posljednjih godina bilježi se povećana prisutnost trenda spajanja i preuzimanja

poduzeća. Spajanjem dvaju ili više poduzeća na telekomunikacijskom tržištu ostvaruju

se brojne prednosti. Spajanje je moguće tek pošto je svako od tih društava bilo barem

određeno vrijeme upisano u trgovačkom registru (Sabolić, 2007). Integracijski procesi

jedan su od vanjskih čimbenika organizacije na koji pojedina organizacija može donekle

utjecati ukoliko je i ona sama jedan od subjekata koji se integrira s drugim

organizacijama.

Integracijski procesi uzročnici su promjena unutar same organizacije, ali jednako tako

potiču promjene i u organizacijama koje su ostale izvan integracija. Ukoliko, naprimjer,

na tržištu ponude se nalazi nekoliko ponuđača te se određeni broj odluči na integraciju,

a pritom ne dovodeći u pitanje slobodnu tržišnu utakmicu, ne samo oni nego i sve ostale

organizacije izvan procesa integracije moraju provesti odgovarajuće promjene kako bi

zadržali svoj položaj na tržištu.

42

Vanjski rast organizacije postiže se putem fuzije odnosno spajanja i pripajanja odnosno

akvizicije. Najčešći razlozi za ovakve poteze na tržištu su jačanje konkurentnosti,

povećanje profitabilnosti i uklanjanje konkurentnosti. Fuzija se definira kao oblik

međuorganizacijskog povezivanja u kojem veća organizacija preuzima vlasništvo nad

drugom, manjom organizacijom. U tom slučaju preživljava samo jedna organizacija, a

druga gubi svoju individualnost i ulazi u sastav te organizacije. Drugi oblik, akvizicija

ili pripajanje, je veoma čest oblik međuorganizacijskih odnosa. Pri akviziciji jedna ili

više organizacija pripaja se odnosno pripajaju drugoj organizaciji. Ona organizacija

kojoj se pripojila druga kompanija naziva se roditeljskom kompanijom, a organizacija

koja se pripojila naziva se podružnicom. Podružnica može zadržati pravnu osobnost i

svoje ime, ali i ne mora. Dakle pri akviziciji jedna organizacija kupuje drugu,

tj.preuzima je i nadzire. (Sikavica, 2011)

Uz integraciju i spajanje se veže pojam ekonomije obujma i obuhvata. Ekonomija

obujma se može definirati kao pojava smanjenja prosječnih troškova proizvodnje uslijed

povećanog razmjera (volumena) proizvodnje. Ekonomija obujma prisutna je raznim

segmentima ekonomije. Ovaj pojam se može povezati sa temom integracija jer na

tržištu telekomunikacija su česti primjeri spajanja telekomunikacijskih poduzeća u vidu

povećanja konkurentnosti na tržištu. Način na koji se ekonomija obujma izražava na

telekomunikacijskom tržištu je smanjenje prosječnih troškova u marketingu,

istraživanju i razvoju. Naime, spajanjem naprimjer HT-a sa nekim operatorom,

osigurava se mogućnost korištenja HT-ove infrastrukture za tog operatora što uvelike

utječe na smanjenje njegovih izdataka koje je prije imao za korištenje infrastrukture. U

području istraživanja i razvoja također se ostvaruju prednosti za pripojenog operatora

jer koristi tehnologiju roditeljske kompanije te tima smanjuje prosječne troškove koje bi

imao za istraživanje i razvoj u slučaju da posluje samostalno.

Kao primjer akvizicije na telekomunikacijskom tržištu u Republici Hrvatskoj može se

navesti spajanje HT-a i Iskona, HT-a i OT-Optime telekoma. Takva spajanja naišla su

na neodobravanje od strane drugih operatora te je iz tog razloga provedena analiza

tržišta od strane HAKOM-a. Zbog značajnijeg udjela na telekomunikacijskom tržištu,

HAKOM je HT-u odredio dodatne regulatorne obveze. Zadnji zabilježen slučaj

43

pripajanja na telekomunikacijskom tržištu u RH je spajanje Amisa i VIPnet-a u lipnju

2015. godine. HAKOM je u svojoj odluci razmatrao učinke pripajanja na tržištima koja

su regulirana te ocijenio da pripajanje Amisa Vipnetu neće utjecati na povećanje

tržišnog udjela VIPnet-a na navedenim tržištima na način da isto dovodi do narušavanja

tržišnog natjecanja. Kupovina Amisa će ojačati Vipnet, posebno u fiksnoj telefoniji

gdje HT još uvijek bilježi prednost u broju korisnika. Vipnetu je ovo drugo veliko

preuzimanje u četiri godine. Sredinom 2011. godine je kupio B.net za 98,3 miljuna i

preuzeo cijelo njegovo poslovanje (Simić, 2015).

4.2.5. Pokazatelji koncentracije

Menadžeri poduzeća odluke donose na osnovi specifičnosti okruženja, ali i industrijske

grane u kojoj poduzeće djeluje. Količina potrebnog outputa, jedinična cijena, potrebni

iznos za istraživanje i razvoj, promidžbu su odluke na čije donošenje utječu brojni

čimbenici, a u nastavku su navedni neki od njih. Prvi navedni čimbenik je tržišna

struktura koja sa svojim različitim obilježjima stvara i razlike u donošenju optimalnih

odluka za neka poduzeća. Naime, tržišna struktura se razlikuje od industrije do

industrije, a njena svojstva imaju utjecaj na menadžersko odlučivanje.

Čimbenik koji također ima veliku ulogu u menadžerskom odlučivanju je veličina

poduzeća, ali i čimbenik distribucije veličine poduzeća, odnosno spoznaja da li u

promatranoj industriji postoji veliki broj malih poduzeća ili manji broj većih. Na koji

način će menadžeri donijeti odluke, ovisi uvelike o činjenici da je to tržište sa malom

konkurencijom ili se pak radi o tržištu na kojem je prisutan velik broj poduzeća koji si

međusobno konkurira. Za donošenje odluka treba razmotriti dvije mjere koje se koriste

za određivanje stupnja koncentracije u nekoj industriji. Iako postoje razni pokazatelji

koncentracije, najzastupljeniji su koncentracijski omjer i Herfindahl-Hirshmanov

indeks. (Rupčić, 2013).

Koncentracijski omjer ili indeks koristi se iskazivanje činjenice koliko su u nekoj

industriji proizvela najveća poduzeća uzimajući u obzir cjelokupni output. U praksi je

nazastupljeniji koncentracijski omjer četiri poduzeća (C4). Njegova uloga je pokazati

44

koliki udio u ukupnom outputu neke industrije imaju četiri najveća poduzeća u toj

promaranoj industriji. Formula za izračunavanje tog omjera je:

U ovom prikazu pod ST se podrazumjeva ukupna prodaja svih poduzeća neke industrije.

Koncentracijski omjer četiri poduzeća jednak je zbroju tržišnih udjela četiri najveća

poduzeća. Matematički rečeno:

C4 = w1 + w2 + w3 + w4

gdje je w1=S1/ST itd.

U primjeru industrije koju obilježava veliki broj poduzeća, poduzeća su relativno mala

pa je samim time koncentracijski omjer četiri poduzeća blizu 0. Vrijednost 1 se dobije

ukoliko četiri ili čak manje poduzeća od četiri stvara cjelokupni ouput. Takva industrija,

koja bilježi vrijednost bliže nuli, smatra se manje koncentriranom i suprotno, veća

vrijednost označava jaču koncentraciju.

Drugi način mjerenja tržišne koncentracije je Herfindahl-Hirshman indeks (HHI).

Dobije se na način da se zbroji suma kvadriranih tržišnih udjela poduzeća neke

industrije i pomnoži sa 10 000. Kvadriranjem tržišnih udjela prije njihova zbrajanja

indeksom se bolje odražava snaga velikih poduzeća. Ako se pretpostavi da je tržišni

udio poduzeća i jednak wi=Si / ST Herfindahl-Hirshmanov indeks glasi:

HHI = 10,000 * ∑wi²

Herfindahl-Hirshmanovog indeks ima vrijednost između nule i 10 000. Postojanjem

samo jednog poduzeća poduzeća, navedeni indeks će poprimiti vrijednost 10 000.

Ukoliko u industriji postoji mnogo malih i mikropoduzeća, vrijednost će biti 0 (Rupčić,

2013).

45

S obzirom na činjenicu da na telekomunikacijskom tržištu pokretne mreže u RH posluje

mali broj poduzeća, telekomunikacijska industrija u RH se može okarakterizirati kao

jako koncentrirana industrija.

4.3. NEPOŠTENO TRŽIŠNO NATJECANJE

Telekomunikacija industrija kao i ostale, u pojedinim situacijama bilježi pojavu

nepoštenog tržišnog natjecanja. Ukoliko dolazi do zanemarivanje općih interesa ili

subjekti istupe na način koji ugrožava druge subjekte pa i kupce robe/usluga, slobodna

tržišna utakmica postaje nepoštena. U takvom slučaju dolazi do nepoštenog tržišnog

natjecanja, nelojalne konkurencije (Zlatović, 2006).

Svi postupci poduzetnika kojima se narušava djelotvorno tržišno natjecanje mogu se

definirati kao nepošteno tržišno natjecanje.

Hrvatska regulatorna agencija dužna je redovito provoditi analizu tržišta kako bi se

izbjeglo nepošteno tržišno natjecanje. Analiza tržišta se provodi kako bi se utvrdilo da li

na promatranom tržištu se prisutno djelotvorno tržišno natjecanje ili pak postoji operator

ili više operatora sa značajnijom tržišnom snagom. Nakon što je analiza provedena,

sukladno rezultatima se donose potrebne odredbe i obveze koje su telekomunikacijska

poduzeća dužna provesti.

HT, vodeći operator na tržištu telekomunikacija u Republici Hrvatskoj, često je na meti

optužbi zbog navodnog monopola na tržištu. Iako je postupkom liberalizacije tržišta te

dolaskom novih konkurenata stanje na tržištu popravljeno, HAKOM-u se često podnose

prijave zbog spajanja HT-a sa ostalim poduzećima u okviru telekomunikacija. Takav

slučaj zabilježen je i 2014.godine kada je održana javna rasprava u kojoj imaju pravo

sudjelovati sva telekomunikacijska poduzeća u RH. U raspravi je navedeno da

smanjenje tržišnog udjela HT-a s povezanim društvom Iskonom u razdoblju koje se

promatralo, te činjenica da alternativni operatori nude javno dostupnu telefonsku uslugu

koristeći u sve većoj mjeri veleprodajne ponude HT-a, ukazuje na činjenicu da postoji

djelotvorno tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu. Uzimajući u obzir zaključak o

postojanju djelotvornog tržišnog natjecanja na tržištu javno dostupne telefonske usluge,

zaključeno je da je potrebno HT-u, ali i Iskonu ukinuti sve prethodno određene

46

regulatorne obveze na tržištu koje su mu bile određene odlukom HAKOM-a od 2011.

godine. Iako je donešena ovakva odluka, svejedno je pridodana napomena da će razvoj

tržišta biti pod nadzorom kako ne bi došlo do značajnih promjena na tržištu.

VIPnet d.o.o u svojem priopćenju je naveo da poziva HAKOM da se zbog nedavnih

promjena na tržištu, pri čemu se misli na spajanje HT-a i OT- Optima Telekom d.o.o,

regulatorni nadzor prilagodi stanju tržišta i zadrži potrebna razina kontrole operatora sa

znatnijom tržišnom snagom u smislu sprječavanja ponašanja koja bi mogla

kompromitirati sve dosad poduzete napore u smislu jačanja konkurentnosti na tržištu

usluga u nepokretnim mrežama. Osvrnuli su se i na spajanje HT-a i Iskon-a te naveli da

smatraju da se ništa bitno nije promijenilo od 2011.godine kada je provedena analiza

tržišta i kada su HT i njegovo povezano društvo Iskon od strane HAKOM-a ocijenjena

kao operatori sa znatnijim tržišnim udijelom, te da je tržišni udio HT-a i Iskon-a i dalje

vrlo visok. Svoje neslaganje su izrazili vezano uz prijedlog HAKOM-a da se ukinu

prethodno određene regulatorne obveze na telekomunikacijskom tržištu te su naveli da

ukidanje regulatornih obveza HT-u i Iskonu na predmetnom tržištu nije opravdano niti

će pridonijeti uspostavi i održivosti ravnopravne tržišne utakmice.

U javnu raspravu se uključio i Amis Telekom koji smatra da ukoliko bi se HT-u i

Iskonu ukinule regulatorne obveze, te posljedično tome iste ne bi bile niti primjenjive

na Optima Telekom, u tom slučaju sva tri operatora mogu spustiti maloprodajne cijene,

te tako učiniti neisplativim pojavu novih operatera s obzirom da bi se takvim

postupanjem preostale operatore natjeralo na spuštanje maloprodajnih cijena na razinu

kojom se ne pokrivaju nenadoknadivi troškovi.

(http://www.hakom.hr/default.aspx?id=116&subID=2305, Javna rasprava - Test tri

mjerila, 20.07.2015).

B.net se osvrnuo na politiku cijene koju provodi HT. Naime, B.net navodi da se HT

ponaša ''predatorski'' prilikom pružanja MaxTv usluge uz objašnjenje da uslugu pružaju

po povoljnijim cijenama od troškova koje iziskuje ta usluga. U daljnjem priopćenju

navode da najam dijela infrastrukture koji je potreban za omogućavanje takve vrste

usluge, naplaćuju po previsokim cijenama i time B.net i ostali operateri su primoreni

svojim korisnicima naplaćivati veće cijene za televizijsku uslugu. Samim time, B.net

smatra da korisnici u potrazi za jeftinijom uslugom, odlučuju se na HT-ove usluge.

47

Takvim ponašanjem dolazi do slabljenja konkurencije i ostvarivanja značajnije HT-ove

prednosti na tržištu. Nakon zahtjeva B.neta, Agencija je pokrenula postupak analize

kako bi ustvrdila da li su B.netovi navodi točni, te ukoliko jesu, kako bi postupila prema

važećim pravilima i sankcijama omogućila ravnopravnost na tržištu. Nakon provedene

analize, Agencija je navela da nisu utvrđene prepreke za rast konkurencije niti ulazne

barijere koje bi onemogućile pojavu novih konkurenata. Nasuprot navodima

podnositelja zahtjeva, utvrđen je porast konkurencije i dinamičnost tržišta. Također,

utvrđeno je da B.net i ostali operatori nisu primorani koristiti HT-ovu infrastrukturu već

se za korištenje infrastrukture mogu obratiti i drugim poduzećima poput Hrvatske

Elekroprivrede, Hrvatskih željeznica, itd. Time je završen postupak analize te je

zaključno objavljeno rješenje da ne postoje dokazi koji bi upućivali na nezakonito

ponašanje HT-a (Wiesner Mijić, V., 2010.).

.

48

5. RAZVOJ TELEKOMUNIKACIJSKOG TRŽIŠTA U RH

Telekomunikacije u Hrvatskoj, kao i razne druge industrije, bilježe jak utjecaj krize, a

vodeća telekomunikacijska poduzeća, uslijed povećanja naknade za uporabu

radiofrekvencijskog spektra, nastavljaju bilježiti pad prihoda i dobiti, uz usporavanje

investicija.

Čelnici vodećih telekoma u Hrvatskoj - Hrvatskog telekoma (HT), Vipneta, Tele2

Hrvatska i Optima telekoma (OT) ističu da bi se promišljenim promjenama

regulatornog, zakonodavnog i poreznog okvira te poticaja za investicije u sektoru, svi

telekomi još jače okrenuli investiranju, razvoju usluga i zapošljavanju.

S ciljem stabilizacije poslovanja, telekomi poduzimaju velike korake ka restrukturiranju

i transformaciji kompanija, pojedini kupuju manje tvrtke zbog osnaživanja nekih

segmenata, posebice IT-a i tv ponude, a najveći među njima - HT i Vipnet - i otpuštali,

kao i zapošljavali nove djelatnike, investirali u podatkovne centre, razvoj usluga i

tehnologije... Svima je zajednički nastavak rezanja troškova na svim razinama te

nastojanje da zadrže ili i blago povećaju broj korisnika.

Prema istraživanju koje je proveo hrvatski časopis Lider (Miščančuk, 2014), HT je i ove

godine zadržao vodeći tržišni položaj pružatelja telekomunikacijskih usluga, a poduzeo

je i najveće korake u restrukturiranju i transformaciji kompanije, s novom

organizacijskom strukturom i uz znatno smanjenje menadžerskih pozicija te novi sustav

uprave na čelu s predsjednikom Davorom Tomaškovićem. Tomašković podsjeća da su

prvih devet mjeseci završili s minimalnim padom prihoda, kao i da su unatoč

povećanim troškovima vezanima uz transformaciju kompanije ipak ostvarili neto dobit,

mada je i dalje u padu. Važnim ističe što su sa sindikatima potpisali novi kolektivni

ugovor, a s Ericssonom ugovor o usluzi izgradnje i održavanja HT-ove infrastrukture na

nekoliko godina.

Vipnet je 2014. godine dobio novog predsjednika Uprave, Jirija Dvorjančanskog, koji

također naglašava važnost stabiliziranja uvjeta poslovanja u Hrvatskoj. Vipnet

upozorava na negativne utjecaje na poslovanje telekoma poput povećane naknade za

radiofrekvencijski spektar. Smatra da bi dobro došli i Vladini poticaji za investiranje u

49

infrastrukturu za širokopojasni pristup internetu. Iduće godine napredak bi Vipnet

mogao ostvariti s daljnjim razvojem fiksnih telekomunikacijskih usluga, koje su im se,

unatoč padu tog tržišta, pokazale dobrom prilikom za rast, a optimistični su i zbog svoje

HFC optičke infrastrukture kojom trenutno obuhvaćaju 350 tisuća kućanstava s

dostupnim superbrzim internetom.

Predsjednica Uprave Tele2 Hrvatska Malin Holmberg ističe da su 2014. godine

nastavili bilježiti rast broja korisnika te da im je dugoročni cilj njih milijun, kao i

povećanje tržišnog udjela, za što potencijal vide i u porastu potražnje korisnika za više

podatkovnog prometa. Rezultatima poslovanja za ovu godinu su zadovoljni, jer su

ostvareni u dodatno otežanim uvjetima poslovanja s neočekivanim povećanjem nameta

od sredine godine, po čemu će i najviše pamtiti ovu godini. To je, po ocjeni Holmberg, i

najviše utjecalo na cijelo tržište mobilnih komunikacija, migracije kupaca te

usporavanje ulaganja u sektoru. Stoga i ona poručuje da je osnovni preduvjet za uspjeh

svake kompanije predvidljiv i stabilan regulatorni te zakonodavni okvir (Miščančuk,

2014).

Optima je nakon zaključenja predstečajne nagodbe, 'došla' pod upravljanje HT-u, čime

je krenulo i njezino financijsko i operativno restrukturiranje s nizom organizacijskih

promjena. Njezin novi predsjednik Uprave Zoran Kežman naglašava optimizam, jer su

unatoč zahtjevnoj poslovnoj situaciji ostvarili pozitivne preokrete u poslovnim

rezultatima, završivši prvih devet mjeseci sa znatno boljom dobiti prije oporezivanja i

znatnim smanjenjem rashoda u odnosu na prošlu godinu. Broj zaposlenih nisu mijenjali,

a u idućem razdoblju planiraju ojačati prodaju i marketing te korisničku podršku, dok

većinu financijskih ušteda u poslovanju usmjeravaju na inovacije te razvoj naprednih i

brzih tehnoloških rješenja (Miščančuk, 2014).

5.1. ULAGANJE U TEHNOLOGIJU

U budućem razdoblju očekuje se konstantan pad broja korisnika koji koriste nepokretnu

mrežu. Danas većina korisnika telekomunikacijskih usluga koristi pokretnu mrežu.

Razlog toga se može pripisati činjenici da mobiteli omogućavaju korištenje usluga na

različitim lokacijama dok je nepokretna mreža vezana uz fiksnu lokaciju. Sve veća

razvijenost tehnologije i veći značaj interneta preusmjerava komunikaciju preko

50

nepokretne mreže prema komunikaciji internetom. Ova značajka se može povezati sa

činjenicom da je za komunikaciju preko interneta dovoljno tek aktivirati internet opciju

na mobitelu iako većina korisnika ima već uključen internet unutar tarife koju koristi.

Pozivi prema pokretnim brojevima u inozemstvo danas su zastupljeni u većim

količinama upravo zbog mogućnosti da se obavljaju putem aplikacija i interneta koje ne

iziskuju dodatne troškove.

Promet mobilnih mreža već godinama bilježi velike stope rasta s tim da podatkovni

promet postaje sve zastupljeniji s obzirom na sve veću važnost pametnih telefona i

tableta za korisnike. Kako bi mogli odgovoriti na zahtjeve za sve većim prometom,

telekom operateri su primorani ulagati u kvalitetu i tehnologije koje nude veće brzine te

širiti svoje kapacitete. U Hrvatskoj se unazad par godina intenzivno radi na

omogućavanju 4G mreže koja u osigurava veću brzinu , dok neke zemlje, poput Austrije

i Njemačke, već koriste tehnologiju koja tu deklariranu brzinu udvostručuje.

4G ili LTE je četvrta generacija mobilne mreže koja vam omogućuje najbrži mobilni

internet na vašem mobitelu, tabletu ili računalu.Važno je istaknuti da je broj pametnih

telefona s pristupom internetu na hrvatskom tržištu i dalje u porastu i da će povećanje

njihova broja utjecati na sve veće opterećenje mobilnih mreža tijekom narednih godina.

Ruralna područja, gdje fiksna infrastruktura nije dobro razvijena i ne pruža dostatne

brzine pristupa internetu, zahvaljujući 4G-u mogla bi povećati brzinu interneta i

uključiti se u moderne tijekove. Veća brzina interneta i suvremenija tehnologija potrebni

su i zbog očekivanog razvoja novih usluga te sve složenijih aplikacija za mobilne

uređaje koje će zahtijevati veće brzine pristupa internetu.

Telekom-operateri nastoje se izboriti za zadržavanje svojih položaja i profitnih marži u

novim uvjetima za što im trebaju inovacije i novi poslovni modeli.

Hrvatski Telekom je među prvima u Europi usvojio LTE standard četvrte generacije u

mobilnim telekomunikacijama i danas upravlja 4G mrežom koja je dostupna velikom

dijelu stanovnika Hrvatske. Potkraj 2014. godine investirao je i u kupnju dodatnog

radiofrekvencijskog spektra na natječaju HAKOM-a, što je omogućilo udvostručenje

brzine pristupa mobilnom internetu. Početkom 2015. godine Hrvatski Telekom putem

51

medija je objavio da u razvoj i novu infrastrukturu godišnje investira više od milijardu

kuna. Investicija u kojoj su kupili dodatni radiofrekvencijski spektar omogućuje

korisnicima da postignu dvostruko veće brzine mobilnog interneta te 4G mreža

omogućava najbrže „surfanje“ u Hrvatskoj (http://m.tportal.hr/368406/HT-udvostrucio-

brzine-4G-mreze.html).

Brzine koje omogućuje 4G mreža za korisnike znače još naprednije i kvalitetnije

korištenje usluga. Hrvatski telekom trenutačno vodi kad je u pitanju rasprostranjenost

LTE signala, ali svoju mrežu četvrte generacije ubrzano širi i Vipnet. Tele2 se zasad

nije odlučio za investiciju koja bi njegovim korisnicima omogućila 4G mrežu.

Uz pojam ulaganja u tehnologiju se veže i VOIP koji označava komunikacijsku

tehnologiju koja omogućava prijenos zvučne komunikacije preko interneta. Ovaj oblik

tehnologije je postao popularan razvojem širokopojasnog interneta. Prelazak na novu

tehnologiju korisnicima omogućuje korištenje najnovijih usluga uz bolju kvalitetu veze.

Time bi se trebali osigurati razgovori čistog zvuka i bez smetnji. Kako bi se počela

koristiti VOIP tehnologija, potrebno je da se telefon spoji direktno na modem, za razliku

od dosadašnjeg spajanja koje je išlo preko razdjelnika.

HT d.d. je prvi svoje korisnike putem pisanih obavijesti informirao o novoj tehnologiji,

VOIP, te istaknuo kako je takav prelazak besplatan ukoliko se izvrši odmah. U slučaju

odbijanja promjene na novu tehnologiju, korisnicima je naglašeno da će naknadnu

promjenu platiti. Iako je početno VOIP predstavljen kao pozitivna novost u

telekomunikacijama, ta promjena nije naišla na potpuno pozitivne reakcije korisnika.

Naime velik broj korisnika navodi da nije primjećena bolja kvaliteta prilikom

telefoniranja. No glavni nedostatak ovog oblika tehnologije je činjenica da nedostatak

struje onemogućava telefoniranje što prijašnjim spajanjem na mrežu nije bio slučaj.

5.2. DUO I TRIPLE PLAY USLUGE

Duo Play usluge označavaju paketi koji objedinjuju telefon i internet ili telefon i

televiziju ili pak internet i televiziju. Triple Play, za razliku od spomenutih Duo Play

52

usluga, su paketi koji uključuju tri usluge – televiziju, internet i telefon. Takav oblik

usluga postiže sve veću popularnost.

Na hrvatskom tržištu, B.net je prvi ponudio takav oblik usluge. Danas nudi dva oblika

paketa, 3D koji obuhvaća fiksnu telefoniju, internet i televiziju te 2D gdje se korisnici

mogu odlučiti na fiksnu telefoniju + internet, fisknu telefoniju + televizija ili internet +

televizija. B.net je godinama u vlasništvu VIPneta koji također nudi ovakav oblik

usluge, ali pod različitim nazivom. Trio paket koji uključuje sve tri usluge korisnici

mogu aktivirati za 310 kn mjesečno te će u toj cijeni si osigurati neograničene pozive

unutar fiksne mreže u RH te prema VIP pokretnoj mreži, neograničeni internet i

Osnovni programski paket te Duo paket po cijeni od 180 kn koji uključuje neograničene

pozive unutar fiksne mreže u RH i prema VIP pokretnoj mreži te neograničeni internet

promet (http://www.bnet.hr/paketi). Optima nudi najveći izbor između O2 i O3 paketa.

Naime, Optima nije ponudila izbor između dva paketa već postoji veći broj O2 i O3

paketa koji se razlikuju prema brzini interneta te prema broju televizijskih kanala

(http://www.optima.hr/hr/privatni-korisnici/o-paketi/o2-osnovni/).

HT u ponudi ima Max2 i Max3 pakete. Ukoliko korisnik ne želi koristiti MaxTv uslugu,

u tom slučaju će se opredijeliti za Max2 paket koji uključuje telefon i internet. Moguć je

izbor između Max2 S paketa sa 60 besplatnih minuta za telefoniranje u HT mreži +

neograničeni internet promet po cijeni od 215 kn mjesečno i Max2 L paketa koji nudi

mogućnost neograničenog telefoniranja unutar HT fiksne mreže u RH + neograničeni

internet promet za 241 kn mjesečno. Max3 paket objedinjuje sve tri usluge – telefon,

internet i televiziju, a razlikuje se prema karakteristikama paketa pa tako Max3 S paket

uključuje 60 minuta besplatnog telefoniranja u HT fiksnoj mreži, neograničen internet

promet i MaxTv Osnovni paket i za njega će korisnik izdvojiti 299 kn/mj. Max3 M+

paket uključuje neograničene pozive prema HT fiksnoj mreži, neograničen internet

promet i MaxTv Osnovni paket za 319 kn/mj dok najveći paket u ponudi, Max3 L nudi

neograničeno telefoniranje u HT fiksnoj mreži, neograničen internet promet, MaxTv

Osnovni paket uz dodatni Extra, Plus ili HBO paket koji osigurava mogućnost gledanja

više MaxTv kanala. Cijena Max3 L paketa je 359 kn/mj. Navedene cijene se odnose na

uvjet da korisnik pristane na ugovor na 24 mjeseci. Ukoliko korisnik ne želi ugovornu

53

obvezu, može se svejedno odlučiti na jedan od paketa, ali tada će cijena paketa biti

nešto viša (https://www.hrvatskitelekom.hr/paketi).

Razlog iz kojeg se korisnici odlučuju na ovakav oblik usluge je u prvom redu zbog

povoljnijih cijena. Također, uz ovakav oblik paketa se često nude razni popusti ili

nagrade ako se korisnici odluče na aktivaciju. Mnogi korisnici vide ovaj paket kao

jednostavno korištenje svih usluga za jednu naknadu no korisnicima se često ne

spominju sve karakteristike paketa.

Tako naprimjer, HT-ovim korisnicima se često putem telefonske prodaje naglašava da

će cijena paketa biti fiksna te da će iznos računa biti fiksan uz nemogućnost povećanja.

Nakon primitka računa korisnici se redovito žale na iznos računu jer im u većini

slučajeva nije spomenuto da plaćaju naknadu za uspostavljanje poziva te da se

neograničeni pozivi odnose samo na HT fiksnu mrežu što znači da će pozivanjem neke

druge fiksne mreže ili mobitela, pozivi biti naplaćeni sukladno cjeniku te će samim time

iznos računa uvelike porasti. Mnogi korisnici, također, još nisu upoznati da postoji

mogućnost besplatnog aktiviranja obavještavanja prilikom pozivanja gdje će automat

naglasiti da li se broj koji se poziva nalazi u HT ili nekoj drugoj mreži. Ukoliko

korisnici ne aktiviraju tu besplatnu uslugu, pozivanjem nekog broja ne mogu znati u

kojoj mreži se nalazi taj fiksni broj te često dolazi do dodatne naplate budući da velik

broj korisnika, a pogotovo stariji korisnici smatraju da se svi korisnici i dalje nalaze u

HT mreži te nisu upoznati sa postojanjem više različitih operatora koji nude svoje

usluge na telekomunikacijskom tržištu u RH.

54

6. ZAKLJUČAK

Tržište telekomunikacija okarakterizirano je tokom diplomskog rada kao pokretačka

snaga u gospodarstvu zbog svog velikog značaja. Povećanjem tržišta i broja sudionika

na tržištu, dolazi do razvoja tehnologije i infrastrukture te samim time do pojave novih

usluga, ali i smanjivanja cijena postojećih uz istovremeno poboljšanje kvalitete.

Telekomunikacijska industrija liberalizacijom tržišta bilježi pomak od početnog stanja

koje je obilježavalo nepostojanje konkurencije, odnosno tržišta na kojem je poslovao

svega jedan operator, prema stanju u kojem vlada konkurencija. U postupku prelaska

prema stanju konkurencije, dolazi do potrebe primjenjivanja Zakona o zaštiti tržišnog

natjecanja i intervenciji regulatornih tijela, u slučaju RH HAKOM-a, kako bi se

osiguralo ravnopravno tržišno natjecanje i omogućila konkurencija koja će rezultirati

većom kvalitetom usluga te povoljnijim cijenama.

Naglasak u ovom radu je stavljen na hrvatsko tržište mobilne telefonije koje je na

samom početku bilo u stanju zakonitog monopola no kasnijom liberalizacijom i

ulaskom novih operatera na tržište, danas se može definirati kao oligopolističko tržište

budući da ima svega nekoliko operatora koji su međusobno ovisni i čije odluke uvelike

utječu na druge operatore na tržištu.

Liberalizacija tržišta predstavlja bitan utjecaj na telekomunikacijska poduzeća i njihovo

poslovanje. Ona vodi prema uspostavljanju ravnopravnog tržišnog natjecanja

omogućavanjem jednakih uvjeta rada za sve telekomunikacijske operatere u državi. U

Republici Hrvatskoj ona bilježi svoj formalni početak 2003. godine kada je na snagu

stupio Zakon o telekomunikacijama. Taj zakon smatra se kao važan segment regulacije i

jednim od temelja za napredak telekomunikacijskog tržišta. Odredbe vezane uz uvjete i

načine na koje se obavljaju telekomunikacijske usluge, obveze koje imaju davatelji

usluge kao i njihova prava, sva pitanja vezana uz infrastrukturu, te nadzor

telekomunikacijskih poduzeća su područja navednog Zakona.

Na hrvatskom tržištu pokretnih mrežnih usluga djeluju tri operatora: T-Mobile (HT),

VIPnet i Tele2. Nakon provedene analize u radu, moguće je zaključiti da unatoč dolasku

novih operatora, na tržištu i dalje postoji operator sa značajnijom tržišnom snagom, a to

55

je T-Mobile. Vodstvo HT-a na telekomunikacijskom tržištu može se pripisati kvaliteti

usluge budući da je prema navedenim podacima o cijenama moguće uočiti da drugi

operatori nude povoljnije tarife. Izvrsna pokrivenost signalom na gotovo cijelom

području Republike Hrvatske, korištenje moderne tehnologije koje omogućava

kvalitetniju uslugu te veću brzinu pri prijenosu podataka neki su od čimbenika zašto

korisnici unatoč raznim ponudama drugih operatora i dalje nastavljaju biti korisnici HT-

a i time mu osiguravaju vodeću poziciju na telekomunikacijskom tržištu u RH. Na

telekomunikacijskom tržištu sve su češče prisutna spajanja telekomunikacijskih

poduzeća sa ciljem ostvarivanja što veće dobiti. Prilikom spajanja, HT-u se, zbog

vodeće pozicije na telekomunikacijskom tržištu u RH, često predbacuje da time

narušava tržišno natjecanju. HAKOM je, kao regulatorno tijelo na telekomunikacijskom

tržištu, pravodobno reagirao te nakon provedene analize stanja tržišta, HT-u odredio

regulatorne obveze. Kako bi se korisnicima omogućila kvalitetna, ali i jeftinija usluga

do koje dolazi uslijed povećanja konkurentnosti na tržištu, potrebno je da se regulacija

tržišta pravilno provodi.

Pojavom novih konkurenata na tržištu, dolazi do povećane potrebe ulaganja u razvoj

kako bi se suvremenijom tehnologijom omogućila kvalitetnija usluga, te osiguralo

zadovoljstvo postojećih korisnika, ali i privlačenje novih. U današnje vrijeme interesi

korisnika po pitanju mobilne telefonije su najvećim dijelom usmjereni prema pristupu

internetu. Uloga interneta na mobilnim telefonima je poprimila još veći značaj s

obzirom na činjenicu da se danas razgovori, slanje poruka može odvijati putem

aplikacija za koje je potreban internet pristup. Upravo iz tog razloga, kako bi se

omogućila veća kvaliteta poziva, ali i brže korištenje interneta, veći dio operatora

sustavno ulaže u razvoj postojeće infrastrukture. Razvoj telekomunikacijskog tržišta se

očituje i u pojavi paketa koji su spomenuti u radu, a kojima se nastoji osigurati da

korisnici koriste sve usluge kod istog operatora. Aktivacijom takvih paketa,

omogućavaju se popusti i pogodnosti u obliku mogućnosti kupovine određenih uređaja

po povoljnijim cijenama ukoliko se korisnik odluči na ugovornu obvezu uz paket

usluga.

56

Iako se sustavno radi na poboljšanju infrastrukture i ulaganju u istraživanje i razvoj, u

pojedinim manjim gradovima i mjestima još uvijek nisu omogućeni jednaki uvjeti pri

korištenju usluge kao što je to u većim gradovima pa tako, naprimjer, 4G brzina za

prijenos podataka u manjim mjestima spušta se na 3G, ali i niže zbog udaljenosti od

velikih gradova i tornjeva koji odašilju signal. Telekomunikacijska poduzeća koja

omogućavaju takve usluge još uvijek smatraju da su ulaganja u obnovu infrastrukture,

koja su potrebna kako bi cijelo stanovništvo u RH imalo kvalitetan signal, prevelika.

57

LITERATURA

1) KNJIGE:

1. Bažant, A., Car, Ž., Jevtić, D., Ježić, G., Kunstić, M., Lovrek, I., Katijašević,

M., Mikec, B., Skučir, Z. : Telekomunikacije – tehnologija i tržište, Sveučilište

u Zagrebu, Element, Zagreb, 2007

2. Sabolić, D.: Tržišna snaga u telekomunikacijama, Kigen, Zagreb, 2007

3. Zlatović, D.: Nepošteno tržišno natjecanje i modaliteti građanskopravne zaštite,

Sveučilište Rijeka, Zbornik Pravnog fakulteta, Rijeka, 2006.

4. Samuelson, P., Nordhaus D., W.: Ekonomija, Mate, Zagreb, 2011.

5. Mintas Hodak, Lj.: Pravno okružje poslovanja, Mate, Zagreb, 2010.

6. Rupčić, N.: Upravljačka ekonomika, Autorizirana predavanja, Ekonomski

fakultet u Rijeci, Rijeka, 2013

7. Pavić, I., Benić, Đ., Hashi, I. : Mikroekonomija, Ekonomski fakultet u Splitu,

Split, 2009

8. Sikavica, P.: Organizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2011

58

2) ČLANCI:

9. Čičin-Šain, D., Krajnović, A., Predovan, M.: Oligopol na tržištu

telekomunikacijskih usluga u Republici Hrvatskoj, Oeconomica Jadertina, 2011

10. Božić, Lj.: Telekomunikacije, Sektorske analize, 2013.

11. Miščančuk, T.: Telekom industrija u 2015. očekuje stabilnije uvjete poslovanja,

Poslovni dnevnik, 2014.

12. Klaić, A., Turek, F.: Nacionalna sigurnost i telekomunikacije, Međunarodne

studije, 2001.

13. Pošćić, A.: Pojam poduzetnika u europskom pravu tržišnog natjecanja, Pravni

fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2008.

14. Simić, S.: Telekom Austria upravo je potvrdio da preuzima Amis u Hrvatskoj,

Vipnet će jače napasti HT u fiksnim uslugama, Telegram, 2015.

15. Wiesner Mijić, V.: AZTN ne smatra da HT zlorabi svoj položaj na tržištu,

Večernji list, 2010.

59

3) OSTALI IZVORI:

16. Agencija za tržišno natjecanje, http://www.aztn.hr/, posjećeno 20.04.2015.

17. HAKOM, http://www.hakom.hr, posjećeno 10.05.2015.

18. T-HT, http://www.tht.hr, posjećeno 12.04.2015.

19. TELE2, http://www.tele2.hr/, posjećeno 12.04.2015.

20. VIP, http://www.vipnet.hr/, posjećeno 20.04.2015.

21. Optima Telekom, http://www.optima.hr/hr/, posjećeno 15.05.2015.

22. Bnet, http://www.bnet.hr/, posjećeno 20.07.2015.

23. Zakon o telekomunikacijama, NN 79/09, 80/13, http://www.zakon.hr, posjećeno

20.05.2015.

24. Nepošteno tržišno natjecanje, http://limun.hr/main.aspx?id=518694, posjećeno

15.05.

25. Poslovna.hr, http://www.poslovna.hr, posjećeno 25.05.2015

26. T Portal, http://m.tportal.hr/, posjećeno 20.07.2015.

60

POPIS GRAFIKONA

1. Zastupljenost operatera pokretne mreže u RH .................................................. 25

2. Broj prenesenih brojeva u pokretnoj mreži od ožujka 2013. godine do ožujka

2015.godine........................................................................................................ 26

3. Vlasnička struktura HT-a .................................................................................. 28

4. Prihodi HT d.d. u razdoblju 2010 – 2014. Godine ............................................ 33

5. Dobit HT d.d. u razdoblju 2010 – 2014. Godine .............................................. 33

6. Prihodi VIPnet d.o.o u razdobolju 2010 – 2014. godine, u mlrd.HRK ..............34

7. Dobit VIPnet d.o.o u razdobolju 2010 – 2014. godine, u mil.HRK ...................34

8. Prihodi Tele2 d.o.o u razdoblju 2010 – 2014. Godine, u mlrd. HRK ................35

9. Dobit Tele2 d.o.o u razdoblju 2010 – 2014. Godine, u mil. HRK .................... 35

10. Broj korisnika pokretne javne komunikacijske mreže ...................................... 36

11. Prepaid i postpaid korisnici ............................................................................... 37

61