SVEUILIŠTE U RIJECI · 2020. 1. 17. · SVEUILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA PREDDIPLOMSKI STRUNI STUDIJ SESTRINSTVA Kristina Sobol ... UVOD Intrahospitalne ... potaknula

SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA

PREDDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ SESTRINSTVA

Kristina Sobol

UČESTALOST INTRAHOSPITALNIH INFEKCIJA KOD NEUROKIRURŠKIH

BOLESNIKA U JEDINICI INTENZIVNE NJEGE NAKON OPERATIVNOG

ZAHVATA

Završni rad

Rijeka,2019.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA

PREDDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ SESTRINSTVA

Kristina Sobol

UČESTALOST INTRAHOSPITALNIH INFEKCIJA KOD NEUROKIRURŠKIH

BOLESNIKA U JEDINICI INTENZIVNE NJEGE NAKON OPERATIVNOG

ZAHVATA

Završni rad

Rijeka,2019.

Mentor rada: Kata Ivanišević, mag. med. techn.

Završni rad obranjen je dana: ________________ u/na ______________________, pred

povjerenstvom u sastavu:

1. __________________________________

2. __________________________________

3. __________________________________

Rad ima 34 stranica, 2. slike i 15 grafikona.

Zahvala

Veliko hvala mentorici Kati Ivanišević, mag.med.techn., koja mi je pomogla svojim savjetima

u izradi ovog završnog rada.

Zahvaljujem se svim mojim prijateljicama koje su uvijek bile uz mene.

I na kraju najveću zaslugu dugujem svojim roditeljima i sestri koji su uvijek vjerovali u

mene, bili velika podrška, upućivali na pravi put i bez kojih sve ovo što sam postigla ne bi

bilo moguće.

SAŽETAK

Intrahospitalne infekcije mogu se javiti tijekom liječenja teških primarnih bolesti ili uslijed

akutnih poremećaja i predstavljaju vrlo važan problem u suvremenoj medicini posebice na

području intenzivne medicine. One često pogoršaju već narušeno zdravstveno stanje kritično

oboljelih bolesnika te pridonose nepovoljnom ishodu liječenja često uzrokujući dugotrajne

hospitalizacije i veće troškove zdravstvene skrbi. Intrahospitalne infekcije povezuju se

direktno sa zdravstvenom skrbi i smatraju se indikatorom kvalitete zdravstvene skrbi.

Cilj ovog istraživanja bio bi utvrđivanje učestalosti intrahospitalnih infekcija kod

neurokirurških bolesnika nakon operativnih zahvata, detekcija problema o intrahospitalnim

infekcijama, prikaz najčešćih infekcija, čimbenike rizika te mjere za njihovo sprečavanje.

Rezultati su pokazali da su od 431 hospitaliziranih bolesnika na Neurokirurškom odjelu

jedinice intenzivne skrbi njih 121 imalo intrahospitalnu infekciju, a 21 slučaj je završio

letalnim ishodom. Frekvencija pojavnosti je bila identična tokom cijele godine infekcije

kirurške rane, respiratorne i urinarne.

Zaključak neurokirurški bolesnici podložni su intrahospitalnim infekcijama zbog

dugotrajnosti liječenja, kirurških zahvata te oslabljenog imunosnog sustava.

Ključne riječi: intrahospitalne infekcije, jedinica intenzivnog liječenja, rezistentne bakterije

SUMMARY

Intrahospital infections can occur during the treatment of severe primary illnesses or due to

acute disorders and are a very important problem in modern medicine, especially in the field

of intensive care. They often exacerbate the already impaired health of critically ill patients

and contribute to adverse treatment outcomes, often leading to long hospitalizations and

higher health care costs. Intrahospital infections are directly related to health care and are

considered an indicator of the quality of health care.

The aim of this study would be to determine the incidence of intrahospital infections in

neurosurgical patients after surgery, to detect problems of intrahospital infections, to present

common infections, risk factors, and measures to prevent them.

The results showed that out of 431 hospitalized patients in the Neurosurgical ward, intensive

care units, 121 had an intrahospital infection, and 21 cases ended with a lethal outcome. The

incidence rate was identical throughout the year of surgical wound, respiratory, and urinary

tract infections.

Conclusion Neurosurgical patients are susceptible to intrahospital infections due to the long

duration of treatment, surgery and a weakened immune system.

Keywords: intrahospital infections, intensive care unit, resistant bacteria

Sadržaj

1. UVOD 8

1.1. Jedinice intenzivnog liječenja 9

1.2. Prevalencija intrahospitalnih infekcija 11

1.3. Respiratorne infekcije 12

1.4. Sepsa 13

1.5. Infekcije urinarnog sustava 15

1.6. Bakterijska otpornost 16

2. CILJ RADA 17

2.1. Radne hipoteze 17

3. METODE I ISPITANICI 18

4. REZULTATI 19

5. RASPRAVA 34

6. ZAKLJUČAK 36

7. LITERATURA 37

8. ŽIVOTOPIS 40

9. PRILOZI 42

9.1. Popis slika 42

9.2. Popis grafikona 42

8

1. UVOD

Intrahospitalne infekcije mogu se javiti tijekom liječenja teških primarnih bolesti ili

uslijed akutnih poremećaja i predstavljaju vrlo važan problem u suvremenoj medicini

posebice na području intenzivne medicine. One često pogoršaju već narušeno zdravstveno

stanje kritično oboljelih bolesnika te pridonose nepovoljnom ishodu liječenja često uzrokujući

dugotrajne hospitalizacije i veće troškove zdravstvene skrbi. Intrahospitalne infekcije

povezane se direktno sa zdravstvenom skrbi i smatraju se indikatorom kvalitete zdravstvene

skrbi. Intrahospitalne infekcije podrazumijevaju prema Centru za kontrolu i prevenciju

bolesti (CDC) „svaku infekciju koja se javlja neovisno o izvornom oboljenju ili je to svaka

infekcija zdrave osobe za koju se utvrdilo da je do nje došlo kao posljedica dijagnostičkih

postupaka, liječenja ili skrbi. Bolničke infekcije se razvijaju tijekom liječenja ili skrbi u

određenom vremenskom periodu da bi se uopće smatrale bolničkim infekcijama.“

Intrahospitalne infekcije mogu se definirati kao infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi, a

javljaju se nakon 48 sati boravka u bolnici ukoliko nema dokaza da je infekcija bila prisutna

ili u inkubaciji za vrijeme bolesnikove hospitalizacije (1). Učestalost intrahospitalnih infekcija

se procjenjuje oko 10 % a uzročnici tih infekcija često su uzrokovane multi rezistentnim

uzročnicima, a uzrok takvih infekcija povezana je sa visokim letalnim ishodima liječenja,

produljenom hospitalizacijom te financijski nepovoljna za ekonomske aspekte liječenja. Svi

bolesnici koji su u zdravstvenoj ustanovi podložni su riziku razvijanja intrahospitalnih

infekcija, no one su posebno opasne za bolesnike u jedinicama intenzivne skrbi iz razloga što

su takvi bolesnici izloženi raznim invazivnim dijagnostičkim i terapijskim pretragama.

Raspoznaju se dvije vrste osnovnih čimbenika za nastanak intrahospitalnih infekcija:

● egzogene u koji spadaju umetanje stranih tijela u ljudski organizam kao što su

razni endotrahealni tubusi, urinarni, venski i arterijski kateteri te drenovi

● pod endogene rizike mogu spadati primjena transfuzije i njenih derivata te

imunosupresivnih lijekova, također imunosupresija nastala zbog traumatskih

bolesti kao što su razne traume, kirurški zahvati, pothranjenost i promijenjena

priroda crijevne flore (2).

Razne objavljene studije upućuju na to da je intrahospitalna infekcija dva do pet veća u

jedinicama intenzivnog liječenja nego na običnim odjelima. Podaci istraživanja provedenog

1995. godine u jedinicama intenzivnog liječenja u 17 zemalja zapadne Europe pokazalo je da

je bolnička infekcija detektirana kod 21% kritičnih bolesnika od čega su najbrojnije upale

9

pluća sa udjelom od 46.9%, upale urinarnog trakta sa udjelom 17,6% te infekcije krvotoka sa

udjelom od 12% (3). Najveći problem na koji nailaze postavljanje intrahospitalnih infekcija

jesu povišene temperature koje su infekcijskog ili ne infekcijskog porijekla te razlikovanje

infekcije od kolonizacije. Sve sluznice dišnih puteva, površina kože, mokraćnog mjehura i

probavnog trakta te površine kirurških ran ili drugi ozljedom izazvani defekti na bolesnicima

u jedinicama intenzivne skrbi često su kolonizirani bolničkim mikroorganizmima, dijelovi

medicinske opreme koja se koristi oko bolesnika poput endotrahealnih tubusa, raznih katetera

i drenova mogu biti zagađeni tim uzročnicima (4).

1.1. Jedinice intenzivnog liječenja

Jedinice intenzivnog liječenja nastale su iz potrebe da se zbrinjavanju akutno oboljeli

ili ozlijeđenih životno ugroženik bolesnika. Organizacija ovog tipa liječenja omogućila je

kvalitetnije liječenje i osoblju olakšao rad (5). Pojam intenzivne skrbi utjecao je na

ostvarivanje potrebe za posebnim liječničkim i sestrinskim specijalnostima dok je sam prostor

s vremenom evoluirao i postao izrazito značajan da se odvoji od ostalih odjela posebice kada

je medicinska tehnologija napredovala, pojavio se monitoring koji je uvelike utjecao na

preživljavanje takvih bolesnika (6). Slobodno se može u nastajanju jedinica intenzivnog

liječenja spomenuti Florence Nightingale kada je za vrijeme Krimskog rata zahtijevala da se

bolesnici razvrstaju o stupnjevima ozbiljnosti njihovih ozljeda, tako su bolesnici sa težim

ozljedama bili bliži sestrama i dobivali adekvatnu skrb. Također je inzistirala na čistoću i time

uspjela smanjiti smrtnost na revolucionarnih 2%. Samoinicijativno je prikupljala podatke koji

se odnose na bolničke infekcije koje je kasnije koristila za usporedbu između bolnica i

potaknula nastanak prakse temeljenje na dokazima (7). Liječnik Walter E. Dandy 1923 osniva

posebnu jedinicu za teže i kritične postoperativne neurokirurške bolesnike i zapošljava

posebno obučene medicinske sestre. Liječnik Martin Kirschner 1930 projektira i izgrađuje

posebni prostor za postoperativnu kiruršku zdravstvenu njegu na što se ugledavaju i ostale

bolnice te su do 1960. godine skoro sve bolnice imali tzv. „šok sobe“ (3).

Drugi svjetski rat još više pojačava potrebu za specijaliziranim jedinicama za

intenzivnu njegu kako bi skrbile za veliki broj traumatološki ozlijeđenih bolesnika, a u

pedesetim godinama polio epidemija pokazala je potrebu za otvaranjem respiratornih jedinica

i pomalo se razvija pojam „Critical Care Medicine“ za bolesnike koji su životno ugroženi, u

kritičnom stanju i ozlijeđeni jer im je pružena zdravstvena skrb pod profesionalnim

objektivnim nadzorom svake minute. Nadzor je uključivo mjerenje vitalnih funkcija u

„stvarnom vremenu“, praćenje hemodinamijskih i respiratornih parametra te stalno mjerenje

10

krvi i tjelesnih tekućina. Jedinice intenzivne skrbi preuzeli su posebno obučeni liječnici

mlađih generacija i timovi unutar jedinica intenzivne skrbi sačinjeni su od liječnika, liječnika

anesteziologa, profesionalnih terapeuta i kliničkim farmaceuta. Sve to je dovelo do velikog

napretka u skrbi životno ugroženog bolesnika posebice j.er tehnologija u medicini veoma brzo

napreduje. Nadomjestak volumena, mjerenje intrakranijalnih tlakova, endotrahealne

intubacije i mehaničke ventilacije, hemodijaliza, te postupak reanimacije je postalo dio rutine

u jedinicama intenzivne skrbi.

Slika 1 Prikaz rada i aparata u Jedincima intenzivne skrbi

Izvor: http://www.rauche.net/izdanja/broj-4-dodatak-izdanja/uloga-medicinske-

sestretehnicara-u-jedinici-intenzivnog-lijecenja/

Preuzeto: 01.09.2019.

http://www.rauche.net/izdanja/broj-4-dodatak-izdanja/uloga-medicinske-sestretehnicara-u-jedinici-intenzivnog-lijecenja/

http://www.rauche.net/izdanja/broj-4-dodatak-izdanja/uloga-medicinske-sestretehnicara-u-jedinici-intenzivnog-lijecenja/

11

1.2. Prevalencija intrahospitalnih infekcija

Iako je moderna medicina i intenzivna skrb u konstantnoj modernizaciji, nažalost

stopa intrahospitalnih infekcija nastavlja rasti. U međunarodnoj studiji koja je obuhvaćala

1265 jedinica intenzivne skrbi ili liječenja (JIL) pokazano je da 60% bolesnika za vrijeme

boravka u JIL-z bilo infektivno, a ta infekcija bila je jaki predznak smrtnog ishoda (6). U

usporedbi sa bolesnicima na običnim odjelima bolesnici u JIL-u imaju više komorbiditeta,

teža akutna stanja te su relativno više imunosupremirani od „običnih odjelnih bolesnika“ (8).

Velika učestalost upotrebe raznih katetera i invazivnih pregleda otvara vrata raznim

mikroorganizmima da ulaze u vitalne sustave i organe. Zdravstveni djelatnici zaduženi su za

pravilno korištenje katetera i skrb bolesnika te moraju provoditi sve mjere sprečavanja

intrahospitalnih infekcija posebno obraćajući pozornost na bolesnike koji imaju

predisponirajuće čimbenike za kolonizaciju i intrahospitalnu infekciju. Sva oprema koja se

koristi kraj takvih bolesnika može poslužiti kao izvor i rezervoar za patogene mikroorganizme

i biti direktan prijenos sa bolesnika na bolesnika (9).

Patogeni mikroorganizmi koji su pokazali najveću otpornost na lijekove tzv. multi

drug resistant drugs su

● methicilin resistant Staphylococcus aureus (MRSA

● vancomycin resistant enetrococi (VRE)

● acinetobacter baumannii

● enterobacteriae

● karbapenem- rezistentan Pseudomonas aeruginosa (10).

Svi ovi patogeni su najčešće izolirani u JIL-u, a infekcije s njima izrazito su teške za liječenje

te su redovito uzrok povećanog letalnog ishoda i većih troškova liječenja (11). Iako je

porijeklo mnogih studija o intrahospitalnim infekcijama iz industrijskih zemalja, stopa

infekcije u razvijenim zemljama možda je i veća u razvijenim zemljama što je pokazala

retrospektivna kohortna studija koja je obuhvaćala bolnica diljem Centralne i Sjeverne

Amerike, Indije, Maroka i Turske, a trajala je od 2002. godine do 2005. godine te je pokazala

da je čak 22,5% intrahospitalnih infekcija vitalnih organa i sustava povezano sa boravkom u

jedinicama intenzivnog liječenja. Tako je studija pokazala da su najčešće intrahospitalne

infekcije iz jedinica intenzivnog liječenja:

● respirator povezana pneumonia

● ventilator associated pneumonia

● infekcija krvotoka povezana kateterom

● infekcije urinarnog trakta (12).

12

Najčešće i one klinički signifikantne infekcije u JIL-u jesu one povezane sa potpornom

opremom koja je takvim bolesnicima neophodna što dovodi do intravaskularne kateter

infekcije krvne struje, respirator povezane pneumonije i infekcija urinarnog sustava (13).

1.3. Respiratorne infekcije

Svaka infekcija respiratornog sustava naročito upale pluća mogu se manifestirati

teškom kliničkom slikom, a u JIL-u se najčešće povezuju sa prisutnošću endotrahealnih

tubusa ili kanila te primjenom mehaničke plućne ventilacije (14). Većina mikroorganizma

dospije u donje dišne puteve aspiracijom orofaringealnog sadržaja putem endotrahealne cijevi

što dovodi do kolonizacije što dovodi do razvoja traheobronhitisa ili upale pluća direktno

povezane mehaničkom ventilacijom. Nazočnost endotrahealnog tubusa onemogućuje

bolesnicima spontani kašalj i prirodno odstranjivanje bakterija iz donjih dijelova respiratornog

trakta pa to zahtijeva mehaničko čišćenje odnosno aspiraciju traheobronhalnog sekreta. Zbog

slabe tolerancije bolesnika na tubusa u traheji često je potrebna i sedacija koja dodatno

potiskuje refleks kašljanja (15).

Mehanička ventilacija pridonosi kontaminaciji enterotrahealnog tubusa bakterijama te

im omogućuje izravan ulazak u pluća i zadržavanje u traheobrnonhalnom sekretu, stoga u

mjere sprečavanja usmjerene na invazivni pribor, mikroorganizme i zaštitu bolesnika, također

primjerena početna antimikrobna terapija ključna je i može odrediti ishod liječenja kod

pneumonije. Veoma je važno utvrditi koji su mikroorganizmi najčešći uzročnici respiratornih

infekcija ovisno od ustanove do ustanove te započeti antimikrobno liječenje usmjereno prema

problematičnom uzročniku i bolesnikovom kliničkom statusu (16). Upala pluća uzrokovana

mehaničkom ventilacijom veliki je problem u jedinicama intenzivnog liječenja te prema

podacima francuskog nacionalnog sustava u 2010. godini 12,4 intubiranih bolesnika u JIL-u

razvilo je upalu pluća zbog mehaničke ventilacije (17).

Ono što ovu upalu čini specifičnom jest stopa njene smrtnosti koja iznosi između 24%

do 50%, dok kod infekcija urinarnog sustava i kože ta stopa ima kretanje od 1 do 4 % (12).

Kriteriji na temelju kojih će se postaviti upala pluća uzrokovana mehaničkom ventilacijom

jesu:

● visok febrilitet bolesnika ( ˃38,5)

● pojava ili pogoršanje postojeće dispneje

● tahikardija

● leukocitoza

● gnojni kašalj s visokom koncentracijom bakterija u endotrahealnom aspiratu

13

● pojava infiltrata na rendgenskoj snimci pluća (15).

Slika 2 Mehanička ventilacija pluća

Izvor: https://slideplayer.com/slide/8493082/

Preuzeto: 02.09.2019.

1.4. Sepsa

Iako je na tržištu velika dostupnost antibiotika i postupaka potpornog liječenja stopa

letalnog ishoda pacijenta oboljelih od sepse ostaje visoka sa postotkom koji iznosi od 30 do

50% (18). Definicija sepse postavljena je još 1991. godine kada je ustanovljeno da je to

kombinacije infekcije s dva ili više obilježja sindroma sistemskog upalnog odgovora, a nakon

deset godina definicija je nadopunjena prema kojoj za dijagnozu sepse nije potreban dokaz o

uzročniku ako postoji jaka sumnja. Da bi se uspješno dijagnosticirao sindrom sistemskog

upalnog odgovora potrebna je prisutnost dva ili više obilježja:

● tjelesna temperatura ˃ 38ºC ili manja od ˂36ºC

● puls ˂ 90 otkucaja u minuti

https://slideplayer.com/slide/8493082/

14

● respiracija ˂ 20/min

● arterijski pCO2 ˂32 mmHg

● prisutnost abnormalnog broja leukocita ˃12000/mm3 ili 4000/mm3 ili

prisutnost ˃10% nezrelih oblika leukocita

● u kriterije se još uključuju: edem; hiperglikemija, a nije dijagnosticirana

šećerna bolest; povišen CRP, koncentracija laktata koji je važan laboratorijski

parametar za procjenu težine sepse i dobar indikator za njen ishod (19).

Kako bi se prepoznao septički bolesnik treba procijeniti vitalne funkcije organa i stupanj

disfunkcije organa objektivnim parametrima kao što su hipotenzija, prokrvljenost, promjena u

mentalnom statusu, acidobazna neravnoteža, hipoksemija, koncentracija laktata, bubrežne i

jetrene funkcije te trombocitopenija. Na temelju tih nalaza odmah se bez odlaganja započinje

potporna terapija, a ukoliko postoji sumnja na razvoj infekcije odmah treba započeti

empirijsku antibiotsku terapiju (18). Prema težini infekcije odnosno koji su vitalni organi

ugroženi razlikujemo: sepsu, tešku sepsu i septički šok.

Sepsa je stanje u kojem bolesnici imaju blaže znakove sistemske infekcije, a teška

sepsa je disfunkcija organa povezanog s infekcijom dok septički šok karakterizira prisutnost

tvrdokorne hipotenzije koja slabo reagira na početnu nadoknadu tekućine te zahtjeva primjenu

vazopresornih lijekova. Studijska istraživanja su pokazala kako samo teška sepsa i septički

šok utječu na prognozu kritično oboljelih (20).

Iako je znanje o sepsi napredovalo, još uvijek ju je teško detektirati posebice u ranim

stadijima bolesti. Sepsa može nastati i širenjem iz nekog žarišta infekcije kao što je upala

pluća, uroinfekcija ili se može očitovati kako primarna bakteremija povezana sa prisutnošću

centralnog venskog katetera (8). Klinička istraživanja često ograničavaju kriterij za

uključivanje septičnih bolesnika, a raznovrsne definicije otežavaju usporedbu rezultata, stoga

su većina epidemioloških usmjerena na praćenje jednog određenog aspekta infekcije kao što

je bakteremija, bolnička infekcija, upala pluća uzrokovana mehaničkom ventilacijom uz sepsu

stoga treba bolje razumijevanje epidemiologije sepse, njenih posljedica i sindroma povezanih

a infekcijom kod kritično bolesnik bolesnika (18).

15

1.5. Infekcije urinarnog sustava

Infekcije urinarnog sustava veoma su česte kod hospitaliziranih bolesnika, obično se

javljaju kao komplikacija, a povezuju se s povećanim brojem morbiditeta no ne i mortaliteta.

Faktori rizika koji se vežu uz ovu infekciju jesu:

• katetrizacija

● dugotrajna hospitalizacija

● ženski spol

● primjena antimikrobnih lijekova

● produžen boravak u JIL-u

● dijabetes

● povišen serumski kreatinin (21).

Najčešći uzročnici ovih infekcija jesu „Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa,

Enterococcusi Candida albicans“ (22). Postavljanje ove dijagnoze je relativno jednostavno na

temelju uobičajenih simptoma koje opisuje sam bolesnik i laboratorijskih testova na upalne

faktore: leukociti i CRP te analiza urina i urinokulture.

Uzorak urina za bakteriološku analizu uzima se barem tri sata nakon što osoba nije mokrila i

to najčešće metodom srednjeg mlaza ili urinarnim kateterom ili suprapubičnom punkcijom.

Bakteriološka analiza je obavezna prije antimikrobne terapije kod trudnica, bolesnika sa

dijabetesom, sumnje na pijelonefritis, kod ponavljajućih i kompliciranih urinarnih infekcija te

ukoliko prethodna terapija nije pokazala uspjeh (23).

Urinarni sustav je anatomski cjelovita jedinica te se infekcija na jednom njenom dijelu lako

proširi na ostale dijelove. Međutim, rijetko dođe do komplikacija kao što su generalizacija,

pojava bakteremije ili stvaranjem septičkih žarišta. Klinički oblici infekcije jesu:

● uretritis

● cistitis

● prostatitis

● pijelonefritis

● asimptomatska bakteriurija (24).

Bakteurija kao i kandidurija skoro pa je neizbježna pojava kod kateteriziranih bolesnika i

javlja se kod gotovo polovice bolesnika koji imaju urinarni kateter i to dulje od pet dana.

Rizik za pojavnost urinarnog infekta kod kratkotrajne kateterizacije iznosi 5% po danu, a kod

katetera koji je apliciran duže od 30 dana rizik je stopostotni (21). Antimikrobna terapija

može biti korisna u profilaksi urino infekcije ukoliko se radi o kratkotrajnoj kateterizaciji, ali

je direktno povezana s rizikom selektivne kolonizacije s multirezistentnim bakterijama poput

16

„Pseudomonas aeruginosai drugim gram-negativnim uzročnicima.“ Pravilno pranje ruku i

nošenje zaštitnih rukavica tijekom njege kateteriziranih bolesnika uz izolaciju koloniziranih

bolesnika s rezistentnim uzročnikom može utjecati na smanjivanje pojavnosti i širenja

urinarnih infekcija (25).

1.6. Bakterijska otpornost

Suvremena medicina se sve više suočava sa pojavnošću rezistencije bakterija na

antimikrobne lijekove (26). Do ove pojave rezistencije došlo je zbog pretjeranog korištenja

antibiotika širokog spektra. Rezultati nekih ispitivanja pokazuju da čak 60% hospitaliziranih

bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja prima antimikrobni lijek, a poznato je da neki

antibiotici imaju povećanu sklonost poticanju antimikrobne rezistencije. Induktori rezistencije

najčešće su cefalosporini treće generacije, vankomicin, imienem te intravenski flurokinoloni

(27).

Multirezistentne bakterije sve se češće izoliraju kod kliničkih uzoraka u populaciji

hospitaliziranih bolesnika, a tijekom prošlog desetljeća došlo je promjena u odnosu gram-

pozitivnih i gram negativnih uzročnika gdje su gram negativne bakterije preuzele prevlast što

se prepisuje nedostatku novih antimikrobnih lijekova koji mogu utjecati na gram negativne

bakterije. Najčešći gram pozitivni mikroorganizmi odgovorni za infekcije u JIL-u su

„meticilin rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA)i vankomicin rezistentni enterococci

(VRSE).“ Gram negativne bakterije imaju nagli porast produkcije beta-laktamaze proširenog

spektra (ESBLs) što se smatra jednim od glavnih razloga njihove rezistencije. ESBL bakterije

poput „Klebsiellae pneumoniae, Escherichiae colite, Proteus mirabilis“ otporne su na

cefalosporine treće generacije, kao i „Enterobacter spp., Citrobacter spp., Pseudomonas

aeruginosa i Acinetobacter spp.“ (28).

17

2. CILJ RADA

Cilj ovog istraživanja je prikazati učestalost intrahospitalnih infekcija po mjesecima,

pojavnost najčešćih infekcija kod bolesnika, razrez po spolu te broj umrlih na Neurokirurškoj

jedinici intenzivne njege.

2.1. Radne hipoteze

H1 Najčešće intrahospitalne infekcije kod neurokirurških bolesnika su respiratorne infekcije

H2 Učestalost pojave intrahospitalnih infekcija češća je kod bolesnika koji su imali kirurški

zahvat

18

3. METODE I ISPITANICI

Za potrebe izrade rada korišteni su podaci iz medicinske dokumentacije KBC-a Rijeka

IBIS (Klinika za Neurokirurgiju). Rezultati su dobiveni retrospektivnom analizom podataka

za 2018 godinu o broju stanja kretanja bolesnika, pojavnosti intrahospitalnih infekcija i danu

ležanja na Klinici za Neurokirurgiji, Sušak.

Dobiveni podaci koristili su se isključivo za izradu rada, a identitet bolesnika nije

ugrožen. Podaci su iskazani u numeričkim znakovima, statističkim znakovima (N broj

analiziranih uzroka odnosno osoba), postocima i obrađeni u MS Exellu te grafički prikazani.

19

4. REZULTATI

Grafički prikaz 1.

U razdoblju 2018. godine na Neurokirurgiji intenzivne njege primljeno je 431 osoba od toga

su kod 121 osobe razvijene intrahospitalne infekcije što je prikazano u postocima.

Iz grafičkog prikaza je vidljivo da intrahospitalne infekcije imaju nešto veći porast u ljetnim

mjesecima.

Grafikon 1. Prikaz prijeme na Neurokirurgiji intenzivne njege kroz godinu

1,40%

2,80%

2%

2%

1,40%

3,50%

3%

2%

3%

3%

3%

1,70%

0,00% 0,50% 1,00% 1,50% 2,00% 2,50% 3,00% 3,50% 4,00%

SIJEČANJ

VELJAČA

OŽUJAK

TRAVANJ

SVIBANJ

LIPANJ

SRPANJ

KOLOVOZ

RUJAN

LISTOPAD

STUDENI

PROSINAC

20

Grafički prikaz 2.

Broj umrlih od intrahospitalnih infekcija u 2018. godini je 21 osoba koja je liječena u

Neurokirurškom odjelu intenzivne njege, što čini postotak od 17% od ukupnog broja

oboljelih, od čega je N 15 muškog spola 71%, a N 6 ženskog spola 29%.

Grafikon 2. Prikaz broja umrlih u 2018. godini od intrahospitalnih infekcija

71%

29%

MUŠKI SPOL ŽENSKI SPOL

21

Grafički prikaz 3.

U siječnju 2018. godine na Neurokirurškom odjelu intenzivne njege primljeno je 32. osobe,

intrahospitalne infekcije pronađene su kod N 6 sa postotkom od 19% od čega je N3/50% bilo

respiratorna infekcija, N2/33% kirurška infekcija, N1/17% urinarna infekcija.

Grafikon 3. Prikaz intrahospitalnih infekcija siječanj 2018. godine

50%

33%

17%

KIRURŠKA INFEKCIJA RANE RESPIRATORNA INFEKCIJA URINARNA INFEKCIJA

22

Grafički prikaz 4.

U veljači 2018. godine na Neurokirurškom odjelu intenzivne njege primljeno je 35 osobe,

intrahospitalne infekcije pronađene su kod N 12 osoba sa postotkom od 34% od čega je

N4/33% bilo kirurške infekcije rane, N5/47% respiratorna infekcija, N1/8% sumnja na sepsu,

te kod N7/59% prijavljena je urinarna infekcija.

Grafikon 4. Prikaz intrahospitalnih infekcija veljača 2018. godine

33

%

47

%

8%

59

%

K I R U R Š K A R A N A R E S P I R A T O R N A I N F E K C I J A S E P S A U R I N A R N A I N F E K C I J A

23

Grafički prikaz 5.

U ožujku 2018. godine na Neurokirurškom odjelu intenzivne njege primljeno je 38 osobe,


N2/22% bilo kirurške infekcije rane, N7/78% respiratorna infekcija, te kod N 6/67%

prijavljena je urinarna infekcija.

Grafikon 5. Prikaz intrahospitalnih infekcija ožujak 2018. godine

22

%

78

%

67

%K I R U R Š K A R A N A R E S P I R A T O R N A I N F E K C I J A U R I N A R N A I N F E K C I J A

24

Grafički prikaz 6.

U travnju 2018. godine na Neurokirurškom odjelu intenzivne njege primljeno je 35 osobe,


N2/22% bilo kirurške infekcije rane, N6/67% respiratorna infekcija, te kod N7/78%

prijavljena je urinarna infekcija.

Grafikon 6. Prikaz intrahospitalnih infekcija travanj 2018. godine

22

%

67

%

78

%

K I R U R Š K A R A N A R E S P I R A T O R N A I N F E K C I J A U R I N A R N A I N F E K C I J A

25

Grafički prikaz 7.

U svibnju 2018. godine na Neurokirurškom odjelu intenzivne njege primljeno je 37 osobe,

intrahospitalne infekcije pronađene su kod N 6 osoba sa postotkom od 16% od čega je N

4/67% bilo kirurške infekcije rane, N 5/83% respiratorna infekcija, kod N 4/67% prijavljena

je urinarna infekcija, a kod N2/33% sumnja na sepsu.

Grafikon 7. Prikaz intrahospitalnih infekcija svibanj 2018.godine

67

%

83

%

67

%

33

%

K I R U R Š K A R A N A R E S P I R A T O R N A I N F E K C I J A

U R I N A R N A I N F E K C I J A S E P S A

26

Grafički prikaz 8.

U lipnju 2018. godine na Neurokirurškom odjelu intenzivne njege primljeno je 42 osobe,



je urinarna infekcija, a kod N 7/47% sumnja na sepsu.

Grafikon 8. Prikaz intrahospitalnih infekcija lipanj 2018. godine

40

%

53

%

53

%

47

%



27

Grafički prikaz 9.

U srpnju 2018. godine na Neurokirurškom odjelu intenzivne njege primljeno je 40 osobe,


N7/33% bilo kirurške infekcije rane, N7/58% respiratorna infekcija, kod N6/50% prijavljena

je urinarna infekcija.

Grafikon 9. Prikaz intrahospitalnih infekcija srpanj 2018. godine

33

%

58

%

50

%


28

Grafički prikaz 10.

U kolovozu 2018. godine na Neurokirurškom odjelu intenzivne njege primljeno je 37 osoba,




Grafikon 10. Prikaz intrahospitalnih infekcija kolovoz 2018. godine

60

%

80

%

40

%


29


U rujnu 2018. godine na Neurokirurškom odjelu intenzivne njege primljeno je 40 osoba,



je urinarna infekcija, a sumnja na sepsu kod N2/15%.

Grafikon 11. Prikaz intrahospitalnih infekcija rujan 2018. godine

38

%

69

%

62

%

15

%



30


U listopadu 2018. godine na Neurokirurškom odjelu intenzivne njege primljena je 31 osoba,




Grafikon 12. Prikaz intrahospitalnih infekcija listopad 2018. godine

36

%

73

%

27

%K I R U R Š K A R A N A R E S P I R A T O R N A I N F E K C I J A U R I N A R N A I N F E K C I J A

31


U studenom 2018. godine na Neurokirurškom odjelu intenzivne njege primljena je 29 osoba,




Grafikon 13. Prikaz intrahospitalnih infekcija studeni 2018. godine

54

%

63

%

36

%


32


U prosincu 2018. godine na Neurokirurškom odjelu intenzivne njege primljeno je 35 osoba,



je urinarna infekcija, a sumnja na sepsu kod N2/29%.

Grafikon 14. Prikaz intrahospitalnih infekcija prosinac 2018. godine

29

%

86

%

43

%

29

%



33


U omjeru svih bolesnika sa prijavljenom intrahospitalnim infekcijom ona je u 2018. godini

dokazana najviše kod bolesnika koji su imali kirurški zahvat, od sveukupnog pobola 121 njih

63 (52%) je bilo kirurški bolesnici.

Grafikon 15. Prikaz ukupnog pobola kirurških bolesnika

52%

48%

Sales

KIRURŠKI BOLESNICI OSTALI BOLESNICI

34

5. RASPRAVA

U ovom završnom radu ispitana je učestalost intrahospitalnih infekcija kod bolesnika

hospitaliziranih na Neurokirurškom odjelu intenzivne skrbi s posebnim osvrtom na vrstu

infekcije koja se pojavljivala kroz mjesece i njenu frekvenciju kroz godinu dana. Dobiveni su

podaci da je u 2018. godini na Neurokirurškom odjelu intenzivne skrbi hospitalizirano 431

osoba, od toga 121 hospitalizirani bolesnik je imao intrahospitalnu infekciju, a letalni ishod u

toj godini je bio kod 21 bolesnika. Intrahospitalne infekcije povećavaju dane bolničkog

liječenja, no analiza podataka ne nudi koji bolesnici su uzeti u statističku obradu kroz više

mjeseci. Istraživanja provedena 2012. godine pokazuju da u prosjeku intrahospitalne infekcije

produžuju liječenje do 35 %, a na svjetskoj razini se pojavljuju godišnje sa prosjekom od

7,1% dok je obrada podataka pokazala je da se intrahospitalne infekcije u Neurokirurškoj

jedinici intenzivne skrbi pojavljuju sa frekvencijom od maksimalno 3,5% i to u ljetnim

mjesecima (18) (29). Pojavnost intrahospitalnih infekcija jedan je od indikatora kvalitete

zdravstvene njege stoga je veoma ohrabrujuća činjenica da je prosjek manji od očekivanog,

međutim može se zaključiti da u ljetnim mjesecima dolazi do nedostatka osoblja jer u tim

mjesecima ima veće pojavnosti intrahospitalnih infekcija što je prikazano u grafikonu1.

Analiza podataka obuhvatila je bolesnike kod kojih je intrahospitalna infekcija dokumentirana

i dokazana laboratorijskim i mikrobiološkim nalazima, međutim nema se uvid koji su

bolesnici možda došli u jedincu intenzivne skrbi sa već postojećom infekcijom. Prema

podacima svjetske literature čak 85% intrahospitalnih infekcija prođe ne opaženo ili je loše

vođeno u dokumentaciji, nasuprot tome kod oko 31,% bolesnika se dijagnosticira odmah

neposredno po prijemu, a kod 68,4 % razvije se tijekom boravka u jedinicama intenzivnog

liječenja (18).

U siječnju 2018. godine 32 osobe su bile hospitalizirane na odjelu Neurokirurške

intenzivne jedinice od čega je kod petine osoba utvrđena intrahospitalna infekcija i to 50%

respiratorna infekcija, zatim slijede kirurška infekcija sa 33% i urinarna sa 17%. Veljača je

imala veći postotak urinarnih infekcija, a kod jedne osobe došlo je do kombiniranja infekcija

više sustava jer se pojavila sumnja na sepsu.

Uobičajeni razlozi prijema u Neurokiruršku jedinicu intenzivne skrbi jesu traumatske

ozljede nakon operativnog zahvata. U skladu sa tim navodima kroz istraživanje se kroz cijelu

godinu pojavljuje pojavnost kirurških infekcija u relativno visokim postocima čime se

potvrdila hipoteza da su intrahospitalne infekcije češće kod kirurških bolesnika. Analiza

podataka ne daje uvid u godine bolesnika, no razumljivo je za pretpostaviti da se vjerojatno s

obzirom na demografsko stanje Republike Hrvatske radi o starijoj populaciji koja je kao takva

35

još podložnija nastanku intrahospitalnih infekcija. Neurokirurški bolesnici najčešće dobiju

intrahospitalne infekcije još za vrijeme boravka u JIL-u budući da oštećenje sluznica i kože

kao i stresni odgovor organizma uzrokuje prolaznu depresiju imunosnog sustava. Te infekcije

su najčešće uzrokovane mikroorganizmima s površine kože, ali i gram negativnim

bakterijama. Na njihovu pojavnost prema nekim rezultatima utječe vrsta operacije, kirurška

tehnika izvođenja zahvata, opremljenost jedinice intenzivne njege te dostupnost zdravstvenog

osoblja (30).

Istraživanje kroz cijelu godinu pokazalo je najveću frekventnost pojave respiratornih

intrahospitalnih infekcija što je relativno bilo i očekivano i čime se potvrdila hipoteza 1.

Naime uobičajeni razlozi prijema u JIL i jesu poremećaji dišne i cirkulacijske funkcije

povezane direktno zbog bolesti ili kao njena posljedica te posljedica kirurškog tretmana i

takvi bolesnici su do 50% više skloniji razvijanju intrahospitalnih infekcija (31). Nužno je

istaknuti da su neurokirurški bolesnici često poremećene svijesti i u nemogućnosti samostalno

održavati prohodnost dišnog sustava te zahtijevaju medicinsku potporu koja je izvrsna baza za

nastanak intrahospitalnih infekcija pogotovo što je duže u uporabi. Ukoliko bolesnici uz

osnovnu neurokiruršku bolest imaju i udružene druge (vaskularne, traumatološke,

internističke) bolesti nažalost pojavu respiratorne komplikacije je skoro pa nemoguće izbjeći

jer osim same bolesti ovisnost o umjetnom dišnom putu i potreba za mehaničkom

ventilacijom čini skoro pa „savršenima“ za razvoj intrahospitalne infekcije.Osim respiratornih

u velikoj mjeri bile su prisutne i urinarne infekcije. Urinarne infekcije imaju visok pobol,ali

najmanji letalni ishod.

36

6. ZAKLJUČAK

Na temelju provedenog istraživanja i dobivenih rezultata mogu se izvesti sljedeći zaključci:

● tijekom 2018. godine na Neurokirurškoj jedinici intenzivne njege liječena je 431

osoba, a intrahospitalne infekcije su dijagnosticirane kod 121 osobe

● intrahospitalne infekcije povećavaju letalni ishod

● respiratorne infekcije imaju visok postotak pobola i letalnog ishoda

● kod kirurških bolesnika češće su dijagnosticirane intrahospitalne infekcije

Intrahospitalne infekcije su pokazatelj kvalitete zdravstvene skrbi i predstavljaju

suvremen problem zdravstvene zaštite jer svojom pojavnošću djeluju na ishod liječenja,

troškove liječenja i kvalitetu oporavka, te predstavljaju povećan morbiditet i mortalitet

bolesnika.

Transfer uzročnika mikroorganizma mogu biti ruke zdravstvenog osoblja i to je jedan od

vodećih načina prijenosa intrahospitalnih infekcija, a potencijalni izvor uzročnika mogu biti i

kolonizirani bolesnici, osoblje, kontaminirane površine, predmeti ili bolnička oprema. Kod

neurokirurških bolesnika zbog često postavljene traheostome i/ili respiratora (mehaničke

ventilacije pluća) nakon operativnog liječenja respiratorne infekcije posebice predstavljaju

ozbiljan zdravstveni problem jer njihove komplikacije mogu pogoršati već narušeno stanje

bolesnika i na koncu uzrokovati letalni ishod.

Pravilna higijena i dezinfekcija ruku prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji

najjednostavnija je i najučinkovitija metoda sprečavanja intrahospitalnih infekcija koji je

neizostavan dio programa koji prati incidenciju pojavnosti u zdravstvenim ustanovama.

Metode provođena postupaka zdravstvene njege na način kojim se mogućnost širenja

intrahospitalnih infekcija svodi na minimalni rizik važan je i obvezatan dio rada svake

medicinske sestare i tehničara.

.

37

7. LITERATURA

1. Sydnor E, Perl T. Hospital epidemiology and infection control in acute-care settings.

Clin Microbiol Rev. 2011.;24:141–73.

2. Jukić M, Gašparović V, Husedžinović I, Perić M. Intenzivna medicina. Zagreb:

Medicinska naklada; 2008.

3. Vincent J, Bihari D, Suter P. AMA. The prevalence of nosocomial infection in

intensive care units in Europe. Results of the European Prevalence of Infection in

Intensive Care (EPIC) Stud. Epic Int Advis Comm. 1995.;274(8):639–44.

4. Stanec Z, Rudman F. Infekcija, upala i antibiotici. U: Kirurgija. Zagreb: Naklada

Lijevak; 2007. str. 119–27.

5. Jukić M, Gašparović V, Husedžinović I, Majerić Kogler, V Perić, M Žunić J.

Intenzivna medicina. Zagreb: Medicinska naklada; 2008.

6. Sur. VJ i. International study of the prevalence and outcomes of infection in intensive

care units. JAMA. 2009.;302:2323.

7. Munro C. The „‚Lady With the Lamp‘“ Illuminates Critical Care Today. Am J Crit

Care. 2010.;19:315–7.

8. Hynes –Gay P. Understanding sepsis: from SIRS to septic shock. Dynamics.

2002.;13:17.

9. Kaye K. Suction regulators: a potential vector for hospital –acquired pathogens. Infect

Control Hosp Epidemiol. 2015.;31:772.

10. Hidron AI, Edwards JR, Patel J, Horan TC, Sievert DM, Pollock DA, i ostali.

Antimicrobial-Resistant Pathogens Associated With Healthcare-Associated Infections:

Annual Summary of Data Reported to the National Healthcare Safety Network at the

Centers for Disease Control and Prevention, 2006–2007. Infect Control Hosp

Epidemiol [Internet]. 02. studeni 2008. [citirano 08. rujan 2019.];29(11):996–1011.

Dostupno na: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18947320

11. Schwaber M, Carmeli Y. The effect of antimicrobal resistance on patient outcomes:

importance of proper evaluation of appropriate therapy. Crit Care. 2009.;13:106.

12. Rosenthal VD, Maki DG, Salomao R, Moreno CA, Mehta Y, Higuera F, i ostali.

Device-Associated Nosocomial Infections in 55 Intensive Care Units of 8 Developing

Countries. Ann Intern Med [Internet]. 17. listopad 2006. [citirano 08. rujan

2019.];145(8):582. Dostupno na: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17043340

13. Magiorakos A. Multidrug-resistant, extensively drug-resistant and pandrug-resistant

38

bacteria; an international export proposal for interim standard definitions for acquired

resistance. Clin Microbiol Infect. 2012.;18:268.

14. Šoša T, Sutlić Ž, Stanec Z, Tonković I. Infekcija, upala i antibiotici. Zagreb: Naklada

Lijevak; 2007. 119–127 str.

15. Craven E. Ventilator-associated tracheobronchitis (VAT): questions, answers, and a

new paradigm? Crit Care. 2008.;12(3):157.

16. Rello J, Diaz E. Pneumonia in the intensive care unit. Crit Care. 2003.;31(10):2544–51.

17. Bénet T, Allaouchiche B, Argaud L, Vanhems P. Impact of surveillance of hospital-

acquired infections on the incidence of ventilator-associated pneumonia in intensive

care units: a quasi-experimental study. Crit Care. 2012.;16(4):161.

18. Alberti C, Brun-Buisson C, Butchardi H, Martin C i sur. Epidemiology od sepsis and

infection in ICU patients from an international multicentre cohort study. ntensive Care

Med. 2002.;28:108–21.

19. Shankar-Hari M, Phillips G, Levy M, Seymour C i sur. Developing a New Definition

and Assessing New Clinical Criteria for Septic Shock: For the Third International

Consensus Definitions for Sepsis and Septic Shock (Sepsis-3). JAMA.

2016.;315(8):775–87.

20. Damas P, Ledoux D, Nys M, Monchi M. Intensive care unit acquired infection and

organ failure. Intensive Care Med. 2008.;34:856–64.

21. Bagshaw S, KB L. Epidemiology of intensive care unit-acquired urinary tract

infections. Curr Opin Infect Dis. 2006.;19(1):67–71.

22. Parida S, Mishara S. Urinary tract infections in the critical care unit: A brief review.

Indian J Crit Care Med. 2013.;17(6):370–4.

23. Škerk V, Krhen I, Kalenić S, Francetić I, Baršić B i sur. Smjernice antimikrobnog

liječenja i profilakse infekcija mokraćnog sustava [Internet]. [citirano 12. rujan 2019.].

Dostupno na: http://iskra.bfm.hr/hrv/guidlinesarticle.aspx?id=62

24. Mihaljević F, Fališevac J, Bezjak B, Mravunac B. Specijalna klinička infektologija.

Zagreb: Medicinska naklada; 1994.

25. Warren J. Catheter-associated urinary tract infection. Infect Dis Clin North Am.

1997.;11:609–22.

26. Spellberg B, Guidos R, Gilbert D, Bradley J i sur. The Epidemic of Antibiotic-

Resistant Infections: A Call to Actionfor the Medical Community from the Infectious

Diseases Society of America. Infectious diseases Society of America. Clin Infect Dis.

2008.;46:155–64.

39

27. Clark N, Hershberger E, Zervosc M, Lynch J. Antimicrobial resistance among gram-

positive organisms in theintensive care unit. Curr Opin Crit Care. 2003.;9:403–12.

28. Brusselaers N, Vogelaers D, Blot S. The rising problem of antimicrobial resistance in

the intensive care unit. Ann Intensive Care. 2011.;1(47).

29. Zarb P, Coignard B, Griskeviciene J, Muller A, Vankerckhoven V i sur. The European

Centre for Disease Prevention and Control (ECDC) pilot point prevalence 10.

Literatura30survey of healthcare-associated infections and antimicrobial use. Euro

Surveill. 2012.;17(46).

30. László L, Trásy D, Molnár Z, Fazakas J. Sepsis: From Pathophysiology to

Individualized Patient Care. J Immunol Res. 2015.;28:856–64.

31. Yusen R, Criner G, Sternberg A, Au D, Fuhlbrigge A, Albert R, i ostali. The Long-

Term Oxygen Treatment Trial for Chronic Obstructive Pulmonary Disease: Rationale,

Design, and Lessons Learned. Ann Am Thorac Soc. 2018.;15(1):89–101.

40

8. ŽIVOTOPIS

Kristina Sobol,medicinska sestra

OSOBNI PODACI

● Ime i prezime:Sobol Kristina

● Datum i mjesto rođenja: 02. Rujna 1979., Rijeka

● Adresa:Dolnje Selo 40, 51263 Rijeka

● GSM: 091 / 529-7577

● E-mail: [email protected]

OBRAZOVANJE

● 1994-1998. Srednja Medicinska škola u Rijeci,smjer medicinska sestra

● 1986-1993. Osnovna škola Turnić u Rijeci

RADNO ISKUSTVO

● 2000-2001. Pripravnički staž u Kbc Rijeka

● 2001-2007. Ustanova za zdravstvenu njegu u kući Dekanić

● Od 2007-2019. Radim na mjestu Medicinske sestre u KBC Rijeka klinike za

Neurokirurgiju

ZNANJA I VJEŠTINE

● Poznavanje rada na PC-u: MS Word, Exel, PowerPoint, Photoshop, Internet

Explorer

● Strani jezici: engleski jezik

● Vozačka dozvola: B kategorije

OSOBINE

● Spremna sam na nova učenja

mailto:[email protected]

41

● Odgovorna sam i marljiva

● Spremna na timski rad

● Brzo usvajam nova znanja

● Otvorena za nove ideje

HOBI

● Aerobic

● Planinarenje

● Biciklizam

42

9. PRILOZI

9.1. Popis slika

Slika 1 Prikaz rada i aparata u Jedincima intenzivne skrbi 3

Slika 2 Mehanička ventilacija pluća 6

9.2. Popis grafikona

Grafikon 1Prikazuje prijeme na Neurokirurgiji intenzivne njege 12

Grafikon 2 Prikaz broja mortaliteta u 2018. godini od intrahospitalnih infekcija 13

Grafikon 3Prikaz intrahospitalnih infekcija u siječnju 2018. godine 14

Grafikon 4Prikaz intrahospitalnih infekcija u veljači 2018. godine 15

Grafikon 5 Prikaz intrahospitalnih infekcija u ožujku 2018. godine 16

Grafikon 6 Prikaz intrahospitalnih infekcija za travanj 2018. godine 17

Grafikon 7Prikaz intrahospitalnih infekcija za svibanj 2018.godine 18

Grafikon 8 Prikaz intrahospitalnih infekcija za lipanj 2018. godine 19

Grafikon 9 Prikaz intrahospitalnih infekcija za srpanj 2018. godine 20

Grafikon 10 Prikaz intrahospitalnih infekcija u kolovozu 2018. godine 21

Grafikon 11 Prikaz intrahospitalnih infekcija u rujnu 2018. godine 22

Grafikon 12 Prikaz intrahospitalnih infekcija za listopad 201. godine 23

Grafikon 13 Prikaz intrahospitalnih infekcija za studeni 2018. godine 24

Grafikon 14 Prikaz intrahospitalnih infekcija za prosinac 2018. godine 25

Grafikon 15. Prikaz ukupnog pobola kirurških bolesnika 29

Documents

SVEUILIŠTE U RIJECI · 2020. 1. 17. · SVEUILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA PREDDIPLOMSKI STRUNI STUDIJ SESTRINSTVA Kristina Sobol ... UVOD Intrahospitalne ... potaknula