Sveu�ilište u Zagrebu Filozofski fakultet

Odsjek za psihologiju

OSOBINE LI�NOSTI I OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE KAO

PREDIKTORI ZADOVOLJSTVA ŽIVOTOM

Jasminka Sabol

Mentor: dr.sc. Denis Bratko

Zagreb, 2005.

2

Osobine li�nosti i osnovne psihološke potrebe kao prediktori zadovoljstva životom

Jasminka Sabol

Sažetak:

Cilj ovog istraživanja bio je doprinijeti razumijevanju zadovoljstva životom kroz usporedbu dva teoretska modela koji ga objašnjavaju. Model utjecaja osobina li�nosti na zadovoljstvo životom Coste i McCraea naglašava pozitivni utjecaj ekstraverzije, i negativan utjecaj neuroticizma na zadovoljstvo životom. Teorija samoodre�enja i model samopodudarnosti s druge strane naglašavaju da je za zadovoljstvo životom važno ispunjavanje psiholoških potreba u smislu dugotrajnog akumuliranja dnevnog postizanja iskustava autonomije, kompetencije i osje�aja povezanosti. U online istraživanju sudjelovalo je 1166 sudionika u dobi od 21 do 35 godina, razli�itog statusa zaposlenja i stupnja završenog školovanja. Korišteni su upitnici IPIP50 (petfaktorski upitnik li�nosti), Skala osnovnih psiholoških potreba i Skala zadovoljstva životom. Rezultati su svojevrsna potvrda dosadašnjih istraživanja i modela utjecaja na zadovoljstvo životom koje smo usporedili: Ekstraverzija, neuroticizam i savjesnost su zna�ajni prediktori zadovoljstva životom, pri �emu su ekstraverzija i savjesnost pozitivni a neuroticizam negativan prediktor; zadovoljenje osnovnih psiholoških potreba snažan je pozitivan prediktor zadovoljstva životom. Rezultat hijerarhijske regresijske analize kojom smo usporedili dva modela pokazuje na to da je zadovoljenje psiholoških potreba za autonomijom, kompetencijom i povezanoš�u snažniji prediktor zadovoljstva životom od osobina li�nosti. Osobine li�nosti ne poboljšavaju predikciju zadovoljstva životom osnovnih psiholoških potreba. Takav je rezultat razumljiv iz perspektive motivacijskih pristupa, koji smatraju potrebe bazi�nijim i jednostavnijim konstruktima koji utje�u na oblikovanje li�nosti. Rezultat doprinosi razumijevanju koncepta zadovoljstva životom i ima brojne implikacije za razne domene ljudskog života: od toga kakve osobine li�nosti osoba ima npr. je li ekstravertirana ili neuroti�na, za postizanje dobrobiti važnije je da ispunjava svoje osnovne psihološke potrebe.

Klju�ne rije�i: li�nost, petfaktorski model, osnovne psihološke potrebe, zadovoljstvo životom

3

Personality and basic psychological needs as predictors of life satisfaction Jasminka Sabol

The goal of this research has been to add to the understanding of life satisfaction concept through comparison of two theorethical models that explain it. Costa and McCrae's model of influence of personality dimensions on life satisfaction higlights the positive influence of extraversion and negative influence of neuroticism. On the other hand, self-determination theory and self-concordance model posit that fullfilment of basic psychological in sense of accumulation of daily attainment of experiences of autonomy, competence and relatedness needs predicts life satisfaction. There were 1166 participants in online research aged from 21 to 35 years, different status of employement and different academic level. International Personality Item Pool IPIP50 scale has been used to measure personality (five-factor test), Basic Psychological Needs Scale and Satisfaction with Life Scale (SWLS). The results confirmed the previous research and models of influence on life satisfaction which we have compared: Extraversion, neuroticism and conscientiousness are significant predictors of life satisfaction among personality dimensions, whereas extraversion and conscientiousness are positive and neuroticism is negative predictor; satisfaction of basic psychological needs is strong positive predictor of life satisfaction. The result of hyerarchical regressional analisys which we did to compare two models suggests that the satisfaction of basic psychological needs predicts life satisfaction over and beyond personality dimensions. Personality traits do not add to life satisfaction prediction of bacic psychological needs. Result is understandable from motivational approach to personality perspectives, which assumes needs are more basic and more simple constructs which influence development of personality. The result contributes to understanding of life satisfaction concept: to achieve well being, it is more important that a person satisfies her basic psychological needs for autonomy, competence and realtedness, than what kind of person she is, i.e. if she was extraverted or neurotic.

Keywords: personality, Big Five, life satisfaction, basic psychological needs

4

Uvod

Dugo vremena istraživanja subjektivne dobrobiti (eng. subjective well-being)

bavila su se varijablama koje zapravo nisu povezane sa sre�om. U velikoj analizi

dotadašnjih istraživanja Myers i Diener (1995; prema King i Napa, 1998) utvrdili su da

broj istraživanja koja istražuju negativna stanja nadmašuje istraživanja pozitivnih stanja

u omjeru od 17 prema 1. U pokušaju da se znanstveno potvrde uvriježena uvjerenja o

tome što �ovjeka �ini sretnim, istraživanja su posve�ena brojnim faktorima kao što su

spol, dob, rasa, prihodi, stupanj obrazovanja, bra�ni status i drugi. No, Myers i Diener

zaklju�ili su da poznavanje tih faktora ne daje puno informacija o tome koliko je osoba

sretna i zadovoljna životom. U svom zaklju�ku pozvali su znanstvenike na to da

usmjere istraživanja na bolje razumijevanje sre�e i dobrobiti. Kao odgovor na

istraživanja negativnih stanja, npr. nezadovoljstva ili depresije, kao i vanjskih faktora

odnosno uvjeta u kojima ona nastaju ili se održavaju, pokret pozitivne psihologije

usmjerio je znanstveni pristup u smjeru pozitivne orijentacije u istraživanju

individualnog iskustva i time otvorio potpuni opseg istraživanja psihološke i

subjektivne dobrobiti. Istraživa�e danas zanimaju razlike me�u ljudima koje ukazuju na

pozitivnu subjektivnu dobrobit. Istražuju se faktori koji �ine sre�u, zadovoljstvo,

kreativnost i druge aspekte dobrobiti.

Konstrukti kojima se pokušava konceptualizirati subjektivna dobrobit su:

globalno zadovoljstvo životom, zadovoljstvo pojedinim domenama života, prisutnost

pozitivnih afektivnih iskustava (ugodno raspoloženje i emocije) te relativna odsutnost

negativnih afektivnih iskustava (neugodna raspoloženja i emocije). U istraživanjima

subjektivne dobrobiti dobrobit se sagledava iz subjektivne perspektive odgovaratelja,

dakle, daje se važnost njegovu svjetonazoru. Istraživa�i su zainteresirani za dugoro�ni

osje�aj zadovoljstva, iako se ne zanemaruju i kratkotrajna raspoloženja i emocije. Ne

istražuju se samo negativna stanja poput depresije i anksioznosti. Postizanje pozitivne

subjektivne dobrobiti uklju�uje pozitivna iskustva kao što su zadovoljstvo životom i

pozitivne emocije (Diener 1984, prema Shimack, Oishi, Furr i Funder, 2004).

Ovim istraživanjem želi se doprinijeti razumijevanju procesa koji leže u osnovi

zadovoljstva životom. Zadovoljstvo životom kognitivna je komponenta subjektivne

dobrobiti. Odnosi se na evaluacijski proces u kojem osoba ocjenjuje kvalitetu svog

5

života prema svom jedinstvenom setu kriterija (Shin i Johnson, 1978; prema Pavot i

Diener, 1993). Tako su procjene zadovoljstva životom subjektivne procjene koje

omogu�uju osobi da koristi bilo koju informaciju koju smatra relevantnom za evaluaciju

vlastitog života. Iako postoji slaganje o najvažnijim komponentama "dobrog života" kao

što su zdravlje i uspješni odnosi, pojedine osobe pripisuju razli�itu težinu tim

komponentama i imaju razli�ite standarde "uspješnosti" u pojedinim domenama života.

Zato je važno razumjeti globalnu procjenu ne�ijeg života, umjesto zadovoljstvo

pojedinim aspektima kao što su posao, odnosi i zdravlje (Pavot i Diener, 1993).

Istraživanja su pokazala da procjene globalnog zadovoljstva životom mjerene

Skalom zadovoljstva životom imaju zna�ajnu pozitivnu povezanost s pozitivnim i

zna�ajnu negativnu povezanost s negativnim emocionalnim tonom (eng. affect) (prema

Pavot i Diener 1993). Bra�ni status i zdravlje imaju uglavnom pozitivne korelacije sa

zadovoljstvom životom, dok nisu utvr�ene povezanosti sa dobi i spolom (Arrindell i sur

1991.; George, 1991; prema Pavot i Diener 1993). Trenuta�no raspoloženje i vremenske

prilike utje�u na procjene zadovoljstva životom i druge procjene subjektivne dobrobiti.

Zadovoljstvo životom, kao i drugi aspekti subjektivne dobrobiti, imaju relativnu

stabilnost kroz vrijeme, iako se umjereno mijenjaju u reakciji na životne promjene.

Kako se kre�emo kroz život, naši ciljevi i potrebe se mijenjanju, ali nam osje�aj

dobrobiti ostaje relativno stabilan (Pavot i Diener, 1993).

Francois La Rochefoucauld još je u sedamnaestom stolje�u zapisao da sre�a i

nesre�a ovise jednako o temperamentu kao i o okolnostima. Istraživanja potvr�uju

tvrdnje da ugodne ili neugodne emocije, kao i procjena zadovoljstva životom variraju

više u skladu s temperamentom nego životnim okolnostima i trenutnim uvjetima.

Campbel, Converse i Rogers (prema Eddington, 2004) utvrdili su da demografski

faktori dob, spol, prihod, rasa, stupanj edukacije i bra�ni status objašnjavaju manje od

20% varijance subjektivne dobrobiti. Argyle navodi da vanjske okolnosti objašnjavaju

oko 15% varijance subjektivne dobrobiti. Zaklju�uje se da su osobne reakcije na životne

doga�aje važnije od samih doga�aja i da karakteristike li�nosti utje�u na to kakve �emo

reakcije imati, odnosno, da su najja�i i najzna�ajniji prediktor zadovoljstva životom

unutrašnji faktori, odnosno faktori li�nosti (prema Eddington, 2004).

6

Osobine li�nosti kao prediktori zadovoljstva životom

"Tek mali broj ljudi ne bi se složilo da je za normalne ljude glavna determinanta

trenutne sre�e specifi�na situacija u kojoj se osoba nalazi. Sva�a s prijateljem u kojoj

su nam povrije�eni osje�aji ili zubobolja �ine da se osje�amo nezadovoljnima;

komplimenti nas oraspolože, dobar obrok koji smo pojeli �ini nas zadovoljnima. Utjecaj

osobina li�nosti na bilo koji od tih osje�aja nesumnjivo je malen. No, s vremenom, mali

ali dosljedni efekti osobina li�nosti pojavljuju se kao sustavni izvor varijacija u osje�aju

sre�e, dok razli�ite situacijske determinante koje više ili manje slu�ajno variraju, imaju

tendenciju poništiti jedne druge." ( Epstein, prema Costa i McCrae, 1980, str. 676).

U okviru interpretacija petfaktorskog modela li�nosti najja�e i najkonzistentnije

veze izme�u li�nosti i komponenti dobrobiti prona�ene su u istraživanju dimenzija

ekstraverzije i neuroticizma. Pokazalo se da ekstraverzija i neuroticizam imaju jaku

povezanost s afektivnim komponentama subjektivne dobrobiti. Neuroticizam, koji se

tuma�i kao kontrastan emocionalnoj stabilnosti, zdravorazumski se povezuje s �estim

iskustvom anksioznosti, nervoze, tuge i drugih neugodnih emocija, što je i potvr�eno

kroz istraživanja (Izard, Libero, Puntam i Hayes, 1993; Watson i Clark, 1992; prema

Shimack, Oishi, Furr i Funder, 2004). Povezanost ekstraverzije s pozitivnim afektom

manje je o�ita. Ekstraverzija je nešto složeniji konstrukt. Implicira energi�an pristup

socijalnom i materijalnom svijetu. Obi�no se ekstravertiranu osobu opisuje kao

pri�ljivu, društvenu, asertivnu, energi�nu i aktivnu. Važna faceta ekstraverzije jest i

sklonost doživljavanju pozitivnih emocija (Costa i McCrae, 1992; Izard i sur.,1993;

Watson i Clark, 1992; prema Shimack, Oishi, Furr i Funder, 2004).

Costa i McCrae su demonstrirali da individualne razlike u osobinama li�nosti

prethode i individualnim razlikama u osje�aju sre�e i njegovi su snažni prediktori kroz

period od 10 godina. Postavili su model utjecaja osobina li�nosti na subjektivnu

dobrobit, u kojem su predstavili neuroticizam i ekstraverziju kao glavne aspekte li�nosti

iz kojih proizlazi pozitivni odnosno negativni afekt: ekstraverzija vodi doživljavanju

više pozitivnih iskustava, a neuroticizam vodi doživljavanju više negativnih iskustava.

Osoba "balansira" negativni i pozitivni afekt da bi došla do ukupnog osje�aja

subjektivne dobrobiti, koja se može mjeriti kao moral, zadovoljstvo životom, nada ili

jednostavno sre�a (Costa i McCrae, 1980).

7

Schimmack, Diener i suradnici postavili su medijacijski model utjecaja li�nosti

na zadovoljstvo životom (Schimmack, Diener i sur. 2002; prema Shimack, Oishi, Furr i

Funder, 2004). Nadovezuju se na model Coste i McCraea o utjecaju ekstraverzije i

neuroticizma na afektivnu komponentu subjektivne dobrobiti. Ekstraverti imaju

pozitivniju hedonisti�ku bilancu (omjer pozitivnog i negativnog emocionalnog tona) od

introverata, i neuroti�ni ljudi imaju negativniju hedonisti�ku bilancu od emotivno

stabilnih osoba. Medijacijski model o utjecaju osobina li�nosti na zadovoljstvo životom

pretpostavlja da se ljudi oslanjaju na hedonisti�ku bilancu kada procjenjuju

zadovoljstvo životom u cijelosti. Ljudi koji imaju pozitivnu hedonisti�ku bilancu

procjenjuju svoj život više zadovoljavaju�im. Ekstraverzija i neuroticizam dobri su

prediktori zadovoljstva životom jer utje�u na afektivno iskustvo, a ljudi se oslanjanju na

afektivno iskustvo kada procjenjuju zadovoljstvo životom (Schimmack, Diener i sur.

2002; prema Shimack, Oishi, Furr i Funder, 2004).

Povezanosti drugih osobina li�nosti sa zadovoljstvom životom su manje

istraživane i potrebne su dodatne analize za tuma�enje tog odnosa. Costa i McCrae

tuma�e utjecaj savjesnosti na zadovoljstvo životom kao instrumentalan: aktivno

planiranje, i disciplina osiguravaju dosljednost u ponašanju, npr. eliminaciju stresa koji

nose nedovršeni zadaci (Costa i McCrae, 1991; prema Eddington 2004). Smatra se da

umjerena povezanost savjesnosti i ugodnosti s indikatorima dobrobiti ovisi o tome u

kojoj mjeri je osoba s tim osobinama nagra�ena odre�enim životnim okolnostima

(Shimack, Oishi, Furr i Funder, 2004). Za petu dimenziju - intelekt, odnosno otvorenost

iskustvu smatra se da nije povezana s individualnim doživljavanjem pozitivnih i

negativnih emocija ili zadovoljstvom životom. Na primjer, Gottfredson je utvrdio da

otvorenost iskustvu ne korelira sa zadovoljstvom poslom (Gottfredson, 1994; prema

Eddington 2004).

Bazi�ne psihološke potrebe

Za razliku od pristupa koji indiciraju da se subjektivna dobrobit može pouzdano

i dosljedno povezati s osobinama li�nosti, pristup formiran kroz teoriju samoodre�enja

(eng. Self-Determination Theory) naglašavaju da je osobna dobrobit direktna funkcija

zadovoljavanja osnovnih psiholoških potreba. Teorija samoodre�enja (Ryan i Deci,

8

2000.) predstavlja perspektivu koja usvaja termin samorealizacije (eudemonije) kao

klju�ni definicijski aspekt psihološke dobrobiti - pokušava objasniti što zna�i

aktualizirati sebe i kako se to postiže. Istraživanja u okviru teorije samoodre�enja tako

istražuju faktore koji omogu�avaju (umjesto spre�avaju) psihološki rast, integritet i

dobrobit. Po definiciji, potrebe su, bilo fiziološke (Hull, 1943; prema Ryan i Deci 2000)

ili psihološke, energiziraju�a stanja koja, ukoliko su zadovoljena vode prema zdravlju i

dobrobiti. Nezadovoljenje potreba doprinosi patologiji i nedostatku dobrobiti. Teorija

samoodre�enja, na tragu bioloških i evolucijskih pristupa, definiraju psihološke potrebe

kao organizmi�ke - uro�ene, esencijalne i univerzalne. Teorija govori o tri osnovne

psihološke potrebe - potreba za autonomijom, potreba za kompetencijom i potreba za

povezanoš�u (eng. relatedness) - koje trebaju biti zadovoljene kroz život i individualno

iskustvo kako bi se postigao psihološki rast (kroz mehanizme intrinzi�ne motivacije),

integritet (kroz internalizaciju i asimilaciju kulturalnih obrazaca) i psihološka dobrobit

(zadovoljstvo životom i psihološko zdravlje). Ukratko, teorija pretpostavlja da je

zadovoljenje osnovnih psiholoških potreba jasan prediktor mjera dobrobiti, zdravlja i

razvoja prakti�no svakoga (Ryan i Deci, 2000).

Potreba za autonomijom odnosi se na potrebu da imamo iskustvo da voljno i

samostalno podržavamo svoje aktivnosti. Suprotnost bi joj bila heteronomija ili

pretjerana vanjska kontrola. Kada osobi nedostaje osje�aj da sama kreira svoje

ponašanje, može doživjeti manje zadovoljstvo i više frustracije u životu (Deci i Ryan,

1991; Ryan, 1995; Sheldon i Kasser, 1995; prema Deci i Ryan, 2000). Ljudi koji se

ponašaju autonomno - iz više intrinzi�nih razloga ili razloga s kojima se mogu

identificirati - bilo u podru�ju religioznosti (Ryan, Rigby i King 1993; prema Deci i

Ryan, 2000) akademskoj domeni (Ryan i Connel, 1989; prema Deci i Ryan, 2000) ili

bliskim odnosima (Blais, Sabourin, Boucher i Vallerand, 1990; prema Deci i Ryan,

2000) pokazuju bolju prilago�enost od ljudi koji se ponašaju iz više izvanjskih,

kontroliranih, introjektiranih razloga u istim domenama. Teorija samoodre�enja

razlikuje autonomiju od individualizma ili neovisnosti, na na�in da osoba može biti

autonomno ili heteronomno ovisna ili autonomno ili heteronomno kolektivisti�ka.

Kompetencija se odnosi na potrebu da se osje�amo uspješni (efikasni) i da

imamo kontolu u odnosu na okolinu. Podržavaju je optimalni izazovi i konstruktivna, na

uspjeh usmjerna povratna sprega. Razli�iti istraživa�i isti�u potrebu za kompetencijom

9

kao glavni preduvjet za ostvarenje samopoštovanja i samopouzdanja (White,1963;

prema Deci i Ryan, 2000). Bandura naglašava da je osje�aj da osoba može realizirati

željene ishode klju�na determinanta psihološkog zdravlja (1977; prema Deci i Ryan,

2000). Suprotno tome, osje�aj da ponašanje ne dovodi do željenih ishoda može voditi

osje�aju bespomo�nosti i beznadnosti (Abramson, Metalsky i Alloy, 1989; Abramson,

Seligman i Teasdale, 1978; prema Deci i Ryan, 2000) s brojnim negativnim

posljedicama.

Potreba za povezanoš�u je potreba osobe da se osje�a povezana s drugim

ljudima i socijalnim grupama i poti�u je toplina, briga i osje�aj zna�aja za druge. Sve

teorije ljudske motivacije i razvoja uklju�uju sli�an koncept unutarnjeg procesa kojim

ljudi traže i uspostavljaju zadovoljavaju�e odnose s drugim ljudima. U psihološkoj i

medicinskoj literaturi jasno je ustanovljeno da osobe koje su bolje integrirane u

socijalnu mrežu i koje imaju zadovoljavaju�e odnose s drugima imaju tendenciju da

žive duže, imaju bolje mentalno i fizi�ko zdravlje (Berschield i Reis, 1998; prema Reis,

Sheldon i sur. 2000).

Teorija samoodre�enja bavi se istraživanjem kroskulturalnih i razvojnih faktora

koji utje�u na na�ine izražavanja, ispunjavanja i podrške za zadovoljavanje osnovnih

psiholoških potreba. Utvr�ena je povezanost vrste osobnih ciljeva (intrinzi�ni,

ekstrinzi�ni) s ostvarenjem dobrobiti. Postizanje intrinzi�nih aspiracija pozitivno je

povezano s indikatorima dobrobiti, dok je usmjerenost na ostvarenje ekstrinzi�nih

ciljeva negativno povezana s indikatorima dobrobiti (Ryan, Sheldon, Kasser i Deci,

1996; prema Ryan i Deci, 2000).

Nema mnogo istraživanja o povezanosti samoprocjena zadovoljenja osnovnih

psiholoških potreba s indikatorima dobrobiti, no sva ukazuju na sli�an zaklju�ak da

zadovoljenje psiholoških potreba korelira s pove�anom dobrobiti. Kasser i Ryan utvrdili

su da je podrška za zadovoljenje potrebe za autonomijom i povezanoš�u dobar prediktor

dobrobiti me�u stanovnicima umirovljeni�kog doma. Baard, Deci i Ryan (1998)

pokazali su da je zadovljenje potreba za autonomijom, kompetencijom i povezanoš�u na

radnom mjestu dobar prediktor u�inkovitosti i zadovoljstva radom (sve prema Deci i

Ryan, 2000). Utjecaj zadovoljenja psiholoških potreba na svakodnevno zadovoljstvo

(eng. ��������������� tuma�i se kroz teoriju samoodre�enja time da osoba kroz izbor

dnevnih aktivnosti u odre�enom stupnju zadovoljava svoje razli�ite potrebe. Iako su i

10

potrebe i aktivnosti razli�ite, pretpostavlja se da upravo postizanje iskustava

kompetencije, autonomije i povezanosti poboljšava osje�aj dobrobiti. Sheldon i

suradnici (1996; prema Sheldon i Elliot, 1999) , potvrdili su u svojem istraživanju da

zadovoljenje te tri potrebe, odnosno prisutnost te tri kvalitete iskustva kreira "dobar

dan", odnosno da se svakom od njih ponaosob može predvidjeti dnevno pozitivno

raspoloženje, vitalnost i psihološko zdravlje. Istu pretpostavku potvrdili su Reis i

suradnici (Reis, Sheldon, Gable, Roscoe i Ryan, 2000).

Sheldon i Elliot postavljaju model samopodudarnosti (eng. self-concordance) u

kojem tuma�e da akumulacija takvih iskustava s vremenom vodi pove�anju dugoro�ne

dobrobiti (Sheldon i Elliot, 1999). Osoba se u procjeni svoje dobrobiti barem dijelom

oslanja na iskustva koja može prizvati iz relevantnih prošlih iskustava (Kahneman,

1997; prema Sheldon i Elliot, 1999) i da bi, kada bi imala relativno velik broj

emocionalno pozitivnih iskustava, procijenila svoju dobrobit, sre�u i zadovoljstvo

višima (Diener, Sandvik i Pavot, 1990; prema Sheldon i Elliot, 1999). Zaokružuju

model pretpostavkom da su upravo iskustva koja karakteriziraju osje�aji kompetencije,

samostalnosti (autonomije) i uspješnih odnosa ona vrsta pozitivnih iskustava na kojima

ljudi temelje procjene svoje dobrobiti, jer ljudi imaju uro�ene potrebe za takvim

iskustvima (Ryan, Kuhl i Deci, 1997; prema Sheldon i Elliot, 1999).

Ciljevi i problemi istraživanja

Dva razli�ita pristupa koji su predstavljeni razli�iti su pogledi na pitanje što

ljude �ini zadovoljnima životom. S jedne strane je postavka da su realtivno stabilne,

dijelom nasljedne i univerzalne osobine li�nosti jaki i dosljedni indikatori zadovoljstva

životom. Viša ekstraverzija doprinosi ve�em iskustvu pozitivnog afekta, neuroticizam

doživljavanju negativnog afekta, a osoba se oslanja na hedonisti�ku bilancu (omjer

prisustva pozitivnog i negativnog afekta) kako bi donijela procjenu zadovoljstva

životom. S druge strane, teorija samoodre�enja pretpostavlja da �e zadovoljenje

osnovnih psiholoških potreba - potrebe za autonomijom, kompetencijom i povezanoš�u

- rezultirati ve�om subjektivnom dobrobiti, a time i njenom važnom komponentom -

zadovoljstvom životom.

11

Prvi problem ovog istraživanja je utvrditi povezanost osobina li�nosti prema

petfaktorskom modelu (ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, neuroticizam i intelekt) sa

zadovoljstvom životom. Na osnovi drugih istraživanja, o�ekuje se pozitivna povezanost

zadovoljstva životom s ekstraverzijom i negativna povezanost s neuroticizomom i slaba

pozitivna povezanost savjesnosti sa zadovoljstvom životom. Ne o�ekuje se povezanost

ugodnosti i intelekta sa zadovoljstvom životom.

Drugi problem istraživanja jest istražiti povezanost zadovoljenja osnovnih

psiholoških potreba sa zadovoljstvom životom. Temeljem postavki teorije

samoodre�enja postavljamo hipotezu da postoji pozitivna povezanost zadovoljenja sve

tri osnovne psihološke potrebe s procjenom zadovoljstva životom.

I kona�no, glavni cilj ovog istraživanja jest usporediti dva modela, odnosno

utvrditi koji od dva seta varijabli (osobine li�nosti, odnosno osnovne psihološke

potrebe) zna�ajnije doprinosti predikciji zadovoljstva životom. Zdravorazumski, zbog

logi�ne sli�nosti koncepta zadovoljenja potreba i zadovoljstva životom i nešto manje

o�ite povezanosti osobina li�nosti sa zadovoljstvom životom, o�ekujemo de �e potrebe

biti snažniji prediktori zadovoljstva životom od osobina li�nosti.

Metoda

Postupak i sudionici istraživanja

Ispitivanje je provedeno tijekom dva tjedna u ožujku 2005. godine primjenom

online upitnika. Sudionici su pristupili upitnicima na web stranici http://licnost.inet.hr.

Tehni�ki, upitnici su kreirani kao web stranice koriste�i PHP, a podaci su pohranjivani u

MySQL bazu. Za svakog u bazu su pohranjeni podaci iz sva tri upitnika. Zabilježeno je

i vrijeme ispunjavanja, te s koje IP adrese sudionik ispunjava upitnik, što je kasnije

korišteno za kontrolu višestrukog ispunjavanja.

Putem elektroni�ke pošte poslan je poziv na sudjelovanje u istraživanju, i poziv

da se on proslijedi drugim potencijalnim sudionicima. Na naslovnoj stranici istraživanja

sudionici su dobili uputu u kojoj su zamoljeni da upitnike ispunjavaju iskreno i potpuno.

Obavješteni su da je ispitivanje anonimno i da �e se podaci koristiti isklju�ivo u

istraživa�ke svrhe. Potom su pristupili ispunjavanju upitnika. Raspon trajanja

12

ispunjavanja upitnika je bio izme�u 10 i 27 minuta. Sudjelovalo je ukupno 1166

sudionika, od �ega 65,6 % žena (n=765) i 34,4 % muškaraca (n=401) muškaraca.

Raspon dobi sudionika je od 21 do 35 godina. Sudionici su razli�itog stupnja

obrazovanja (13,5% završena srednja škola, 38,9% trenutno studiraju, 40,5% završena

viša ili visoka škola i 7,2% postdiplomski studij ili specijalizacija) i statusa zaposlenja

(38,6% studiraju, 55,7% zaposleni i 5,7% nezaposleni).

Mjerni instrumenti

Za online primjenu u ovom istraživanju odabrani su slijede�i upitnici: IPIP50 za

ispitivanje li�nosti (International Personality Item Pool, 2001). Za ispitivanje

zadovoljstva životom korištena je Skala zadovoljstva životom (Pavot i Diener, 1993) a

za procjenu zadovoljenja psiholoških potreba Skala osnovnih psiholoških potreba (Deci

i Ryan, 2000). Osim toga, prikupljeni su osnovni demografski podaci (dob, spol,

završeni stupanj školovanja, status zaposlenja).

IPIP50

50 �esti�na verzija International Personality Item Pool (IPIP) skale za ispitivanje

osobina li�nosti kra�a je verzija Goldbergovog IPIP100 kros-kulturalnog Big-Five

upitnika (International Personality Item Pool; IPIP50, 2001) koji je razvijen kako bi bio

predstavljen zajedni�ki format �estica za usporedbu individualnih razlika me�u

nacijama. Upitnik se sastoji od 50 �estica koje obuhva�aju kratke tvrdnje (nešto duže od

pridjeva). Zadatak sudionika je da za svaku tvrdnju ozna�i koliko pojedini iskaz opisuje

baš njega, onakvog kakav se sada vidi. Sudionik ispitivanja ozna�ava uz svaku tvrdnju

broj koji odgovara njegovom samoopisu na skali od 5 stupnjeva (1 – potpuno neto�no; 5

- potpuno to�no). Za svaku od pet dimenzija li�nosti postoji 10 tvrdnji. Prijevod na

hrvatski upitnika IPIP100 �ija je ovo kra�a verzija u�inio je dr. Boris Mla�i� (Mla�i�,

2002). Dimenzije li�nosti i tvrdnje koje ih prezentiraju su ekstraverzija (npr. Na

zabavama razgovaram s mnogo razli�itih osoba), ugodnost (npr. Osjetljiv(a) sam na

tu�e osje�aje), savjesnost (npr. Volim red ili Posao obavljam to�no i precizno.,)

neuroticizam (npr. �esto mijenjam raspoloženja ili Lako me je razdražiti) i intelekt

13

(npr. Provodim vrijeme razmšljaju�i ). Cronbachov alfa (�) unutarnje konzistencije

ukazuje na dobru pouzdanost pojedinih dimenzija. Za dimenziju ekstraverzije taj

koeficijent iznosi � = .88, za dimenziju ugodnosti � = .81, za dimenziju savjesnosti � =

.82, za dimenziju neuroticizma � =.90 te za dimenziju intelekta � =.78.

Skala zadovoljstva životom

Skala zadovoljstva životom (eng. Satisfaction With Life Scale) (Pavot i Diener,

1993) sastoji se od 5 tvrdnji koje se odnose na zadovoljstvo životom. Od sudionika se

o�ekuje da ozna�i u kojoj mjeri se tvrdnje (npr. Moj život je vrlo blizu onome što

smatram idealnim.) odnose na njegov život. Sudionik to ozna�ava na skali od 1 -

potpuno neistinito do 7 - potpuno istinito. Ukupan rezultat na skali je zbroj rezultata

svih pet tvrdnji i ozna�ava stupanj zadovoljstva životom pri �emu viši rezultati upu�uju

na ve�e zadovoljstvo. Unutarnja konzistencija ovog upitnika je visoka i iznosi � = .79.

Skala osnovnih psiholoških potreba

Skala osnovnih psiholoških potreba (eng. Basic Psychological Needs Scale)

(Deci i Ryan, 2000) sastoji se od 21 tvrdnje, od �ega je 7 tvrdnji za procjenu

zadovoljenja potrebe za autonomijom ( npr. U svakodnevnom životu �esto moram raditi

ono što drugi kažu.), 6 tvrdnji za procjenu zadovoljenja potrebe za kompetencijom (npr.

Ve�inu vremena u onome što radim imam osje�aj uspjeha ili postignu�a.), te 8 tvrdnji

za procjenu zadovoljenja potrebe za povezanoš�u (npr. Ljude s kojima se �esto družim

smatram svojim prijateljima.). Sudionici ozna�avaju na skali od 1-7 (potpuno neistinito

do potpuno istinito) u kojoj mjeri se tvrdnje koje govore o ispunjenosti psiholoških

potreba odnose na njihov život. Rezultat skale �ine tri prosjeka (za svaku subskalu) koji

pokazuju na stupanj zadovoljenja pojedinih potreba. Unutarnja konzistencija iznosi � =

.73 za subskalu potrebe za autonomijom, � = .71 za subskalu potrebe za kompetencijom

i � = .74 za subskalu potrebe za povezanoš�u.

14

REZULTATI

Deskriptivna statistika

Osobine li�nosti

U tablici 1 nalazi se deskriptivna analiza rezultata dobivenih primjenom IPIP50

petfaktorskog upitnika li�nosti za sve sudionike, te za ženske i muške ispitanike

zasebno. Ukupni raspon rezultata je izme�u 10 i 50 za svaku osobinu. Provjerene su

mogu�e razlike unutar našeg uzorka s obzirom na spol. Prona�ene su male statisti�ki

zna�ajne razlike izme�u muških i ženskih sudionika istraživanja u rezultatima za

ekstraverziju, ugodnost, neuroticizam i intelekt. Žene su imale više rezultate na

ekstraverziji i ugodnosti, dok imaju nižu emocionalnu stabilnost (viši rezultat na

neuroticizmu) i niži rezultat na dimenziji intelekt. U tablici 1 nalaze se i rezultati t-testa

za nezavisne uzorke.

Tablica 1.

Deskripcija rezultata dobivenih online primjenom upitnika li�nosti IPIP50

Osobine li�nosti Ekstraverzija Ugodnost Savjesnost Neuroticizam Intelekt

M SD M SD M SD M SD M SD

svi 34.2 7.01 39.9 5.0 35.1 6.4 28.7 7.65 38.4 5.1

ž 34.6 6.77 40.8 4.53 35.3 6.43 29.7 7.39 38.0 5.17

m 33.5 7.41 38.1 5.53 34.7 6.32 26.9 7.83 39.1 4.9

t 2,47* 8.98** 1.39 6.05** -3.34* Napomena: M =aritmeti�ka sredina; SD =standardna devijacija; t - vrijednosti t-testa; svi - �itav uzorak; m - muški; ž - ženski; N=1166, n(ž)=765 ; n(m)=401; * p<.05 ; ** p<.01

Kolmogorov - Smirnov test pokazuje da se rezultati distribuiraju normalno za

ekstraverziju, neuroticizam i intelekt. Ne distribuiraju se normalno rezultati na

ugodnosti (Z=3.35, p<.001) i savjesnosti (Z=2.41, p<.001). Odstupanja kod distribucije

rezultata ugodnosti su nagnutost -.63 i spljoštenost .66, a za savjesnost nagnutost

distribucije je -.26, a spljoštenost -.40.

15

Zadovoljenje osnovnih psiholoških potreba

U tablici 2 prikazani su rezultati dobiveni na Skali osnovnih psiholoških potreba,

za sve sudionike, te za ženske i muške ispitanike zasebno. Ukupni raspon rezultata je

izme�u 1 i 7. Provjerene su mogu�e razlike unutar našeg uzorka s obzirom na spol.

Prona�ene su statisti�ki zna�ajne razlike izme�u muških i ženskih sudionika u

zadovoljenosti potreba za autonomijom i povezanoš�u. Žene su u oba slu�aja imale više

rezultate. U tablici 2 nalaze se i rezultati t-testa za nezavisne uzorke.

Nisu prona�ene statisti�ki zna�ajne razlike unutar uzorka u stupnju ispunjenja

osnovnih psiholoških potreba obzirom na dob, stupanj školovanja i status zaposlenja.

Tablica 2.

Deskripcija rezultata dobivenih online primjenom Skale osnovnih psiholoških potreba

Bazi�ne psihološke potrebe

Autonomija Kompetencija Povezanost

M SD M SD M SD

svi 5.0 .91 5.0 .96 5.5 .84

ž 5.0 .93 5.0 .99 5.6 .81

m 4.9 .91 5.1 .91 5.4 .87

t 2.61** -.87 4.43** Napomena: M =aritmeti�ka sredina; SD =standardna devijacija; t - vrijednosti t-testa; svi - �itav uzorak; m - muški; ž - ženski; N=1166; n(ž)=765 ; n(m)=401; ** p<.01

Kolmogorov - Smirnov test pokazuje da distribucije rezultata zadovoljenja potreba

odstupaju od normalne distribucije (autonomija Z=1.96 p<.01; kompetencija Z=2.35,

p<.001; povezanost Z=2.29 p<.001), no odstupanja distribucije nisu visoka za sve tri

potrebe: za autonomijom (nagnutost -.45, spljoštenost .33), kompetencijom (nagnutost -

.33, spljoštenost -.24) i povezanoš�u (nagnutost -.57, spljoštenost -.37).

Zadovoljstvo životom

Deskriptivne vrijednosti za rezultate na Skali zadovoljstva životom prikazane su

u tablici 3. Ukupni raspon rezultata je izme�u 5 i 35. Utvr�ena je mala ali statisti�ki

zna�ajna razlika izme�u muških i ženskih ispitanika.

16

Tablica 3.

Deskripcija rezultata dobivenih online primjenom Skale zadovoljstva životom

Zadovoljstvo životom

M SD

svi 22.4 5.69

ž 22.8 5.64

m 21.7 5.72

t 3.14 ** Napomena: M =aritmeti�ka sredina; SD =standardna devijacija; t - vrijednost t-testa;

svi - �itav uzorak; m - muški; ž - ženski; N=1166; n(ž)=765 ; n(m)=401; ** p<.01

Kolmogorov-Smirnov test pokazuje da distribucija rezultata zadovoljstva životom

odstupa od normalne (Z =2.59 ; p<.001). Odstupanja distribucije nisu velika (nagnutost -

0.36, spljoštenost -0.30) sli�no kao i u distribucijama dimenzija li�nosti i psiholoških

potreba, te su dalje primjenjene parametrijske analize.

Korelacijska i regresijska analiza

Korelacijska i regresijska analiza omogu�ujem nam odgovor na postavljene

probleme o povezanosti osobina li�nosti, psiholoških potreba i zadovoljstva životom.

Kao što je o�ekivano, korelacije osobina li�nosti sa zadovoljstvom životom u skladu su

s drugim nalazima istraživanja odnosa osobina li�nosti i zadovoljstva životom. Potvrdili

smo zna�ajnu pozitivnu povezanost ekstraverzije i zna�ajnu negativnu povezanost

neuroticizma sa zadovoljstvom životom.

Iako smo utvrdili da postoje spolne razlike u osobinama li�nosti, osnovnim

psihološkim potrebama i zadovoljstvu životom, pokazalo se da one nemaju zna�ajan

utjecaj na rezultate regresijske i korelacijske analize, te su svi daljnji rezultati prikazani

za ukupni uzorak, bez podjele po spolu.

Iz prikaza korelacija u tablici 4 možemo vidjeti da su korelacije ugodnosti,

savjesnosti i intelekta sa zadovoljstvom životom male i zna�ajne (r do .20). U istoj

tablici nalaze se i korelacije izme�u psiholoških potreba i zadovoljstva životom.

Dobivene su o�ekivane, statisti�ki zna�ajne pozitivne korelacije zadovoljenja sve tri

osnovne psihološke potrebe sa zadovoljstvom životom. Te su korelacije ve�e od

korelacija osobina li�nosti sa zadovoljstvom životom.

17

Tablica 4.

Vrijednosti koeficijenta korelacija izme�u osobina li�nosti, psiholoških potreba i zadovoljstva životom

Psihološke potrebe

Zadovoljstvo životom Autonomija Kompetencija Povezanost

Zadovoljstvo životom - .55 .56 .40 Ekstraverzija .31 .38 .39 .47

Ugodnost .17 .18 .16 .42

Savjesnost .20 .13 .26 .11

Neuroticizam -.37 -.46 -.45 -.32

Intelekt .16 .16 .30 .12 Napomena: N=1166; sve korelacije zna�ajne s p<.01

Osim toga, u tablici se može vidjeti da su korelacije osobina li�nosti i

zadovoljenja psiholoških potreba zna�ajne. Ve�e su pozitivne korelacije ekstraverzije sa

svim potrebama, ugodnosti s potrebom za povezanoš�u, intelekta s potrebom za

kompetencijom, te negativne korelacije neuroticizma sa svim potrebama.

Interkorelacije me�u osnovnim psihološkim potrebama su: autonomija i

kompetencija r=.55, autonomija i povezanost r=.56, te kompetencija i povezanost r=.41.

U tablici 5, koja prikazuje rezultate regresijske analize za osobine li�nosti i

zadovoljstvo životom vidi se da su ekstraverzija i neuroticizam, kao što je o�ekivano,

najja�i prediktori me�u osobinama li�nosti. Sveukupno, osobine li�nosti objašnjavaju

21% varijance zadovoljstva životom. Veli�ina i smjer regresijskih koeficijenta ukazuje

nam da što osoba ima viši rezultat na ekstravertirziji i savjesnosti, i niži rezultat na

neuroticizmu, to �e imati viši rezultat na skali zadovoljstva životom.

Tablica 5.

Regresijska analiza: osobine li�nosti kao prediktori zadovoljstva životom

Zadovoljstvo životom

beta (�) t Sažetak modela

Ekstraverzija .192 6.55** Ugodnost .049 1.71

Savjesnost .117 4.29** Neuroticizam -.291 -10.67** Intelekt .063 2.24

R = .46; R2 =.21 F=60.56**

Napomena: beta (�) - standardizirani regresijski koeficijent beta; N=1166; ** p< .01

18

U tablici 6 vidi se da zadovoljenje osnovnih psiholoških potreba objašnjava 40%

varijance zadovoljstva životom. Pokazali smo da su autonomija i kompetencija zna�ajni

jaki prediktori zadovoljstva životom. Veli�ina i smjer regresijskih koeficijenta ukazuje

nam da �e osoba biti to zadovoljnija životom što ima ispunjenije osnovne psihološke

potrebe.

Tablica 6.

Regresijska analiza: osnovne psihološke potrebe kao prediktori zadovoljstva životom

Zadovoljstvo životom beta (�) t Sažetak

Autonomija .309 10.15** Kompetencija .353 12.67** Povezanost .076 2.75**

R = .63;

R2 =.40

F=254.9** Napomena: beta (�) - standardizirani regresijski koeficijent beta, N=1166; ** p< .01

Usporedba osobina li�nosti i psiholoških potreba kao prediktora zadovoljstva životom

Kako bismo odgovorili na glavni problem istraživanja, hijerarhijskom

regresijskom analizom smo provjerili razlike predikcije ta dva seta varijabli na

zadovoljstvo životom.

Tablica 7.

Rezultati hijerarhijske regresijske analize: promjene u predikciji zadovoljstva životom s osobinama

li�nosti i osnovnim psihološkim potrebama

Napomena: beta (�) - beta, standardizirani regresijski koeficijent kona�ne regresijske jednadžbe, R2 - koeficijent determinacije; �R2 razlika R2 ; N=1166; * p<.05; ** p< .01

Zadovoljstvo životom

beta (�) t

Osobine li�nosti:

Ekstraverzija .021 .75

Ugodnost .017 .64

Savjesnost .054 2.02*

Neuroticizam -.053 -1.98*

Intelekt -.005 -.21

R2=21 �R2=.21

Psihološke potrebe:

Autonomija .295 9.40** Kompetencija .321 10.49** Povezanost .058 1.87

R2=.40 �R2=.19

F=254.9**

19

U prvoj analizi unešene su osobine li�nosti u prvom koraku, a u drugom osnovne

psihološke potrebe. Pokazalo se da su, u skladu s logi�nim o�ekivanjem osnovne

psihološke potrebe zna�ajno bolji prediktori zadovoljstva u odnosu na osobine li�nosti.

Regresijski koeficijenti osobina li�nosti zna�ajno su smanjeni kada su u analizu uvedene

i psihološke potrebe. Rezultati te analize, razlike u koeficijentu determinacije i

regresijski koeficijenti prikazani su u tablici 7.

U sljede�oj analizi dva seta varijabli uvedena su u analizu obrnutim redom.

Najprije su uvedene psihološke potrebe, a zatim u drugom koraku blok osobina li�nosti.

Pokazalo se da osobine li�nosti, iako samostalno objašnjavaju oko 21% varijance

zadovoljstva životom ne poboljšavaju predikciju zadovoljstva životom psiholoških

potreba (1. blok - psihološke potrebe: R2=.397; �R2=.397; 2. blok - osobine li�nosti:

R2=.406; �R2=.006).

RASPRAVA

Potvrdili smo hipotezu o pozitivnoj povezanosti ekstraverzije i negativnoj

povezanosti neuroticizma sa zadovoljstvom životom što je u skladu s drugim

istraživanjima koja uklju�uju petfaktorski model li�nosti (Diener i Lucas,1999;

Schimmack, Diener i Oshi 2002; prema Shimack, Oishi, Furr i Funder, 2004). Bazirano

na modelu utjecaja li�nosti na aspekte dobrobiti (Coste i McCrae, 1980) i medijacijskim

modelom utjecaja li�nosti na zadovoljstvo životom (Schimmack, Diener i sur. 2002;

prema Shimack, Oishi, Furr i Funder, 2004) možemo povezanost ekstraverzije i

neuroticizma sa zadovoljstvom životom tuma�iti na sljede�i na�in: obje osobine utje�u

na ukupni osje�aj dobrobiti - ekstraverzija vodi doživljavanju više pozitivnih, a

neuroticizam negativnih emocija, te je subjektivna dobrobit, kao omjer pozitivnih i

negativnih afektivnih iskustava, pozitivno povezana s ekstraverzijom i negativno

povezana s neuroticizmom. Kako se ljudi oslanjaju na afektivni aspekt (subjektivnu

dobrobit) kada procjenjuju zadovoljstvo životom, ekstraverzija i neuroticizam u

jednakom smjeru predvi�aju zadovoljstva životom. Takav je nalaz potvr�en i u

istraživanju Magnusa i Dienera u kojem se pokazalo da su ekstraverzija i neuroticizam

predvi�ale zadovoljstvo životom kroz �etverogodišnje razdoblje (1991; prema

Eddington, 2004). Ekstraverzija uklju�uje karakteristike kao što su društvenost,

20

dominantnost, aktivnost i toplina, te zna�ajno korelira s ugodnim emocijama, kao što su

radost i sre�a. Neuroticizam uklju�uje karakteristike kao što su anksioznost, pesimizam,

pove�ana osjetljivost u interpersonalnoj komunikaciji te tjelesni simptomi; zapravo

uklju�uje širok raspon neugodnih misli i emocija. Povezanost ekstraverzije s pozitivnim

emocijama, te neuroticizma s negativnim afektom potvr�ene su kroz brojna istraživanja

(Fujita,1991; Watson i Clark 1984; prema Eddington, 2004).

Osim jasnog utjecaja ekstraverzije i neuroticizma, u našem istraživanju dobili smo

o�ekivanu pozitivnu i zna�ajnu povezanost savjesnosti s procjenom zadovoljstva

životom i to je u skladu s rezultatima drugih istraživanja koja preporu�uju da se i taj

odnos pomnije istraži. Costa i McCrae tuma�e utjecaj savjesnosti na zadovoljstvo

životom time da savjesna osoba aktivno planira i disciplinom osigurava dosljednost u

ponašanju i tako eliminira stres koji nose nedovršeni zadaci, što doprinosi ukupnom

osje�aju dobrobiti (1991; prema Eddington, 2004). Smatra se da dimenzija intelekt,

odnosno otvorenost iskustvu nema direktni utjecaj na zadovoljstvo životom, no može

utjecati na intenzitet emotivnog iskustva tako što utje�e na to kako se ugodni odnosno

neugodni trenuci doživljavaju (Eddington, 2004). U ovom istraživanju, a u skladu s

o�ekivanjima, nismo utvrdili da su ugodnost i intelekt zna�ajni prediktori zadovoljstva

životom. Regresijska analiza pokazala je da osobine li�nosti objašnjavaju 20% varijance

zadovoljstva životom, što je u skladu s nalazima drugih istraživanja, vo�enim modelima

utjecaja osobina li�nosti na subjektivnu dobrobit (Coste i McCrae, 1980) i na

zadovoljstvo životom (Schimmack, Diener i sur. 2002; prema Shimack, Oishi, Furr i

Funder, 2004).

Rezultati korelacijske i regresijske analize o povezanosti zadovoljenja osnovnih

psiholoških potreba s procjenama zadovoljstva životom su o�ekivani i logi�ni. U skladu

s teorijom samoodre�enja i modelom samopodudarnosti, potvrdili smo hipotezu da je

zadovoljenje osnovnih psiholoških potreba zna�ajno i pozitivno povezano sa

zadovoljstvom životom. Utvrdili smo relativno visoke i zna�ajne pozitivne korelacije

izme�u zadovoljenja potrebe za autonomijom, potrebe za kompetencijom i potrebe za

povezanoš�u sa zadovoljstvom životom. U globalu, može se zaklju�iti da je

zadovoljenje osnovnih psiholoških potreba jasan prediktor zadovoljstva životom. Takav

zaklju�ak je naizgled o�it, jer se zapravo radi o sli�nim konceptima, no njegova potvrda

kroz istraživanja doprinosi razumijevanju koncepta zadovoljstva životom.

21

Razlika u predikciji zadovoljstva životom

U potrazi za odgovorom na glavni problem istraživanja kroz par hijerarhijskih

regresijskih analiza uspore�ena je prediktivna snaga osobina li�nosti na zadovoljstvo

životom s prediktivnom snagom osnovnih psiholoških potreba. Pokazalo se da su

osnovne psihološke potrebe zna�ajno bolji prediktori zadovoljstva u odnosu na osobine

li�nosti. Regresijski koeficijenti osobina li�nosti zna�ajno su smanjeni kada su u

regresiju uvedene i psihološke potrebe. Zadovoljenje tri osnovne potrebe zna�ajan je i

važan prediktor zadovoljstva životom (objašnjava 40% varijance zadovoljstva životom),

i zna�ajno doprinosi objašnjenju varijance (dodatnih 19%) zadovoljstva životom na

predikciju pomo�u osobina li�nosti. S druge strane, osobine li�nosti, iako zajedno

objašnjavaju 21% varijance zadovoljstva životom ne poboljšavaju predikciju

zadovoljstva životom psiholoških potreba.

Tuma�enje razlike u predikciji koju smo utvrdili možemo prona�i u razli�itim

pristupima li�nosti. Na primjer Murray bazira svoju motivacijsku teoriju li�nosti na

potrebama. Tvrdi da su potrebe u osnovi ponašanja, ljudi se me�usobno razlikuju po

potrebama koje imaju i intenzitetu tih potreba, a individualne razlike u potrebama

dovode do interindividualnih razlika me�u li�nostima. Nadalje smatra da prou�avanje

strukture i dinamike potreba zna�i i prou�avanje li�nosti. Poznavanje ne�ijih potreba

omogu�uje ne samo upoznavanje li�nosti, ve� i predvi�anje njegovog ponašanja,

postupaka, a i kontrolu ponašanja. Sli�nu osnovu imaju i druge motivacijske teorije,

npr. Maslowljeva (prema Fulgosi, 1990). Prema tome, potrebe su jednostavniji i po

definiciji bazi�niji konstrukti od osobina li�nosti. Ryan i Deci ih smatraju uro�enima i

univerzalnima, osnovnom "hranom" za psihi�ki razvoj osobe (Ryan i Deci, 2000).

Dinami�ni su dio osobe i utje�u na oblikovanje li�nosti. Osobine li�nosti su složeni

konstrukti koji nam služe za opis ponašanja (to je uostalom i osnova leksi�kog pristupa

na kojem je izgra�en petfaktorski model). Tako složeni konstrukti su varijabilniji i

imaju manju predikcijsku snagu razli�itih ishoda, uklju�uju�i i zadovoljstvo životom.

Iz dosadašnjih analiza možemo izvu�i jednostavan zaklju�ak da je za procjenu

zadovoljstva životom neke osobe važnije razumjeti u kojoj mjeri uspješno zadovoljava

svoje osnovne psihološke potrebe, nego razumijevanje kakva je li�nost, odnosno koliko

je depresivna, anksiozna i ljuta ili društvena, topla i aktivna. Akumulacija pojedina�nih

22

pozitivnih dnevnih iskustava u kojima imamo osje�aj da je naše ponašanje autonomno,

kompetento i da imamo ostvarene zadovoljavaju�e odnose s drugim ljudima vodi

dugoro�nom osje�aju dobrobiti, psihološkog zdravlja i razvoja prakti�no svake osobe

(Sheldon i sur.,1999). Na tragu toga, vrijedno je u razli�itim domenama ljudskog života

uzeti u obzir uvjete i na�ine na koji osoba prepoznaje, iskazuje i zadovoljava, odnosno

dobiva iz okoline podršku za zadovoljenje svojih psiholoških potreba. Ryan i Deci su

kroz istraživanja u okviru teorije samoodre�enja pokazali da su kako neki socijalni

konteksti podržavaju i poti�u zadovoljenje psiholoških potreba i time daju primjerenu

podršku uspješnom razvoju (npr. svi faktori koji omogu�uju, odnosno ne guše

intrinzi�nu motivaciju, a poti�u autonomnost ponašanja) . S druge strane, uvjeti kao što

su pretjerana kontrola, neprimjereni izazovi (prijetnje, rokovi, nametnuti ciljevi)

smanjuju intrinzi�nu motivaciju, time dovode do nedostatka inicijative i odgovornosti, a

zatim i do problema i psihopatologije (Ryan i Deci, 2000). Ovakvo je razumijevanje

procesa zadovoljenja psiholoških potreba primjenjivo na razli�ite ljudske aktivnosti:

edukaciju, poslovna okruženja, medicinsko lije�enje i psihoterapiju.

Ograni�enje zaklju�ka da su osnovne psihološke potrebe snažni prediktori

zadovoljstva životom jest mogu�nost o obrnutoj uzro�nosti - da trenutna procjena

zadovoljstva životom utje�e na procjene zadovoljenja potreba. Korelacijske analize koje

smo proveli ne mogu isklju�iti tu mogu�nost. Naime, iako su �estice zadovljstva

životom (npr. Moj život je vrlo blizu onom što smatram idealnim) i zadovoljenja

psiholoških potreba (npr. Ljudi koji me poznaju tvrde da sam dobra u onome što radim)

sadržajno razli�ite, korelacije osobina li�nosti i zadovoljstva životom vrlo su sli�ne i po

smjeru i po veli�ini korelacijama osobina li�nosti i psiholoških potreba (ekstraverzija

ima pozitivnu, a neuroticizam negativnu poveznast sa svim potrebama, ugodnost s

potrebom za povezanoš�u, a intelekt s potrebom za kompetencijom - vidi tablicu 4), što

ukazuje na relativnu sli�nost koncepta zadovoljstva životom i zadovoljenja psiholoških

potreba. Osobine li�nosti, kao relativno stati�ni konstrukti, u odnosu na psihološke

potrebe tada su u ovom istraživanju u neravnopravnom položaju kao prediktori

zadovoljstva životom. Neki autori su ponudili i dvosmjerni model kojim tuma�e da

raspoloženje može biti istovremeno i uzrok i posljedica nekog ishoda (Watson, 1988;

prema Reis i sur. 2000).

23

Metodološka ograni�enja

Internet ima izuzetan potencijal za istraživanje novih i starih fenomena u

ljudskom ponašanju. Na Internetu se nalazi golema koli�ina podataka, pove�ana je

dostupnost sudionika za istraživanja, otvoreni su novi tehnološki kanali komunikacije i

novi na�ini okupljanja ljudi. To sve omogu�ava i nove pristupe ispitivanju. Internet

istraživanje je podjednako riskantno kao i tradicionalne eksperimentalne metode, no

donosi nove metodološke probleme i potrebe za novim na�inima kontrole uvjeta

istraživanja (Kraut i sur., 2004). Tako je klju�no pitanje vezano uz metodološke izazove

primjene psiholoških instrumenata u online istraživanjima pitanje psihometrijskih

karakteristika tih instrumenata. Kako bi se stvarno iskoristio potencijal online

istraživanja, koje je ipak tek u za�ecima, Buchanan savjetuje istraživa�e da se svakako

bave online istraživanjima, i da punu pažnju posvete utvr�ivanju valjanosti online

instrumenata (Buchanan, 1999). Sva tri upitnika korištena u našem istraživanju imaju,

prema podacima iz literature i teorije, o�ekivanu faktorsku strukturu, i visoku unutarnju

konzistenciju. Buchanan u svom istraživanju ekvivalencije tradicionalnih i online mjera

osobina li�nosti navodi nekoliko primjera, a izme�u ostalog i online primjenu

Goldbergove IPIP50 skale, �iji prijevod smo mi koristili, koji indiciraju da su online i

offline verzije upitnika bile ekvivalentne (Buchanan, 1999).

Neki drugi nedostaci online istraživanja pridonose slabijoj mogu�nosti

generalizacije rezultata. Odnose se na smanjenu kontrolu koju (za razliku od

tradicionalnog istraživanja) eksperimentator ima nad uvjetima u kojima se istraživanje

odvija. Teško možemo provjeriti identitet sudionika, njihovu dob i spol; nemamo

mogu�nost provjere razumijevanja upute; ne možemo pratiti ponašanje sudionika u

ispunjavanju upitnika i osigurati da su uklju�eni i ozbiljno sudjeluju. Osim toga,

anonimna priroda Interneta omogu�ava ljudima da sudjeluju nemarno ili

nedobronamjerno. To može uklju�iti višestruko sudjelovanje iste osobe, ili širenje

adrese (URL) istraživanja s namjerom zatrpavanja web stranica (Kraut i sur, 2004).

Problem višestrukog sudjelovanja kontroliran je na dva na�ina. Najprije, sudionici su

prilikom pristupa upitniku imali izbor ozna�iti ispunjavaju li ga po prvi put i ozbiljno,

odnosno imali su mogu�nost isklju�iti svoje rezultate iz obrade ozna�avaju�i da su

upitnik ispunili više nego jednom ili neozbiljno. Osim toga, prije pristupa statisti�koj

24

obradi rezultata provedene su analize višestrukog sudjelovanja odnosno višestrukog

uzastopnog pristupa upitniku s iste IP adrese.

Još jedno važno ograni�enje online istraživanja je ograni�ena reprezentativnost

uzorka Internet korisnika za cijelu populaciju. Podatke dobivene u ovom istraživanju

treba pažljivo interpretirati, i zapravo ih ne možemo generalizirati. Razli�ite grupe

korisnika Interneta i razli�ite grupe sudionika op�enito, mogu pokazati razli�ite obrasce

rezultata strukture li�nosti, zadovoljenja psiholoških potreba i zadovoljstva životom.

Dobiveni podaci odnose se na specifi�nu grupu korisnika Interneta u Hrvatskoj, ljude

izme�u 21 i 35 godina koji su primivši putem elektroni�ke pošte generi�ki poziv na

istraživanje odlu�ili u istraživanju i sudjelovati (autoselekcija), te su bili dovoljno

motivirani da kompletno ispune upitnike. U svakom slu�aju, nalazi na bilo kojem

drugom "slu�ajnom" uzorku Internet korisnika vjerojatno �e se razlikovati od nalaza

ovog istraživanja.

Osim što je istraživanje provedeno online, što nosi gore navedena ograni�enja,

druga mogu�a ograni�enja ovog istraživanja su vezana uz Skalu zadovoljstva životom.

Odabrali smo izmjeriti zadovoljstva životom jednom veoma generalnom mjerom.

Primjenom druga�ijih mjera zadovoljstva životom mogli bismo dobiti nešto druga�ije

rezultate, no nekoliko je razloga zašto ne mislimo da bi to bitno utjecalo na rezultate

provedenih analiza. Naime, skala ima visoku o�itu sadržajnu valjanost ("Zadovoljna

sam svojim životom"), i prethodna istraživanja pokazala su na visoke korelacije

razli�itih mjera zadovoljstva životom (Andrews i Withey, 1976; prema Schimmack i

sur. 2004). Drugi problem je da se primjenom skale zadovoljstva životom ne može

dobit uvid u to koje je standarde osoba koristila u procjeni ukupnog zadovoljstva (koje

životne domene je procjenila). Izazov za budu�a istraživanja jest razumjeti proces na

koji na�in osoba dolazi do procjene zadovoljstva životom. Razumijevanje tog procesa

omogu�ilo bi daljnju interpretaciju rezultata dobivenih u ovom istraživanju.

U budu�im istraživanjima, za bolje razumijevanje odnosa osobina li�nosti sa

zadovoljstvom životom, bilo bi vrijedno upotrijebiti duži upitnik osobina li�nosti (npr.

IPIP-NEO, IPIP ekvivalent NEO-PI-R upitniku) koji bi dao uvid u pojedine facete

osobina li�nosti, a ne samo u pet osnovnih dimenzija.

U ovom istraživanju koristili smo samo samoprocjene zadovoljstva životom. To

zna�i da su sudionici mogli svjesno utjecati na svoj rezultat ukoliko su bili motivirani da

25

to u�ine. Budu�a istraživanja bi samoprocjenama trebala dodati i procjene drugih osoba

(vršnjaka, partnera, roditelja). Osim toga, za bolje razumijevanje utjecaja na

zadovoljstvo životom, trebalo bi detaljnije istražiti me�upovezanost korištenih

konstrukata s drugim mjerama koje indiciraju zadovoljstvo životom - demografski

faktori, pozitivne promjene u životnim okolnostima, zdravstveni status, razvoj novih

odnosa i interesa, traumati�na ili stresna iskustva i na�in izlaženja na kraj s njima.

ZAKLJU�AK

Cilj ovog istraživanja bio je doprinijeti razumijevanju zadovoljstva životom kroz

usporedbu dva seta varijabli koji ga objašnjavaju. Model utjecaja osobina li�nosti na

zadovoljstvo životom naglašava pozitivni utjecaj pozitivnih i negativni utjecaj

negativnih emocionalnih stanja, odnosno relativno stabilnih osobina ekstraverzije, koju

karakteriziraju društvenost, asertivnost, energi�nost i aktivnost, i neuroticizma, koji

odlikuju manja emocionalna stabilnost, tjelesni simptomi i negativna emocionalnost

(anksioznost, depresivnost, tuga, napetost) na zadovoljstvo životom. Teorije

samoodre�enja i model samopodudarnosti s druge strane naglašavaju da je za

zadovoljstvo životom važno ispunjavanje osnovnih psiholoških potreba u smislu

dugotrajnog akumuliranja dnevnog postizanja iskustava autonomije, kompetencije i

povezanosti. Iz rezultata našeg istraživanja moglo bi se zaklju�iti da za bolje

razumijevanje zadovoljstva životom treba obratiti pažnju na razumijevanje mehanizma

zadovoljavanja psiholoških potreba. Zadovoljenje psiholoških potreba za autonomijom,

kompetencijom i povezanoš�u snažniji je prediktor zadovoljstva životom od osobina

li�nosti. Osobine li�nosti ne poboljšavaju predikciju zadovoljstva životom pomo�u

psiholoških potreba. Takav je rezultat razumljiv iz perspektive motivacijskih pristupa,

koji smatraju potrebe bazi�nijim i jednostavnijim konstruktima od osobina li�nosti.

U budu�im istraživanjima, u smislu boljeg razumijevanja zadovoljstva životom

sveukupno, trebalo bi samoprocjenama dodati procjene drugih osoba, te dodatno

provjeriti kakvi su me�usobni odonosi osobina li�nosti, osnovnih psiholoških potreba i

drugih indikatora zadovoljstva životom - demografski faktori, pozitivne promjene u

životnim okolnostima, zdravstveni status, razvoj novih odnosa i interesa itd.

26

LITERATURA

Buchanan, T. (1999). WWW Personality Assessment: Evaluation of an on-line Five

Factor Inventory, Paper presented at the 1999 meeting of the Society for

Computers in Psychology, Los Angeles (kratki pregled dostupan na

http://users.wmin.ac.uk/~buchant/downloads/scip99.html).

Costa, P.T., & McCrae R.R. (1980). Influence of extraversion and neuroticism on

subjective well-being: Happy and unhappy people. Journal of Personality &

Social Psychology, 38 (4), 668-678.

Deci, E.L., & Ryan, R.M. (2000). The "what" and "why" of goal pursuits: Human needs

and the self-determination of behavior. Psychological Inquiry, 11, 227-268.

Eddington, N., & Shuman, R. (2004) Subjective well being.

Austin: Continuing Psychology Education.

Five Factor Model. http://www.personalityresearch.org/bigfive.html.

Fulgosi, A. (1990). Psihologija li�nosti; Teorije i istraživanja,

Zagreb: Školska knjiga

Goldberg, L. R. (1999). International Personality Item Pool: A Scientific collaboratory

for the development of advanced measures of personality and other individual

differences(41 item version) [online]. http://ipip.ori.org/ipip/.

King, L.A., & Napa, C.K., (1998). What Makes a Life Good? Journal of Personality

and Social Psychology, 75, 156-165.

Kraut, R., Olson, J., Banaji, M., Bruckman, A., Cohen, J., Couper, M., (2004).

Psychological Research Online; Report of Board of Scientific Affairs' Advisory

27

Group on the Conduct of Research on the Internet. American Psychologist,59 (2)

105-117.

Mla�i�, B. (2002). Self and peer ratings with a cross-cultural big-five inventory:

IPIP100 in Croatia; Neobjavljeni rad: Paper presented at the Session

“Personality structure” - 11th European Conference on Personality, July 23rd,

2002. Jena, Germany.

Pavot, W., & Diener, E. (1993). Review of the Satisfaction With Life Scale

Psychological Assesmen, 5 (2), 164-172.

�

Reis, H.T., Sheldon, K.M, Gable, S.L., Roscoe, J., Ryan, R.M. (2000). Daily Well-

Being: The Role of Autonomy, Competence and Relatedness. Personality and

Social Psychology Bulletin 26 (4), 419-435.

Ryan, R.M., & Deci, E.L. (2000). Self-Determination Theory and the Facilitation of

Intrinsic Motivation, Social Development, and Well-Being. American

Psychologist, 55 (1), 68-78.

Ryan, R.M., & Deci, E.L. (2001). On Happiness and Human Potentials: A Review of

Research on Hedonic and Eudaimonic Well being. Annual Review Of Psychology

2001, 52, 141-166.

Schimmack, U., Oishi, S., Furr, R.M., Funder, D.C. (2004). Personality and Life

Satisfaction: A Facet-Level Analysis. Personality and Social Psychology Bulletin,

30 (8), 1062-1075.

Self Determination Theory. http://www.psych.rochester.edu/SDT/index.html.

Sheldon, K.M., & Elliot, A.J. (1999). Goal Striving, Need Satisfaction and Longitudianl

Well-Being: The Self-Concordance Model. Journal of Personality and Social

Psychology 76 (3), 482-497.