Embed Size (px)
Citation preview
I
Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet
Geološki odsjek
NIKOLINA KUHARID
DINAMIKA RASTA KRISTALA KALCITA U SIGOVINAMA
Diplomski rad predložen Geološkom odsjeku
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
radi stjecanja akademskog stupnja magistra struke znanosti o okolišu
Zagreb, 2015.
II
Ovaj je diplomski rad izrađen na Geološko-paleontološkom zavodu, pod vodstvom izv. prof. Tihomira
Marjanca, u sklopu Diplomskog studija bioloških znanosti na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu.
III
ZAHVALE
Željela bih se zahvaliti svojoj obitelji, prijateljima i kolegama sa studija na pruženoj podršci tijekom
studiranja.
Zahvaljujem Željku Ištuku na tehničkoj pomodi oko obrade uzorka.
Zahvaljujem Dr. sc. Ljeki Marjanac na sakupljenom materijalu koji je korišten u izradi mog diplomskog
rada.
Veliko hvala BIUS-u i BIUS-ovcima, bez vas moje studiranje ne bi bilo isto.
Na kraju želim uputiti posebnu zahvalu svojem mentoru izv. prof. dr. sc. Tihomiru Marjancu na
usmjeravanju tijekom rada, svom strpljenju, savjetima i podršci.
IV
SADRŽAJ
1. UVOD ............................................................................................................................................... 1
1.1. SIGOVINE I NJIHOVA OSNOVNA SVOJSTVA ............................................................................. 2
1.1.1. DEFINICIJA I VRSTE SIGOVINA ......................................................................................... 2
1.1.2. MEHANIZAM NASTAJANJA SIGOVINA ............................................................................. 3
1.1.3. GRAĐA SIGOVINA ............................................................................................................ 4
1.1.4. FAZE RASTA STALAKTITA ................................................................................................. 5
1.1.5. PREKIDI RASTA ................................................................................................................. 5
1.1.6. ODREĐIVANJE STAROSTI SIGOVINA ................................................................................ 6
1.2. GRAĐA TERENA ....................................................................................................................... 8
2. MATERIJAL I METODE ISTRAŽIVANJA .............................................................................................. 9
2.1. SIGA ......................................................................................................................................... 9
2.2. IZRADA ACETATNOG PREPARATA ........................................................................................... 9
2.3. BOJANJE KARBONATA ........................................................................................................... 10
2.4. MIKROSKOPIRANJE PREPARATA ............................................................................................ 11
2.5. DIGITALIZACIJA I FOTOGRAFIRANJE PREPARATA .................................................................. 12
2.6. IZRADA FOTO-MOZAIKA ........................................................................................................ 12
2.7. MJERENJE .............................................................................................................................. 12
3. REZULTATI...................................................................................................................................... 14
3.1. MORFOLOGIJA STALAKTITA ................................................................................................... 14
3.2. GRAĐA STALAKTITA ............................................................................................................... 14
3.2.1. POPREČNI PRESJEK ........................................................................................................ 14
3.2.1.1. MIKROSTRUKTURA POPREČNOG PRESJEKA .......................................................... 16
3.2.1.2. IZMJERE POPREČNOG PRESJEKA ........................................................................... 19
3.2.2. UZDUŽNI PRESJEK .......................................................................................................... 22
3.2.2.1. IKROSTRUKTURA UZDUŽNOG PRESJEKA ............................................................... 22
3.2.2.2. IZMJERE UZDUŽNOG PRESJEKA ............................................................................. 26
4. RASPRAVA...................................................................................................................................... 30
4.1. MORFOLOGIJA SIGE ............................................................................................................... 30
4.2. POPREČNI PRESJEK ................................................................................................................ 31
4.3. UZDUŽNI PRESJEK .................................................................................................................. 32
V
4.4. USPOREDBA TEHNIKE ACETATNIH PREPARATA I IZRAVNOG MJERENJA .............................. 35
4.5. STAROST SIGE ........................................................................................................................ 35
5. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................................... 37
6. LITERATURA ................................................................................................................................... 39
7. PRILOZI........................................................................................................................................... 41
7.1. PRILOG 1 ................................................................................................................................ 41
7.2. PRILOG 2. ............................................................................................................................... 44
7.3. ŽIVOTOPIS .............................................................................................................................. 69
VI
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA
Sveučilište u Zagrebu
Prirodoslovno-matematički fakultet
Geološki odsjek
Diplomski rad
DINAMIKA RASTA KRISTALA KALCITA U SIGOVINAMA
NIKOLINA KUHARID
Rad je izrađen: Geološko-paleontološki zavod, Horvatovac 102a, 10000 Zagreb
Sažetak: U istraživanju je određivana dinamika rasta kalcita na stalaktitu. Stalaktit je s lokacije Dubci
na Omiškoj Dinari, Hrvatska, a starost mu je procijenjena na najmanje donji pleistocen. Prvi
puta je za istraživanje sigovine korišteno bojanje po Friedmanu. Metoda se pokazala korisna
u razlikovanju mineralnog sastava, ali je metoda izravnog vizualnog mjerenja dala bolji uvid
u građu sige. Također, siga je detaljno morfološki opisana i interpretirani su paleoklimatski
uvjeti u kojima je siga rasla. Uočeno je 14 različitih klimatskih ciklusa u rastu i tri perioda
trošenja. Prisutna je pravilnost u izmjeni svijetlih lamina nastalih u klimi povoljnijoj za rast
kalcita i tamnih lamina nastalih u klimi manje povoljnoj za rast kalcita.
Ključne riječi: Dubci, Hrvatska, lamine, paleoklima, sigovina, stalaktit
Rad sadrži: 70 stranica, 19 slika, 3 tablice, 23 literaturni navod
Jezik izvornika: Hrvatski
Rad je pohranjen u: Središnjoj geološkoj knjižnici, Horvatovac 102a, 10000 Zagreb
Mentor: Dr. sc. Tihomir Marjanac, izv. prof.
Ocjenjivači: Dr. sc. Tihomir Marjanac, izv. prof.
Dr. sc. Neven Bočid, doc.
Dr. sc. Marko Miliša, doc.
Mr. sc. Dražen Kurtanjek, v. pred.
Rad prihvaden: 27.02.2015.
VII
BASIC DOCUMENTATION CARD
University of Zagreb
Faculty of Science
Department of Geology
Master of Science Thesis
DYNAMICS OF CALCITE CRYSTAL GROWTH IN SPELEOTHEMS
NIKOLINA KUHARID
Thesis completed in: Horvatovac 102a, 10000 Zagreb
Abstract: In this reaserch dinamics of calcite growth in stalactite was determinated. Stalactite from
Dubci location on Omiška Dinara, Croatia was used. The stalactite is at least lower
Pleistocene in age. For the first time Friedman staining tehnique was used for the
speleotheme research. The tehnique was shown useful for determining mineral
composition of the sample, but direct visual mesuring of calcite generations proved
superior for the structure determination. The speleotheme was also morphologicly
described and paleoclimatic conditions of its growth were interpretated. Alltogether 14
different climatological cycles were determenated in stalactite growth and three layer-
bounding erosion surfaces. There is regularity in distribution of white laminae characteristic
for climate more suitable for calcite growth and dark laminate characteristic for climate less
suitable for calcite growth.
Keywords: Croatia, Dubci, laminae, paleoclimate, speleotheme, stalactite
Thesis contains: 70 pages, 19 figures, 3 tables, 23 references
Original in: Croatian
Thesis deposited in: Central geological library, Horvatovac 102a, 10000 Zagreb
Supervisor: Dr. Tihomir Marjanac, Assoc. Prof.
Reviewers: Dr. sc. Tihomir Marjanac, Assoc. Prof.
Dr. sc. Neven Bočid, Assoc. Prof.
Dr. sc. Marko Miliša, Assoc. Prof.
Mr. sc. Dražen Kurtanjek, Senior Research Associate
Thesis accepted: 27.02.2015.
1
1. UVOD
Speleološki objekti nakon što nastanu mogu milijunima godina djelovati kao zamke za sediment u
kojima ostaju očuvani fragmenti i/ili kemijski zapisi koji su mobilni u okolišima izvan njih. Kalcitne sige
su najčešdi i najznačajniji sedimenti u podzemlju, te mogu biti izuzetno stare. U njima je sadržan zapis
otapanja karbonata u slivnom području, a za vrijeme rasta mogu ugrađivati različite ione, ostatke
poplava, prašinu nošenu zrakom i organske ostatke. Kao takve, imaju značajnu ulogu u različitim
paleoklimatskim rekonstrukcijama (Hill & Forti, 1997).
Pokazatelji koji daju podatke o paleoklimi se nazivaju paleoklimatski proksiji. Fleitmann et al. (2008)
navode najnešde proučavane paleoklimatske proksije:
1. Intervali rasta - određuju se datiranjem serijom urana, a koriste se za prepoznavanje suših i
vlažnijih, te toplijih i hladnijih klimatskih intervala.
2. Izotopi kisika (δ18O) - interpretiraju se kao varijacije u temperaturi speleoloških objekata i
svojstvima padalina (temperatura, kretanje zračnih masa, izvor i sl.).
3. Izotopi ugljika (δ13C) – interpretiraju se kao promjene u vegetaciji iznad objekta (C3 i C4
biljke) i kao gustoda vegetacije.
4. Debljina godišnjih lamina – koriste se kao proksiji za količinu padalina ili srednju godišnju
temperaturu. Baker (2012) napominje da se debljina lamina može uzeti kao klimatski proksi
samo ako je debljina lamine jednaka u cijeloj sigi.
5. Elementi u tragovima – koriste se kao proksiji za padaline, vegetaciju, stopu rasta, te se mjere
na visokim rezolucijama kako bi razjasnili sezonske informacije i godišnje pokazatelje
(Fleitmann et al. 2008).
Zadaci provedenog istraživanja su bili:
1) istražiti dinamiku rasta kristala u stalaktitu i pokušati prema tome interpretirati klimu
2) iskušati tehniku acetatnih preparata za istraživanje sigovine i usporediti s izravnim tehnikama
mjerenja na sigovini
3) opisati istraživani stalaktit.
Stalaktiti se rijetko koriste u istraživanjima zbog kompleksnijeg načina njihovog nastanka od
stalagmita, ali nam je na raspolaganju bio odlomljeni stalaktit sa sekundarnog nalazišta, za čije
istraživanje nije bilo ograničenja.
2
Tehnika acetatnih preparata još nije korištena u istraživanju sigovine, pa se ne zna koliko je uspješna
za ovakve geološke materijale, dok se na drugim materijalima pokazala iznimno uspješnom kao
zamjena za „klasične“ izbruske koji ne mogu pokriti velike površine. Sigovina može biti jako stara i
može dati podatke o puno starijoj klimi nego ledene jezgre koje su ograničene na visoke geografske
širine i broj im je ograničen.
Pretpostavka koja je prethodila istraživanju je da jedna svijetla lamina predstavlja jedan ciklus
precipitacije, a jedna zona rasta ili trošenja predstavlja jedan klimatski ciklus.
Značajan doprinos korištenju paleoklimatskih podataka iz sigovine dali su Winograd et al. (1992)
pronalaskom podudarnosti podataka iz sigovine, sedimenta i ledenih jezgara. U novije vrijeme se na
sigovini rade istraživanja stabilnih izotopa kao paleoklimatskih proksija, a Baker et al. (2008)
objavljuju pregledni članak o različitim tipovima laminiranosti sigovine.
Istraživanjem siga na našim prostorima bavi se mali broj autora. Datiranje metodom ugljika 14 su
radili Sliepčevid i sur. 1984. godine. Nakon njih Surid određuje starost potopljenih siga uran-torij
metodom i interpretira promjene razine mora (Surid, 2006). Datiranje uran-torij metodom koriste i
Lackovid i sur., a dobivene starosti koriste za opisivanje promjena u paleookolišu špilje Veternice kraj
Zagreba (Lackovid i sur., 2011). Opisima freatskih siga iz Špilje u kamneolomu Tounj se bave Babid i
sur. (1997). Surid i sur. (2010.) i Lončar (2012.) mjere stabilne izotope u sigama i inerpretiraju
paleoklimatske uvjete, Mandid (2013) proučava uvjete rasta i stabilne izotope siga, a Paar i sur.
(2013) datiraju sige dubokih jama pomodu ugljik 14 metode. Utjecaje glacijacije na podzemlje i
međusobne veze razvoja podzemnog i površinskog reljefa za vrijeme glacijala proučavaju Bočid i sur.
(2012).
1.1. SIGOVINE I NJIHOVA OSNOVNA SVOJSTVA
1.1.1. DEFINICIJA I VRSTE SIGOVINA
Sigovina je sekundarna mineralna taložina koja nastaje u podzemnim objektima (špiljama, jamama i
kavernama) (Hill & Forti, 1997). Roglid (1974) ne koristi pojam sigovina nego „špiljski ukras“ i „sigaste
tvorevine“. Hill i Forti (1997) navode da se klasifikacija sigovine može raditi prema morfologiji,
porijeklu i kristalografiji karbonatnih minerala, te se priklanjaju morfološkoj klasifikaciji. Roglid (1974)
klasificira špiljske ukrase prema obliku, te izdvaja:
a) različite oblike stalaktita (rastu sa stropa) i stalagmita (rastu s poda), stupove (nastaju spajanjem
stalaktita i stalagmita)
3
b) zavjese, sigaste kore, police, sigaste slapove (nastaju taloženjem iz vode koja vlaži zidove)
c) pločnik (kora na rubu vodnog bazena)
d) špiljske pizolite ili špiljske bisere (nastaju taloženjem špiljskih minerala oko malih čestica)
e) špiljsko mlijeko.
Iako postoji mnogo vrsta, stalaktiti i stalagmiti su najčešde, najpoznatija i najranije prepoznata vrsta
sigovine, a termine uvodi danski prirodoslovac Olaus Worm (1655) kako bi razdvojio morfološki
različite sedimente u podzemlju (Hill & Forti, 1997).
1.1.2. MEHANIZAM NASTAJANJA SIGOVINA
Roglid (1974) opisuje nastanak sigastih tvorevina izdvajanjem kalcijeva karbonata iz podzemne vode u
podzemnim šupljinama. Hill i Forti (1997) daju znatno detaljniji opis mehanizma otapanja, transporta
i taloženja karbonata, te ga dijele na tri koraka:
1. Otapanje u zoni tla
U kišnici se otapa ugljični dioksid (CO2) iz padalina i tla iznad speleološkog objekta i nastaje slaba
ugljična kiselina (H2CO3).
H2O + CO2 →H2CO3
2. Otapanje karbonatne matične stijene
Procjedna voda koja je zakiseljena putuje kroz šupljine prema vodnom licu i dolazi do otapanja
karbonatne matične stijene:
CaCO3 + H2CO3 → Ca2+ + 2(HCO3-)
3. Taloženje karbonata
Kada otopina zasidena karbonatima dođu u šupljinu dolazi do jednog (ili više) procesa:
a) Izmjena CO2 (difuzija)
Difuzija je dominantan mehanizam taloženja kalcijeva karbonata (CaCO3). U temeljnici je 25 –
250 puta viša koncentracija CO2 nego u atmosferi dobro ventiliranog speleološkog objekta.
Dolaskom u špilju voda gubi CO2 dok se ne uspostavi ravnoteža i dolazi to taloženja CaCO3:
Ca2+ + 2(HCO3-) → CO2 + CaCO3 + H2O
b) Evaporacija
Evaporacija vode također može uzrokovati zasidenje otopine i taloženje. Međutim, kako je
relativna vlažnost zraka u špiljama obično visoka, evaporacija je bitan mehanizam taloženja
karbonata jedino u aridnim klimama.
c) Efekt zajedničkog iona
4
Proces je osobito izražen kod špilja u gipsu i kod špilja s izuzetno puno istaloženog gipsa.
Vode bogate CaCO3 otapaju gips i brzo se zasiduju njime. Posljedica je taloženje CaCO3 na
trošak otopljenog gipsa.
d) Promjene uvjeta tlaka i temperature
Ovaj mehanizam može uzrokovati zasidenje otopine i taloženje karbonata u hidrotermalnim
objektima.
1.1.3. GRAĐA SIGOVINA
Sigovina je izgrađena od špiljskih minerala. Špiljskim mineralom se smatra sekundarni mineral nastao
fizikalno-kemijskim reakcijama iz primarnog minerala matične stijene ili detritusa. Nastaje zbog
jedinstvenog seta uvijeta unutar speleološkog objekta, što znači da podzemni okoliš uzrokovao
taloženje minerala.
Karbonati su najznačajnija skupina špiljskih minerala jer speleološki objekti najčešde nastaju u
karbonatnim stijenama. U njih spadaju dva najvažnija minerala, kalcit i aragonit. Kalcit i aragonit su
polimorfne modifikacije (minerali istog kemijskog sastava, ali različitih struktura) kalcijevog
karbonata. Kalcit je niskotemperaturna, a aragonit visokotemperaturna polimorfna modifikacija.
Međutim, aragonit se pronalazi i u hladnijim objektima, s vremenom prelazi u kalcit, ali može i
koegzistirati s njime. Postojanje aragonita u sigovini se mora potvrditi X zrakama (Hill & Forti, 1997,
Fairchild & Baker, 2012).
Stalaktiti su sigovina koja raste sa stropa. Variraju u veličini od malenih, tankih varijeteta oblika
cjevčica (makaroni), do debelih, dugih, masivnih privjesaka duljine desetina metara. Tipični stalaktit
ima:
1) središnji kanal
2) tanki sloj kristala oko središnjeg kanala u obliku cjevčice
3) slojeve koncentrične u odnosu na središnji kanal u kojima su kristali mozaično raspoređeni.
Mogu imati kružni, elipsoidni ili žljeboviti poprečni presjek. Uzdužni presjeci su tipično konusnog
oblika, deblji pri bazi i sužavaju se prema dnu, a završavaju vrhom. Oblik stalaktita je djelomično
uzrokovan njegovom mineralogijom, ali mehanizam procjeđivanja vode uvijek proizvede na dolje
izdužene oblike. Neki stalaktiti lagano zavijaju cijelom dužinom i zakredu, naročito pri vrhu. Obično je
zavijenost takvih stalaktita do 10°, ali može biti i do 45°.
Stalaktiti su (kao i ostala sigovina) najčešde izgrađeni od kalcita, ali mogu sadržavati i druge minerale i
inkluzije detritičnog kvarca, slita, gline i plina. Također mogu biti izgrađeni od gipsa, vode (leda) ili
sulfata. Morfologijom se razlikuju od kalcitnih, a stalaktiti izgrađeni od kristala leda ne rastu u obliku
makarona (Hill & Forti, 1997).
5
1.1.4. FAZE RASTA STALAKTITA
Hill & Forti (1997) navode kako svi stalaktiti rast započinju kao makaroni. Makaroni su najčešde
kalcitni, šuplji cjevasti stalaktiti promjera 2 do 9 mm, ovisno o promjeru kapljice vode. Debljina
cjevčice iznosi oko 0,1-0,5 mm (Hill & Forti, 1997), dok Fairchild & Baker (2012) navode debljinu do
0,3 mm. Na početku rasta makarona kapljica vode se nađe na stropu zbog kondenzacije ili
procjeđivanja kroz pukotinu. Gubitkom ugljikovog dioksida izluči se tanki sloj karbonata preko
površine kapljice. Kako kapljica nakuplja sve više vode, tako postaje teža i počne titrati. Titranje
uzrokuje povlačenje sloja minerala prema stropu gdje se prihvada pomodu površinske napetosti. Kada
kapljica padne, tanki sloj ostaje na stropu u obliku okruglog obruča i čini inicijalni prsten rasta
makarona. Rast cjevastog makarona se nastavlja dok postoji stalni izvor i opskrba vode (Hill & Forti,
1997, Fairchild & Baker, 2012).
Brzina rasta kalcita u podzemlju ovisi o klimi i raspodjeli procjednih voda. Izmjereni raspon vrijednosti
za sigovine u Europi iz različitih špilja iznosi 0,0022 mm do čak 40,09 mm godišnje. U prosjeku, unutar
godine dana može kristalizirati oko 1-2 mm kalcita (Hill & Forti, 1997). White (2007) navodi brzinu
rasta kalcita 5-200 µm/god koja se dobila iz mjerenja i geokemijskih modela kinetike precipitacije
kalcita. Sigovina može najbrži rast ostvariti nakon što se spusti vodno lice i objekt se napuni zrakom
ali dok je još hidrološki aktivan. Generalno, što je objekt stariji, to je rast sigovine sporiji (Hill & Forti,
1997).
Ritmičke promjene u mineralogiji sigovine mogu uzrokovati pojavu lamina koje su vidljive golim okom
ili mikroskopski, ovisno o njihovoj učestalosti i brzini rasta sige. Varijacije u kemizmu i/ili jačini
protoka procjedne vode, atmosfere (koncentracije CO2, vlažnosti, struji zraka) (Fairchild & Baker
2012, Baker et al., 2008) mogu se događati u pravilnim intervalima, najčešde unutar jedne godine, ali
mogu predstavljati i duže periode. Za područja gdje postoje značajne godišnje varijacije klimatskih
elemenata, najočekivanije su godišnje lamine (Fairchild & Baker 2012, Baker et al., 2008, Hill & Forti,
1997). Baker et al. (2008) navodi da su godišnje lamine raspona debljine 10-1000 µm, a građene su
od tamnog kompaktong i svijetlog (bijelog) poroznog kalcita (Hill & Forti, 1997, Baker et al., 2008).
Makaroni također pokazuju sezonske cikluse rasta u obliku deblje ili tanje stijenke cjevčice koja gradi
makaron (Fairchild & Baker, 2012).
1.1.5. PREKIDI RASTA
Hill & Forti (1997) i White (2007) interpretiraju prekid rasta sige kao prekid donosa vode. White
(2007) dalje razrađuje proces i navodi kako se prekid donosa vode može dogoditi zbog zbog aridnosti,
smrzavanja tla, glacijala, ili zbog lokalne promjene u tečenju podzemne vode. Prekid rasta u
6
glacijalnim i periglacijalnim okolišima može se dogoditi zbog stvaranja permafrosta koji ne propušta
vodu, zbog ledenog pokrova ili dramatičnog smanjenjenja biogenog CO2.
Railsback et al. (2013) prekide rasta ne vežu samo za sušne uvjete, nego i za izuzetno vlažna
razdoblja. Petrografski razlikuju dva tipa prekida rasta. Prekid rasta tipa E (od riječi erozija)
karakterizira erozija vanjskog ruba sigovine. Prepoznaje se po nepravilnom završetku lamina koji su
inače prisutni u ostatku sige, šupljinama nastalima otapanjem i presvlakama nekarbonatnog
detritičnog materijala. Interpretiraju ih kao posljedicu vlažnih razdoblja u kojima je procjedna voda
postala toliko podzasidena da je počela otapati postojede slojeve sige, te kao takvi predstavljaju
hijatuse u sedimetološkom zapisu. Prekid rasta tipa L (eng. lesend = smanjeno) su površine ispod
kojih slojevi postaju tanji prema gore i/ili prema gore imaju manje lateralno pružanje. To su područja
smanjenog taloženja i interpretiraju ih kao posljedicu suših razdoblja za vrijeme kojih je dotok
procjedne vode smanjen. Takvi prekidi rasta mogu, ali i ne moraju biti hijatusi, međutim datiranjem
je utvrđeno da obično predstavljaju značajne hijatuse.
1.1.6. ODREĐIVANJE STAROSTI SIGOVINA
Poznavane starosti sigovine je bitno za paleoklimatska istraživanja kako bi se podatke moglo smjestiti
u vremenski okvir. Mnogi su pokušali izmjeriti starost sige pomodi brzine rasta, ali se na taj način
jedino može odrediti koliko brzo sigovina može rasti, uz uvjet da je starost određena nekom drugom
metodom. Teoretski se starost sigovine može dobiti brojanjem lamina, međutim praktično postoji
nekoliko problema:
1) lamine ne moraju predstavljati godišnje cikluse
2) nakon jednog perioda povoljnih ili nepovoljnih uvjeta rasta mogao je nastupiti period kada je
rast stagnirao
3) za slučaj postojanja korozije ne može se sa sigurnošdu tvrditi koliki je hijatus (Hill & Forti, 1997).
White (2007) kaže kako je mjerenje starosti direktnim brojanjem lamina mogude ako su lamine zaista
godišnje i ako siga još uvijek raste, a Baker et al. (2008) navode niz siga koje su starije od granice
detekcije instrumenata za koje su podaci o strosti dobiveni iz lamina, uz napomenu da je nedostatak
metode veliki broj radnih sati.
Hill & Forti (1997) kao jedini siguran način određivanja starosti navode datiranje, i metode dijele u tri
kategorije: apsolutne, relativne i marker-metode.
1. Cilj apsolutnih metoda je odrediti preciznu starost u godinama prije sadašnjosti (BP, kao
sadašnjost se uzima 1950. godina A.D.). Koriste se radioaktivni raspad ili brojanje godišnjih
prstenova. U njih spadaju:
a) Ugljik 14 (14C)
7
14C nastaje kozmičkim zračenjem u gornjoj zemljinoj atmosferi i raspada se na 14N s
vremenom poluraspada 5730 godina. Uz ostale izotope ugljika nalazi se u CO2 i ugrađuje se u
sigovinu. Problem metode je izmjena 14C s drugim izotopima uglijka, te se ne zna početna
koncentracija dotičnog izotopa u sigovini. Doseg starosti koji metoda daje je 45 000-57 000
godina BP, ovisno o preciznosti mjerenja malih masa.
b) Serije urana (U-serije)
Za datiranje se koriste roditeljski izotop 238U i prva potomak poluraspada 234U. Oba izotopa
česta su u zemljinoj kori i sadržana u kalcitnim sigama.
I. Prva metoda U-serije koristi 234U koji se raspada na 230Th. 230Th je netopiv u normalnim
špiljskim vodama, pa se nede ugrađivati u sigovinu precipitacijom, te je njegov jedini
izvor radioaktivni raspad 234U. Doseg metode je 400 000-600 000 godina BP. Problem
metode je što nakon precipitacije minerali moraju ostati „zatvoreni“, tj. u njih ne smije
biti vodon donešen dodan ili ispran postojedi uran. Drugi i češdi poblem je torij koji se
rado veže za čestice gline koje se često ugrađuju u sigovinu i time unose dadatni torij u
sustav.
II. Druga metoda koristi omjer 238U:234U i ima doseg 1,25-1,50 milijuna godina BP. Veliki
nedostatak metode je varijabilan omjer 238U:234U u procjednim vodama, a time i u
svježe precipitiranom kalcitu.
III. Raspad 230Th na 226Ra ima doseg od samo 10 000 godina BP, te se ne koristi često.
IV. Raspad roditeljskog 238U ili potomka 234U na konačni stabilni izotop 206Pb može dati
starosti vede od starosti Zemlje. Glavni problem metode je što se 206Pb toliko sporo
akumulira da ga je s dnašnjim tehnikama teško razlikovati od olova u tragovima koje se
istaložilo u sigovini.
c) Elektronska spinska rezonancija, termalna luminiscencija i optička luminiscencija
Ove metode koriste elektrone otpuštene radioaktivnim raspadom. Radijacija može ukloniti
elektrone iz kristalne rešetke i uzrokovati manjak elektrona, a istisnuti elektroni mogu ostati
zarobljeni u blizini. Zbog prirodnih varijacija u odgovoru materijala na radijaciju akumulirana
doza se određuje dodatnim tehikama i određivanje doze u uzorku je teško. Doseg starosti
metoda je do 1 milijun godina BP, ali su pouzdane samo u rasponu koji se može korelirati s
metodama U-serije.
2. Relativne metode su standardne metode u stratigrafiji koje određuju je li jedan sloj stariji ili
mlađi od drugoga, bez određivajna starosti bilo kojeg. U pravilu kod nepretaloženog sedimenta,
uzorak koji se nalazi u sedimentu iznad sloja A je mlađi od sedimenta.
3. Marker-metode određuju je li sloj stariji ili mlađi od nekog datiranog događaja, bez određivanja
koliko je mlađi ili stariji. U ovom tipu metoda se često koristi Zemljin magnetizam. Vedina stijena
8
(uključjudi i sigovinu) sadrži malu količinu magnetita koji je uobičajen za sve okoliše. Prilikom
taloženja magnetit se orijentira prema magnetnom polu i prema dubini ispod površine.
Usporedbom paleomagnetskih podataka može se odrediti kojem polaritetu podaci pripadaju.
1.2. GRAĐA TERENA
Istraživanja siga uzeta je na lokaciji Dupci, prijevoju na istočnim obroncima Omiške Dinare. Lokalitet
se nalazi 404 m iznad današnje morske razine, uz cestu koja spaja Makarsku i mjesto Zadvarje u
zaleđu Biokova (Slika 1). Prema Osnovnoj geološkoj karti Listu Omiš K33-22 (Marinčid et al., 1969)
područje je izgrađeno od slabouslojenih bioakumuliranih vapnenaca s tanjim ledama dolomita kredne
starosti.
Slika 1 Lokacija Dubci na jugoistočnom kraju Omiške Dinare.
Malez (1967) navodi da je lokalitet prvi puta istraživao R. Gasperini krajem 19. stoljeda kada je došao
u posjed kosti i zuba pronađenih prilikom probijanja ceste. Malez je 1964. godine sakupio dodatni
fosilni materijal na temelju kojega je odredio rano pleistocensku starost sedimenta. Također, opisao
je nastanak špilje i njeno zatrpavanje materijalom. Sedimente i fosilnu faunu Malez (1967) je
interpretirao kao dokaz promjena klimatskih prilika. Daljnja istraživanja provodila su se 50-ak godina
kasnije prilikom proširivanja postojede ceste. Marjanac et al. (2008) su prikupili dodatni paleontološki
materijal i detaljno opisali sedimentne jedinice. Za vrijeme tog istraživanja nađena je siga koja je
ovom prilikom istražena.
9
2. MATERIJAL I METODE ISTRAŽIVANJA
2.1. SIGA
Analizirana je siga (stalaktit) dužine 18,93 cm i širine pri bazi 6,10 cm (Slika 5) koja je prikupljena na
sekundarnom nalazištu u Dupcima (Slika 1.). Siga je homogeno građena, a nastala je sraštavanjem
dva stalaktita od kojih je jedan vidljivo tanji od drugoga. Deblji srašteni stalaktit je pri bazi promjera
47,88 mm, a 33,02 mm iznad odlomljenog dijela. Tanji srašteni stalaktit pri bazi ima promjer od 16,22
mm i 23,61 mm pri odlomljenom vrhu. Uočljiva je brazda na mjestu gdje su stalaktiti došli u kontakt i
srasli. Izgled brazde se razlikuje na različitim stranama uzorka. Vrh sige nije sačuvan i prilikom izrade
uzdužnog presjeka mali dio postojedeg vrha se odlomio. Na suprotnoj strani od tanjeg sraštenog
stalaktita uzorak nije zaobljen.
Siga iz Dubaca sam makroskopski proučili, skicirala i zapisala sam opažanja. Pomodu digitalnog
pomičnog mjerila izmjerila sam visinu i debljinu sige pri bazi, te promjer manje i vede sige pri bazi i
iznad puknuda pri vrhu (Slika 5). Promjeri manje i vede sige sam uzela samo na strani koju sam
ocijenila pogodnijom s obzirom na morfologiju.
Napravljen je poprečni presjek dijamantnom pilom na Geološko-paleontološkom zavodu. Prilikom
izrade poprečnog presjeka prvo je otpiljena baza kako bi se dobila ravna površina i otpiljen je uzorak
debljine oko 1 cm. Zbog pukotine unutar sige, uzorak je puknuo, te je zaljepljen epoksijem i ostavljen
da se suši 24 sata.
Ostatak sige je uzdužno prerezan dijamantnom pilom na Mineraloško-petrografskom zavodu. Prerez
pri bazi prolazi kroz središnju šupljinu samo vede sige. Time se dobilo dvije polovice, od kojih se na
jednoj nalazi manja siga. Presjeke obje polovice sam makroskopski proučilai, skicirala i zapisala sam
opažanja. Daljnje proučavanje sam radila promatranjem pod stereomikroskopom.
2.2. IZRADA ACETATNOG PREPARATA
Poprečni presjek sige sam brusila, polirala na staklu do visokog sjaja prahom broj 1000 i isprala u
tekudoj vodi. Nakon ispiranja nagrizala sam ga 10 sekundi 5 % otopinom klorovodične kiseline, isprala
u tekudoj vodi i osušila. Uzorak sam zatim obojala metodom prema Friedmanu (1978). Nakon sušenja
ostavlila sam ga da se ohladi na sobnu temperaturu i položila u horinzotalan položaj u posudu sa
šljunkom. Potom sam čitavu gornju površinu uzorka zalila acetonom i na nju je položila acetatnu
foliju (Staedtler Ac. Film 630, 63008-21, 0,08 mm) od središta uzorka prema rubu (Slika 3-4). Uzorak s
10
folijom sam ostavila preko nodi. Idudi dan sam folija skinula s uzorka laganim povlačenjem od jednog
ruba prema drugome, a višak folije sam odrezala škarama. Cijeli postupak izrade obojanog acetatnog
preparata je fotografiran.
2.3. BOJANJE KARBONATA
Obojani acetatni preparat poprečnog presjeka izradila sam prema Friedmanu (1978). Priredila sam
otopinu za bojanje nagrizane površine prema Stewart & Taylor (1965):
1) napravila sam 1/8 N otopina HCL-a s destilianom vodom (1,2 mL koncentrirane HCl i 200 mL
destilirane vode)
2) otopila sam 0,4 g kalijevog ferocijanida (KFeCN) u 40 mL 1/8 N otopine HCl-a (otopina A)
3) otopila sam 0,16 g indikatora Alizarin Red-S u 160 mL 1/8 N otopine HCl-a (otopina B)
4) pomiješala sam 40 mL otopine A i 60 mL otopine B (otopina C) (Slika 2-4).
Nagriženu površinu uzorka uronila sam na 45 sekundi u 100 mL otopine C, te 15 sekundi u 100 mL
otopine B. Dok je uzorak bio uronjen u kupke, lagano sam ga pomicala kako bi mjehuridi ugljikovog
dioksida lakše izlazili iz njega.
U prvom pokušaju nije uspjelo bojanje acetatnog preparata, najvjerojatnije zbog kontaminiranosti
kiseline korištene za pripremu otopine. Zato sam izradila novi neobojani acatetni preparat. Uzorak
sam nagrizala još 10 sekundi bez prethodnog poliranja kako bi se uklonila boja, isprala u tekudoj vodi,
osušila i ostavila da se ohladi na sobnu temperaturu. Nakon hlađenja sam ga postavila u horizontalni
položaj u posudu sa šljunkom, na prije opisani način zalila acetonom, stavila acetatnu foliju i ostavila
je preko nodi. Idudi dan sam na ved opisani način skinula foliju i višak folije odrezala škarama. Kroz
nod se folija gotovo u potpunosti sama odlijepila. Neobojani acetatni preparat sam proučila pod
mikroskopom radi provjere kvalitete preparata, ali nije bila zadovoljavajuda.
Zbog neuspješnog bojanja prvog acatatnog preparata testirala sam otopine za bojanje na čistom
krednom vapnencu. Uzorak krednog vapnenca sam obojala na način opisan u poglavlju 2.3. Bojanje
karbonata. Vapnenac se nije dobro obojao, pa sam zaključila da je razlog kontaminirana otopina, te
sam napravila novu korištenjem nove kiseline (pro analysi). Izradu obojanog acetatnog preparata sige
sam ponovila s novim otopinama bez da sam uzorak dodatno nagrizala prije bojanja. Boja se ovaj put
dobro primila i daljnje proučavanje sam provela na ovom preparatu.
11
Slika 2 Nagrizanje uzorka klorovodičnom kiselinom. Slika 3 Zalijevanje uzorka acetonom.
Slika 4 Stavljanje acetetne folije na uzorak.
2.4. MIKROSKOPIRANJE PREPARATA
Neuspjelo obojani acetatni preparat sam pregledala na mikroskopu Pro-lux DLL203XP reljefnom
stranom okrenutom prema gore i zapisala sam opažanja.
Dobro obojani acetatni preparat sam promatrla pod stereomikroskopom Pro-lux XTL-3400 D s
prolaznom rasvjetom, a zanimljivi sam detalje skicirala i zapisala sam opažanja.
Detaljno proučavanje poprečnih presjeka sige sam radila promatranjem pod stereomikroskopom.
Uočila sam, skicirala i opisala glavne zone rasta, prekide rasta i linije trošenja, te sam brojanje i
mjerenje debljina lamina radila pod povedanjem 1,5×.
12
2.5. DIGITALIZACIJA I FOTOGRAFIRANJE PREPARATA
U slijededoj fazi sam testirala primjenjivost skenera HP DeskScan 4700 a rezolucijama 1200 DPI i 2400
DPI u prolaznom svjetlu, ali nije postignuta zadovaljavajuda razlučivost slike.
Obojani acetatni preparat potom sam korištenjem stereomikroskopa (Olympus SZX10) i fotoaparata
Canon DS, te programa QuickPHOTO CAMERA 3.0 cijeliog fotografirala. Vedinu snimaka napravila
sam uz objektiv povedanja 4x, a zanimljive detalje sam fotografirala uz povedanja 5 ili 6,3x.
2.6. IZRADA FOTO-MOZAIKA
Od pojedinačnih fotografija napravljenih pri povedanju od 4x izradila sam foto-mozaik programom
Auto-Stich sa standardnim postavkama programa. Prvo sam pokušala automatski spojiti sve
fotografije, ali spajanje nije bilo uspješno. Nakon toga sam pokušala spojiti fotografije iz istog reda ali
bi dio fotografija bio izostavljen. Najuspješnije je bilo kada sam spajala fotografije iz nekoliko redova.
Tim postupkom sam napravila četiri odvojena foto-mozaika koje sam planirala ručno spojiti u cjeloviti
mozaik. Međutim, provjerom kvalitete cjelovitog mozaika sam uočila da je program smanjio
rezoluciju fotografija i da kvaliteta nije zadovoljavajuda.
U postavkama programa (Edit → Options) napravila sam korekcije. Opciju Scale (%) sam postavila na
50 %, System Memory (Gb) na 2, a JPEG Quality na 100. S ovako namještenim postavkama fotografije
su izuzetno velike i najčešde se ne mogu spojiti fotografije iz dva reda zbog prevelike količine zauzete
memorije, te sam odustala od daljnjeg korištenja programa za automatsko spajanje slika.
Konačnu sliku sam napravila ručnim spajanjem u programu PaintShop Pro 5. Pojedinačne fotografije
sam spajala ručno i napravila sam mozaik kroz središte vede sige. Prilikom spajanje fotografija bilo je
problema s opcijom Transparency. Na rubnim dijelovima slike postoje geometrijske distozije koje nije
bilo mogude ukloniti jednostavnim postupkom.
U programu CorelDRAW X6 povukla sam liniju kroz cijeli mozaik. Liniju sam povukla na način da
prolazi kroz središnju šupljinu i da je okomita na rast kristala (koliko je to bilo mogude) (Slika 15).
2.7. MJERENJE
Na digitaliziranom acatatnom preparatu, digitalno sam izmjerila razmake između linija prirasta sige
koje sam prepoznala kao pojedine lamine. Izmjerene vrijednosti sam zapisala i grafički prikazala u
Microsoft Excel 2010 tabličnom kalkulatoru. Obradu grafičkog prikaza sam napravila u Paint.Ink
programu.
13
Na lijevoj strani poprečnog presjeka sige, grafitnom olovkom sam označila vidno polje unutar kojeg
sam brojala lamine, te mjerila debljine pojedinih zona i lamina. Ukupna širina vidnog polja iznosi oko
14 mm (Slika 17). Za vrijeme mjerenja sam svaku zonu detaljno proučila, skicirala i opisala.
Sve svijetle lamine sam prebrojala, a izmjerila sam:
a) debljine svijetlih lamina koje se protežu kontinuirano kroz cijelo vidno polje
b) debljine svijetlih lamina koje su vidljive u samo jednom dijelu vidnog polja
c) promjene debljina svijetlih lamina (ako postoje).
Kod kompleksnije izgrađenih zona tamne lamine nisam brojala, a izmjerila sam samo raspon debljina
u pojedinim dijelovima zone. U jednostavnije građenim zonama sve sam tamne lamine izbrojala i
izmjerila im debljine i (ako postoje) promjene u debljini.
Mjerenje debljina sam radila vizualno pod stereomikroskopom pri povedanju objektiva od 1,5× i
okularom od 10×. Koristila sam mjerni okular koji sam prije mjerenja baždarila prema mjernoj pločici.
Prema potrebi sam vidno polje proučavala pod vedim povedanjem. Izmjerene debljine sam unijela i
obradila, te sam rezultate grafički prikazala u Microsoft Excel 2010 tabličnom kalkulatoru. Obradu
grafičkog prikaza sam napravila u Paint.Ink programu.
14
3. REZULTATI
Na istraživanoj sigi izdvojila sam ukupno 14 različitih zona. Dvije zone predstavljaju zone trošenja, a
kako nisu prisutne na cijelom proučavnanom presjeku, debljine su im raspona 0,00-1697,42 µm.
Ostalih 12 zona predstavljaju zone rasta. Dvije zone se ne pružaju cijelim presjekom, pa raspon
njihovih debljina iznosi 0,00-4971,01 µm.
Ukupno sam izbrojala 834 bijelih lamina raspona debljina 0,00-848,71 µm. Kod 80 bijelih lamina sam
uočila promjene debljine na različitim dijelovima presjeka. Tamne lamine sam pojedinačno brojala i
mjerila samo u 8. zoni gdje sam ih zbrojala 13, raspona debljine 0,00-72,75 µm, a kod 6 lamina sam
uočila promjenu debljine na različitim dijelovima presjeka. U ostatku proučavanog dijela raspon
debljine tamnih lamina iznosi 0,00-848,71 µm.
3.1. MORFOLOGIJA STALAKTITA
Istraženi uzorak je stalaktit dužine 18,93 cm i širine pri bazi 6,10 cm. Nastao je sraštanjem dva
stalaktita od kojih je jedan vidljivo tanji od drugoga. Vrh stalaktita nije sačuvan i prilikom izrade
uzdužnog presjeka mali dio postojedeg vrha se odlomio. Na suprotnoj strani od tanjeg sraštenog
stalaktita uzorak nije zaobljen nego relativno zaravnjen. Deblji srašteni stalaktit pri bazi je širine 47,88
mm, a 33,02 mm iznad odlomljenog dijela. Tanji srašteni stalatit pri bazi ima debljinu od 16,22 mm i
23,61 mm pri odlomljenom vrhu. Uočljiva je brazda na mjestu gdje su stalaktiti došli u kontakt i srasli.
Izgled brazde se razlikuje na različitim stranama uzorka (Slika 5).
3.2. GRAĐA STALAKTITA
3.2.1. POPREČNI PRESJEK
Na poprečnom presjeku su jasno vidljive glavne strukture i teksture uzorka. Uočavaju se središnje
šupljine, zone rasta, zone trošenja i lamine koje izgledaju pravilno i koncentrično na debljem
stalaktitu. Dobro se vidi izmjena svijetlijih i tamnijih zona rasta. Otprilike na pola udaljenosti od
središnje šupljine postoji zona nepravilnog oblika i debljine u kojoj je uočeno trošenje. Kod tanjeg
stalaktita središnja šupljina se ne nalazi u samom središtu i na ovom mjestu je šupljina znatno vedeg
promjera nego kod debljeg stalaktita. Vide se zone rasta i lamine koje nisu potpuno koncentrične.
Uočljiv je radijalni rast kristala od središta prema rubu, posebno kod debljeg stalaktita i vidi se zona u
15
kojoj su stalaktiti počeli zajednički rast u debljinu. Na suprotnu stranu od tanjeg stalaktita je gotovo
ravni dio gdje se vjerojatno nalazio odlomljeni dio uzorka. Prema tom mjestu se pružaju lamine koje
nisu zatvorene nego „izlaze“ iz uzorka. Vidljiva je pukotina koja prolazi kroz središte debljeg sraštenog
stalaktita pod kutem od oko 120° (Slika 6).
Slika 5 Istraživana siga se sastoji od tanjeg i debljeg stalaktita koji su međusobno srasli duž brazde. Izgleda
brazde se razlikuje na različitim starnama slige i prikazan je zelenom linijom na slikama a) i b). Na slica a) su
crvenim vodoravnim linijama označena mjesta gdje su mjerene debljine stalaktita. Također je lijepo vidljiv rez
duž kojega je napravljen uzdužni presjek sige.
Slika 6 Poprečni presjek stalaktita.
16
3.2.1.1. MIKROSTRUKTURA POPREČNOG PRESJEKA
Prilikom izrade obojanog acetatnog preparata, vedina preparata se tamnije ili svjetlije ružičasto
obojila, ali postoje mjesta koja su ljubičasta (Slika 7). Neki vedi kristali središnji dio imaju obojano
tamnije, a vanjski dio svijetlije ružičasto (Slika 8).
U tanjem stalaktitu izradom obojanog acetatnog preparata postaje vidljiva pukotina koja se pruža od
središnje šupljine do vanjskog ruba (Slika 9). Uočljivo postaje i trošenje na laminama. Raspoznaje se
šest zona s obzirom na raspored lamina, raspoređenih od središta prema vanjskom rubu sige (Slika
10).
Slika 7 Ljubičasto obojenje. Slika 8 Kristali u dvije boje.
Slika 9 Pukotina tanjeg stalaktita. Pukotina je označena strelicom.
17
1. Prva zona se nalazi odmah uz središnju šupljinu, najtanja je od svih zona i sadrži nekoliko lamina
koje su koncentrično raspoređene.
2. Druga zona se nastavlja na prvu, a karakterizira je vedi broj šupljina nastalih trošenjem. U
šupljinama se nalazi smeđkasto obojenje.
3. U tredoj zoni su lamine nešto rijeđe i prestaju biti koncentrične.
4. Četvrta zona sadrži vedi broj gusto raspoređenih lamina, a pri distalnom rubu zone je prisutno
trošenje i dolazi do spajanja s debljim stalaktitom. Lamine nisu koncentrične s obzirom na
središnju šupljinu.
5. Petu zonu karakterizira nedostatak jasno uočljivih lamina. Ovdje postaju jasno primjetni veliki
kristali koji radijalno rastu od središta prema vanjskom rubu stalaktita. Kristali prelaze iz zone u
zonu, a lamine ih presjecaju.
6. Šesta zona se pruža do vanjskog ruba stalaktita. U toj su zoni vidljive pojedinačne lamine koje
nisu gusto raspoređene i nastavljaju se pružati oko debljeg stalaktita u uzorku.
Slika 10 Foto-mozaik obojanog acetatnog preparata kroz središte tanjeg stalaktita. Linije prikazuju pojedine
zone specifičnog rasta sige, a redni brojevi označavaju zonu, od središta prema periferiji sige.
Na debljem stalaktitu je vidljiva zonacija prvenstveno u rasporedu lamina, ali i u obojanosti. Uočila
sam ukupno 12 različitih zona (Slika 11).
1. Prva zona se pruža oko središnje šupljine, tamnije je nijanse ružidaste boje od ostatka acatatnog
preparata i nisu vidljive lamine. Od distalnog ruba prve zone uočljivi su kristali koji se radijalno
pružaju od središnje šupljine. Između kristala i unutar njih su prisutne uklopine (Slika 12).
2. U drugoj zoni su vidljive lamine koje su nekontinuirane u pružanju, gusto su raspoređene i
koncentrične (Slika 13). Kristali koji su obojani u dvije nijanse su najuočljiviji baš u ovom dijelu
uzorka (Slika 8). Druga zona je najdeblja u debljem stalaktitu.
3. Tredu zonu karakterizira nagli nestanak lamina, a vrlo nepravilno je prekida četvrta zona.
18
4. Četvrta zona je vrlo nepravilno područje trošenja. Počinje na razičitim udaljenostima od središta
stalaktita, izuzetno je varijabilne debljine, a na nekim mjestima izgleda kao da potpuno nestaje.
Na distalnom rubu su vidljive šupljine, a kako nepravilno započinje jednako nepravilno i
završava. Uočljiva je i različita obojanost u odnosu na okolinu (Slika 14).
5. Peta zona započinje na izrazito neujednačenoj udaljenosti od središta stalaktita, ali joj je distalni
rub koncentričan s obzirom na središnju šupljinu. Lamine su slabo vidljive i nalaze se na relativno
pravilnim razmacima.
Slika 11 Foto-mozaik obojanog acetatnog preparata od središta debljeg stalaktita do vanjskog ruba. Linije i
strelica prikazuju pružanje pojedinih zona prepoznatih na acetatnom preparatu, redni brojevi označavaju
pojedine zone. Za prikaz 7. zone je korištena strelica jer je ta zona izuzetno tanka.
6. Šestu zonu karakteriziraju dobro vidljive, guste lamine nepravilnog rasta. Udaljenost između
pojedinih lamina je različita, a same lamine izgledaju kao da rast započinju/završavaju bez neke
pravilnosti.
7. Sedma zona je izražena koncentrična linija trošenja i s velikim šupljinama. Ta zona se nastavlja i u
tanjem stalaktitu.
8. U osmoj zoni se nalaze pravilno raspoređene guste lamine.
9. U devetoj zoni nalazi se svega nekoliko lamina na različitim udaljenostima.
10. Desetu zonu karakterizira nedostatak lamina.
11. Jedanaesta zona sadrži nekoliko koncentričnih lamina na različitim udaljenostima.
12. Dvanaesta zona se pruža do samog ruba uzorka i laminiranost je gotovo neprimjetna. U ovom
dijelu je fotografirana Slika 7.
19
Slika 12 Uklopine u prvoj zoni debljeg stalaktita. Slika 13 Izgled lamina u drugoj zoni debljeg
stalaktita.
Slika 14 Detalj četvrte zone. Vidljivo je izrazito nepravilno pruženje, varijacije u debljini, šupljine na distalnom
rubu i razlika u obojanosti u usporedbi s okolnom. Spomenuti detalj je istaknut crnim obrubom.
3.2.1.2. IZMJERE POPREČNOG PRESJEKA
Mjerenje lamina obojanog acetatnog preparata sam raila po liniji označenoj na Slici 15, a rezultate
mjerenja sam izrazila u Slici 16.
Na Slici 16 se uočava prisutnost 22 zone. Prva zona je središnja šupljina sa cjevčicom i ona se ne
ponavlja, a 7. zona s lijeve strane presjeka nije zahvadena. Riječ je o zoni trošenja koja nije prisutna
na cijelom presjeku sige. Ostale zone su prisutne s obje strane središnje šupljine. Vidljivo je također
da desno od središnje šupljine postoji vedi broj uočenih lamina nego lijevo, te da ne postoji
simetričnost u debljini lamina duž presjeka nigdje osim u 1. zoni. Ne uočava se pravilnost u debljini
lamina unutar pojedine zone ili na granicama različitih zona.
20
Od 22 zone, njih 17 sadrži 6 ili manje lamina, a 6 zona sadrži između 9 i 56 lamina. Najmanje lamina je
izbrojano u 7. zoni koja nije zahvadena na lijevoj strani sige, a najviše u 8. gdje je lijevo izbrojano 17,
a desno 56 lamina. Ukupno sam izbrojala 212 lamina raspona debljina 0,34 – 21,80 mm.
Popis svih izmjera se nalazi u Prilogu 1.
Slika 15 Foto-mozaik izrađen od 41 pojedinačnog snimka veličine 870x580 pix, korišten za digitalnu izmjeru
obojanog acetatnog preparata. Bijelom linijom je označen pravac po kojem je rađeno mjerenje.
21
Slika 16 Debljine lamina izmjerenih na acetatnom preparatu.
22
3.2.2. UZDUŽNI PRESJEK
Uzdužni presjek prolazi središnjom šupljinom debljeg stalaktita u oko 40 % njegovog gornjeg dijela.
Uočavaju se iste zone rasta, zone trošenja i lamine kao kod poprečnog presjeka, ali i neke zone
prekida rasta koje nisu uočljive na poprečnom presjeku. Nepravilna zona s trošenjem koju sam uočila
u poprečnom presjeku ovdje krivuda, mijenja joj se debljina kroz sigu i također je vidljivo trošenje.
Ostale zone i lamine paralelno prate središnju šupljinu gotovo do samog vrha sige, gdje se počinju
približavati šupljini. Promatrajudi od središnje šupljine u lijevu i desnu stranu vidljivo je da je uzorak
simetrično građen do jednog dijela, a kasnije se pojavljuje blaga asimetrija. Lijeva strana sige je nešto
deblja od desne, na sredini mjerenog dijela razlika iznosi 2,26 mm (Slika 16). Malo pažljivijim
proučavanjem primijeduje se skretanje središnje šupljine debljeg stalaktita u smjeru tanjeg. Otvor
središnje šupljine debljeg stalaktita nalazi se na drugoj polovici uzdužnog presjeka. Uz vanjski rub
sige, na poprečnom presjeku su vidljivi kristali koji su vedi nego u drugim dijelovima presjeka.
Slika 16 Uzdužni presjek sige.
3.2.2.1. IKROSTRUKTURA UZDUŽNOG PRESJEKA
U proučavanom dijelu uzdužnog presjeka sige može se razlikovati 14 zona koje karakterizira
specifična tekstura, dinamika rasta, vidljive granice i prevladavajude obojenje (Slika 18).
1. Prva zona se nalazi uz središnju šupljinu i vidljivi su bijeli kristali. Raspon debljine iznosi 0-
1151,82 µm. Zona nije kontinuirana, nego je prekinuta središnjom šupljinom na otprilike 1/4
vidnog polja s lijeve strane, te središnja šupljina dijeli zonu na lijevi i desni dio. U oba dijela
23
Slika 17 Područje mjerenja lamina na uzdužnom presjeku sige. Okomite linije označavaju područje mjerenja,
ostalim linijama su označene granice pojedinih zona. Zone su imenovane brojevima, zona 1 se nalazi uz
središnju šupljinu, a zona 14 uz samu vanjsku granicu presjeka.
24
prevladava bijelo obojenje. Desni dio nije laminiran. U lijevom dijelu sam izbrojala 34 bijelih
lamina raspona debljina 0,41-1,63 µm. Jednoj lamini se mijenja debljina u rasponu 6,06-12,12
µm, dok su ostale ujednačene debljine. Tamne lamine se također nalaze samo u lijevom dijelu i
teško su uočljive. Prosječna debljina im iznosi 6,06-12,12 µm. Prva zona u distalnom dijelu
završava nepravilnim kontaktom s drugom zonom.
2. Druga zona je uglavnom sastavljena od tamnih lamina i debljina joj iznosi 0-727,47 µm. Izbrojala
sam 12 bijelih lamina raspona debljine 6,06-72,75 µm. Bijelim laminama se ne mijenja debljina.
Prosječna debljina tamnih lamina iznosi 6,06-242,49 µm.
3. U tredoj zoni prevladavaju bijele lamine, a cijela zona se može podijeliti na dvije podzone. Prva
podzona se proteže od proksimalnog ruba zone, sadrži bijele i tamne trake, s time da su i u
tamnim trakama prisutne bijele lamine. Završava kod područja koje sadrži vidljivo manje tamnih
dijelova. Druga podzona se nastavlja na prvu i završava na distalnom rubu trede zone. U njoj su
manje izražene tamne trake nego u prvoj podzoni. U cijeloj tredoj zoni sam izbrojala ukupno 100
bijelih lamina u rasponu debljina 6,06-72,75 µm. Samo tri bijele lamine nisu ujednačene debljine
cijelom svojom dužinom. Tamne lamine u prvoj podzoni imaju raspon debljine 6,06-103,06 µm, a
u drugoj 6,06-66,68 µm. Cijela treda zona je raspona debljine 2424,88-3188,72 µm.
4. Četvrta zona sadrži dominantno tamne lamine i neobičnog je izgleda. Na oko 1/3 lijevog dijela
zona gotovo da i ne postoji. Na ostatku proučavanog područja postoje dvije podzone. Jedna ima
izražene bijele lamine, a druga je gotovo potpuno tamna. Debljina tamnih lamina u prvoj
podzoni iznosi 12,12-72,75 µm, a u drugoj 6,06-236,43 µm. U cijeloj četvrtoj zoni sam izbrojala
18 bijelih lamina raspona debljine 6,06-12,12 µm, s time da je vedina lamina debljine 6,06 µm.
Ukupna debljina zone iznosi 6,06-545,60 µm.
5. Peta zona je najdeblja u uzorku s prosječnom debljinom od 7395,90 µm i u njoj sam izbrojala
najviše bijelih lamina. U zoni prevladavaju bijele lamine i kompleksne je građe. Morfološki se
može podijeliti na tri podzone. Prva podzona se nalazi uz proksimalni rub i nešto je tamnija od
ostatka zone. U ovom dijelu debljina tamnih lamina iznosi 6,06-78,81 µm. Druga podzona
zauzima vedinu pete zone, izuzetno je teško pronadi dio koji nije bijel, a debljine tamnih lamina
iznose 6,06-545,60 µm. Treda podzona se nalazi uz distalni rub zone i sadrži tamniji i bijeli dio. U
ovome dijelu debljina tamnih lamina iznosi 6,06-48,50 µm. U cijeloj petoj zoni sam izbrojala 293
bijelih lamina raspona debljine 6,06-484,98 µm. Kod svega sedam bijelih lamina je prisutna
promjena debljine.
6. Šesta zona je debljine 103,06-1891,41 µm i proteže se do zone trošenja koja zapčinje izuzetno
nepravilno. Izbrojala sam 47 bijelih lamina debljina 6,06-66,68 µm. Zona nije jednostavno
građena i sadrži tri podzone koje barem djelomično završavaju na zoni trošenja. Prva podzona je
smještena uz proksimalni rub šeste zone. U njoj debljina tamnih lamina iznosi 6,06-48,50 µm.
25
Druga podzona zauzima središniji dio i najdeblja je. Tamne lamine su raspona debljina 6,06-
54,56 µm. Distalna treda podzona je na oko 2/5 od desnog ruba prekinuta naležudom zonom
trošenja. Ova podzona sadrži tamne lamine debljine 6,06-72,75 µm.
7. Sedma zona je izuzetno nepravilna i vijugava zona trošenja. Sadrži prozirne i neprozirne tamne
dijelove, bijela područja i šupljine. Na sredini promatranog područja je prekinuta pa joj debljina
varira u rasponu 0-114,07 µm. Ukupno ima tri prozirna tamna dijela, od kojih prvi ima debljinu
60,62-848,71 µm, drugi 90,93-303,11 µm, a tredi 60,62-363,73 µm. Niti jedan prozirni tamni dio
se ne proteže kroz cijelo promatrano područje. Unutar prvog prozirnog tamnog dijela se nalaze
dvije bijele lamine debljina 30,31-666,84 µm i 303,11-848,71 µm. U 7. Zoni se nalazi i šupljina
raspona visine 90,93-606,22 µm i širine 1273,06 µm.
8. Osma zona započinje nepravilno iza zone trošenja. Iako sadrži bijele lamine, tamne su deblje i
dominiraju. Cijela zona je debljine 545,60-1515,55 µm. Bijelih lamina sam izbrojala 13 s
debljinama 6,06-151,56 µm. Vedini bijelih lamina se mijenja debljina. U ovoj zoni sam prebrojala
i tamne lamine kojih također ima 13. Njihova debljina iznosi 0-60,62 µm i kod polovice se
mijenjale debljina.
9. U devetoj zoni debljine 4304,17-4971,01 µm dominiraju bijele lamine. Izbrojala sam ih ukupno
139, debljine su im 0-242,49 µm, a kod 33 lamine je zabilježena promjena debljine. Zona se
sastoji od tri podzone. Prva podzona zauzima više od polovice zone i proteže se cijelom njenom
dužinom. U njoj dominiraju bijele lamine koje su nešto rijeđe pri proksimalnom rubu zone.
Debljina tamnih lamina u ovom dijelu iznosi 12,12-151,56 µm. Druga podzona je nepravilnog
oblika, nalazi u gornjem lijevom dijelu zone i zauzima otprilike 1/4 ukupne površine. Bijele
lamine su u ovom dijelu gusto raspoređene i na jednom mjestu se nalazi jedna znatno deblja
tamna lamine. Debljina tamnih lamina iznosi 6,06-60,62 µm. Treda podzona zauzima ostatak
zone. U njoj su bijele lamine gotovo pravilo raspoređene, a pri vrhu su tamne nešto jače
izražene. Debljina tamnih lamina iznosi 6,06-90,93 µm.
10. Deseta zona predstavlja još jednu zonu trošenja debljine 0-333,42 µm.
11. Jedanaesta zona dominantno sadrži bijele lamine i završava linijom trošenja. Debljina cijele zone
iznosi 2970,48-3728,30 µm. Unutar zone se nalaze tri podzone. U prvoj dominira debela tamna
lamina, a druga je žudkaste boje. Treda podzona je najdeblja, pravilnog izgleda i svako toliko
postoje nešto deblje tamne lamine. Debljine tamnih lamina u prvoj podzoni iznose 6,06-121,24
µm, a u drugoj i tredoj 6,06-66,68 µm. U cijeloj jedanaestoj zoni sam izbrojala 82 bijele lamine
debljina 6,06-181,87 µm. Ukupno je kod 16 lamina prisutna promjena debljine.
12. Dvanaesta zona je dominantno bijela, jednako kao i jedanaesta. Debljina joj iznosi 1273,06-
1970,22 µm i završava laminom koja sadrži pet šupljina. Dimenzije šupljina su prikazane u Tablici
1. Unutar zone se nalaze tri podzone. U prvoj podzoni dominiraju tamne lamine čija debljina
26
iznosi 6,06-60,62 µm. Druga podzona dominira cijelom dvanaestom zonom. U njoj tamne lamine
imaju debljine 6,06-90,93 µm. U tredoj podzoni se javlja trošenje, na nekim mjestima cijelom
debljinom, a ponegdje samo na distalnom rubu. U ovom dijelu debljina tamnih lamina iznosi
6,06-18,19 µm. Unutar cijele zone sam izbrojala 51 bijelu laminu debljina 6,06-484,98 µm. Niti
jednoj lamini se ne mijenja debljina.
Tablica 1. Dimenzija šupljina u zoni 12.
Šupljina 1 Šupljina 2 Šupljina 3 Šupljina 4 Šupljina 5
Visina (µm) 72,75 54,56 – 218,24 48,50 – 78,81 121,24 – 290,99 48,50
Dužina (µm) 133,37 848,71 266,74 48,50 48,50
13. U trinaestoj zoni dominiraju tamne lamine i zona se sastoji od tri podzone. Proksimalna podzona
izgleda nehomogeno građena. Sastoji se od dva gušde pakirana paketa između kojih se nalazi
rijeđe pakirani paket. Ovdje je debljina tamnih lamina 6,06-48,50 µm. Druga podzona u
proksimalnom dijelu sadrži rijeđi paket, a u distalnom gušdi. Debljine tamnih lamina iznose 6,06-
66,68 µm. Treda podzona sadrži tamni dio unutar kojega se nalaze tri bijele lamine. Debljina
tamnijh lamina ove podzone iznosi 6,06-60,62 µm. Unutar cijele zone sam izbrojala 19 bijelih
lamina debljina 18,19-115,18 µm, a tri lamine imaju promjenu debljine. Zona je debljine
1030,58-1545,86 µm.
14. Četrnaesta zona se proteže do samog vanjskog ruba sige i debljine je 181,87-1485,24 µm.
Unutar nje dominiraju bijele lamine kojih ukupno ima 13. Njihove debljine iznose 24,25-78,81
µm i ne mijenjaju se s duljinom. Zona sadrži tri podzone. Prva sadrži gusto poslagane lamine,
druga nema lamina, a treda se proteže do samog ruba sige. Debljine tamnih lamina u prvoj
podzoni iznose 6,06-60,62 µm, u drugoj 72,75-212,18 µm, a u tredoj 6,06-272,80 µm.
3.2.2.2. IZMJERE UZDUŽNOG PRESJEKA
Grafički prikaz debljina bijelih lamina je prikazan Slikom 18. Kod lamina kod kojih debljina nije
konstantna uzela sam srednju vrijednost. Postoje tri lamine koje debljinom značajno odskaču od
ostalih i otežavaju interpretaciju. Kada se te lamine uklone iz prikaza, dobije se Slika 19. Uklanjanjem
lamina je došlo do gubitka 7. i 10. zone koje predstavljaju zone trošenja.
Na Slici 19 su vidljive zone kod kojih postoji pravilnost u građi s obzirom na debljinu lamina i zone kod
kojih nema pravilnosti. Gotovo uniformnu debljinu lamina imaju 1., 4. i 13. zona, dok su 5., 9. i 11.
dosta nepravilne s obzirom na debljinu lamina. Vidljivo je da između vedine zona postoje jasne
27
granice. Granice su posebno uočljive između 1. i 2., 3. i 4., 4. i 5., te 5. i 6. zone. Prema vanjskom rubu
sige granice se gube i nakon početka 11. zone više nisu uočljive.
Mjerenje debljina lamina na uzdužnom presjeku sam raila od središnje šupljine do vajnskog ruba, te
radi toga Slika 19 ne pokazuje simetričnost.
Popis svih izmjera se nalazi u Prilogu 2.
28
Slika 18 Debljine lamina izmjerenih na uzdužnom presjeku.
29
Slika 19 Korigirane debljine lamina izmjerenih na uzdužnom presjeku.
30
4. RASPRAVA
4.1. MORFOLOGIJA SIGE
Siga se sastojala od tri stalaktita koji su rasli neovisno dok se u nekom trenutku nisu spojili. Sačuvana
su samo dva, a tredi je u nepoznatom trenutku odlomljen. Nije poznato koje su mu bile dimenzije i
oblik. Bio je najmanje duljine koliko je dugačka zaravnjena ploha koja se nalazi na debljem stalaktitu
na strani suprotnoj od tanjeg stalaktita. Neovisan početni rast sačuvanih stalaktita je vidljiv u
laminama koje su koncetrične oko središnjih šupljina svakog stalaktita. Nakon određene udaljenosti
od središnjih šupljina, pojavljuje se lamina koja okružuje oba stalaktita i takve lamine se nastavljaju
sve do vanjskog ruba sige. Na poprečnom presjeku i acetetnom preparatu vidljive su distalne lamine
koje ne okružuju deblji stalaktit na strani suprotnoj od tanjeg stalaktita. Te lamine se prekidaju i
okruživale bi tredi stalaktit koji nedostaje.
Poprečni presjek sige je napravljen kroz središnju šupljinu debljeg stalaktita. Iako je presjek ravan, ne
prolazi cijelom dužinom kroz središnju šupljinu što dovodi do zaključka da deblji stalaktit prema
svome vrhu lagano zakrede. Proučavanjem presjeka je to potvrđeno pronalaskom središnje šupljine
na jednoj od polovica uzorka. Kako navode Hill & Forti (1997), nije neuobičajeno da stalaktiti nisu
savršeno okomiti i da zakredu, naročito pri vrhu. Obično je zakrivljenost takvih stalaktita do 10°. Iako
se navode brojni uzroci zakrivljenosti poput nečistode u otopini, struja zraka, vibracija pričvršdenog
dijela stalaktita, pokreti zemlje, centrifugalna neravnoteža rotacije Zemlje i zamjena magnetskih
polova Zemlje, najvjerojatniji uzrok je strujanje zraka. Kod karbonatnih stalaktita strujanje zraka
mehanički gura kapljice vode i stalaktit skrede u smjeru strujanja. Roglid (1974) I Hill & Forti (1997)
nazivaju stalaktite zakrenute u jednom smjeru zbog utjecaja zračnog strujanja anemoliti.
Prema Hill & Forti (1997) svi stalaktiti započinju rast kao makaroni. Na početku njihovog rasta kapljica
vode se nađe na stropu zbog kondenzacije ili procjeđivanja kroz pukotinu. Gubitkom ugljikovog
dioksida izluči se tanki sloj karbonata preko površine kapljice. Kako kapljica nakuplja sve više vode,
tako postaje teža i počne titrati. Titranje uzrokuje povlačenje sloja minerala prema stropu gdje se
prihvada pomodu površinske napetosti. Kada kapljica padne, tanki sloj ostaje na stropu u obliku
okruglog obruča i čini inicijalni prsten rasta makarona. Rast cjevastog makarona se nastavlja dok
postoji stalni izvor i opskrba vode (Hill & Forti, 1997, Fairchild & Baker, 2012). Voda može pritjecati
kroz pukotinu, središnji kanal, ili se može nakupljati kao kondenzacija na površini makarona. U slučaju
31
da se voda nakuplja kao kondenzat na površini makarona, rast stalaktita u debljinu je istovjetan rastu
duljinu. Na poprečnom presjeku sige je vidljivo da lamine parlaleno prate središnju šupljinu do skoro
samog vrha uzorka. To navodi na zaključak da izvor kapljica nije bila kondenzacija i da je postojala
stalna opskrba vodom za vrijeme rasta makarona. Paralelne lamine također dokazuju je je deblji
stalaktit do gotovo cijele dužine narastao kao makaron i tek kasnije počeo rasti u debljinu.
Na poprečnom presjeku je naočigled vidljivo da se središnja šupljina tanjeg stalaktita ne nalazi u
samom njegovom središtu. Lamine su pravilnog oblika i tanja strana stalaktita se nalazi uz stalaktit
vedeg promjera, pa uzrok tome ne može biti strujanje zraka. Strujanje zraka bi uzrokovalo
deformaciju lamina, a i deblji stalaktit radi zavjetrinu. Vjerojatnije objašnjejne je izraženiji dotok vode
i pojačana precipitacija na zadebljaloj strani u jednom razdoblju rasta stalaktita.
Na poprečnom i uzdužnom presjeku je opaženo da je jedna strana debljeg stalaktita također vede
debljine. Zanimljivo je da deblja strana stalaktita nije dio sige na kojem je uočena središnja šupljina.
To znači da se zadebljanje ne može povezati sa strujanjem zraka koje je uzrokovalo zakretanje
stalaktita. Kako je deblji stalaktit do gotovo cijele dužine rastao kao makaron i tek naknadno počeo
rasti u debljinu, zadebljanje i skretanje središnje šupljine niti ne mogu biti istovremeni. Lamine nisu
nepravilne nego su kružnog oblika, pa stujanje zraka nije uzrokovalo pojačano taloženje na jednoj
strani. Razlog treba tražiti u razlici u uvjetima taloženja između dvije strane sige. Nije vjerojatno da
postoji razlika u temperaturi, koncentraciji otopine, parcijalnom tlaku CO2 u atmosferi i vlagi zraka na
tako malenoj udaljenosti. Jedini faktor koji utječe na taloženje špiljskih karbonata i prostorno može
biti vrlo varijabilan je dotok vode (Hill & Forti, 1997, White, 2007, Fairchild & Baker, 2012), te je on
razlog povedane debljine jedne strane debljeg stalaktita.
4.2. POPREČNI PRESJEK
Prilikom izrade prvog obojanog acetatnog preparata uzorak nije bio zadovoljavajude obojan. Nakon
promjene klorovodične kiseline kod pripravljanja otopina za bojanje problem se nije ponovio pa je
zaključak da je prvotna kiselina bila kontaminirana.
Kod nekih kristala je vidljivo obojenje u više nijansi. Rubovi kristala su svijetlije obojani, a središnji dio
tamnije. Primjenjenom tehnikom bojanja karbonata stehiometrijski kalcit se boji intenzivnijom
crvenom bojom od magnezijskog kalcita (Friedman, 1978). Veliki kristali koji prelaze granice zona
rasta upuduju na dijagenezu unutar sige i protok određenog vremena potrebnog da do dijageneze
dođe. Pretpostavka je da je uz rubove kristala došlo do ionske zamjene kalcija i magnezija, ta da su
32
rubovi radi toga svijetlije obojani. Također su prisutna ljubičasta obojenja u erozijskim šupljinama, u
njihovoj blizini ili uz rub sige. Uzrokovana su mineralnim alteracijama uslijed trošenja kalcita i sadrže
relativno puno Fe, jer se metodom bojajna po Friedmanu kalcit bogat Fe boji ljubičasto (Friednam,
1978).
Na različitim mjestima u preparatu su vidljivi defekti koji podsjedaju na kapljice fluida. Postoji
nekoliko mogudih objašnjenja za njihov nastanak. Unutar sigovine postoje ostaci organske tvari (Hill
& Forti, 1997; White, 2007; Fairchild & Baker, 2012). Prilikom izrade preparata uzorak je zaliven
acetonom i na aceton je položena folija. Aceton otapa organsku tvar i mogude da je došlo do
oslobađanja plina koji je ostao zarobljen ispod folije i ostavio trag na acetatnom preparatu. Druga
mogudnost je ta da je došlo do uvlačenja zraka kroz mikropukotine prilikom izrade acetatnog
preparata. Polaganjem folije na uzorak zaliven acetonom i hlapljenja acetona dolazi do stvaranja
podtlaka koji teoretski može uzrokovati uvlačenje zraka kroz preparat. Treda mogudnost je da se radi
o fluidnim inkluzijama, fluidima koji su zaostali iz vremena formiranja samih kristala. Za fluidne
inkluzije je karakteristično da se javljaju uz granice kristala (Fairchild & Baker, 2012), ali za njihovu
potvrdu bi bilo potrebno raditi izbrusak i promatrati ga pod prolaznim svjetlom, metoda koja nije
predviđena u sklopu ovog istraživanja.
U petoj zoni tanjeg stalaktita nisu jasno uočljive lamine. Razlog tome najvjerojatnije nije potpuni
nedostatak lamina koji bi značio da se cijela zona istaložila u jednom klimatskom razdoblju.
Vjerojatnije obašnjenje bilo bi da se postojede lamine nisu prenijele na foliju, mogude zbog
nedovoljno izraženog reljefa prilikom izrade preparata. Do toga je moglo dodi zbog nedovoljnog
nagrizanja površine kiselinom prilikom izrade preparata, ili zbog jednakog trošenja lamina u toj zoni.
Na obojanom acetatnom preparatu u području debljeg stalaktita se može razlikovati 12 različitih
zona. Najtamnije obojana zona je ona oko središnje šupljine. To je logično jer je to najstariji dio
stalaktita i u tom području je najdulji period moglo dolaziti do ionskih zamjena u kristalu.
4.3. UZDUŽNI PRESJEK
Na uzdužnom presjeku istraživane sige ukupno je izbrojano 834 bijelih lamina. Bijele lamine su
izgrađene od poroznog kalcita i predstavljaju periode brže precipitacije (Fairchild & Baker 2012, Baker
et al., 2008, Hill & Forti, 1997). Do nastanka lamina dolazi zbog ritmičkih promjena u mineralogiji
sigovine. Te promjene mogu biti uzrokovane varijacijama u kemizmu i/ili jačini protoka procjedne
33
vode, te atmosferi (koncentraciji CO2, vlažnosti, struji zraka) (Fairchild & Baker 2012, Baker at al.,
2008). U područjima gdje postoje značajne varijacije klimatskih elemenata za očekivati je postojanje
godišnjih lamina. White (2007) navodi brzinu rasta kalcita 5-200 µm/god koja je dobilvena iz mjerenja
i geokemijskih modela kinetike precipitacije kalcita. S druge strane, Baker et al. (2008) navode da su
godišnje lamine imaju raspon debljina 10-1000 µm. Debljina bijelih lamina izmjerenih na istraživanoj
sigi iznosi do 848,71 µm i samo četiri bijele lamine imaju debljinu iznad 200 µm, te se može zaključiti
da 830 lamina najvjerojatnije predstavlja godišnje cikluse. Tamne lamine u sigovini su građene od
kompaktnog kalcita i predstavljaju periode sporijeg rasta (Hill & Forti, 1997, Baker at al., 2008).
Tamne lamine su brojane u samo jednoj zoni jer su teško uočljive i zaključilo se da prebrojavanje i
mjerenje debljina ne bi bilo dovoljno točno. Međutim, u svakoj zoni i podzoni (ako postoji) su
izmjerene prosječne debljine tamnih lamina koje iznose do 848,71 µm. Samo sedam lamina ima
debljinu iznad 200 µm, te se može zaključiti da i vedina tamnih lamina najvjerojatnije predstavlja
godišnje cikluse rasta.
Iako debljine lamina ukazuju da je vjerojatno riječ o godišnjim laminama, to se ne može tvrditi s
apsolutnom sigurnošdu. Može se dogoditi da određeni uvjeti precipitacije vladaju duže ili krade od
jedne godine, ili da nakon jednog perioda rasta nastupi period kada je rast stagnirao (Hill & Forti,
1997). Kako bi se odredilo predstavljaju li lamine godišnje cikluse trebalo bi rezultate usporediti s još
jednom tehnikom istraživanja. Ta tehnika može biti datiranje sige ili luminiscencija. Luminiscentne
lamine su rezultat sezonalnosti biljnog pokrova i podzemnih tokova. Ugibanjem biljaka, u tlo se
ispuštaju humične i fulvične kiseline koje se ugrađuju u sigovinu i svijetle pod fluorescentinm
mikroskopom (Hill & Forti, 1997, Baker et al., 2008, Fairchild & Baker, 2012).
White (2007) navodi da godišnje lamine nastaju zbog sezonske varijacije intenziteta procjednih voda.
Baker et al. (2008) i Fairchild & Baker (2012) kao važne uzroke laminiranosti spominju još i sezonske
varijacija u zasidenosti otopine i/ili koncentracije CO2, vlažnosti, te struji zraka u objektu. Ako je
intenzitet tečenja procjedne vode slab, otopina slabo zasidena, koncentracija CO2 u objektu visoka i
vlažnost relativno niska, precipitacija je sporija i nastaju tamne lamine izrađene od kompaktnog
kalcita. Za slučaj ako je intenzitet tečenja procjedne vode jak, otopina jače zasidena, koncentracija
CO2 u objektu niska i vlažnost visoka, nastaju bijele porozne lamine. Također, što je debljina lamina
veda, to su uvjeti za precipitaciju bili povoljniji, a što je debljina lamina tanja, uvjeti za precipitaciju su
bili lošiji.
Kako bi se debljina lamine uzela kao paleoklimatski proksi, njena debljina treba biti jednaka u cijeloj
sigi (Baker et al., 2008). U mjerenom dijelu sige postoji 80 bijelih lamina kojima debljina nije bila
jednaka na promatranoj dužini. Za pretpostaviti je da bi na vedem području bilo više takvih lamina i
one se ne mogu koristiti za rekonstrukciju paleoklime.
34
Na uzdužnom presjeku istraživane sige izbrojano je 14 različitih zona koje se razlikuju po obojenju i
teksturi. Razlike u obojenju i teksturi uzrokuju raspored bijelih i tamnih lamina, te prevladavajne
jednog tipa lamina u zoni. Ako je zona generalno tamnije obojena, u njoj prevladavaju tamnije lamine
i za vrijeme rasta te zone prevladavali su nepovoljniji uvjeti precipitacije. Kod svijetlijih zona
prevladavaju bijele lamine, a za vrijeme nastajanja takve zone uvjeti precipitacije su bili povoljniji
(White, 2007, Baker et al., 2008, Fairchild & Baker, 2012).
Od 14 izbrojanih zona, njih 12 predstavljaju zone rasta, a druge dvije su zone u kojima je došlo do
izražene erozije sigovine. Između zona rasta su vidljive granice nakon kojih se mijenja tekstura i
obojenje u sigi. Te granice predstavljaju relativno brzu promjenu uvjeta precipitacije i mogu
označavati značajnije promjene klimatskih uvjeta na površini.
Unutar vedine zona postoje različite podzone između kojih su prisutne slabo uočljive granice. Između
podzona je također dolazilo do promjena u dinamici rasta, mogude zbog manjih promjena u uvjetima
precipitacije ili zbog prekida rasta.
Hill & Forti (1997) i White (2007) interpretiraju prekid rasta kao prekid donosa vode. White (2007)
dalje razrađuje proces i navodi kako se prekid donosa vode može dogoditi zbog zbog aridnosti,
smrzavanja tla, glacijala, ili zbog lokalne promjene u tijeku podzemne vode. Prekid rasta u glacijalnim
i periglacijalnim okolišima se može dogoditi zbog nastanka permafrosta koji ne propušta vodu, zbog
ledenog pokrova ili dramatičnog smanjenjenja biogenog CO2.
Granice između podzona se ne bi trebale interpretirati kao prekid donosa vode uzrokovan
značajnijim promjenama u klimi jer se tekstura i boja lamina koje su karakteristične za zonu
nastavljaju i u idudoj podzoni.
Railsback et al. (2013) prekide rasta ne vežu samo za sušne uvjete, nego i za izuzetno vlažna
razdoblja, te ih povezuju s erozijom sigovine i hijatusima. Petrografski razlikuju dva tipa prekida rasta,
prekid rasta tipa E (od riječi erozija) i prekid rasta tipa L (eng. lesend = smanjeno).
Prekid rasta tipa E (od riječi erozija) karakterizira erozija vanjskog ruba sigovine. Prepoznaje se po
nepravilnom završetku slojeva koji su inače prisutni u ostatku sige, šupljinama nastalima otapanjem i
presvlakama nekarbonatnog dertitičnog materijala. Interpretiraju ih kao posljedicu vlažnih razdoblja
u kojima je procjedna voda postala toliko podzasidena da je počela otapati postojede slojeve sige, te
kao takvi predstavljaju hijatuse u sedimentološkom zapisu. U istraživanoj sigi prekid rasta tipa E su 7.
i 10. zona, te završetak 12. zone. I 7. i 10. zona su nepravilno erodirale slojeve koji se nalaze ispod njih
i sadrže šupljine s detritičnim materijalom koji je nastao otapanjem sigovine. Deseta zona utječe na
morfologiju mlađih zona koje su povijene na jednaki način u obliku slova „S“, kao i 10. zona. Linija
trošenja na kraju 12. zone nije nepravilno erodirala starije slojeve, ali sadrži korozijske šupljine s
detritičnim materijalom.
35
Prekid rasta tipa L su površine ispod kojih slojevi postaju tanji prema gore i/ili prema gore imaju
manje lateralno pružanje. To su područja smanjenog taloženja i interpretiraju ih kao posljedicu suših
razdoblja za vrijeme kojih je dotok procjedne vode smanjen. Šesta zona na popečnom presjeku
morfološki podsjeda na prekid rasta tipa L. Međutim, nije izmjereno smanjenje debljina lamina prema
kraju zone pa se ne može sa sigurnošdu tvrditi da zona pripada spomenutom tipu prekida rasta.
4.4. USPOREDBA TEHNIKE ACETATNIH PREPARATA I IZRAVNOG MJERENJA
Tehnika acetatnih preparata se pokazala izuzetno korisnom u proučavanju fosilnih preparata i prikaza
razlike u mineralnom sastavu preparata (Friedman, 1978). U slučaju istraživane sige, acetatni
preparat je dao zadovoljavajude rezultate kod prikaza razlike mineralnog sastava. Još jedna prednost
metode je mogudnost proučavanja preparata pod prolaznim svjetlom i velikim povedanjima. Iako je
acetatni preparat dao uvid u glavne građu sige, kod proučavanja detaljne građe i mjerenja je bio
nezadovoljavajud. Pomodu ove tehnike je izdvojeno 12 zona unutar sige, a debljine lamina su
izmjerene samo na milimetarskoj skali.
Izravno mjerenje sige je dalo izuzetno dobre rezultate kod proučavanja detalja u građi i mjerenja
debljina lamina. Izdvojeno je 14 zona (naspram 12 s acatatnog preparata) i lamine su uspješno
izmjerene na mikrometarskoj skali. Nedostatkom su se pokazli velik broj utrošenih sati rada,
nemogudnost promatranja pod velikim povedanjima i nepraktičnost rukovanja s velikim uzorkom.
4.5. STAROST SIGE
Istraživana siga je pronađena u fosilnoj špilji zapunjenoj rano pleistocenskim sedimentom, čija je
starost određena na osnovi fosilnog materijala (Malez, 1967, Marjanac et al., 2008).
Metoda brojanja lamina koja je korištena u ovom istraživanju u vedini slučajeva ne može dati starost
sige zbog toga što:
1) postojede lamine ne moraju predstavljati godišnje cikluse
2) nakon jednog perioda povoljnih ili nepovoljnih uvjeta rasta mogao nastupiti period kada je rast
stagnirao
3) za slučaj postojanja korozije ne može se sa sigurnošdu tvrditi koliki je hijatus (Hill & Forti, 1997).
36
Iznimka od pravila su sige koje još uvijek rastu i ako su lamine zaista godišnje (White, 2007). U
slučaju istraživane sige postoje dva nepoznato duga hijatusa i siga je prestala rasti najranije u rano
pleistocenu.
Jedini način kako bi se mogla odrediti starost sige je pomodu 238U-206Pb ili 234U-206Pb datiranja, uz
uvjet da je mogude razlikovati olovo nastralo radioaktivnim raspadom od olova koje je ugrađeno u
sigu prilikom njenog rasta. Bez spomenute metode datiranja, može se jedino tvrditi da je siga
najmanje rano pleistocenske starosti (2,588-0,781 milijuna godina). To je starost sedimenta koji je
zapunio špilju iz koje potječe istraživana siga, a određena je na temelju fosilne zajednice (Malez
1967, Marjanac i sur. 2008).
37
5. ZAKLJUČAK
Istraživana siga se sastojala do najmanje tri stalaktita koji su u početku rasli neovisno, da bi se nakon
neutvrđenog vremenskog razdoblja spojili i nastavili zajednički rast. Sačuvana su ostala samo dva,
dok je tredi odlomljen i nije sačuvan.
Prilikom svog rasta, deblji srašteni stalaktit je gotovo u cijeloj dužini rastao kao makaron i tek
naknadno je počeo rasti u širinu. Za vrijeme rasta je postojala stalna opskrba vodom i strujanje zraka.
Jedna strana sige je imala pojačan donos vode u odnosu na drugu stranu što je vidljivo u povečanoj
debljini jedne strane stalaktita. Siga je prošla rekristalizaciju i dijagenetske promjene na razini
minerala.
Na uzdužnom presjeku istraživane sige izbrojano je i opisano 14 različitih zona koje se razlikuju po
obojenju i teksturi. Razlike u obojenju i teksturi uzrokuju raspored bijelih i tamnih lamina, te
prevladavajne jednog tipa lamina u zoni. Svaka zona predstavlja zaseban klimatski ciklus sa
specifičnim uvjetima precipitacije, što znači da je siga prošla 14 zasebnih klimatskih ciklusa.
Unutar svake zone rasta prisutne su lamine koje se petrološki razlikuju. Svijetle lamine predstavljaju
razdoblja bržeg, a tamne lamine sporijeg rasta kalcita. Iako lamine podsjedaju na godišnje lamine, bez
daljnih istraživajna se ne može sa sigurnošdu tvrditi jesu li godišnje ili predstavljaju neki drugi
vremenski period. Raspored lamina unutar zona nije uniforman, što upuduje na određene varijacije
klime i unutar svakog ciklusa.
Unutar sige je prisutno i nekoliko zona trošenja. Najuočljivije su 7. i 10. zona, ali je vidljivo trošenje i
između 11. i 12. zone. Riječ je o zoni trošenja tipa E do koje dolazi u razdobljima povedane
precipitacije kada procjedne vode postaju toliko nezasidene da počinju otapati postojede slojeve
sigovine.
Metoda direktnog mjerenja je dala bolji uvid u građu pročavane sige, ali je zahtjevala značajno više
radnih sati što je glavni nedostatak metode. Izrada obojanog acetatnog preparata se pokazala
korisnom zbog prikaza razlike u mineralnom sastavu sige i mogudnosti promatranja uzorka pod
prolaznim svjetlom.
Starost sige je najmanje donji pleistocen (2,588-0,781 milijuna godina). Korištene metode se ne mogu
koristiti za utvrđivanje precizne starosti, a metode datiranja nisu bile predviđene unutar ovog
istraživanja.
38
Za vrijeme ovog istraživanja siga nije uništena i može se koristiti za daljnja izotopna istraživanja i
uklapanje uzorka u postojede podatke. Postoji mogudnost usporedbe dinamike rasta ove sige s
dinamikom rasta datiranih siga, te na taj način dobivene podaci mogu pokušati uklopiti u vremenski
okvir.
39
6. LITERATURA
1. Babid, Lj., Lackovid, D. & Horvatinčid, N. (1997): Meteoric phreatic speleothems and the
development of cave stratigraphy: an example from Tounj Cave, Dinarides, Croatia. Quaternary
science reviews. 15/10. 1013-1022.
2. Baker, A., Smith, C. L., Jex, C., Fairchild, I. J., Genty, D., & Fuller, L. (2008): Annually Laminated
Speleothems: a Review. International Journal of Speleology. 37/3. 193-206.
3. Bočid, N., Faivre, S., Kovačid, M. & Horvatinčid, N. (2012): Cave development under the influence
of Pleistocene glaciation in the Dinarides – an example from Štirovača Ice Cave (Velebit Mt.,
Croatia). Zeitschrift für Geomorphologie. 56/4. 409-433.
4. Fairchild, I. J. & Baker, A. (2012): Speleothem Science From Process to Past Environments. Wiley-
Blackwell John Wiley & Sons, Ltd. 455.
5. Fleitmann, D., Treble, P., Cruz Jr., F., Cole, J. And Cobb, K. (2008): White paper on “Speleothem-
based climate proxy records“. Retrieved from
https://www.ncdc.noaa.gov/paleo/reports/trieste2008/speleothems.pdf.
6. Friedman, G. M. (1978): Staining tehniques. U: Encyclopedia of sedimentology (ur. Fairfridge, R.
W. & Bomgeon, J.) The Encyclopedia of earth sci. 6. Dowdwn, Hutchinson & Ross, Inc. 764-765.
7. Hill, C. & Forti, P. (1997): Cave minerals of the world. National Speleological Society, Inc. 463.
8. Lackovid, D., Glumac, B., Asmerom, Y. & Stroj, A. (2011): Evolution of the Veternica cave
(Medvednica Mountain, Croatia) drainage system: insights from the distribution and dating of
cave deposits. Geologia Croatica. 64/3. 213-221.
9. Lončar, N. (2012): Izotopni sastav siga iz speleoloških objekata istočnojadranskih otoka kao
pokazatelj promjena u paleookolišu. Doktorska disertacija Prirodoslovno-matematički fakultet
Sveučilište u Zagrebu, 264.
10. Malez, M. (1967): Donjopleistocenska fauna koštane breče kod sela Dubci u Dalmaciji. Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 345, 55-100.
11. Mandid, M. (2013): Determination of equilibrium conditions of carbonate precipitation in
Postojna Cave with application to paleoclimatology. Doktorska disertacija, Prirodoslovno
matematički fakultet Sveučilište u Zagrebu. 204.
12. Mandid, M., Krajcar Bronid, I., Mihevc, A. & Leis, A. (2013): Stable Isotope Composition of Recent
Cave Calcite Precipitates and its Relation to Dic in Drip Water From Postojna Cave, Slovenia
Abstracts (ur. Otoničar, B., Gostinčar, P. & Gabrovšek, F.) Postojna: Karst Research Institute ZRC
SAZU. 88-88.
40
13. Marinčid, S., Korolija, B. & Majcen, Ž. (1969): Osnovna geološka karta SFRJ 1:100.000, List Omiš
K33-22. Savezni geološki zavod Beograd, Geološki zavod Zagreb.
14. Marjanac, Lj., Krklec, K., Marjanac, T. & Hajek Tadesse, V. (2008): Paleokarst and associated
sediments at Dubci geosite in Dalmatia, southern Croatia. Short Scientific Papers of the 16th
International Karstological School "Classical Karst" Karst Sediments Postojna 16.-21.6.2008.
Guide book & Abstracts (ur. Zupan Hajna, N. & Mihevc, A.). 84.
15. Marjanac, T. (1986): Izrada i primjena acetatnih preparata. U: Skup sedimentologa Jugoslavije
Brioni 2.-5.6.1986., sažeci predavanja. 173-176.
16. Paar, D., Buzjak, N., Sironid, A. & Horvatinčid, N.(2013) : Paleoklimatske arhive dubokih jama
Velebita. Knjiga sažetaka, 3. znanstveni skup Geologija kvartara u Hrvatskoj (ur. Marjanac, Lj.).
Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Geološki zavod Slovenije. 39-40.
17. Railsback, L. R., Akers, P. D., Wang, L., Holdridge, G. A. & Riavo Voarintsoa, N (2013): Layer-
bounding surfaces in stalagmites as keys to better paleoclimatological histories and
chronologies. International Journal of Speleology. 42/3. 167-180.
18. Roglid, J. (1974): Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji. Krš Jugoslavije. 9/1. 1-69.
19. Sliepčevid, A., Obelid, B., Srdoč, D. & Horvatinčid, N. (1984): Određivanje starosti siga analizom
radioaktivnog ugljika. Zbornik radova IX Jugoslavenskog speleološkog kongresa Karlovac. 395-
403.
20. Surid, M. (2006): Promjene u okolišu tijekom mlađeg pleistocena i holocena – zapisi iz morem
potopljenih siga istočnog Jadrana. Doktorska disertacija Prirodoslovno-matematički fakultet
Sveučilište u Zagrebu. 213.
21. Surid, M., Roller-Lutz, Z., Mandid, M., Krajcar Bronid, I. & Juračid, M. (2010): Modern C, O, and H
isotope composition of speleothem and dripwater from Modrič Cave, eastern Adriatic coast
(Croatia). International Journal of Speleology. 39/2. 91-97.
22. White, W. B. (2007): Paleoclimate records from speleothemes in limestone caver. U: Studies of
Cave Sediments: Physical and Chemical Records of Paleoclimate (ur. Sasowsky, I. D. & Mylroie,
J.). Springer. 135-176.
23. Winograd, I. J., Coplen, T. B., Landwehr, J. M., Riggs, A. C., Ludwig, K. R., Szabo, B. J., Kolesar, P.
T. & Revesz, K. M. (1992): Continuous 500,000-Year Climate Record from Vein Calcite in Devils
Hole, Nevada. Science, 5080. 255-260.
41
7. PRILOZI
7.1. PRILOG 1 Tablica 2 Debljine lamina izmjerene na kompozitnoj slici obojanog acetatnog preparata
redni broj lamine
širina lamine (mm) redni broj
lamine širina lamine (mm)
1 7,006 46 4,407
2 3,926 47 2,494
3 2,034 48 2,439
4 2,238 49 1,704
5 2,931 50 0,777
6 7,027 51 2,992
7 7,992 52 1,751
8 4,466 53 4,851
9 1,257 54 3,47
10 2,521 55 0,928
11 10,534 56 1,8
12 1,964 57 0,554
13 1,445 58 2,218
14 2,271 59 1,201
15 1,883 60 0,871
16 0,497 61 1,929
17 1,191 62 1,883
18 1,373 63 7,182
19 0,852 64 1,614
20 1,191 65 2,518
21 0,884 66 12,638
22 4,285 67 4,32
23 2,628 68 2,997
24 1,045 69 15,462
25 1,362 70 21,797
26 2,007 71 8,347
27 1,109 72 15,271
28 0,902 73 20,645
29 0,693 74 1,087
30 1,232 75 0,811
31 1,363 76 1,25
32 0,501 77 6,24
33 1,348 78 5,442
34 2,961 79 13,866
35 2,883 80 2,808
36 1,712 81 9,945
37 0,846 82 20,976
38 0,615 83 2,842
39 0,549 84 2,318
40 1,371 85 1,679
41 1,206 86 13,438
42 1,217 87 21,566
43 1,555 88 2,179
44 2,13 89 8,611
45 0,8 90 1,545
42
redni broj lamine
širina lamine (mm) redni broj
lamine širina lamine (mm)
91 3,731 142 1,339 92 3,614 143 0,802 93 1,551 144 2,11 94 1,269 145 2,998 95 0,973 146 2,583 96 0,633 147 1,738 97 1,551 148 0,767 98 2,972 149 2,449 99 2,243 150 0,899
100 3,156 151 1,048 101 3,156 152 0,43 102 3,567 153 1,295 103 0,687 154 0,507 104 10,666 155 0,781 105 1,607 156 0,339 106 0,939 157 1,276 107 1,73 158 0,814 108 3,007 159 1,329 109 3,36 160 1,924 110 5,821 161 1,7 111 2,361 162 1,029 112 5,621 163 2,12 113 3,673 164 0,515 114 1,863 165 0,339 115 1,304 166 0,515 116 0,812 167 0,701 117 1,304 168 7,113 118 1,821 169 0,624 119 1,188 170 0,39 120 1,188 171 0,339 121 1,61 172 0,339 122 1,227 173 0,487 123 1,744 174 0,487 124 0,853 175 1,873 125 1,305 176 1,406 126 5,121 177 1,469 127 1,756 178 1,694 128 0,791 179 3,525 129 1,431 180 2,111 130 10,638 181 0,698 131 10,638 182 1,343 132 5,431 183 1,137 133 4,726 184 0,661 134 3,919 185 1,234 135 4,36 186 2,645 136 0,802 187 1,389 137 0,993 188 0,661 138 1,376 189 4,506 139 0,802 190 1,272 140 1,039 191 1,791 141 0,802 192 1,074
43
redni broj lamine
širina lamine (mm)
193 2,541
194 2,294
195 1,815
196 1,557
197 1,933
198 1,296
199 3,577
200 1,919
201 1,872
202 2,565
203 2,272
204 0,765
205 6,458
206 7,233
207 0,767
208 0,36
209 0,767
210 5,101
211 6,482
212 1,78
44
7.2. PRILOG 2. Tablica 2 Debljine lamina izmjerene na uzdužnom presjeku sige
zona
debljine (µm)
debljina zone debljina podzone bijele lamine tamne lamine šupljine
visina
širina od do od do od do
srednja vrijednost
od do srednja
vrijednost od do
1.
0,0000 1151,8201 12,1244 12,1244 6,0622 12,1244 9,0933
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
24,2488 24,2488
24,2488 24,2488
24,2488 24,2488
24,2488 24,2488
24,2488 24,2488
6,0622 12,1244 9,0933
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
45
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
2.
0,0000 727,4653 48,4977 48,4977 6,0622 242,4884 124,2753
42,4355 42,4355
72,7465 72,7465
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
3.
2424,8845 3188,7231 6,0622 103,0576 24,2488 24,2488 6,0622 103,0576 54,5599
6,0622 66,6843 24,2488 24,2488 6,0622 66,6843 36,3733
24,2488 24,2488
24,2488 24,2488
30,3111 30,3111
24,2488 24,2488
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
18,1866 18,1866
54,5599 54,5599
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
46
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
42,4355 42,4355
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
42,4355 42,4355
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
42,4355 42,4355
42,4355 42,4355
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
24,2488 24,2488
47
42,4355 66,6843 54,5599
54,5599 54,5599
60,6221 60,6221
48,4977 48,4977
60,6221 60,6221
36,3733 36,3733
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
60,6221 60,6221
72,7465 72,7465
60,6221 60,6221
60,6221 60,6221
42,4355 42,4355
48,4977 48,4977
54,5599 54,5599
60,6221 60,6221
42,4355 54,5599 48,4977
54,5599 54,5599
18,1866 18,1866
54,5599 54,5599
24,2488 24,2488
24,2488 24,2488
48,4977 48,4977
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
48,4977 48,4977
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
24,2488 24,2488
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
48
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
24,2488 24,2488
48,4977 48,4977
24,2488 24,2488
48,4977 48,4977
12,1244 60,6221 36,3733
36,3733 36,3733
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
48,4977 48,4977
12,1244 12,1244
42,4355 42,4355
24,2488 24,2488
42,4355 60,6221 51,5288
42,4355 42,4355
42,4355 42,4355
42,4355 42,4355
60,6221 60,6221
48,4977 48,4977
4.
6,0622 545,5990 12,1244 72,7465 6,0622 6,0622 12,1244 72,7465 42,4355
6,0622 236,4262 6,0622 6,0622 6,0622 236,4262 121,2442
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
49
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 78,8087 6,0622 6,0622
5.
7395,8977 6,0622 545,5990 48,4977 48,4977 6,0622 78,8087 42,4355
6,0622 48,4977 36,3733 78,8087 57,5910 6,0622 545,5990 275,8306
30,3111 60,6221 45,4666 6,0622 48,4977 27,2800
30,3111 66,6843 48,4977
48,4977 48,4977
12,1244 60,6221 36,3733
12,1244 12,1244
60,6221 60,6221
121,2442 121,2442
90,9332 90,9332
90,9332 90,9332
60,6221 90,9332 75,7776
484,9769 484,9769
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
30,3111 30,3111
48,4977 48,4977
48,4977 48,4977
18,1866 18,1866
66,6843 66,6843
60,6221 60,6221
48,4977 48,4977
24,2488 24,2488
24,2488 24,2488
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
24,2488 24,2488
50
30,3111 30,3111
24,2488 24,2488
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
30,3111 30,3111
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 60,6221 39,4044
30,3111 30,3111
18,1866 18,1866
36,3733 36,3733
30,3111 30,3111
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
51
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
30,3111 30,3111
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
52
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
48,4977 48,4977
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
53
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
54
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
18,1866 18,1866
48,4977 48,4977
55
36,3733 36,3733
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
60,6221 60,6221
60,6221 60,6221
6,0622 18,1866 12,1244
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
48,4977 48,4977
6,0622 6,0622
42,4355 42,4355
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
24,2488 24,2488
18,1866 18,1866
24,2488 24,2488
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
56
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
18,1866 18,1866
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
57
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
42,4355 42,4355
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
24,2488 24,2488
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
6. 103,0576 1891,4099 6,0622 48,4977 54,5599 54,5599 6,0622 48,4977 27,2800
6,0622 54,5599 12,1244 12,1244 6,0622 54,5599 30,3111
58
6,0622 72,7465 6,0622 6,0622 6,0622 72,7465 39,4044
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
48,4977 48,4977
54,5599 66,6843 60,6221
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
24,2488 24,2488
24,2488 24,2488
48,4977 48,4977
48,4977 48,4977
18,1866 18,1866
24,2488 24,2488
24,2488 24,2488
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
18,1866 18,1866
24,2488 24,2488
36,3733 36,3733
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
59
36,3733 36,3733
36,3733 36,3733
36,3733 36,3733
36,3733 36,3733
36,3733 36,3733
36,3733 36,3733
54,5599 54,5599
36,3733 36,3733
36,3733 54,5599 45,4666
48,4977 60,6221 54,5599
54,5599 66,6843 60,6221
7.
0,0000 1697,4216 303,1106 848,7108 575,9107 60,6222 848,7108 454,6665 90,9333 606,2220 1273,0662
30,3111 666,8442 348,5777 90,9333 303,1106 197,0219
60,6222 363,7332 212,1777
8.
545,5990 1515,5528 48,4977 60,6221 54,5599 0,0000 18,1866 9,0933
30,3111 121,2442 75,7776 18,1866 18,1866
60,6221 60,6221 60,6221 72,7465 66,6843
18,1866 60,6221 39,4044 42,4355 42,4355
6,0622 12,1244 9,0933 12,1244 12,1244
48,4977 60,6221 54,5599 48,4977 48,4977
48,4977 72,7465 60,6221 60,6221 72,7465 66,6843
72,7465 121,2442 96,9954 12,1244 12,1244
60,6221 60,6221 60,6221 60,6221
109,1198 151,5553 130,3375 42,4355 60,6221 51,5288
60,6221 66,6843 63,6532 18,1866 30,3111 24,2488
30,3111 30,3111 6,0622 6,0622
30,3111 30,3111 30,3111 54,5599 42,4355
9.
4304,1700 4971,0132 12,1244 151,5553 60,6221 60,6221 12,1244 151,5553 81,8399
6,0622 60,6221 30,3111 48,4977 39,4044 6,0622 60,6221 33,3422
6,0622 90,9332 48,4977 72,7465 60,6221 6,0622 90,9332 48,4977
30,3111 60,6221 45,4666
48,4977 60,6221 54,5599
48,4977 72,7465 60,6221
12,1244 48,4977 30,3111
60
48,4977 60,6221 54,5599
60,6221 60,6221
60,6221 109,1198 84,8710
78,8087 242,4884 160,6486
12,1244 12,1244
42,4355 66,6843 54,5599
42,4355 78,8087 60,6221
12,1244 30,3111 21,2177
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
48,4977 90,9332 69,7154
60,6221 60,6221
12,1244 12,1244
30,3111 54,5599 42,4355
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 12,1244 9,0933
6,0622 12,1244 9,0933
12,1244 12,1244
6,0622 60,6221 33,3422
30,3111 30,3111
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 30,3111 18,1866
61
6,0622 12,1244 9,0933
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
18,1866 30,3111 24,2488
12,1244 48,4977 30,3111
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 60,6221 33,3422
6,0622 12,1244 9,0933
6,0622 12,1244 9,0933
6,0622 12,1244 9,0933
6,0622 12,1244 9,0933
48,4977 72,7465 60,6221
48,4977 72,7465 60,6221
42,4355 42,4355
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
36,3733 36,3733
48,4977 48,4977
54,5599 54,5599
12,1244 12,1244
24,2488 24,2488
62
6,0622 6,0622
30,3111 72,7465 51,5288
18,1866 18,1866
6,0622 169,7419 87,9021
6,0622 72,7465 39,4044
30,3111 30,3111
42,4355 42,4355
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
63
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
0,0000 115,1820 57,5910
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
48,4977 48,4977
30,3111 30,3111
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
60,6221 60,6221
12,1244 12,1244
30,3111 48,4977 39,4044
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
10. 0,0000 333,4216 0,0000
11.
3728,2599 2970,4835 6,0622 121,2442 30,3111 30,3111 6,0622 121,2442 63,6532
6,0622 66,6843 30,3111 30,3111 6,0622 66,6843 36,3733
6,0622 66,6843 48,4977 48,4977 6,0622 66,6843 36,3733
64
60,6221 96,9954 78,8087
48,4977 115,1820 81,8399
12,1244 12,1244
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
60,6221 121,2442 90,9332
60,6221 60,6221
54,5599 60,6221 57,5910
30,3111 30,3111
60,6221 72,7465 66,6843
18,1866 18,1866
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
60,6221 60,6221
12,1244 12,1244
30,3111 30,3111
60,6221 60,6221
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
60,6221 60,6221
60,6221 60,6221
48,4977 60,6221 54,5599
6,0622 18,1866 12,1244
54,5599 54,5599
30,3111 30,3111
18,1866 18,1866
30,3111 30,3111
18,1866 54,5599 36,3733
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
65
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
48,4977 181,8663 115,1820
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
60,6221 60,6221
48,4977 48,4977
30,3111 30,3111
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
18,1866 60,6221 39,4044
18,1866 18,1866
6,0622 6,0622
60,6221 60,6221
30,3111 30,3111
48,4977 48,4977
48,4977 48,4977
48,4977 48,4977
12,1244 12,1244
30,3111 42,4355 36,3733
30,3111 60,6221 45,4666
12,1244 12,1244
12,1244 66,6843 39,4044
66
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
60,6221 72,7465 66,6843
6,0622 6,0622
30,3111 30,3111
18,1866 18,1866
30,3111 30,3111
30,3111 72,7465 51,5288
6,0622 24,2488 15,1555
48,4977 139,4309 93,9643
12.
1273,0644 1970,2186 6,0622 60,6221 48,4977 48,4977 6,0622 60,6221 33,3422 72,7465 133,3686
6,0622 90,9332 12,1244 12,1244 6,0622 90,9332 48,4977 54,5599 218,2396 848,7096
6,0622 18,1866 6,0622 6,0622 6,0622 18,1866 12,1244 48,4977 78,8087 266,7373
60,6221 60,6221 121,2442 290,9861 48,4977
484,9769 484,9769 48,4977 48,4977
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
12,1244 12,1244
12,1244 12,1244
54,5599 54,5599
24,2488 24,2488
24,2488 24,2488
54,5599 54,5599
42,4355 42,4355
54,5599 54,5599
72,7465 72,7465
54,5599 54,5599
54,5599 54,5599
54,5599 54,5599
42,4355 42,4355
60,6221 60,6221
54,5599 54,5599
67
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
60,6221 60,6221
30,3111 30,3111
30,3111 30,3111
42,4355 42,4355
24,2488 24,2488
18,1866 18,1866
12,1244 12,1244
48,4977 48,4977
30,3111 30,3111
12,1244 12,1244
6,0622 6,0622
18,1866 18,1866
6,0622 6,0622
30,3111 30,3111
36,3733 36,3733
54,5599 54,5599
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
48,4977 48,4977
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
6,0622 6,0622
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
18,1866 18,1866
13.
1030,5759 1545,8639 6,0622 48,4977 48,4977 72,7465 60,6221 6,0622 48,4977 27,2800
6,0622 66,6843 54,5599 54,5599 6,0622 66,6843 36,3733
6,0622 60,6221 42,4355 42,4355 6,0622 60,6221 33,3422
36,3733 36,3733
36,3733 36,3733
68
36,3733 36,3733
48,4977 48,4977
60,6221 60,6221
48,4977 96,9954 72,7465
66,6843 66,6843
115,1820 115,1820
36,3733 36,3733
54,5599 54,5599
66,6843 66,6843
72,7465 72,7465
66,6843 66,6843
54,5599 54,5599
60,6221 60,6221
18,1866 48,4977 33,3422
14.
181,8663 1485,2417 6,0622 60,6221 42,4355 42,4355 6,0622 60,6221 33,3422
72,7465 212,1774 48,4977 48,4977 72,7465 212,1774 142,4620
6,0622 272,7995 42,4355 42,4355 6,0622 272,7995 139,4309
36,3733 36,3733
24,2488 24,2488
30,3111 30,3111
72,7465 72,7465
72,7465 72,7465
54,5599 54,5599
42,4355 42,4355
48,4977 48,4977
42,4355 42,4355
78,8087 78,8087
69
7.3. ŽIVOTOPIS
Osobni podaci
Godina rođenja: 1984. Mjesto rođenja: Zagreb, Republika Hrvatska Kontakt adresa: Carideva 8
10360 Sesvete Hrvatska
Obrazovanje
1998. - 2002. XV. gimnazija, Zagreb 2009. – 2012. Prirodoslovno – matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Biološki odsjek, Znanosti o
okolišu, preddiplomski studij 2012. - Prirodoslovno – matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Biološki odsjek, Znanosti o
okolišu, diplomski studij
Ostala edukacija
Položen ispit za speleologa pripravnika (15.04.2012.)
Položen ispit za turističkog pratitelja (21.01.2013.)
Sudjelovanje na 22. međunarodnoj školi krša ”Klasički krš” pod nazivom ”Karst and microorganisms” u Postojni, Slovenija (16-20.06.2014.)
Sudjelovanje na drugoj međunarodnoj radionici na temu glacijacije u Dinaridima ”DIG” pod nazivom ”Early/Middle Pleistocene glaciations of NE Mediterranean – filling the gaps in reconstructing its geological history and climate change” u Starigradu, Paklenica (3.-7.10.2014)
Sudjelovanje na ”IntegraLife” radionici pod nazivom ”Scientific publishing and intellectual property protection in life sciences“ u Zagrebu (27.11.2014.)
Objavljeni članci
Bielen, A., Vladušid, T., Kuharid, N., Hudina, S., Šver, L., Likid, S., Bošnjak, I. (2014): First evidence of the presence of Multixenobiotic Resistance Mechanism activity in freshwater invasive species, signal crayfish Pacifastacus leniusculus (Dana, 1852). Periodicum Biologorum. 116/3. 267-273.
Aktivnosti u studentskim organizacijama
Sudjelovanje u događanju za popularizaciju znanosti pod nazivom „Nod biologije“ na Biološkom odsjeku PMF-a u Zagrebu (2010., 2011., 2013.)
Članica Udruge studenata biologije – BIUS (2009.-): o Herpetološka sekcija, članica (2009.-2012.) o Biospeleološka sekcija, voditeljica (2012.-)
Sudjelovanje u Istraživačko-edukacijskim projektima Udruge studenata biologije - BIUS: o Zrmanja 2010. o Hvar 2011. o Dinara 2012.
Organizacija Istraživačko-edukacijskog projekta ”Grabovača 2014”
70
Nagrade i stipendije
Dobitnica pohvalnice Fakultetskog vijeda Prirodoslovno – matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za izuzetan uspjeh na studiju (Zagreb, 2014.)
Stipendija fonda za stipendiranje darovitih studenata Sveučilišta u Zagrebu (2013)
Radno iskustvo
2004.-2008. Utočište za mlade medvjede Kuterevo, volonterka 2012.– Ustanova Zoološki vrt grada Zagreba, edukacija 2013.–2015. Državni zavod za zaštitu prirode, unos podataka
Hobiji i interesi
Planinarenje Speleologija Ples
