1

SVEUČILIŠTE U RIJECI

UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI

ALTERNATIVNE KONCEPCIJE PREDŠKOLSKOG ODGOJA

(web predavanja)

VESNA KATIĆ,prof. , viši predavač

Rijeka, 2009.

2

SVEUČILIŠTE U RIJECI

UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI

ZNANSTVENO PODRUČJE: Društvene znanosti ZNANSTVENO POLJE: Pedagogija ZNANSTVENA GRANA: Pedagogija ranog i predškolskog odgoja STUDIJSKI PROGRAM: Predškolski odgoj NASTAVNI PREDMET: Alternativne koncepcije predškolskog odgoja GODINA I SEMESTAR: treća godina studija predškolskog odgoja GODIŠNJI FOND SATI: 45 sati TJEDNI BROJ SATI: jedan sat predavanja + dva sata seminara

3

SADRŽAJ

Predgovor………………………………………………………………………..………………..4

Detaljni izvedbeni nastavni program predmeta .................................................................5

1. Preduvjeti i korelativnost ……………………………………………………………………………7

2. Ciljevi, metode, ishodi……………………………………………………………………………….8

3. Dodatne informacije o predmetu………………………………………………………………….16

4. Privitak B..…………………………………………………………………………………………..18

Web predavanja……………………………………………………………………………………………….28

1. predavanje: Alternativnost u pedagogiji shvaćena kao proizvod pluralizma u pedagoškoj teoriji i praksi………………………………………………………………………………………..29

2. predavanje: Razlozi za afirmaciju ideje pluralizma u predškolskom odgoju…………………31

3. predavanje: Povijesni pregled ideje alternativnosti u svjetskim i domaćim predškolskim sustavima …………………………………………………………………………………………..34

4. predavanje: Waldorfska pedagogija ……………………………………………………………..39

5. predavanje: Waldorfska pedagogija ……………………………………………………………..49

6. predavanje: Pedagogija M. Montessori………………………………………………………….55

7. predavanje: Reggio pedagogija…………………………………………………………………..60

8. predavanje: Upoznavanje pedagoške koncepcije J. Zimmera………………………………..67

9. Upoznavanje pedagoške koncepcije Head Start……………………………………………….74

4

PREDGOVOR Web predavanja za kolegij Alternativne koncepcije predškolskog odgoja, namijenjena su

studentima stručnog studija predškolskog odgoja koji su upisali kolegij kao obvezni ili

izborni, na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, Odjelu za obrazovanje učitelja i odgojitelja, te

na Sveučilištu u Rijeci, na Učiteljskom fakultetu.

Cilj i smisao izvoñenja web predavanja je da studenti u svakom trenutku imaju pristup

ispitnoj i nastavnoj grañi čime se mogu jednostavnije i bolje pripremati za praćenje

nastave tijekom studija, te kao pomoć pri učenju, što znači da se tijekom svladavanja

obveza propisanih sadržajem kolegija treba koristiti obvezna, a po mogućnosti i osobnim

interesima i dodatna literatura. .

Nastavna graña prikazana je u PDF formatu na ovim stranicama.

Dostupna predavanja na ovim stranicama predstavljaju "skriptu u malom" i sadrži 84

stranice detaljnog izvedbenog nastavnog programa i slajdova.

5

DETALJNI IZVEDBENI NASTAVNI PROGRAM PREDMETA

6

Sveučilište u Rijeci Učiteljski fakultet Trg Ivana Klobučarića 1 Akademska godina: 2008./09.

ALTERNATIVNE KONCEPCIJE PREDŠKOLSKOG ODGOJA Studij: Stručni studij predškolskog odgoja Godina i semestar: 3. godina, 5. semestar Broj i oznaka predmeta: AKPO Web stranica predmeta: ECTS bodovi:5 Nastavno opterećenje: predavanja: 1 sat; seminar: 2 sata Mjesto izvoñenja nastave: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Odjel za obrazovanje učitelja i odgojitelja Nositelj(ica) predmeta: Vesna Katić,prof., viši predavač

Broj sobe: 9 Vrijeme konzultacija: srijeda: 11.30 – 13.00 Telefon: + 385 (0)51 315-232 (centrala) e-mail: vesna.katic1@ri.t-com.hr Web stranica:

7

1 PREDUVJETI I KORELATIVNOST

1.1 Očekivane opće i specifične kompetencije studenata/studentica pri upisu predmeta

Prilikom upisivanja predmeta studenti bi trebali posjedovati slijedeće kompetencije za uspješno svladavanje sadržaja predmeta: - primijenjivati osnovnu razinu:

o jezične (pravopis i gramatika hrvatskog jezika) pismenosti pri pismenom i usmenom izražavanju,

o informatičke (poznavanje računala, programa za obradu teksta, izradu prezentacija i korištenje Internet servisa) pismenosti

o informacijske (traženje informacija u bibliotekama i na Internetu) pismenosti. - pokazivati osnovnu razinu društveno prihvatljivog ponašanja u različitim životnim situacijama - vrednovati različitost kao kategoriju društveno prihvatljivog sustava vrijednosti - podupirati spremnost i zainteresiranost za razvijanje znanja i vještina potrebnih za kvalitetan rad u

odgojiteljskoj struci - razvijati spremnost za preuzimanje odgovornosti za pravovremeno izvršavanje obveza i navika

kontinuiranog učenja Navedene kompetencije razvijaju se: - kućnim odgojem, - tijekom formalnog obrazovanja na prethodnim razinama - cjeloživotnim obrazovanjem, - formalnim i informalnim oblicima (tečajevi i slično)

1.2 Preduvjeti

Prije upisivanja predmeta studenti bi trebali odslušati i izvršiti obveze slijedećih kolegija: Hrvatski jezik 1 i 2, Strani jezik 1 i 2, Pedagogija, Predškolska pedagogija 1 i 2, Pedagogija djece s poteškoćama u razvoju, Osnove ekologije, Zaštita zdravlja i njega predškolske djece, Razvojna psihologija, Psihologija predškolske dobi, Istraživanje odgoja i obrazovanja, Osnove informatike, Uporaba ICT u odgoju i obrazovanju,

1.3 Povezanost s ostalim nastavnim predmetima i usporedivost s istovrsnim predmetima na drugim fakultetima i sveučilištima

Predmet Alternativne koncepcije predškolskog odgoja je korelativan sa svim sadržajima ostalih predmeta predviñenih programom studija, a posebno Pedagogijom, Predškolskom pedagogijom, svim metodičkim kolegijima, te Stručnom praksom.

8

2 CILJEVI, METODE I ISHODI

2.1 Opće kompetencije

Nakon položenog nastavnog predmeta Alternativne koncepcije predškolskog odgoja student će moći: - pronaći informacije potrebne za obradu odreñene nastavne teme i pisanje seminarskog rada, procijeniti

njihovu primjerenost zadanoj temi i organizirati ih u funkcionalnu cjelinu (informacijska pismenost; analiza i sinteza; organizacija; kritičko mišljenje)

- surañivati s drugim studentima u realizaciji zajedničkog zadatka (interpersonalne vještine i timski rad) - napisati seminarski rad u formi stručnog rada - organizirati izlaganje seminarskog rada kao javni nastup pred studijskom grupom - stvoriti osobne kriterije za procjenu kvalitete odgojno – obrazovnog djelovanja u institucionalnom kontekstu - razviti želju za upoznavanjem i drugih oblika izvanobiteljskog odgoja i obrazovanja djece ranog i

predškolskog uzrasta Metode i načini poticanja razvoja općih kompetencija: Metode i načini poticanja ovih općih kompetencija proizlaze iz metoda i oblika rada unutar kolegija (predavanja nastavnika; rasprave u timu i grupi; traženje, usporedba, procjena i organizacija informacija za seminarski rad; izlaganje teme seminarskog rada; kritički stav prema temi seminarskog rada; osvještavanje vlastitih iskustava, znanja, stavova, vrijednosti i emocija vezanih uz nastavnu temu; utvrñivanje osobne važnosti sadržaja). Pri tome su važne sljedeće nastavne aktivnosti:

- Grupna priprema i izrada seminarskog rada - Pisanje seminarskog rada - Prezentacija seminarskog rada - Prisustvo i aktivno sudjelovanje na predavanjima i seminarima.

Način vrednovanja stečenih općih kompetencija: Neke od navedenih općih kompetencija vrednovat će se procjenom sudjelovanja i bilježenjem prisustvovanja nastavi i seminarima, što je detaljnije opisano u poglavljima 2.6 i 2.7) .

2.2 Specifične kompetencije

Zapamtiti, razumjeti i primijeniti različite alternativne koncepcije

predškolskog odgoja Metode: Verbalne metode (predavanja s aktivnostima, rad na tekstu, razgovor, diskusija), vizualne metode (demonstracija, crtanje), metoda praktičnih radova. Očekivani ishodi učenja i način vrednovanja: Studenti će moći prepoznati, razumjeti (interpretirati, uočiti, objasniti) glavne elemente svake alternativne koncepcije (idejni začetnik, pogled na dijete, osnovna obilježja ustrojstva odgojno – obrazovnog procesa, uloga odgajatelja, osnovna načela) i usporediti ih s obzirom na njihove zajedničke karakteristike i razlike. Ishodi će se vrednovati kontinuiranom provjerom znanja, aktivnim oblicima učenja tijekom predavanja i održavanja seminara, te na završnom ispitu.

9

Razumjeti smisao demokratičnosti odgojno – obrazovnog sustava u aspektu promicanja ideje pluralizma u predškolskom odgoju

Metode: Verbalne metode (predavanja s aktivnostima, rad na tekstu, razgovor, diskusija), vizualne metode (demonstracija, crtanje), metoda praktičnih radova. Očekivani ishodi učenja i način vrednovanja: Studenti će moći kroz upoznavanje alternativnih koncepcija predškolskog odgoja uočavati različite oblike i uloge nosioca odgojno – obrazovnog procesa (dijete, odgajatelj, roditelj, neposredno okruženje Ishodi će se vrednovati kontinuiranom provjerom znanja, aktivnim oblicima učenja tijekom predavanja i održavanja seminara, te na završnom ispitu.

2.3 Sadržaj predmeta:

1. Alternativnost u pedagogiji shvaćena kao proizvod pluralizma u pedagoškoj teoriji i praksi 2. Razlozi za afirmaciju ideje pluralizma u predškolskom odgoju 3. Povijesni pregled ideje alternativnosti u svjetskim i domaćim predškolskim sustavima 4. Najpoznatije afirmirane alternativne koncepcije:

1. Waldorfska pedagogija – R. Stainer – umijeće odgajanja koje nije zbir pedagoških metoda već odreñeni životni stav

2. Casa dei bambini – dječja kuća – M. Montessori 3. Reggio pedagogija – L. Malaguzzi 4. Socijalno – situacijski pristup – J. Zimmer 5. Head start – kurikulum za rano obrazovanje

2.4 Pristup učenju i poučavanju u predmetu:

Vrijednosti i stavovi: Studenti koji žele postati odgajatelji trebali bi cijeniti odgajateljski poziv. Posebno stoga što je rad odgojitelja usmjeren na djecu koja pripadaju svijetu kvalitativno različitom od svijeta odraslih, a u periodu njihove izrazite nezrelosti, te intenzivnog biološkog sazrijevanja i psiho-socijalnog razvoja. Pri tome treba uvažiti činjenicu da je svako dijete jedinstvena i neponovljiva cjelina različita od drugih i koji aktivnim djelovanjem snažno utječe na vlastito sazrijevanje i razvoj u dijalogu sa okruženjem. Iz navedenog proizlazi potreba da studenti trebaju imati želju za stjecanjem znanja, vještina i kompetencija u pristupu djetetu i osiguranju najprimjerenijih uvjeta za njihov razvoj aktualnih i potencijalnih sposobnosti. Tijekom nastave poticati će se usvajanje navedenih vrijednosti. Aktivno učenje podrazumijeva kritičko promišljanje, vrednovanje sadržaja, formiranje stavova, povezivanje sa sličnim sadržajima iz drugih područja, sa sadržajima iz svakodnevnog života, te sa zahtjevima odgajateljske struke. Studenti će biti nagrañeni za aktivan angažman u nastavi (iznošenje vlastitih stavova, postavljanje pitanja, davanje odgovora, pravovremeno izvršavanje dogovorenih obveza). Na nastavi je zabranjeno omalovažavanje aktivnog sudjelovanja, te ometanje nastave aktivnostima i sadržajima koji nisu vezani uz nastavu. Samostalnost: Od studenata se očekuje samostalnost u radu i preuzimanje odgovornosti za učenje i izvršavanje obveza. Studenti bi trebali steći naviku kontinuiranog učenja zbog boljeg razumijevanja sadržaja predmeta i kvalitetnijeg izvršavanja obveza, posebno zbog činjenice da činjenično znanje predstavlja važnu osnovu razvoja integrativnog znanja, razumijevanja i primjene naučenog. Preporuča se da studenti za uspješno svladavanje obveza kolegija kontinuirano prisustvuju predavanjima i seminarima, koriste izvannastavnu podršku (konzultacije), te samostalno rade na predloženim i samostalno pronañenim izvorima informacija.

10

2.5 Način izvoñenja nastave:

Nastava podrazumijeva predavanja i seminare kao oblik nastave. Na predavanjima poučavanje je usmjereno na promjenu studentova razumijevanja i mogućnost upotrebe naučenog. Nastavnik potiče razumijevanje u području približnog razvoja, što znači da se pri učenju novog polazi od postojeće razine znanja u području. Poučavanje se započinje provjerom studentova predznanja, na kojem se zatim konstruiraju nova značenja. U predavanja nastavnik će nastojati ugraditi slijedeće tehnike aktivnog učenja: - RAZMISLI I RAZMIJENI U PARU

� Trajanje – nekoliko minuta � Veličina grupe – par studenata � Potrebno pripremiti – pitanje ili temu razgovora ili zadatak, i upute za rad � Redosljed rada:

o Svaki student odreñeno vrijeme sam o nečemu razmisli o Svoj zaključak, iskustvo, ideju razmijeni s drugim članom o Nakon isteka predviñenog vremena, predstavnik para iznosi o čemu su razgovarali

- POJMOVI UNAPRIJED o Trajanje – nekoliko minuta o Veličina grupe – pojedinačno, u paru, u manjoj grupi o Potrebno pripremiti

� pojmove o kojima će se predviñati (od studenata se može tražiti da pokušaju sami opisati, definirati, objasniti neki pojam prije nego što ga nastavnik počne objašnjavati)

� uputu o radu o Redosljed rada

� nastavnik opiše studentima zadatak i vizualno prikaže � studenti pojedinačno – u paru – u manjoj grupi rade na zadatku � poželjno je da zapišu � nakon isteka vremena predstavnik iznosi rad � nastavnik nakon toga nastoji predavanjem ili na neki drugi način dati studentima priliku ili zadatak da

provjere koliko su njihova predviñanja bila točna - VENNOV DIJAGRAM

o Trajanje – 10 minuta o Veličina grupe:

� Student može raditi pojedinačno � Rad u paru � Rad u manjim grupama � Rad u cijeloj, velikoj skupini studenata

o Potrebno pripremiti � Ono što se želi da student usporeñuje � Uputa za rad � Crtež Vennovog dijagrama na ploči uz oznake koji dio dijagrama se odnosi na koji dio zadanog

o Redoslijed rada � Studentima dati uputu za rad koja može uključivati i neki dobar primjer � U predviñenom vremenu studenti trebaju raditi samostalno, u paru ili u maloj grupi. Zadatak im je

utvrditi što je zajedničko u onome što je zadano i to upisati u prostor gdje se krugovi preklapaju, a takoñer u čemu se zadano razlikuje i to upisati u predviñeni dio pojedinog kruga

� Na kraju studenti mogu usporeñivati pojedinačne ili grupne dijagrame. � Kada se radi Vennov dijagram s cijelom skupinom studenata, nastavnik vodi postupak i na ploči

upisuje što i gdje studenti predlažu. Može se takoñer i zamoliti studenta da upisuje prijedloge kolega, a on poticati studente da smisle što više zajedničkog i posebnog u zadanim pojavama.

- TABLICE (t-tablice, tablica kategorija, konceptualna tablica) o Trajanje – ovisno o složenosti zadataka (najkraće 10 minuta o Veličina grupe:

� Pojedinačno � U paru � Mala skupina � Cijela skupina studenata

o Potrebno pripremiti:

11

� Zadatak � Uputu za rad � Primjer odreñene tablice na ploči

o Redoslijed rada � Studentima objasniti što treba raditi uz uključivanje primjera � Može tražiti da studenti kategoriziraju neke podskupine, odreñuju se prema nekoj pojavi, sami stvore

tablicu s više „Ulaza“, što uključuje vrlo složen opis, a time i vrlo duboku razinu obrade, odnosno razumijevanje tog dijela gradiva i mnoge druge

� Kada studenti završe s radom, tablice se mogu usporeñivati, čitati pred cijelom skupinom, ispunjavati „zajedničku“ na ploči

- VODIČ ZA UČENJE � Trajanje – ovisi o broju i složenosti i tipu pitanja (10 minuta) � Veličina grupe

o Samostalno o U manjim grupama

� Potrebno pripremiti o Niz pitanja na koja studenti trebaju odgovoriti ili o Niz tvrdnji čiju točnost trebaju procijeniti, a odnose se na one dijelove gradiva na koje nastavnik želi

usmjeriti studente o Može se pripremiti samo jedno ili dva pitanja koja potiču studente da se dosjete svega što znaju o

gradivu ili nastoje predvidjeti ono što još ne znaju o Pripremiti precizne upute za rad i raspored grupa ako će se primjenjivati grupno

� Redoslijed rada o Studentima ponuditi tvrdnje ili pitanja o pojedinom gradivu prije nego što su se oni s njime susreli na

nastavi ili izvan nastave o Na nastavi se najčešće koriste pitanja zatvorenog tipa prije predavanja o odreñenom gradivu ili

proučavanju teksta, gledanja videozapisa o tom gradivu ili nekog drugog načina prezentiranja gradiva o Studenti trebaju nastojati predvidjeti kratke, točne odgovore na pitanja ili procijeniti točnost tvrdnji o

gradivu o O tom gradivu zatim poučavati studente i pri tome studenti mogu usporeñivati ono što su odgovorili s

onim što novo uče o Da se izbjegne naučiti pogrešno, nužno je na kraju predavanja od njih tražiti da još jednom provjere

što su odgovorili prije predavanja i komentirati razlike. o Ako vodiče za učenje studenti trebaju koristiti izvan nastave, najčešće se sastoje od pitanja na koja

trebaju davati složenije odgovore nakon što samostalno prouče gradivo. o Na nastavi se može tražiti da prikažu svoje odgovore ili ih nastavnik može pregledati kako bi ih

provjerio ili vrednovao - ISPREMIJEŠANE REČENICE

� Trajanje – ovisi o složenosti zadatka (10 minuta) � Veličina grupe – najbolje u malim grupama (do šest studenata) kako bi svi mogli biti aktivni � Potrebno pripremiti

o Za svaku grupu jedan primjerak ispremiješanih i rastavljenih rečenica nekog eseja, pjesme, teorije, rezultata istraživanja ili redoslijeda zbivanja

o Upute za rad � Redoslijed rada

o Studentima se podijele ispremiješane i rastavljene rečenice nekog teksta i objasni im se da trebaju nastojati u predviñenom vremenu pronaći dijelove rastavljenih rečenica i zatim ih poredati onako kako misle da glase u originalnom tekstu

o Koristi se obično prije nego što se na nastavi obradi neko gradivo koje je povezano s ispremiješanim rečenicama. Nakon što se gradivo obradi, od studenata se traži da usporede rečenice koje su složili s originalnim tekstom i to ponovno nazivamo inventurom

o Može se koristiti prije ili uz čitanje teksta o nekom gradivu - OBOGAĆENO PREDAVANJE

� Trajanje – najkraće 45 minuta � Veličina grupe – cijela skupina koja se u odreñenim aktivnostima može dijeliti u manje grupe ili se traži da studenti

pojedinačno nešto rade � Potrebno pripremiti:

o Sadržaj predavanja organiziran tako da je podijeljeno u najmanje dvije cjeline od kojih niti jedna ne traje dulje od 15 minuta

o Pripremiti i ono što je nužno da se primijene tehnike kojima će se upotpuniti predavanje

12

� Redoslijed rada o Gradivo koje se želi poučiti rasporedi se na dva kraća predavanja o Prije svakog od tih dvaju kraćih predavanja predvidi se za fazu evokacije nova tehnika kojom će se na

zanimljiv način provjeriti što već znaju o gradivu o Nakon svakog kratkog predavanja usporedi se ono što se pokazalo da znaju ili ne znaju u evokaciji s

onim što su naučili slušajući predavanje - TEHNIKA KOCKE

� Trajanje – dvadesetak minuta ako je tema vrlo jednostavna i ne traži se pisanje o temi � Veličina grupe:

o Individualno o U paru o U grupama od troje ili četvero

� Potrebno pripremiti: o Uputu za studente uz ogledni primjer za rad na bilo koju temu kada se tehnika primjenjuje prvi put. o Kod odabira teme važno je voditi brigu o tome da studenti o njoj znaju dovoljno jer je ovu tehniku

najpogodnije koristiti nakon obrade gradiva o Na nekoj kocki, plakatu ili foliji opisana je svaka ploha kocke, odnosno šest zahtjeva za studente o Predvidi se i raspoloživo vrijeme o Odredi se hoće li svoja razmišljanja student pisati i kako će o njima izvještavati

� Redoslijed rada o Studentima se dobro objasni šest razina mišljenja koje se od njih traže i njih se prikaže na foliji,

plakatu, posebnom papiru za svakog studenta ili se napravi kocka s ispisanim zahtjevom na svakoj plohi

o Kaže im se ili napiše zadana tema i dade uputa trebaju li samo razmišljati ili i zapisivati svoja razmišljanja, te trebaju li raditi individualno, u paru ili u malim grupama

o Vrijeme za rad može, ali i ne mora biti ograničeno o Zahtjevi za studente poredani od jednostavnijih do složenijih jesu:

1. OPIŠITE temu – njezine različite značajke 2. USPOREDITE temu s nečim drugim – u čemu je slična, a po čemu različita s tim 3. POVEŽITE temu s nečim i objasnite što vas je potaklo na povezivanje 4. RAŠČLANITE temu i recite od čega se sastoji 5. PRIMIJENITE temu i opišite kako može biti korištena i što se s njom može učiniti 6. ZASTUPAJTE ZA ILI/I PROTIV teme, zauzmite stajalište i popišite razloge koji ga potkrepljuju

o Nakon isteka vremena ili kad svi završe s radom, odredi se način na koji će pojedinci ili predstavnici parova ili grupa izvještavati o onom što su smislili

- ZNAM, ŽELIM ZNATI, NAUČIO/LA SAM � Trajanje

o Ovisno o duljini teksta ili predavanja, nastavnik mora predvidjeti barem deset minuta za popunjavanje stupca (što znam), daljnjih deset minuta za stupac (što želim znati), te dovoljno vremena kako bi studenti pročitali tekst ili se održalo predavanje i popunili stupac (što smo naučili)

o Treba utrošiti još nešto vremena na razgovor o onome što su zapisali u stupac (što smo naučili) – može se napraviti na slijedećem satu

� Veličina grupe: o Pojedinačno o U paru o U grupama do pet studenta

� Potrebno pripremiti tablicu na ploči ili na foliji � Redoslijed rada

o Pronaći stručni tekst ili pripremiti predavanje koje će studenti trebati razumjeti o Na ploči ili foliji pripremiti tablicu s tri stupca. U prvi stupac upisati ZNAM , u drugi ŽELIM ZNATI, a u

treći NAUČIO/LA SAM o Prije nego što studenti pročitaju tekst ili slušaju predavanje treba im reći koja je tema te neka u velikoj

grupi izvijeste što već o temi znaju. Te informacije upisati u stupac ZNAM. Treba prihvatiti sve, o Pitati studente što bi željeli saznati o toj temi. Njihova pitanja upisati u drugi stupac ŽELIM ZNATI.

Ukoliko je bilo neslaganja ili različitih mišljenja o tome što studenti „znaju“ o temi, neka to budu pitanja za drugi stupac. Ako ne budu postavljali pitanja na koja tekst ili predavanje odgovara, „usmjeriti“ ih na ta pitanja tvrdnjama poput: „Pitam se…“.

o Zamoliti studente da pročitaju tekst ili slušaju predavanje i pri tome provjere je li ono što su već znali točno. Neka pokušaju odgovoriti na pitanja što su ih sami postavili i neka uoče i neke druge važne informacije u vezi s temom. Zamoliti ih da te informacije zapišu u posljednji stupac.

13

o Kada svi studenti završe upisivanje bilježaka u treći stupac, u malim grupama porazgovarati o onome što su saznali. Zatim odgovoriti na svoja pitanja i sve dodatne informacije koje smatraju zanimljivima prenesu cijeloj grupi.

o Aktivnost je moguće proširiti tako da se od studenata zatraži da sastave sažetak u kojem će koristiti ono što su već znali i ono što su o toj temi naučili pročitavši tekst ili slušajući predavanje.

o Ukoliko su studenti postavili pitanja na koje tekst ili predavanje nije odgovorilo, popričati sa studentima o načinima na koje bi se moglo doći do odgovora pa im zadati da to u različitim grupama istraže.

Na seminarima studenti poučavaju ostale studente odabranoj temi. Na taj način razvijaju vještinu traženja literature, pripremanja i organiziranja javnog nastupa. Ostali studenti se aktivno trebaju uključiti u rad studenata koji prezentiraju odabranu temu, a na kraju provesti vrednovanje.

2.6 Obveze studenata/studentica, praćene i ocjenjivanje: Pohañanje nastave i aktivnosti u nastavi (p, v i s) Školskih sati:

45 Udio u ECTS: 1,5

Udio u ocjeni: 20%

Opis aktivnosti i način praćenja/vrednovanja: – Obveza – minimalno 28 sati boravka na nastavi – donosi 5 ECTS postotnih bodova – Prisustvovanje nastavi od 28 do maksimalnog broja sati održane nastave – donosi 10 ECTS postotnih

bodova – Studenti koji ne provedu minimalno 28 sati na nastavi – nemaju mogućnost dobivanja 1 ECTS boda i

time gube mogućnost dobivanja potpisa i izlaska na usmeni ispit – Liječničke ispričnice ne služe opravdanju izostanka. Iznimku čini bolničko liječenje. – Kašnjenje na nastavu se tolerira do 15 minuta, nakon toga nije dozvoljeno prisustvovanje nastavi – Ukoliko je kašnjenje u dozvoljenom vremenskom okviru uključiti se u započetu aktivnost bez ometanja

ostalih – Aktivno sudjelovanje tijekom izvoñenja nastave – 0,50 ECTS (10 ECTS postotnih bodova)

– Pripremanje odreñenih sadržaja za aktivno uključivanje – Sudjelovanje u grupnim diskusijama – Odabir i uvježbavanje različitih uloga u grupnom radu – Samovrednovanje

Seminarski rad Sati (procjena):

30 Udio u ECTS: 1

Udio u ocjeni: 20%

Opis aktivnosti i način praćenja/vrednovanja: Student je dužan pravovremeno pripremiti, izraditi i provesti seminarski rad. Radna verzija koju provjerava nastavnik dostavlja se na pregled putem e-mail pošte kao privitak ili u papirnatom ispisu najmanje tjedan dana prije izlaganja. Završna verzija pisanog dijela rada, popratni vizualni i multimedijski materijali (prilozi, prezentacije, video isječci) dostavljaju se putem e-mail pošte kao privitak ili na disketi do samog dana izlaganja. Detaljan opis očekivanja i uputa vezanih uz seminarski rad, dan je u privitku B. Vrednuju se četiri elementa seminarskog rada: forma (5%), sadržaj (5%), izlaganje (5%), predložak za studente (5%). Kašnjenje u izvršavanju obveza umanjuje dobivene postotne bodove za 5%. Ukoliko student zbog kašnjenja ne uspije realizirati seminarski rad gubi pravo na potpis i mora slijedeće akademske godine ponovno upisati predmet.

14

Kolokviji i priprema za kontinuiranu provjeru znanja

Sati (procjena): 28

Udio u ECTS: 1

Udio u ocjeni: 30%

Opis aktivnosti i način praćenja/vrednovanja: Kontinuirana provjera znanja provodi se kroz tri pismena kolokvija. Na svakom kolokviju student može dobiti maksimalno 10 postotnih bodova. Kolokvij ima pet pitanja esejskog tipa . Za svako pitanje student može dobiti 2 postotna boda ako je odgovor potpun i točan, ili jedan postotni bod ako je odgovor polovičan ili djelomično točan. Završni ispit: usmeni Sati (procjena):

42 Udio u ECTS: 1,5

Udio u ocjeni: 30%

Opis aktivnosti i način praćenja/vrednovanja: Za pristupanje završnom usmenom ispitu, student treba sakupiti tijekom nastave minimalno 40 ECTS postotnih bodova. Na završnom usmenom ispitu može sakupiti najviše 30 postotnih bodova prema slijedećoj raspodjeli:

o Ocjena 2 – donosi 7,5 postotnih bodova o Ocjena 3 – donosi 15 postotnih bodova o Ocjena 4 – donosi 22,5 postotnih bodova o Ocjena 5 – donosi 30 postotnih bodova

Odgovore student formulira prema pitanjima napisanim na karticama koje student slobodno izvlači. Na kartici se nalaze četiri pitanja kojima se ispituje razina razumijevanja, analiziranja, vrednovanja i stvaranja.

2.7 Kontinuirano i završno vrednovanje obveza studenata/studentica:

Obveze studentica vrednovati će se kontinuirano tijekom nastave i na završnom usmenom ispitu kao što je opisano u poglavlju 2.6. Konačna ocjena koja se upisuje u indeks predstavlja ocjenu dobivenu ukupnim zbrojem postignutih postotnih bodova prema slijedećem rasporedu:

o 86 – 100 postotnih bodova – ocjena 5 o 71 - 85 postotnih bodova – ocjena 4 o 56 – 70 postotnih bodova – ocjena 3 o 41 – 55 postotnih bodova – ocjena 2

2.8 Studentska povratna informacija i evaluacija kolegija

Kvaliteta i uspješnost realizacije nastavnog predmeta prati se studentskom anketom, uspjehom studenta na nastavnom kolegiju, te periodičnom internom provjerom detaljnog izvedbenog nastavnog programa i ispitnih procedura.

15

2.9 Literatura (izvori za učenje)

Obvezna: 2.9.1. Calgren, F. (1990), Odgoj ka slobodi. Zagreb: Društvo prijatelja Waldorfske pedagogije. 2.9.2. Matijević, M. (2001), Alternativne škole. Zagreb: Tipex. (13-16; 33-45; 56-77; 133-198) 2.9.3. Milanović, M., Stričević, I., Maleš, D., Sekulić-Majurec, A. (2000), Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Targa. 2.9.4. Philipps, S. (1999), Montessori priprema za život, odgoj neovisnosti i odgovornosti. Jastrebarsko: Naklada Slap. 2.9.5. Seitz, M., Hallwach, U. (1997), Montessori ili Waldorf. Zagreb: Educa. 2.9.6. Slunjski, E. (2001), Integrirani predškolski kurikulum – rad djece na projektima. Zagreb: Biblioteka Mali profesor. Dodatna: 2.9.7. Barić, L., Večkovec, Lj. (1999), Individualni pristup djetetu. Dijete Vrtić Obitelj, V (14), 21. 2.9.8. Breitefeld, D., Majsec Vrbanić V. (2008), kako pomoći djeci glazbom? Paedomusicotherapia. Zagreb: Birotisak d. o.o. 2.9.9. Glocker, M., Goebel, W. (1991), Što je Waldorfska pedagogija. Zagreb: Društvo prijatelja waldorfske pedagogije. 2.9.10. Matijević, M., Pranjić, M., Previšić, V. (1994), Pluralizam u odgoju i školstvu. Zagreb: Katehetski salezijanski centar. 2.9.11. Golubović, A. (2007), Učiti za život u životnim situacijama. Dijete Vrtić Obitelj, XII (47), 29-30. 2.9.12. Gotovina, S. (1998), Korak bliže djetetu – Zimmerova koncepcija, Dijete Vrtić Obitelj, IV (11), 19-21. 2.9.13. Humphryes, J. (1999), Razvojno primjerena praksa visokokvalitetnih Montessori programa. Dijete Vrtić Obitelj, V (14), 14-20. 2.9.14. Jurasaite, E. (1998), Korak po korak program u Litvi. Dijete Vrtić Obitelj, IV (13), 8-10. 2.9.15. Klaus, S. (2000), ISSA- The International Step by Step. Dijete Vrtić Obitelj, VI (21), 15-17. 2.9.16. Krauth, V. (1996), Waldorfski pristup gledanju TV-programa. Dijete Vrtić Obitelj, II (3), 32. 2.9.17. Krstović, J. (1997), Inovacijski pristupi ili razvojne perspektive predškolskog odgoja. U: Božić, Ž. (ur.), Inovacijski pristupi Korak bliže djetetu, Rijeka: Adamić. 44 – 55. 2.9.18. Kunstek, M. (1997), Projekt Korak po korak. Dijete Vrtić Obitelj, III (9), 4-8. 2.9.19. Kunstek, M. (1999), Pristup likovnom odgoju u programu Korak po korak. Dijete Vrtić Obitelj, V (16), 3-7. 2.9.20. Lakatoš, J. (1997), Inovacijski pristup (Programi u dječjim vrtićima grada Rijeke). U: Božić, Ž. (ur.), Inovacijski pristupi Korak bliže djetetu, Rijeka: Adamić. 39 – 43. 2.9.21. Majsec Vrbanić, V. (2008), Slušamo, pjevamo, plešemo, sviramo – poticanje glazbom. Zagred: Birotisak d. o. o. 2.9.22. Petrović – Sočo, B. (1997), Učiti za život u životnim situacijama. Dijete Vrtić Obitelj, III (7/8), 4 – 8. 2.9.23. Picinini, S. (2000), O pedagoškoj koncepciji Reggio Emilia iz svijeta. Dijete Vrtić Obitelj, VI (21), 14. 2.9.24. Rigatti, Z. (2000), Reggio pedagogija – učenje života na krilima mašte. Dijete Vrtić Obitelj, VI (21), 9-13. 2.9.25. Rinaldi, C. (1998), Stručno usavršavanje odgajatelja u predškolskim ustanovama Reggio Emilie. Dijete Vrtić Obitelj, IV (13), 14-15. 2.9.26. Slunjski, E. (2001), Integrirani predškolski kurikulum : rad djece na projektima. Zagreb: Mali profesor. 2.9.27. Špoljar, K. (1986), Reforma institucionalnog predškolskog odgoja: orijentacija na socijalno – situacijski pristup. Pedagoški rad, 41 (7 – 10), 349 – 356. 2.9.28. Špoljar, K. (1997), razvoj predškolskog odgoja u svijetu u kontekstu razvoja društva i promijenjenog djetinjstva. U: Božić, Ž. (ur.), Inovacijski pristupi Korak bliže djetetu, Rijeka: Adamić. 58 – 61. Vukelić, N., Philipps, S. (1999), Dan otvorenih vrata. Dijete Vrtić Obitelj, V (14), 22-23. 2.9.29. ZIMMER, J .(1988), Razvijanje predškolskog kurikuluma i obrazovanje bazirano na životnim situacijama. Predškolsko dete, 18 (3), 141 – 155.

16

3 DODATNE INFORMACIJE O PREDMETU

3.1 Pohañanje nastave

Pohañanje nastave regulirano je Pravilnikom o studiju. Smatra se da student nije izvršio svoje nastavne obaveze ukoliko je izostao s više od 30% nastave. Studenti ne moraju opravdavati svoje izostanke zato jer se izostanci ne dijele na opravdane i neopravdane izostanke.

3.2 Pismeni radovi

Svi pismeni radovi (pisani dio rada, prilozi, folije, prezentacije, video isječci, kao popratni vizualni i multimedijski materijal koje studenti koriste pri prezentaciji seminara) predaju se do dogovorenog roka (poglavlje 2.6) nastavniku:

- putem elektronske pošte kao privitak e-mamilu ili - u papirnatom ispisu

Ostalim studentima dostavlja je predložak seminarskog rada koje pripremaju studenti izlagači. Pismeni radovi moraju zadovoljiti formu opisanu u privitku ovog dokumenta. Radovi moraju biti ispunjavati dogovorene kriterije glede forme i sadržaja rada. Preporuča se da studenti zadrže kopiju svojih radova do izvršenja svih obaveza u predmetu

3.3 Kašnjenje i/ili neizvršavanje zadataka

Studenti koji zakasne na nastavu do 15 minuta, mogu bez ometanja rada nastavnika i studenata, te obrazlaganja razloga kašnjenja, doći do svog mjesta i uključiti se u rad,. Nastavnik će zabilježiti njihovo prisustvo i student će dobiti pripadajuće postotne bodove. Studenti koji na nastavu zakasne više od 15 minuta moraju sačekati pauzu da bi se uključili u nastavu. Tim studentima će u evidenciji biti zabilježen izostanak i neće dobiti pripadajuće postotne bodove Neizvršavanje obveza u prethodno dogovorenim okvirima može se tolerirati uz prethodnu najavu i opravdano obrazloženje.

3.4 Akademska čestitost

Akademska čestitost regulirana je sveučilišnim dokumentima: - Etički kodeks Sveučilišta u Rijeci - Etički kodeks za studente Sveučilišta u Rijeci - Etički kodeks Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Dokumenti su dostupni na mrežnim stranicama: - www.uniri.hr - www.unipu.hr Akademska čestitost očekuje se i od studenata i od nastavnika. Bilo koji oblik nepoštivanja kodeksa bilo bi dobro da se najprije razmotri s nastavnikom u okviru studijske grupe, a potom čine daljnji koraci

17

3.5 Kontaktiranje s nastavnicama

Studenti mogu kontaktirati s nastavnikom: - osobno - tijekom nastave i konzultacija, - telefonski za vrijeme konzultacija (tijekom dana radnim danom) - elektronskom poštom

Odgovor nastavnika pri komunikaciji elektronskom poštom može se očekivati: - za upit ili pojašnjenje - do kraja narednog radnog dana, (osim u situacijama odsustva nastavnika zbog

bolovanje ili službenog odsustva) - za pregled seminarskog rada –u roku od sedam dana.

3.6 Informiranje o predmetu

Većinu važnih informacija studenti će dobiti samo tijekom nastave. Izvan nastave studenti će o predmetu biti informirani preko predstavnica studijske grupe kojima nastavnik šalje obavijesti i predloške za rad na predmetu. Važnije informacije studenti će naći i na oglasnoj ploči i web stranicama fakulteta.

18

Privitak B:

Tehničke karakteristike i forma: Rad mora biti pisan na računalu. Rad se predaje u elektronskoj formi preko e-maila ili nastavniku u ispisu.

Numeriranje i postava stranica Papir: A4 - na naslovnu stranicu rada ne stavlja se broj - svako poglavlje počinje na novoj stranici - postava stranice:

- Top: 3,5 - Bottom: 3 - Left: 3 - Right: 3 - Gutter: 0,5 - Header: 2 - Footer: 2

- Prored: 1,5 cm - Slova u tekstu: Times new roman 12, justify (obostrano poravnato) - 1. Naslovi: Times new roman 14 bold, center - 1.1. Podnaslovi: Times new roman 12, bold, align left - 1.1.1. Podnaslovi: Times new roman 12, bold, italic, align left - Naslovi tablica, slika, grafikona ....: Times new roman 10 bold - Izvor tablica slika, grafikona ...: Times new roman 10 bold

Prilozi Prilozi (tablice, slike, grafikoni) mogu biti uklopljeni u tekst ili dodani u privitku rada, a numeriraju se arapskim brojevima. Svi prilozi moraju imati naslove iznad priloga, a izvor (ukoliko je prilog preuzet) ispod priloga.

Struktura rada 1. Naslovna stranica – vidjeti primjer 1: 2. Sadržaj - predstavlja numeričko tekstualni pregled dijelova seminarskog rada, a nalazi se nakon naslovne

stranice 3. Uvod - precizna odrednica teme, razlog odabira teme, pristup obradi teme 4. Razrada teme kroz sustavnu organizaciju tematskih dijelova u funkcionalnu cjelinu

a. Predstavlja centralni, najopsežniji dio rada b. Tematika se rasporeñuje u dijelove (poglavlja) i niže potcjeline (pod)dijelove, a svaki treba imati

naslov karakterističan za obuhvaćenu grañu c. Dijelovi trebaju činiti jedinstvenu, uzročno – posljedično povezanu cjelinu (Formulacija

teze, argumentiranje teze i protuargumenti) 5. Zaključak - sažeti prikaz izloženog, vlastiti stav o obrañenoj temi i pojedinim cjelinama 6. Popis korištene literature:

a. vidjeti primjer 2 b. popis mora biti numeriran, a reference poredane po prezimenu prvog autora

7. Prilozi - sve što se nije moglo uvrstiti u tekst rada: veće tablice, slike, primjeri, priče i tekstovi vezani uz temu (neophodno je u tekstu pozvati se na priloge)

Naputci za pisanje i realizaciju rada

19

Izradom seminarskog rada studenti će:

- dalje se osposobljavati za pronalaženje, kritički odabir i korištenje izvora znanja (informacijska pismenost),

- uvježbati ćete pismenu i usmenu komunikaciju (jezična pismenost), vještinu rada u paru ili grupi (timski ili grupni rad), prezentacijske vještine, vještine poučavanja i provjere znanja.

Predlaže se uvažavanje slijedećih strategija koje bi mogle smanjiti vjerojatnost doslovnog prepisivanja teksta iz izvora i tako unaprijediti argumentirano iznošenje i kritičko mišljenje.

- Prvi korak u pisanju seminarskog rada je čitanje odabrane teme u svim dostupnim izvorima. - U osmišljavanju svih važnih cjeline seminarskog rada (naslove i podnaslove) dobro je primijeniti tehniku

GROZDOVA, koja predstavlja vrstu kognitivne mape kojom se nastoji poticati strukturiranje i prikazivanje odreñenih spoznaja i njihovih odnosa. Takvo strukturiranje je slobodno, a potiče se nelinearni oblik mišljenja koji je u bliskoj vezi s načinom na koji naš mozak funkcionira. Predloženu tehniku može koristiti svaki student izrañujući vlastiti grozd, grozd u paru ili grozd u manjoj grupi (ovisno o organizaciji skupine

o Upute za rad: � Grozd se sastoji od „oblačića“ u koje se upisuju pojmovi koji su sa zadanim

pojmom, temom ili pitanjem povezani i crtama ih se povezuje s njim. Na te pojmove, neposredno povezane sa središnjim, mogu se nadovezivati novi „oblačići“ i one koji su značenjem povezani treba spojiti crtama.

� Studenti trebaju upisivati u grozd sve čega se dosjete ne vodeći mnogo računa o pravopisu i drugim ograničenjima.

� Završavaju s radom kada više nemaju ideja (kada su iscrpili spoznaje prethodno proučavanog problema u literaturi)

- Nakon toga mogu se osmisliti sve važne cjeline rada (naslove i podnaslove) na način koji se čini smislen i cjelovit

- Jedan podnaslov obrañuje jednu važnu cjelinu ili temu. U okviru jednog podnaslova treba sumirati informacije iz više različitih izvora

- Ukoliko se podijeli posao meñu članovima grupe, ne predlaže se podjela po izvorima (knjigama koje treba pročitati), već po većim cjelinama, podtemama ili podnaslovima seminara.

- Ukoliko više osoba piše različite dijelove seminarskog rada, dobro je imenovati jednu osobu urednikom seminarskog rada. Ta osoba je odgovorna za: ispravljanje grešaka u pisanju; jezičnu ispravnost teksta; cjelovitost i organizaciju teksta; posebno mora paziti da se u različitim poglavljima ne ponavljaju iste teme, preuzete iz različitih izvora što treba objediniti u jedno poglavlje. U tu svrhu može se upotrijebiti lektorski obrazac (vidjeti primjer 3).

- Prezentacija rada - Navoñenje izvora u tekstu rada:

o Izvori se ne označavaju numeriranim bilješkama na dnu stranice ili na kraju teksta, već u samom tekstu, navodeći u zagradama prezime autora, godinu izdanja, i broj stranica, najčešće na kraju citata ili paragrafa.

o U slučaju da izvor ima više od dva autora, u tekstu navesti prezime prvog autora i dodati "i suradnici".

o U slučaju da se za odreñenu parafrazu, opis ili tvrdnju želi navesti više izvora, izvore treba razdvojiti oznakom ";"

o Niti jedna rečenica ili odjeljak rada ne može biti preuzet iz drugog izvora bez navoñenja izvora. - Tuñi tekstovi mogu se uključiti u rad na dva načina: kao citate ili parafraze - Takoñer treba razlikovati:

o a) izravno navoñenje (autorov rad se koristili kao izvor i navesti će se u popisu korištene literature)

� Jedan autor: • Shema: parafraze (Prezime, 1999) citata (Prezime, 1999, str. 13-15)

� Dva autora: • Shema: parafraze (Prezime1 i Prezime2, 1999)

� Više od dva autora:

20

• Shema: citata (Prezime1 i sur., 1999, str. 12) � Istovremeno navoñenje više izvora (abecedni redoslijed navoñenja izvora):

• Shema: parafraza ili integrativni opis iz tri izvora (Prezime1, 1999; Prezime2 i Prezime3, 2000; Prezime4 i sur., 2001)

o (b) posredno navoñenje (koristi ste sekundarna publikacija poput udžbenika u kojoj se navodi autorov rad, a u popisu korištene literature navesti će se samo sekundarnu publikaciju – npr. Udžbenik).

� Jedan autor: • Shema: parafraze (Prezime Autora, godina autorovog rada, prema Prezime

Autora Udžbenika, godina izdanja udžbenika). � Posredno navoñenje u situacijama većeg broja autora provodi se po analogiji

prethodnih primjera. Rok za izradu seminarskih radova je najmanje jedan tjedan prije njegove prezentacije Seminarski rad je gotov kada je nastavnik pregledao i odobrio njegovo izvoñenje Prezentacija rada – predlaže se slijedeća struktura:

- Vrijeme – 1 školski sat: o Uvod (5 – 10 minuta)

� Priprema izlagača � Priprema studenta

o Izlaganje (15 – 20 minuta) o Završetak (5 – 10 minuta)

� Provjera razumijevanja � Evaluacija organizacije nastavnog sata

- Predložak za studente ne bi trebao pored naslovne stranice sadržavati više od jedne stranice formata papira A4 (samostalno odlučiti o vremenu podjele studentima), a predlaže se slijedeći sadržaj predloška:

o Naslovna stranica - kao kod pisanog rada o Osnovne teze (misli, poruke pisanog rada) o Popis korištene literature

- Provjera kvalitete prezentacije prema slijedećim smjernicama: o Ciljevi prezentacije jasno postavljeni i ostvareni o Pripremljenost prezentatora (čitanje teksta ili slajdova svedeno na najmanju moguću

mjeru) o Sadržaj prezentacije slijedi logiku strukture pisanog rada o Poticano aktivno sudjelovanje studenata o Izneseni najbitniji podaci o Jasnoća govora i izlaganja o Metoda prezentiranja rada usklañena s ciljevima i sadržajem

21

PRIMJER 1: naslovna stranica

SVEUČILIŠTE U RIJECI

UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI (Times New Roman 14 bold tiskano)

STO JEZIKA DJETETA (NASLOV SEMINARSKOG RADA)

(Times New Roman 14 bold tiskano)

Seminarski rad iz kolegija Alternativne koncepcije predškolskog odgoja

((Times New Roman 12 bold)

IME I PREZIME STUDENTA, STUDIJSKI PROGRAM/ SEMESTAR (Times New Roman 14 bold tiskano)

IME I PREZIME NASTAVNIKA

(Times New Roman 14 bold tiskano)

Rijeka, mjesec, godina. (Times New Roman 12 bold)

22

Primjer 2: Navoñenje literature KNJIGE KOJE IMAJU AUTORA:

- Jedan autor: Prezime, Inicijal imena. (godina izdanja). Naslov: podnaslov. Mjesto izdavača: Izdavač.

o Primjer: Calgren, F. (1990), Odgoj ka slobodi. Zagreb: Društvo prijatelja Waldorfske pedagogije.

- Više autora: Prezime1, Inicijal imena., Prezime2, Inicijal imena. i Prezime3, Inicijal imena. (godina izdanja). Naslov: podnaslov. Mjesto izdavača: Izdavač.

o Primjer: Glocker, M., Goebel, W. (1991), Što je Waldorfska pedagogija. Zagreb: Društvo prijatelja waldorfske pedagogije.

KNJIGE KOJE IMAJU GLAVNOG UREDNIKA: U navedenim knjigama svako poglavlje ima drugog autora. Ukoliko se u popisu literature želi navesti cijela knjigu ili dio kojeg su napisali urednici (a ne pojedino poglavlje) koristit će se slijedeći oblik reference:

- više urednika: Prezime1, Inicijal imena. i Prezime2, Inicijal imena. (Ur.). (godina izdanja). Naslov: podnaslov. Mjesto izdavača: Izdavač.

o Primjer: Kovačević, M. i Šoljan, N.N. (Ur.). (1989). Psihologijska znanost i edukacija. Zagreb: Školske novine.

KNJIGE KOJE IMAJU GLAVNOG UREDNIKA I OZNAKU VOLUMENA:

- više urednika: Prezime1, Inicijal imena. i Prezime2, Inicijal imena. (Ur.). (godina izdanja). Naslov: podnaslov (Vol. x.). Mjesto izdavača: Izdavač.

o Primjer: Uzelac, V. i Vujičić, L. (Ur.). (2008). Cjeloživotno učenje za održivi razvoj (Vol. 1.-3.). Rijeka: Učiteljski fakultet.

POGLAVLJE U KNJIZI KOJA IMA UREDNIKA: Ukoliko se koristi odreñeno poglavlje koje je napisao autor, a ne urednik knjige, koristiti će se slijedeći oblik reference (obratiti pozornost na redoslijed inicijala koji kod urednika ide prije prezimena i navoñenje stranica):

- jedan autor, više urednika: Prezime autora, Inicijal imena. (godina izdanja). Naslov poglavlja: podnaslov. U Prezimeurednika1 i Prezimeurednika2 (Ur.), Naslov knjige: podnaslov (str. prva.str.poglavlja-zadnja.str.poglavlja). Mjesto izdavača: Izdavač.

POGLAVLJE U KNJIZI KOJA IMA UREDNIKA I OZNAKU VOLUMENA:

- Prezime autora, Inicijal imena. (godina izdanja). Naslov poglavlja: podnaslov. U I. Prezime urednika 1 i. Prezime urednika 2 (Ur.), Naslov knjige: podnaslov (Vol. X., str. prva.str.poglavlja-zadnja.str.poglavlja). Mjesto izdavača: Izdavač.

ČLANAK U ČASOPISU:

- Prezime, Inicijal imena . (godina izdanja). Naslov članka: podnaslov. Naziv časopisa, broj volumena (broj sveska), prva stranica-zadnja stranica.

o Primjer: Sekulic, D. (2004). Ideologijska transformacija znanosti. Revija za sociologiju, 35(3-4), 159-186.

ČLANAK U ZBORNIKU:

- Prezime autora, Inicijal imena (godina izdanja). Naslov članka: podnaslov. U: Prezime urednika, inicijal imena urednika. (Ur.), Naziv zbornika.Mjesto izdavača: Izdavač. Godište (volumen) zbornika, (str. Prva stranica članka-zadnja stranica članka).

23

o Primjer: Čaldarović, O. (1990.) Suvremena sociologija i moderno društvo, U: Kalanj, R. (ur.), Modernost i modernizacija. Zagreb: Sociološko društvo Hrvatske. str. 83-93.

ORGANIZACIJA ILI INSTITUCIJA KAO AUTOR (KORPORATIVNI AUTOR):

- Naziv organizacije institucije (godina). Naslov: podnaslov. Mjesto izdavača: Izdavač. o Primjer: Sveučilište u Rijeci (2008). Sveučilište u Rijeci: strategija 2007-2013. Rijeka:

Sveučilište u Rijeci.

MREŽNO DOSTUPNI RADOVI: Za radove s jasnom naznakom autorstva i datuma objave (najčešće tiskani časopisi koji su dostupni i na internetu):

- Prezime, I. (godina, uz godinu objave i datum ako je dostupan). Naslov: podnaslov. Pribavljeno 01.01.2001., sa http://potpuna.www.adresa.tog.teksta

o Primjer: Vučetić-Škrbić, A. (2008, 30. rujna). Čudo u Medicinskoj školi u Zadru: smanjili izostanke učenika za 4000 školskih sati! Pribavljeno 01.10.2008., sa http://www.slobodnadalmacija.hr/Zadar/tabid/73/articleType/ArticleView/articleId/24322/Default.aspx

Za radove bez jasne naznake autorstva i datuma objave (može se navesti i samo kao referenca u podnožju stranice):

- Naslov: podnaslov. Pribavljeno 01.01.2001., sa http://potpuna.www.adresa.tog.teksta o Primjer: Teorija izbora u školi. Pribavljeno 01.09.2008., sa http://www.multilink.hr/ri-

kvas/teorija.html

24

Primjer 3: Lektorski obrazac

- Da li su sve riječi napisane ispravno? o Riječi za koje niste sigurni potražite u rječniku!

- Da li svaka rečenica predstavlja potpunu misao? - Da li u tekstu ima dugačkih rečenica (rečenica “kobasica”)? - Da li je svaka rečenica završena ispravnim rečeničnim znakom? - Da li su u tekstu uvažena pravopisna pravila? - Da li tekst sadrži dogovorenu strukturu? - Da li su stranice pravilno numerirane i postavljene? - Da li su prilozi pravilno navedeni i označeni? - Da li je literaturu navedena prema dogovorenim pravilima?

o Knjige, članci, mrežno dostupni radovi, citirana ili parafrazirana literatura ..)

25

KALENDAR PREDAVANJA U AKADEMSKOJ 2008./2009. GODINI

Tjedan Tema Izvori

1. Uvodni sat

2. Alternativnost u pedagogiji shvaćena kao proizvod pluralizma u pedagoškoj teoriji i

praksi

3. Razlozi za afirmaciju ideje pluralizma u

predškolskom odgoju

4. Povijesni pregled ideje alternativnosti u

svjetskim i domaćim predškolskim sustavima

5. Waldorfska pedagogija 6. Waldorfska pedagogija 7. Pedagogija Marije Montessori 8. Pedagogija Marije Montessori 9. Reggio pedagogija 10. Reggio pedagogija 11. Socijalno – situacijski pristup 12. Socijalno – situacijski pristup 13. Head Start 14. Head Start 15. Završni sat i potpisivanje indeksa

26

KALENDAR SEMINARA U AKADEMSKOJ 2008./2009. GODINI Tjedan Tema Izvršitelji

1. 2. 3. 4. 5.

Priprema za seminar: - Forma pisanog rada - Razrada kriterija vrednovanja (pisanog rada, izlaganja) - Odabir i razrada tema

Nastavnik

6. 1. Što je waldorfska pedagogija 2. Čovjek – biće tijela, duše i duha

Studenti

7. 1. Odgojno – obrazovne metode i sadržaji rada u waldorfskoj pedagogiji 2. Marija Montessori

Studenti

8. 1. Pedagogija M. Montessori 2. Pogled na dijete u Montessori pedagogiji

Studenti

9. 1. Casa dei bambini 2. Montessori materijali i pribor

Studenti

10. 1. Materijali za poticanje razvoja djeteta u Montessori vrtiću 2. Vrtić kao dječja kuća prilagoñena djetetovim potrebama

Studenti

11. 1. L. Malaguzzi – život i rad 2. Osnovne značajke Reggio pedagogije

Studenti

12. 1. Sto jezika djeteta 2. osnovne značajke Reggio pedagogije

Studenti

13. 1. J. Zimmer – život i rad

Studenti

14. 1. Komparativni prikaz Reggio i Montessori pedagogije 2. Uloga i zadaća odgajatelja u pojedinoj pedagoškoj koncepciji

Studenti

15. 1. Head Start kurikulum za rano obrazovanje – nastanak i razvoj 2. Head Start kurikulum za rano obrazovanje – nastanak i razvoj

Studenti

27

KALENDAR ISPITNIH ROKOVA U AKADEMSKOJ 2008./2009. GODINI (Termini su podložni promjenama. Student je dužan informirati se prije ispitnog roka) - 05.02.2009. – 10.00 sati - 19.02.2009. – 10.00 sati - 09.04.2009. - 10.00 sati - 18.06.2009. - 10.00 sati - 02.07.2009. - 10.00 sati - 10.09.2009. - 10.00 sati - 24.09.2009. - 10.00 sati

28

Web predavanja

29

1. predavanje SADRŽAJ NASTAVNE JEDINICE (TEMA): Alternativnost u pedagogiji shvaćena kao proizvod pluralizma u pedagoškoj teoriji i praksi NASTAVNI CILJEVI I ISHODI UČENJA: o Cilj:Predstaviti alternativnost u pedagogiji shvaćenu kao proizvod pluralizma u pedagoškoj teoriji i

praksi o Ishodi učenja: nakon upoznavanja nastavne jedinice student će moći:

o Razumjeti pojmove alternativnost, pluralizam, koncepcija o Analizirati pedagošku praksu o Preuzeti odgovornost za učenje i stjecanje znanja izvršavanjem svih programom predviñenih

obveza AKTIVNOSTI KOJIMA ĆE SE TEMA OBRADITI:

o Razmisli i razmijeni u paru o Predavanje

VRIJEME NAMIJENJENO POJEDINOJ AKTIVNOSTI:

o Razmisli i razmijeni u paru – 15 minuta o Predavanje - 30 minuta

NASTAVNI MATERIJALI I POMAGALA

o Power Point prezentacija NAČIN PRAĆENJA I VREDNOVANJA ISHODA

o Aktivno uključivanje studenata u aktivnosti tijekom predavanja o Kontinuirana provjera o Usmeni ispit

Odreñenje osnovnih pojmova • PLURALIZAM

– Prepoznaje se u svim sferama društvenog života, pa se mogu razlikovati i različite vrste plralizma

– Fil. - Učenje prema kojem je svijet sastavljen od mnoštva samostalnih oblika bitka i supstancija

– Pol. – doktrina i praksa koja priznaje postojanje različitih društvenih, kulturnih, političkih, vjerskih i drugih interesa i ideja te njihovo pravo da se slobodno očituju i organiziraju

– Pluralističko društvo – sociol. – svako društvo ili zajednica u kojoj se pojavljuje različitost u mišljenjima pojedinca i skupina u različitim sadržajima (etničkim, religijskim, jezičnim i dr.)

– Javno izražavanje različitih mišljenja i stavova (Anić, 1999:1004) – Osnova tumačenja u riječi različitost kao izbor, mogućnost, pravo na slobodu – U demokratskim društvima – različitost ideja u svim pitanjima – Procesi koji idu u pravcu afirmacije slobode čovjeka kao vrijednosti po sebi – Proces stalnog traganja za novim i drugačijim rješenjima u kojima čovjek preispituje

svoje mogućnosti i time potvrñuje sebe kao razvojno biće

30

• Pluralizam interesa u odgoju i obrazovanju – Proizlazi iz njihove povezanosti s klasnom strukturom društva, njenom reprodukcijom i

mijenjanjem – U odgoju i obrazovanju očituje se kroz različite alternativne koncepcije, pristupe i

modele • ALTERNATIVNOST

– Lat. Alternus – izmjeničan – izbor izmeñu dviju mogućnosti; – “ili – ili” – Drugi način izražavanja, djelovanja, liječenja itd. prema ustaljenom, službenom ili

akademskom – Pokret koji se razlikuje od službenih i općeprihvaćenih stavova – Alternativna pedagoška misao istražuje osnovne principe pluralizma u odgojno –

obrazovnom sustavu u odnosu na javni sustav – Potraga za kreativnijim programima usmjerenim poticanju dječjeg stvaralaštva,

poštivanju njegove osobnosti, slobodi izražavanja, te individualizaciji kao osnovi odgojno – obrazovnog djelovanja

– Začetnik – J. A. Komensky – Suvremena zbivanja u predškolskim programima počinju promjenama na početku 20.

stoljeća • ALTERNATIVNI PROGRAMI U PREDŠKOLSKOM ODGOJU

– Programi koncepcijski različiti od službeno prihvaćenog – Predstavljaju doprinos oživotvorenju pluralizma u predškolskom odgoju jer omogućuju

izbor koncepcijskih različitosti – Temelji različitosti – razvojne teorije o prirodi učenja i razvoja predškolskog odgoja – U RH uvode se nakon 1991. kao rezultat demokratskih promjena u društvu – U RH najprisutniji:

• programi Waldorfske pedagogije • Programi Montessori pedagogije • Programi Reggio pedagogije • Programi Head Start

31

2. predavanje SADRŽAJ NASTAVNE JEDINICE (TEMA): Razlozi za afirmaciju ideje pluralizma u predškolskom odgoju NASTAVNI CILJEVI I ISHODI UČENJA: o Cilj:Predstaviti razloge za afirmaciju ideje pluralizma u predškolskom odgoju o Ishodi učenja: nakon upoznavanja nastavne jedinice student će moći:

o Analizirati pedagošku praksu o Objasniti ishodište pojave pluralizma u predškolskom odgoju

AKTIVNOSTI KOJIMA ĆE SE TEMA OBRADITI:

o Grozdovi o Predavanje

VRIJEME NAMIJENJENO POJEDINOJ AKTIVNOSTI:

o Grozdovi – 15 minuta o Predavanje - 30 minuta

NASTAVNI MATERIJALI I POMAGALA

o Power Point prezentacija NAČIN PRAĆENJA I VREDNOVANJA ISHODA

o Aktivno uključivanje studenata u aktivnosti tijekom predavanja o Izrada i prezentacija seminarskog rada o Kontinuirana provjera o Usmeni ispit

ISHODIŠTE POJAVE ALTERNATIVNIH KONCEPCIJA • Nastanak teorija razvoja i odgoja djeteta predškolske dobi (teorije ranog razvoja) • Rezultati znanstvenih istraživanja odgojno – obrazovne prakse • Specifičnost društvenog okruženja i društvenih prioriteta

Teorije ranog razvoja • temelj na kojem se zasnivaju pojedini suvremeni programski/ kurikularni modeli izvanobiteljskog

predškolskog odgoja • odreñuju se kao tumačenje razvoja djeteta u ontogenezi. • Nekoliko je grupacije razvojnih teorija; a njihov razlikovni kriterij je tumačenje prirode odnosa

djeteta sa okolinom. • Najpoznatije su:

• Biheviorističke teorije razvoja • Psihoanalitičke teorije razvoja • Kognitivine teorije razvoja • Humanističke teorije razvoja • Ekološke teorije razvoja

• Unutar grupacija moguće je razlikovati varijacije • Konzistentnost je prisutna u osnovnom teorijskom polazištu, unutar kojeg se razvijaju različiti

pristupi - interpretacije teorijskog koncepta i njegovog odraza na razvoj

32

• Značajnu ulogu u razvoju pridodaju dječjoj vlastitoj aktivnosti u interakciji s okolinom, jer tumače dijete kao aktivnu i organiziranu cjelinu koja se pod utjecajem iskustva dinamično mijenja.

• Zajedničke značajke • Izrazito utječu na afirmaciju izvanobiteljskog predškolskog odgoja kao bitnog čimbenika

razvoja; • Dječji razvoj promatraju interdisciplinarno • Drže da dječji razvoj nije izoliran process • Dijete sagledavaju u cjelokupnom životnom kontekstu. • Izražavaju tezu da rano iskustvo bitno utječe na kasnija razvojna postignuća • Značajnu ulogu u razvoju pridodaju dječjoj vlastitoj aktivnosti i interakciji s okolinom. • Prihvaćaju dijete kao aktivnu i organiziranu cjelinu koja se pod utjecajem iskustva

dinamično mijenja.

HUMANISTIČKE TEORIJE RAZVOJA • Temelje se na holističkom shvaćanju djeteta koje obuhvaća kognitivno, socio-emocionalno i

psihomotoričko područje razvoja, • Usmjerene su na afirmaciju aktualnih potencijala djeteta. • Drže da je u suštini čovjek dobar a njegov razvoj koji slijedi progresivni smjer ovisi o nasljeñu,

okolini i osobnim aktivnostima • Za čovjeka su karakteristične aktivnost, sloboda, nezavisnost u izboru, aktivno učenje i

postavljanje sebe u središte života. • Predstavnici: E. From, C.Rogers, A.Maslow

Maslow: teorija potreba • Temeljna ideja je psihologija zdravlja koju temelji na promatranju zdravih pojedinaca koji su

uspjeli zadovoljiti svoje potrebe. • Drži da čovjek posjeduje ciljeve koji nisu statični nego se po odreñenom rasporedu mijenjaju • Različiti ciljevi imaju različitu važnost za pojedinca, a njihovo zadovoljavanje vodi ka

samoaktualizaciji. • U prirodi čovjeka je da ima volju za zdravljem i impuls za samoaktualizacijom svojih uroñenih

potencijala • Nepovoljni utjecaji sredine mogu sputavati čovjeka, ometati u razvoju i sprečavati dostizanje

samoaktualizacije • Smatra da je dužnost svakog čovjeka - svoje potencijale razvijati, aktualizirati • Obilježje ljudi - da stalna težnja ka novom • Potrebama pridaje slijedeće značajke: • Kad su zadovoljene potrebe niže razine mogu se javiti potrebe narednog stupnja • Potrebe višeg reda uslovljavaju razlikovanje čovjeka njegovu individualnost • Potreba uglavnom nismo svjesni i ne prilazimo njihovu zadovoljavanju na uvijek osvješten

način • Zajedničke su svim ljudima ali sa njihovim željama i ponašanjima nije isto • U osnovi različitih želja i ponašanja raznih osoba može biti ista potreba • Potrebe nikad ne prestaju • Zadovoljavanje jedne pokreće drugu itd. • Tijekom razvoja ličnosti mijenja se struktura i jačina potreba • U pravilu postaju brojnije, jasnije odreñene s obzirom na način ispoljavanja i

zadovoljavanja, čvršće se povezuju u jedinstveni korpus nazvan ličnost čovjeka

33

Pet grupa potreba od najniže do najviše: 1. fiziološke potrebe, 2. potrebe za sigurnošću, 3. potrebe za pripadnošću, 4. potreba za uvažavanjem, 5. potreba za samoostvarenjem

Humanistički pristup razvoju ističe • aktivnu i pozitivnu sliku o djetetu ono je vrijednost po sebi koja se prihvaća u svojoj osobitosti • rast osobnosti svakog pojedinca vodi do najvišeg stupnja razvoja osobnosti - do

samoaktualizacije • shvaćanje razvoja kao kontinuiranog i dinamičnog procesa unutar kojeg se odvijaju

kvantitativne i kvalitativne promjene • potreba za usklañivanjem i integracijom pojedinih područja dječjeg razvoja koja su najizrazitija u

predškolskom razdoblju

34

3. predavanje

SADRŽAJ NASTAVNE JEDINICE (TEMA): Povijesni pregled ideje alternativnosti u svjetskim i domaćim predškolskim sustavima NASTAVNI CILJEVI I ISHODI UČENJA: o Cilj: Informirati o povijesnom pregledu razvoja institucionalnog predškolskog odgoja o Ishodi učenja: nakon upoznavanja nastavne jedinice student će moći:

� Razumjeti razloge afirmacije ideje pluralizma � Analizirati pedagošku praksu

AKTIVNOSTI KOJIMA ĆE SE TEMA OBRADITI:

o Obogaćeno predavanje VRIJEME NAMIJENJENO POJEDINOJ AKTIVNOSTI:

o Obogaćeno predavanje – 45 minuta NASTAVNI MATERIJALI I POMAGALA

o Power Point prezentacija NAČIN PRAĆENJA I VREDNOVANJA ISHODA

o Aktivno uključivanje studenata u aktivnosti tijekom predavanja o Izrada i prezentacija seminarskog rada o Kontinuirana provjera o Usmeni ispit

Pregled najznačajnijih koncepcija institucionalnog predškolskog odgoja

• Pojava programskih koncepcija institucionalnog predškolskog odgoja - prva polovica 19. stoljeća (pojava prvih predškolskih ustanova)

– Pokušaji oblikovanja konzistentnih odreñenja smisla institucionalnog konteksta u odgoju predškolske djece

– Utjecaj na koncepte – povijesno i kulturno tumačenje djetinjstva i očekivanja društva • Odgojna dimenzija u odnosu na socijalnu – dugo u drugom planu – zbog

tretiranja institucije prvenstveno s pozicija odraslih • Teorijskih spoznaja o djetinjstvu – gotovo i nema • Teorijska ishodišta – u svijetlu aktualnih filozofskih koncepcija

• aktualne filozofske koncepcije – Koncept Komenskog

• Filozofska osnova utemeljena na spoznajama humanizma i renesanse o tumačenju čovjeka i njegove prirode

• Naglašavao – važnost predškolskog odgoja i obrazovanja – temelj daljnjeg razvoja ličnosti čovjeka – stav o predškolskom odgoju kao dijelu cjelokupnog sustava odgoja i obrazovanja

• Prvi ukazao na važnost sistematskog predškolskog odgoja – razradio program obiteljskog predškolskog odgoja i obrazovanja – Materinska škola

– Koncept R. Owena • Ideju o predškolskom odgoju temeljio na filozofiji utopizma • Cilj usmjeren ideji socijalne pravde i jednakosti za sve • Obrazovanje – najvažnija snaga promjene društva

35

• Vjerovao u zavisnost razvoja čovjeka o utjecajima u ranoj dječjoj dobi • Zagovarao institucijski odgoj i obrazovanje predškolske djece uz suradnju

obitelji • Institut za formiranje karaktera – predškolska institucija • Zadatak – društvenog karaktera – zaštiti djecu od nepovoljnih utjecaja sredine i

formirati društveno korisne ličnosti • Utemeljenje nema zasebne razvojne teorije • Koncept široko prihvaćen u Europi i Americi

– Koncept F. Froebela • Ideju R. Owena uzdiže na kvalitativno višu razinu • Autor prvog cjelovitijeg pedagoškog koncepta institucionalnog predškolskog

odgoja • Pedagoške ideje temelji na filozofskim postavkama njemačke idealističke

filozofije kojima tumači prirodu djeteta i njegova odgoja • Odgoj neprekidni proces otkrivanja suštine čovjeka kroz samoaktivnost gdje

značajan utjecaj imaju strukturirana okolina, materijali i sadržaji u joj • Odgoj usklañen s prirodom djeteta • Igra osnovna metoda rada

• Osnovna obilježja navedene tzv. Prve faze razvoja predškolskih koncepata: – Utemeljene na iskustvenim spoznajama autora – Bez odreñenog teorijskog koncepta – Imaju oznaku klasičnosti i vizionarskog – Osnova mnogim suvremenim teorijama – Usmjerili pozornost na rano djetinjstvo i institucije, što je rezultiralo: – Jaču znanstvenu pozornost – Potaklo teorijska istraživanja mogućnosti djece u ranom razvoju

• Početak 20. stoljeća: – Počinju znanstveno teorijska istraživanja obilježja ranog djetinjstva – utjecaj pokreta za

studij djeteta Child study movement – Napuštanje intuitivne pedagogije – Prednjače psihološke teorije

• Istražuju psihički život djeteta i pojave u njemu – izvode djetetove razvojne karakteristike bitne za strategije odgojno – obrazovnog rada

• Predstavnici: • S. Hall – povezuje odgoj djeteta i razvojne norme • Thorndike – teorije učenja – osnova američkih vrtića • S. i A. Freud – psihoanalitičke teorije

• Progresivna pedagogija – Zalaže se za slobodnije oblike poučavanja i uvažavanje prirodnih osobina – Programi obrazovanja odvijaju se u kvalitetno strukturiranoj sredini, a temelje se na:

• samoaktivnosti djeteta • Njegovima interesima • Unutarnjoj motivaciji

– Pristup koji premješta težište s programa na socijalno okruženje – osnova djetetovog odgoja i razvoja

• Bilološko – socijalno – psihološke teorije – Povezuju specifičnosti odreñenog razvojnog perioda djeteta s utjecajima sredine na

koje je dijete posebno osjetljivo – Osnivanje ustanova po mjeri djeteta s centrima interesa u kojima dijete zadovoljava

svoje potrebe

36

– Predstavnik pedagoškog koncepta “škola za život putem života” - O. Decroly • Naučna pedagogija

– Temeljena na znanstvenom konceptu koji je ujedinio biološki, psihološki, pedagoški i socijalni pristup

– Koncept koji zatvara vrata tradicionalnoj pedagogiji – Koncept koji polazi od:

• Prirodnih zakona koji uvjetuju psihički razvoj • Prikladnih okolinskih uvjeta u kojima se odvija odgojno – obrazovni rad

• Najvažniji predstavnik tog pristupa je M. Montessori – vjerovala:

• da se svako dijete treba slobodno razvijati • da treba učiti zavisno o osobnim, psihičkim i fizičkim potrebama • ta je sloboda konstruktivna samo u dobro pripremljenom, poticajnom okruženju

– smatra da je svrha odgoja proučavanje i promatranje samog djeteta od njegova začeća – osnovne karakteristike Montessori metode:

• ureñena sredina koja podrazumijeva obrazovne materijale i vježbe • uloga odgajatelja u pripremanju okoline

• Druga polovica 20. stoljeća – razvoj znanosti o odgoju – pod utjecajem shvaćanje društva da je obrazovanje osnovna

pretpostavka razvoja društva – Spoznaja o opravdanosti proširenja dobnih granica za institucionalno obrazovanje –

akcije ka pronalaženju znanstvene argumentacije o kvalitativnim dimenzijama moguće intervencije

• Hunt, V. J. – radovi o promjenjivosti ljudske inteligencije (nije isključivo genetski uvjetovana) – sredinski uvjeti važan činitelj tempa i dosega intelektualnog razvoja

• Bloom – istraživanja o nestabilnosti ljudske inteligencije koja je proporcionalna uzrastu i manje podložna utjecajima sredine

– Nastajanje koncepta institucionalnog programa koji afirmira važnost okoline za kvalitetnu stimulaciju kognitivnog, perceptivnog i lingvističkog razvoja

– Konstruktivistički pristup (kognitivno – razvojni) – teorijska osnova psihologa J. Piageta (spoznaje o slijedu razvojnih etapa u kojima je uspješnost razvojnih dostignuća meñusobno uvjetovana)

• Nema izgrañen praktičan koncept, ali su spoznaje naišle na široku primjenu • Osnova za afirmiranje kognitivno usmjerenih programa:

• Early education program – aktivnost djeteta kultivira i vodi tako da specifične spoznaje budu rezultat samoaktivnosti djeteta

• High Cognitively Oriented Curriculum – Kompenzatorski programi

• Osnovni smisao je pedagoškom intervencijom djelovati na suzbijanje i neutralizaciju nepovoljnih utjecaja sredine

• Programi koji naglasak stavljaju na utjecaj okoline kao bitnog čimbenika poticanja razvoja djeteta

• Kompenzacija je učinkovitija u ranijoj dobi • Institucionalni predškolski programi američkih ustanova 60-ih godina

– Mnoštvo programa koji se temelje na socijalnim i pedagoškim dostignućima a zavisili su teorijskom opredjeljenju autora i odreñenju pojma deprivacija

• Head Start – najpoznatiji kompenzatorski program općeg tipa • Folow through program – kontinuitet produžavanja kompenzacije • drugi

37

– Pokret “Open education” • Pedagoški koncept temeljen na ideji poticanja cjelovitog razvoja djeteta • Donosi promjene u filozofiji odgoja male djece • Afirmira ideju slobode i otvorenosti • Osnova za razvoj raznih varijanti modela koji prihvaćaju instituciju kao mjesto

na kojem djeca uče kako učiti i tako proširuju svoje latentne razvojne potencijale

• Napušta se strukturirani program • Ističu se smjernice koje pogoduju oslobañanju individualiteta i osobne

autonomije djeteta –

• Suvremena zbivanja – Nema značajnijih promjena na području novih pedagoških koncepcija i institucionalnosti

predškolskog odgoja i obrazovanja, već se obnavljaju već postojeći • “Montessori pedagogija”

• Punim intenzitetom se ostvaruje kao u prvobitnoj originalnosti, ali i izdvajanjem pojedinih segmenata i njihovim osuvremenjivanjem

• Waldorfska pedagogija • Utemeljena na antropozofiji

• Reggio pedagogija • Potiče razvoj dječjeg identiteta i stvaralačkih potencijala

• Dopunjuju se i dalje razvijaju programi temeljeni na teoriji Vigotskog • Ukazuje na mogućnost podizanja intelektualnih sposobnosti u

zavisnosti od kvalitete suradnje i pomoći koju dijete dobiva izvana • Njihova je namjera pomoći djetetu u komunikaciji

– Pokret za razvojno – primjerenom praksom • Polazi od poštivanja spoznaja o zakonitosti razvoja djeteta • Temeljno stajalište – visokokvalitetni program je značajan čimbenik cjelovitog

razvoja djeteta • Odrednica kvalitete programa – primjena znanja o razvoju djeteta u praksi

– Javljanje posebnih programa : • Namijenjenih posebnoj populaciji djece (npr. U dvojezičnim sredinama) • Temeljenih na posebno izdvojenim zadacima (kao što je ekološki) • Temeljenih na posebnim metodama (kao što je koncept primjene Integralne

metode u radu s djecom i njihovim roditeljima) Stanje kod nas

• Razvojna linija programa koja uglavnom slijedi svjetske trendove razvoja predškolskih programa

– 1971. prvi program odgojno – obrazovnog rada • Kognitivno – akademski • Strogo strukturiranog sustava zadataka i sadržaja • Rukovodeća uloga odgajatelja • Metode direktnog poučavanja djece (neophodna poslušnost i prilagodba) • Nedostatak:

• Nedostatna utemeljenost u odreñenom teorijskom opredjeljenju • Ignoriranje afirmiranih spoznaja o razvojnim karakteristikama djeteta

– 1983. drugi programski dokument • Zaokret od programa prema djetetu • Reduciran s programskog stajališta

38

• Približava se kognitivno – razvojnom • Zasnovan na humanističkom pristupu • Djelomično strukturiran (ciljevi i zadaci s općim uputama odgajatelju) • Zahtijeva

• Fleksibilnost organizacije procesa • Inventivnost i visoku stručnost odgajatelja u provoñenju

– 1991. treći dokument – Programsko usmjerenje • Orijentacijska priroda • Udaljen od stroge strukturiranosti i termina program • Humanističko – razvojna koncepcija • Utemeljenje na humanističkoj psihološkoj teoriji potreba, socio – kulturnoj

uvjetovanosti razvoja i značaju kvalitetnog posredovanja • Afirmira antropološko shvaćanje djeteta kao odgojnog subjekta

39

4. predavanje: SADRŽAJ NASTAVNE JEDINICE (TEMA): Waldorfska pedagogija NASTAVNI CILJEVI I ISHODI UČENJA:

o Cilj: - upoznati waldorfsku pedagogiju (temeljno polazište, osnovna načela) o Ishodi učenja: nakon upoznavanja nastavne jedinice student će moći:

o Definirati waldorfsku pedagogiju, antropozofiju o Objasniti sliku čovjeka kako ga vidi antropozofija o Analizirati osnovna pedagoška načela waldorfske pedagogije

AKTIVNOSTI KOJIMA ĆE SE TEMA OBRADITI:

o Obogaćeno predavanje o Znam – želim znati – Nauči(o)la sam

VRIJEME NAMIJENJENO POJEDINOJ AKTIVNOSTI:

o Obogaćeno predavanje – 35 minuta o Znam – želim znati – Nauči(o)la sam – 10 minuta

NASTAVNI MATERIJALI I POMAGALA

o Power Point prezentacija NAČIN PRAĆENJA I VREDNOVANJA ISHODA

o Izrada i prezentacija seminarskog rada o Aktivno uključivanje studenata u aktivnosti tijekom predavanja o Kontinuirana provjera o Usmeni ispit

Sadržaj rada:

– Rudolf Steiner – život i rad – Slika čovjeka – temelj pedagogije – Osnovna pedagoška načela pedagogije R. Steinera

RUDOLF STEINER (1861. – 1925.) ∗ Znanstvenik, pisac, filozof, reformator mnogih područja modernog života ∗ Utemeljitelj waldorfske pedagogije ∗ Duhovne i religiozne spoznaje doživljavao kao stvarnost još u djetinjstvu, ali zbog nepovoljnih

okolinskih čimbenika čeka pogodan trenutak za objavu ∗ Završetak realne škole u Bečkom Novom Mestu i studij matematike i prirodnih znanosti (biologija,

kemija, fizika) Život i rad: ∗ Proučava Getheova prirodoznanstvena djela i u njima pronalazi most koji bi mogao spojiti prirodne i

duhovne znanosti ∗ 1882. – izdaje Goetheova prirodoznanstvena djela u okviru Njemačke nacionalne književnosti ∗ 1884. – radi kao privatni učitelj desetgodišnjeg dječaka oboljelog od hidrocefalije – početak

pedagoškog djelovanja ∗ 1891. promoviran u doktora filozofije – izdaje doktorsku disertaciju „Istina i znanost“ ∗ 1894. – izdaje filozofsko djelo „Filozofija slobode“ – promatranje duše po prirodoznanstvenoj metodi

40

∗ 1900. – početak predavačkog rada na antropozofiji ∗ 1904. - izdaje djelo „Teozofija“ – sadrži osnovna razmišljanja o antropozofiji ∗ 1904. – 1912. izdaje nekoliko značajnih djela (Kako steći spoznaje viših svjetova, Tajna znanosti u

osnovama, Duhovno vodstvo čovjeka i čovječanstva, Antropozofski kalendar duše) ∗ 1913. – započinje gradnju Goetheanuma – antropozofskog središta ∗ 1914. – 1923. – održava predavanja i tečajeve po cijeloj Europi kojima daje poticaje na različitim

područjima (umjetnost, prirodne znanosti, socijalni život, pedagogija, medicina, poljodjelstvo) ∗ 1919. izdaje djelo „Srž socijalnog pitanja“ – početak waldorfske pedagogije – osnovao prvu

waldorfsku školu ANTROPOZOFIJA

• grč. Antropo + sofia – mudrost – pseudofilozofski nazor koji se razvio iz teozofije i prema kojemu čovjek, tobože, može

intuicijom spoznati neke više nadnaravne svjetove i sile (Klaić, B. (1985), Rječnik stranih riječi. Zagreb: Nakladni zavod MH., str. 82.

– Spiritističko – mistička doktrina, izražava težnju da se intuicijom spoznaju nadnaravne sile; spoznavanje Boga putem neposrednog duhovnog opažanja i udubljivanja u sebe i u nadosjetilni svijet (Hrvarski enciklopedijski rječnik, (2004), Zagreb: Novi liber, dio 1 A – Bez, str. 136.

• Spiritualno – mistično učenje što ga je od 1913. promicao Rudolf Steiner, Sadrži elemente kršćanstva i idealističke „filozofije duha“, s primjesama različitih mističnih učenja. Naučava da je čovjek duhovno biće sa sposobnošću spoznaje višeg, nadnaravnog svijeta i dodira s duhovima. U početku je postojalo samo jedno duhovno biće koje se zgušnjavanjem i cijepanjem razvilo u svemirska tijela i u čovjeka. Nema granice izmeñu stvorenog i nestvorenog svijeta, sve je jedno, a vrhunac razvitka predstavlja čovjekovo produhovljenje. Antropozofija je srodna teozofiji. (Enciklopedija opća i nacionalna u 20 knjiga, (2007), I knjiga – A – Ar, Zagreb: Pro Leksis d. o. o., Večernji list d. d., str. 258.)

• Antropozofija je znanost o tijelu, duši, duhu i svijetu, antropozofi kažu: tamo gdje prestaju objašnjenja prirodnih znanosti, počinje antropozofija

• Čovjeka promatra kao biće tijela, duše i duha, koje se neprestano razvija, a dijete kao biće koje do svoje odraslosti i zrelosti prolazi faze razvoja svijesti koje je čovječanstvo prolazilo tijekom svoje evolucije.

WALDORFSKA PEDAGOGIJA ∗ Pedagogija utemeljena na odgoju i obrazovanju čovjeka u cjelini, a najvažnijim smatra obrazovanje

misaonih sposobnosti, praktičnih iskustava i bogatstva kreativnosti u čemu dijete ostvaruje optimalni razvoj

∗ Pedagogija koja razvija volju praktičnim djelatnostima, njeguje odgovornost za zajednicu uz istovremeni odgoj za osobni razvoj

∗ Svoj smisao pronalazi u razvijanju sposobnosti i provoñenju aktivnosti za što bogatije oblikovanje života

∗ Ne obraća se samo djetetovu intelektu, već usporedno njeguje djetetov osjećajni život, razvija radne i stvaralačke navike te snaži volju i interese

∗ Jedan od glavnih zadataka je odgajanje djeteta primjereno njegovoj životnoj dobi ∗ Pedagogija - koja poštuje individualnost koja je slobodna, besmrtna i jedinstvena

41

∗ Polazi od stava da je svaki odgoj u svojoj osnovi samoodgoj čovjeka, pa je u tom kontekstu zadaća odgojitelja ne dirati u djetetovo Ja, već osigurati uvjete da njegova individualnost i unutarnja snaga postanu vidljivi

∗ Ključna riječ ove pedagogije je sloboda – pravo svakog da postane i razvije se u ono što kao individua posjeduje

∗ Odgajatelj treba biti duhovni "pomagač djetetova razvoja" ∗ 1925. Caroline von Heydebrand – osnovala prve dječje vrtiće na temeljima ove pedagogije ∗ Prva waldorfska škola utemeljena je 1919. godine u Stuttgartu SLIKA ČOVJEKA ∗ leži u utemeljenju svake pedagogije ∗ slikom čovjeka, posuñenom iz filozofije, bavila se pedagoška antropologija od šezdesetih godina 20.

stoljeća i tako su tijekom vremena potisnuti načini razmišljanja duhovnih znanosti u odnosu na one načine razmišljanja koji dolaze iz prirodnih znanosti

∗ čak i one znanstvene discipline koje u osnovi svoga proučavanja imaju čovjeka (antropologija, sociologija, medicina, psihologija) svele su čovjeka svojim prirodoznanstvenim instrumentarijem i rječnikom na INTELIGENTNI STROJ. Pod tim je utjecajem (iako se pokazao neplodonosnim) i današnja pedagoška praksa koja na dijete gleda kao na nekoga „tko još nije odrastao kao na osobu kojom se može koordinirati i koju se može programirati da bi jednom bila „sposobna za različite funkcije“ koje se traže u društvu

SLIKA ČOVJEKA osnovna obilježja antropozofskog tumačenja (1) reinkarnacija i karma ∗ Za razumijevanje čovjeka posebno je važan odgovor na pitanje ODAKLE ON DOLAZI I KAMO IDE ∗ REINKARNACIJA = poslije smrti prelazak duha koji je živio u jednom tijelu u tijelo novoroñenog

čovjeka (životinje ili biljke) ∗ Ljudska duša (koja živi izmeñu tijela i duha) iz svoje duhovne domovine kreće prema fizičkom tijelu da

bi ispunila svoju zadaću na zemlji � nakon tjelesne smrti duša prolazi kroz fazu objašnjenja i učenja u duhovnom svijetu i tada se

utjelovljuje opet u nekom tijelu na Zemlji � Duša posreduje trenutačnost i trajnost

↔ Trenutačno čuva za sjećanje ↔ Trajno preuzima duhovni dio za sutrašnjicu

∗ KARMA= temeljno učenje u indijskim religijama (hinduizam, budizam itd,) da je život neprekinuti krug ponovnih rañanja i smrti odreñen djelovanjem u ranijem životu

� Ukupnost čovjekovih dobrih i loših djela, pobuda i misli koja odreñuje okolnosti pod kojim će on živjeti u idućoj inkarnaciji

� izraz kojim se označava sudbina koju ljudi sami kreiraju je KARMA ↔ karma uključuje životnu zadaću koja stoji pred čovjekom u odreñenoj

inkarnaciji ↔ karma čovjeka stalno vodi prema toj zadaći sve dok ju on ne svlada

� na duh djeluje zakon ponovnog utjelovljenja i ponovnog života na Zemlji ∗ čovjek ne donosi sa sobom samo cjelokupno iskustvo iz više inkarnacija (i iz boravka u duhovnom

svijetu), nego se raña s odreñenom sudbinom � tijelo podliježe zakonu nasljeña, duša podliježe zakonu sudbine kojeg sama stvara

∗ Steiner drži da teška sudbina jedne inkarnacije ima svoje razloge u karmi (što znači da prouzrokovana nekim neuspjehom ili neizvršavanjem životne zadaće čovjeka u odreñenoj inkarnaciji u prethodnom životu na Zemlji)

42

(2) Krist kao centralna snaga – pra-religioznost ∗ Steiner želi naglasiti da duhovna znanost ne želi nadomjestiti kršćanstvo, već želi biti instrument

preko kojeg će se spoznati kršćanstvo ∗ To znači da lik Krista predstavlja lik kome treba težiti ∗ Budući da dijete dolazi na svijet (Zemlju) iz duhovnog svijeta, ono sa sobom donosi izvornu

religioznost, koju odrasli trebaju samo sačuvati i njegovati i koju se ne smije razvodniti i „odgajati“

∗ Ta pra-religioznost izražava se u tome što se čovjek preko svog svemirskog podrijetla osjeća neposredno vezan sa stvaralačkim činom i sa Stvoriteljem samim

(3) četveročlanost čovjeka: fizičko tijelo tijelo –duša – duh- Ja ∗ Antropozofija drži da se čovjekovo biće sastoji od četiri dijela:

• (1) tijelo • (2) duh • (3) duša • JA

• (1) fizičko tijelo • Preko njega čovjek spada u ovozemaljski svijet • Fizičko tijelo podliježe zakonitostima fizičkog života • Sastoji se od istih tvari i snaga kao i cjelokupna neživa priroda (poput minerala gradi

svoje tijelo iz prirodnih tvari) • Zato duhovna nauka kaže da je čovjekovo fizičko tijelo istovrsno s čitavim mineralnim

carstvom • Za nju je fizičko tijelo samo ono što iste tvari po istim zakonima dovodi do

miješanja, spajanja, oblikovanja i rastvaranja kao i u mineralnom svijetu • Duhovna znanost slaže se s činjenicom da je tjelesnim osjetilima dostupno samo

fizičko tijelo • (2) duh – eteričko (životno) tijelo

• To je ono što od materije i stanica izgrañuje i oblikuje fizičko tijelo, ono što mu daje snagu i trajnost – to je životna snaga ili eterično tijelo

• To je tijelo zajedničko ljudima, biljkama i životinjama • Djeluje na to da se tvari i snaga fizičkog tijela razvijaju, rastu, kreću itd. • Ono izgrañuje i stvara fizičko tijelo • Duhovna znanost drži da je moguća spoznaja eteričkog tijela onima koji proniknu u

svijet viših dijelova ljudske prirode • Ono je skup snaga • Njegova je bit da djeluje, iako nije tvarno

• (3) duša – astralno (osjećajno) tijelo • Duša osjeća i omogućuje povezivanje prethodna dva dijela • To je treći dio čovjekovog bića – tzv. Osjećajno, astralno tijelo – nosioca bola, radosti,

nagona, žudnje i strasti • Steiner smatra da ga posjeduju životinje i ljudi, ali ne i biljke • Predstavlja oblik raznobojnih,svjetlećih, u sebi pokretljivih slika • Po obliku i po veličini je različito od fizičkog • Kod čovjek poprima oblik izduženog jajeta u kojem je smješteno eteričko i fizičko tijelo • Astralno tijelo kao svjetlosni lik, prelazi na sve strane granice ovih dvaju tijela

43

• Ukazuje na to da pri podražaju nije bitno da dotično biće reagira, već to da se podražaj odražava u unutarnjem procesu, kao npr. U boli, nagonu, radosti i požudi

• Jako je važno razlikovati REAKCIJU na podražaj od DOŽIVLJAJA podražaja (unutarnje odražavanje vanjskog podražaja)

• (4) JA tijelo • Posjeduje samo čovjek • Ono je nosilac više ljudske duše • Njime je čovjek izdignut iznad svih zemaljskih stvorenja • Djeluje na ostale dijelove ljudskog bića • Raña se u 21. godini života

∗ dijelovi bića nisu od početka jednako razvijena, već se ljudski razvoj proteže u koracima od po

SEDAM godina, pa se govori o TRI roñenja čovjeka kojima uvijek započinje novih sedam godina i o kojima pedagoško djelovanje u duhu waldorfske pedagogije mora voditi računa:

TEMELJNA PEDAGOŠKA NAČELA waldorfske pedagogije

• Strahopoštovanje prema duhovnom podrijetlu čovjeka • Odgoj onoga što dijete donosi sa sobom • Temperamenti • Sedmogodišnja razdoblja • Sveobuhvatno shvaćanje • Osposobljavanje osjetila • Samoodgoj odgajatelja

Strahopoštovanje prema duhovnom podrijetlu čovjeka

• ako se novoroñeno ljudsko biće promatra kao individualnost koja ima svoj kontinuitet i koja se svjesno inkarnirala kod odreñenih roditelja došavši iz duhovnog svijeta, slijedeći odreñenu sudbinu, treba ga promatrati s čuñenjem i poštovanjem jer je vrlo blizu dogañajima s one strane svijeta

• zato nije potrebno preko odgoja i prema nekim vlastitim planovima djetetu pokušavati usaditi nešto, već treba osluškivati njegovu pravu prirodu

• Ellen Key je to izrazila slijedećim riječima: „Potčiniti pravo biće djeteta i napuniti ga nečim drugim je pedagoški zločin kojim se odlikuju i oni koji glasno najavljuju: da odgoj treba razvijati samo vlastitu individualnu prirodu djeteta!... Treba pustiti da se ta priroda mirno i polagano sama razvija i treba samo osigurati da vanjske okolnosti potpomognu rad prirode, to je odgoj!“

• to znači da se duh odgajatelja treba povezati s onim što je duhovno u djetetu

Odgoj onoga što dijete donosi sa sobom • pravi pedagoški koraci i mjere nikada se ne izvode ni iz programa, ni iz teorije, već nastaju tako

što odgajatelj razvija svoju intuiciju i osluškuje ono što se u djetetu zbiva, te istražuje što je dijete donijelo na svijet i što bi za njegov život bilo dobro

• Steinerovo učenje o čovjeku pokazuje kako se duhovnost koju čovjek sa sobom donosi na svijet prenosi izmeñu onoga što je naslijeñeno i danih životnih okolnosti

– Takvo shvaćanje čovjeka, svodi okolinu i nasljeñe na njihovo stvarno značenje i njihovu djelotvornost

44

Temperamenti • U waldorfskoj pedagogiji imaju veliko značenje, jer je učenje o temperamentima ona nit koja

povezuje cijelu waldorfsku pedagogiju – jednom od glavnih zadaća odgajatelja smatra upoznavanje temperamenta svoje djece

• ili karakteri ne mogu se objasniti preko raspoloženja ili osjećaja koje se izvana mogu primijetiti • njih je moguće objasniti putem duhovne znanosti i odnosa koji postoje meñu dijelovima bića • vrste temperamenta i njihova obilježja:

– melankolik • zamišljen, iznutra jak, sklon dubokom razmišljanju • u djelovanju prevladava njegovo JA

– kolerik • iznutra jak, lako se uzbudi, brzo se naljuti • u djelovanju prevladava astralno tijelo • vole opasnost

– sangvinik • iznutra je slabiji, lako mu je skrenuti pažnju, površan • u djelovanju prevladava eterično tijelo

– flegmatik • iznutra je slab, miran i lijen, sklon je nepokretnosti • u djelovanju prevladava fizičko tijelo • sve primaju mirno, čak i onda kada bi bilo opravdano da se razbjesne

• u prvih sedam godina dijete je pretežno sangvinik • vlastiti temperament stvara se tek nakon prvih sedam godina • u odnosima s djecom prevladava homeopatsko načelo: na ono što je isto treba djelovati istim,

što znači da: – flegmatičnom djetetu treba pružiti mir i sporost – koleričnom djetetu - snagu – sangviničnom – promjenu – melankoličnom – materijal koji potiče na razmišljanje

• podjela na sedmogodišnja razdoblja u antropozofskoj pedagogiji nije dogmatska teorija stupnjevima, već se može doživjeti intuitivnim promatranjem čovjeka i njegovog ritma

• do časa fizičkog roñenja čovjek je sa svih strana obavijen tuñim fizičkim tijelom i ne dolazi u direktni i samostalni dodir s vanjskim svijetom

– njegova je okolina majčino tijelo i jedino je ono sposobno da djeluje na biće koje u njemu dozrijeva

Sedmogodišnja razdoblja (1) fizičkim roñenjem započinje prvo sedmogodišnje razdoblje koje je za nas posebno značajno i važno i koga je dobro temeljito proučiti

• Fizičkim roñenjem čovjek napušta majčinu ovojnicu i dolazi u direktni dodir s fizičkim svijetom koji počinje utjecati na njega kao što je prethodno djelovalo majčino tijelo, što znači da snage i elementi vanjskog svijeta preuzimaju funkcije koje su do tada vršile snage i sokovi majčinog tijela

• Do vremena promjene zuba (zamjenom mliječnih zubiju trajnim) čovječje tijelo mora izvršiti zadatak koji se bitno razlikuje od zadataka ostalih životnih razdoblja

45

– Fizički organi moraju poprimiti izvjesne oblike, njihovi strukturalni odnosi moraju dobiti odreñeni smjer

– Nikada se više ne mogu ispraviti propusti učinjeni prije sedme godine – Upravo ti fizički uvjeti djeluju na organe oblikotvorno

• Taj svijet doživljava osjetilima, što znači da je malo dijete potpuno osjetilno biće • Osjetilni podražaji koji dolaze iz okoline ne prolaze kroz filter, pa tako prodiru

duboko u fizičko tijelo • U tom periodu čovjek opaža cijelim tijelom i oponaša i upija ONO što dolazi od odraslih i pun je

povjerenja • Kao što je u tijelu majke za vrijeme trudnoće zaštićeno fizičko tijelo, tako je u ovom razdoblju

eterično tijelo još skriveno i zaštićeno • Svaki pokušaj pokretanja djeteta da u tom periodu uči preko glave sprječava eterično tijelo pri

stvaranju fizičkog tijela, pa tako može doći i do oštećenja organa

(2) u drugom sedmogodišnjem razdoblju eterično se tijelo oslobaña od svoje zadaće stvaranja organa, što znači da se u ovom razdoblju raña i stoji djetetu na raspolaganju kao instrument učenja

• Eteričko tijelo stvara vlastite snage pomoću naslijeñenih – Eteričko tijelu, u procesu osamostaljivanja, izgrañuje ono što treba dati fizičkom tijelu

• Eterično se tijelo raña nakon izmjene zuba – Novi su zubi najzgusnutija tvar fizičkog tijela i zato se javljaju na kraju te faze – Tek sada rast organizma počinje ovisiti o vlastitom eteričkom tijelu koje i dalje ostaje

pod utjecajem astralnog tijela, koje je još uvijek u ovoju – Eteričko tijelo završava fazu u času oslobañanja astralnog tijela, a izraz tog završetka

je spolna zrelost • Periodu u kojem prestaje pravo oponašanje i sada dijete slijedi autoritet koji voli (učitelj) • Period u kome se ne smije previše zahtijevati odlukama i presudama, već odrasli trebaju voditi

dijete pomažući mu pri odlučivanju i prosuñivanju – To znači da se prema djeci ponašaju moralno tako da ih djeca cijene, odnosno da

njihov autoritet dožive kao duhovno – moralnu instancu (a ne kao demonstraciju sile) – Takav je odnos potreban i stoga da se ne ošteti razvoj astralnog tijela koje još nije

roñeno • U ovom razdoblju svojim životnim tijelom prima ritmove i navike koji će mu kasnije omogućiti da

razvije vlastitu snagu i samostalnost (3) treće razdoblje od sedam godina započinje roñenjem astralnog tijela (oslobaña se astralne ovojnice)

• Odreñeno je pubertetom koji se kod djevojčica pokazuje prvom menstruacijom, a kod dječaka mutiranjem

• Astralno roñenje pokazuje se u velikoj potištenosti, rastrganosti izmeñu maštanja o svemoći i nezadovoljstva sa samim sobom i cijelim svijetom

• U ovom periodu se mora ono što je dijete preuzelo od svojih uzora (ljudi iz svoje okoline i povijesne ličnosti) dokazati pri prosuñivanju i pri svjesnom djelovanju

• Nakon ovog roñenja čovjek može: • razviti unutarnji odnos prema drugome spolu, • sam prosuñivati • razvijati odgovorno i samostalno djelovanje

• to je vrijeme spolne zrelosti

46

(4) Steiner smatra da se u 21. godini raña JA i tek tada čovjek počinje zaista upravljati svojim životom – time ulazi u četvrto razdoblje

• Tijekom daljnjih sedam godina Ja preuzima zadaću usavršavanja i razvijanja svih drugih dijelova bića, a prvenstveno povezivanje s duhom

– Stasale su duša i tijelo, sjedini se sa samim sobom, što rezultira osjećajem zadovoljstva

Sveobuhvatno shvaćanje

• predstavlja razmišljanje o jedinstvu duha i materije na jednoj novoj razini • aktualnost ovakvog shvaćanja vidljiva je i danas u sve većem broju nastajanja interdisciplinarnih

područja (npr. Sveobuhvatna metoda liječenja koja uključuje radiesteziju, homeopatiju, akupunkturu i sl.)

• ovakvim stavom Steiner je htio ujediniti umjetnost, znanost i religiju • waldorfska pedagogija trebala je ujediniti mišljenje, osjećanje i želje

– time je Steiner nastavio Pestalozzijevu tradiciju držeći da se jednako trebaju obrazovati glava, srce i ruka

• sve što dijete uči treba biti cjeloviti doživljaj njega samoga i svijeta koji ga okružuje • stečeno iskustvo prenosi se preko tijela, osjećaja i glave (tako u dječjem vrtiću djeca plješću uz

neku pjesmu, trči se u ritmu ili se crta) • nikada se ne prenose gole činjenice, jer se lako može preko raznih medija doći do tih

informacija • to je važno jer mladi ljudi moraju naučiti učiti i trebaju naučiti živjeti, što znači uskladiti se sa

samim sobom i sa svemirom Osposobljavanje osjetila

• osjetila su vrata kroz koja svijet ulazi u čovjeka • u prvom sedmogodišnjem razdoblju dijete je samo osjetilno biće – ne može razmišljati o svojoj

percepciji, pa svako osjetilno iskustvo djeluje duboko na fizičko tijelo • svi dojmovi koji dolaze preko osjetila prihvaćaju se kao istiniti, dobri i lijepi i oponaša ih se • Steiner govori o dvanaest osjetila:

• (1) vanjska osjetila, koja su podreñena mišljenju: • Ja-osjetilo • Osjetilo za razmišljenje • Osjetilo za riječi • Osjetilo sluha

• (2) Vanjsko – unutarnja osjetila – podreñena su osjećajima: • Osjetilo za toplinu • Osjetilo vida • Osjetilo okusa • Osjetilo mirisa

• (3) unutarnja osjetila – podreñena su volji: • Osjetilo ravnoteže • Osjetilo za kretanje • Osjetilo života • Osjetilo opipa

47

• cilj sveobuhvatne pedagogije je da se uključe sva djetetova osjetila koja treba svakodnevno njegovati i hraniti

• osjetila se osposobljavaju kroz sva područja učenja i doživljavanje, a ne samo kroz umjetnost • osjetila se osposobljavaju preko osnovnih gesta i djelatnosti ljudi, a tako se vježba i kreativnost • ono što opažaju dječja osjetila treba biti prožeto istinom (jer to ostaje u djetetu kao slika svijeta i

samoga sebe) – prerano suočavanje s prividnim osjetilnim dojmom koje oni ne mogu filtrirati, izazivaju unutarnje konflikte jer ih smatraju realnošću, budući da drugo ne poznaju

• za pravilnu prehranu osjetila važna je što je moguće više izvorna okolina (prirodna) • materijali za igru od prirodnog materijala (drvo, vuna, svila..) • materijali koji imaju geometrijske praoblike • materijali u osnovnim bojama • grupne igre • slobodna igra • igre u krugu • igre s instrumentima za djecu • pjevanje • dječja euritmija • rad u vrtu • bavljenje lutkama, životinjama, krpicama • treba ih poštedjeti dodira i rada sa strojevima odraslih, jer na taj način dolazi do

otuñenja izmeñu shvaćanja i funkcije Samoodgoj odgajatelja

• to je načelo koje naglašava samoodgoj prije odgoja • predmnijeva čovjeka koji ima volju ostaviti po strani svoj vlastiti temperament i svoje trenutno

životno raspoloženje, kako bi reagirao onako kako to traže potrebe djece • samo onaj tko ima snage vladati situacijama posjeduje mogućnost da iz odreñenog trenutka

crpi prava nadahnuća • danas je to najbliže onome što zovemo rad odgajatelja na sebi • to je načelo koje se slabo primjenjuje u odgojnoj praksi jer u pedagoškoj izobrazbi još uvijek

vlada stav da dobar odgajatelj može postati onaj koji dovoljno svlada teorijsko znanje o djeci, te nauči i pravilno primjenjuje nastavne metode

– na takvom pretjerano intelektualiziranom shvaćanju ne može se utemeljiti pravo pedagoško djelovanje

• da bi netko mogao biti pravi odgajatelj, navedenom treba pridodati i razmišljanja o čovjeku i samome sebi

• u prva dva sedmogodišnja razdoblja u kojima dijete uči preko oponašanja i autoriteta odgajatelja, predstavlja za odgajatelja veliku odgovornost (zato što svako nepromišljeno odgajateljevo djelovanje ili pristupanje djetetu na neodgovarajući način može imati dalekosežne posljedice po njegov daljnji razvoj)

– iz navedenog proizlazi važnost odgajatelja da dobro upozna svoj karakter i temperament i nauči kako ih svladati

• stoga Steiner navodi konkretne meditacijske i spoznajno-teorijske vježbe pomoću kojih će se odgajatelj pripremiti za zadaću odgajatelja

48

• proces samoodgoja posebno dolazi do izražaja u trećem sedmogodišnjem razdoblju kada mladi ljudi svaku radnju i riječ učitelja ispituju i istražuju njegovu vjerodostojnost, kada svoje ideje i poglede mjere preko ideja i pogleda odraslih, pa proces samoodgoja nailazi na tešku kušnju

• odrasli moraju djeci prenijeti umjetnost samoodgoja da bi na kraju školovanja bili doista samostalni i da mogu pronaći svoje samoodreñenje

49

5. predavanje SADRŽAJ NASTAVNE JEDINICE (TEMA): Waldorfska pedagogija NASTAVNI CILJEVI I ISHODI UČENJA: o Cilj: Predstaviti organizaciju života i rada u waldorfskom dječjem vrtiću o Ishodi učenja:

� Razumjeti osnovne značajke organizacije života i rada � Analizirati pedagošku praksu

AKTIVNOSTI KOJIMA ĆE SE TEMA OBRADITI:

• Znam, želim znati, nauči(o)la sam • Predavanje

VRIJEME NAMIJENJENO POJEDINOJ AKTIVNOSTI:

• Znam, želim znati, nauči(o)la sam – 10 minuta • Predavanje - 35 minuta

NASTAVNI MATERIJALI I POMAGALA

o Power Point prezentacija NAČIN PRAĆENJA I VREDNOVANJA ISHODA

o Aktivno uključivanje studenata u aktivnosti tijekom predavanja o Izrada i prezentacija seminarskog rada o Kontinuirana provjera o Usmeni ispit

OSNOVNE ZNAČAJKE DJETETA PRVOG SEDMOGODIŠNJEG RAZDOBLJA ∗ Započinje fizičkim roñenjem djeteta

• Fizičkim roñenjem čovjek napušta majčinu ovojnicu i dolazi u direktni dodir s fizičkim svijetom koji počinje utjecati na njega kao što je prethodno djelovalo majčino tijelo, što znači da snage i elementi vanjskog svijeta preuzimaju funkcije koje su do tada vršile snage i sokovi majčinog tijela

∗ Traje do vremena promjene zuba (zamjenom mliječnih zubi trajnim) čovječje tijelo mora izvršiti zadatak koji se bitno razlikuje od zadataka ostalih životnih razdoblja

– Fizički organi moraju poprimiti izvjesne oblike, njihovi strukturalni odnosi moraju dobiti odreñeni smjer

– Nikada se više ne mogu ispraviti propusti učinjeni prije sedme godine – Upravo ti fizički uvjeti djeluju na organe oblikotvorno

∗ Period u kome dijete svijet doživljava osjetilima, što znači da je malo dijete potpuno osjetilno biće • U tom periodu čovjek opaža cijelim tijelom i oponaša i upija ono što dolazi od odraslih i pun je

povjerenja • Kao što je u tijelu majke za vrijeme trudnoće zaštićeno fizičko tijelo, tako je u ovom razdoblju

eterično tijelo još skriveno i zaštićeno • Svaki pokušaj pokretanja djeteta da u tom periodu uči preko glave sprječava eterično tijelo pri

stvaranju fizičkog tijela, pa može doći i do oštećenja organa

50

ORGANIZACIJA ŽIVOTA I RADA U WALDORFSKOM DJEČJEM VRTIĆU • Djeca od navršene treće godine života • Odgojno – obrazovne grupe čine djeca različite kronološke dobi (od 3- do 7. godine života) • Uglavnom su organizirani za poludnevni boravak • Osnovni elementi

• Ritam • Djelatnosti djeteta • Izvori sadržaja • Krug (kolo) • Ureñenje prostora i igračke • Uloga odgajatelja

RITAM • važan nosilac zdravlja, sklada i harmonije • uvažavanje ritma življenja znači zaštita djeteta od nepovoljnih utjecaja • za R. Steinera znači: Odgajati znači naučiti disanje • predstavlja izmjenjivanje dviju polarnosti:

– elemenata koncentracije i opuštanja – Pronalaženje ravnoteže izmeñu:

• igre i rada • Zvukova i tišine • Raznolikosti osjetilnih podražaja

• predstavlja temelj za razvoj osjećaja za kvalitetu kod djece • predstavlja temelj za stvaranje tjednog, mjesečnog, godišnjeg ritma • vizualno djeca doživljavaju ritam putem središnjeg mjesta u vrtiću – stolića godišnjih doba ili

svetkovnog stola, kojeg zajedno ureñuju djeca, odgajatelji i roditelji, te tako u sebi obogaćuju i oživljavaju ljepotu prirode u svako godišnje doba

• tijekom dana odražava se u izmjeni aktivnosti u kojima je dijete aktivno u odnosu na svoj unutarnji svijet (slušanje bajke, glazbeno – gestovne igre…) s aktivnostima u kojima je aktivno do vanjskoga (slobodna igra)

• ritmičko ponavljanje sadržaja kroz odreñeno vremensko razdoblje daju djetetu dovoljno vremena da ih pounutrašnji, te da postanu mogući impulsi za stvaranje navika, oblikovanje volje i kreativnosti

• elementi ritma predstavljaju temelj učenja matematike koji će se aktivirati nakon izmjene zuba

GODIŠNJI RITAM: • proslava žetve

– donose se plodovi što se sakuplja na svetkovnom stolu – kroz pjesmu, kolo i stihove izražavaju zahvalnost – u centru igre je zanimanje :

• žetva • mlinar • pekar

• 29. rujan – dan svetog Mihovila (Mihael – sluga Kristov – želi voditi čovjeka ka razumijevanju i doživljavanju, čovjekov je pomagač i ohrabruje ga u borbi protiv zla)

– Period traje četiri tjedna

51

– Borba zmajeva i svladavanje mračnih sila svjetlosnim mačem duha – Djeca počinju naslućivati kroz pričanje priča što je to hrabrost, poticaji da čine dobro i

kontroliraju sile zla – potiče djecu na hrabrost za život i rad – Najčešće bajke – Željezni Ivan, Vrag s tri zlatne dlake, Kristalna kugla, Dva brata

• 11. studeni – dan svetog Martina (duboko religiozan čovjek koji je svoj ogrtač podijelio s prosjakom – simbol bratstva meñu ljudima)

– Po uzoru na Martina sama djeca nešto daruju – Blagdan svjetiljki (simbol unutarnjeg svijetla čovjeka koji u tami zime kad se sve povlači

i miruje treba sjati prema van) – Primjerene bajke: Legenda o Sv. Martinu, Djevojčica sa svjetiljkom

• 6. prosinac Dan Sv. Nikole – Dan koji djeca iščekuju s velikim uzbuñenjem i srećom – Nikola – mrski svećenik

• U djetinjstvu pokazivao duboku religioznu prirodu, uvijek radio ono što je bilo ispravno i stajao uz dobro

• Uz njegovo ime vezuje se legenda (u zimskim mjesecima šetao gradom i u kuće siromašne djece bacao jabuke, kruh i orahe)

• Onaj koji pomaže u pripremama za Božić • Hvali djecu i poklanja jabuke i orahe • Ponekad ih mora opomenuti i potaknuti na veće napore, pa im daruje šibu

– U vrtiću ima posebno značenje – nosi darove • Jedan zlatni orah, medenjak (pripremaju odgajatelji dan prije) i jabuku • Dolazi zajedno sa svojom suprotnošću (Krampus) – donosi darove i dvije

knjige (rimovani stihovi koje odgajatelj smišlja za svako dijete) • Zlatna – dobra djela i osobine pojedinog djeteta • Crna – nepodopštine u protekloj godini i ono što bi dijete moglo malo

promijeniti u ponašanju • Advent

– Period od četiri tjedna prije Božića – Sav biljni i životinjski svijet se povukao i miruje – U vrtiću – period velikog zimskog čišćenja i sklanjanje nekih igračaka s polica – Svetkovni stol – prevladavaju plave boje, a svakog se tjedna pali po jedna svijeća na

adventskom vijencu • Božić

– Božićne jaslice - približavanje pastira jaslicama • Djeca prolaze s velikom ozbiljnošću i mirom kroz vrt (napravljen od borovih

grana u obliku spirale na čijem se kraju nalazi svijetlo – svijeća) noseći svoju svjetiljku

• Simbolika prolaženja puta od tame do svjetlosti – Primjerene bajke:

• Razne Božićne priče iz Biblije • O Marijinom djetetu • Bajka o Božićnoj ruži • Mladi mlinar i mačkica

– Period u kome se izvodi Božićna igra za roditelje koju djeca uvježbavaju s odgajateljem

52

– Na sveta Tri kralja djeca zajedno s mudracima s Istoka donose poklone • Zima

– Doba dragog kamenja, kristala i patuljaka (djeca ih vole jer predstavljaju unutarnje opažanje tajnovitog stvaranja i oblikovanja kao što je ono koje se dogaña u prirodi)

• Predstavljaju rad elementarnih bića u prirodi • Karneval

– Predstavlja vrijeme opuštanja i razdraganosti nakon razdoblja okrenutosti nutrini sebe – Vrijeme kada je vrtić šaren – Vrijeme kada se bude zimski duhovi, vilenjaci i duhovi

• Korizma i Uskrs – Djeca ne bi trebala sudjelovati u Korizmi (nisu dovoljno zreli za doživljavanje mučeničke

smrti Isusa) – Vrijeme nakon pobjede zlih duhova zimi – U zemlju se polaže sjeme – svako dijete posije travu i tada počinje vrijeme iščekivanja – Vani se pokazuju u prirodi novo rañanje života (vjesnici proljeća, pupovi) – Radost pobjede nad zimom izražava se igrama u kolu – Ne govori se još o kršćanskim sadržajima, već samo izražava čudo uskrsnuća – Aktivnosti u vrtiću:

• ukrašavanje jaja bojama koje pripadaju četirima elementima: – Ljubičasta – zemlja – Plava – voda – Žuta – zrak – Crvena – vatra

• Pravi se i uskršnje stablo • Osigurati doživljaj sva četiri elementa:

– Zemlja – bavi se vrtlarstvom i modeliranjem u glini – Voda – sakupljanje uskršnje vode – Zrak – igranje loptom, njihanje i izrañivanjem vjetrenjače – Vatra – uskršnje svijeće

– Primjerene bajke (motivi preobrazbe, patnje i pobjede života nad smrću) • Vuk i sedam kozlića • Crvenkapica • Kraljević i žaba • Kristalna kugla

– Uzašašće (Krist koji se uzdignuo na nebesa i blagoslivlja one koji su oko njega) – 40 dana nakon Uskrsa – Blagdan koji je povezan sa slikom OBLAKA – U svakodnevnoj šetnji pozornost usmjeriti oblacima (razmišljanje o njihovoj prirodi,

mogućnostima uzdizanja, mijenjanja) i branju maslačka te otpuhivanje – Svetkovni stol: prigodna slika, cvijeće, zvijezde kao simbol silaska nebeskih sila na

Zemlju • Duhovo (blagdan kršćanske zajednice)

– Pedeset dana nakon Uskrsa – Na stolu gori svijeća (nešto veća), 12 svijeća (kao 12 apostola) je okružuje

53

– Nakon pjesme i stihova, svako dijete pali svoju svijeću plamenom središnje svijeće (a mogu paliti i svijeće drugih s kojima su povezani) – doživljaj zajednice ljudi s kojima su povezani

• Ivanje – suprotnost Božiću, započinje 24. lipnja, slavi se četiri nedjelje – Svetkovina koja govori o putu unutarnjeg razvoja i težnja za vrlinama – Aktivnosti u vrtiću:

• Pjesme i plesovi na otvorenom uz vatru • Bajka: Vjerni Ivan

– kraj je i vrhunac godine u vrtiću – Neka djeca kreću u školu – Ostala djeca se opraštaju do jeseni

TJEDNI RITAM – Obilježava ga redoslijed izmjene prevladavajućih aktivnosti u radu s djecom – Primjer:

• Ponedjeljak – slikanje • Utorak – modeliranje (pčelinji vosak, glina, tijesto) • Srijeda – euritmija • Četvrtak – crtanje voštanim bojama • Petak – pravljenje kolača i kruha

DNEVNI RITAM

– Svaki dan ima svoj ritam – koji se sastoji od naizmjeničnog udisaja i izdisaja; koncentracije ili opuštanja

– Svaki dan ima karakter kojeg obilježava odreñena djelatnost – Ujutro – vrijeme sakupljanja – vrijeme slobodne igre – Jutarnji krug – nakon pospremanja kada se djeca sakupe

• Slušaju se pjesmice ili se igraju u kolu – Doručak – Igra vani – Ponovno okupljanje u krugu (crtanje, euritmija) – U podne djeca odlaze kući

DJELATNOSTI DJETETA

• djelatnosti u kojima je izražena vrijednost ljudskih ruku (tkanje, šivanje, vezenje, kačkanje, rad u drvu, glačanje, pripremanje tijesta, sijanje, sañenje ….)

• slobodna igra • krug (kolo) • umjetničke aktivnosti • proslava dječjeg roñendana • Djelatnosti djeca u godini pred polazak u školu

IZVORI SADRŽAJA

∗ Predškolsko dijete ∗ priroda – osnovni izvori sadržaja i neiscrpno vrelo poticaja za rad s djecom

54

∗ duh tradicije ∗ umjetnost kao najdjelotvornija snaga

UREðENJE PROSTORA I IGRAČKE

• kako je dijete prvenstveno osjetilno biće, ono utjecaje svoje okoline udiše, upija, oponaša sve što ga okružuje

• ureñenje prostora dječjeg vrtića: – prostor dječjeg vrtića obojan je uglavnom bojom breskve (boja prozirno nanesena – svetkovni stol pokazuje raspoloženje odreñenog godišnjeg doba ili blagdana – slike

• u slobodnoj igri dijete koristi predmete, igračke iz prirodnog materijala • igračke koje izrañuju odgajateljice pred djecom i na njima se tek naziru karakteristike

odreñenog lika • neoblikovani prirodni materijali • mjerilo koje vrijedi za igračke je:

– kvaliteta: • prirodni materijali u svojim izvornim oblicima

• alat je pravi (koji se koristi u kuhinji, vrtu, radionici) • u svojim izvornim bojama • što manje oblikovanja i dobro izrañeni prirodni materijali

– nema tehničkih igračaka ni igara za učenje – rijetko se upotrebljavaju i slikovnice – najvažnije igračke su životinje i lutke, drvene igračke i prirodni materijali

ULOGA ODGAJATELJA

• kada vrijednosti waldorfske pedagogije odgajatelj prihvati kao dio vlastitog bića i djelovanje, za dijete postaje istiniti uzor za oponašanje, jer dijete često ne razumije odrasle, ali tu istinu osjeća i prepoznaje

• odgajateljica koja je osvijestila odgovornost prema ulozi uzora koje dijete oponaša, u svemu što pred djetetom čini unosi svoju brigu, smirenost, ljubav, toplinu

• vrlo je važan način kako odgajteljica nešto čini – u tome je sadržana sva suština komunikacije s djetetom

• OPONAŠANJE – znači da trebamo činiti i živjeti tako da nas dijete može oponašati

55

6. predavanje SADRŽAJ NASTAVNE JEDINICE (TEMA): Montessori pedagogija NASTAVNI CILJEVI I ISHODI UČENJA: o Cilj: Upoznati pedagogiju M. Montessori o Ishodi učenja:

� Objasniti osnovne principe Montessori pedagogije � Interpretirati osnovne čimbenike uvoñenja u Montessori metodu � Analizirati pedagošku praksu

AKTIVNOSTI KOJIMA ĆE SE TEMA OBRADITI:

• Tablice • Ispremiješane rečenice • Pojmovi unaprijed • Obogaćeno predavanje

VRIJEME NAMIJENJENO POJEDINOJ AKTIVNOSTI:

• Tablice – 15 minuta • Ispremiješane rečenice – 15 minuta • Pojmovi unaprijed – 15 minuta • Obogaćeno predavanje - 45 minuta

NASTAVNI MATERIJALI I POMAGALA

o Power Point prezentacija NAČIN PRAĆENJA I VREDNOVANJA ISHODA

o Aktivno uključivanje studenata u aktivnosti tijekom predavanja o Izrada i prezentacija seminarskog rada o Kontinuirana provjera o Usmeni ispit

Sadržaj rada:

– Osnovni principi Montessori – pedagogije – Čimbenici uvoñenja u Montessori metodu

Marija Montessori (1870.-1952.)

• roñena je 31.kolovoza 1870.godine u Chiaravale nedaleko od Ancone kao jedino dijete Alessandra i Renilde Montessori

• 1892. godine na Sveučilištu u Rimu upisala je studij medicine, kao prva žena u Italiji • 1896. godine postaje prva liječnica u Italiji, te godine izabiru je kao zastupnicu koja će

predstavljati Italiju na nacionalnom kongresu žena u Berlinu • Postaje asistentica u bolnici Santo Spirito (dolazi u kontakt s tzv. Zaostalom djecom) • Uz pomoć radova francuskih liječnika počela je razvijati poseban didaktički materijal i nove

načine poučavanja djece s posebnim potrebama. • 1899. g. na kongresu u Torinu zastupala je da su slaboumna djeca društvena bića koja trebaju

poučavanje i brigu u većoj mjeri od zdrave djece • Njezin didaktičko - senzorički materijal pomogao je da djeca uče pomoću dodira, zvuka, vida i

mirisa

56

• 1899. g. postavljena je za docenticu škole za učitelje i imenovana ravnateljicom državne škole za mentalno zaostalu djecu u Rimu

• 1901. g. na Sveučilištu u Rimu upisuje pedagogiju, antropologiju i psihologiju, a 1904. g. postaje docent na istom Sveučilištu

• 1907. g. na Sveta tri kralja, u San Lorenzu otvara prvu dječju kuću( Casa dei Bambini) u kojoj razvija metodiku rada s mentalno retardiranom djecom

• 1909. g. počinje održavati tečajeve kao uvod u Montessori-metodu. Nakon Rima uslijedili su tečajevi u Londonu, Barceloni, Parizu i Indiji

• 1929.g osniva AMI(Internacionalna Montessori udruga) čije je sjedište i danas u Amsterdamu • Marija Montessori zajedno sa sinom Marijom odlazi u Indiju kada započinje 2.svjetski rat (1939.

– 1945.) • Nakon rata zajedno sa sinom vraća se u Europu, Nizozemsku. Tijekom svog sedmogodišnjeg

boravka u Indiji poučavala je gotovo 1000 učitelja • Objavljuje knjige: “Što bi trebali znati o svom djetetu”, “Otkriće djeteta”, “ Upijajući um” • M. Montessori tri puta je bila predložena za Nobelovu nagradu za mir • Marija Montessori umrla je 6. svibnja 1952. u osamdesetdrugoj godini života u Noordwijku u

Nizozemskoj OSNOVNI PRINCIPI MONTESSORI – PEDAGOGIJE 1. princip rada

∗ ukazuje da djelatnost kojom se dijete bavi djeluje integrativno na djetetovu ličnost – jer nakon naporne djelatnosti u kojoj su bili dugo koncentrirani, djeca postaju mirna i prijatno se ophode, a svi oblici destruktivnog ponašanja i neposlušnosti iščezavaju

∗ djelovanje pomaže djetetu da postane ono što zaista je i da ulaže maksimum napora u ono što čini, zadovoljavajući najdublje potrebe

2. princip nezavisnosti – ogleda se u prirodnoj težnji djeteta da bude sve samostalnije u tijeku svoga razvoja – Dijete posjeduje unutarnju motivaciju za samoizgrañivanjem čiji je krajnji cilj potpuno ispunjenje

vlastitih prirodnih potencijala – nezavisnost mu je potrebna da bi moglo pratiti unutarnje poticaje za djelovanje koje će mu biti

od koristi – unutarnje snage utječu na njegov izbor i ako netko ometa tu funkciju vodiča, omesti ili spriječiti

će se razvoj volje djeteta ili njegove koncentracije, pa se neće ostvariti mnogi njegovi potencijali, jer je cjeloviti razvoj ličnosti moguć samo ako se dijete oslobaña upravljanja izvana

3. princip snage dječje pažnje • na odreñenom stupnju razvoja dijete počinje usmjeravati svoju pažnju prema odreñenim

predmetima u svome okruženju s intenzitetom i interesom koje ranije nije pokazivalo • za razvoj je veoma važno da se ovaj interes potakne tako da obuzme cijelu njegovu ličnost

4. Princip dječje volje • u početku dijete biva instiktivno privučeno nekom osobinom materijala (kao na primjer jake boje

ili zvukovi), ali kako se širi njegovo iskustvo, intelektualni interes potiskuje interes baziran na primitivnim impulsima, i dijete može sve više voljno usmjeravati pažnju i koncentraciju.

• Prema ovom principu volja se razvija kroz djelovanje u svojoj sredini kroz tri nivoa ili stupnja: • Početak ponavljanja neke aktivnosti • Spontano bira samodisciplinu kao način života

• Javlja se kada je dijete postiglo kontrolu nad svojim pokretima i nezavisnost • Na ovom stupnju:

57

• Dijete kreativno koristi svoje sposobnosti • Prihvaća odgovornost za svoje akcije • Prilagoñava se ograničenjima realnog života

• Poslušnost • Pojavljuje se spontano i neočekivano na kraju procesa sazrijevanja • Ovo pokoravanje zakonima života smatra se važnim za održavanje ljudske

rase i društva 5. princip koji polazi od spoznaje da razvoj inteligencije predstavlja ključ za razumijevanje samoga života

• intelektualni razvoj započinje pojavom svijesti o razlikovanju koje se javlja u okolini – dijete ih zapaža pomoću svojih osjetila, a zatim u svojoj glavi sreñuje ono što je opazilo

• da bi se intelekt razvio nije dovoljno samo dovesti ga u dodir s poticajima i raznovrsnom sredinom, već je potrebno pomoći djetetu da ih u svojoj svijesti sredi

6. princip razvoja dječje mašte i kreativnosti • mašta i kreativnost su djetetu uroñene snage koje upravljaju njegovim razvojem • razvijaju se kao mentalne sposobnosti, kroz:

– interakciju sa sredinom (lijepa, skladna i utemeljena na stvarnosti kako bi dijete moglo srediti dojmove stečene o njoj)

– Sloboda izbora onoga što ga privlači u okruženju – Stupanje u odnos s izabranim objektom onoliko koliko želi – Izmjena s drugima vlastita otkrića

– kada bude imalo realna i sreñena zapažanja o životu oko sebe i bude ovladalo odreñenim postupcima i znanjima, dijete će biti osposobljeno za stvaralačke pokušaje

7. princip razvoja emocionalnog i duhovnog života djeteta • Osjećaji su uroñeni djetetu i reagiraju na njegovo emocionalno i duhovno okruženje i zato

razvijaju djetetove mogućnosti za ljubav i razumijevanje prema drugima i ljubav prema Bogu • Za razvoj emocionalnog i duhovnog potreban je stimulans ljudskih bića

8. princip koji se odnosi na faze u dječjem razvoju • Razvoj djeteta odvija se u pet faza

1. Period od roñenja do treće godine – Period nesvjesnog rasta i apsorpcije – Period neuravnotežene energije i intenzivnog napora kod djeteta – Period o kome će ovisiti cijeli život budućeg čovjeka – Dijete svojim osjetilima sve upija nesvjesno, bez izabiranja, neumorno i

neograničeno – Sposobnosti koje djeca steknu u prvim mjesecima života igraju važnu ulogu u

razvoju samoregulacije ponašanja – Od roñenja su djeca motivirana za upoznavanje s okolinom i za otkrivanje

dosega vlastitog djelovanja – Dijete ne smije biti sputavano u spontanoj aktivnosti, kako bi samo naučilo

upravljati svojom djelatnošću

2. Period od 3 – 6 godina – Period prenošenja znanja nesvjesnog na svjesni nivo

58

– Dijete u razdoblju od 3 do 6 godina razvija umjetničke stvaralačke sposobnosti i sposobnosti doživljavanja umjetničkih sadržaja

– Dijete mora razviti sposobnost koncentracije, održavanja usmjerenosti, ustrajnost

3. Period od 6 – 9 godina 4. Period od 9 – 12 godina 5. Period od 12 – 18 godina

• Na osnovi navedenih principa M: Montessori je došla do zaključka da obrazovanje mora imati novi cilj: STUDIRANJE I PROMATRANJE SAMOG DJETETA OD TRENUTKA NJEGOVA ZAČEĆA • Takvo obrazovanje bazirano je na pomaganju unutrašnjih snaga djeteta za njegov razvoj (a

ne na transmisiji – prenošenju nagomilanog znanja) ČIMBENICI UVOðENJA U MONTESSORI METODU

1. Odgajatelji 2. Poticajna okolina 3. Materijali

1. Odgajatelji

• “sluga” poticanju razvoja duha mladog čovjeka, on nudi pomoć i podršku, te i sam služi za primjer djeci

• POMOZI MI DA MOGU SAM 2. Poticajna okolina

• Mjesto gdje dijete ima SLOBODU izbora (materijala i aktivnosti • Organizacija odgojno – obrazovne grupe dječjeg vrtića • Stolovi i stolice moraju veličinom biti primjereni djeci i njihovoj snazi • Radne površine za individualni rad su površine stolova i maleni tepisi • Prostor je ispunjen stvarnim slikama prirodnih ljepota iz zavičaja djece, slikama iz života, te

biljkama o kojima se djeca brinu • Jedini kriterij za ureñenje prostora je:

• Samo je najbolje dovoljno dobro za dijete • U blizini je potreban vrt kako bi djeca mogla obavljati stvarne radove- uzgajanje biljaka.. • Gledajući nekog, promatrajući ono što netko radi dijete stječe mnogo informacija, indirektno uči. • Nakon bavljenja nekim priborom potrebno ga je vratiti na isto mjesto na kojem se nalazio i

dovesti ga u isto stanje u kakvom je zatečen, kako bi i drugo dijete koje ga poslije odabere moglo njime steći potrebne vještine i znanja

• Pribor za pojedinu vježbu nalazi se uvijek a istom mjestu i uvijek u istom obliku,složen istim slijedom

3. Materijali

• Standardiziran • Poseban didaktički pribor koji je razvila M. Montessori na temelju opažanja djece i iskustva u

radu s njima • Sistematiziran od jednostavnijih ka kompleksnijim • Organiziran da upotreba omogućuje predočavanje počinjenih grešaka

59

• Izrañen od prirodnih materijala • Uvijek se nalazi na istome mjestu • Složen istim slijedom • Mora biti potpun i čist • Poredan je prema slijedu radnji koje se obavljaju • postoji po jedan primjerak u Montessori vrtiću • Ključ koji otvara vrata u svijet • Grupirani u nekoliko osnovnih skupina:

• Materijali za vježbe iz svakodnevnog života 1. Briga za okolinu 2. Briga za vlastitu osobu 3. Ponašanje u zajednici 4. Kontrola pokreta

• Materijali za vježbanje osjeta • Materijali za vježbanje govora i jezika • Materijali za vježbanje matematike • Materijali za svemirski odgoj

• Kriteriji: • Dostupnost • Poticanje aktivne djelatnosti djeteta • Primjerenost potrebama i sposobnostima djeteta • Mogućnost uočavanja pogreške u radu

Poruke – misli M. Montessori • “Dijete je otac čovjeka” – zato mu poklonimo potrebnu pažnju • Mi ne možemo napraviti genija. Mi možemo jedino pružiti svakom djetetu da ispuni svoje

potencijalne mogućnosti i postane nezavisna, sigurna i uravnotežena individua.

60

7. predavanje: SADRŽAJ NASTAVNE JEDINICE (TEMA): Reggio pedagogija NASTAVNI CILJEVI I ISHODI UČENJA: o Cilj: Upoznati Reggio pedagogiju o Ishodi učenja:

� Objasniti i interpretirati osnovne značajke Reggio pedagogije � Analizirati pedagošku praksu

AKTIVNOSTI KOJIMA ĆE SE TEMA OBRADITI:

• Tehnika kocke • Ispremiješane rečenice • Pojmovi unaprijed • Obogaćeno predavanje

VRIJEME NAMIJENJENO POJEDINOJ AKTIVNOSTI:

• Tehnika kocke – 15 minuta • Ispremiješane rečenice – 15 minuta • Pojmovi unaprijed – 15 minuta • Obogaćeno predavanje - 45 minuta

NASTAVNI MATERIJALI I POMAGALA

o Power Point prezentacija NAČIN PRAĆENJA I VREDNOVANJA ISHODA

o Aktivno uključivanje studenata u aktivnosti tijekom predavanja o Izrada i prezentacija seminarskog rada o Kontinuirana provjera o Usmeni ispit

Sadržaj rada:

– Reggio koncepcija • Idejni začetnik • Osnovni principi

– Pogled na dijete

LORIS MALAGUZZI – idejni začetnik i tvorac Reggio pedagogije – 23. veljače 1920., Corregio – 30. siječanj 1994. Reggio Emilia – Studirao pedagogiju i psihologiju – Koncepciju razvijao trideset godina (1960. – 1990.)

Reggio pedagogija • Poznata u svijetu - nakon putujuće izložbe (1980.) • Danas:

– Mnogo pobornika u svijetu – 24. maj 1994. osnovano meñunarodno udruženje prijatelja Reggio djece – okuplja

pristaše Reggio koncepcije iz Italije i svijeta

61

– Neki smatraju da Reggio koncepcija predstavlja i nastavak pedagogije koju je razvila Marija Montessori.

OSNOVNE ZNAČAJKE:

• Specifična pedagogija • Eksperimentalna pedagogija • Otvoreni sustav • Pedagogija koja se neprestano stvara • „Reggio koncepcija predstavlja otvorenu teoriju koja se stvara i razvija kroz praksu i koja se

stalno isprobava u praksi, koju se može učiniti vidljivom, koju se može interpretirati i o kojoj se može (i treba) diskutirati, i kroz koju se treba kontinuirano razvijati“ (Slunjski, 2001:46).

• To je koncepcija u kojoj nema direktnog poučavanja, već stvaranja – ruka razvija inteligencija djeteta. Prepoznatljiva je i pod nazivom „Pedagogija ruku“, „Pedagogija istraživanja“ – jer je ruka most izmeñu sredine, okruženja u kome dijete živi i djeteta

TEORIJSKO ISHODIŠTE

• ( 1)Jean Piaget (1896. – 1980) • (2) Lav Semijonovič Vigotski (1886. – 1934.) • (3) John Dewey (1859. – 1952.) • Iz navedenih teorijskih spoznaja moguće je uočiti da se Reggio konepcija ostvaruje na slijedeća

tri načela: • (1) konstruktivizam • (2) zorno učenje • (3) odgojno – obrazovna ustanova otvorena zajednici

• Pedagoški pristup temeljen na konstruktivističkoj paradigmi predstavlja teorijski okvir koji na UČENJE gleda kao na težnju djeteta da osmisli svijet koji ih okružuje. U takvoj težnji učenje postaje uzajamni proces izmeñu:

• djece i odraslih • druge djece i okruženja s kojim dolazi u dodir • odraslih meñusobno

• U odgojno obrazovnom radu polazi se od pretpostavke: • da se znanje konstruira kroz proces stvaranja konsenzusa skupine koja uči, • da je način spoznavanja u bitnoj vezi s kulturnim vrijednostima, etničkim vjerovanjima i

socijalnim konsenzusom skupine koja uči • Kurikulum koji tako nastaje

• više nije usmjeren na dijete, • niti napravljen od odgajatelja, • nego je proizveden od djeteta, a „uokviren“ od odgajatelja.

• Tako se učenje odvija na različite načine: • vizualno, • verbalno, • uz potporu, ali ne preslikavanjem rješenja odraslih

62

PRINCIPI REGGIO PEDAGOGIJE • (1) slika koju odgajatelj gradi o djetetu • (2) osmišljenost prostornog okruženja čija je uloga toliko značajna da se naziva „trećim

odgajateljem“ • (3) uvažava se vlastiti osjećaj djeteta za vrijeme, a njegov osobni ritam smatra se presudnim u

planiranju i razvijanju aktivnosti i projekata • (4) Odgajatelji se smatraju partnerima u procesu učenja djece, čije je iskustvo stvaranja i

radovanja s djecom. U tom je smislu uloga odgajatelja da bude stalni istraživač procesa učenja, zajedno s djecom i u kooperaciji s drugim odgajateljem, tj. timom.

• (5) kooperacija i kolaboracija predstavljaju okosnicu provedbe Reggio koncepcije. • (6) Reggio koncepcija naglašava važnost davanja prilike djetetu da izrazi ono što razmišlja na

bilo kojem stupnju svoga znanja • (7) Reggio koncepcija u velikoj mjeri uvažava važnost i značaj prikupljanja raznovrsne

dokumentacije (etnografski zapisi i analize). SLIKA O DJETETU

• Predstavlja polaznu osnova u odgojno obrazovnom radu – stalno potenciraju pitanja: Tko je dijete?, Kako vidim dijete? – Vidi li ga kao osobu koja ima prava, a ne samo potrebe, odnosno vidi li ga obzirom na

ono što dijete jest, a ne s obzirom na ono što bi trebao biti i postati. – Neki vide dijete kao biće koje ima potrebu za ljubavi, pažnjom sigurnošću,

zbrinjavanjem prehranom. Drugi ga vide kao predmet odgojnog djelovanja. Treće je viñenje djeteta koje ga vidi kroz kogniciju, odnosno povećanje dječjih spoznajnih mogućnosti.

• osoba bogata potencijalima, znatiželjna i motivirana za upoznavanje i istraživanje svoje okoline, uroñeno zainteresirana za stupanje u socijalne interakcije, te interakcije sa svime onim što mu okruženje nudi.

• ono je subjekt sa kulturnom pozadinom • osoba koja ima svoja prava • dijete je već biološki disponirano za istraživanje, komunikaciju, za doživljavanje svoje okoline • dijete ima sve dispozicije za društveni i kulturni kontekst u kome se rodio i živi • dijete stvara spoznaje i daje ideje i savjete • dijete od odraslih zahtijeva slušanje, a još više odgovornost • Loris Malaguzzi smatra da se radom u vrtiću trebaju uvažavati tri osnovna prava djeteta:

– (1) pravo djeteta na razumijevanje i razvijanje svojih potencijala – (2) pravo na povjerenje u odrasle, kao i pravo na povjerenje od odraslih – (3) pravo na podršku odraslih koja će mu omogućiti razvoj vlastitih konstruktivnih

strategija mišljenja i djelovanja, a ne prenošenje gotovih znanja i uvježbavanja vještina. • Viñenje djeteta zasniva se na suvremenim teorijama i koncepcijama:

– Teorija društvene konstrukcije – pridaje važnost kontekstu u kome dijete živi – Biologija – daje nove teorije o mozgu i njegovim spoznajama – Neurobiološke znanosti – daju značaj jedinstvenosti mozga svakog pojedinca –

plastičnost u razdoblju do šeste godine života, plastičnost u usvajanju novih pojmova – Teorija kompleksnosti – ističe povezanost reciprociteta i solidarnosti, pojedinca i

ambijenta u kome živi

63

• Reggio koncepcija vidi dijete kao osobu koja govori sto jezika, ima sto načina izražavanja, sto načina razmišljanja, sto svjetova koja može izumiti, pronaći, izmisliti i zato ih sve treba čuti i vidjeti.

• Loris Malaguzzi drži da dijete ima mnogo uroñenih izražajnih potencijala i mogućnosti koje same po sebi jedna drugu stimuliraju, ali čije ostvarenje može biti jako ugroženo u neprimjerenom odgojno – obrazovnom sustavu.

• Smatra se da je dijete intrinzično motivirano na učenje, to jest ono interpretira i razumije svijet oko sebe i sebe u njemu. Zato nije potrebno vanjsko motiviranje djeteta na učenje, niti ono treba dopuštenje odraslog da počne učiti.

• Dijete je u ovom pristupu shvaćeno kao osoba koja je sposobna za aktivno suradničko konstruiranje svoga znanja

• Prema Malaguzzijevom shvaćanju djeteta, dijete ima svoje vlastite teorije o raznim aspektima problema koji ga okružuju i zanimaju. Vlastitom aktivnošću i u suradnji s drugima dijete te teorije postupno mijenja i nadograñuje.

• Učinkovitost djetetova obrazovanja vidljiva je kroz vezu naučenog znanja s mogućnošću njegove stvarne upotrebe.

• Popis vještina koje dijete nauči spontano ili uz pomoć drugih je vrlo opsežan, a one uključuju veliki broj fizičkih, socijalnih, komunikativnih i kognitivnih umijeća.

• Razvoj socijalnih umijeća općenito, odnosi se na sposobnost djeteta da inicira i razvija zadovoljavajuće odnose s drugima, a posebno vršnjacima, što je posebno važno za predškolski period. Nedostatak socijalnih umijeća može rezultirati pojavom neke od kategorija rizičnog ponašanja u odrasloj dobi.

• Osnovne specifičnosti razvoja socijalnih umijeća su slijedeće: – Socijalna umijeća se počinju razvijati već u najranijem djetinjstvu – Razvoj socijalnih umijeća podrazumijeva niz vrlo kompleksnih procesa na koje je teško

djelovati intencionalno – Socijalna se umijeća razvijaju kroz svakodnevne interakcije djece s vršnjacima.

• Kompetencija koja se razvija u odnosima s drugima uključuje složeno meñudjelovanje osjećaja, misli i raznih umijeća.

• „Stručnjaci za socijalni razvoj razlikuju dva aspekta socijalne kompetencije: vršnjački status ili popularnost (koji se najčešće naziva i sociometrijski status) i prijateljstvo“ (Katz i McClellan, 1999:15).

• Elementi važni za razvoj socijalne kompetencije jesu: – (1) razvijene sposobnosti regulacije emocija, – (2) socijalna znanja koja podrazumijevaju:

• poznavanje normi i glavnih socijalnih pravila grupe kojoj pojedinac pripada, • dovoljnu ovladanost jezikom kojim se služe vršnjaci s kojima treba razviti

prijateljstvo – (3) socijalno razumijevanje:

• sposobnost predviñanja tuñih reakcija na uobičajene situacije u sklopu vršnjačke interakcije, kao i preferencije

• razumijevanje tuñih osjećaja – (4) socijalna umijeća

• sposobnost razvoja raznih obrazaca pristupa drugima • posvećivanje pozornosti drugima • traženje informacija od drugih o njihovim aktivnostima

64

• doprinos tekućoj raspravi meñu vršnjacima – (5) socijalne dispozicije – predstavljaju „razmjerno trajne navike ili karakteristični način

reagiranja na iskustva u različitim vrstama situacija“ (Katz i McClellan, 1999:19) • radoznalost, • šaljivost, • kreativnost, • refleksivnost, • pristupačnost, • svadljivost, • škrtost, • ljubaznost, • suosjećajnost • velikodušnost • suradništvo.

• Dijeleći svoje iskustvo s vršnjacima, a posebno družeći se u manjim grupicama, djeca mnogo uče.

• Dijete dolazi do novog iskustva otkrivanjem novoga, što mu pričinjava veliku radost i utječe na stvaranje pozitivne slike o sebi

• Na proces učenja kod djeteta gleda se kao na proces koji ne treba rezultirati samo znanjem i vještinama, već i njegovim emocionalnim, moralnim i estetskim senzibilitetom.

• Dijete uči rukom i osjetilima, dakle vlastitom aktivnošću. • Budući da trajanje aktivnosti nije odreñeno, uvažava se vlastiti osjećaj djeteta za vrijeme, što

znači da se njegov osobni ritam smatra presudnim u planiranju i razvijanju aktivnosti i projekata. • Radovi djece ne promatraju se sami za sebe, niti u funkciji sobne dekoracije, već se smatraju

medijem koje djeca koriste, kao nedjeljivim dijelovima kurikuluma, odnosno integralnim dijelovima kognitivne (simboličke) ekspresije uključene u proces učenja.

• Okosnicu stjecanja iskustva učenja čini rad djece i odgajatelja na projektima. – Tijek rada na projektu nije moguće unaprijed planirati, niti ga je moguće ranije

strukturirati, nije unaprijed odreñena duljina njegova trajanja, niti se zna kojim će se smjerom razvijati.

– Interes djece predstavlja osnovni kriterij odabira smjera razvoja projekta, – Ono što je unaprijed poznato je da će projekt sadržavati istraživanje, izražavanje,

rasprave, ponovno istraživanje i mnogo izražavanja i raspravljanja i to kroz uporabu različitih simboličkih jezika.

– Ideje za projekt potječu iz kontinuiranog stjecanja iskustva djece i odgajatelja u zajedničkom stvaranju znanja te na osnovi praćenja interesa djece.

ORGANIZACIJA ŽIVOTA I RADA U REGGIO VRTIĆIMA

– Organizacija prostora – Organizacija sredstava i materijala – Vremenski raspored dječjih aktivnosti – Organizacija djece u odgojno – obrazovne skupine

65

ULOGA ODGAJATELJA • Neposredni rad s djecom • Pripremanje za rad • Suradnja s obitelji • Permanentno stručno usavršavanje

Neposredni rad s djecom • Partner djeci u procesu učenja • Osoba koja omogućuje razvoj konstruktivističkog kurikuluma • Osoba koja izaziva djecu na razmišljanje i potiče ih na rješavanje problema • „Podsjetnik“ skupine, koji dokumentira diskusije i aktivnosti djece • Brine o djeci, osigurava im stalni osjećaj pripadanja • Posrednik koji ohrabruje djecu da vode vlastite rasprave, rješavaju svoje sporove • Osoba koja i sama stalno uči i istražuje, koja dijeli svoja opažanja i refleksije s kolegama na

korektnim osnovama“ (Slunjski, 2001:44). • Smisao dokumentacije:

• pomoć odgajatelju za bolje razumijevanje djeteta, upoznavanje načina na koji ono razmišlja, što o nečemu zna i kako nešto razumije

• djeci poručuje da se njihov rad cijeni i da se njihova nastojanja uvažavaju • pomaže djetetu da svoju ideju ili pretpostavku lakše komunicira drugoj djeci, a druga

djeca mu pomažu da tu ideju nadograñuje, mijenja, te da postupno izgrañuje nove spoznaje. Iz navedenog proizlazi da je meñusobna komunikacija i diskusija djece veoma važna u poticanju suradničkog učenja u vrtiću, pri čemu crteži i radovi djece pomažu odgajatelju u poticanju dijaloga meñu djecom.

• pomaže odgajatelju podupirati učenje djeteta, tj. tvorbu razvojnog kurikuluma • pomaže samom djetetu u osvještavanju procesa vlastitog učenja jer mu pomaže

prisjećati se vlastitih ideja i početnih načina razmišljanja, u usporedbi s onim što zna i kako nešto razumije nakon nekog novog iskustva.

• dokumentacija podržava pamćenje djece. Ona im nudi mogućnost prisjećanja • stalna dostupnost starijih i novijih djetetovih radova omogućuje djetetu uvid u to da se

njegovo znanje i razmišljanje s vremenom mijenja pod utjecajem svojih istraživanja i učenja.

Pripremanje za rad

• postavljaju općenite ciljeve i stvaraju hipoteze o mogućem smjeru aktivnosti i projekata, jer se kurikulum temelji na fleksibilnim strategijama, a ne na rigidnom planu

• smatraju da učenje nije linearni proces nego da napreduje spiralnom progresijom. Da bi znali kako projicirati (taj se termin koristi umjesto termina planirati), tj. kako nastaviti aktivnost ili rad djeteta, oni pažljivo promatraju i slušaju djecu, nastoje ih što bolje razumjeti, te o njihovim aktivnostima prikupljaju različite oblike dokumentacije. To znači da odgajatelji koriste svoje razumijevanje postignuća djeteta za pripremanje novih resursa za dijete.

• Nakon što odgajatelji djeci postavljaju pitanja i otkrivaju ideje, njihove hipoteze i teorije, oni zajedno diskutiraju o tome što su o aktivnostima djece zabilježili i na osnovi toga stvaraju fleksibilan plan i pripremu za daljnji rad.

• Provoditi istraživanje procesa učenja znači: slušati djecu, interpretirati njihove aktivnosti, o aktivnostima vršiti refleksiju zajedno s kolegicama i uz podršku tima izviñati moguće smjerove

66

daljnjih aktivnosti, te ponovno slušati djecu. To je način kojim se omogućuje kontinuirani individualni i grupni razvoj djece (i odraslih) u vrtiću

• U vezi s odabranom temom projekta, odgajatelji pripremaju preliminarna pitanja koja će postaviti djeci, te iznose svoje pretpostavke o tome što bi djecu moglo zanimati, dogovaraju se kako i kojom će tehnikom prikupljati dokumentaciju

Suradnja s obitelji

• Roditelje djece smatra se ne samo partnerima u zajedničkom odgoju djece, nego i važnom komponentnom programa. Oni su aktivni sudionici u stjecanju iskustva učenja djece.

• Uloga roditelja odražava se na raznim razinama: – kroz svakodnevne interakcije – neposredan rad u vrtiću – kroz zajedničke razgovore o odgojnim i psihološkim problemima – sudjelovanjem u nekim prigodnim, posebnim dogañajima, izletima i proslavama – sudjelovanjem u savjetodavnom vijeću vrtića i drugo

Permanentno stručno usavršavanje

• Odgajatelji sebe doživljavaju kao istraživače koji prikupljaju informacije i stvaraju obilnu i raznovrsnu dokumentaciju o svojem radu s djecom

– O tome razgovaraju s drugim odgajateljima, odnosno timom u koji su pored odgajatelja uključeni: likovni pedagog i pedagoški savjetnik

– Pri tome ostvaruju čvrste kolegijalne odnose koje smatraju važnom pretpostavkom za kolaborativnu diskusiju i interpretaciju i rada odgajatelja i rada djece.

– To znači da odluke nikada ne donose jednostrano, već o svemu diskutiraju, zajednički istražuju, izražavaju mišljenje, a odluke donose na vrlo demokratičan način, kroz diskusiju, nagodbu i na kraju konsenzusom.

– Ovo izmjenjivanje mišljenja osigurava stalni trening i teorijsko obogaćivanje, a istodobno se prema takvim oblicima meñusobnog susretanja (razgovoru, pregovaranju, dogovaranju) usmjeravaju i djeca

• Osobine potrebne odgajatelju kao podloga za zajednički rast s djecom autorica Filippini navodi: fleksibilnost, senzitivnost, otvorenost, sposobnost uvažavanja različitosti i promjena.

• Svoj profesionalni rast temelji na stalnoj samoevaluaciji, odnosno refleksiji načina na koji pomaže djetetu u stjecanju i interpretiranju vlastitog iskustva

67

8. predavanje:

SADRŽAJ NASTAVNE JEDINICE (TEMA): Upoznavanje pedagoške koncepcije JÜRGENA ZIMMERA – situacijski pristup NASTAVNI CILJEVI I ISHODI UČENJA: o Cilj: Upoznati pedagošku koncepciju JÜRGENA ZIMMERA – situacijski pristup o Ishodi učenja:

� Objasniti i interpretirati osnovne značajke pedagošku koncepciju JÜRGENA ZIMMERA � Analizirati pedagošku praksu

AKTIVNOSTI KOJIMA ĆE SE TEMA OBRADITI:

• Tehnika kocke • Venov dijagram • Pojmovi unaprijed • Obogaćeno predavanje

VRIJEME NAMIJENJENO POJEDINOJ AKTIVNOSTI:

• Tehnika kocke – 15 minuta • Venov dijagram – 15 minuta • Pojmovi unaprijed – 15 minuta • Obogaćeno predavanje - 45 minuta

NASTAVNI MATERIJALI I POMAGALA

o Power Point prezentacija NAČIN PRAĆENJA I VREDNOVANJA ISHODA

o Aktivno uključivanje studenata u aktivnosti tijekom predavanja o Izrada i prezentacija seminarskog rada o Kontinuirana provjera o Usmeni ispit

Sadržaj rada:

• JÜRGEN ZIMMER – obilježje rada o Obilježja koncepcije

JÜRGEN ZIMMER

• Porijeklom Nijemac • studirao je psihologiju i pedagogiju • nakon studija najprije je radio u Institutu za istraživanje obrazovanja Max Planck u Berlinu • sedamdesetih godina rukovodi Odjelom za predškolski odgoj Njemačkog Instituta za mlade

gdje je bio nadležan za znanstveno koncipiranje i praćenje većih dijelova zapadnonjemačke reforme vrtića

– dao značajan doprinos reformi dječjih vrtića u SR Njemačkoj svojom programskom koncepcijom situacijskog učenja

• početkom osamdesetih godina na Slobodnom sveučilištu Berlin osnovao je Institut za interkulturalnu pedagogiju i radio je zajedno s migrantima

68

– istovremeno ga sve više pozivaju u druge zemlje, posebno Južnu Ameriku, Aziju i Afriku da i tamo pomogne pri razvoju i reformi obrazovnog sustava

• Preko dvadeset godina je surañuje s UNESCOM i Europskim Vijećem, te OECD-om • bio je i profesor – gost u Brazilu • Od 1996 - podpredsjednik International Community education Association (ICEA) –

meñunarodna udruga za odgoj i obrazovanje za zajedništvo • krajem 1996. godine je s kolegama osnovao Meñunarodnu akademiju za inovativnu pedagogiju,

psihologiju i ekonomiju – Na toj Akademiji postoji Institut za situacijski pristup

• devedesetih godina zajedno s većim timom vodi projekt „Dječje situacije“ u istočnoj Njemačkoj (u onom dijelu koji je prije bila DDR)

• U projekt uključeno na tisuće odgajatelja i roditelja – Središnje pitanje: Na koju budućnost i sadašnjost bi se trebao odnositi odgoj i koje su

vrijednosti pri tome važne – Uočene vrijednosti:

• Djecu upoznati s procesom društveno – ekonomske transformacije (shvaćanje uloge subjekata, a ne samo objekata procesa)

• Razvoj demokratskog, partnerskog odnosa izmeñu odraslih i djece, što znači oslobañanje autoritativnih oblika poučavanja, komunikacija koja se ne smije temeljiti na naredbama i sankcijama čiji smisao ostaje nerazumljiv, služenje argumentima i dijalogom, umjesto objavama

• Pravovremeni početak djelovanja protiv svih oblika nasilja, rasizma, netolerancije, diskriminacije stranaca

• diskusije oko izrade kurikuluma i priključenje u jedinstveni odgojno – obrazovni sustav imao je neposredan utjecaj na institucionalni predškolski odgoj:

• u skladu s time za izgrañivanje kurikuluma postojali različiti pristupi i orijentacije – orijentacija na razvoj funkcija – obrazovni pristup – socijalno – situacijski pristup

• Najobimniji i najznačajniji takav kurikulum zove se SOCIJALNO UČENJE OBILJEŽJA KONCEPCIJE - SITUACIJSKI PRISTUP

• (1) učenje za životne situacije • (2) povezivanje socijalnog i konkretnog učenja • (3) učenje u grupama sastavljenim od djece različite dobi • (4) zajedničko odrastanje • (5) suradnja roditelja i drugih odraslih osoba • (6) rad sa širom okolinom vrtića – komunom • (7) otvoreno planiranje

∗(1) UČENJE ZA ŽIVOTNE SITUACIJE

o proces učenja i stjecanja iskustva, treba se odnositi na životne situacije djece ovdje i sada, a ne one u kojima će se naći kada odrastu

o svladati pri tome ne znači samo podnijeti odreñene situacije već i shvatiti da se one mogu mijenjati, oblikovati

o povoda za izbor životnih situacija ima mnogo, a to mogu biti: � svakodnevna iskustva

69

� agresija ponedjeljkom ujutro � televizijski program � smrt člana obitelji i drugo

o djecu različitih socijalnih sredina i porijekla obrazovanja, treba ohrabrivati da se koriste sadašnjim životnim situacijama kao i onima iz neposredne budućnosti, na samoodreñeni i prigodan način.

o djeca trebaju naučiti ovladavati životnim situacijama što je moguće više kroz samoaktivnost i vlastito odlučivanje

o orijentacija na životne situacije je značajna na nekoliko nivoa: � (a) značajne životne situacije treba studirati da bi se otkrile sposobnosti koje djeca

trebaju posjedovati � (b) situacije kao stimulans predstavljaju važno ishodište za odgojno – obrazovni rad

o ŠTO SU ZNAČAJNE SITUACIJE? – kriteriji izbora:' � situacije koje djeca trenutno doživljavaju, gdje su djetetove mogućnosti ograničene � situacije koje će djeca doživjeti u bliskoj budućnosti � ne bi ih trebalo birati kao idealno tipične i važeće za svu djecu, već trebaju biti

REALNE i za djecu RAZUMLJIVE u svojim specifičnim elementima koje sadrže � situacije koje mogu utjecati na kontekst odgojno – obrazovnog rada djece od 3 – 5

godina, a u kojima mogu sudjelovati odrasli � situacije gdje postoji mogućnost da se djeca i drugi sudionici preko odreñenih

didaktičkih cjelina osposobe za rješavanje odreñene situacije na mnogo informiraniji način, osloboñeni straha, s više samopouzdanja i solidarnosti

o Što će se nakon prijedloga odreñene problematike okarakterizirati kao životna situacija ovisi o uvidu u:

� Posebne strukture � Pozadinu iskustva � Obiteljske odnose � Socijalnu sredinu u kojoj djeca odrastaju

o PRONALAŽENJE STIMULUSA ZA SITUACIJE: � Mogu se identificirati na različitim nivoima:

• Mogu ih identificirati djeca : ↔ Njihovim postavljanjem pitanja ↔ Pokazivanjem interesa

• Promatranja u grupi djece • Bilježenje predvidljivih dogañaja ili prethodnih iskustava (sa kojima se još

nije dovoljno radilo) • Potrebe samog odgajatelja • Roditelji i ostali odrasli koji mogu biti važan izvor tema iz vlastitog iskustva i

iskustva života i rada s djecom o ŠTO PREDSTAVLJA ISTRAŽIVANJE SITUACIJE I NJIHOVA ANALIZA?

� Istraživanje situacije koja će poslužiti kao životna situacija podrazumijeva da odgajatelj ima uvid u posebne strukture i odnose u obitelji djece, te da prati dogañanja iz socijalnog okruženja u kome dijete odrasta

� Analiza specifičnih situacija djece podrazumijeva da će odgajatelj: • Izvesti kratka istraživanja • Razgovarati s:

↔ roditeljima djece ↔ ostalim odraslima ↔ ostalim izvorima informacija

70

� samo na osnovu prethodno navedenog istraživanja situacije i njihove analize, odgajatelja može donijeti dobre odluke vezane za sposobnosti koje se djeci potrebne da bi se suočili s odreñenim pitanjima i problemima životne situacije

o ULOGA ODGAJATELJA � Treba razmišljati o odgovornosti za svakodnevnu realnost dječjeg svijeta � Načini dobivanja i dolaženja do životnih situacija koje koristi kao pedagoške

stimulanse, polazišta za organizaciju igara, projekata, razgovora: • Kroz dnevno iskustvo s mlañom i starijom djecom u heterogenim skupinama • Sa televizije • Sa igrališta • Za vrijeme jela i spavanja • Iz biografski značajnih dogañaja (odvajanje od roditelja, smrt člana obitelji i

sl.) � Orijentirajući svoj rad na situacije, odgajatelj ima prilike usmjeriti dijete na

prepoznato, specifično životno iskustvo i preduvjete koje djeca imaju o specijalni didaktički elementi mogu se integrirati u odgovarajući socijalni kontekst:

� ako djeca zagrijavaju mlijeko i ono prekipi – ova nezgoda se može dramatizirati ili raditi u formi vježbi za razgibavanje tijela

� kada strane i njemačke porodice slave internacionalni praznik u vrtiću – to se može uklopiti u neke glazbene aktivnosti

� znanje iz geografije biti će aktualno kada npr. Neka Njemačko – Turska djeca budu željela nešto saznati o zemlji odakle potječu Turci, a ne u izoliranom kontekstu intelektualnih aktivnosti

� prvi matematički koraci imaju smisla kada djeca krenu u kupovinu i doñu u dodir s odreñenom sumom novca ili količinom željene kupovine

∗(2) POVEZIVANJE SOCIJALNOG I KONKRETNOG UČENJA

o socijalno je učenje od primarnog značenja o Učenje činjenica i stjecanje znanja i vještina je podreñeno učenju i odnosi se na socijalni

kontakt kada god je to moguće o Stjecanje znanja i vještina ima podreñeno mjesto i po mogućnosti je uvijek povezano sa

socijalnim iskustvom o navedena jaka veza izmeñu socijalnog učenja i učenja orijentiranog na činjenice, pomaže

izbjegavanju učenja koje je odvojeno od realnosti ∗(3) UČENJE U GRUPAMA SASTAVLJENIM OD DJECE RAZLIČITE DOBI

o razvrstavanje djece u dobne skupine bilo je školsko pedagoško pravilo koje se krajem šezdesetih godina prenijelo u vrtiće, da bi kasnije prestalo vrijediti

o prednost se daje odgojno obrazovnim skupinama heterogenog sastava po svojoj kronološkoj dobi

o razlog proizlazi iz činjenice da je iskustvo izmeñu djece različitog uzrasta jače i na taj se način značajno smanjuje hijerarhijska situacija prilikom učenja i podučavanja

o odgajatelji koji rade u heterogenim skupina navode slijedeće prednosti: � postoji korisna promjena u procesu učenja prema grupi djece – u kojem iskustveni

proces teče recipročno � postoji veća podudarnost u kompleksnosti životnih situacija u kojoj različite uzrasne

grupe mogu učestvovati sa podjednako kompleksnim i organiziranim iskustvom u situaciji učenja

� postiže se eliminacija hijerarhijskih podučavanja / učenja odnosa, u korist kompleksnog sistema komunikacija unutar grupa

71

• ovo se često dogaña bez učešća odraslih – fenomen koji uvodi samoregulaciju* i svjesnost kod djece

� povećava se mogućnost formiranja malih grupa djece sličnih potreba i interesa – nezavisno od uzrasta, nalazeći iskustvo koje im je momentalno potrebno

� na organizacijskom nivou: • povećava se mogućnost poduzetih projekata izvan vrtića – gdje je

meñusobna odgovornost izmeñu djece i odreñeni stupanja nezavisnosti unutar subgrupa, apsolutno neophodna.

∗(4) ZAJEDNIČKO ODRASTANJE

o Tim obilježjem želi naglasiti da trebaju zajednički odrastati i djeca stranaca i domaća djeca, kao i djeca s posebnim potreba i ona koja ih nemaju, jer se reformirani vrtići bore protiv svih oblika segregacije

o Integracija u slučaju djece stranaca ne znači odricanje od vlastitog podrijetla, već prilika i mogućnost za interkulturalno učenje

∗(5) SURADNJA RODITELJA I DRUGIH ODRASLIH OSOBA

o roditelji i ostali odrasli sudjeluju u realizaciji programa na mnoge načine: � kratkim razgovorima � pri nabavci materijala � uspostavljanju kontakta � u igrama i projektima � na druge načine

o Roditelji su aktivni sudionici realizacije situacija kroz koje djeca prolaze, što znači da oni nisu gosti koji promatraju zbivanja u vrtiću, već eksperti za životne situacije svoje djece

o Roditelji mogu dodati svoja životna iskustva u planiranje i realizaciju obrazovnih aktivnosti o Istovremeno roditelji mogu i sami nešto naučiti, ako vrtić organizira takve situacije i posveti

pozornost sadržaju, vremenu i organizaciji o Situacije u kojima se nalaze djece pogañaju njihove roditelje i oni mogu koristiti svoju „životno

– praktičnu kompetenciju“ u provoñenju odgojnih aktivnosti uz uvjet da im ustanova izañe u susret u pogledu organizacije i vremenskog planiranja

∗(6) RAD SA ŠIROM OKOLINOM VRTIĆA – KOMUNOM

o učenje za životne situacije je i učenje u životnim situacijama, dakle rad se realizira se i izvan vrtića

o tako razne sredine postaju mjesta učenja (npr. Dijelovi grada ili naselja u kojima se nalazi vrtić, bolnica,, susjedstvo, škola…)

o u radu djece i odgajatelja tako sudjeluju i ljudi raznih zanimanja ∗(7) OTVORENO PLANIRANJE

o svakodnevno planiranje u vrtiću je više otvoreno i manje ritualizirano, dakle manje je strogo artikuliran

o to je planiranje koje se sastoji u pažljivom osluškivanju i odabiru životnih okolnosti koje će dijete učiti svladavati i snalaziti se u njima

o Pri dnevnoj organizaciji života i rada se manje gleda na fiksirani raspored (vrijeme za igru – zajednički doručak – strukturirane aktivnosti – ručak i odmor – vrijeme za igru)

o Umjesto toga, rad se organizira prema situacijama i orijentiran je na male grupe o Rad se često odvija timski i prema potrebi odstupa od grupne organizacije u prilog spontanim

interesnim grupama o Radi se uglavnom timski i na nivou interne grupe u kojoj se djeca nalaze

72

o Obilježja otvorenog planiranja: � Ono je fleksibilno � više mu odgovara tjedno i mjesečno planiranje � umjesto tema o godišnjim dobima i praznicima, ponuditi će se igre i projekti � materijal koji se u radu koristi

• uzima se iz okoline vrtića • manje je komercijalne prirode • više će se materijala napraviti, nego kupiti

� zahtijeva komunikaciju izmeñu odgajatelja različitih vrtića • timske diskusije • meñusobne posjete • zajednička priprema i procjena aktivnosti • što je suradnja unutar jednog vrtića bila bolja, to su odgajatelji bili

angažiraniji na oblicima usavršavanja koji su se odigravala na nivou izmeñu pojedinih vrtića

o Uloga odgajatelja u otvorenom planiranju: � takvo otvoreno planiranje doprinijelo je profesionalizaciji odgajateljskog poziva

• uvjetovalo je da je promijenjena slika odgajatelja o njima samima – doživjeli su ponovno sebe kao osobe koje imaju odreñenu svrhu, te poštovanje prema ovoj grani obrazovanja

• dakle doprinijelo je jačanju samopouzdanja – što im je omogućilo da podržavaju funkciju vrtića kao obrazovne institucije sa stvarnim socio – pedagoškim osnovama

• odgajatelj je osloboñen uskosti vezane za nerazumijevanje cjelokupnih napora predškolskog obrazovanja

• u relaciji s nastavnicima (koji su specijalizirani u pojedinim područjima, uloga je odgajatelja po obimu znatno veća

↔ odgajateljeva je kompetencija cijeli svijet djeteta i njegovih roditelja ↔ socijalna realnost nije filtrirana kroz izolirana područja učenja ↔ u svim slučajevima odgajatelj djelomično igra ulogu socijalnog i

društvenog radnika ↔ s povećanjem kompetencija idu i povećanje samopouzdanja ↔ usprkos svom profesionalizmu, odgajatelj je doživotni učenik

� takvim otvorenim planiranjem odgajateljima se olakšava i da svoje ideje i pozicije izlože sponzorima, roditeljima ili učiteljima

• odgajatelji takoñer mnogo više pokazuju i aktivan interes za političke odluke u području predškolskog odgoja

• imaju bolja znanja o pravima koja im stoje na raspolaganju � kroz proučavanje takvog koncepta obrazovanja, postali su senzitivniji na okvir

neophodnih uvjeta za vlastiti rad, pa u okviru udruženja odgajatelja bolje mogu artikulirati uvjete koje trebaju za postizanje kvalitete rada

o otvorenim planiranjem identificiraju se psihološke pretpostavke za ovladavanje jednom situacijom od kojih nastaju razvojne zadaće koje se onda odmjeravaju prema jednom općem cilju koji je definiran kao autonomnost i kompetencija

o u otvorenom kurikulumu su teorijska znanja o razvoju, odabrani sadržaji i aktivnosti zapravo sredstva za razumijevanje i ovladavanje životnim situacijama, a ne model prema kome treba oblikovati ponašanje djeteta

� to je stvaralački čin, oblikovanje odgojne prakse od strane njenih glavnih aktera

73

� budući da to nije sročen i završen programski dokument koji treba primijeniti u odgojnoj praksi, nego teorijski okvir u kojem se osnovni odgojni problemi proizašli iz prakse trebaju riješiti

o razvijanje otvorenog kurikuluma je proces u kome je finalni produkt oformljen na kraju, kada je proces već okončan, odnosno, njegovo razvijanje je zapravo odgojni proces, a program je način oblikovanja života u vrtiću

o taj produkt obuhvaća: � sadržaje � metode � preporuke o procesu odgoja � ali ne može biti jednostavno primjenjivan recept za jednu grupu djece i odraslih koji

uče bez samostalne refleksije njihovih životnih iskustva i problema o osnovna metoda razvijanja otvorenog kurikuluma je dijalog izmeñu članova grupe, pri čemu

svatko sudjeluje ravnopravno, prema svojim mogućnostima

74

9. predavanje:

SADRŽAJ NASTAVNE JEDINICE (TEMA): Upoznavanje pedagoške koncepcije HEAD START NASTAVNI CILJEVI I ISHODI UČENJA: o Cilj: Upoznati pedagošku koncepciju HEAD START o Ishodi učenja:

� Objasniti i interpretirati osnovne značajke pedagošku koncepciju HEAD START � Analizirati pedagošku praksu

AKTIVNOSTI KOJIMA ĆE SE TEMA OBRADITI:

• Tehnika kocke • Venov dijagram • Vodič za učenje • Obogaćeno predavanje

VRIJEME NAMIJENJENO POJEDINOJ AKTIVNOSTI:

• Tehnika kocke – 15 minuta • Venov dijagram – 15 minuta • Vodič za učenje – 15 minuta • Obogaćeno predavanje - 45 minuta

NASTAVNI MATERIJALI I POMAGALA

o Power Point prezentacija NAČIN PRAĆENJA I VREDNOVANJA ISHODA

o Aktivno uključivanje studenata u aktivnosti tijekom predavanja o Izrada i prezentacija seminarskog rada o Kontinuirana provjera o Usmeni ispit

Sadržaj rada:

• Head Start • Razvoj koncepcije • Teorijsko polazište • Osnovna načela

HEAD START • Head Start Program nastao je u SAD-u 1965. godine • najpoznatiji je kompenzacijski program općeg tipa usmjeren na podsticanje socijalnog, kognitivnog i

govornog razvoja predškolske djece u cilju kvalitetne pretpostavke uspješnog starta pri ulasku u školu

• Kompenzacijski predškolski program ima namjeru da pedagoškom intervencijom djeluje na suzbijanje i kompenzaciju nepovoljnih sredinskih uvjeta koji se odražavaju preko djetetovog zaostajanja u napredovanju i postizanju lošeg uspjeha u osnovnoj školi

• Nadoknañivanje raznih oblika uskraćenosti učinkovitije je što se s njom ranije započinje

75

• Iskustva koje dijete stiče u ranom djetinjstvu predstavljaju značajnu osnovu za daljnji razvoj kognitivnih funkcija. Moguće je stoga dobro pripremljenom, i pod odreñenim uvjetima kvalitetno izvedenom pedagoškom intervencijom ublažiti ili otkloniti nepovoljne učinke i tako unaprijediti opći razvoj

• U Hrvatskoj se od 1994. do 1996. temeljem suglasnosti tadašnjeg Ministarstva kulture i prosvjete eksperimentalno počeo provoditi HEAD START PROGRAM u sedam vrtića:

• u Zagrebu – DV Vrbik i DV Šumska jagoda • u Šibeniku – DV Graña i DV Radost • DV u Fažani • DV Mali princ u Bolu na Braču • DV u Mačkovcu pokraj Čakovca • Od 1995./1996. u projekt se uključuju još tri dječja vrtića i to jedan u Njivicama na otoku Krku i dva u

Samoboru. Uvoñenjem HSP dogodile su se progresivne promjene koje su djelovale na našu razvojno – humanistički orijentiranu praksu:

• Potaknuta je cjelovita skrb za dijete • Kao najvažnije polazište u radu HSP je naznačio:

– Individualizaciju – Usklañenost odgojno – obrazovnih ciljeva s razvojnim potrebama svakog djeteta – Stvaranje uvjeta za slobodan izbor aktivnosti primjerenih individualnim mogućnostima

djeteta – Uključivanje i djelatno sudjelovanje roditelja i drugih članova obitelji u program i rad

vrtića Jedan od važnijih zahtjeva programa bilo je i:

– provoñenje multikulturalizma – Prihvaćanje različitosti – Zastupanje prava djece (osobito djece s posebnim potrebama)

– Eksperimentalno uvoñenje ovoga programa u Hrvatskoj, odvijalo se u okviru meñunarodnog projekta koji je obuhvaćao više od dvadeset zemalja srednje i istočne Europe.

– ishodište navedenog projekta bila je misija Soroseve zaklade iz New Yorka koja je novonastale demokracije u Srednjoj i Istočnoj Europi i na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza, željela potpomagati u razvoju demokracije obrazovanjem najmlañih, pa je od Centra za razvoj djeteta na Georgetown University u Washingtonu zatražila da oblikuje i provede predškolski program koristeći teoriju i praksu američkog Head Start programa prilagoñenog europskim iskustvima

– Pored stručnjaka za razvoj djeteta iz Washingtona kreatori i nositelji projekta bili su i Insitut otvoreno društvo, a u razvoj su se uključili i drugi sveučilišni centri kao npr. New York, North Carolina, Cansas, Maryland i Wisconsin.

– Program je trebao sjedinjavati najbolja iskustva iz Europe i Sjedinjenih Država, a krajnji rezultat je trebao biti program koji bi sjedinjavao tradiciju i praksu svake zemlje s praksom u Sjedinjenim Državama

– Uz program koji je preveden, modificiran u skladu s Programskim usmjerenjem i stručno recenziran, odgojitelji i ostali djelatnici vrtića uključeni u projekt prošli su stručno usavršavanje putem seminara i nastavak usavršavanja prema akcijskom modelu putem uvida u rad pomoću videozapisa, refleksijom, a zatim i unapreñivanjem rada

– Nakon dvije godine provedbe Programa u Hrvatskoj, zbog nedostatka sredstava za zapošljavanje pomoćnih odgajatelja i voditelja programa kao i zbog političkih pritisaka nastaju poteškoće uslijed kojih nije bilo moguće nastaviti s primjenom programa u istom intenzitetu.

76

– prišlo se tada (jer se spoznala vrijednost programa, a u želji da se nastavi), transformiranju, prilagoñavanju novim uvjetima, tako da on ipak opstaje pod nazivom KORAK PO KORAK

– Promjena u nazivu označavala je naglasak na slijedećim komponentama: – Prilagoñavanje rada novim organizacijskim uvjetima (nije bilo moguće uvoñenje

pomoćnih odgajatelja) – Emancipacijska dimenzija programa – Pojačana fleksibilnost u odnosu na specifične potrebe okruženja u kojem vrtić djeluje

– Sam koncept Programa Korak po korak u najboljoj mjeri odgovara Bronfenbrennerovom poimanju teorije ekoloških sustava i vrtića kao središnje institucije u kojoj se započinje reflektirati cjelokupna skrb zajednice (mezo i makro sustav) za potrebe djeteta (mikro sustav)

– Prema toj teoriji dijete i okolina neprekidno utječu jedno na drugo u recipročnom odnosu (transakcijski pristup)

– Pretpostavlja postojanje razvojnih poticaja (intelektualne sposobnosti, osobnost, socijalnu aktivnost) kao značajnih čimbenika dječjeg razvoja

– U ekološkom modelu razvoja u kojem je dijete u središtu modela najveća se pozornost daje mikrosustavu kao neposrednom kontekstu u kojem se odvija razvoj.

– Tijekom lipnja 1996. napravljena je evaluacija programa u vrtićima koji su završavali drugu godinu realizacije

– U evaluaciji je korišten instrumentarij koji je izradio Centar za razvoj djeteta na Georgtown Sveučilištu u Washingtonu, uz pomoć stručnjaka iz Chapelhilla, North Caroline i u suglasnosti s hrvatskim timom

– Evaluacijom su obuhvaćeni vrtići koji su sudjelovali u Projektu Korak po korak, odgojitelji, roditelji, ravnatelji i djeca u procesu

– Evaluacija je provedena uz iscrpnu videodokumentaciju, razgovore i refleksije s odgojiteljima – Nositeljica evaluacije je bila prof. dr. sc. Arjana Miljak. – 1997. u skladu s propisima Republike Hrvatske osnovana je nevladina organizacija Udruga

roditelja Korak po korak. – Program Korak po korak je jedan od projekata kojeg Udruga roditelja nastavlja razvijati u

suradnji s Centrom za dječji razvoj Georgtown Sveučilišta. – Od 1997. godine Udruga roditelja se povezuje s domaćim stručnjacima i znanstvencima s

Filozofskog fakulteta u Zagrebu – Odsjeci za pedagogiju i psihologiju i Učiteljskih akademija, odnosno Visokih učiteljskih škola u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Puli i Splitu

– U suradnji s njima nastale su dvije knjige – Priručnik za početno čitanje i pisanje i Priručnik za matematiku.

– Naši stručnjaci su takoñer sudjelovali i u prevoñenju i recenziranju američkih kurikuluma i trajno surañuju u izdavanju časopisa .

– 2001. godine Udruga roditelja Korak po korak osnovala je Pučko otvoreno učilište Korak po korak koje nastavlja djelatnost osposobljavanje i stručnog usavršavanja odraslih za primjenu pristupa usmjerenog na dijete u jaslicama, vrtićima i osnovnim školama, te sa stručnom izdavačkom djelatnošću, dok Udruga roditelja nastavlja sa svojim aktivnostima podizati razinu svijesti roditelja o važnosti primjene pristupa usmjerenog na dijete na rast i razvoj djece.

– Pučko otvoreno učilište Korak po korak član je Meñunarodne udruge Korak po korak (International Step by Step Association – ISSA), sa sjedištem u Amsterdamu

– Danas ISSA broji 29 zemalja članica. Mira Kunstek, dugogodišnja voditeljica Programa Korak po korak, ujedno je i prva predsjednica ISS-e.

– Od 2000. godine program Korak po korak se razvija kao jedan od pluralističkih programa predškolskog odgoja.

77

Primjenom pristupa usmjerenog na dijete u Programu Korak po korak zamijećen je slijedeći doprinos u odnosu na dijete:

• kraći i bezbolniji adaptacijski period djeteta na nove uvjete življenja u vrtiću • veće samopouzdanje i inicijativnost, pozitivnija slika o sebi, osjećaj sigurnosti i kompetentnosti • kreativniji način spoznavanja i izražavanja • ravnoteža izmeñu aktivnosti koje iniciraju odrasli i onih koje potiču djeca • mogućnost afirmacije osobnih vrijednosti, pravo da se bude drugačiji i osjetljivost na potrebe

drugih • smanjivanje konflikata meñu djecom i učenje konstruktivnih oblika suradnje • uspješno povezivanje dvaju najvažnijih djetetovih okruženja: obitelji i vrtića • učenje kao otkrivanje, čuñenje i radost nasuprot prisile i neugode

Zamijećen i doprinos u odnosu na uključivanje roditelja: • otvrenost i susretljivost dječjeg vrtića za roditeljske potrebe • izravno sudjelovanje u odgojno – obrazovnom procesu prema njihovim željama i mogućnostima • zadržavanje i češće boravljenje u vrtiću(zahvaljujući funkcionalno strukturiranom posebno

opremljenom prostoru za roditelje) • korištenje i upoznavanje stručne literature, češća razmjena vlastitih problema i dilema u odgoju

s drugim roditeljima, odgojiteljima i sustručnjacima • pokretanje zajedničkih inicijativa i uzajamno pomaganje • stvaranje drugačijeg cjelokupnog ozračja u kojem se odvija komunikacija izmeñu roditelja,

odgojitelja i djece u vrtiću, pridonijelo je uzajamnom prihvaćanju, poštivanju i razumijevanju Doprinos u odnosu na djelatnost predškolskog odgoja u Hrvatskoj:

• prvi kurikulum za predškolski odgoj u Hrvatskoj – obzirom na humanističko – razvojnu uvjetovanost priručnici Kurikulum za vrtiće i

Kurikulum za jaslice predstavljaju konkretizaciju postupaka i načina rada odgojitelja prema smjernicama ponuñenim u Programskom usmjerenju. Poticanje cjelovitog razvoja djeteta u skladu s njegovim razvojnim potrebama, aktualnim sposobnostima, mogućnostima i interesima, glavne su ideje koje se promiču u kurikulumu

• prvi predškolski časopis u Hrvatskoj – Prvi časopis Dijete Vrtić Obitelj izlazi 1995. Obzirom da je većina tadašnjih časopisa

bila isključivo znanstveno orijentirana, popunjava prazninu u izdavačkoj djelatnosti orijentiranoj ka predškolskom odgoju

– To je časopis koji nudi praktičnu stranu gledanja na znanost predškolskog odgoja – Namijenjen je odgojiteljima, stručnjacima u obrazovanju, roditeljima – Može poslužiti kao dobar poticaj u promišljanju i osmišljavanju razvojno – primjerenih

aktivnosti, boljem razumijevanju važnosti predškolskog perioda za cjelokupan život čovjeka

TEORIJSKA POLAZIŠTA

• U svim humanistički orijentiranim teorijama, učenje zauzima značajno mjesto, jer na učenje gledaju kao na PROCES pomoću kojeg se čovjek adaptira, mijenja i postaje sve kompetentniji tijekom svog životnog vijeka.

• Meñu brojnim teorijama učenja Head Start za svoj temeljni okvir uzima: – KONSTRUKTIVISTIČKE TEORIJE UČENJA J. Piageta i L. S. Vigotskog – Za razumijevanje psihosocijalnog razvoja djeteta učenje ERICA ERIKSONA – BRUNEROVE spoznaje o utjecaju govora na mišljenje

78

– Spoznaje JOHNA DEWEYA o značenju aktivnosti za cjelokupni razvoj spoznaje – Učenje M. MONTESSORI o važnosti poticanja samostalnosti i samoutjecajnosti – Razvojno primjerenu praksu prema SUE BREDEKAMP

OSNOVNE SMJERNICE ZA KONSTRUKTIVISTIČKI ORIJENTIRANO UČENJE:

1. Važnost prijašnjeg znanja 2. Neposredno iskustvo 3. Cjelovitost iskustva 4. Refleksivnost učenja i poučavanja 5. Unutrašnja motivacija 6. Uloga odgojitelja 7. Metoda cjelovitog (integriranog) poučavanja

U konstruktivističkom pristupu učenju posebna se , dakle, pažnja poklanja sljedećim odrednicama (u planiranju i izvedbi odgojno – obrazovnog rada)

� Dijete mora imati mogućnost (slobodnog) odabira teme ili problema koji će istraživati, kao i smjera kojim će njegovo istraživanje ići, u okruženju za učenje, koje mora biti konkretno i djetetu zanimljivo;

� Razumijevanju prethodi aktivna uključenost djeteta; � Djeca skupljaju informacije, interpretiraju ih i nastoje ih povezati sa svojim ranijim iskustvom

ranijim znanjem; � Učenje djeteta je subjektivno i nelinearno. Ponuñene aktivnosti trebale bi integrirati sva

područja učenja i razvoja djeteta, jer su oni cjeloviti i objedinjeni procesi � Učenje je suradnička konstrukcija znanja – dijete uči u kooperaciji i kolaboraciji s vršnjakom i

odraslima; � U zajedničkom radu djeca uče primjenjivati socijalne vještine i brinuti se jedni za druge

(afektivna komponenta); � Tijekom procesa učenja naglasak je na metakognitivnim procesima, tj. važna je uloga refleksije,

samoprocjene djeteta o tome što i kako nešto radi. SPOZNAJE JEROMEA BRUNERA O UTJECAJU GOVORA NA RAZVOJ MIŠLJENJA

• djeca stječu sposobnost komuniciranja pomoću govora dok pokušavaju provesti promjene u svojoj socijalnoj okolini.

• naglašava važnost prijašnjeg znanja u konstruiranju novih znanja • On je istaknuo važnost učenja

• OTKRIVANJEM • cilj učenja otkrivanjem je da pomogne djetetu:

• postavljati pitanja • tražiti odgovore i rješenja koja će zadovoljiti njegovu radoznalost

• RASPRAVOM • (a) odreñivanje cilja rasprave i načina njezine provedbe • (b) usmjeravanje i zadržavanje pažnje na temi rasprave • (c) voñenje rasprave • (d) završavanje rasprave i sažimanje

• Ključne komunikacijske vještine kojima djeca i odgajatelji moraju ovladati jesu: • vještine postavljanja OTVORENIH PITANJA • Vještine DAVANJA POTPUNIH I PODRŽAVAJUĆIH POVRATNIH INFORMACIJA

SPOZNAJE JOHNA DEWEYA O ZNAČAJU AKTIVNOSTI ZA CJELOKUPNI RAZVOJ • Prema Deweyevim spoznajama o važnosti aktivnosti za učenje OSOBNO ISKUSTVO djeteta

bitna je sastavnica njegovog razvoja

79

• Dewey je razvio misao da je svaka ideja istinita i vrijedna onoliko koliko može poslužiti kao oruñe, instrument za uspješno i korisno praktično djelovanje

• Prema tome – odgoj treba zasnivati na dječjem SAMORADU u NEPOSREDNOJ ŽIVOTNOJ STVARNOSTI i pri tome polaziti od djetetovih PRIRODNIH INTERESA, NAGONA i SKLONOSTI koje se izražavaju u njegovom instinktivnom ponašanju

• Svrha je zasnivanja odgoja na dječjoj aktivnosti i samoradu da se dijete što bolje PRILAGODI ŽIVOTNOJ SITUACIJI u kojoj se nalazi i da se što bezbolnije UKLJUČI u postojeći društveni poredak

• Najveći dio odgojno – obrazovne djelatnosti trebao bi se odvijati u RAZLIČITIM konkretnim životnim neposrednim okruženjima

SPOZNAJE MARIE MONTESSORI O VAŽNOSTI POTICANJA SAMOSTALNOSTI I SAMOUTJECAJNOSTI

• cilj odgoja je SLOBODNI i SRETNI RAZVOJ svih djetetovih sposobnosti, a postiže se kroz aktivnu pomoć PRIRODNOM NAPREDOVANJU i razvoju djetetovog života i sustavom utjecaja koji osiguravaju i potkrepljuju optimalni razvoj unutrašnjih snaga - INTERAKCIJA S OKOLINOM

– materijali sačinjeni su od IGARA ZA UČENJE te prilagoñeni djetetovim mogućnostima i interesima

– Materijali su osmišljeni od strane odgajatelja – promatrača – posebno strukturiran prostor vrtića

• Na razvoj, za koji je dijete UNUTARNJE MOTIVIRANO, djeluju prirodni zakoni ili principi • naglasak na važnost tjelovježbe • Uvažava i ulogu obiteljskog odgoja na izgrañenom partnerstvu s roditeljima • Materijali su osmišljeni od strane odgajatelja – promatrača koji intervenira samo kad je

neophodno (na taj način se nastoji obrnuti tradicionalni sistem pasivne instrukcije u aktivni samorazvoj)

– Standardiziran – Sistematiziran od jednostavnijih ka kompleksnijim – Organiziran da upotreba omogućuje predočavanje počinjenih grešaka – Izrañen od prirodnih materijala – Ključ koji otvara vrata u svijet

SPOZNAJE ERICA ERICKSONA O PSIHOSOCIJALNOM RAZVOJU

• Njegov rad temelji se na 5 osnovnih ideja: ∗ (1) ljudi općenito imaju ISTE bazične potrebe ∗ (2) razvoj self koncepta, svoga ja, odvija se kao odgovor na ove potrebe ∗ (3) Razvoj se odvija u fazama ∗ (4) Različite faze odražavaju razlike u motivaciji pojedinca ∗ (5) Svaka faza karakterizirana je KRIZOM ili psihosocijalnim problemima koji

predstavljaju mogućnosti za razvoj • razvoj osobnosti OVISAN je o tipičnim socijalnim odnosima koje pojedinac mora uspostaviti u

različitim životnim razdobljima kroz rješavanje odreñenog RAZVOJNOG ZADATKA (tzv. Krizu) • U životu svakog čovjeka e. Erikson opisuje 8 takvih stadija, od čega u predškolskoj dobi 3

80

Stadij Psihosocijalna kriza Važni socijalni

odnosi

Povoljan – nepovoljan rezultat

razvoja

1. godina

Uspostavljanje: temeljno povjerenja

Ili Temeljnog

nepovjerenja

Majka

∗ Povjerenje – nepovjerenje

∗ Sigurnost – nesigurnost

∗ Optimizam - apatija

2. godina

Uspostavljanje: autonomije

Ili Sumnje u sebe

Roditelji ∗ Osjećaj

samoutjecajnosti – sumnja i sram

4. do 6. godina

Uspostavljanje: inicijative

Ili krivnje

Obitelj

∗ Usmjerenost – povlačenje

∗ Inicijativnost – krivnja, pasivnost

RAZVOJNO PRIMJERENA PRAKSA PREMA SUE BREDEKAMP

• Filozofija razvojno primjerene prakse nalazi osnovu u elementima kognitivne i socio – kulturne razvojne teorije

• Naglasak je na: – aktivnom konceptualnom (iskustvenom) učenju koje vodi razumijevanju i razvoju

osnovnih vještina – smislenim, za djecu relevantnim iskustvima učenja – na interaktivnom poučavanju i kooperativnom učenju – širokom opsegu integriranih sadržaja

• Razvojno primjerena praksa je utemeljena na: – dobrom poznavanju dječjeg razvoja – na razumijevanju da sva djeca prolaze kroz jednake predvidljive faze razvoja – spoznaji da je istovremeno svako dijete jedinstveno individualno biće

Iz toga proizlazi da u razvojno primjerenoj praksi moramo razlikovati 2 dimenzije: – dobnu primjerenost – individualnu primjerenost

Razvojno primjerena praksa, odnosno uvažavanje njegovih dimenzija primjenjuje se na 4 sastavnice predškolskog programa:

– kurikulum – interakcije izmeñu djeteta i odrasle osobe – veza izmeñu dječjeg vrtića i roditeljskog doma – razvojno vrednovanje djece

KURIKULUM

• skrbi za sva područja djetetova razvoja : tjelesno, emocionalno, socijalno i spoznajno • primjereno planiranje kurikuluma temelji se na odgojiteljevim opažanjima i praćenju posebnih

interesa i razvojnog napretka svakog pojedinog djeteta • planiranje kurikuluma naglašava učenje kao proces uzajamnog djelovanja • Aktivnosti i materijali za učenje moraju biti konkretni, stvarni i važni za život djece

81

• Programi osiguravaju širi raspon razvojnih interesa i mogućnosti • odgajatelji osiguravaju raznolikost aktivnosti i materijala; • odrasli djeci osiguravaju mogućnosti da odaberu iz raznolikih aktivnosti, materijala i opreme,

kao i vrijeme za istraživanje i to djelatnim uključivanjem • djeci svih dobnih skupina treba osigurati multikulturalna iskustva, materijale i opremu, te

iskustva, materijale i opremu vezanu za jednakost spolova • Odrasli osiguravaju djeci ravnotežu izmeñu odmora i živih aktivnosti tijekom dnevne

organizacije života i rada • svoj djeci treba osigurati iskustva na vanjskom prostoru

INTERAKCIJE IZMEðU DJETETA I ODRASLE OSOBE – Odrasli reagiraju brzo i izravno na dječje potrebe, želje i poruke i prilagoñavaju svoje odgovore

različitim stilovima i sposobnostima djece – Odrasli osiguravaju djeci mnoge raznolike mogućnosti za komunikaciju – Odrasli djetetu omogućuju uspješno izvršavanje zadataka osiguravanjem podrške, usmjerene

pažnje, fizičke neposrednosti i verbalnog potpomaganja. – Odgajatelji trebaju primijetiti neprikladno ponašanje djece koje trebaju otkloniti primjerenim

aktivnostima – Odrasli, ovisno o djetetovom ponašanju, potpomažu razvoj samopouzdanja i to poštovanjem,

prihvaćanjem i stvaranjem ugodnog okruženja – Odrasli potpomažu razvoj samokontrole kod djece

VEZA IZMEðU DJEČJEG VRTIĆA I RODITELJSKOG DOMA • Roditelji imaju pravo i odgovornost podijeliti odluke o skrbi i odgoju svoje djece • Odgajatelji dijele znanje o razvoju, zapažanjima i sposobnostima djeteta s članovima obitelji • Odgajatelji, roditelji, ustanove, programi i savjetodavci, koji su u odgojno – obrazovnom smislu

odgovorni za dijete u različito vrijeme, trebaju uz sudjelovanje obitelji, meñusobno dijeliti obavijesti o razvoju djece kada ona prelaze iz jedne razine programa u drugu

RAZVOJNO VREDNOVANJE DJECE

• procjena individualno razvoja djece i njihova učenja od presudne je važnosti za planiranje i ostvarivanje razvojno primjerenog kurikuluma

TRI TEMELJNA NAČELA ZA ORGANIZACIJU I PROVOðENJE ODGOJNO – OBRAZOVNOG RADA

• individualizacija • sloboda izbora aktivnosti • partnerstvo s roditeljima i obitelji djece

INDIVIDUALIZACIJA • proces u kojem odgajatelj promatra, procjenjuje i potiče razvoj svakog pojedinog djeteta u

skupini, usmjeravajući ga isključivo prema onome što ga trenutno zanima i što će omogućiti razvoj sposobnosti i vještina koje su tipične za njegovu razvojnu razinu i dob

• ZASNIVA se na slijedećim vjerovanjima u praksi: – ne postoje dva ista djeteta – djeca unose vlastita iskustva, stavove, vještine i stilove učenja u poučavanje i učenje – odgajatelji su osjetljivi na osobne razlike

• ZBOG ČEGA provoditi individualizaciju? – Povećava učinkovitost učenja – Promiče principe tolerancije i jednakosti meñu djecom i odraslima

82

– Odgajatelji time pokazuju djeci da su prihvaćanje i odgovaranje na različitost važna društvena ponašanja (jer individualiziranim poučavanjem odgajatelj odgovara na široki raspon sposobnosti, stilova učenja, potreba i osobnosti djece)

– U procesu učenja odgajatelj pokazuje neophodne vještine potrebne za učenje – Individualizacija naglašava odgajateljev trud i brigu o procesu učenja predškolskog

djeteta – Stvara bolju ravnotežu izmeñu potreba pojedinca i grupe otvarajući proces usvajanja

demokratskih vrijednosti i kod djeteta i kod odgajatelja – Djeci pomaže ostvariti svoje potencijale, jer mogu sama odrediti i raditi na vlastitim

odgojno – obrazovnim ciljevima – Odgajatelj pomaže djeci riješiti probleme na načine koji odgovaraju njihovom stilu

učenja, jer pažljivo promatra djecu i identificira njihove interese i jake strane – Odgajatelji i sebe i djecu doživljavaju kao aktivne sudionike u zajedničkom procesu

grañenja osnova znanja – Pruža odgajatelju mogućnost da pomogne djeci razviti njihov puni potencijal, koji je

različit kod svakog djeteta – Pomaže u povezivanju djeteta i kurikuluma, jer tako može odrediti ŠTO treba poučavati

• KAKO IZGLEDA individualizirano poučavanje? – Treba se odvijati istovremeno na nekoliko razina

• Individualizacija uključuje cijelu SDB zato što svaka SDB čini jedinstvenu mikrozajednicu, s vlastitim jedinstvenim aktivnostima, razinama energije, interesima – individualizirani pristup je važan za cijelu grupu

• Treba se odvijati i u podgrupama (npr. Grupa djece može biti zainteresirana za glazbu i motivirana za učenje sviranja nekog instrumenta – što odgajatelj može omogućiti)

• Individualizacija je neophodna za djecu koja imaju posebne potrebe • DIMENZIJE INDIVIDUALNOSTI koje odgajatelji mogu prepoznati kod djece i odgovoriti na njih

jesu: • Obiteljska kultura • Dob djece • Razvojni stupanj • Spol djeteta • Stil učenja djeteta • Sposobnost (potrebe / jake strane) • Osobnost i temperament • Interesi i doživljavanje sebe

– Navedene dimenzije su trajne kod djece – Važno je da odgajatelj doživljava dječje ponašanje kao različitost, a ne nedostatak, jer

će tako bolje razumjeti dijete i uz poznavanje različitih strategija individualizacije, odgovarati djetetu na način koji smanjuje napetost i maksimizira pozitivnu interakciju odgajatelja i djeteta

• STRATEGIJE INDIVIDUALIZACIJE – (a) Planiranje unaprijed

• Proces planiranja predstavlja odreñeni ciklus koji se sastoji od slijedećih procesa:

• Promatranje djece • Analiziranje tih promatranja • Postavljanje ciljeva djeci • Primjenu kurikuluma na način koji pomaže djeci da dosegnu svoje

ciljeve

83

• Promatranje utjecaja koji kurikulum ima na postizanje ciljeva • Ako se ciljevi dosegnu, postavljaju se novi • Ako se ciljevi ne dosegnu, kurikulum se ponovno razmatra

– (b) rad u malim grupama • Optimalna veličina grupe je cca 5 djece na jednog odraslog

– (c) fleksibilnost prilikom razvijanja aktivnosti – (d) spontana individualizacija

• Kada odgajatelj iskoristi priliku neplaniranu za individualni rad s djetetom – (e) scaffolding

• Izgradnja strukture znanja zajedno s djetetom • Odgajatelj djetetu daje male zadatke koji im pomažu da nešto čine na

neznatno dubljoj ili složenijoj razini od njegovog trenutnog funkcioniranja

SLOBODA IZBORA AKTIVNOSTI • izbor djeci omogućuje rano iskustvo razmišljanja u alternativama • primjeren izbor pruža djeci iskustvo promišljanja i odlučivanja • odgajatelj ne bi trebao djetetu nuditi izbor ako unaprijed nije spreman prihvatiti djetetovu odluku • Centri aktivnosti:

• C. Obiteljsko/dramske igre • C. za priručne/stolne igre • C. za grañenje • C. za pismenost • C. za umjetnost • C. za igre pijeskom i vodom • C. za igre na zraku

PARTNERSTVO S RODITELJIMA I OBITELJI DJECE • ŠTO je partnerstvo vrtića i obitelji?

– Aktivno sudjelovanje obitelji u odgoju i obrazovanju svoje djece – Odgajatelji moraju shvatiti da su roditelji prvi učitelji svoje djece i ono što dijete nauči od

svoje obitelji temelj je šireg procesa učenja • roditelji su najvažniji odgajatelji svoje djece te je obiteljsko sudjelovanje temelj uspješnog

odgojno – obrazovnog programa u ranom djetinjstvu – Savjetodavno obiteljsko vijeće • Jako je važno da odgajatelj na roditelje i članove obitelji gleda kao na suradnike u poučavanju • ZAŠTO poticati partnerstvo?

– Komunikacija izmeñu odgajatelja i obitelji pomaže u grañenju meñusobnog razumijevanja i upućivanja, te djeci omogućuje stalnost u razvoju

– Zajedničko planiranje olakšava glavne procese socijalizacije – Koristi za djecu – Koristi za odgajatelja i vrtić – Koristi za obitelj

• STRATEGIJE komuniciranja s obitelji – Neformalne strategije komunikacije:

• Vrijeme dolaska i odlaska • Bilješke i bilježnice • Oglasna ploča • Okružnice (bilteni)

– Formalne strategije komunikacije: • Sastanci • Izvješća

84

• Kućne posjete PROMATRANJE I PRAĆENJE DJEČJEG RAZVOJA

• Postupak provoñenja, promatranja i procjene razvoja svakog djeteta radi planiranja aktivnosti koje će zadovoljiti individualne potrebe djece