SVEUČ ILIŠTE U ZAGREBU METALURŠKI FAKULTET · T. Sofilić: P R A V O O K O L I Š A Skripta su namijenjena studentima 3. godine preddiplomskog studija Metalurgije – smjer Industrijska

S V E U Č I L I Š T E U Z A G R E B U

M E T A L U R Š K I F A K U L T E T

PRAVO OKOLIŠA

Dr.sc. Tahir Sofilić

Sisak, 2015.

T. Sofilić: P R A V O O K O L I Š A

Autor: Doc. dr.sc. Tahir Sofilić Recenzenti: Prof. dr.sc. Axel Luttenberger, Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Prof. dr.sc. Antun Glasnović, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Sveučilište u Zagrebu. Izdao: Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet, Sisak, 2015.

2 od 116


Skripta su namijenjena studentima 3. godine preddiplomskog studija Metalurgije – smjer Industrijska ekologija na Metalurškom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a u svrhu stje-canja i dopunjavanja znanja iz područja zaštite okoliša, točnije, upoznavanja s osnovama pra-va okoliša u europskom i hrvatskom zakonodavstvu. Ovaj nastavni materijal ima zadaću pri-donijeti ekološkom osvješćivanju studenata i jačanju njihovog interesa za brojna pitanja iz područja prava okoliša, te ga upoznati s obvezama gospodarskih subjekata koje proizlaze iz postojeće zakonske regulative, a u svezi su s obavljanjem djelatnosti u uvjetima sprječavanja onečišćenja okoliša i drugim relevantnim pitanjima s kojima će se završeni studenti ovog smjera svakodnevno susretati u praksi.

U prvom, uvodnom poglavlju, prikazani su počeci kreiranja politike zaštite okoliša i sustavnog pristupa pitanjima ugrožavanja okoliša, a što je bilo potaknuto ekonomskim poslje-dicama uništavanja prirode.

O pojmu okoliš, njegovom značenju, definiciji i uvođenju u rječnike znanstvenika i stručnjaka u svim znanstvenim područjima i granama govori se u drugom poglavlju. U istom poglavlju se govori o politici zaštite okoliša i prvim skupovima na međunarodnoj razini, a prikazane su i opisane vrste, teorije i načela zaštite okoliša s kratkim osvrtom na stanje zaštite okoliša u Europskoj uniji. U drugom poglavlju je također, a u cilju boljeg razumijevanja prob-lematike prava okoliša u cilju zaštite okoliša od onečišćenja, navedeno je značenje pojedinih pojmova, a na temelju postojeće relevantne hrvatske legislative i legislative Europske unije.

U trećem poglavlju se govori o pravu okoliša, kako nacionalnom tako i međunarod-nom, i njegovom značaju u zaštiti i unaprjeđenju prirodnog okoliša, izgradnji društava na na-čelima održivog razvoja te uvažavanju kriterija koji suštinski utječu na kakvoću života. Prika-zana su općeprihvaćena načela na kojima se temelji zaštita okoliša u Republici Hrvatskoj, koja proizlaze iz Ustava i općevažećih načela prirodnih znanosti.

O pravu okoliša u pravnom poretku Republike Hrvatske se govori u četvrtom poglav-lju, kao i o njezinom uključivanju u svjetske i europske procese dogovaranja o održivom raz-vitku. Vrlo važan dio četvrtog poglavlja se odnosi na pravnu uređenost pitanja zaštite okoliša i mnogim relevantnim aktima od Ustava, preko zakona do različitih provedbenih akata. Opi-sani su opći ekološki zakoni kao što je Zakon o zaštiti prirode i Zakon o zaštiti okoliša, te po-sebni zakoni izvedeni iz ovih općih, a koji reguliraju pitanja pojedinih sastavnica okoliša zrak, voda, tlo, šume. Dan je pregled i tzv. individualnih zakona kojima su uređena neka vrlo speci-fična pitanja u svezi s pojedinim onečišćujućim tvarima poput otpada, opasnih tvari, kemikali-ja, radioaktivnih tvari, bukom, svjetlošću itd. S obzirom na brojnost nacionalnih zakona i podzakonskih akata, to je u ovom poglavlju dan pregled samo najznačajnijih i to onih s koji-ma će se završeni studenti Smjera Industrijska ekologija i najčešće susretati u svakodnevnom radu.

U petom poglavlju su opisana javnopravna tijela čija su prava i obveze jasno definira-ne, a ustrojena su, kao i u svim drugim suvremenim državama, u svrhu potpune i jednoznačne odgovornosti za provođenje politike održivog gospodarenja okolišem u praksu.

Autor

3 od 116


KAZALO

1. UVOD 5

2. O OKOLIŠU I ZAŠTITI OKOLIŠA 6 2.1 Vrste zaštite okoliša 15

2.2 Ekosustavni pristupi zaštiti okoliša 16 2.3 Zaštita okoliša u europskoj uniji 18 2.4 Opća načela zaštite okoliša u Europskoj uniji 19

3. O PRAVU OKOLIŠA 22 3.1 Načela prava okoliša i zaštite okoliša 22

4. PRAVO OKOLIŠA U PRAVNOM PORETKU RH 26

4.1 Ustav RH kao temeljni izvor prava okoliša 26 4.2 Deklaracija o zaštiti okoliša u RH 28 4.3 Zakoni i provedbeni propisi relevantni za zaštitu okoliša 30 4.3.1 Zaštita zraka 34 4.3.2 Zaštita voda 40 4.3.3 Zaštita tla 47 4.3.4 Zaštita okoliša od štetnog djelovanja otpada i gospodarenje otpadom 52 4.3.5 Zaštita okoliša od štetnog djelovanja opasnih tvari 58 4.3.6 Zaštita okoliša od štetnog djelovanja buke 72 4.3.7 Zaštita okoliša od svjetlosnog onečišćenja 77 4.3.8 Zaštita okoliša od zračenja 82 4.3.9 Zaštita morskog okoliša 89

5. JAVNOPRAVNA TIJELA U RH I NJIHOVE ZADAĆE U ZAŠTITI OKOLIŠA 92 5.1 Hrvatski Sabor 92 5.2 Vlada Republike Hrvatske 94

5.2.1 Ministarstvo zaštite okoliša i prirode 94 5.2.2 Ustroj Ministarstva zaštite okoliša i prirode 97

5.3 Jedinice lokalne i regionalne uprave 105 5.4 Nevladine udruge za zaštitu okoliša 106

6. LITERATURA 108

7. POPIS OZNAKA, KRATICA I POKRATA 115

4 od 116


1. UVOD

Čovjek je, gospodarskim razvojem u svrhu porasta životnog standarda, i to nenamjer-no promijenio i poremetio izmjene tvari u okolišu kako s promjenom njihovih koncentracija u svim njegovim sastavnicama, tako i tvorbom novih u prirodi nepoznatih spojeva. Opterećenje okoliša različitim onečišćujućim tvarima koje su vrlo često opasne i po život štetne, pri čemu nije pošteđena niti jedna od njegovih sastavnica (zrak, voda i tlo), uzrokovalo je izravno ili neizravno štetno djelovanje ovih tvari na život na Zemlji. Zbog toga pitanje očuvanja okoliša danas predstavlja jednu od najzastupljenijih tematika u najširoj javnosti jer se prirodni okoliš nalazi u višestrukoj krizi. Zadaća je stoga, svakog suvremenog društva, uvođenje i pridržava-nje ekoloških kriterija i standarda u svim sferama života, a osobito u području proizvodnje, transporta, korištenja slobodnog vremena, kulture i politike.

Iako je onečišćavanje okoliša prisutno u cijelom svijetu, posljedice onečišćavanja se ne odražavaju u svim dijelovima svijeta podjednako. Naime, dobro je poznato da se u siroma-šnijem dijelu svijeta, koji je uslijed gladi, naglog demografskog rasta ili neimaštine opterećen vlastitim preživljavanjem, problemi zaštite okoliša i očuvanje prirode dodatno otežavaju čak i preživljavanje. U razvijenim i bogatim zemljama koje su tehnološki naprednije naglasak se stavlja na već odavno ugroženi okoliš i njegov oporavak od posljedica onečišćenja.

Iz ovih razloga, buduća tehnološka postignuća razvijenog svijeta, moraju podlijegati ekološkim zakonima i kulturnim zahtjevima kao bitnih kriterija utvrđivana smjera razvoja. Ti kriteriji moraju predstavljati temelje budućeg razvoja, na kojima treba graditi buduća društva i njihove zajednice.

Moglo bi se, prema nekim autorima1, reći da je sve započelo u kasnim 1960-im godi-nama, kada je u Švedskoj otkriveno smanjenje količine drvene građe, što je potaknulo ozbilj-no istraživanje o povezanosti industrijskih aktivnosti i uništavanja šuma. Zemlje koje su one-čišćivale okoliš rješavale su problem gradnjom visokih dimnjaka kako bi osigurale da se emi-tirane onečišćujuće tvari prenesu na veću udaljenost. No, ova mjera nije bila dovoljna i prob-lemi nisu nestali. Tek kada su ekonomske posljedice uništavanja prirode postale vrlo značaj-ne, počele su se provoditi sustavne i sveobuhvatne analiza nastalih problema i iznalaziti nji-hova moguća rješenja. Iako se zbog ovoga smatra da se zabrinutost čovjeka za propadanje i onečišćenost okoliša pojavila prvi put tek krajem 1960-ih, važno je napomenuti da su onečiš-ćenost zraka, vode i drugi problemi okoliša odavno poznati. Naime, od davnih vremena, među ljudima su predodžbe o bolestima, uzrokovane onečišćujućim tvarima iz okoliša, bile mnogo prihvatljivije nego danas, a većina poznatih problema ponovno je postala aktualna u vremenu obilježenom naglim razvojem industrije, porastom broja tvornica, nicanjem velikog broja gra-dova itd. Ovo je imalo za posljedicu promjene krajobraza i trajni gubitak tla njegovom pre-namjenom za izgradnju industrijskih pogona, velike emisije onečišćujućih tvari u okoliš i nje-govo onečišćenje, nastajanje otpada, pojavu buke i sl.

U odnosu na početak kreiranja politike zaštite okoliša, danas se suočavamo s najvećim ekološkim izazovima, dok su u 1970-ima i 1980-ima prošlog stoljeća primarne bile tradicio-nalne ekološke teme, primjerice zaštita vrsta i poboljšanje kvalitete zraka koji udišemo ili vode koju pijemo itd., a što se rješavalo smanjivanjem emisija onečišćujućih tvari u okoliš.

5 od 116


Danas je situacija mnogo složenija, izazovi veći, a naglasak se stavlja na sustavan pristup te se uzimaju u obzir veze među različitim temama kao i njihova svjetska dimenzija. Ovo znači da se s uklanjanja posljedica sanacijom stanja pojedinih sastavnica okoliša prešlo na sprječa-vanje njegovog onečišćavanja. To podrazumijeva da se u drugim područjima kao što su indus-trija, poljoprivreda, energetika, promet, ribarstvo, regionalni razvoj, istraživanje, inovacije itd. u potpunosti vodi računa o ekološkim posljedicama tih politika i odluka o financiranju. Takvo ujednačivanje omogućava dosljedniji pristup ekološkim izazovima te se samo na taj način mogu postići najveći mogući rezultati u smanjivanju rizika od onečišćenja okoliša. Racionalno i ciljno oblikovano pravo – i ono međunarodno i ono nacionalno – jedno je od najvažnijih među brojnim područjima, u kojima bi se navedeni kriteriji definiranja smjera razvoja trebali osmišljavati, uobličavati i ostvarivati. To je pravo znano pod nazivom pravo okoliša2, a po samoj svojoj prirodi ono je interdisciplinarnog značaja.

2. O OKOLIŠU I ZAŠTITI OKOLIŠA

Danas se izraz okoliš najčešće upotrebljava u kolokvijalnom značenju i znanstvenom značenju. U kolokvijalnom značenju okolišem se označava skup prirodnih i umjetnih eleme-nata koji uvjetuju čovjekov život. U suvremenom znanstvenom jeziku, okoliš ima barem dva značenja i to ono koje potječe iz prirodnih znanosti, a označava skup činjenica i njihove rav-noteže koja uvjetuje život jedne biološke vrste, te ono koje se najčešće upotrebljava u rječniku arhitekata i urbanista, a označava sferu izgrađenog prostora i prirodnog ili umjetnog ambijen-ta. Važeća definicija okoliša sadržana u hrvatskom Zakonu o zaštiti okoliša3 – iako tako-đer primarno usmjerena na prirodni okoliš – primjer je njegova šireg normativnog određenja, jer obuhvaća i elemente čovjekovom djelatnošću stvorenog okoliša: „Okoliš je prirodno i sva-ko drugo okruženje organizama i njihovih zajednica uključivo i čovjeka, koje omogućuje nji-hovo postojanje i njihov daljnji razvoj: zrak, more, vode, tlo, zemljina kamena kora, energija te materijalna dobra i kulturna baština kao dio okruženja koje je stvorio čovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja“.

Zaštita okoliša je prema I. Vlašić4, idealan primjer kako je neke politike nužno rješa-vati na međunarodnoj razini, iako se zasnivaju na lokalnim problemima. Ovo se može ilustri-rati nizom događanja u nedavnoj prošlosti, a sve je počelo 1972. godine kada je zbog velike zabrinutosti i interesa za stanje okoliša održana Konferencija Ujedinjenih naroda o ljudskom okolišu pod radnim nazivom Čovjek i biosfera u Stockholmu, Švedska. Bio je to, naime, pra-vi početak suvremene svjetske politike zaštite okoliša jer je tada međunarodna zajednica pre-poznala problem uništavanja prirodnih resursa i važnosti te činjenice za budućnost Zemlje. Tijekom Konferencije je naglašena nužnost zajedničkog pristupa rješavanju globalnih prob-lema kao što su klimatske promjene, onečišćenje zraka i voda te, što je još važnije, svijest o međuovisnosti cjelokupnoga živog svijeta na Zemlji.

6 od 116


Međunarodna klimatska politika počinje se sustavno voditi i pratiti 1979. godine odr-žavanjem Prve svjetske konferencije o klimi u Ženevi, Švicarska, kad je usvojen Svjetski kli-matski program (engl. World Climatic Programme – WCP). Godine 1988. Generalna je skupština Ujedinjenih naroda proglasila klimatske promjene zajedničkom brigom čovječan-stva, a Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (engl. United Nations Environment Prog-ramme - UNEP) i Svjetska meteorološka organizacija (engl. World Meteorological Organiza-tion - WMO) su iste godine osnovali Međuvladino tijelo za klimatske promjene (engl. Intergo-vernmental Panel on Climate Change) kasnije dobro znani IPCC. Uz ovlast donošenja prepo-ruka političkih strategija koje se odnose na klimatske promjene, znanstvenici i stručnjaci ovog tijela istražuju klimatske promjene te procjenjuju njihove posljedice4.

Na međunarodnoj znanstvenoj konferenciji o klimatskim promjenama koja se održala 1988. godine u Torontu, Kanada, upozoreno je na veliki porast stakleničkih plinova u atmos-feri, a na Drugoj svjetskoj konferenciji o klimi u Ženevi, Švicarska, 1990. godine dogovoreno je da klimatske promjene uzrokovane emisijom stakleničkih plinova u atmosferu zahtjevaju nužnost njihovog smanjenja u atmosferi.

Za jedan od najvažnijih datuma u povijesti zaštite okoliša uzima se 1992. godine, kada je održana UN-ova Konferencija u Riju, Rio de Janeiro, Brazil. U tom trenutku cijeli je svijet bio uključen u raspravu o međusobnoj ovisnosti ekonomskog razvitka i zaštite okoliša. Ne samo da su u raspravi sudjelovali predstavnici vlada, uglednici i znanstvenici, već i nevladine organizacije. Bila je to zaista svjetska konferencija. Osnovni dokumenti usvojeni u Riju, po-taknuti osnovnom idejom vodiljom održivog razvoja su Deklaracija o okolišu i razvoju (dva-deset i sedam načela), Agenda 21 (preporuke, tematski svrstane u četrdeset poglavlja) te Na-čela o gospodarenju, očuvanju i održivom razvoju šuma. Uz usvajanje tih pravno neobvezuju-ćih dokumenata, na istoj su otvorene na potpisivanje i dvije konvencije: Konvencija o biološ-koj raznolikosti i Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime. Poruke iz Rija o nužnosti održi-vog razvoja su neupitne, no njezini dokumenti ne daju konačan odgovor na pitanje kako izba-lansirati interese okoliša i razvoja tj. koja konkretna ponašanja i djelovanja država trebaju dovesti do tog cilja. Agenda 21 pak tek najavljuje pravac kojim treba krenuti u postupku raz-rade i primjene koncepta održivog razvoja5.

Taj je koncept jedinstven u smislu posvećenosti dugoročnim ciljevima te povezivanju ekonomskih, socijalnih i okolišnih aspekata života. Naposljetku, okoliš je postao vrlo popu-larna tema ne samo za stručnu i znanstvenu zajednicu, već i za javnost – danas osviještenost za zaštitu okoliša gotovo znači isto što i biti u trendu. Jednako je tako pokret za zaštitu okoliša prerastao granice zemalja, čak i kontinenata, te je ideja o očuvanju planeta od nesavjesnoga i nemarnog uništavanja postala dio našega svakodnevnog života. Optimizam i idealizam 1990-ih godina zasjenjen je brigom o globalizaciji. Upravo je stoga bila razočaravajuća UN-ova Konferencija 2002. godine u Johannesburgu, posvećena postignućima u stvaranju i očuvanju održivog razvitka. Ne samo da nisu postignuti ciljevi zacrtani u Riju, već je i razina uključe-nosti zemalja koje imaju svjetski utjecaj bila vrlo malena. EU je ipak značio pozitivan primjer – iako mnoga pitanja nisu bila razriješena, no započet je velik broj aktivnosti za postizanje održivog razvitka.

7 od 116


Na Trećoj Konferenciji stranaka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (engl. United Nations Framework Convention on Climate Change – UNFCCC) u Kyotu je 11. pro-sinca 1997. godine prihvaćen Kyotski protokol kojim industrijalizirane države svijeta postav-ljaju cilj smanjenja emisije ukupno za 5 %, u razdoblju od 2008. do 2012. godine u odnosu na baznu 1990. godinu. Kyotskim protokolom uspostavljen je sustav koji omogućava smanjenje emisije uz minimalne troškove, a ujedno dolazi do transfera tehnologija i financijskih sredsta-va u nerazvijene države gdje je primjena mjera najjeftinija. Kyotski se protokol odnosi na emisije šest stakleničkih plinova: CO2, CH4, N2O, klorofluorougljikovodike (HFC-i, PFC-i) i sumporov heksafluorid (SF6). Ovaj protokol je stupio na snagu 16. veljače 2005. godine, na-kon što je ratificiran od 55 država iz Priloga I. UNFCCC, a čija je emisija ukupno prelazila 55% emisije iz 1990. godine.

U svibnju 2001. države svijeta usvojile su Konvenciju o postojanim organskim onečiš-ćujućim tvarima u Stockholmu, a u svrhu smanjenja i sprečavanje ispuštanja, 12 postojanih organskih spojeva u okoliš (aldrin, klordan, DDT, dieldrin, eldrin, heptaklor, heksaklorben-zen, mirex i toksafen, PCB-i, HCB, PCDD/PCDF). Konvencija je stupila na snagu 17. veljače 2004. Godine. Njome se propisuju uvjeti koje svaka stranka Konvencije treba ispuniti kako bi se postiglo ukidanje proizvodnje, uporabe, uvoza i izvoza postojanih organskih spojeva na globalnoj razini. Republika Hrvatska potpisala je Štokholmsku konvenciju o postojanim or-ganskim onečišćujućim tvarima 23. svibnja 2001. godine. Ministarstvo zaštite okoliša i priro-de je nadležno tijelo za provedbu svih aktivnosti vezano za postojane organske onečišćujuće tvari.

Na Konferenciji UN-a o održivom razvoju Rio+20 održanoj u lipnju 2012. u Riju, us-vojen je dokument pod nazivom Budućnost kakvu želimo ( engl. The future we want). Konfe-rencija Rio+20 se održala dvadeset godina nakon Svjetskog samita o okolišu i razvoju (Rio, 1992.) kada je usvojena Deklaracija o okolišu i razvoju (tzv. Rio Deklaracija) i Agenda 21 i u svijet lansiran koncept održivog razvoja. Usvojeni dokumenti na konferenciji Rio+20 bili su: Budućnost kakvu želimo i 10-godišnji okvir za programe održive potrošnje i proizvodnje. Te-meljem ovih dokumenata do danas je pokrenut čitav niz međunarodnih procesa u kojima re-publika Hrvatska na različite načine sudjeluje.

U cilju boljeg razumijevanja problematike prava okoliša u cilju zaštite okoliša od one-

čišćenja, ovdje ćemo navesti značenje pojedinih pojmova, a na temelju postojeće relevantne hrvatske legislative3, 6-9 i legislative Europske unije10.

• Cjelovito upravljanje zaštitom okoliša je skup povezanih i usklađenih odluka i mjera ko-

jima je svrha ostvarivanje jedinstvene zaštite okoliša, izbjegavanje i smanjivanje rizika po okoliš te poboljšavanje i ostvarivanje učinkovite zaštite okoliša,

• Domino efekt je niz povezanih učinaka koji zbog međusobnog razmještaja i blizine pos-trojenja, odnosno dijelova postrojenja ili grupe postrojenja i količina opasnih tvari prisut-nih u tim postrojenjima povećavaju mogućnost izbijanja velike nesreće ili pogoršavaju posljedice nastale nesreće,

8 od 116

http://sustainabledevelopment.un.org/

http://mzoip.hr/doc/buducnost_kakvu_zelimo_1.pdf

http://mzoip.hr/doc/10_year_framework.pdf


• Dozvole prema posebnim propisima su dozvole za rad, u pisanom obliku, čitavog postro-jenja ili jednog njegovog dijela ili postrojenja za izgaranje, postrojenja za spaljivanje ot-pada ili postrojenja za suspaljivanje otpada prema posebnim propisima, a koje se izdaju temeljem nadležnosti za posebnu sastavnicu okoliša ili za posebnu djelatnost u vezi s oko-lišem,

• Ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose oču-vanju prirodne ravnoteže i bioraznolikosti; utvrđuje se prema posebnom propisu iz podru-čja zaštite prirode,

• Ekosustav je dinamičan kompleks odnosa zajednica biljaka, gljiva, životinja, algi i mikro-organizama i njihova živog i neživog okoliša, koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica na nekom prostoru,

• Emisija je ispuštanje ili istjecanje tvari, u tekućem, plinovitom ili čvrstom agregatnom stanju, i/ili ispuštanje topline, buke, vibracije iz stacionarnih ili difuznih prirodnih ili an-tropogenih izvora u okoliš, te ispuštanje svjetlosti i organizama, iz pojedinog izvora u okoliš,

• Ekotoksičnost je svaka pojava štetnih učinaka otrova u bilo kojem živom organizmu iz okoliša u kojeg je otrov unijet,

• Granična vrijednost emisije je propisana ili određena maksimalna vrijednost, koncentra-cija i/ili razina emisije u posebnim pokazateljima, izražena kao prosjek tijekom zadanog vremenskog razdoblja, pod posebnim referentnim uvjetima, koja u jednom ili tijekom više vremenskih razdoblja ne smije biti prekoračena,

• Imisija je primanje tvari emitiranih iz nekog izvora emisije i koncentracija na određenom mjestu i u određenom vremenu u okolišu,

• Industrijska emisija je ispuštanje ili istjecanje tvari, ispuštanje energije (toplina, buka, vibracije) iz industrijskih postrojenja u zrak, vodu i tlo,

• Industrijska nesreća je događaj koji je posljedica nekontroliranog slijeda događanja u tijeku neke radnje ili aktivnosti u postrojenju, tijekom proizvodnje i/ili uporabe proizvoda, skladištenja i/ili rukovanja proizvodom ili odlaganja otpada,

• Javni interes je interes u pitanjima zaštite okoliša koji iskazuje Država, ili jedinica lokal-ne, odnosno područne (regionalne) samouprave sukladno svojem statutu,

• Javnost je jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba, njihove skupine, udruge i organizacije sukladno posebnim propisima i praksi,

• Kakvoća okoliša je stanje okoliša i/ili sastavnica okoliša, koje je posljedica djelovanja prirodnih pojava i/ili ljudskog djelovanja, izraženo morfološkim, fizikalnim, kemijskim, biološkim, estetskim i drugim pokazateljima,

• Krajobraz je određeno područje viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i ljudskih čimbenika, a predstavlja bitnu sastavnicu čovjekovog ok-ruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine te temelj identiteta pod-ručja,

9 od 116


• Morski ekosustavi su područja oceanskog prostora koja uključuju obalna područja od riječnih ušća (estuarija) i granica morskih struja uz obalu do granica epikontinentalnog po-jasa prema moru, a ta područja obilježava osebujna produktivnost i trofičke, batimetrijske i hidrografske karakteristike područja,

• Morski okoliš je životni prostor organizama i njihovih zajednica koji je određen karakteri-stičnim fizičkim, kemijskim i biološkim značajkama, a obuhvaća: područja otvorenog mo-ra, riječna ušća (estuarije) te morska obalna područja uključujući unutarnje morske vode, teritorijalno more, morsko dno, morsko podzemlje, odnosno morske vode pod suverenite-tom Republike Hrvatske, te u kojima Republike Hrvatska ostvaruje suverena prava i juris-dikciju,

• Nacionalna lista pokazatelja (NLP) jest skup podatkovnih tablica za izradu pokazatelja stanja okoliša kojima se za pojedino tematsko područje na temelju nacionalnih, te propisa Europske unije i međunarodnih propisa navodi izvor, set i tijek te vremenska razdoblja prikupljanja podataka, definira metoda izračuna i način prikaza podataka, obveze izvješći-vanja i dostupnost podataka,

• Najbolje raspoložive tehnike (NRT) su: najnaprednija faza u razvoju aktivnosti i njihovih načina rada, što pokazuje kolika je praktična primjenjivost pojedinih tehnika kao osnova za granične vrijednosti emisije i ostale uvjete dozvole koji su osmišljeni kako bi spriječili i, gdje to nije izvedivo, smanjili emisije i utjecaj na okoliš u cijelosti:

– tehnike označavaju i tehnologiju koja se koristi i način na koji se postrojenje projek-tira, gradi, održava, koristi i stavlja izvan upotrebe;

– raspoložive tehnike označavaju tehnike koje su razvijene u opsegu koji dozvoljava primjenu u odgovarajućem industrijskom sektoru, pod ekonomski i tehnički održivim uvjetima, vodeći računa o troškovima i prednostima, bez obzira jesu li tehnike korište-ne ili proizvedene u Republici Hrvatskoj, sve dok su operateru raspoložive po prihvat-ljivim uvjetima;

– najbolje podrazumijeva najučinkovitije u postizanju visoke opće razine zaštite okoli-ša u cijelosti;

• Nositelj zahvata je podnositelj zahtjeva: za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš, za utvrđivanje sadržaja studije o utjecaju na okoliš ili za procjenu utjecaja na okoliš,

• Održivi razvitak je razvitak društva, koji kao temeljne kriterije uključuje ekološku, gospo-darsku i sociokulturnu održivost, i koji s ciljem unaprjeđenja kvalitete života i zadovolja-vanja potreba današnjeg naraštaja uvažava iste mogućnosti zadovoljavanja potreba idućih naraštaja, te omogućuje dugoročno očuvanje kakvoće okoliša, georaznolikosti, biorazno-likosti te krajobraza,

• Okoliš je prirodno i svako drugo okruženje organizama i njihovih zajednica uključivo i čovjeka, koje omogućuje njihovo postojanje i njihov daljnji razvoj: zrak, more, vode, tlo, zemljina kamena kora, energija te materijalna dobra i kulturna baština kao dio okruženja koje je stvorio čovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja,

10 od 116


• Okolišna dozvola je dozvola za rad postrojenja u pisanom obliku koja se izdaje temeljem jedinstvenog postupka utvrđivanja mjera zaštite okoliša kako je propisano odredbama Za-kona o zaštiti okoliša,

• Onečišćavanje morskog okoliša znači čovjekovo izravno ili neizravno unošenje tvari ili energije u morski okoliš, koje uzrokuje ili može prouzročiti pogubne posljedice na uvjete života biljnog i životinjskog svijeta u moru i morskom podzemlju, odnosno općenito ug-roziti uvjete života u moru i ugroziti ljudsko zdravlje, te može ometati pomorske djelat-nosti, uključujući ribolov i druge zakonite uporabe mora i podmorja, izazvati pogoršanje uporabne kakvoće morske vode i umanjenje privlačnosti morskog okoliša,

• Onečišćivanje okoliša je promjena stanja okoliša zbog nedozvoljene emisije i/ili drugog štetnog djelovanja, ili izostanaka potrebnog djelovanja, ili utjecaja zahvata koji može promijeniti kakvoću okoliša,

• Onečišćenje je izravno ili neizravno unošenje tvari, vibracija, topline ili buke u zrak, vodu ili tlo kao posljedica ljudske aktivnosti. Ono može biti štetno za zdravlje ljudi ili kvalitetu okoliša, može dovesti do oštećenja materijalne imovine ili narušiti ili umanjiti vrijednost i načine korištenja okoliša,

• Onečišćivač je svaka fizička i pravna osoba, koja posrednim ili neposrednim djelovanjem, ili propuštanjem djelovanja uzrokuje onečišćavanje okoliša,

• Onečišćivač poljoprivrednog tla je svaka pravna ili fizička osoba čije djelovanje posredno ili neposredno uzrokuje onečišćenje poljoprivrednog tla,

• Onečišćujuća tvar (općenito) je tvar ili skupina tvari, koje zbog svojih svojstava, količine i unošenja u okoliš, odnosno u pojedine sastavnice okoliša, mogu štetno utjecati na zdrav-lje ljudi, biljni i/ili životinjski svijet, odnosno bioraznolikost i krajobraznu raznolikost,

• Opasna tvar je posebnim propisom određena tvar, mješavina ili pripravak, koji je u pos-trojenju prisutan kao sirovina, proizvod, nusproizvod ostatak ili među proizvod, uključu-jući i one tvari za koje se može pretpostaviti da mogu nastati u slučaju nesreće, a koje mo-gu imati štetne posljedice za zdravlje ljudi, materijalna dobra te prirodu i okoliš,

• Operater je pravna ili fizička osoba koja u skladu s posebnim propisom obavlja ili nadzire gospodarsku djelatnost na temelju dozvole, drugog odobrenja, upisa u registar ili u drugu javnu evidenciju, uključujući upravljanje radom ili nadzor postrojenja, postrojenja za izga-ranje, postrojenja za spaljivanje ili postrojenja za suspaljivanje otpada u cijelosti ili dijelu postrojenja, ili na koju je prenesena ovlast donošenja ekonomskih odluka o tehničkom funkcioniranju postrojenja,

• Opterećenja su emisije tvari i njihovih pripravaka, fizikalni i biološki činitelji (energija, buka, toplina, svjetlost i dr.) te djelatnosti koje ugrožavaju ili bi mogle ugrožavati sastav-nice okoliša,

• Opterećivanje okoliša je svaki zahvat ili posljedica utjecaja zahvata u okoliš, ili utjecaj na okoliš određene aktivnosti, koja sama ili povezana s drugim aktivnostima, može izazvati ili je mogla izazvati onečišćavanje okoliša, smanjenje kakvoće okoliša, štetu u okolišu, ri-zik po okoliš ili korištenje okoliša,

11 od 116


• Postrojenje u smislu zakona o zaštiti okoliša je nepokretna tehnička jedinica u kojoj se odvija jedna ili više djelatnosti prema prilozima iz provedbenih propisa ovoga Zakona, kao i bilo koja druga izravno povezana aktivnost na istoj lokaciji koja je tehnički poveza-na s aktivnostima iz tih priloga i koja bi mogla imati utjecaj na industrijske emisije i s njima povezanog onečišćenja, ili kako se određuje prema provedbenim propisima ovoga zakona,

• Postrojenje za izgaranje je svaki tehnički uređaj u kojem goriva oksidiraju kako bi se iskoristila na taj način dobivena toplina,

• Postrojenje za spaljivanje otpada je nepokretna ili pokretna tehnička jedinica, te oprema namijenjena toplinskoj obradi otpada, sa ili bez oporabe topline proizvedene izgaranjem, putem spaljivanja oksidacijom otpada kao i ostalim postupcima toplinske obrade kao što su piroliza, uplinjavanje ili plazma postupak, ako se tvari nastale obradom kasnije spalju-ju,

• Postrojenje za suspaljivanje otpada je nepokretna ili pokretna tehnička jedinica kojoj je osnovna svrha proizvodnja energije ili proizvoda i koja koristi otpad kao redovno ili doda-tno gorivo ili u kojoj se otpad termički obrađuje u svrhu njegova zbrinjavanja putem spa-ljivanja oksidacijom otpada kao i ostalim postupcima toplinske obrade kao što su piroliza, uplinjavanje ili plazma postupak, ako se tvari nastale obradom kasnije spaljuju,

• Postojeće postrojenje je postrojenje koje je u radu, uključujući i probni rad, ili je bilo u radu te ima mogućnost ponovnog pokretanja rada, neovisno od toga ima li ili ne okolišnu dozvolu, ili kako se drugačije određuje prema provedbenim propisima, a koje je izgrađeno na temelju akta kojim se odobrava gradnja prema posebnom propisu,

• Praćenje stanja okoliša (monitoring) je niz aktivnosti koje uključuju uzorkovanje, ispiti-vanje i sustavno mjerenje emisija, imisija, praćenje prirodnih i drugih pojava u okolišu u svrhu zaštite okoliša,

• Pravo na pristup pravosuđu je pravo na izjavljivanje žalbe nadležnom tijelu, odnosno pravo na podnošenje tužbe nadležnom sudu, koje se ovim Zakonom, uz propisane uvjete, utvrđuje osobama – građanima, drugim fizičkim te pravnim osobama, njihovim skupina-ma, udrugama i organizacijama radi ostvarivanja prava na zdrav život i održiv okoliš i u svrhu zaštite okoliša i pojedinih sastavnica okoliša i zaštite od štetnog utjecaja optereće-nja,

• Prijeteća opasnost od štete je dovoljna vjerojatnost da se u bliskoj budućnosti može do-goditi šteta u okolišu,

• Prirodna pojava je fizikalno – kemijski proces, zračenje, geološka pojava, hidrografski i biološki uvjeti, uvjeti podneblja kao i druge prirodne pojave, koje uzrokuju i/ili utječu na promjene okoliša,

• Prirodno dobro je dio prirode koje je isključivo ili istodobno prirodno javno dobro, priro-dni izvor ili prirodna vrijednost,

• Promjena u radu postrojenja jest promjena u naravi i/ili funkcioniranju, odnosno organi-zacijskom ustrojstvu postrojenja i/ili zaposlenika tvrtke ili proširenje postrojenja, koji mo-gu biti od utjecaja na okoliš,

12 od 116


• Razine emisije povezane s najboljim raspoloživim tehnikama su razine industrijskih emi-sija koje su postignute u normalnim uvjetima rada koristeći najbolju raspoloživu tehniku ili kombinaciju najboljih raspoloživih tehnika, kako je opisano u zaključcima o NRT-u, iz-raženo kao prosjek tijekom zadanog vremenskog razdoblja, pod posebnim (referentnim) uvjetima,

• Referentni dokument o najboljim raspoloživim tehnikama (RDNRT) je dokument nastao kao rezultat razmjene podataka koju organizira Europska komisija između država članica, predmetnih industrija, nevladinih organizacija koje promoviraju zaštitu okoliša i Komisi-je, sastavljen za utvrđene djelatnosti. Ovaj dokument posebno opisuje primijenjene tehni-ke, sadašnje razine emisija i potrošnje, tehnike koje su razmatrane kod određivanja najbo-ljih raspoloživih tehnika, kao i zaključke o referentnom dokumentu o NRT-u i bilo koje tehnike u nastajanju, vodeći posebno računa o kriterijima propisanim posebnim propisom,

• Rizik po okoliš je veličina koja se mjeri vjerojatnošću pojavljivanja događaja i potencija-lom štete za okoliš koji taj događaj može uzrokovati,

• Sanacija je skup propisanih mjera i/ili aktivnosti kojima se uspostavlja stanje okoliša koje je bilo prije nastanka oštećenja, odnosno onečišćenja okoliša,

• Sastavnice okoliša su: zrak, vode, more, tlo, krajobraz, biljni i životinjski svijet te litosfe-ra - Zemljina kora,

• Standard kakvoće okoliša je skup zahtjeva koje određeni okoliš ili njegov pojedini dio moraju ispuniti u određenom roku, kako je utvrđeno aktima Europske unije,

• Strategija, plan i program je dokument koji je podložan pripremi i/ili usvajanju na držav-noj, područnoj (regionalnoj), ili lokalnoj razini ili koji je pripremljen za donošenje kroz zakonodavnu proceduru Hrvatskoga sabora ili procedure Vlade Republike Hrvatske te ko-ji je uređen zakonom ili provedbenim propisom zakona, uključujući i strategije, planove i programe o izmjenama i dopunama tih strategija, planova i programa, te one koji se finan-ciraju sredstvima Europske unije,

• Stručna osoba ovlaštenika je fizička osoba u svojstvu radnika ovlaštenika koja obavlja stručne poslove zaštite okoliša u ulozi voditelja poslova ili stručnog suradnika,

• Šteta u okolišu je svaka šteta nanesena:

– zaštićenim biljnim i/ili životinjskim vrstama i njihovim staništima te krajobraznim struktu-rama prema posebnom propisu, a koja ima bitan nepovoljan utjecaj na postizanje ili održava-nje povoljnog stanja vrste ili stanišnog tipa i kakvoće krajobraza. Bitnost nepovoljnog utjecaja procjenjuje se u odnosu na izvorno stanje, uzimajući u obzir mjerila propisana posebnom pro-pisom,

– vodama, a koja ima bitan negativan utjecaj na stanje voda: ekološko, kemijsko i/ili količin-sko, u skladu s posebnim propisima,

– moru, a koja ima bitan negativan utjecaj na očuvanje i postizanje dobrog ekološkog stanja mora sukladno posebnim propisima,

13 od 116


– tlu, čije onečišćenje, odnosno oštećenje je dovelo do rizika za njegove ekološke funkcije i zdravlje ljudi, u skladu s posebnim propisima,

– zemljinoj kamenoj kori čije onečišćenje, odnosno oštećenje je dovelo do rizika za njene ekološke funkcije i zdravlje ljudi, u skladu s posebnim propisima,

• Štetna tvar je tvar štetna za ljudsko zdravlje ili okoliš, s dokazanim akutnim i kroničnim toksičnim učincima, vrlo nadražujuća, kancerogena, mutagena, nagrizajuća, zapaljiva i eksplozivna tvar, ili tvar koja u određenoj dozi i/ili koncentraciji ima takva svojstva,

• Tehnike zaštite okoliša (kraće: tehnike) su mjere zaštite okoliša koje se propisuju u pos-tupku utvrđivanja okolišne dozvole kroz utvrđivanje najboljih raspoloživih tehnika za pos-trojenje, a uključuju i tehnologiju te način na koji se tehnologija planira, gradi, održava, koristi i uklanja,

• Tijelo javne vlasti je tijelo državne vlasti, tijelo jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima koje obavljaju djelatnosti u vezi s okoli-šem,

• Tlo je gornji sloj Zemljine kore, smješten između zemljine kore - litosfere i atmosfere. Sastoji se od čestica minerala, organske tvari, vode, zraka i živih organizama.

• Tvari su kemijski elementi i njihovi spojevi u prirodnom stanju ili dobiveni proizvodnim postupkom, uključujući i dodatke (aditive) koji su nužni za održavanje njihove stabilnosti te nečistoće koje proizlaze iz proizvodnog postupka uključujući radioaktivne tvari i ge-netski modificirane mikroorganizme i genetski modificirane organizme,

• Učinci industrijske i velike nesreće su sve neposredne ili posredne, trenutačne ili odgođe-ne nepovoljne posljedice izazvane tim nesrećama na zdravlje i život ljudi, materijalna do-bra i okoliš,

• Uređaj je oprema ili dio opreme postrojenja koji podrazumijeva: strojeve, oruđa/alate, električne provodnike, cjevovode, željezničke kolosijeke i iskrcajne dokove u sklopu pos-trojenja, uključujući i skladišta te brane i sl. što je nužno za obavljanje djelatnosti operate-ra,

• Velika nesreća je događaj, odnosno nekontrolirana pojava izazvana velikom emisijom, požarom ili eksplozijom i sl., koji su uzrokovani nekontroliranim razvitkom događanja ti-jekom djelovanja u postrojenju u kojem su prisutne opasne tvari te jedna ili više tih opas-nih tvari i/ili njihovih spojeva nastalih uslijed događaja, odnosno nekontrolirane pojave koje dovode u ozbiljnu trenutačnu ili odgođenu – naknadnu opasnost ljudsko zdravlje i ži-vot, materijalna dobra i/ili okoliš, unutar postrojenja i/ili izvan postrojenja,

• Verifikacija je standardizirani postupak kojim se osigurava pouzdanost, točnost i vjerodo-stojnost izvješća o emisijama u okoliš te njegova usklađenost s propisanim uputama o praćenju i izvješćivanju,

• Zahvat u okoliš je privremeno ili trajno djelovanje čovjeka koje bi moglo utjecati na oko-liš, za koje je potrebno ishoditi odgovarajuće odobrenje za realizaciju,

14 od 116


• Zaključci o NRT-u su dokumenti koji sadrže dijelove referentnog dokumenta o NRT-u kojima se propisuju zaključci o najboljim raspoloživim tehnikama, opis najboljih raspolo-živih tehnika, podatke za procjenu primjenjivosti NRT-a tehnika, razine emisija povezanih s najboljim raspoloživim tehnikama, povezano praćenje procesnih pokazatelja i emisija, povezane razine potrošnje i prema potrebi odgovarajuće mjere za oporavak lokacije,

• Zainteresirana javnost je javnost na koju utječe ili bi moglo utjecati odlučivanje o okoli-šu, ili ima interes u odlučivanju o okolišu; udruge civilnog društva koje djeluju na područ-ju zaštite okoliša i ispunjavaju sve uvjete sukladno ovom Zakonu smatrat će zainteresira-nima,

• Zaštita okoliša je skup odgovarajućih aktivnosti i mjera kojima je cilj suzbiti opasnosti za okoliš i nastanak oštećenja i/ili onečišćenja okoliša, smanjivanje i/ili otklanjanje šteta na-nijetih okolišu te povrat okoliša u stanje prije nastanka oštećenja,

• Zdravstvena ekologija je znanstveno stručna disciplina koja se bavi pitanjima zdravlja i bolesti ljudi koji su uvjetovani čimbenicima okoliša; to je i teorija i praksa praćenja, drža-nja pod kontrolom te sprječavanja negativnog djelovanja na zdravlje štetnih čimbenika okoliša,

• Značajna promjena je svaki zahvat i/ili njegova izmjena, uključujući promjenu prirode rada i/ili funkcioniranja i/ili opsega rada, postrojenja, postrojenja za izgaranje, postrojenja za spaljivanje ili postrojenja za suspaljivanje otpada koja prema mišljenju nadležnih tijela može imati značajan negativan utjecaj na zdravlje ljudi ili na okoliš.

2.1 Vrste zaštite okoliša2

U svezi s pojmovnim određenjem zaštite okoliša obično se postavljaju pitanja: tko ili što mora biti zaštićeno (zaštićeni objekt) i od čega to valja zaštititi (vrsta opasnosti). S tim u svezi ako se okoliš razmatra sa stajališta zaštićenog objekta, moguće je razlikovati medijalnu, kauzalnu, vitalnu i integriranu zaštitu okoliša, a za svaku od ovih pojedinih vrsta zaštite ka-rakterističan je, u pravilu, i poseban regulativni pristup.

• Medijalna zaštita okoliša je usmjerena na medije okoliša tj. sastavnice - tlo, zrak i vodu pri čemu svaki od postojećih medija/sastavnica zahtijeva zasebnu i cjelovitu re-gulaciju. Načini li se analiza europske legislative te usporedi li se europska pravne ste-čevina, može se zaključiti da samostojno zakonodavstvo o zaštiti tla, za razliku od za-kona o zaštiti voda i zraka, još uvijek ne postoji. Naime, unatoč brojnim ljudskim ak-tivnostima koje ovise o tlu te načinu korištenja zemljišta, u Republici Hrvatskoj, kao niti u EU, nije uspostavljen zakonski okvir za zaštitu tla i zemljišta na način na koji su zaštićene druge sastavnice okoliša. Trenutno u Republici Hrvatskoj postoji cijeli niz važnih zakona i njihovih provedbe-nih dokumenata u kojima se uređuju pojedina pitanja vezana uz tlo kao što su Zakon o

15 od 116


poljoprivrednom zemljištu11, Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje osobito vrijednog obradivog (P1) i vrijednog obradivog (P2) poljoprivrednog zemljišta12, Pravilnik o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta13, Pravilnik o zaštiti poljop-rivrednog zemljišta od onečišćenja14, Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta15 itd.

• Kauzalna (posljedična) zaštita okoliša je usmjerena na posljedice unosa opasnih one-čišćujućih tvari u okoliš i postupanje s njima. Ova vrsta zaštite okoliša odnosi se na veliki broj područja ljudske djelatnosti iz kojih onečišćujuće tvari mogu dospjeti u okoliš, a odlikuju se jednim ili više značajki opasnosti (toksičnost, radioaktivnost, ek-splozivnost, zapaljivost, kancerogenost, itd.).

• Vitalna zaštita okoliša usmjerena je prema neposrednoj zaštiti životinjskih i biljnih vrsta, što je uređeno Zakonom o zaštiti prirode6. Postoje i posebni propisi kojima se štite rijetke životinjske i biljne vrste, propisi koji uređuju pitanja lova i ribolova itd.

• Integrirana zaštita okoliša nije orijentirana na pojedine parcijalne dijelove, već na či-tavo područje zaštite, u čijem okviru mogu biti konkurentni i komplementarni zakon-ski propisi zaštite16. Konkurentni su, primjerice, oni propisi zaštite koji uređuju pros-torno planiranje, te je među njima potrebno uspostaviti optimum ravnoteže. Komple-mentarni se propisi međusobno dopunjavaju, a u njih se ubrajaju oni koji reguliraju te-hničku zaštitu i zaštitu zdravlja.

2.2 Ekosustavni pristupi zaštiti okoliša

Kada se govori o teorijama ili ekosustavnim pristupima zaštite okoliša potrebno je spomenuti tri dominirajuća koji odražavaju različite etičke stavove čovjeka prema prirodi i okolišu, a to su: antropocentrični ekosustavni pristup, ekocentrični i resursno-ekonomski eko-sustavni pristup, koji imaju sljedeće značajke:

• Antropocentrični ekosustavni pristup zaštiti okoliša polazi od toga da je zaštita okoli-ša namijenjena isključivo zdravlju i životu ljudi i općem blagostanju čovječanstva. Dakle, ta se teorija temelji na filozofskom shvaćanju ekološke etike po kojem čovjek ima obvezu zaštititi pojedine elemente okoliša u skladu sa svojim interesima, odnosno da je čovjek u središtu svijeta i sve oko njega služi njegovim potrebama16.

• Ekocentrični ekosustavni pristup zaštiti okoliša polazi od prirode kao vrijednosti za sebe, što vrijedi i za njenu zaštitu, bez obzira na njene funkcije za čovjeka, dakle pri-roda ima vlastito pravo egzistencije. Drugim riječima, ova teorija polazi od filozofske ekološke etike da svi entiteti/sadržaji prirode (ljudi, flora, fauna, zrak, voda itd.) pos-jeduju vrijednosti u integritetu prirode, odnosno svako od njih egzistira u interesu cje-line.

• Resursno-ekonomski ekosustavni pristup zaštiti okoliša koncentrirana je na zaštitu prirodnih izvora, pogotovo neobnovljivih, uvažavajući tako interese budućih generaci-

16 od 116


ja. Za razliku od regulativno-centraliziranog modela zaštite okoliša, ova teorija se u većoj mjeri oslanja na sustav tržišne zaštite. No ovdje se postavljaju dva bitna zahtje-va, od kojih prvi traži definiranje vlasništva nad dotičnim prirodnim resursima, a drugi traži definiranje tržišne cijene onečišćenja okoliša, što se prema nekim autorima podu-dara sa koncepcijom održivog razvoja16.

• Zemljocentrični ekosustavni pristup zaštiti okoliša ‐ Iako je prema zastupljenosti da-nas općenito dominantan antropocentrični ekosustavni pristup zaštiti okoliša, potrebno je naglasiti da je on, s obzirom na najnovije biološke i humanističke znanstvene spoz-naje, vrlo dvojben. Naime, s obzirom da je upitna postavka shvaćanja zaštite okoliša samo s obzirom na neposrednu čovjekovu potrebu, te nije dovoljno obuhvatno i uni-verzalno, već je to zaštita cjelokupne prirode, odnosno ukupnog ekosustava, neki znanstvenici tvrde da je nužna i poželjna evolucija antropocentričnog ekosustavnog pristupa zaštiti okoliša prema ekocentričnom pristupu kao sveobuhvatnom. Još strože zahtjeve postavljaju znanstvenici koji govore o potrebi za okretanjem ka zemljocentri-čnom pristupu zaštiti okoliša pri čemu nam vodilja treba biti Univerzalna deklaracija o pravima Majke Zemlje iz 2010. godine17,18. Naime, svjetski se znanstvenici, pa tako i hrvatski, zalažu da se dosadašnje pravo zaštite okoliša unaprijedi dosezima zemljocen-tričnog sustava, uz ustrojavanje novog institucionalnog okvira očuvanja prirode i čov-jekova okoliša uvođenjem tzv. prava divljine i to na globalnoj i nacionalnoj razini.

Slika 1. Zaštita okoliša je praksa zaštite okoliša za dobrobit prirodnog okoliša i ljudi

Naši znanstvenici L. Runko Luttenberger, A. Luttenberger i drugi19-21, zalažu se za ug-radnju pojedinih postignuća ovog novog zemljocentričnog pristupa zaštiti okoliša u propise središnje vlasti i lokalnih zajednica. Ovo obrazlažu činjenicom da je danas u

17 od 116


RH razvijena ekološka svijest, te se u institucionalnom okviru očuvanje prirode i čov-jekova okoliša navodi kao ustavna kategorija, a aktivnosti i utjecaji ekoloških udruga su u porastu. Nadalje, u prilog unapređenja legislative bi se na ovaj način unaprijedio naš pravni sustav, s obzirom da je danas korištenje prava u ekološkim predmetima otežano jer se zahtijeva utvrđivanje uzročno-poslijedične veze između štete i štetne ra-dnje što je teško dokazivo u ekološkim predmetima.

2.3 Zaštita okoliša u Europskoj uniji

S obzirom da okoliš po svojoj prirodi nadilazi političke, pravne i ljudske granice, neo-phodna je suradnja među državama članicama Europske unije između EU i ostatka svijeta, jer njihovu poveznicu čine različiti problemi vezani uz okoliš od suša i poplava do onečišćenja i prijetnji europskom bogatom prirodnom kapitalu i bioraznolikosti.

Glavni ciljevi politike zaštite okoliša EU su unaprjeđenje i zaštita prirodnog kapitala, promicanje gospodarstva koje se temelji na učinkovitom iskorištavanju resursa i zaštita zdrav-lja ljudi. Usklađenom strategijom zaštite okoliša na području cijele EU osigurava se poveza-nost politika zaštite okoliša svih njenih članica, te s obzirom na važnost zakonodavstva o zaš-titi okoliša za mnoge poslovne sektore, osiguravaju se i jednaki uvjeti za obavljanje poslovnih djelatnosti.

Europska politika okoliša temelji se na načelima opreza, prevencije i uklanjanja zaga-đenja tamo gdje ono nastaje, jednako kao i na načelu zagađivač plaća. Višegodišnji akcijski programi za okoliš okvir su za buduće aktivnosti cjelokupne politike okoliša. Oni su sastavni dio horizontalnih strategija te se uzimaju u obzir prilikom međunarodnih pregovora o okolišu. Vrlo važnu ulogu ima i sama provedba.

Pravna osnova – je sadržana u odredbama Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a), a nadležnost EU se proteže na sva područja politike okoliša kao što su zagađenje zraka i vode, upravljanje otpadom i klimatske promjene22.

O politici okoliša počelo se raspravljati na sastanku Europskog vijeća održanom u Pa-rizu 1972. godine na kojem su europski predsjednici država i vlada izrazili potrebu za zajed-ničkom politikom okoliša cijele Europske zajednice koja je tada trebala pratiti gospodarski razvoj te zatražili pokretanje akcijskog programa. Nakon toga, jedinstvenim europskim aktom iz 1987. godine uveden je novi naslov Okoliš koji je bio prva pravna osnova za politiku okoli-ša s ciljem očuvanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog zdravlja i osiguranja racionalnog koriš-tenja prirodnih resursa. Kasnijim revizijama Ugovora o funkcioniranju Europske unije jačala je predanost Europe zaštiti okoliša i uloga Europskog parlamenta u njezinom razvoju.

Ugovorom iz Maastrichta, Nizozemska, 1993. godine okoliš je postao službeno podru-čje politike EU, uveden je postupak suodlučivanja te je sustav glasovanja kvalificiranom ve-ćinom u Vijeću postao opće pravilo. Šest godina kasnije, Ugovorom iz Amsterdama, Nizo-zemska, 1999. godine uvedena je obveza prema kojoj politika okoliša mora postati sastavnim dijelom svih sektorskih politika EU u svrhu promicanja održivog razvoja.

18 od 116


Poseban cilj Ugovora iz Lisabona, Portugal, 2009. godine bio je borba protiv klimats-kih promjena, baš kao i održivi razvoj u odnosima sa trećim zemljama. Nova pravna osobnost omogućila je EU sklapanje međunarodnih ugovora.

2.4 Opća načela zaštite okoliša u Europskoj uniji

Europska politika okoliša temelji se na načelima opreza, prevencije i uklanjanja za-gađenja tamo gdje ono nastaje, jednako kao i na načelu zagađivač plaća.

Načelo predostrožnosti je instrument za upravljanje rizicima koji se može primije-niti kada zbog određene aktivnosti ili politike znanstveno nije posve jasno predstavlja li to potencijalan rizik za ljudsko zdravlje ili okoliš. Ako na primjer nakon objektivne znan-stvene analize i dalje postoji određena sumnja da neki proizvod može imati opasne poslje-dice, mogu se dati upute da se taj proizvod prestane distribuirati ili da se povuče sa tržišta kako bi se spriječio štetan utjecaj na ljudsko zdravlje ili okoliš. Takve mjere moraju biti nediskriminirajuće i proporcionalne te se moraju ponovno preispitati kada bude dostupno više znanstvenih podataka.

Slika 2. Zgrada Europske komisije, Brisel, Belgija Načelo onečišćivač plaća sastavni je dio Direktive o odgovornosti za okoliš23 čiji

je cilj spriječiti ili popraviti ekološku štetu nastalu na zaštićenim vrstama, prirodnim staniš-tima, vodi i tlu. Štetu u okolišu trebalo bi sprječavati i otklanjati promicanjem načela one-čišćivač plaća, kako je navedeno u Ugovoru i u skladu s načelom održivog razvoja.

19 od 116


Gospodarski subjekti koji se bave određenim profesionalnim djelatnostima kao što je prijevoz otrovnih tvari ili djelatnostima koje podrazumijevaju ispust u vode, moraju poduzeti preventivne mjere u slučaju neposredne prijetnje za okoliš. Ako je do štete već došlo, obvezni su poduzeti odgovarajuće mjere kako bi štetu ispravili i platiti troškove. Opseg ove direktive tri se puta širio kako bi obuhvatio upravljanje otpadom iz industrije za preradu mineralnih sirovina, upravljanje mjestima geološkog skladištenja i sigurnost od obalnih postrojenja za naftu i plin.

Nadalje, uključivanje ekologije u ostala područja politike EU postalo je važan koncept europske politike od kada se prvi puta pojavilo kao inicijativa Europskog vijeća 1998. Protek-lih je godina integracija politike okoliša zabilježila znatan napredak u području energetske politike što se očituje u paralelnom razvoju klimatskog i energetskog paketa EU.

Zakonodavstvo EU u području zaštite okoliša obuhvaća oko 300 pravnih dokumenata (uredbi, direktiva, odluka), a koji su razvrstani u devet skupina. Te skupine obuhvaćaju hori-zontalno zakonodavstvo: kvalitetu zraka, gospodarenje otpadom, kvalitetu voda, zaštitu priro-de, kontrolu industrijskog onečišćenja, kemikalije i genetski modificirane organizme (GMO), buku te nuklearnu sigurnost i zaštitu od zračenja. U skladu s europskim zakonodavstvom, Republika Hrvatska prati stanje okoliša i upravlja utjecajima na okoliš na takav način i u onoj mjeri u kojoj se jamči dugoročna i cjelovita zaštita okoliša, uz gospodarski napredak i socijal-ni boljitak, kako bi se s vremenom postigli uvjeti za ostvarenje koncepta održivog razvoja.

Horizontalno zakonodavstvo EU čine direktive kojima se regulira zaštita okoliša i sro-dna područja. Ono propisuje postupke i mehanizme za integriranje skrbi za okoliš i odluke koje se donose u javnom i privatnom sektoru, vezane osobito za korištenje zemljišta i uprav-ljanje prirodnim dobrima. Horizontalno zakonodavstvo EU uključuje sljedeće direktive:

• Direktiva 2011/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (kodifikacija) (SL L 26, 28.1.2012);

• Direktiva 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osigura-vanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu (SL L 156, 25.6.2003);

• Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka pojedinih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21.7. 2001.);

• Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o indus-trijskim emisijama (integrirano sprječavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010.);

• Direktiva Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari (SL L 10, 14.1.1997.);

• Direktiva 2003/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2003. koja mi-jenja Direktivu Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari (SL L 345, 31.12.2003.);

20 od 116


• Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2. 2003.);

• Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovor-nosti za okoliš u pogledu sprječavanja i otklanjanja štete na okolišu (SL L 143, 30.4.2004.);

• Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostav-ljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o morskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008.);

• Direktiva 2001/116/EZ Komisije od 20. prosinca 2001. o prilagodbi tehničkom nap-retku Direktive Vijeća 70/156/EEZ o približavanju zakona zemalja članica koji se od-nose na homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica (SL L 18, 21.01.2002.);

• Direktiva 1999/94/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o dostup-nosti podataka za potrošače o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisijama CO2 u vezi s prodajom novih osobnih automobila (SL L 12, 18.1.2000). U odnosu na početke kreiranja europske politike zaštite okoliša Europa se danas suo-

čava s najvećim ekološkim izazovima. Danas se naglasak stavlja na sustavan pristup te se uzimaju u obzir veze među različitim temama koje obuhvaća zaštita okoliša. Zaštita okoliša zahtjevna je i vrlo skupa politika EU, što s godinama postaje sve očitije. Ona nije sektor u klasičnom smislu, kao druge politike EU. Upravo suprotno, ona je važan dio svih segmenata ljudskog života – od zdravlja i ljudskih prava do socijalne pomoći i ekonomskog razvitka – te bi se stoga na okoliš trebalo referirati u svakom od njih. Iz godine u godinu veličina i slože-nost propisa raste i zahtijeva izrazitu predanost i razumijevanje svih onih na koje se ti propisi odnose.

Pojedina proširenja EU su u prošlosti rezultirala poboljšanjem njegove politike zaštite okoliša jer su članice koje su imale značajnije iskustvo u zaštiti okoliša utjecale na stvaranje politike EU u pozitivnom smislu, promičući svoje nacionalne politike uključivanjem u EU. Ne smije se zaboraviti da članice EU imaju različite stavove spram zaštite okoliša – neke su ambicioznije od dugih, u nekima je svijest javnosti o važnosti zaštite okoliša na visokoj razini, a nekima nedostaje i odlučnosti vlade i poticaja javnosti za uvođenje odnosno provođenje promjena.

Nakon više od četiri desetljeća kreiranja politika na razini EU veliki dio našeg okoliša zaštićen je europskim zakonodavstvom. Međutim, ostaje nam još uvijek neriješen problem dosljedne provedbe tih politika u svim članicama EU, što je ključni izazov koji treba riješiti kako bi svi imali potpunu korist od tih zakona.

21 od 116


3. O PRAVU OKOLIŠA

Vrlo važna značajka prava okoliša je njegova heterogenost, no bez obzira na to, u cje-linu ga povezuje njegov cilj koji se želi ostvariti, a taj cilj je zaštita okoliša. Pravo okoliša djelomično pripada međunarodnom (Međunarodni ugovori, Konvencije i sl.), djelomično na-cionalnom pravu (Ustav, zakoni i provedbeni akti), a djelomično i građanskom pravu.

Pravo okoliša, kako nacionalno tako i međunarodno, ima ogromnu važnost u zaštiti i unaprjeđenju prirodnog okoliša, izgradnji društava na načelima održivog razvoja te uvažava-nju kriterija koji suštinski utječu na kakvoću života. Pravo okoliša (eng. Environmental law, njem. Umweltrecht) po svojoj je prirodi interdisciplinarno i teško ga je definirati upravo zbog njegove interdisciplinarnosti, a što i uzrokuje poteškoće u pronalasku njegove definicije u pravnoj literaturi.

Ipak se, prema nekim autorima24, može reći da pravo okoliša obuhvaća sve pravne norme u materijalnopravnom, organizacijskom i postupovnom smislu koje se odnose na zašti-tu okoliša, racionalno gospodarenje okolišem, uspostavljanje prijašnjeg stanja i planiranje svih postupaka i radnji kojima je cilj uravnotežiti prirodne i umjetno stvorene elemente okoli-ša u njihovoj međusobnoj povezanosti te tako spriječiti štetne utjecaje na samu prirodu.

3.1 Načela prava okoliša i zaštite okoliša

Poznavanje osnovnih načela prava okoliša od presudnog je značenja kako za onoga tko pravne norme stvara, tako i za onoga tko ih primjenjuje. Zakonodavcu su osnovna načela okosnica pri razradi pravnog sustava, a onome tko primjenjuje pravne norme, pak, osnovna načela su putokaz pri njihovoj interpretaciji. To se posebno odnosi na slučajeve kad u tekstu pravne norme nema izravnog odgovora na postavljeni problem ili kad sama gramatička ili logička interpretacija nisu dostatne za pronalaženje rješenja koje će biti u skladu s općim du-hom određenog pravnog sustava2.

Za pravo okoliša svake zemlje, pa tako i Republike Hrvatske, važna su načela koja proizlaze iz ustava te zemlje, uz nužno uvažavanje općevažećih načela prirodnih znanosti, pri čemu je vrlo važno da zakonodavstvo ta načela prihvati i razradi.

Zaštita okoliša u Republici Hrvatskoj temelji se na uvažavanju općeprihvaćenih načela zaštite okoliša, a prema Zakonu o zaštiti okoliša3 to su:

• Načelo održivog razvitka - Prilikom usvajanja polazišta, donošenja strategija, plano-

va i programa te propisa, i njihovoj provedbi, Hrvatski sabor, Vlada Republike Hr-vatske, županije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi i općine, u okviru svog djelok-ruga, moraju poticati održivi razvitak. U svrhu poticanja održivog razvitka zahtjevi za-štite okoliša uređeni Zakonom o zaštiti okoliša i posebnim propisima moraju biti uk-

22 od 116


ljučeni u pripreme i provedbu utvrđenih polazišta i aktivnosti na svim područjima go-spodarskog i socijalnog razvitka.

• Načelo predostrožnosti - Pri korištenju okoliša treba štedljivo koristiti sastavnice okoliša i njima upravljati vodeći računa o mogućnostima ponovnog korištenja prirod-nih i materijalnih dobara, te vodeći računa o sprječavanju onečišćivanja okoliša, mo-gućem nastanku šteta po okoliš i izbjegavanju stvaranja otpada, u najvećoj mogućoj mjeri. Granične vrijednosti emisija, standardi kakvoće okoliša, pravila postupanja i druge mjere zaštite okoliša moraju biti određene propisom, odnosno odgovarajućim aktom, a svako djelovanje na okoliš mora biti planirano i izvedeno na način da uzrokuje što manje opterećivanje okoliša, vodeći pri tome računa o racionalnom korištenju prirod-nih dobara i energije. Radi izbjegavanja rizika i opasnosti po okoliš, pri planiranju i izvođenju zahvata treba primijeniti sve utvrđene preventivne mjere zaštite okoliša što podrazumijeva korište-nje dobrih iskustava, kao i uporabu proizvoda, opreme i uređaja te primjenu proizvod-nih postupaka i sustava održavanja projektiranih parametara postrojenja, koji su naj-povoljniji po okoliš. U cilju preventivnosti, prilikom korištenja okoliša, primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike i u svijetu priznati sustavi održavanja postrojenja. Operater, koji svojim djelovanjem ili propuštanjem djelovanja na koje je obvezan pro-pisom ili odgovarajućim aktom, uzrokuje rizik po okoliš, ili nanosi štetu u okolišu, obvezan je, o svom trošku bez odgađanja poduzeti nužne mjere zaštite da se izbjegne rizik i šteta u okoliš. Kada prijeti opasnost od stvarne i nepopravljive štete za zdravlje ljudi i okoliš, ne smi-je se odgađati poduzimanje nužnih zaštitnih mjera, pa ni u slučaju kada ta opasnost ni-je u cijelosti znanstveno istražena. Odustat će se, odnosno neće se djelovati, obavljati djelatnost i/ili obaviti zahvat, koji imaju znanstveno dokazanu ili pretpostavljenu vjerojatnost štetnog i trajno štetnog ut-jecaja na okoliš, a osobito na sastavnice okoliša – bioraznolikost i krajobraz.

• Načelo očuvanja vrijednosti prirodnih dobara, bioraznolikosti i krajobraza - Pri-rodna dobra i krajobrazne vrijednosti treba nastojati očuvati na razini obujma i kakvo-će koji ne ugrožavaju zdravlje i život čovjeka i nisu štetni za biljni i životinjski svijet, te ih koristiti na održivi način tako da se ne umanjuje njihova vrijednost za buduće na-raštaje. Tlo je neobnovljivo dobro i mora se koristiti održivo uz očuvanje njegovih funkcija. Nepovoljni učinci na tlo moraju se izbjegavati u najvećoj mogućoj mjeri. Zahvati u okoliš koji mogu imati štetni učinak na bioraznolikost i krajobraznu raznoli-kost i vrijednost, te očuvanje prirodnog genetskog sklada i sklada prirodnih zajednica, živih organizama i tvari, nisu dopušteni, ukoliko se u postupku u skladu s ovim Zako-nom i posebnim propisima ne odluči drukčije.

23 od 116


• Načelo zamjene i/ili nadomještanja - Djelovanje, odnosno planirani zahvat koji bi mogao imati štetni utjecaj na okoliš potrebno je zamijeniti djelovanjem, odnosno zah-vatom koji predstavlja znatno manji rizik za okoliš, što se utvrđuje u postupcima ure-đenim Zakonom o zaštiti okoliša.

• Načelo otklanjanja i sanacije štete u okolišu na izvoru nastanka - Ako je šteta u okolišu nastala kao rezultat djelovanja ili propuštanja propisanog obveznog djelovanja operatera, odnosno kao rezultat obavljanja djelatnosti fizičke ili pravne osobe, oni su dužni otkloniti, odnosno sanirati štetu u okolišu prvenstveno na izvoru nastanka.

• Načelo cjelovitog pristupa - Svrha načela cjelovitog pristupa je sprječavanje i/ili svo-đenje rizika za okoliš na najmanju moguću mjeru rizika za okoliš u cjelini. Zahtjevi za visokom razinom zaštite okoliša i poboljšanjem kakvoće okoliša obvezni su sastavni dio svih polazišta kojima je cilj uravnoteženi gospodarski razvitak, a osiguravaju se sukladno načelu održivog razvitka. Kod izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja mora se posebno uzimati u obzir prikladnost zahvata s obzirom na poznate rizike od prirodnih nepogoda, pouzda-nost postojećih i planiranih mjera za smanjivanje rizika od prirodnih nepogoda, osjet-ljivost okoliša na određenom prostoru, odnos prema skladu i vrijednostima krajobraza, odnos prema neobnovljivim i obnovljivim prirodnim dobrima, kulturnoj baštini i ma-terijalnim dobrima, te ukupnost njihovih međusobnih utjecaja i međusobnih utjecaja postojećih i planiranih zahvata na okoliš. Strateškom procjenom okoliša ne dovode se u pitanje pojedinačni postupci procjene utjecaja na okoliš, niti drugi zakonom propisani postupci.

• Načelo suradnje - Održivi razvitak sukladno Zakonu o zaštiti okoliša postiže se sura-dnjom i zajedničkim djelovanjem Hrvatskoga sabora, Vlade, županija, Grada Zagreba, velikih gradova, gradova i općina te svih drugih dionika u cilju zaštite okoliša, svako-ga u okviru svoje nadležnosti i odgovornosti. Država osigurava suradnju i solidarnost u rješavanju globalnih i međudržavnih pitanja zaštite okoliša, posebno kroz međunarodne ugovore, suradnjom s drugim državama i sklapanjem odgovarajućih sporazuma te obavješćivanjem drugih država o prekograni-čnim utjecajima na okoliš, o ekološkim nesrećama, kao i međunarodnom razmjenom informacija o okolišu. Vlada, županije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi i općine, u okviru svoga djelok-ruga, solidarno i zajednički sudjeluju u provedbi zaštite okoliša iz svoje nadležnosti, kako bi osigurale provedbu učinkovitih mjera zaštite okoliša na svom području.

• Načelo onečišćivač plaća - Onečišćivač snosi troškove nastale onečišćavanjem okoli-ša. Ovi troškovi obuhvaćaju troškove nastale u vezi s onečišćavanjem okoliša uključu-jući i troškove procjene štete, procjene nužnih mjera i troškove otklanjanja štete u oko-lišu. Onečišćivač snosi i troškove praćenja stanja okoliša i primjene utvrđenih mjera te tro-škove poduzimanja mjera prevencije od onečišćivanja okoliša, bez obzira na to da li su ti troškovi nastali kao rezultat propisane odgovornosti za onečišćavanje okoliša, odno-sno ispuštanjem emisija u okoliš ili kao naknade utvrđene odgovarajućim financijskim

24 od 116


instrumentima, odnosno kao obveza utvrđena propisom o smanjivanju onečišćivanja okoliša.

• Načelo pristupa informacijama i sudjelovanja javnosti - Javnost ima pravo pristupa informacijama o okolišu kojima raspolaže tijelo javne vlasti i osobe koje tijelo javne vlasti nadzire te osobe koje informacije čuvaju za tijelo javne vlasti. Javnost ima pravo na pravodobno obavješćivanje o onečišćavanju okoliša, uključujući informacije o opasnim tvarima i djelatnostima, informacije o poduzetim mjerama i s tim u svezi pristup podacima o stanju okoliša. Javnost ima pravo sudjelovati u postupcima utvrđivanja polazišta, izrade i donošenja strategija, planova i programa, te izrade i donošenja propisa i općih akata u vezi sa za-štitom okoliša. Javnost ima pravo sudjelovati u postupcima koji se vode na zahtjev nositelja zahvata i operatera sukladno Zakonu o zaštiti okoliša.

• Načelo poticanja - Vlada, županije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi i općine, u skladu sa svojim nadležnostima, potiču djelatnosti i aktivnosti u svezi sa zaštitom oko-liša koje sprječavaju ili smanjuju onečišćavanje okoliša, kao i zahvate u okoliš koji smanjuju uporabu tvari, sirovina i energije, te manje onečišćuju okoliš ili ga iskorišta-vaju u dopuštenim granicama. Vlada, županije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi, općine i pravne osobe s javnim ovlastima u području zaštite okoliša dužni su poticati informiranje, izobrazbu i pouča-vanje javnosti o zaštiti okoliša i održivom razvitku i utjecati na razvijanje svijesti o za-štiti okoliša u cjelini. Vlada odgovarajućim mjerama može poticati pravne i fizičke osobe koje obavljaju go-spodarske djelatnosti na učinkovitije provođenje mjera zaštite okoliša. Vlada, županije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi i općine, u okviru svoga djelok-ruga, s onečišćivačima i njihovim asocijacijama mogu sklapati sporazume o dobro-voljnim mjerama koje oni provode u svrhu dodatnog smanjivanja opterećenja na oko-liš.

• Načelo prava na pristup pravosuđu - Svaka osoba (građanin i druga fizička, te prav-na osoba, njihove skupine, udruge i organizacije) koja smatra da je njezin zahtjev za informacijom u pitanjima zaštite okoliša zanemaren, neosnovano odbijen, bilo djelo-mično ili u cijelosti, ili ako na njega nije odgovoreno na odgovarajući način, ima pravo na zaštitu svojih prava sukladno posebnom propisu o pravu na pristup informacijama. U svrhu zaštite prava na zdrav život i održiv okoliš te u svrhu zaštite okoliša i pojedi-nih sastavnica okoliša i zaštite od štetnog utjecaja opterećenja, osoba koja učini vjero-jatnim svoj pravni interes i osoba koja zbog lokacije zahvata i/ili zbog prirode i/ili ut-jecaja zahvata može, u skladu sa zakonom, dokazati da joj je trajno narušeno pravo, ima pravo osporavati postupovnu i materijalnu zakonitost odluka, čina i propusta tijela javne vlasti putem nadležnog tijela i/ili nadležnog suda, u skladu sa zakonom.

25 od 116


4. PRAVO OKOLIŠA U PRAVNOM PORETKU RH

Republika Hrvatska se rano uključila u svjetske i europske procese dogovaranja o odr-živom razvitku pa je već 1972. godine, uoči održavanja I. konferencije UN posvećene pita-njima zaštite okoliša u Stockholmu, donijela Rezoluciju o zaštiti čovjekove sredine25. U vrije-me održavanja Svjetskog sastanka na vrhu o okolišu i razvitku u Riju 1992. godine, donesena je Deklaracija o zaštiti okoliša26 kojom se Republika Hrvatska opredijelila za održivi razvitak koji kao načelo mora biti uključeno u sve aktivnosti i to na svim područjima gospodarskog i socijalnog razvitka države.

I u načelima razvitka Republike Hrvatske koja su usvojena u lipnju 2001., Vlada Re-publike Hrvatske se je ponovno odredila da će se razvitak Hrvatske u 21. stoljeću zasnivati na konceptu održivosti, a u ovom dokumentu se navodi da preobražaj u uspješno društvo 21. stoljeća zahtijeva nastavak krupnih, sveobuhvatnih i neodgodivih promjena i postavljanje te-melja europske Hrvatske kao civilnog, ekonomski uspješnog i demokratskog društva. Ovo je značilo nastavak izgradnje djelotvorne pravne države, aktivno prihvaćanje globalnih integra-cijskih procesa, promjenu odnosa između pojedinca i društva, promjenu mentaliteta i izgrad-nju prepoznatljivog identiteta te osiguravanje standarda koji su Republici Hrvatskoj kasnije i omogućili punopravno članstvo u Europskoj uniji.

Republika Hrvatska je na području zaštite okoliša stranka ili sudionik mnogobrojnih međunarodnih pravnih instrumenata: konvencija, sporazuma, protokola i sl., putem kojih os-tvaruje međunarodnu suradnju na više razina i to: multilateralno ili bilateralno te regionalno i/ili subregionalno.

Za poštivanje kriterija održivog razvitka, prema našem uvaženom pravnom stručnjaku i znanstveniku A. Luttenbergeru27, potrebno je uskladiti tri komponente nužne za definiranje održivog razvitka, a to su: gospodarska, socijalna i komponenta okoliša. S tim u svezi, pitanje zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj pravno je uređeno u brojnim dokumentima, od Ustava, preko zakona do različitih provedbenih akata kojima je regulirano to područje. Naime, ustav-nopravno uređenje pitanja okoliša i njegove zaštite vrlo je važno s obzirom da sve zakonske i druge norme moraju biti u potpunosti usklađene s ustavom. Ustavnopravnim normama zaštite okoliša smatraju se sve norme koje su sadržane, a koje se odnose na zaštitu okoliša.

4.1 Ustav RH kao temeljni izvor prava okoliša Ustav Republike Hrvatske očuvanje prirode i okoliša je uveo kao jednu od najviših

vrednota ustavnog poretka Republike. Okoliš je našao uporište u čl. 70. Ustava Republike Hrvatske28 kojim se jamči pravo na zdravi život pojedinaca i zajednice.

Za razliku od čl. 59. koji određuje da se svakome građaninu jamči pravo na zdravstve-nu zaštitu, pravo na zdrav život iz čl. 70. izvire iz problematike okoliša, o čemu se govori i dalje u istom članku te se izričito specificira i posebno pravo građana na zdrav okoliš.

26 od 116


Naime, pravo na zdrav okoliš traži zdravo ljudsko stanište, što znači čistu vodu, zrak, tlo koji nisu onečišćeni i ne postoji rizik od ugrožavanja ljudskog zdravlja. Zato je pravo na zdrav okoliš povezano sa obvezom države na suzdržavanja od bilo kakvog izravnog ili neiz-ravnog miješanja u uživanje prava na zdrav okoliš; sprječavanja trećih subjekata poput korpo-racija da se na bilo koji način upliću u uživanje prava na zdrav okoliš, kao i na usvajanja nuž-nih mjera da se postigne puno ostvarenje prava na zdrav okoliš29. Stoga i u istom članku 70. stoji da su građani, državna, javna i gospodarska tijela i udruge dužni, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

Taj članak pokazuje da se i Republika Hrvatska pridružila onim zemljama koje su osi-gurale normativnu poziciju mjera koje se odnose na pravo na zdravi život, a isti može postoja-ti samo u zdravom okolišu. Pravo na zdrav okoliš pretpostavka je prava na zdravi život. Na ovaj način hrvatski zakonodavac izrijekom je uveo u najviši pravni akt norme prava okoliša.

Slika 3. Ustav Republike Hrvatske Prema našem uvaženom znanstveniku A. Bačiću24, a govoreći o ustavnim vrednota-

ma Ustava RH, uzima se da su okvirne reference koje pripadaju većini tih vrednota poznate i prihvaćene što proizlazi kao rezultat napora suvremenog svijeta da se uspostavi slobodna i demokratska država. Naime, bez sustava vrednota ustavna bi praksa preuzela rizik favorizira-nja jedne posebne vrednote ili prava na pristrani način iskrivljavajući ih u njihovu suprotnost, zapravo legitimirajući nepravdu u ime ustavnog prava.

27 od 116


Danas su ustavne vrednote izraz globalnih vrednota koje treba uspostavljati kako na globalnoj tako i na nacionalnoj razini. Zato se, kada je riječ o tzv. zelenim ustavima29, tj. onim ustavima koji govore o prirodi, okolišu i njihovoj zaštiti, a takvim se smatra i hrvatski Ustav, sve više govori o potrebi harmoniziranja vrednota, u ovom slučaju vrednote okoliša i drugih respektivnih ustavnih vrednota, prije svega vladavine prava.

4.2 Deklaracija o zaštiti okoliša u RH

Sabor Republike Hrvatske je 1992. donio Deklaraciju o zaštiti okoliša, čime je Hr-vatska postala stranka mnogih konvencija i u sve većem broju službenih dokumenata kojima se uređuju zajednička pitanja zaštite okoliša. Ovim dokumentom je Republika Hrvatska izra-zila svoje čvrsto opredjeljenje da je spremna u cijelosti osigurati uravnotežen ekološki i gos-podarski razvitak u cilju trajnog očuvanja nacionalne baštine za sadašnje i buduće generacije i provedbe ustavnog prava hrvatskih državljana na zdrav život, dostojnog standarda, u očuva-nom okolišu.

Na temelju polaznih odrednica utvrđenih u tom dokumentu, Republika Hrvatska je odlučila ustrajati na izgradnji pravnog sustava sukladno međunarodnim ugovorima i standar-dima europske i svjetske zajednice, kojim će u potpunosti osigurati trajnu sustavnu i učinkovi-tu zaštitu okoliša. Slijedom toga Republika Hrvatska se odlučila za:

• racionalno gospodarenje tlom, značajnim prirodnim bogatstvom, u cilju proizvodnje hrane, i to provedbom stroge zaštite, odnosno zabranom prenamjene visokoplodnog tla u nepoljoprivredne, a posebice građevinske svrhe; unapređivanjem nižih kategorija ta-la; privođenjem zapuštenih površina poljoprivrednoj proizvodnji, te strogom kontro-lom primjene pesticida i ostalih sredstava za zaštitu bilja;

• racionalno gospodarenje šumama koje obuhvaća osobito: uzgoj šuma, sanaciju degra-diranih šuma, te sustavno obnavljanje uništenih šuma, čime će se spriječiti daljnje propadanje i uništavanje šuma bez obzira na uzrok;

• provedbu mjera očuvanja kvalitete zraka u svim područjima, a posebice u ugroženim gradskim i industrijskim središtima, u cilju zdravlja ljudi i kvalitete života, utvrditi donje granice dopuštenih vrijednosti onečišćenja svim onečišćujućim tvarima iz posto-jećih zagađivača (prvenstveno iz elektroenergetskih objekata, koksara, cementara i sl.), uključujući i zaštitu od buke;

• zaštitu svih izvorišta pitke vode, kvalitetu voda zadržati u Zakonom propisanim kate-gorijama, provedbom jedinstvenih mjera pročišćavanja otpadnih voda, gradnjom vo-doopskrbnog i kanalizacijskog sustava, te hidroenergetske objekte graditi, u pravilu, samo na one u funkciji zaštite podzemnih voda i zaštite od poplava, čime će se pučan-stvu dugoročno osigurati pitka voda - strateško prirodno dobro;

• provedbu neodložnih mjera zaštite priobalja i podmorja Jadrana, u svrhu sprječavanja njegovog daljnjeg onečišćavanje, s kopna i brodova i na taj način očuvati bogatstvo

28 od 116


flore i faune u cilju njihovog uključivanja u projekte podmorskih parkova, osmišljeno gospodariti turističkim prostorom priobalja i otoka, što će omogućiti skladan i učinko-vit razvitak turizma, ne smanjujući vrijednost i privlačnosti jadranskog krajolika. U tome cilju utvrdit će se privatne mogućnosti jadranskog prostora i uspostavi pravila ponašanja njegovih korisnika uključujući i strogi nadzor gradnje marina;

• očuvanje spomeničke kulturne baštine i temeljnih vrijednosti prirodnoga nacionalnog blaga (nacionalni parkovi, parkovi prirode, šumske parkovne vegetacije, hortikulturni spomenici, prirodna staništa rijetkih vrsta flore i faune) od neprimjerenog korištenja i upravljanja;

• prenošenje težište upravljanja otpadom sa mjera orijentiranih na posljedice na mjere orijentiranih na uzroke, vodeći se slijedećom hijerarhijom ciljeva: sprječavanje nasta-janja otpada; reciklaža i ponovno korištenje kao sekundarne sirovine, te sigurno odla-ganje ostatka koji se ne može upotrijebiti, čime bi se osigurala učinkovita zaštita oko-liša, zabraniti uvoz opasnog otpada, smanjiti i kontrolirati transport opasnog otpada, te utvrditi mjere za sanaciju dosadašnjeg nekontroliranog odlaganja.

Nadalje, Republika Hrvatska se Deklaracijom o zaštiti okoliša, između ostaloga, op-

redijelila glede zaštite pojedinih dijelova eko sustava objedinjavanjem sa novim prostorno-planskim dokumentima u cilju optimalnog i racionalnog korištenja prostora za određene nam-jene.

Prema tom dokumentu, a na temelju sveobuhvatnih procjena vrijednosti postojećeg stanja u prostoru pristupilo se cjelovitom planiranju, uređivanju i zaštiti prostora, obnovi razo-renih urbanih i ruralnih naselja, gradnji prometnica, čuvajući ambijentalna i pejsažna obiljež-ja.

Republika Hrvatska, kao suverena, samostalna i međunarodno priznata država tada je odlučila ratificirati, odnosno pristupiti međunarodnim ugovorima iz područja zaštite okoliša i na taj način zadovoljiti sve pretpostavke za djelotvorniju suradnju s međunarodnim organiza-cijama glede stručne i financijske potpore u provedbi mjera zaštite okoliša.

Republika Hrvatska je temeljem Deklaracije o zaštiti okoliša evidentirala i procijenila štete učinjene okolišu, ratnim razaranjima za vrijeme Domovinskog rata, te zatražila stručnu i materijalnu potporu za obnovu prirodnih dobara, a posebice onih koja su dio svjetske prirodne baštine.

Republika Hrvatska se odlučila na, opredjeljujući se za tržišno gospodarstvo, pretvor-bu društvenog vlasništva i poticanje poduzetništva, istodobno zadržavanje prava i nužnih mje-ra pri upravljanju prirodnim vrijednostima osobitog nacionalnog interesa.

Republika Hrvatska je gospodarsku pretvorbu usmjerila investicijskim odlukama, u pravce od živog razvitka i to zabranom ulaganja kapitala u proizvodnju "prljavim tehnologi-jama" te posebnim stimulativnim mjerama u vidu poreznih i carinskih olakšica poticati ekolo-ški prihvatljive tehnologije. Od tada je u postupku odlučivanja o investicijskim ulaganjima, obvezatno uključivanje procjene utjecaja svake intervencije na okoliš.

29 od 116


Republika Hrvatska se obvezala u procesu pretvorbe vlasništva utvrditi obveze i duž-nosti prijašnjeg i novog vlasnika, glede ranije učinjenih šteta na okolišu, te obveze novoga vlasnika u provedbi daljnjih mjera zaštite.

Republika Hrvatska se opredijelila za očuvanje okoliša provođenjem energetske poli-tike u pravcu energetske učinkovitosti koja promiče postupno uvođenje obnovljivih izvora energije kao što su sunce, vjetar, morski valovi i bio-plin.

Nadalje, a što je od posebne važnosti, Republika Hrvatska je osigurala provedbu ove deklaracije uspostavom zasebnog i stručnog ministarstva za zaštitu okoliša i prirode (današnji naziv) koje je funkcionalno povezano s tijelima lokalne uprave i samouprave.

Pored toga, Republika Hrvatska je odlučila uvesti materijalnu i krivičnu odgovornost za one koji ugrožavaju i uništavaju prirodne vrijednosti i okoliš i postupno je uvela odgovara-juće naknade za narušavanje kakvoće okoliša, prema načelu zagađivač plaća, čime je stvorila financijske pretpostavke za obnovu i unapređenje devastiranog okoliša.

Od izuzetnog je dugoročnog značenja je bilo opredjeljenje da se u duhu očuvanja oko-liša, pod motom - misli globalno, djeluj lokalno - unaprijede planovi i programi svih razina odgoja i obrazovanja.

Republika Hrvatska priznala je pravo pojedincu da zna i da ima pristup najnovijim in-formacijama o stanju okoliša i prirodnih resursa, pravo da bude konzultiran i da sudjeluje u odlučivanju o aktivnostima koje će imati značajan utjecaj na okoliš, te pravo na zakonska sredstva i naknadu za one čije je zdravlje ili okoliš bio ili može biti ozbiljno ugrožen.

Republika Hrvatska i danas promiče temeljna načela ove Deklaracije dajući potporu svim udruženjima koja unapređuju zaštitu okoliša, a isto tako, zadaća je svih sredstava javnog priopćavanja te udruženja da u sklopu svojih djelatnosti razvijaju ekološku svijest.

4.3 Zakoni i provedbeni propisi relevantni za zaštitu okoliša

S obzirom da se sve grane djelatnosti bave normama prava okoliša, pa je iz potrebe za

uređenjem pitanja zaštite okoliša od eventualnih štetnih učinaka tih djelatnosti nastalo više pojedinačnih zakona, potrebno ih je međusobno razlikovati iako se svi ubrajaju u izvore prava okoliša.

Na početku treba naglasiti da u RH postoje opći ekološki zakoni kao što je Zakon o za-štiti prirode i Zakon o zaštiti okoliša, te posebni zakoni izvedeni iz ovih općih, a koji regulira-ju pitanja pojedinih sastavnica okoliša kao što su: Zakon o zaštiti zraka30, Zakon o vodama31

, Zakon o poljoprivrednom zemljištu32, Zakon o gnojivima i poboljšivačima tla33, Zakon o šu-mama34 itd.

Postoje i brojni tzv. individualni zakoni kojima su uređena pitanja koja se odnose na npr. nacionalne parkove, prirodne rezervate, parkove prirode, ili pak pitanja zaštite okoliša od onečišćenja otpadom, opasnim tvarima, kemikalijama, radioaktivnim tvarima, bukom, svjet-lošću itd., kao što su: Zakon o održivom gospodarenju otpadom35, Zakon o kemikalijama36,

30 od 116


Zakon o provedbi Uredbe EU 1907/06 o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija37, Zakon provedbi Uredbe EU 649/2012 o izvozu i uvozu opasnih kemikalija38, Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima39, Zakon o eksplozivnim tvarima40, Zakon o prije-vozu opasnih tvari41, Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja42, Zakon o radiološkoj i nuk-learnoj sigurnosti43, Zakon o zaštiti od buke44, itd.

Slika 4. Zastave Europske unije i Republike Hrvatske

Podzakonski propisi su značajni kao provedbeni propisi koje donose ministri i ravnate-lji u obliku različitih strategija, pravilnika, uredaba, planova, programa, naputaka, kao i drugih podzakonskih akata. Daljnja vrsta općenormativnih akata kojima se uređuje provedba propisa u području zaštite okoliša su i opći akti Vlade RH kao izvršnog tijela poput različitih strategi-ja, uredaba, odluka, rješenja i zaključaka.

Zakon o zaštiti okoliša je temeljni zakon kojim se uređuju: načela zaštite okoliša u okviru koncepta održivog razvitka, zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecaja opte-rećenja, subjekti zaštite okoliša, dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša, instrumenti zaštite okoliša, praćenje stanja u okolišu, informacijski sustav zaštite okoliša, osiguranje pris-tupa informacijama o okolišu, sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša, osiguranje prava na pristup pravosuđu, odgovornost za štetu u okolišu, financiranje i instrumenti opće politike zaštite okoliša, upravni i inspekcijski nadzor, te druga pitanja s tim u vezi.

31 od 116


Ovaj zakon osigurava postizanje ciljeva zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvitak, a to su: zaštita života i zdravlja ljudi; zaštita biljnog i životinjskog svijeta, biološke i krajobrazne raznolikosti te očuvanje ekološke stabilnosti; zaštita i poboljšanje kakvoće poje-dinih sastavnica okoliša, zaštita ozonskog omotača i ublažavanje klimatskih promjena; zaštita i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajobraza; sprječavanje velikih nesreća koje uključuju opasne tvari; sprječavanje i smanjenje onečišćenja okoliša, trajna uporaba prirodnih izvora; racionalno korištenje energije i poticanje uporabe obnovljivih izvora energije; ukla-njanje posljedica onečišćenja okoliša; poboljšanje narušene prirodne ravnoteže i ponovno uspostavljanje njezinih regeneracijskih sposobnosti, ostvarenje održive proizvodnje i potroš-nje; napuštanje i nadomještanje uporabe opasnih i štetnih tvari; održivo korištenje prirodnih dobara, bez većeg oštećivanja i ugrožavanja okoliša; unapređenje stanja okoliša i osiguravanje zdravog okoliša.

U ovom smislu, Zakon o zaštiti okoliša se odnosi zaštitu prirode odnosno očuvanje bi-ološke i krajobrazne raznolikosti, te zaštitu prirodnih vrijednosti. Zaštita prirode obuhvaća praćenje stanja prirode, uspostavu sustava zaštite prirodnih vrijednosti radi njihova trajnoga očuvanja, osiguranje održivog korištenja prirodnih dobara. Pri ovome, posebna pozornost se pridaje svim sastavnicama okoliša koje moraju biti zaštićene od onečišćenja pojedinačno i u okviru ostalih sastavnica okoliša, uzimajući u obzir njihove međusobne odnose i utjecaje.

Tako npr. zaštita zraka obuhvaća mjere zaštite zraka, poboljšanje kakvoće zraka u svr-hu izbjegavanja ili smanjivanja štetnih posljedica po ljudsko zdravlje, kakvoću življenja i okoliš u cjelini, očuvanje kakvoće zraka te sprječavanje i smanjivanje onečišćivanja koja utje-ču na oštećivanje ozonskog sloja i promjenu klime.

Zaštita voda, pak, obuhvaća mjere zaštite voda te poboljšanje kakvoće voda u svrhu izbjegavanja ili smanjivanja štetnih posljedica za ljudsko zdravlje, slatkovodne eko sustave, kakvoću življenja i okoliš u cjelini. Zakon nalaže provedbu zaštite voda od onečišćavanja radi očuvanja života i zdravlja ljudi i zaštite okoliša, te omogućavanja održivog, neškodljivog i neometanog korištenja voda za različite namjene.

Nadalje, Zakon o zaštiti okoliša posebno nalaže zaštitu mora koja treba obuhvaćati mjere zaštite mora uključujući morski ekosustav i obalno područje kao nedjeljive cjeline, spr-ječavanje štetnih zahvata na morski ekosustav, sprječavanja onečišćenja mora iz zraka, s kop-na, s plovila i drugih onečišćivača uslijed pomorskog prometa uključujući i onečišćenje prou-zročeno odbacivanjem s brodova ili iz zrakoplova sa svrhom potapanja ili spaljivanjem na moru, te prekograničnog onečišćenja, kao i sprječavanje onečišćenja uslijed velikih nesreća i uklanjanje njihovih posljedica.

Pri ovome, zaštita mora od onečišćenja podrazumijeva: upravljanje obalnim područ-jem, morskim dnom i morskim podzemljem te morskim okolišem, gospodarenje ribama i dru-gim morskim organizmima tako da se ne uzrokuje šteta morskom okolišu; osiguravanje odr-žive marikulture trajnim praćenjem stanja i posebnom zaštitom odgovarajućih područja mora, podmorja i obale; te ispunjavanjem obveza iz međunarodnih ugovora.

Zaštita obalnog područja se odnosi na mjere zaštite obalnih ekosustava i održivo up-ravljanje obalnim resursima, pri čemu je država dužna poduzimati sve odgovarajuće mjere

32 od 116


kako bi spriječila, smanjila i suzbila onečišćenje morskog okoliša u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima.

Posebno je uređeno pitanje zaštite tla koja obuhvaća očuvanje zdravlja i funkcija tla, sprječavanje oštećenja tla, praćenje stanja i promjena kakvoća tla te saniranje i obnavljanje oštećenih tala i lokacija.

Prema ovom Zakonu, onečišćenje odnosno oštećenje tla smatra se štetnim utjecajem na okoliš, a utvrđivanje prihvatljivih graničnih vrijednosti kakvoće tla provodi se na temelju posebnih propisa i provedbenih dokumenata. Posebno se govori o zaštiti zemljine kamene kore pri čemu se mora voditi računa o održivom iskorištavanju mineralnih sirovina, održivom korištenju krajobrazne raznolikosti i zaštiti geološki vrijednih pojava, objekata i struktura.

Zakonom o zaštiti okoliša su u pravni poredak Republike Hrvatske prenesene relevan-tne europske direktive, a istovremeno je i utvrđen okvir za provedbu uredaba Europske unije:

• Direktiva 2011/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (kodifikacija) (Tekst značajan za EGP) (SL L 26, 28.1.2012);

• Direktiva 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osigura-vanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu (SL L 156, 25.6.2003);

• Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka pojedinih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21.7. 2001.);

• Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o indus-trijskim emisijama (integrirano sprječavanje i kontrola onečišćenja) (preinačena) (tekst značajan za EGP) (SL L 334, 17.12.2010.);

• Direktiva Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari (SL L 10, 14.1.1997.);

• Direktiva 2003/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2003. koja mi-jenja Direktivu Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari (SL L 345, 31.12.2003.);

• Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2. 2003.);

• Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovor-nosti za okoliš u pogledu sprječavanja i otklanjanja štete na okolišu (SL L 143, 30.4.2004.);

• Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostav-ljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o morskoj strategiji) (Tekst značajan za EGP) (SL L 164, 25.6.2008.);

• Direktiva Komisije 2001/116/EZ od 20. prosinca 2001. o prilagodbi tehničkom nap-retku Direktive Vijeća 70/156/EEZ o približavanju zakona zemalja članica koji se od-

33 od 116


nose na homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica (Tekst značajan za EGP) (SL L 18, 21.01.2002.);

• Direktiva 1999/94/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o dostup-nosti podataka za potrošače o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisijama CO2 u vezi s prodajom novih osobnih automobila (SL L 12, 18.1.2000);

• Uredba (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku zaštite okoliša EU (Tekst značajan za EGP) (SL L 108, 29.4.2010.);

• Uredba (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i odluka Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ (SL L 342, 22.12.2009.);

• Uredba (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Europsko-ga registra ispuštanja i prijenosa zagađivala i koja izmjenjuje i dopunjuje Direktive Vi-jeća 91/689/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 33, 4.2.2006.);

• Uredba (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o Eu-ropskoj agenciji za okoliš i Europskoj informacijskoj i promatračkoj mreži za okoliš (kodifikacija) (SL L 126, 21.5.2009.).

Na ovom mjestu ćemo ukratko spomenuti samo neke od tzv. posebnih zakona koje je donio Hrvatski sabor na temelju Ustava republike Hrvatske, Zakona o zaštiti okoliša i pripa-dajuće legislative Europske unije, a kojima se uređuju pitanja pojedinih sastavnica okoliša ili druga pitanja koja su u uskoj vezi s onečišćenjem okoliša i njegovom zaštitom.

Kako Zakon o zaštiti okoliša, tako i svi drugi posebni zakoni koji su doneseni, a odno-se se na pojedine sastavnice okoliša i sl., utemeljeni su na uvažavanju općeprihvaćenih načela zaštite okoliša, poštivanju načela međunarodnog prava zaštite okoliša, uvažavanju znanstve-nih spoznaja. 4.3.1 Zaštita zraka

Onečišćujuće tvari koje u okoliš dospijevaju kao posljedica ljudske djelatnosti, obično nastaju u procesima proizvodnje toplinske i električne energije (elektrane i toplane), u proce-sima različitih industrija (primjerice metalurgije, kemijske industrije, industrije cementa i gra-đevinskih materijala, proizvodnje umjetnih gnojiva, itd.), onečišćujuće tvari i poljoprivrede (gnojidba, zaprašivanje, spaljivanje i dr.).

Uz ove izvore onečišćujućih tvari, nužno je spomenuti da u okoliš dospijevaju i oneči-šćujuće tvari koje su posljedica rada motora različitih prometnih sredstava (automobili, zra-koplovi, plovni objekti, i sl.), ili se javlja onečišćenje okoliša uzrokovano odlaganjem i/ili spaljivanjem različitih vrsta otpada, djelatnosti poput kemijskog čišćenja, tiskanja, bojenja,

34 od 116


rušenja građevina, zaprašivanja insekata i sl. Ovo je posebno značajno za onečišćenost zraka iako ni ostale sastavnice okoliša (voda i tlo) nisu pošteđene mogućeg štetnog djelovanja veli-kog broja onečišćujućih tvari iz spomenutih izvora.

Kada se govori o onečišćenju zraka kao načinu unosa onečišćujućih tvari u okoliš, mo-ra se upozoriti da uz navedene antropogene izvore, onečišćenju zraka doprinose i prirodni izvori, od kojih neke onečišćujuće tvari znaju izazvati velike štetne učinke (pustinjska prašina nošena vjerom, aeroalergeni, čestice morske soli, dim, vulkanski plinovi i pepeo, dim i plinovi šumskih požara, bakterije i virusi, magla, prirodna radioaktivnost, meteorska prašina i prirod-na isparavanja, itd).

Postojeći zakonodavni okvir zaštite zraka i horizontalno zakonodavstvo propisuju ve-liki broj mjera i instrumenata s ciljem zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, a na njih se nadog-rađuju dodatne mjere koje su se pokazale nužnima za ostvarenje postavljenih ciljeva, što re-zultira kontinuiranim donošenjem novih provedbenih propisa. Temeljni dokumenti koji defi-niraju politiku i mjere za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj su Nacio-nalna strategija zaštite okoliša8 i Nacionalni plan djelovanja za okoliš9, Zakon o zaštiti okoli-ša3 i Zakon o zaštiti zraka30.

Slika 5. Onečišćenje zraka često je posljedica neodrživog upravljanja zaštitom okoliša u sektorima kao što su industrija, energetika,

gospodarenje otpadom i promet Na temelju ovih dokumenata propisano je donošenje niza provedbenih propisa, koji su

na snazi u pravnom sustavu Republike Hrvatske, a izravno ili posredno se odnose na područje zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, a njima se između ostalog utvrđuje: način ocjene kakvoće

35 od 116


zraka, način praćenja kakvoće zraka, praćenje emisija, granične vrijednosti emisija iz nepok-retnih izvora, granične i kritične vrijednosti onečišćujućih tvari u zraku, zahtjevi na tehničke uređaje i kakvoću tekućeg naftnog goriva, inspekcijski nadzor, kaznene odredbe za nepoštiva-nje odredbi zakona, zahtjevi za kakvoću podataka i mjerenja, itd.

Zakon o zaštiti zraka30 uređuje prije svega zaštitu i poboljšanje kvalitete zraka, a što se temelji se na načelima zaštite okoliša određenim Zakonom o zaštiti okoliša i zahtjevima međunarodnog prava i pravne stečevine Europske unije. Ovim se Zako-nom određuju nadležnost i odgovornost za zaštitu zraka i ozonskog sloja, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu klimatskim promjenama, planski dokumenti, praće-nje i procjenjivanje kvalitete zraka, mjere za sprječavanje i smanjivanje onečišćavanja zraka, izvještavanje o kvaliteti zraka i razmjeni podataka, djelatnost praćenja kvalitete zraka i emisija u zrak, tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluorirani staklenički plinovi, praćenje emisija stakleničkih plinova i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, informacijski sustav zaštite zraka, financiranje zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama, upravni i inspekcijski nadzor. Pri provedbi mjera za zaštitu i poboljšanje kvalitete zraka i ozonskog sloja, ublažava-nje klimatskih promjena i prilagodbi klimatskim promjenama, prema ovom Zakonu, nužno je primjenjivati i sve relevantne odredbe Zakona o zaštiti okoliša i drugih propi-sa. Mjere koje se poduzimaju u svrhu zaštite i poboljšanja kvalitete zraka i ozonskog slo-ja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama ne smiju ugroziti ostale sastavnice okoliša, kvalitetu življenja sadašnjih i budućih naraštaja, te ne smiju biti u suprotnosti s propisima u područjima zaštite na radu i zaštite zdravlja ljudi. Prema Zakonu o zaštiti zraka, mjere zaštite i poboljšanja kvalitete zraka i ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama određuju se u cilju:

• izbjegavanja, sprječavanja ili smanjenja štetnih posljedica po ljudsko zdravlje, kvalite-tu življenja i okoliš u cjelini,

• uspostave, održavanja i unapređivanja cjelovitog sustava upravljanja kvalitetom zraka na teritoriju Republike Hrvatske,

• očuvanja kvalitete zraka ako je zrak čist ili neznatno onečišćen, te poboljšavanje kvali-tete zraka u slučajevima onečišćenosti,

• procjene kvalitete zraka i pribavljanja odgovarajućih podataka o kvaliteti zraka na te-melju standardiziranih metoda i mjerila koji se primjenjuju na području Europske uni-je,

• sprječavanja i smanjivanja onečišćivanja koja utječu na ozonski sloj i klimatske prom-jene,

36 od 116


• korištenja učinkovitijih tehnologija s obzirom na potrošnju energije te poticanja upo-rabe obnovljivih izvora energije,

• osiguravanja dostupnosti javnosti informacija o kvaliteti zraka, emisijama stakleničkih plinova i potrošnji tvari koje oštećuju ozonski sloj,

• izvršenja obveza preuzetih međunarodnim ugovorima i sporazumima kojih je Repub-lika Hrvatska stranka, te sudjelovanje u međunarodnoj suradnji u području zaštite zra-ka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena.

Iznimno, Zakonom o zaštiti zraka nije propisana zaštita od onečišćivanja uzrokovanih

radioaktivnim tvarima, tehnološkim nesrećama i elementarnim nepogodama, već su ova pita-nja uređena posebnim zakonima.

U Zakonom o zaštiti zraka su sadržane i odredbe koje su u skladu aktima Europske unije i to kako slijedi:

• Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o kvaliteti okolnog zraka i čisti-jem zraku za Europu (SL L 152, 11. 6. 2008.),

• Direktiva 2004/107/EZ Europskog parlamenta i Vijeća koja se odnosi na arsen, kad-mij, živu, nikal i policikličke aromatske ugljikovodike u vanjskom zraku (SL L 23, 26. 1. 2005.),

• Direktiva Vijeća 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o nacionalnim vršnim emisijama za određene (pojedine) onečišćujuće tvari (SL L 309, 27. 11. 2001.),

• Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuje shema za tr-govanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice i kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25. 10. 2003.),

• Direktiva 2004/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kojom se utvrđuje shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih pli-nova unutar Zajednice, vezano za projektne mehanizme Kyotskog protokola (SL L 338, 13. 11. 2004.),

• Direktiva 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje i dopunju-je Direktiva 2003/87/EZ kako bi se zrakoplovne aktivnosti uključile u sustav trgovanja kvotama emisijama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 8, 13. 1. 2009.),

• Direktiva 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kako bi se unaprijedio i proširio sustav trgovanja emisijskim je-dinicama Zajednice (SL L 140, 5. 6. 2009.),

• Direktiva 2009/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o izmjenama i dopunama Direk-tive 98/70/EZ u pogledu specifikacije benzina i dizelskih goriva i plinskog ulja i uvo-đenju mehanizma praćenja i smanjenja emisija stakleničkih plinova i izmjenama i do-punama Direktive Vijeća 1999/32/EZ u pogledu specifikacije goriva koje koriste plo-vila za unutarnju plovidbu i ukidanju Direktive 93/12/EEZ (SL L 140, 5. 6. 2009.),

• Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća s ciljem država članica da smanje svoje emisije stakleničkih plinova kako bi ispunile obveze Zajednice za sma-njenje emisija stakleničkih plinova do 2020. (SL L 140, 5. 6. 2009.),

37 od 116


• Odluka Komisije 2011/278/EZ o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Zajednice o usklađenoj besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica sukladno članku 10.a Direktive 2003/87/EZ (SL L 130, 17. 5. 2011.),

• Uredba (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (SL L 286, 31. 10. 2009.),

• Uredba (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o određenim fluoriranim stakleničkim plinovima (SL L 161, 14.6.2006.).

• Ovim se Zakonom utvrđuje okvir za provedbu sljedećih akata Europske unije: • Odluka Vijeća 97/101/EZ kojom se uspostavlja uzajamna razmjena informacija i po-

dataka dobivenih od mreža i pojedinačnih postaja koje mjere onečišćenost zraka među državama članicama (SL L 35, 5. 2. 1997.),

• Odluka Vijeća 2001/752/EZ kojom se mijenjaju dodaci Odluke Vijeća 97/101/EZ (SL L 282, 26. 10. 2001.),

• Odluka Komisije 2004/224/EZ kojom se propisuju postupci za dostavljanje informaci-ja o planovima ili programima koji se zahtijevaju prema Direktivi 96/62/EC u odnosu na granične vrijednosti za određene onečišćujuće tvari u vanjskom zraku (SL L 68, 6. 3. 2004.),

• Odluka Vijeća 2004/461/EZ kojom se propisuje upitnik za dostavljanje godišnjeg izvješća o procjeni kakvoće zraka prema Direktivi Vijeća 96/62/EZ i 1999/30/EZ te prema direktivama 2000/69/EZ i 2002/3/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (zamijeni-la Odluku 2001/839/EZ) (SL L 156, 30. 4. 2004.),

• Odluka br. 280/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za praćenje emisija stakleničkih plinova u Zajednici i za provedbu Kyotskog protokola (SL L 49, 19. 2. 2004.),

• Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010 o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi kvota emisija stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja kvotama emisija stakleničkih plino-va unutar Zajednice (SL L 302, 18. 11. 2010.),

• Odluka Komisije 2007/589/EZ kojom se donose upute za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova sukladno Direktivi 2003/87/EZ, kako je zadnje izmije-njena i dopunjena Odlukom Komisije 2011/540/EU (SL L 229, 31. 8. 2007.).

Na temelju Zakona o zaštiti zraka doneseni su odgovarajući podzakonski propisi koji su značajni kao provedbeni propisi, a najčešće su u obliku pravilnika, uredaba, itd. od kojih će biti navedeni samo neki:

Pravilnik o praćenju kvalitete zraka45 - propisuje se način praćenja kvalitete zraka i prikupljanja podataka, mjerila za lokacije mjernih mjesta, mjerila za određivanje mi-nimalnog broja mjernih mjesta, referentne metode mjerenja, način dokazivanja ekviva-lentnosti za druge metode mjerenja, način provjere kvalitete mjerenja i podataka, kao i

38 od 116


način obrade i prikaza rezultata i usklađenost s hrvatskim normama, način provjere is-pravnosti i umjeravanja mjernih instrumenata, način i troškove rada referentnih labo-ratorija, osnivanje i način rada povjerenstva za praćenje rada referentnih laboratorija, način dostavljanja podataka za potrebe informacijskog sustava zaštite zraka, sadržaj godišnjeg izvješća i način redovitog informiranja javnosti.

Pravilnik o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora46 - ko-jim se propisuje način praćenja emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvo-ra, opseg i vrsta mjerenja, referentne metode mjerenja, način dokazivanja ekvivalen-tnosti za druge metode mjerenja, način provjere ispravnosti i umjeravanja mjernih in-strumenata, način provjere ispravnosti mjernog sustava za kontinuirano mjerenje emi-sija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora, postupak uzorkovanja i vredno-vanja rezultata mjerenja, način dostave podataka za potrebe informacijskog sustava zaštite zraka o emisijama i način redovitog informiranja javnosti o praćenju emisija.

Uredba o razinama onečišćujućih tvari u zraku47 – kojom se propisuju granične vri-

jednosti (GV) i ciljne vrijednosti (CV) za pojedine onečišćujuće tvari u zraku, dugoro-čni ciljevi i ciljne vrijednosti za prizemni ozon u zraku, te ovisno o svojstvima onečiš-ćujuće tvari, propisuju se gornji i donji pragovi procjene, granice tolerancije (GT), ciljne vrijednosti, osnovne sastavnice navedenih vrijednosti, pokazatelj prosječne izlo-ženosti za PM2,5, ciljano smanjenje izloženosti na nacionalnoj razini, koncentracija iz-loženosti, kritične razine, prag upozorenja, prag obavješćivanja i posebne mjere zaštite zdravlja ljudi koje se pri njihovoj pojavi poduzimaju te rokovi za postupno smanjiva-nje granica tolerancije i za postizanje ciljnih vrijednosti za prizemni ozon. Istom Uredbom se propisuju i granične vrijednosti (GV) za zaštitu zdravlja ljudi, kvali-tetu življenja, zaštitu vegetacije i ekosustava, raspodjela i broj mjernih mjesta na koji-ma se temelji pokazatelj prosječne izloženosti za PM2,5, i koji na odgovarajući način odražava opću izloženost stanovništva.

Program mjerenja razine onečišćenosti zraka u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka48 – sadrži način mjerenja razina onečišćenosti zraka tj. određivanja koncentracija onečišćujuće tvari u zraku ili njeno taloženje na površine u određenom vremenu i to na postajama državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka koje su određene posebnom Uredbom.

39 od 116


4.3.2 Zaštita voda

Republika Hrvatska pripada skupini zemalja koje su bogate vodom, te vodni resursi još nisu postali ograničavajući čimbenik razvoja. Promjene u okolišu uzrokovane antropogenim utjecajem i prirodnim pojavama utječu na zalihe voda i narušavaju njezinu kakvoću, zato je važno osigurati racionalno i održivo gospodarenje vodom, uzimajući u obzir da je voda te-meljni prirodni resurs i osnovna pretpostavka za održanje svih ekosustava na Zemlji.

U Ustavu Republike Hrvatske vode se navode kao dobro od općeg interesa u skupini s morem, zračnim prostorom, rudnim bogatstvom, zemljištem, šumom i drugim dobrima i re-sursima. Cjelokupno područje voda pravno je uređeno Zakonom o vodama31.

Slika 6. Važno je da voda koju pijemo te je koristimo u prehrani i higijeni bude čista i zdrava Poslovi upravljanja vodama obuhvaćaju niz aktivnosti, od donošenja zakona do orga-

niziranja neposrednog održavanja i provođenja nadzora nad stanjem vodnog sustava. Ovlašte-ni i odgovorni nositelji tih aktivnosti su Hrvatski sabor, Nacionalno vijeće za vode, Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva – Uprava vodnog gospodarstva i druga tijela državne uprave i jedinica lokalne uprave i samouprave, te Hrvatske vode kao pravna osoba za upravljanje vodama.

Najveće upravne ovlasti u upravljanju vodama ima Ministarstvo poljoprivrede, šumar-stva i vodnog gospodarstva, unutar kojega se nalazi Uprava vodnog gospodarstva. Uprava vodnog gospodarstva obavlja upravne i druge stručne poslove, a osobito: praćenje stanja, pro-

40 od 116

http://www.aquaphor.com.hr/kako-procistiti-vodu


vođenje upravnog i inspekcijskog nadzora; priprema zakona i drugih propisa; skrbi o osigura-vanju sredstava za financiranje aktivnosti u vodnom gospodarstvu itd.

Zakon o vodama31 temelji se na načelima zaštite okoliša međunarodnog prava i pravne stečevine Europske unije. Ovim su Zakonom uređeni pravni status voda, vod-noga dobra i vodnih građevina, upravljanje kakvoćom i količinom voda, zaštita od šte-tnog djelovanja voda, detaljna melioracijska odvodnja i navodnjavanje, djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje, posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vo-dama, institucionalni ustroj obavljanja tih djelatnosti i druga pitanja vezana za vode i vodno dobro. Odredbe ovoga Zakona odnose se na: površinske i podzemne vode, priobalne vode u pogledu njihovog kemijskog i ekološkog stanja, vode teritorijalnog mora u pogledu njihovog kemijskog stanja, te u odnosu na nalazišta vode za piće i mineralne i termal-ne vode, osim mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe. Zaštita voda od onečišćenja u priobalnim vodama i vodama teritorijalnoga mora s plo-vila, potapanjem, iz zraka ili zrakom, od djelatnosti na morskome dnu i u morskom podzemlju, uključujući onečišćenja sa sprava, uređaja i cjevovoda položenih na mor-skom dnu, provodi se po posebnim propisima kojima se uređuje zaštita okoliša i Po-morskom zakoniku49. S obzirom da voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi proizvodi, nego je nasli-jeđe koje treba čuvati, štititi i mudro i racionalno koristiti, stoga je vodama potrebno upravljati prema načelu jedinstva vodnog sustava i načelu održivog razvitka kojim se zadovoljavaju potrebe sadašnje generacije i ne ugrožavaju pravo i mogućnost budućih generacija da to ostvare za sebe. Upravljanje vodama čine svi poslovi, mjere i radnje kojima se postižu ciljevi:

• osiguranje dovoljnih količina kvalitetne pitke vode za vodoopskrbu stanovniš-tva,

• osiguranje potrebnih količina vode odgovarajuće kakvoće za različite gospo-darske i osobne potrebe,

• zaštita ljudi i njihove imovine od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda i

• postizanje i očuvanje dobrog stanja voda radi zaštite života i zdravlja ljudi, zaš-tite njihove imovine, zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustava.

Za korištenje voda koje prelazi granice općeg korištenja, kao i za svako pogoršanje stanja voda, plaća se naknada razmjerno koristi, odnosno stupnju i opsegu utjecaja na promjene u stanju vodnih tijela, poštujući ekonomsko vrednovanje voda, povrat troš-kova njezinog korištenja i zaštite vodnoga okoliša i drugih sastavnica okoliša.

41 od 116


Zaštita i korištenje voda temelji se na načelu predostrožnosti, poduzimanja preventiv-nih mjera, otklanjanja štete nanijete vodnom okolišu na mjestu njezinog nastanka te načelima onečišćivač plaća, odnosno korisnik plaća. Upravljanje rizicima od poplava zasniva se na načelima solidarnosti, prvenstva u pot-rebama, hitne službe, trajne imobilizacije i mobilizacije; planira se i koordinira na ra-zini vodnog područja u cilju smanjenja rizika od štetnih posljedica poplava, posebno po život, zdravlje i imovinu ljudi, okoliš, kulturnu baštinu, gospodarske djelatnosti i infrastrukturu. U donošenju planskih dokumenata, sukladno ovome Zakonu i posebnim propisima o zaštiti okoliša, osigurava se informiranje i sudjelovanje javnosti. Upravljanje vodama koje ima prekogranični utjecaj ostvaruje se suradnjom s drugim državama, sklapanjem i provedbom međunarodnih ugovora, obavješćivanjem o pre-kograničnim utjecajima na vode i vodni okoliš, o velikim nesrećama kako ih definiraju propisi o zaštiti okoliša, kao i međunarodnom razmjenom informacija o vodama i vo-dnom okolišu. Odredbe ovoga Zakona i propisa donesenih temeljem njega primjenjuju se tako da osiguravaju najmanje istu razinu zaštite voda određenu ovim Zakonom o vodama, propisima donesenim temeljem toga zakona, kao i posebnim propisima o zaštiti okoli-ša i prirode. Zakonom o vodama su u pravni poredak Republike Hrvatske prenesene sljedeće direk-tive Europske unije:

• Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspos-tavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike – tzv. Okvirna direktiva o vodama (SL L 327, 22. 12. 2000.), koja je kasnije izmijenjena Odlukom br. 2455/2001/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2001. o popisu priori-tetnih tvari u području vodne politike i o izmjeni Direktive 2000/60/EZ (SL L 331, 15. 12. 2001.), Direktivom 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vi-jeća (SL L 348, 24. 12. 2008.) i Direktivom 2009/31/EZ Europskoga parlamenta i Vi-jeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikovog dioksida i izmjenama i dopunama Direktive Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskoga parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (SL L 140, 5. 6. 2009.);

• Direktiva 2006/118/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja kakvoće (SL L 372, 27. 12. 2006.);

• Direktiva 2007/60/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o proc-jeni i upravljanju poplavnim rizicima (SL L 288, 6. 11. 2007.); 4. Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih ot-

42 od 116


padnih voda (SL L 135, 30. 5. 1991.) koja je dopunjena Direktivom Komisije 98/15/EZ od 27. veljače 1998. (SL L 67, 7. 3. 1998.);

• Direktiva 91/676/EEZ Vijeća od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog podrijetla (SL L 375, 31. 12. 1991.);

• Direktiva 2006/11/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o onečiš-ćenju određenim opasnim tvarima koje se ispuštaju u vodni okoliš Zajednice (SL L 64, 4. 3. 2006.);

• Direktiva 2006/7/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o upravlja-nju kakvoćom vode za kupanje i ukidanju Direktive 76/160/EEZ (SL L 64, 4. 3. 2006.);

• Direktiva 2006/44/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o kakvoći slatkih voda kojima je potrebna zaštita ili poboljšanje kako bi bile pogodne za život ri-ba (SL L 264, 25. 9. 2006.);

• Direktiva 2006/113/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pot-rebnoj kakvoći vode za školjkaše (SL L 376, 27. 12. 2006.);

• Direktiva Vijeća 80/68/EEZ od 17. prosinca 1979. o zaštiti podzemnih voda od oneči-šćenja izazvanog određenim opasnim tvarima (SL L 20, 26. 1. 1980.);

• Direktiva 2008/105/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o stan-dardima kakvoće okoliša na području politike voda kojom se mijenjaju i slijedom toga ukidaju Direktive Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280/EEZ, te mijenja Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 348, 24. 12. 2008.);

• Direktiva Komisije 2009/90/EZ od 31. srpnja 2009. kojom se, sukladno Direktivi 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, utvrđuju tehničke specifikacije za kemij-sku analizu i praćenje stanja voda (SL L 201, 1. 8. 2009.);

• Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kakvoći vode namijenjenoj za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5. 12. 1998.) – članci 1., 2.1. i 4.2.

Osim ovog osnovnog zakona, i Zakona o financiranju vodnog gospodarstva50 kojim su

utvrđeni izvori sredstava za financiranje gospodarenja vodama, vodne naknade, obveze plaća-nja, itd., pojedinačne odredbe o vodama nalaze se i u zakonima kojima se uređuju druga prav-na područja. Pri tome je, kao i kod drugih sastavnica okoliša, važno spomenuti Zakon o zašti-ti okoliša3, čije se pojedine odredbe odnose na vode kao bitni dio okoliša, Zakon o zaštiti pri-rode6 koji se bavi zaštitom vodenih i kopnenih ekosustava i bioraznolikosti, Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda51, koji se odnosi i na poplave, erozijske nepogode i nagomilavanje leda na vodotocima, Zakon o plovidbi i lukama unutarnjih voda52, koji propisuje ovlasti i ob-veze u vezi s otvaranjem i obilježavanjem plovnih putova na unutarnjim vodama i njihovim tehničkim održavanjem, Zakon o komunalnom gospodarstvu53, koji sadrži odredbe o komu-nalnim djelatnostima opskrbe pitkom vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, itd.

43 od 116


Na temelju Zakona o vodama obično ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vod-noga gospodarstva donosi odgovarajuće podzakonske akte koji su značajni kao provedbeni propisi, a najčešće su u obliku pravilnika, uredaba, itd. od kojih će biti navedeni samo neki:

Pravilnik o očevidniku zahvaćenih i korištenih količina voda54 - Ovim se Pravilni-

kom propisuje sadržaj i način vođenja očevidnika koje prema Zakonu o vodama ispu-njavaju obveznici, a to su pravne i fizičke osobe koje zahvaćaju određenu količinu vo-de za svoje potrebe. Obveznici su dužni provoditi mjerenje zahvaćenih ili korištenih količina voda, te dostavljanje tih podataka Hrvatskim vodama.

Pravilnik o obračunu i naplati naknade za korištenje voda55 – U Pravilniku o obra-čunu i naplati naknade za korištenje voda su propisani obveznici plaćanja naknade za korištenje voda, način obračuna naknade, obračunska razdoblja, konačni i privremeni obračun naknade, način i rokovi plaćanja i vođenje očevidnika naknade. Obveznici plaćanja naknade su pravne i fizičke osobe koje:

• zahvaćaju vodu iz tijela površinskih i/ili podzemnih voda radi njihovog korištenja za potrebe javne vodoopskrbe (isporučitelji vodne usluge javne vodoopskrbe),

• koriste vodnu snagu radi proizvodnje električne energije, • koriste vodnu snagu za pogon uređaja, osim proizvodnje električne energije, • zahvaćaju vodu radi korištenja za tehnološke i slične potrebe, • zahvaćaju vodu za potrebe hlađenja u tehnološkom postupku, • zahvaćaju mineralne, termalne i termomineralne vode i koriste je za zdravstvene i bal-

neološke potrebe, šport i rekreaciju, • zahvaćaju vodu za navodnjavanje za različite namjene, • zahvaćaju izvorske, mineralne i (termo)mineralne vode radi stavljanja na tržište u iz-

vornom obliku u bocama ili drugoj ambalaži, • zahvaćaju vodu za potrebe grijanja i hlađenja stambenih i poslovnih prostorija.

Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda56 – propisuje granične

vrijednosti emisija u tehnološkim otpadnim vodama, prije njihova ispuštanja u građe-vine javne odvodnje ili u septičke ili sabirne jame i u svim pročišćenim ili nepročišće-nim otpadnim vodama koje se ispuštaju u vode. Propisani su uvjeti privremenog dopuštenja ispuštanja otpadnih voda iznad propisanih količina i graničnih vrijednosti emisija, kriteriji i uvjeti prikupljanja, pročišćavanja i ispuštanja komunalnih otpadnih voda te iznimno dopuštena ispuštanja u podzemne vode, metodologija uzorkovanja i ispitivanja otpadnih voda, učestalost uzorkovanja i ispitivanja. Nadalje, propisan je obrazac očevidnika ispuštenih otpadnih voda, oblik i način vođenja očevidnika, rokovi, detaljniji sadržaj i način dostave podataka, zbrinja-vanje otpadnog mulja, te izvršenje obveza korisnika vodopravne dozvole.

44 od 116


Slika 7. Pročišćavanje otpadnih voda je sastavni dio upravljanja vodama

Uredba o standardu kakvoće voda57 – Ovom Uredbom koju je donijela Vlada RH

propisuje se standard kakvoće voda za površinske, uključujući i priobalne vode i vode teritorijalnog mora te podzemne vode. Važno je napomenuti da se ova Uredba ne od-nosi na prirodne termalne i mineralne vode, te na određivanje kakvoće vode namije-njene ljudskoj potrošnji i određivanje kakvoće prirodnih izvorskih voda i stolnih voda koje se stavljaju na tržište u bocama i drugoj ambalaži.

Uredba o uvjetima davanja koncesija za gospodarsko korištenje voda58 – Mnogi gos-podarski subjekti koriste vode u različite svrhe kao što je npr. korištenje vodne snage radi proizvodnje električne energije, korištenje u tehnološke svrhe kao sirovine i/ili za hlađenje, za zdravstvene i balneološke potrebe, šport i rekreaciju, za melioracije koje zahvaćaju vodu iz površinskih i podzemnih voda, za splavarenje, uključujući i korište-nje voda za rafting, vožnju kanuima i drugim sličnim plovilima, za korištenje voda za postavljanje plutajućih ili plovećih objekata na unutarnjim vodama radi obavljanja ugostiteljske ili druge gospodarske djelatnosti itd. S tim u svezi, Vlada RH je donijela ovu Uredbu kojom se propisuju uvjeti davanja koncesija za gospodarsko korištenje voda sukladno Zakonu o vodama, rok na koji se daje koncesija, najniži iznos naknade za koncesiju, način određivanja iznosa naknade za koncesiju te rokovi izdavanja mišljenja od strane nadležnog tijela.

45 od 116


Državni plan mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda59 – Vlada RH je donijela Državni plan mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda je dokument kojim se utvrđuju mjere i postupci koji se poduzimaju u slučajevima iz-vanrednih i iznenadnih onečišćenja kopnenih voda uzrokovanih onečišćenjem s kopna. Ovaj dokument se odnosi na onečišćenja kopnenih voda kojima se može ugroziti život i zdravlje ljudi kao i priroda i okoliš u cjelini, a primjenjuje se na teritoriju RH u pog-ledu onečišćenja kopnenih voda. Državni plan mjera sadržava:

− procjenu mogućnosti i stupnja ugroženosti od iznenadnih i izvanrednih onečiš-ćenja,

− mjere i postupke koji se poduzimaju u slučajevima izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda,

− mjere i postupke koji se poduzimaju u slučaju prekograničnih onečišćenja vo-da,

− subjekte u provedbi Državnog plana mjera, − obveze donošenja i sadržaj nižih planova mjera za slučaj izvanrednih i iznena-

dnih onečišćenja voda od strane pravnih i fizičkih osoba te njihove detaljne obveze i ovlasti, obveze i ovlasti Hrvatskih voda i isporučitelja vodnih usluga prilikom onečišćenja nastalih u komunalnim vodnim građevinama, kao i rok za izradu nižih planova mjera,

− mjere koje se poduzimaju u cilju pravodobnog i potpunog informiranja javnos-ti.

Slika 8. Sprječavanje širenja onečišćenja mora naftom

46 od 116


U slučaju onečišćenja priobalnih voda te u slučaju onečišćenja kopna kao posljedice onečišćenja mora primjenjuje se Plan intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora60, a u slučaju onečišćenja kopnenih voda s plovila primjenjuju se propisi iz oblasti unu-tarnje plovidbe.

4.3.3 Zaštita tla

Za uvođenje suvremenih zakonodavnih rješenja, posebno imajući u vidu odredbe Us-tava Republike Hrvatske28 kojim se jamči, kako je već spomenuto, očuvanje prirode i čovje-kova okoliša, zaštita prirodnog bogatstva, zemljišta, šume, vode, zračnog prostora, biljnog i životinjskog svijeta, te drugih dijelova prirode, kao i prava građana na zdrav život i zdrav okoliš, prijeko je potrebno donijeti Zakon o zaštiti tla, koji još uvijek ne postoji, a kojim bi se uredila temeljna pitanja u svezi s trajnim osiguranjem funkcija tla i održanja njegovih vrijed-nosti.

Naime, u članku 52. Ustava, prepoznate su među ostalim i prirodne vrijednosti tala, koje su od povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja te kao takve od državnog interesa i imaju njezinu osobitu zaštitu, a raspolaganje tim vrijednostima potrebno je zakonom propisa-ti. Stoga je i Deklaracija o zaštiti okoliša Republike Hrvatske26, još 1992. pozvala na uspos-tavljanje zakonodavnog sustava i preporučila je sukladno međunarodnim ugovorima te s eu-ropskim i svjetskim standardima, racionalno gospodariti tlom kao značajnim prirodnim bogat-stvom korištenim za proizvodnju hrane.

Slika 9. Onečišćenje tla može biti posljedica prekomjerne uporabe zaštitnih sredstava u poljodjelstvu

47 od 116


To je već tada nalagalo provedbu stroge zaštite, odnosno zabranu prenamjene visokop-lodnog tla u nepoljoprivredne, a posebice građevinske svrhe, unapređivanje nižih kategorija tala, privođenje zapuštenih površina poljoprivrednoj proizvodnji, strogu kontrolu primjene sredstava za zaštitu bilja, racionalno gospodarenje šumama, sanaciju degradiranih šuma, sus-tavno obnavljanje uništenih šuma, čime će se spriječiti daljnje propadanje i uništavanje šuma, bez obzira na moguće uzroke – kisele, kiše, nekontroliranu sječu, požare, ratna razaranja.

Pored Ustava28, Deklaracije o zaštiti okoliša26, Strategije i akcijskog plana zaštite bio-loške i krajobrazne raznolikosti61, Nacionalne strategije zaštite okoliša te Strategije održivog razvitka62, pojedina pitanja u svezi zaštite tla i održivog gospodarskog razvitka uređena su i mnogim drugim zakonskim propisima.

Tako npr., Zakon o poljoprivrednom zemljištu11 propisuje osnovne uvjete zaštite, kori-štenja i promjene namjene poljoprivrednog zemljišta, raspolaganje poljoprivrednim zemljiš-tem u vlasništvu Republike Hrvatske, nadzor i kaznene odgovornosti. Zaštita tla je također neodvojiva od zaštite poljoprivrednog zemljišta.

Zakon o šumama34 pak, propisuje uvjete i način gospodarenja šumama kao i ograni-čenja korištenja šuma za potrebe stočarstva, odnosno poljoprivrede. Tim Zakonom uređuju se pojedina pitanja u svezi općekorisnih funkcija šume, te pitanja gospodarenja šumom, što uk-ljučuje najbitnija načelna pitanja zaštite tla (zaštitne šume u svezi sa sprječavanjem erozije tla, sprječavanjem bujica i poplava, utjecaja na plodnost zemljišta i poljoprivrednu proizvodnju i dr.).

Zakon o rudarstvu63 uređuje pojedina pitanja u svezi korištenja i zaštite tla, posebno iskorištavanja prirodnih dobara, provođenja istraživanja, utjecaja tih radnji na okoliš, sanaciju devastiranog zemljišta i dr.

Zakon o zaštiti zraka30 uređuje pitanja onečišćenja zraka koja, između ostalog, imaju za posljedicu onečišćavanje tla poput zakiseljavanja, suhog i/ili mokrog taloženja, taloženja krutih tvari, teških metala i sl. Zakon o održivom gospodarenju otpadom35 uređuje pojedina pitanja u svezi postupanja s ot-padom, saniranja otpadom onečišćenih površina, posebno u cilju sprječavanja onečišćenja okoliša, a time i tla.

Zakon o prostornom uređenju64 uređuje pitanja u vezi gospodarenja, zaštite i uprav-ljanja prostorom Republike Hrvatske kao osobito vrijednim i ograničenim nacionalnim dob-rom. Prostorno uređenje obuhvaća očuvanje prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenje nji-me, a to znači i korištenje tla kao jedne od temeljnih nacionalnih vrijednosti. Zahvati u prosto-ru provode se sukladno dokumentima prostornog uređenja, posebno sukladno Strategiji pros-tornog uređenja65 i Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske66, te prostornim pla-novima koji određuju osnovu za organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora, zaštitu i unaprjeđenje okoliša, a to znači i zaštitu tla.

Zakon o gradnji67 također uređuje pojedina pitanja u svezi s korištenjem tla, posebno s izgradnjom građevina i građevinskih cjelina i mogućim ugrožavanjem okoliša.

48 od 116


Iz navedenog se vidi da postoji cijeli niz važnih zakona i njihovih provedbenih doku-menata u kojima se uređuju pojedina pitanja vezana uz tlo, no jedinstven propis u obliku Za-kona o tlu još ne postoji. Tlo namijenjeno korištenju u poljoprivredne svrhe uređeno je dije-lom legislative koja obuhvaća temeljni zakon i niz pravilnika koji predstavlja provedbene akte.

Zakon o poljoprivrednom zemljištu32 uređuje održavanje i zaštita poljoprivred-nog zemljišta, korištenje poljoprivrednog zemljišta, promjena namjene poljoprivred-nog zemljišta i naknada, raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Repub-like Hrvatske, Zemljišni fond, upravni i inspekcijski nadzor, itd. Poljoprivrednim zemljištem se smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, liva-de, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zem-ljište koje se uz gospodarski opravdane troškove može privesti poljoprivrednoj proiz-vodnji.

Slika 10. Samo zaštićeno i zdravo tlo može dati zdrav urod

Također se poljoprivrednim zemljištem smatra i neobraslo šumsko zemljište i zemljište obraslo početnim ili degradacijskim razvojnim stadijima šumskih sastojina (makija, šikare, šibljaci i drugo), a koje je pogodno za poljoprivrednu proizvodnju.

U cilju osiguravanja uvjeta za proizvodnju zdravstveno ispravne hrane, radi za-štite zdravlja ljudi, životinjskog i biljnog svijeta, nesmetanog korištenja i zaštite priro-de i okoliša ovaj Zakon obvezuje na provedbu zaštite poljoprivrednog zemljišta od oš-tećenja. Pri tome se oštećenjem poljoprivrednog zemljišta smatra:

49 od 116


− degradacija u intenzivnoj proizvodnji (fizikalnih, kemijskih i bioloških značaj-ki),

− onečišćenje štetnim tvarima i organizmima (teški metali, potencijalno toksični elementi, organske onečišćujuće tvari i patogeni organizmi). Značajno je na-pomenuti da se onečišćenjem poljoprivrednog zemljišta smatra se i vegetacij-sko-gospodarski otpad poljoprivrednog podrijetla ako je ostavljen na poljopriv-rednoj površini dulje od jedne godine te ako je na zemljište odbačen otpad kao i gospodarenje otpadom na tom zemljištu na način protivan propisima koji ure-đuju gospodarenje otpadom,

− premještanje (erozija vodom i vjetrom, odnošenje plodinama, posudište, prekri-vanje smećem ili drugim tlom),

− prenamjena (izgradnja urbanih područja, industrijskih, energetskih objekata, prometnica, hidroakumulacija te eksploatacija kamena, šljunka i drugih građe-vinskih materijala).

Na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu doneseni su mnogi provedbeni akti od kojih će ovdje biti navedeni samo neki i to kako slijedi:

• Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje osobito vrijednog obradivog (P1) i vrijednog obradivog (P2) poljoprivrednog zemljišta68 – kojim se propisuju mjerila i osnove za vrednovanje poljoprivrednih zemljišta u kategoriji osobito vrijednih obradivih (P1) zemljišta i vrijednih obradivih (P2) zemljišta. Pri ovom se osnovica za vrednovanje P1 i P2 zemljišta, ali i zemljišta niže bonitetne vrijednosti temelji na vrijednostima tla, klime, reljefa i određenih ostalih prirodnih uvjeta za poljoprivrednu proizvodnju. Bo-nitet tla, klime i reljefa i određenih ostalih prirodnih uvjeta za poljoprivrednu proizvo-dnju ocjenjuje se prema njihovim najpovoljnijim odnosima za utvrđivanje općeg stup-nja mogućnosti svestranog načina korištenja zemljišta.

• Pravilnik o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta69 – propisuje se metodologija za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta, postupak i način ovlaš-ćivanja te uvjeti i obveze koje moraju ispunjavati laboratoriji. Metodologija je propi-sana za trajno praćenje stanja (monitoring) poljoprivrednog zemljišta kojom se trajno prati stanje svih promjena u poljoprivrednom zemljištu, odnosno tlu (fizikalnih, kemij-skih i bioloških) kao i praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta kojeg koriste pravne ili fizičke osobe na temelju ugovora o zakupu, zakupu zajedničkog pašnjaka i zakupu za ribnjake. Trajno praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta provodi Agencija za poljoprivredno zemljište u okviru Programa trajnog praćenja stanja poljoprivrednog zemljišta. Broj i raspored postaja za trajno praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta određen je na ra-zini agroekoloških područja. Podaci dobiveni praćenjem stanja poljoprivrednog zem-ljišta će koriste se i za potrebe praćenja i izvješćivanja o stanju tala u Republici Hr-vatskoj.

50 od 116


• Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja70 – ovim se Pravilnikom

utvrđuju tvari koje se smatraju onečišćivačima poljoprivrednog zemljišta, njihove naj-više dopuštene količine u tlu, mjere za sprječavanje onečišćenja zemljišta i kontrola onečišćenja zemljišta, s ciljem da se zemljište zaštiti od onečišćenja i degradacije i održi u stanju koje ga čini povoljnim staništem za proizvodnju zdravstveno ispravne hrane, radi zaštite zdravlja ljudi, životinjskog i biljnog svijeta, nesmetanog korištenja, zaštite prirode i okoliša. Zaštita zemljišta od onečišćenja provodi se zabranom, sprječavanjem i ograničava-njem unošenja onečišćujućih tvari u zemljište kao i poduzimanjem drugih mjera za njegovo očuvanje. Onečišćujuće tvari su teški metali (Cd, Cr, Cu, Hg, Ni, Pb i Zn) i potencijalno toksični esencijalni elementi (Zn i Cu), organske onečišćujuće tvari (pesticidi, industrijske ke-mikalije, nusproizvodi izgaranja i industrijskih procesa), radionuklidi i patogeni orga-nizmi. Onečišćujućim tvarima smatraju se i tvari koje se uobičajeno unose u zemljište, ali neadekvatnom primjenom (količine, vrijeme primjene, uvjeti u zemljištu i drugo) mogu prouzročiti štete po okoliš i/ili zdravlje ljudi. Izvori onečišćenja su: industrijska proizvodnja i usluge, industrijski otpad, gradski ot-pad, naftna industrija, rudarstvo, elektrane, skladišta, vojna aktivnost, promet, tran-sportni izljevi, poljoprivredna djelatnost, incidentne situacije i ostalo.

• Pravilnik o agrotehničkim mjerama71 – Jedan od vrlo važnih provedbenih akata u po-dručju zaštite poljoprivrednog zemljišta od oštećenja koje može biti posljedica lošeg gospodarenja zemljištem. Naime, ovim Pravilnikom propisuju se agrotehničke mjere kojima su vlasnici i posjednici poljoprivrednog zemljišta dužni poljoprivredno zemlji-šte obrađivati na način da ne umanjuju njegovu bonitetnu vrijednost. Pod agrotehničkim mjerama smatraju se: minimalna razina obrade i održavanja poljo-privrednog zemljišta; sprječavanje zakorovljenosti i obrastanja višegodišnjim rasli-njem; suzbijanje biljnih bolesti i štetnika; korištenje i uništavanje biljnih ostataka; odr-žavanje organske tvari u tlu; održavanje povoljne strukture tla i zaštita tla od erozije.

• Pravilnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta72 – kojim se propisuju uvje-ti, sadržaj, način uspostave te vođenje evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta.

• Pravilnik o načinu vođenja evidencije o promjeni namjene poljoprivrednog zemljiš-ta73 – ovim Pravilnikom propisuje se način vođenja evidencije o promjeni namjene poljoprivrednog zemljišta na području jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba. Vođenje se provodi po katastarskim kulturama; površini i svrsi zbog koje se mijenja namjena i po iznosu plaćene naknade i oslobađanje od pla-ćanja naknade. Primjerak evidencije se dostavlja ministarstvu nadležnom za poljopriv-redu.

51 od 116

http://www.mps.hr/default.aspx?id=9525




Unatoč brojnim ljudskim aktivnostima koje ovise o tlu te načinu korištenja zemljišta, u Re-publici Hrvatskoj, kao niti u EU, bez obzira na navedenu legislativu, nije uspostavljen zakon-ski okvir za zaštitu tla i zemljišta na način na koji su zaštićene druge sastavnice okoliša. Ne-dostatak zakonskoga okvira za posljedicu ima i kronični nedostatak podataka o stanju tla i načinu korištenja zemljišta, što otežava ispunjavanje obveza Republike Hrvatske za izvješći-vanje prema međunarodnim institucijama. Osim navedenih propisa o zaštiti pojedinih sastavnica okoliša, Zakon o zaštiti okoliša je ure-dio i pitanje zaštite okoliša od nepovoljnog utjecaja i štetnog djelovanja različitih pojedinač-nih onečišćujućih tvari kao što su otpad, opasne tvari odnosno kemikalije, svjetlosno onečiš-ćenje, buka, zračenje itd. 4.3.4 Zaštita okoliša od štetnog djelovanja otpada i gospodarenje otpadom

Svako društvo koje je u svojoj povijesti doživjelo brzi rast industrije i potrošnje suoči-lo se s pitanjem održivog gospodarenja otpadom pa je tako i u Europi ovo pitanje izazvalo veliku zabrinutost. Naime, nagomilavanje otpada i neadekvatno zbrinjavanje postalo je glo-balni problem čovječanstva, s tendencijom sve izraženijeg ugrožavanja okoliša. Posljednjih 40-tak godina zakonski propisi Europske unije prate intenzivan razvoj koncepcije integralnog gospodarenja otpadom, s težištem na reduciranju količina, kako nastalog, tako i odloženog otpada.

Gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj prioritetno je pitanje zaštite okoliša te je bilo jedno od najzahtjevnijih područja u vrijeme usklađivanja sa standardima EU tijekom pri-prema za ulazak u ovu međunarodnu zajednicu. Za razliku od zemalja članica EU, gdje je otpad strateški resurs od kojeg se dobivaju određene količine energije, Hrvatska je bila suoče-na s kompleksnim i višestrukim problemima u gospodarenju otpadom koji još uvijek ozbiljno ugrožavaju okoliš. Rješavanje tih problema i orijentacija prema suvremenom gospodarenju otpadom bili su jedan su od preduvjeta za ulazak u EU.

U Hrvatskoj je zakonodavni dio sustava gospodarenja otpadom velikim dijelom rije-šen, iako još postoji izvjesna neusklađenost sa zahtjevima i standardima EU, međutim veliki problem predstavlja neprovođenje propisa. Nema potpunih i pouzdanih podataka o količina-ma otpada i tokovima otpada niti odgovarajuće kontrole.

Osobito je loše stanje s infrastrukturom koja je nedostatna ili se ne koristi na zadovo-ljavajući način. Postupci zbrinjavanja otpada uglavnom se svode na odlaganje na odlagališta, od kojih vrlo mali dio zadovoljava propisane standarde. Edukacija i aktivnosti podizanja svi-jesti javnosti nedovoljno su razvijeni.

52 od 116


Slika 11. Jedan od oblika onečišćavanja okoliša (tla) nekontroliranim odlaganjem otpada

Zakon o održivom gospodarenju otpadom35 – Ovim se Zakonom utvrđuju mjere za sprječavanje ili smanjenje štetnog djelovanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš na način smanjenja količina otpada u nastanku i/ili proizvodnji te se uređuje go-spodarenje otpadom bez uporabe rizičnih postupaka po ljudsko zdravlje i okoliš, uz korištenje vrijednih svojstava otpada. Odredbe ovoga Zakona utvrđuju sustav gospodarenja otpadom uključujući red prven-stva gospodarenja otpadom, načela, ciljeve i način gospodarenja otpadom, strateške i programske dokumente u gospodarenju otpadom, nadležnosti i obveze u gospodarenju otpadom, lokacije i građevine za gospodarenje otpadom, djelatnosti gospodarenja ot-padom, prekogranični promet otpada, informacijski sustav gospodarenja otpadom te upravni i inspekcijski nadzor nad gospodarenjem otpadom. Zakon o održivom gospodarenju otpadom je u svrhu sprječavanja nastanka otpada te primjene propisa i politike gospodarenja otpadom primjenjuje se red prvenstva gospo-darenja u redu u nizu od sprječavanja nastanka otpada, pripreme za ponovnu uporabu, recikliranja, drugih postupaka oporabe pa sve do konačnog zbrinjavanje otpada. Propisana su istim zakonom i mjere koje prilikom primjene reda prvenstva gospodare-nja otpadom primjenjuju nadležna tijela državne vlasti, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima koje obavljaju djelatnosti u vezi s okolišem i pravne osobe koje prema posebnim propisima obavljaju poslove zaštite okoliša.

53 od 116

http://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=sanacija divljih odlagali%C5%A1ta otpada u hrvatskoj&source=images&cd=&cad=rja&docid=ldTniEb2xPDxWM&tbnid=kMmRv-OmFeX2NM:&ved=0CAUQjRw&url=http://www.ipress.hr/gradovi-i-opcine/umag/divlje-odlagaliste-u-umagu-izmaklo-kontroli-18215.html&ei=QesJUsyfIInSPIWYgeAB&bvm=bv.50500085,d.Yms&psig=AFQjCNH7CY_zs00kh2QIaxeHlqGhtWo0Nw&ust=1376468119741738�


Načinu gospodarenja otpadom u Zakonu je posebice naglašena odredbama koje obve-zuju da se gospodarenje otpadom provodi na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i koji ne dovodi do štetnih utjecaja na okoliš, a osobito kako bi se izbjegao ri-zik od onečišćenja mora, voda, tla i zraka te ugrožavanja biološke raznolikosti; pojava neugode uzorkovane bukom i/ili mirisom; štetan utjecaj na područja kulturno-povijesnih, estetskih i prirodnih vrijednosti te drugih vrijednosti koje su od posebnog interesa te nastajanje eksplozije ili požara. Jednako tako, Zakon nalaže gospodarenje otpadom na način da se osigura da otpad ko-ji preostaje nakon postupaka obrade i koji se zbrinjava odlaganjem ne predstavlja opa-snost za buduće generacije. U Zakonu o održivom gospodarenju otpadom sadržane su i odredbe koje su u skladu aktima Europske unije i to kako slijedi:

• Direktiva 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o otpadu i ukidanju određenih direktiva (SL L 312, 22. 11. 2008.),

• Direktiva 2010/75/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o industrijskim emisijama (in-tegrirano sprječavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17. 12. 2010.),

• Direktiva Vijeća 1999/31/EZ o odlaganju otpada (SL L 182, 16. 7. 1999.), • Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o geološkom skladištenju uglji-

kovog dioksida i o izmjenama i dopunama Direktive Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskoga parlamenta i Vijeća 2006/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ-e) br. 1013/2006 (SL L 140, 5. 6. 2009.),

• Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i otpadnim baterijama i akumulatorima kojom se ukida Direktiva 91/157/EEZ (SL L 266, 26. 9. 2006.),

• Direktiva 2004/12/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. koja izmjenjuje i dopunjuje Direktivu 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 047 18/02/2004.),

• Direktiva 2000/53/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima (SL L 269, 21. 10. 2000.),

• Direktiva 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (SL L 197, 24. 7. 2012.),

• Uredba (EZ-a) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Uredbom Komisije (EU-e) br. 255/2013 kojom se, u svrhu prilagodbe znanstvenom i tehničkom napretku, dopu-njuju prilozi I.C, VII. i VIII. Uredbe (EZ-a) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vi-jeća o pošiljkama otpada (SL L 79, 21.3.2013.),

• Odluka Komisije 2000/532/EZ koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ koja donosi popis ot-pada u skladu s člankom 1. točkom (a), Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odlu-

54 od 116


ku Vijeća 94/904/EZ koja donosi popis opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4., Direktive Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu (SL L 226,6.9.2000.),

• Odluka Komisije 2011/753/EU o uspostavi pravila i metoda izračuna za provjeru poš-tivanja ciljeva iz članka 11(2) Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 310, 25.11.2011.).

U svrhu učinkovite provedbe odredbi iz Zakona o održivom gospodarenju otpadom, donesen je niz podzakonskih propisa u obliku pravilnika, uredaba, itd. od kojih će biti nave-deni samo neki:

Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske74 – Polazeći od općih načela EU i pravnih određenja sadržanih u Zakonu o otpadu koja su usklađena s tim načeli-ma, Strategije razvitka – Hrvatska u 21. Stoljeću, Strategije zaštite okoliša, te drugih europskih i nacionalnih dokumenata, Hrvatski sabor je donio ovu Strategiju gospoda-renja otpadom kojom se uređuje gospodarenje različitim vrstama otpada na teritoriju RH, od njegova nastanka do konačnog odlaganja, s osnovnim ciljem ostvarivanja i održavanja cjelovitog sustava gospodarenja otpadom. Sustav gospodarenja otpadom mora, prema ovoj Strategiji, biti ustrojen prema suvre-menim europskim standardima i zahtjevima, a sa svrhom da se maksimalno izbjegne, odnosno smanji nastajanje otpada, da se smanji, na najmanju moguću mjeru, nepo-voljni utjecaj otpada na ljudsko zdravlje, okoliš i klimu, te da se cjelokupno gospoda-renje otpadom uskladi s načelima održivog razvitka.

Pravilnik o gospodarenju otpadom75 – Ovim pravilnikom se propisuju uvjeti za gos-podarenje otpadom, poslovi osobe odgovorne za gospodarenje otpadom, te način rada reciklažnog dvorišta. Propisan je sadržaj obrasca zahtjeva za izdavanje, odnosno izmjenu dozvole za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom, oblik i sadržaj ob-rasca dozvole, način izračuna iznosa osiguranja od štete koja može nastati kao poslje-dica gospodarenja otpadom, sadržaj Elaborata gospodarenja otpadom u kojem se opi-suje tehnološki postupak, uvjeti za sustav upravljačkog nadzora metoda, izgled i sadr-žaj obavijesti o namjeri ishođenja dozvole, te izgled i sadržaj oznake s osnovnim po-dacima o otpadu i djelatnosti iz dozvole. Istim pravilnikom se propisuje sadržaj i način vođenja očevidnika prijevoznika otpada, očevidnika posrednika u gospodarenju otpadom, očevidnika trgovaca otpadom, očevi-dnika reciklažnih dvorišta, očevidnika određenih osoba koje skladište vlastiti proizvo-dni otpad, očevidnika energetskih oporabitelja određenog otpada te način upisa u te očevidnike, zatim sadržaj i izgled potvrde, sadržaj i način dostave te izgled obrasca o statusu obavljanja djelatnosti, te način izračuna visine police osiguranja ili jamstva banke za pošiljke otpada koje podliježu notifikacijskom postupku. Pravilnikom je propisan sadržaj i izgled obrasca za dostavu podataka o masi bioraz-gradivog komunalnog otpada odloženog na odlagalište, sadržaj i izgled obrasca o masi

55 od 116


otpada odloženog na neusklađeno odlagalište, obrazac pratećeg lista proizvođača i po-sjednika otpada, uvjete i način vođenja očevidnika o nastanku i tijeku otpada, način vođenja i dostave podataka u taj očevidnik, rokove za dostavu podataka, te obrazac plana gospodarenja otpadom proizvođača otpada.

Pravilnik o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada76 – kojim se propisuje sadržaj zahtjeva za upis u Očevidnik za ukidanje statusa otpada i Očevidnik nusproizvoda, po-sebni kriteriji za ukidanje statusa otpada, uključujući granične vrijednosti onečišćuju-ćih tvari i štetan utjecaj tvari ili predmeta na okoliš, posebni kriteriji za određivanje nusproizvoda, sadržaj potvrda o upisu u Očevidnik za ukidanje statusa otpada i Oče-vidnik nusproizvoda, sadržaj i način vođenja Očevidnika za ukidanje statusa otpada i Očevidnika nusproizvoda te način i uvjeti provedbe propisa Europske unije kojima se utvrđuju kriteriji za ukidanje statusa pojedine vrste otpada.

Slika 12. Proizvodni ostatak odložen u krugu tvornice - otpad ili nusproizvod?

Naime, određeni otpad može prestati biti otpad ako je prošao postupak opora-be, uključujući recikliranje i ako udovoljava posebnim kriterijima utvrđenim u skladu s uvjetima, a to su da se tvar ili predmet uobičajeno se koristi u posebne svrhe; da za takvu tvar ili predmet postoji tržište ili potražnja; da tvar ili predmet ispunjava tehnič-ke zahtjeve za posebne svrhe i zadovoljava postojeće zakonodavstvo i norme koje va-že za proizvode i da uporaba tvari ili predmeta neće dovesti do štetnih učinaka na oko-liš ili zdravlje ljudi.

56 od 116


Na određivanje ukidanja statusa određene vrste otpada (papir, staklo, gumu, tekstil, agregat, metal) za koje su kriteriji utvrđeni na razini Europske unije, primjenju-ju se propisi Europske unije kojima se utvrđuju kriteriji za ukidanje statusa te vrste ot-pada. Ovim Pravilnikom se uspostavlja pravni okvir za provedbu sljedećih Uredbi Europske unije:

• Uredba Vijeća (EU) br. 333/2011 od 31. ožujka 2011. o uspostavi kriterija za određi-vanje trenutka kada određene vrste otpadnog metala prestaju biti otpad u skladu s Di-rektivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 94, 8. 4. 2011.),

• Uredba Komisije (EU) br. 1179/2012 od 10. prosinca 2012. o kriterijima za utvrđiva-nje kada stakleni krš prestaje biti otpad na temelju Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 337, 11. 12. 2012.) i

• Uredba Komisije (EU) br. 715/2013 od 25. srpnja 2013. o utvrđivanju kriterija na te-melju kojih se određuje kada bakreni otpad prestaje biti otpad u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 201, 26. 7. 2013.) (dalje u tekstu Uredba Komisije (EU) br. 715/2013).

Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada77 – Ovim Pravilnikom se propisuju kategorije odlagališta otpada, postupci i drugi uvjeti za odlaganje otpada, granične vrijednosti emisija u okoliš kod odlaganja otpada, uvjeti i mjere u svezi s planiranjem, gradnjom, radom i zatvaranjem odlagališta i postupanjem nakon njihova zatvaranja. Ciljevi ovog Pravilnika su da se u čitavom razdoblju trajanja odlagališta smanje štetni utjecaji na okoliš, osobito onečišćenje površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka, uključujući efekt stakleničkih plinova i smanjenje rizika za ljudsko zdravlje do kojeg bi moglo doći uslijed odlaganja otpada i vijeka trajanja odlagališta. Ovaj Pravilnik primjenjuje se na sva odlagališta, pa i podzemna, bez obzira na vrstu otpada koji se na njih odlaže. Odredbe ovog Pravilnika ne primjenjuju se na sljedeće slučajeve odlaganja:

• prekrivanje tla muljem, uključujući mulj od obrade otpadnih voda, kao i mulj koji je nastao jaružanjem te slični materijali na tlu, u svrhu gnojidbe tla prema posebnom propisu koji regulira unos opasnih tvari i biljnih hranjivih tvari u ili na tla;

• korištenje inertnog otpada na odlagalištima koji je pogodan za radove na obno-vi/rekonstrukciji, za nasipanje terena ili za potrebe u graditeljstvu prema posebnom propisu koji regulira opterećenje tla otpadnim materijalima;

• odlaganje neopasnih i inertnih materijala koji nastaju kod iskapanja tla/zemlje prili-kom građevinskih radova, ako se obavlja prema posebnom propisu koji regulira opte-rećenje tla otpadnim materijalima;

• odlaganje mulja na obali vodotoka, ako je bio uzet iz njegova vodnog terena i ima svojstva otpada koji se prema uvjetima iz ovog pravilnika može odlagati na odlagališ-

57 od 116


tu za neopasni otpad, prilikom čega se poštuju samo anorganski parametri onečišćenja i eluata i

• odlaganje neonečišćene zemlje ili neopasnog inertnog otpada koji je nastao traženjem rude, vađenjem preradom i skladištenjem mineralnih sirovina, te radom kamenoloma prema posebnim propisima koji reguliraju rudarstvo.

Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada78 – Ovom su Uredbom utvrđene kategorije, vrste i klasifikacija otpa-da ovisno svojstvima i mjestu nastanka otpada, te je utvrđen katalog otpada, lista opa-snog otpada i popis otpada u prekograničnom prometu. Prema ovoj Uredbi otpad je razvrstan u 16 kategorija i to kako slijedi: Ostaci iz proiz-vodnje ili uporabe koji nisu drugačije specificirani (Q1); Proizvodi koji ne odgovaraju normama (Q2); Proizvodi kojima je rok za odgovarajuću uporabu istekao (Q3); Mate-rijali koji su prosuti, odnosno proliveni, izgubljeni ili su pretrpjeli neku drugu nezgo-du, uključujući i sve druge materijale, opremu itd., koji su onečišćeni kao posljedica takve nezgode (Q4); Materijali koji su zagađeni ili onečišćeni planiranim djelovanjem (Q5); Neuporabljivi/odbačeni dijelovi (Q6); Tvari koje više ne zadovoljavaju kakvo-ćom (Q7); Ostaci iz proizvodnih procesa (Q8); Ostaci od procesa uklanjanja onečišće-nja (Q9); Ostaci strojne i završne obrade (Q10); Ostaci od vađenja i prerade sirovina (Q11); Onečišćene tvari (Q12); Materijali, tvari i proizvodi čija je uporaba zakonom zabranjena (Q13); Proizvodi koje posjednik više neće koristiti (Q14); Onečišćeni ma-terijali, tvari i proizvodi nastali kao rezultat sanacije tla (Q15); Svi materijali, tvari ili proizvodi koji nisu navedeni u gornjim kategorijama (Q16). Na temelju ovih kategorija, s obzirom na svojstva kojima djeluje na zdravlje ljudi i okoliš, otpad se klasificira kao: inertni otpad; neopasni otpad i opasni otpad. Katalog otpada iz ove Uredbe sadrži i preporučene postupke obrade pojedinih vrsta otpada koji se odnose na otpad koji se nije mogao izbjeći i čija se korisna svojstva (materijalna ili energetska) ne mogu ponovo iskoristiti/uporabiti, a uz odgovarajuću vrstu otpada u Katalogu otpada označeni su oznakama sljedećeg značenja: K/F – ke-mijsko-fizikalni; B – biološki; T – termički; O – odlaganje otpada; K – kondicionira-nje otpada; (+) – obrada se preporučuje.

4.3.5 Zaštita okoliša od štetnog djelovanja opasnih tvari

Danas se u okolišu nalaze mnoge tvari koje su svrstane u opasne tvari i predstavljaju opasnost kako za čovjeka tako i za okoliš u cjelini, no ipak ih se ne možemo odreći. Naime, one su vrlo često osnova mnogih tehnoloških procesa, mnoge su energetski izvori, neke su nezamjenjive u medicini, poljoprivredi, šumarstvu i drugim gospodarskim granama. S obzi-rom da je veliki broj ljudi u izravnom i/ili posrednom kontaktu s opasnim tvarima, od njihove

58 od 116


proizvodnje, prijevoza i rukovanja na razne načine, to opasne tvari, glede svoje opasnosti zas-lužuju posebnu pozornost.

Opasne tvari u okoliš mogu doći od prirodnih izvora kao i od izvora koje je stvorio čovjek, a u okoliš dolaze spontano – svakodnevnim oslobađanjem u prirodnim procesima ili pak slučajno i nenamjerno emisijama iz industrijskih procesa ili kao posljedica nezgode i nes-retnim slučajem. Tako se npr. plin radon kontinuirano oslobađa iz zemljine površine koja sa-drži radioaktivne elemente. I druge različite opasne tvari se u prirodi javljaju u obliku različi-tih minerala i metala (ugljen, nafta, olovo), no istovremeno u prirodi se mogu naći i djelova-njem čovjeka kao posljedica primjene različitih agrotehničkih mjera (pesticidi i umjetna gno-jiva) ili pak kao industrijska onečišćenja koja dolaze iz pogona koji proizvode, prerađuju, skladište ili odlažu opasne tvari.

Danas se opasnim tvarima mogu nazvati sve tvari koje za vrijeme proizvodnje, prije-voza, prerade, skladištenja, korištenja u tehnološkom procesu ili nastajanja u tehnološkom procesu u obliku nus proizvoda ili otpada, ispuštaju ili stvaraju zarazne, nadražujuće, zapalji-ve, eksplozivne, korozivne, zagušljive, toksične ili druge opasne prašine, dimove, plinove, magle, pare ili vlakna kao i štetna zračenja u količinama koje mogu ugroziti život i zdravlje ljudi, materijalna dobra i okoliš u cijelosti što ponekad može dovesti do ekološke nesreće.

Slika 13. Grafički prikazi simbola kojima se prenosi informacija o opasnosti neke tvari ili smjese tvari - piktogrami opasnosti

Neosporna je činjenica da su svi, oni koji su vezani za rad s opasnim tvarima, ili mo-

gu doći u dodir s njima, izloženi riziku od nezgode, koja može ugroziti sigurnost i zdravlje ljudi i onečistiti okoliš. Kako bi se smanjio rizik od nezgode, poduzima se niz organizacijskih i tehničkih mjera za smanjenje prisutne opasnosti, a pri čemu je vrlo važna odgovarajuća za-

59 od 116


konska regulativa, te je ovo područje uređeno odgovarajućim nacionalnim zakonima, pravil-nicima i uredbama, europskim direktivama i drugim propisima i međunarodnim ugovorima.

Ovdje će biti navedeni neki od hrvatskih zakona, pravilnika i propisa kojima je uređe-na proizvodnja, stavljanje u promet i samo korištenje opasnih tvari, te sprječavanje njihovog štetnog djelovanja na okoliš:

Zakon o kemikalijama79 – u svrhu zaštite života i zdravlja ljudi te zaštite okoliša od štetnog djelovanja kemikalija ovaj Zakon propisuje uvjete koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe za obavljanje djelatnosti proizvodnje, stavljanja na tržište i ko-rištenja kemikalija te uvjeti za obavljanje uslužnih ili posredničkih poslova, pri kojima ne dolaze u neposredan doticaj s kemikalijama. Prema ovom Zakonu, svaka pravna i fizička osoba koja proizvodi, koristi ili stavlja na tržište kemikalije mora osigurati upute za sigurno postupanje s kemikalijama i obvez-na je u skladu s općim propisima o naknadi štete nadoknaditi štetu nastalu proizvod-njom, stavljanjem na tržište i korištenjem kemikalije. Nadalje, svaka pravna i fizička osoba koja proizvodi, koristi ili stavlja na tržište kemi-kalije mora svakog korisnika kemikalije pri nabavi kemikalije upozoriti na njezina opasna svojstva, a na njegov zahtjev mora mu dostaviti i upute o pravilnom postupa-nju s kemikalijama i o mjerama za zaštitu zdravlja i okoliša, te je obvezna u skladu s općim propisima o naknadi štete nadoknaditi štetu nastalu pri proizvodnji, korištenju ili stavljanju na tržište kemikalije.

Slika 14. Kemikalije su tvari i smjese, a mogu biti u krutom, tekućem i plinovitom agregatnom stanju

60 od 116


U ovaj Zakon su ugrađene odredbe u skladu sa sljedećim direktivama i uredbama Eu-ropske unije:

• Direktiva Vijeća 67/548/EEZ od 27. lipnja 1967. o usklađivanju zakona i drugih pro-pisa u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označavanje opasnih tvari (SL 196, 16. 8. 1967.),

• Direktiva 1999/45/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 1999. o usklađi-vanju zakona i drugih propisa država članica u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označavanje opasnih pripravaka (SL L 200, 30. 7. 1999.),

• Direktiva Vijeća 74/556/EEZ od 4. lipnja 1974. kojom se propisuju detaljne odredbe o prijelaznim mjerama koje se tiču djelatnosti trgovine i distribucije toksičnih proizvoda i djelatnosti koje obuhvaćaju profesionalnu upotrebu takvih proizvoda, uključujući i djelatnost posrednika (SL 307, 18. 11. 1974.),

• Direktiva Vijeća 74/557/EEZ od 4. lipnja 1974. o ostvarivanju slobode poslovnog nas-tana i slobode pružanja usluga s obzirom na djelatnosti samozaposlenih osoba i posre-dnika koji su angažirani u trgovini i distribuciji toksičnih proizvoda (SL L 307, 18. 11. 1974.),

• Direktiva 2004/9/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o pregledu i provjeri dobre laboratorijske prakse (SL L 50, 20. 2. 2004.),

• Direktiva 2004/10/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. veljače 2004. o usklađi-vanju zakona i drugih propisa o primjeni načela dobre laboratorijske prakse i provjeri njihove primjene u ispitivanju kemijskih tvari (SL L 50, 20. 2. 2004.).

• Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registriranju, ocjenjivanju, odobravanju i ograničavanju kemikalija (REACH) i osni-vanju Europske agencije za kemikalije te o izmjenama i dopunama Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komi-sije (EZ) br. 1488/94, kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i Direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30. 12. 2006.),

• Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označavanju i pakiranju tvari i smjesa, kojom se izmjenjuju, dopunjuju i ukidaju Direktiva 67/548/EEZ i Direktiva 1999/45/EZ i izmjenjuje i dopunjuje Uredba (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31. 12. 2008.),

• Uredba (EZ) br. 689/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća o izvozu i uvoz opasnih kemikalija (SL L 204, 31. 7. 2008.),

• Uredba Komisije (EZ) br. 340/2008 od 16. travnja 2008. o pristojbama i naknadama koje se plaćaju Europskoj agenciji za kemikalije prema Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) (SL L 107, 17. 4. 2008.),

• Uredba Komisije (EU) br. 440/2010 od 21. svibnja 2010. o pristojbama i naknadama koje se plaćaju Europskoj agenciji za kemikalije prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća o razvrstavanju, označavanju i pakiranju tvari i smje-sa (SL L 126 22. 5. 2010.).

61 od 116


Odredbe Zakona o kemikalijama ne primjenjuju se na: radioaktivne tvari i pripravke koji su uređeni posebnim propisima; tvari i smjese koje podliježu carinskom nadzoru i koje se nalaze u privremenom skladištu, u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu radi ponovnoga izvoza ili u provozu, pod uvjetom da se ne podvrgavaju obradi ili preradi; neizolirane intermedijere; tvari i smjese za znanstveno istraživanje i razvoj te kontrolu kvalitete proizvoda i druge analitičke svrhe; otpad koji je uređen posebnim propisima; kemikalije koje se koriste u obrambene svrhe; eksplozivne tvari koje su uređene pose-bnim propisima; mineralna gnojiva uređena posebnim propisima; droge i njihove pre-teče uređene posebnim propisima. Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se niti na tvari i smjese koje su u konačnom obliku namijenjene krajnjem korisniku kao: lijekovi, veterinarski lijekovi, kozmetički proizvodi, medicinski proizvodi, hrana i hrana za životinje, uključujući prehrambene aditive, arome, dodatke hrani za životinje i u životinjskoj ishrani sukladno s posebnim propisima. Zakon o provedbi Uredbe br. 1272/2008/EZ80 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označavanju i pakiranju tvari i smjesa, kojom se izmjenjuju, dopunjuju i ukidaju Direktiva 67/548/EEZ i Direktiva 1999/45/EZ i izmjenjuje i dopunjuje Uredba br. 1907/2006 EZ – Kao provedbeni mehanizam za Uredbu 1272/2008/EZ u RH je donesen i Zakon o p vedbi Uredbe br. 1272/2008/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označavanju i pakiranju tvari i smjesa, kojom se izmjenjuju, dopunjuju i ukidaju Direktiva 67/548/EEZ i Direktiva 1999/45/EZ i izmjenjuje i dopunjuje Uredba br. 1907/2006 EZ, koji je stupio na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Ovim je Zakonom uređeno da nadležno tijelo za provedbu Uredbe 1272/2008/EZ jest Ministarstvo zdravlja koje je zaduženo za poslove kojima će se osigurati provedba na-vedene direktive i to na način da:

• sudjeluje s Europskom agencijom za kemikalije u zadaćama utvrđenim Uredbom 1272/2008/EZ i izvještava Agenciju sukladno zahtjevima iz Uredbe 1272/2008/EZ,

• podnosi Agenciji prijedlog usklađenog razvrstavanja i označavanja tvari, • sudjeluje u provedbi obveza iz Uredbe 1272/2008/EZ i nadležnim tijelima drugih dr-

žava članica Europske unije osigurava svu potrebnu i svrhovitu pomoć, • obavlja službenu pomoć korisnicima, • dostavlja Agenciji izvješće o rezultatima službenih nadzora i drugim poduzetim pro-

vedbenim mjeram, • od dobavljača zahtijeva da mu za isporučenu kemikaliju osigura bilo koju informaciju

sukladno Uredbi ili te informacije zahtijeva od Agencije, ako je riječ o informacijama na temelju registracije u skladu s Uredbom 1907/2006/EZ,

62 od 116

http://www.mzss.hr/hr/content/download/4127/33781/file/CLP%20UREDBA.pdf


• može donijeti odgovarajuće privremene mjere i o tome obavijestiti Komisiju, Agenciju i druge države članice Europske unije, ako ima opravdanog razloga vjerovati da tvar ili smjesa zbog svog razvrstavanja, označavanja ili pakiranja predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje ljudi ili okoliš,

• opoziva privremenu mjeru u vezi s razvrstavanjem ili označavanjem tvari. Na temelju Zakona o kemikalijama doneseni su odgovarajući podzakonski propisi koji

su značajni kao provedbeni propisi, a najčešće su u obliku pravilnika, uredaba, itd. od kojih će ovdje biti navedeni samo neki:

Pravilnik o načinu vođenja očevidnika o kemikalijama te o načinu i rokovima dos-tave podataka iz očevidnika81 – kojim se propisuje način vođenja očevidnika o ke-mikalijama koje se proizvode i uvoze, odnosno unose na teritorij Republike Hrvatske te o načinu i rokovima dostave podataka iz očevidnika Hrvatskom zavodu za toksiko-logiju i antidoping (HZTA). Uređeno je da su sve pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost proizvodnje i uvoza, odnosno unosa kemikalija na teritorij Republike Hrvatske, obvezne voditi oče-vidnike o tim kemikalijama. Ova obveza vođenja očevidnika o kemikalijama odnosi se također i na biocidne proizvode, kao i na proizvodnju sredstava za zaštitu bilja. Jedino su od obveze vođenja očevidnika oslobođene pravne i fizičke osobe koje kemikalije koriste u znanstvenim, nastavnim ili analitičkim laboratorijima. Očevidnik o kemikalijama može se voditi u elektroničkom obliku ili u knjizi očevid-nika, prema trgovačkom nazivu kemikalije otisnutom na originalnom pakiranju, ili prema nazivu iz prateće dokumentacije kemikalije.

Pravilnik o uvjetima za obavljanje djelatnosti proizvodnje, stavljanjem na tržište i korištenja opasnih kemikalija82 – Ovim Pravilnikom propisuju se posebni uvjeti koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost proizvodnje, stav-ljanja na tržište (prodaja na veliko i prodaja na malo) i korištenja opasnih kemikalija označenih kao: vrlo otrovne kemikalije; otrovne kemikalije; štetne kemikalije; nagri-zajuće kemikalije; karcinogene kemikalije 1., 2. i 3. kategorije; mutagene kemikalije 1., 2. i 3. kategorije i reproduktivno toksične kemikalije 1., 2. i 3. kategorije, odnosno kemikalije koje se razvrstavaju u jednu od sljedećih kategorija opasnosti: akutna tok-sičnost 1., 2., 3. i 4. kategorije; nagrizajuće za kožu 1. kategorije, potkategorija 1.A, 1.B i 1.C; preosjetljivost dišnih putova 1. kategorije i podkategorija 1.A i 1.B; muta-genost 1.A, 1.B i 2. kategorije; karcinogenost 1.A, 1.B i 2. kategorije; reproduktivna toksičnost 1.A, 1.B i 2. kategorije; specifična toksičnost za ciljane organe – jednokrat-no izlaganje 1. i 2. kategorije; specifična toksičnost za ciljane organe – ponavljano iz-laganje 1. i 2. kategorije i aspiracijska toksičnost 1. kategorije.

63 od 116


Ovaj Pravilnik ne primjenjuje se na stavljanje na tržište i korištenje proizvoda u koji-ma se opasna kemikalija nalazi u takvom obliku da je neškodljiva pri korištenju ili se nalazi u zatvorenom sustavu zaštićenom od otvaranja ili razaranja. Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost proizvodnje, stavljanja na tržište i ko-rištenja opasnih kemikalija moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

• imati prostorije za smještaj, čuvanje i izdavanje opasnih kemikalija koje u pogledu lo-kacije, načina izgradnje, kvalitete zidova i podova, osvijetljenosti, prozračivanja, tem-perature i vlažnosti odgovaraju sanitarno-tehničkim i higijenskim uvjetima,

• imati osigurana zaštitna sredstva za radnike koji rade s opasnim kemikalijama, • imati opremu za rad s opasnim kemikalijama koja je otporna na djelovanje kemikalija

s kojima dolazi u dodir te • imati upute o načinu pružanja prve pomoći u slučaju nezgode, kao i sredstva za pruža-

nje prve pomoći i sredstva za dekontaminaciju i uklanjanje opasnih kemikalija.

Pravilnik o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikali-ja83 – kojim se uređuje se razvrstavanje, označavanje, obilježavanje i pakiranje opas-nih kemikalija, a svrha mu je osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša te slobodu kretanja opasnih tvari, smjesa i proizvoda na način da se usklade kriteriji za razvrstavanje tvari i smjesa te propisa o označavanju, obilježavanju i pakiranju opas-nih tvari i smjesa; propišu obveze razvrstavanja tvari i smjesa koje se stavljaju u pro-met za proizvođače, uvoznike i daljnje korisnike i označavanja i pakiranja tvari i smje-sa koje stavljaju u promet za dobavljače.

Uredba br. 1272/2008/EZ84 Europskog parlamenta i Vijeća o razvrstavanju, označiva-nju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 – Ova Uredba je done-sena kakao bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja ljudi i okoliša kao i sloboda kretanja kemijskih tvari, smjesa i određenih posebnih proizvoda te istovremeno pove-ćala konkurentnost i inovativnost. Uredba 1272/2008/EZ propisuje kriterije za razvrstavanje opasnih tvari koji su dogo-voreni na razini UN-a, a čine tzv. Globalno usklađen/harmonizirani sustav razvrstava-nja i označavanja kemikalija85 (engl. The Globally Harmonized System of Classificati-on and Labelling of Chemicals, GHS) koji predstavlja osnovu globalno ujednačenog sustava informacija o fizikalnim svojstvima, učinku na okoliš, zdravlje i zaštitu veza-no za opasne kemikalije kroz usklađenje kriterija za njihovo razvrstavanje i označava-nje. Ova Uredba nazivana često CLP Uredba (engl. Classification, Labeling and Packa-ging, CLP), zahtijeva od industrije ispravno razvrstavanje, označavanje i pakiranje opasnih tvari prije nego što tu opasnu tvar stavi na tržište s ciljem zaštite radnika, pot-rošača i okoliša. Uredbom se preuzimaju i određene odredbe Uredbe 1907/2006/EZ o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija koja se naziva i REACH Uredba (engl. Registration, Evaluation and Authorisation of Chemicals, REACH) koja

64 od 116



regulira prijavljivanje razvrstavanja opasne tvari u Registar razvrstavanja i obilježava-nja pri europskoj agenciji za kemikalije (engl. European Chemical Agency, ECHA), radi uspostavljanja liste usklađenog razvrstavanja te registra razvrstavanja i označava-nja kemikalija. Ova Uredba donijela je nove kriterije razvrstavanja, simbole opasnosti (piktograme) te oznake upozorenja i obavijesti koji se označavaju velikim tiskanim slovima H i P, a koji su zamijenili oznake R i S.

Uredba o sprječavanju velikih nesreća koje uključuju opasne tvari86 – uređuje popis vrsta opasnih tvari koje su prisutne u području postrojenja sukladno Zakonu o zaštiti okoliša, način utvrđivanja količina, dopuštene količine i kriterije prema kojima se te tvari klasificiraju kao opasne; način podnošenja i obvezni sadržaj obavijesti o prisut-nosti opasnih tvari u postrojenju; obvezni sadržaj Izjave o postupanju u vezi sa sprje-čavanjem velikih nesreća. Nadalje, propisuje obvezni sadržaj Izvješća o sigurnosti, način podnošenja zahtjeva za davanje suglasnosti na Izvješće o sigurnosti; obvezni sadržaj i način davanja suglas-nosti; način podnošenja zahtjeva za produženje izdane suglasnosti i rokove s tim u ve-zi; tajnost podataka; način i uvjete za nadzor nad provedbom aktivnosti i mjera sukla-dno izdanoj suglasnosti na Izvješće o sigurnosti; posebne obveze operatera: u poduzi-manju mjera za sprječavanje velikih nesreća, u slučaju značajne promjene u postroje-nju operatera, u slučaju velike nesreće, postupak i obveze u slučaju velike nesreće s prekograničnim učincima, druge uvjete i mjere za sprječavanje velikih nesreća u skla-du s međunarodno priznatim standardima i propisima; te sadržaj i način vođenja oče-vidnika o operaterima i njihovim postrojenjima koja mogu uzrokovati nesreće s domi-no efektom, te druga pitanja s tim u vezi. Ovom su Uredbom u pravni poredak Republike Hrvatske prenesene sljedeće direktive Europske unije:

• Direktiva Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari (SL L 10, 14. 1. 1997.);

• Direktiva 2003/105/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2003. o izmjeni Direktive Vijeća 96/82/EZ o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uklju-čuju opasne tvari (SL L 345, 31. 12. 2003.) i

• Direktiva Vijeća 2012/18/EU od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesre-ća koje uključuju opasne tvari, o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 197, 24. 7. 2012.).

Pravilnik o registru postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari i o očevidniku pri-

javljenih velikih nesreća87 – propisuje sadržaj i način vođenja Registra postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari u smislu Uredbe kojom se uređuje sprječavanje velikih nesreća koje uključuju opasne tvari86 , sadržaj i način vođenja Očevidnika prijavljenih velikih nesreća, način na koji se dostavljaju podaci za registar, način na koji se dostav-ljaju podaci za očevidnik te rokovi s tim u vezi.

65 od 116


Ovim se Pravilnikom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

• Direktiva Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari (SL L 10, 14. 1. 1997.) i

• Direktiva 2003/105/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2003. o izmjeni Direktive Vijeća 96/82/EZ o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uklju-čuju opasne tvari (SL L 345, 31. 12. 2003.).

Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja te provjere znanja o zaštiti od opasnih kemi-kalija88 – kojim se utvrđuju uvjeti i način stjecanja te provjere znanja o zaštiti od opa-snih kemikalija za radnike prije početka rada s opasnim kemikalijama te dodatno stje-canje znanja radnika o zaštiti od opasnih kemikalija tijekom rada. Pri ovome se opasnim kemikalijama smatraju: vrlo otrovne kemikalije; otrovne kemi-kalije; štetne kemikalije; nagrizajuće kemikalije; karcinogene kemikalije; mutagene kemikalije i reproduktivno toksične kemikalije, odnosno kemikalije koje mogu izazva-ti akutnu toksičnost; uzrokovati nagrizanje kože; teške ozlijediti oko; izazvati preosjet-ljivost dišnih putova; djelovati mutageno, karcinogeno i reproduktivno toksično; imati specifičnu toksičnost za ciljane organe i aspiracijsku toksičnost. Pravilnik nalaže i obvezuje sve pravne i fizičke osobe koje se bave djelatnošću proiz-vodnje, stavljanja na tržište i korištenja opasnih kemikalija, da na radnom mjestu na kojem se radi s opasnim kemikalijama smiju zapošljavati samo one radnike koji su stekli propisana znanja o zaštiti od opasnih kemikalija. Prometovanje opasnim tvarima i njihovim prijevozom od mjesta proizvodnje do mjes-

ta distribucije i/ili uporabe, je vrlo značajno jer pri samom prijevozu opasnih tvari, postoji niz potencijalnih opasnosti. Stoga se pri prijevozu opasnih tvari mora posvetiti dužna pozornost ukrcaju, samom prijevozu te iskrcaju, jer za siguran prijevoz opasnih tvari treba analizirati sve potencijalne opasnosti i mjere zaštite u svim navedenim fazama prijevoza.

Za prijevoz opasnih tvari u RH primjenjuju se međunarodni propisi na kojima se teme-lji i Zakon o prijevozu opasnih tvari41.

Kada se govori o prijevozu opasnih tvari, onda se opasnim tvarima smatraju ranije opisane opasne tvari, tj. tvari, smjese ili pripravci koje ovisno o sastavu, količini i koncentra-ciji mogu ugroziti zdravlje ili život ljudi, a prekomjernim zagađivanjem atmosfere, vode i zemlje, prouzročiti i ekološke nezgode i nesreće.

Zakon o prijevozu opasnih tvari41 – Zakonom o prijevozu opasnih tvari su pro-pisani uvjeti za prijevoz opasnih tvari u pojedinim granama prometa (cestovni, željez-nički, promet unutarnjim vodama i zračni promet), obveze osoba koje sudjeluju u pri-jevozu, uvjeti za ambalažu i vozila, uvjeti za imenovanje sigurnosnih savjetnika te prava i dužnosti, nadležnost i uvjeti za provođenje osposobljavanja osoba koje sudje-

66 od 116


luju u prijevozu, nadležnost državnih tijela u vezi s tim prijevozom te nadzor nad pro-vođenjem zakona. Svrha je ovoga Zakona je siguran prijevoz opasnih tvari. Za prijevoz opasnih tvari može se upotrebljavati vozilo koje je na temelju zakonski propisa proizvedeno i opremljeno, koje ima važeću potvrdu o ispunjavanju uvjeta za prijevoz određenih opasnih tvari te koje je propisno označeno. Za prijevoz opasne tva-ri željeznicom mogu se koristiti samo teretni vlakovi, osim u iznimnim situacijama propisanih Zakonom. Sama provedba zakonskih odredbi, kao i odredbi međunarodnih propisa kojima je uređeno prometovanje opasnim tvarima i njihov prijevoz, ovisno o načinu prijevoza (cestovni, željeznički, zračni ili vodeni), uređen je pojedinačnim pravilnicima. Prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu – Prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu provodi se sukladno važećim propisima koji su doneseni na temelju Zakona o prijevozu opasnih tvari41 i objavljenog Europskog sporazuma o međunarodnom ces-tovnom prijevozu opasnih tvari - ADR89 i Priloga90 A i B kao sastavnih dijelova Eu-ropskog sporazuma o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (engl. Euro-pean Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by Road, ADR)91. Ovim dokumentima je propisan način prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu, način pripreme opasne tvari za prijevoz, vozila za prijevoz opasnih tvari, isprave za prijevoz opasnih tvari, posebne sigurnosne mjere, postupanje u slučaju nezgode te mjere nadzora pri prijevozu opasnih tvari.

Slika 15. Vozila za prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu

67 od 116


Sudionici u prijevozu opasnih tvari moraju poduzeti odgovarajuće mjere sukladno naravi i opsegu predvidivih opasnosti, tako da izbjegnu štete i ozljede, ako je do njih došlo da njihove učinke svedu na minimum. U svakomu slučaju, moraju provoditi zahtjeve ADR-a na odgovarajućim područjima.

Pravilnik o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom - RID – Republika Hrvatska kao država članica Međuvladine organizacije za međunarodni prijevoz želje-znicom (engl. Intergovernmental Organisation for International Carriage by Rail, OTIF)92 potpisnica je Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (engl. Convention concerning International Carriage by Rail, COTIF)93 stoga je i prijevoz opasnih tvari na Hrvatskim željeznicama uređen Zakonom o prijevozu opasnih tvari i tzv. RID - Pravilnikom o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom koji se temelje na međunarodnim propisima.

Slika 16. Pri prijevozu opasnih tvari željeznicom moguće su i nezgode uz onečišćenje okoliša kao posljedicom

Pravilnik o prijevozu opasnih tvari u unutarnjim vodama95 – koji je donesen na te-melju Zakona o prijevozu opasnih tvari41 i Zakona o potvrđivanju Europskog spora-zuma o međunarodnom prijevozu opasnih tvari unutarnjim plovnim putovima96 – (engl. European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Go-ods by inland Waterways, ADN)97, uređuje i propisuje način obavljanja prijevoza opa-snih tvari plovilima unutarnje plovidbe; rukovanje opasnim tvarima u lukama i prista-ništima, kao i uvjeti i način pod kojima se treba obavljati ukrcavanje i iskrcavanje opasnih tvari u lukama. Pravilnik se ne primjenjuje na opasne tvari koje su izuzete iz

68 od 116


javnog prijevoza označene kao tvari pakirane za maloprodaju i namijenjene za osobne ili domaćinske potrebe prijevoznika; plinovi grupe A i O u određenim pakiranjima i tvari koje se koriste za pogon broda, za rad njihove posebne opreme, za njihovo odr-žavanje ili u sigurnosne svrhe; opasne tvari ukrcane radi rada strojeva, grijanja, hlađe-nja, osvjetljavanja i signalizacije te se ne primjenjuje u slučaju prijevoza opasnih tvari koji se obavlja plovilima koja pripadaju oružanim snagama ili se nalaze pod njihovim zapovjedništvom. Prilikom obavljanja prijevoza i rukovanja opasnim tvarima, u pakiranom, tekućem i rasutom stanju, te ukapljenim plinovima na plovilu u luci, osim mjera sigurnosti pro-pisanih ovim Pravilnikom, primjenjuju se nacionalna propisi za tehnički nadzor plovi-la unutarnje plovidbe kao i odredbe Europskog sporazuma o međunarodnom prijevozu opasnih tvari unutarnjim plovnim putovima – ADN.

Pravilnik o načinu obavljanja prijevoza opasnih tvari u pomorskom prometu98 – Ovim pravilnikom propisuje se način obavljanja prijevoza opasnih tvari pomorskim brodovima i brodicama namijenjenim za gospodarske svrhe. Prilikom prijevoza opasnih tvari pomorskim brodovima osim mjera sigurnosti propi-sanih ovim pravilnikom, odgovarajuće se primjenjuju odredbe Pravilnika o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i načinu ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalih tereta u lukama, te načinu sprečavanja širenja isteklih ulja u lukama99.

Slika 17. U međunarodnom prometu opasnim tvarima često se koristi prijevoz pomorskim brodovima Brodicama za gospodarske svrhe namijenjenim za prijevoz putnika koje ne obavljaju međunarodna putovanja iznimno se može odobriti prijevoz opasnih tvari ako se te tva-

69 od 116


ri prevoze bez putnika, samo uz potvrdu o sposobnosti brodice za prijevoz tih tvari iz-danu od Hrvatskog registra brodova i odobrenje nadležne lučke kapetanije. Prilikom prijevoza opasnih tvari putničkim i teretnim brodovima nužno je pridržavati se odredbi i iz važećih međunarodnih propisa uvažavajući njihove izmjene i dopune:

• Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru, 1974. Glava VII - Prijevoz opasnih tereta;

• Međunarodnog pomorskog kodeksa (IMDG Code) sa Dodatkom; • Međunarodnog kodeksa za gradnju i opremanje brodova za prijevoz ukapljenih plino-

va (IGC Code); • Međunarodnog kodeksa za gradnju i opremanje brodova za prijevoz opasnih kemikali-

ja u razlivenom stanju (IBC Code 1983); • Kodeks za gradnju i opremanje brodova za prijevoz opasnih kemikalija u razlivenom

stanju (BCH Code 1985) i • Tehnička pravila Hrvatskog registra brodova koja se odnose na prijevoz opasnih tvari.

Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i načinu obavljanja prijevoza u

pomorskom prometu, ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tere-ta u lukama, te načinu sprječavanja širenja isteklih ulja u lukama99 – Ovim Pravil-nikom se propisuje rukovanje opasnim tvarima u lukama, uvjeti i način pod kojima će se obavljati prijevoz, ukrcavanje i iskrcavanje opasnih tvari, rasutog i ostalih tereta u lukama, te način sprječavanja širenja isteklih ulja. U cilju sprječavanja onečišćenja obalnog područja100,101 pri rukovanju opasnim tvari-ma u upakiranom, razlivenom i rasutom stanju, te ukapljenim plinovima na brodu u luci, te na prijevoz opasnih tvari u pomorskom prometu osim mjera sigurnosti propi-sanih ovim Pravilnikom, odgovarajuće se primjenjuju i Pravila za statutarnu certifika-ciju pomorskih brodova, odredbe Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih života na moru SOLAS 1974, Međunarodnog Kodeksa opasnih tvari (IMDG Code), Međunaro-dnog kodeksa za gradnju i opremu brodova koji prevoze ukapljene plinove u razlive-nom stanju (IGC Code, 1975), Međunarodne konvencije o sprječavanju onečišćenja mora s brodova s Protokolom brodova za prijevoz opasnih kemikalija u razlivenom stanju iz 1971. i 1983. godine (IBC Code 1971, 1983), Međunarodnog pomorskog ko-deksa za krute rasute terete IMSBC Code, 2008). Nadale se primjenjuje pravno zako-nodavstvo EU te Međunarodnog kodeksa za sigurno ukrcavanje i iskrcavanje brodova za prijevoz rasutih tereta (BLU Code, 1998). Prilikom rukovanja opasnim tvarima u luci ili na određenom području luke moraju se primjenjivati i posebni propisi koji se odnose na proizvodnju, promet, korištenje i skladištenje, odnosno primjenu ili uklanjanje, te uništenje tih tvari, kao i posebne si-gurnosne, zaštitne i druge mjere utvrđene posebnim aktom pojedine lučke uprave.

70 od 116


Pravilnik o upravljanju i nadzoru balastnih voda102 – je donesen na temelju Pomor-skog zakonika, a uz suglasnost MZOIP, a u cilju unapređenja zaštite okoliša. Tako se ovim Pravilnikom utvrđuju načela i postupci upravljanja i nadzora brodskih balastnih voda i taloga na brodovima, dok plove u unutarnjim morskim vodama, teritorijalnom moru i zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu Republike Hrvatske, kao i na brodo-vima hrvatske državne pripadnosti neovisno o tome gdje plove. Ovaj Pravilnik se primjenjuje na brodove hrvatske državne pripadnosti neovisno o ka-tegoriji plovidbe, i brodove neovisno o njihovoj državnoj pripadnosti, koji uplovljava-ju u luke u Republici Hrvatskoj ili plove unutarnjim morskim vodama, teritorijalnim morem ili zaštićenim ekološko-ribolovnim pojasom Republike Hrvatske. Za prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu primjenjuje se još uvijek Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu103,104 (engl. Convention on International Civil Aviation) koja je potpisana još 1944.; Odluka o objavljivanju mnogostranih međuna-rodnih ugovora105 kojih je Republika Hrvatska potpisnik; Međunarodni standardi i preporučene prakse Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva (engl. Inter-national Civil Aviation Organisation, ICAO) i to Dodatak 18 – Siguran prijevoz opas-nih tvari u zračnom prometu106,107 i Tehničke instrukcije za siguran prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu108 izdane od organizacije ICAO.

Pravilnik o uvjetima i načinu prijevoza opasnih roba zrakom109 – Ovim se Pravilni-kom propisuje nadležno tijelo, program za prijevoz opasnih roba zrakom, iznimke, odobrenja, izuzeća, klasifikacija, ograničenja u prijevozu opasnih roba, pakiranje, obi-lježavanje i označavanje, odgovornost pošiljatelja, odgovornost operatora, odgovor-nost otpremnika, odgovornost pružatelja zemaljskih usluga prihvata i otpreme tereta, skladištenje, pružanje informacija, osposobljavanje, čuvanje i predočavanje dokume-nata i zapisa, ovlasti za osiguranje poštivanja propisa, izvještavanje o događajima po-vezanima s opasnim robama i odredbe u vezi zaštite kod prijevoza opasnih roba zra-kom. Ovaj Pravilnik se primjenjuje na nadležno tijelo i certificirane: pošiljatelje; otpremnike; pružatelje zemaljskih usluga prihvata i otpreme tereta; operatore i pruža-telje usluge osposobljavanja. Nadalje, Pravilnik se primjenjuje na svaku organizaciju, trgovačko društvo ili pojedin-ca koji pruža usluge vezane uz: pošiljke s opasnom robom koje se nude za prijevoz zrakom kao i prihvat i otpremu putnika i prtljage. Odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu prijevoza opasnih roba zrakom i odredbe sadr-žane u Tehničkim instrukcijama moraju se primjenjivati na sve operacije civilnih zra-koplova u međunarodnom i domaćem prometu. Opasna roba namijenjena za zračni prijevoz i pripremljena u skladu s Tehničkim in-strukcijama mora se prihvatiti i u cestovnom prijevozu do ili od zračnih luka u skladu s odredbama Europskog sporazuma o međunarodnom prijevozu opasne robe - ADR.

71 od 116


Slika 18. Utovar opasnih tvari u zrakoplov

4.3.6 Zaštita okoliša od štetnog djelovanja buke

Iako je zvuk sastavni dio prirode, posljednjih stotinu godina, a zahvaljujući industrija-lizaciji i urbanizaciji, u određenim uvjetima predstavlja i opasnost po ljudsko zdravlje. Unatoč činjenici da zakonodavstvo o buci na razini Europske unije postoji još od 1970. godine, izlo-ženost stanovništva buci se od tada nije smanjila, već je, kako se promet motornih vozila po-većavao, stanovništvo postajalo sve izloženije buci.

Tako je buka postala jedan od najraširenijih okolišnih problema u Europi, s ozbiljnim posljedicama. Njena prekomjerna emisija može imati štetne posljedice po javno zdravlje i prema podacima110 Svjetske zdravstvene organizacije WHO (engl. World Health Organizati-on) štetni učinci buke na zdravlje ljudi svake godine su sve veći. Prema istom izvoru se samo u zapadnoj Europi godišnje izgubi oko milijun godina zdravog života zbog buke okoliša koja u okoliš dospijeva iz različitih izvora.

Prema Zakonu o zaštiti od buke111, buka okoliša jest neželjen ili po ljudsko zdravlje i okoliš štetan zvuk u vanjskome prostoru izazvan ljudskom aktivnošću, uključujući buku koju emitiraju: prijevozna sredstva, cestovni promet, pružni promet, zračni promet, pomorski i ri-ječni promet kao i postrojenja i zahvati za koje je prema posebnim propisima iz područja zaš-tite okoliša potrebno pribaviti rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, odnosno rješe-nje o prihvatljivosti zahvata za okoliš.

Nepovoljni učinci buke na zdravlje dijele se na direktne i indirektne. Direktni učinci buke na zdravlje se odnose prvenstveno na oštećenja sluha u smislu početne akustičke traume,

72 od 116


nagluhosti i gluhoće, dok indirektno buka utječe na vegetativni i endokrini sustav, što zajed-nički rezultira umorom, smanjenjem koncentracije i radne sposobnosti, oštećenjem sluha itd. S obzirom da u današnje vrijeme naseljena područja obiluju izvorima buke, radi poboljšanja kvalitete života stanovništva potrebno je upravljati bukom, te provoditi mjere zaštite od buke kako bi se njen utjecaj na ljudsko zdravlje sveo na najmanju moguću mjeru.

Danas se zakonodavstvo Europske unije o zaštiti od buke može se podijeliti na ono ko-je regulira razine buke koja dolazi iz određenih izvora (promet) i ono koje se tiče razine buke u okolišu, tj. izloženosti stanovništva buci.

Buka iz okoliša – uređena je Direktivom 2002/49/EZ, sa ciljem smanjenja izloženost buci iz okoliša usklađivanjem pokazatelja buke i metoda procjene, prikupljanjem podataka o izloženosti buci u obliku zemljovida buke i pružanjem javnog pristupa tim informacijama. Na toj su osnovi države članice dužne sastaviti akcijske planove za rješavanje problema buke. Zemljovidi buke i akcijski planovi trebali bi se preispitati najmanje svakih pet godina.

Buka iz cestovnog prometa – uređena je Direktivom 70/157/EEZ i Direktivom 97/24/EZ (koje će 2016. biti zamijenjene novim propisima), a kojima su određena ograničenja o dopuštenoj razini zvuka motornih vozila, mopeda i motocikala. Nova uredba o razini zvuka motornih vozila donesena je u travnju 2014. te je njome uvedena nova metoda provjere za mjerenje emisije buke, pri čemu se trenutačno važeće granične vrijednosti buke snižavaju, a njome su obuhvaćene i dodatne odredbe o emisiji buke pri postupku homologacije. Ona će se primjenjivati od travnja 2016. godine. Kao dopuna tome, Direktivom 2001/43/EZ predviđena je provjera i ograničavanje razina buke pri kotrljanju guma i njihovo postupno smanjenje.

Buka iz zračnog prometa – Sukladno standardima Organizacije međunarodnog civil-nog zrakoplovstva još 1992. godine je ograničeno korištenje civilnim subsoničnim mlaznim zrakoplovima. To je u stvarnosti značilo zabranu prometa najbučnijih letjelica u europskim zračnim lukama pa je Direktiva 92/14/EEZ stavljena izvan snage Direktivom 2006/93/EZ).

Buka iz željezničkog prometa – U kontekstu direktive o željezničkoj interoperabil-nosti, u tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost o buci utvrđene su najveće dopuštene razi-ne buke koju stvaraju nova (standardna) željeznička vozila. Komisija je 2013. godine započe-la javno savjetovanje o djelotvornom smanjenju buke koju stvaraju željeznički teretni vagoni u Europskoj uniji radi mogućeg nastavka djelovanja na smanjenju buke.

Buka iz ostalih izvora – Velika industrijska i poljoprivredna postrojenja obuhvaćena Direktivom o industrijskim emisijama 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. mogu dobiti dozvole ako kao referencu primjenjuju najbolje raspoložive teh-nike (NRT). Propisana je i buka koju odašilju građevinski strojevi (npr. utovarivači, strojevi za prijenos zemlje i dizalice) te rekreacijska plovila i oprema za vanjsku uporabu.

Zakon o zaštiti od buke111 – Ovim su Zakonom utvrđene mjere u cilju izbjega-vanja, sprječavanja ili smanjivanja štetnih učinaka na zdravlje ljudi koje uzrokuje buka u okolišu, uključujući smetanje bukom, osobito u vezi s:

• utvrđivanjem izloženosti buci i to izradom karata buke na temelju metoda za ocjenji-vanje buke u okolišu,

73 od 116

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=CELEX:32002L0049

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:31970L0157&qid=1398668508444&from=EN






• osiguravanjem dostupnosti podataka o buci okoliša i • izradom akcijskih planova koji se temelje na podacima korištenim u izradi karata bu-

ke. Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se za ocjenu i upravljanje bukom okoliša kojoj su izloženi ljudi, osobito u izgrađenim područjima, u javnim parkovima ili drugim tihim područjima u naseljenim područjima, u tihim područjima u prirodi, pored škola, bolni-ca i drugih zgrada i područja osjetljivih na buku. Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na mjere zaštite od buke koje obvezuju Republi-ku Hrvatsku po međunarodnim ugovorima i konvencijama. Nadalje, ovaj Zakon se ne odnosi na buku koja nastaje pri uklanjanju posljedica ele-mentarnih nepogoda i pri drugim izvanrednim događajima ili okolnostima koje mogu izazvati veće materijalne štete, ugrožavati zdravlje i živote ljudi te narušavati čovjeko-vu okolinu u većim razmjerima.

Slika 19. Cestovni promet je izvor onečišćenja okoliša krutim česticama, plinovima, ali i bukom

Odredbe ovoga Zakona se ne odnose niti na buku koju izaziva sama izložena osoba, buku svakodnevnih kućanskih aktivnosti, buku unutar vozila, buku iz stambenih pros-tora, buku na radnome mjestu, buku od vojnih aktivnosti u strogo određenim vojnim područjima te na zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima na/iz vjerskih objekata i buku od uporabnih predmeta koji predstavljaju kulturno dobro suk-ladno propisima o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

74 od 116


Slika 20. Zračni promet je – značajan izvor onečišćenja okoliša bukom

U svrhu učinkovite provedbe odredbi iz Zakona o zaštiti od buke, doneseno je nekoli-ko podzakonskih propisa u obliku pravilnika od kojih će ovdje biti navedeni samo neki:

Pravilnik o mjerama zaštite od buke izvora na otvorenom prostoru112 – Ovim Pravil-nikom su propisane norme za emisiju buke, postupke utvrđivanja sukladnosti, označa-vanje, tehničku dokumentaciju i prikupljanje podataka o emisiji buke u okoliš uzroko-vane opremom za uporabu na otvorenom, a sve u cilju zaštitite ljudskog zdravlja i do-brobiti i osiguravanja nesmetanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Pod opremom se podrazumijeva oprema za uporabu na otvorenom kao što su: građe-vinska dizala za prijevoz robe (motor s unutarnjim izgaranjem); kompaktori (samo vi-bracijski i nevibracijski valjci, vibroploče i vibracijski nabijači); kompresori (< 350 kW); ručni hidraulični i pneumatski razbijači betona, buldožeri (< 500 kW); damperi (< 500 kW); bageri, hidraulični ili bageri sajlaši (< 500 kW); bageri-utovarivači (< 500 kW); kompaktori na odlagalištima otpada (< 500 kW); vrtne ; šišač trave/ šišač travnih rubova; viličar s motorom s unutarnjih izgaranjem itd. Navedena oprema se ne smije stavljati u promet niti staviti u uporabu prije nego što proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik sa sjedištem u Republici Hrvatskoj osigura da je oprema sukladna zahtjevima iz ovoga Pravilnika koji se odnose na emisiju buke u okoliš, da oprema nosi oznaku sukladnosti i oznaku o jamčenoj razini zvučne snage te joj je priložena izjava o sukladnosti.

75 od 116

http://www.zagrebinspekt.hr/propisi/Propisi_buka_okolisa/Pravilnik_izvori_otv.htm


Pravilnik o djelatnostima za koje je potrebno utvrditi provedbu mjera za zaštitu od buke113 – određuje djelatnosti za koje je potrebno utvrditi provedbu mjera za zaštitu od buke, te postupak i način utvrđivanja tih uvjeta. Obvezi utvrđivanja da li su prove-dene mjere za zaštitu od buke podliježu sve djelatnosti, koje se koriste izvorima buke, a čija emisija buke može u okolnim boravišnim i/ili radnim prostorima izazvati imisiju buke koja prelazi dopuštene granice. U slučaju kada su u istom prostoru/prostorijama registrirane dvostruke djelatnosti, mo-raju se ispuniti stroži uvjeti u pogledu zaštite od buke. Postupci kojima se utvrđuje da su provedene mjere za zaštitu od buke u smislu ovoga Pravilnika su mjerenje razine buke, mjerenje relevantne zvučne izolacije i ocjena provedenih mjera za zaštitu od bu-ke na temelju provedenih mjerenja.

Pravilnik o načinu izrade i sadržaju karata buke i akcijskih planova te o načinu iz-

računa dopuštenih indikatora buke114 – Ovim Pravilnikom je propisan način izrade i sadržaj karata buke i akcijskih planova te način izračuna dopuštenih indikatora buke. Pri izradi strateških karata buke koriste se indikator buke za dan-večer-noć tzv. Lden i indikator noćne buke označen kao Lnight izraženi u dB(A). Za akustičko planiranje i određivanje područja zaštita od buke pored spomenutih indikatora buke koriste se i in-dikator dnevne buke Lday i indikator večernje buke Levening. Prema ovom Pravilniku se za određivanje štetnog učinka buke na stanovništvo mora upotrebljavati odnos doza-učinak buke, a ocjena toga odnosa mora se prikazati na je-dan od propisanih načina kao što su: odnos između smetanja bukom i indikatora buke za dan-večer-noć Lden za cestovni, željeznički, zračni promet i za buku industrije ili pak odnos između smetanja bukom i noćnog indikatora buke Lnight za cestovni, želje-znički, zračni promet i za buku industrije. Za detaljnije karte buke posebni odnosi doza-učinak buke predstavljaju se sa: brojem stanova s posebnom zvučnom izolacijom, brojem stanova s tihom fasadom, različitim meteorološkim prilikama, različitim socio-kulturološkim navikama, stanovništvom posebno osjetljivim na buku, tonalnom i impulsnom komponentom buke industrije.

Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i bora-

ve115 – koji propisuje najviše dopuštene razine buke u sredini u kojoj ljudi rade i bora-ve, a buka dolazi iz izvora pod kojim se smatra svaki stroj, uređaj, instalacija, postro-jenje, sredstvo za rad i transport, tehnološki postupak, elektroakustički uređaj za emiti-ranje glazbe i govora, bučna aktivnost ljudi i životinja i druge radnje od kojih se širi zvuk. Prema ovom Pravilniku izvorima buke se smatraju i cjeline kao nepokretni i po-kretni objekti te otvoreni i zatvoreni prostori za šport, rekreaciju, igru, ples, predstave, koncerte, slušanje glazbe i sl. Pod prostorom u kojim ljudi borave ili boravišnim prostorom ovaj Pravilnik podrazu-mijeva se svaki otvoreni i zatvoreni prostor u kojem ljudi borave trajno ili privreme-no, a radnim prostorom se smatra svaki otvoreni i zatvoreni prostor u kojem ljudi ra-de.

76 od 116

http://www.zagrebinspekt.hr/propisi/Propisi_buka_okolisa/PRAVILNIK_djel.htm


http://www.zagrebinspekt.hr/propisi/Propisi_buka_okolisa/Pravilnik_karta_buke.htm

http://www.zagrebinspekt.hr/propisi/Propisi_buka_okolisa/Pravilnik_dop_raz_buke.htm



4.3.7 Zaštita okoliša od svjetlosnog onečišćenja

U odnosu na ne tako davnu prošlost, stanovnici na Zemlji su noću iznad sebe imali potpuno tamno i mračno noćno nebo obasuto zvijezdama, dok posljednjih godina ovakvu bla-godat mogu uživati samo stanovnici manje razvijenih zemalja koji nisu imali prilike niti izvo-re kojima bi ugrozili noćno nebo prekomjernom upotrebom umjetne rasvjete.

Naime, danas se svakodnevno susrećemo sa svjetlosnim onečišćenjem koje je prije svega posljedica raspršenog svjetla gradova i drugih emisija svjetlosti iz umjetnih izvora ug-lavnom iz urbanih sredina i područja u kojima su koncentrirani gospodarski subjekti (tvorni-ce, skladišta i sl.). Veliki dio svjetlosnih tokova iz ovih izvora, a time i energije, rasprši se i izgubi u nebu, zbog čega nam noćno nebo postaje svjetlije, a nebeski objekti se u njegovom zaleđu posve izgube. Svjetlosno onečišćenje se danas smatra kompleksnim problemom koji ima vrlo široke posljedice i djelovanja te mnogo pažnje usmjerava na utjecaj svjetlosnog one-čišćenja na okoliš i ljudsko zdravlje.

Nezasjenjene i nestručno postavljene svjetiljke vanjske rasvjete uzrokuju različite štet-ne učinke po okoliš, a to su obično smetnje pri astronomskim promatranjima, izazivaju hor-monske poremećaje kod smjenskih radnika, imaju za posljedicu dezorijentaciju u prostoru ptica, mladunaca morskih kornjača i nekih drugih vrsta, što izravno utječe na njihov opstanak, a nerijetko je uzrokom promjene staništa svjetlosnim onečišćenjem ugroženih životinjskih vrsta.

Međunarodna udruga za tamno nebo (engl. International Dark Sky Association, IDA) koja je osnovana u SAD 1988. godine, kao neprofitna organizacija okuplja brojne članice ci-vilnog društva iz više od 60 zemalja, i bori se protiv svjetlosnog onečišćenja, definira svjetlo-sno onečišćenje (engl. light pollution) kao svaki štetni učinak umjetnoga svjetla, uključujući povećanje svjetline noćnoga neba, zasljepljivanje, osvjetljivanje izvan područja koja je potre-bno osvijetliti, prekomjerno osvjetljivanje, smanjenu vidljivost noću i rasipanje svjetlosne energije116.

Istraživanja svjetlosnoga onečišćenja i njegovih posljedica sve se više provode u pos-ljednjih 20-tak godina, što je i dovelo do unapređenja pravnog sustava u području zaštite oko-liša jer su u mnogim zemljama doneseni zakoni kojima se uređuje pitanje zaštite od svjetlos-nog onečišćenja kao i načini provedbe niza mjera kojima se ograničava i/ili smanjuju štetni učinci umjetne rasvjete.

Naime, dok svjetlosno onečišćenje predstavlja promjenu razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima uzrokovanu unošenjem svjetlosti proizvedene ljudskim djelovanjem, zaštita od svjetlosnog onečišćenja obuhvaća mjere zaštite od nepotrebnih, nekorisnih ili štetnih emi-sija svjetlosti u prostor u zoni i izvan zone koju je potrebno osvijetliti te mjere zaštite noćnog neba od prekomjernog osvjetljenja.

Pravno uređenje problema svjetlosnog uređenja u našem okruženju riješeno je u poje-dinim pokrajinama Italije i Slovenije dok se u ostatku Europe uglavnom primjenjuju usugla-šene norme, standardi i preporuke o izvedbi vanjske i javne rasvjete.

77 od 116


Slika 21. Svjetla Europe snimljena iz svemira

Niti okoliš u našoj zemlji nije ostao pošteđen od svjetlosnog onečišćenja, te su i kod u posljednjim godinama zabilježeni njegovi štetni učinci i to uglavnom kao posljedica emisije svjetlosti iz umjetnih izvora urbanih područja118. S obzirom na utvrđenu potrebu za zaštitom okoliša od svjetlosnog onečišćenja, a istodobno i zbog usklađivanja legislative za ulazak RH u EU, bilo je nužno poduzeti odgovarajuće mjere glede unapređenja hrvatskog zakonodavstva u ovom području zaštite okoliša.

Pravni okvir za donošenje propisa o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja kod nas je Zakon o zaštiti okoliša čije se odredbe, koje se odnose na štete u okolišu i prijeteće opasnosti od šteta, primjenjuju i na pitanja utvrđivanja odgovornosti za štetu i uzrokovanu opasnost od šteta u okolišu koje su posljedica svjetlosnog onečišćenja118.

Svjetlosno onečišćenje se prije donošenja Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišće-nja119, u hrvatskom zakonodavstvu uopće nije spominjalo, izuzev indirektno u nekim zakoni-ma poput Zakona o sigurnosti prometa na cestama120 i Zakona o zaštiti prirode6.

Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja stupio je na snagu 1. siječnja 2012. godine i njegove osnovne značajke su definiranje ključnih pojmova svjetlosnog onečišćenja i načela zaštite, subjekata koji tu zaštitu provode te očuvanja resursa.

Prema Zakonu o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja119 svjetlosno onečišćenje okoliša jest emisija svjetlosti iz umjetnih izvora svjetlosti koja štetno djeluje na ljudsko zdravlje i uz-rokuje osjećaj bliještanja, ugrožava sigurnost u prometu zbog bliještanja, zbog neposrednog ili posrednog zračenja svjetlosti prema nebu ometa život i/ili seobu ptica, šišmiša, kukaca i drugih životinja te remeti rast biljaka, ugrožava prirodnu ravnotežu na zaštićenim područji-ma, ometa profesionalno i/ili amatersko astronomsko promatranje neba ili zračenjem svjet-losti prema nebu nepotrebno troši električnu energiju te narušava sliku noćnog krajobraza.

78 od 116

http://www.iusinfo.hr/LegisRegistry/Content.aspx?SOPI=ZA2007B110A3226&Datum=2.11.2007%200:00:00&Doc=Zakoni_HR


Slika 22. Nezasjenjene kuglaste svjetiljke u središtu Zagreba Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja119 – predstavlja pravni temelj za provedbu niza standarda u postojećim hrvatskim normama u području načina korište-nja električne energije, kao i za utvrđivanje novih standarda o načinu rasvjetljavanja javnih površina i objekata te korištenja javne rasvjete. Ovim Zakonom su uređena načela zaštite od svjetlosnog onečišćenja, subjekti koji provode zaštitu, način utvrđivanja standarda upravljanja rasvijetljenošću u svrhu sma-njenja potrošnje električne i drugih energija i obveznih načina rasvjetljavanja, utvrđe-ne su mjere zaštite od prekomjerne rasvijetljenosti, ograničenja i zabrane u svezi sa svjetlosnim onečišćenjem, planiranje gradnje, održavanja i rekonstrukcije rasvjete, te odgovornost proizvođača proizvoda koji služe rasvjetljavanju. Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na ocjenu i upravljanje rasvijetljenošću okoliša iz umjetnih izvora svjetlosti, kojoj su izloženi ljudi u prirodi, u naseljenim područjima i na prometnicama te u pripadnom prostoru prometnica, kojoj je izložen biljni i živo-tinjski svijet u prirodi, te objektima zelenila u okolici prometnica i drugim područjima osjetljivima na rasvijetljenost, kojoj su izloženi speleološki objekti i druge zaštićene prirodne vrijednosti, noćno nebo i zvjezdarnice.

79 od 116

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_10_114_2221.html


Zahvati i granične vrijednosti koji su određeni ovim Zakonom odnose se na emisije svjetla u okoliš, koje su stalne ili povremene, a nastaju zbog djelovanja svjetlosnih iz-vora koji uzrokuju svjetlosno onečišćenje. Oblici svjetlosnog onečišćenja podrazumi-jevaju i onečišćenja nastala emisijama uzrokovanim ultraljubičastim i infracrvenim valovima (toplinskim zračenjem), koji narušavaju sklad u prirodi te štetno djeluju na bioraznolikost većine otvorenih prostora. Istovremeno, odredbe ovoga Zakona se ne primjenjuju na emisije svjetlosti u okoliš koje nastaju zbog: rasvjetljivanja unutarnjih prostorija ili natkrivenih prostora građe-vina; prirodnih izvora svjetla podrijetlom iz okoliša; uklanjanja posljedica elementar-nih nepogoda i pri drugim izvanrednim događajima ili okolnostima, koje mogu izazva-ti veće materijalne štete, ugrožavati zdravlje i živote ljudi te u većim razmjerima naru-šavati okoliš; sigurnosne rasvjete, ukoliko je njezin rad uređen propisima ili normama kojima se uređuju tehnički sigurnosni sustavi; vojnih, obrambenih ili zaštitnih djelat-nosti na područjima za potrebe obrane te zaštite od prirodnih i drugih nepogoda, odre-đenih posebnim propisima, ukoliko emisije nastaju zbog provedbe zadaća u svrhu ob-rane države odnosno zaštite, spašavanja i pomoći kod prirodnih i drugih nepogoda; spašavanja i pomoći kod prirodnih i drugih nepogoda te pri pružanju medicinske, poli-cijske i druge pomoći; zaštite osoba i građevina koji se štite u skladu s propisima ko-jima se uređuje zaštita određenih osoba, zgrada i okoliša zgrada u kojima su sjedišta državnih tijela i policije; signalizacije u zračnom prometu u skladu s propisima kojima se uređuje signalizacija u zračnom prometu; signalizacije u pomorskom prometu i prometu unutarnjim vodama u skladu s propisima kojima se uređuje signalizacija u pomorskom prometu i prometu na unutarnjim vodama; signalizacije u cestovnom prometu u skladu s propisima kojima se uređuje signalizacija u cestovnom prometu; signalizacije u željezničkom prometu i vožnje vlakova u skladu s propisima kojima se uređuje signalizacija u željezničkom prometu i pri vožnji vlakova, kao i građenja gra-đevina i izvođenja drugih radova na otvorenom za koje postoji odgovarajući akt nad-ležnog tijela. Odredbe ovoga Zakona se ne primjenjuju niti na svjetiljke koje povremeno svijetle na otvorenom kao što su priredbe ili dekorativna rasvjeta zgrada i drugih građevina u od-ređeno doba godine.

Odredbe ovog zakona i s njima povezane pobliže obveze i način praćenja rasvijetlje-nosti i sva pitanja glede sadržaja i načina izrade karata rasvijetljenosti, akcijskih planova i planova održavanja, što uključuje i način njihova utvrđivanja i donošenja te obveznike po tom pitanju, kao i sva druga pitanja s tim u svezi, moraju biti propisane uredbom i pravilnicima kao provedbenim aktima.

Ovaj Zakon u čl. 15. predviđa da Vlada Republike Hrvatske donese Uredbu o stan-dardima upravljanja rasvijetljenošću kojom bi se propisala obveza rasvjetljavanja ekološki prihvatljivim svjetiljkama prema standardima zaštite od svjetlosnog onečišćenja – standardi-ma upravljanja rasvijetljenošću. Osim toga bili bi propisani standardi upravljanja rasvijetlje-

80 od 116


nošću, uvjeti i najviše dopuštene razine intenziteta svjetla, rasvijetljenosti, svjetline i rasprše-nja na otvorenom, a vezano za rasvjetljavanje javnih površina i prometnica, te drugi uvjeti za postavljanje svjetiljki i ostalih izvora svjetla na otvorenom.

Bili bi propisani i standardi i ciljne vrijednosti godišnje potrošnje električne energije i planirane vrijednosti godišnjih ušteda u potrošnji električne energije u području javne rasvjete i rasvjete državnih prometnica te obveze operatera rasvjete i operatera koji upravljaju promet-nicama odnosno objektima komunalne infrastrukture koji se odnose na korištenje javnih povr-šina s tim u svezi. Uredba bi definirala i granične vrijednosti električne priključne snage svje-tiljaka za rasvjetu objekata i površina; mjere za smanjivanje emisija svjetlosti s javnih površi-na u okoliš; rokove i razdoblja prilagodbe obveznika u svezi s propisanim standardima, obve-ze jedinica lokalne i regionalne samouprave vezano za javnu rasvjetu i propisane standarde.

Sukladno čl. 16. Zakona potrebno je izraditi Pravilnik o načinu rasvjetljavanja, koji treba propisati obvezni načini rasvjetljavanja za rasvjetu koja može uzrokovati svjetlosno onečišćenje. Obvezni načini rasvjetljavanja će biti propisan za rasvjetu: javnih površina i prometnica; željezničkih postaja; rasvjetu u sustavu zračnog prometa koja nije obuhvaćena posebnim propisom o zračnim lukama, rasvjetu luka; proizvodnih postrojenja; poslovnih gra-đevina i ustanova; spomenika kulture i vjerskih građevina; športskih građevina; pročelja; pa-noa ili površina za oglašavanje; gradilišta i rasvjetu kojom se može utjecati na zaštićene pros-tore

Također je potrebno izraditi i Pravilnik o načinu praćenja rasvijetljenosti, koji suklad-no čl. 19. Zakona, mora propisati mjere koje će osigurati učinkovitu zaštita od svjetlosnog onečišćenja. Pri ovome se trebaju poduzimati posebice mjere kao što su: utvrđivanje izlože-nosti svjetlosnom onečišćenju i prekomjernoj rasvijetljenosti kontinuiranim svjetlotehničkim mjerenjem i, po ocijenjenoj potrebi, izradom karata rasvijetljenosti za odgovarajuća izložena područja; osiguranje dostupnosti podataka o rasvijetljenosti i svjetlosnom onečišćenju okoli-ša; zaštita područja koja su rasvijetljena s posebno niskom razinom; izrada akcijskih planova vezano za održavanje i rekonstrukciju postojeće rasvjete i rasvjetljavanje na području jedinice lokalne samouprave; pravodobno održavanje ili rekonstrukcija rasvjete sukladno akcijskom planu; zaštita ugroženih vrsta biljnog i životinjskog svijeta i njihovih zaštićenih staništa; og-raničenja i zabrane vezano za rasvjetljavanje, odnosno razdoblja rasvjetljavanja tijekom 24 sata; korištenje zasjenjenih svjetiljki.

Navedeni provedbeni akti, koji su već predstavljeni zainteresiranoj javnosti121 i čije je donošenje u tijeku, postat će obveza svih operatera rasvjete i jedinicama lokalne i regionalne samouprave da javnu rasvjetu i rasvjetu javnih površina prilagode propisanim standardima, čime će se poboljšati učinkovitost provedbe ušteda na potrošnji električne energije.

Na ovaj način će se značajno doprinijeti i zaštiti ljudskog zdravlja od štetnog utjecaja svjetlosnog onečišćenja i bliještanja svjetla s javnih površina, postići veća sigurnost u cestov-nom prometu i osigurati učinkovita zaštita pojedinih sastavnica okoliša od negativnih utjecaja od svjetlosnog onečišćenja kao i zaštita okoliša u cjelini.

81 od 116


4.3.8 Zaštita okoliša od zračenja

Posljednjih tridesetak godina se u javnosti sve češće govori o pitanjima zaštite ljudi od zračenja (radijacije), što je zasigurno opravdano i predstavlja jednako važno pitanje kao i pi-tanja koja se odnose na druge onečišćujuće tvari kojima se opterećuje okoliš i ugrožava život na zemlji. Zračenje (radijacija) je pojam kojim se označava prijenos energije ili čestica prosto-rom ili kroz tvar u obliku elektromagnetskih valova ili subatomskih čestica. Ukoliko ovo zra-čenje ima dovoljno energije da u međudjelovanju s tvari ionizira tu tvar te čestice te tvari iz neutralnih postaju električki nabijene čestice – ioni, tada govorimo o ionizirajućem zračenju.

Naime, svaki stanovnik Zemlje izložen je zračenju, kako od prirodnih tako i od umjet-nih izvora. Prirodno zračenje čini zračenje iz radioaktivnih elemenata iz tla i svemira, dok je uporaba umjetnih izvora ovog zračenja (radioizotopa) od neprocjenjivog značaja u znanstve-nim istraživanjima i industriji, medicinskoj dijagnostici, terapijama i sterilizaciji, poljoprivre-di i konzerviranju hrane, pronalaženju podzemnih zaliha vode i nafte te u arheološkim istraži-vanjima.

Sve vrste nuklearnih tehnologija u uporabi temelje se na prirodnim svojstvima tvari: atoma, izotopa i radioizotopa. Ta su svojstva energija koja se oslobađa pri cijepanju jezgre te ionizirajuće zračenje radioizotopa. Dobivanje električne energije u nuklearnim elektranama temelji se na oslobađanju toplinske energije pri cijepanju jezgri u reaktoru.

Slika 23. Znak za opasnost od radioaktivnosti Zračenje u okolišu, odnosno radioaktivne tvari kao izvori ovog zračenja, u okoliš mo-

že doći i iz nuklearnih elektrana, kao i drugih postrojenja i ustanova koje koriste radioaktivne tvari. U našoj zemlji ne postoje nuklearne elektrane, a nama najbliže su NE Krško u Sloveniji

82 od 116

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Radioactive.svg�


(10 km od granice) i NE Pakš u Mađarskoj (70 km od granice). Nuklearne elektrane su pro-jektirane kako bi bile sigurne za okoliš, a postupanje sa radioaktivnim tvarima, posebice nas-talim radioaktivnim otpadom, regulirano je propisima i pod strogim je nadzorom nadležnih institucija.

Kao i svaka druga djelatnost, tako i djelatnosti koje koriste izvore zračenja, uz korisnu stranu donosi i opasnost po život i zdravlje ljudi te štetne posljedice po okoliš. Riziku od štet-nih djelovanja zračenja ne podliježu samo oni koji rade s izvorima ionizirajućeg zračenja, već i svekoliko pučanstvo, tako da nedovoljno kontrolirana primjena tih izvora može dovesti do prave nacionalne nesreće, a mogu biti ugroženi i žitelji drugih država. Brojna iskustva iz proš-losti122,123 koja su rezultirala štetnim učincima na pojedinca kao i zagađenje okoliša, ukazala su na potrebu sustavne i organizirane provedbe mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja124,125.

Ovo je vrlo važan razlog koji nalaže svakoj državnoj zajednici, pa tako i našoj, obvezu izgra-dnje učinkovitog, kvalitetnog i uređenog sustava zaštite od zračenja na svim razinama društvenog ustrojstva. Takva sustavna organizacija niza mjera zaštite naziva se zaštita od zračenja, a odnosi se na sve ljude koji mogu biti izloženi ozračenju ili posljedicama izlaganja pa se tako vodi računa i o budu-ćim naraštajima koji mogu trpjeti posljedice dosadašnjeg i današnjeg izlaganja zračenju.

Zaštita od zračenja u našoj zemlji ima dugogodišnju tradiciju, a u skladu s njom, nadležno tije-

lo za provedbu aktivnosti u svezi zaštite od zračenja bilo je Ministarstvo zdravlja. Naime, i danas Odjel za zaštitu od zračenja Ministarstva zdravlja obavlja upravno-pravne i stručne poslove te inspekcijske poslove sanitarnog nadzora nad izvorima ionizirajućih i neionizirajućih zračenja i to na način da:

• provodi mjere zaštite profesionalno izloženih djelatnika i ostalog pučanstva od štetnog djelovanja zračenja;

• provodi upravni i inspekcijski nadzor nad provedbom propisa kojima su uređena pita-nja iz područja neionizirajučeg zračenja;

• izdaje rješenja za uporabu izvora neionizirajućih zračenja; • ovlašćuje pravne osobe za obavljanje stručnih poslova zaštite od neionizirajućih zra-

čenja; • ovlašćuje zdravstvene ustanove koje obavljaju djelatnost medicine rada, trgovačka

društva koja obavljaju djelatnost medicine rada i privatne ordinacije medicine rada za obavljanje zdravstvenih pregleda osoba koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja;

• provodi upravni nadzor nad provedbom odredbi Zakona o radiološkoj i nuklearnoj si-gurnosti i propisa donesenih na temelju tog Zakona;

• provodi inspekcijski nadzor nad izvorima ionizirajućeg zračenja i nuklearne sigurnosti u drugom stupnju;

• utvrđuje sanitarno-tehničke i higijenske uvjete te ovjerava usklađenost glavnog projek-ta s propisanim uvjetima;

• izdaje potvrdu o usklađenosti glavnog projekta za sanitarno-tehničke i higijenske uvje-te gradnje iz nadležnosti sanitarne inspekcije;

• sudjeluje pri tehničkim pregledima građevina iz nadležnosti sanitarne inspekcije;

83 od 116


• prati i analizira stanje i pojave u svezi s primjenom propisa iz područja ionizirajućih i neionizirajućih zračenja te predlaže mjere za unapređenje stanja;

• sudjeluje u izradi nacrta prijedloga zakona i provedbenih propisa iz područja ionizira-jućih i neionizirajućih zračenja;

• obavlja i druge poslove propisane pozitivnim propisima. Zakonodavni okvir zaštite okoliša od štetnog djelovanja zračenja odnosno zbrinjavanja

radioaktivnog otpada i drugih radioaktivnih tvari, čine Zakon, pravilnici i uredbe.

Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti126 – Ovim se Zakonom određuju mjere radiološke sigurnosti, mjere fizičkog osiguranja te neširenja nuklearnog oružja pri obavljanju nuklearnih djelatnosti i djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, u svrhu omogućavanja primjerene zaštite pojedinaca, društva i okoliša, u sadašnjosti i budućnosti, od štetnih posljedica ionizirajućeg zračenja i omogućavanja sigurnog obavljanja djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, nuklearnih djelatnosti, zbri-njavanja radioaktivnog otpada i fizičkog osiguranja izvora ionizirajućeg zračenja i nu-klearnih postrojenja. Pod pojmom nuklearne djelatnosti u smislu ovog Zakona podrazumijeva se:

− korištenje nuklearnog materijala u energetske svrhe (nuklearni reaktor u nukle-arnoj elektrani, nuklearnoj toplani i nuklearnoj propulziji);

− korištenje nuklearnog materijala u istraživačke svrhe (istraživački reaktor); − obogaćivanje i proizvodnja nuklearnog goriva; − prerada istrošenog goriva; − skladištenje radioaktivnog otpada na lokaciji nuklearnog postrojenja u svrhu

pogona nuklearnog postrojenja; − skladištenje istrošenog nuklearnog goriva.

Nuklearnim postrojenjem se smatra svako postrojenje za obogaćivanje, postrojenje za proizvodnju nuklearnog goriva, nuklearna elektrana, postrojenje za preradu ozračenog nuklearnog goriva, istraživački reaktor, postrojenje za skladištenje istrošenog nuklear-nog goriva kao i postrojenje za skladištenje radioaktivnog otpada koje se nalazi na is-toj lokaciji i izravno su povezana. Odredbe ovog Zakona su usklađene sa sljedećim aktima Europske unije:

• Uredba Vijeća br. 1493/93/Euroatom od 8. lipnja 1993. o pošiljkama radioaktivnih tvari između država članica (SL L 148, 19. 6. 1993.),

• Uredba Komisije br. 302/2005/Euroatom od 8. veljače 2005. o primjeni nadzora sigur-nosti Euratoma (SL L 54, 28. 2. 2005.),

84 od 116


• Uredba Komisije (Euratom) br. 66/2006 od 16. siječnja 2006. o izuzeću prijenosa ma-lih količina ruda, sirovina i posebnih fisibilnih materijala od primjene pravila poglav-lja o opskrbi (SL L 11, 17. 1. 2006.),

• Direktiva Vijeća br. 89/618/Euratom od 27. studenoga 1989. o obavješćivanju stanov-ništva o mjerama zdravstvene zaštite koje treba primijeniti i koracima koje treba po-duzeti u slučaju radiološke opasnosti (SL L 357, 7. 12. 1989.),

• Direktiva Vijeća br. 90/641/Euratom od 4. prosinca 1990. o operativnoj zaštiti vanj-skih radnika, koji su tijekom svoga djelovanja u područjima pod nadzorom izloženi opasnosti od ionizirajućeg zračenja (SL L 349, 13. 12. 1990.),

• Direktiva Vijeća br. 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih si-gurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ioniziraju-ćeg zračenja (SL L 159, 29. 6. 1996.),

• Direktiva Vijeća 97/43/Euratom od 30. lipnja 1997. o zaštiti zdravlja pojedinaca od opasnosti od ionizirajućeg zračenja u vezi s medicinskim izlaganjem i o stavljanju iz-van snage Direktive 84/466/Euratom (SL L 180, 9. 7. 1997.),

• Direktiva Vijeća br. 2003/122/Euratom od 22. prosinca 2003. o kontroli visokoaktiv-nih zatvorenih radioaktivnih izvora i izvora bez posjednika (SL L 346, 31. 12. 2003.),

• Direktiva Vijeća br. 2006/117/Euratom od 20. studenoga 2006. o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenog goriva (SL L 337, 5. 12. 2006.),

• Direktiva Vijeća br. 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice

za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2. 7. 2009.) i • Direktiva Vijeća br. 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011. o uspostavi okvira Zajedni-

ce za odgovorno i sigurno zbrinjavanje istrošenog goriva i radioaktivnog otpada (SL L 199, 2. 8. 2011.).

Ovaj se Zakon ne odnosi na prirodnu razinu ionizirajućeg zračenja podrijetlom iz

svemira, Zemljine kore ili ljudi ako nije promijenjena ljudskom djelatnošću.

Na temelju Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti Hrvatski sabor je 2014. donio Strategiju zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva127 čija je svrha:

• Određivanje ciljeva i smjernica za izgradnju nacionalnog sustava zbrinjavanja radioak-tivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva;

• Izgradnja nacionalnog sustava zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, u prvome redu, podrazumijeva uspostavu zakonodav-nog, organizacijskog, financijskog i tehnološkog okvira za provedbu zbrinjavanja i

• Detaljna razrada strateških ciljeva i smjernica u okviru nacionalnog programa za pro-vedbu Strategije u roku predviđenom Zakonom o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti i Direktivom Vijeća br. 2011/70/Euroatom.

85 od 116


Polazišta pri izradi Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva bila su:

• Postojeće stanje u Republici Hrvatskoj u području zbrinjavanja institucionalnog radio-aktivnog otpada i iskorištenih izvora, u području sanacije lokacija na kojima se nalaze prirodni radioaktivni materijali i u području zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istro-šenog nuklearnog goriva iz Nuklearne elektrane Krško;

• Obveze koje je Republika Hrvatska preuzela u prethodno navedenim područjima zbri-njavanja i sanacije temeljem odnosnih konvencija i direktiva, Zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorištavanje i razgradnju Nu-klearne elektrane Krško128, Zajedničke izjave povodom potpisivanja navedenog hr-vatsko-slovenskog i drugih zakona;

• Potreba da se u Republici Hrvatskoj uspostavi centar za zbrinjavanje radioaktivnog ot-pada i

• Potreba da se u Republici Hrvatskoj izrade cjeloviti programi za sanaciju lokacija na kojima se nalaze prirodni radioaktivni materijali i sanaciju lokacija na kojima se nalazi radioaktivni otpad.

Strategija zbrinjavanja radioaktivnog otpada Republike Hrvatske temelji se na načeli-ma preuzetih iz Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, Direktive Vijeća br. 2011/70/Euroatom, Konvencije o nuklearnoj sigurnosti129 te na načelima definiranim u sigur-nosnom standardu Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (engl. International Atomic Energy Agency, IAEA)130.

Pravilnik o praćenju stanja radioaktivnosti u okolišu131 – Ovim su Pravilnikom utvrđeni uvjeti, načini, mjesta i rokovi sustavnog ispitivanja i praćenja vrste i aktiv-nosti radionuklida u zraku, tlu, moru, rijekama, jezerima, podzemnim vodama, krutim i tekućim oborinama, vodi za piće, hrani i predmetima opće uporabe, stambenim i rad-nim prostorijama, te praćenje stanja okoliša i posljedica stanja okoliša zbog rada ob-jekta, popis radnih aktivnosti i uvjeti za obavljanje radnih aktivnosti. Propisano je da se praćenje stanja okoliša provodi u svim dijelovima okoliša iz kojeg različitim putovima prijenosa radionuklida stanovništvo može biti ozračeno, a pri od-ređivanju metodologije za uzimanje, pripremu i ispitivanje uzoraka treba primijeniti mjerila, tehničke norme i druge norme za osiguranje kvalitete proizvoda i usluga u skladu s posebnim propisom. Obveza je da oprema i uređaji koji se koriste za ispitivanja uzoraka budu umjereni u skladu s pozitivnim propisima, a dobiveni rezultati ispitivanja praćenja stanja okoliša moraju biti vrednovani i pripremljeni na način da se mogu upotrijebiti za procjenu iz-loženosti stanovništva ionizirajućem zračenju iz okoliša, za izračun trenda izloženosti

86 od 116


stanovništva od ionizirajućeg zračenja iz okoliša te za donošenje odluka o potrebi po-duzimanja mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja.

Pravilnik o granicama ozračenja132 – Ovim se Pravilnikom utvrđuju granice izlaga-nja izloženih radnika, granice izlaganja osoba koje se obučavaju ili obrazuju za rad s izvorima ionizirajućih zračenja, granice izlaganja pojedinog stanovnika, granice izla-ganja u posebnim okolnostima zbog provedbe intervencija u izvanrednom događaju te granice između područja nadgledanja i posebnog nadgledanja. Ozračenje osoba u kritičnoj skupini ljudi ne smije prijeći granice propisane ovim Pra-vilnikom, a pri tom zaštita od ionizirajućeg zračenja mora biti optimizirana tako da je ozračenje od bilo kojeg izvora ionizirajućeg zračenja, odnosno od svih izvora zračenja koji se koriste, svedeno ispod propisanih granica na toliko nisku razinu koliko je ra-zumno moguće postići uvažavajući tehničke, gospodarske i socijalne čimbenike, itd. Ovaj Pravilnik sadrži odredbe koje su u skladu sa slijedećim direktivama Europske unije:

• Direktiva Vijeća br. 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih si-gurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ioniziraju-ćeg zračenja (SL L 159, 29. 6. 1996.),

• Direktiva Vijeća br. 97/43/Euratom od 30. lipnja 1997. o zdravstvenoj zaštiti pojedi-naca od opasnosti od ionizirajućeg zra- čenja u odnosu na medicinska izlaganja, ko-jom se ukida Direktiva 84/466/Euratom (SL L 180, 9. 7. 1997.).

Pravilnik o uvjetima i mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja za obavljanje djela-tnosti s radioaktivnim izvorima133 – Ovim Pravilnikom su propisani uvjeti i mjere zaš-tite od ionizirajućeg zračenja za obavljanje djelatnosti s radioaktivnim izvorima i to kako slijedi:

− granične vrijednosti koncentracije aktivnosti i aktivnosti radionuklida ispod ko-jih se pojedini radionuklid izuzima iz nadzora,

− uvjeti za prostor i postrojenja u kojima su smješteni ili se koriste radioaktivni izvori sukladno namjeni i mjestu uporabe,

− uvjeti za radioaktivne izvore i uređaje ili spremnike u koje su ugrađeni, − radni uvjeti za radioaktivne izvore s obzirom na agregatno stanje, građu, sastav,

fizikalne i kemijske značajke te njihovu namjenu, − uvjeti izlaganja ionizirajućem zračenju radnika i ostalih osoba tijekom obavlja-

nja djelatnosti s radioaktivnim izvorima, − mjere zaštite od ionizirajućeg zračenja, vrsta, svojstva i količina te način upo-

rabe zaštitne opreme i osobne zaštitne opreme tijekom obavljanja djelatnosti s radioaktivnim izvorima,

− način, opseg i rokovi mjerenja propisanih parametara i provjere kvalitete ure-đaja u koje su ugrađeni radioaktivni izvori, uređaja koji se koriste za dijagnos-

87 od 116


tičke postupke u nuklearnoj medicini koji uključuju uporabu otvorenih radioa-ktivnih izvora i uređaja koji se koriste za mjerenja aktivnosti, doze zračenja, drugih veličina bitnih za dobivanje dijagnostičke informacije ili postizanja te-rapijskog učinka, provjere ispravnosti osobnih zaštitnih sredstava i opreme, provjere ispravnosti mjernih instrumenata, kao i sadržaj programa osiguranja kvalitete i

− druge tehničke i organizacijske mjere potrebne za unapređenje sigurnosti i zaš-tite od ionizirajućeg zračenja za obavljanje djelatnosti s radioaktivnim izvori-ma.

Odredbe ovog Pravilnika su usklađene s odredbama sljedećih akata Europske unije:

• Direktiva Vijeća br. 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih si-gurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ioniziraju-ćeg zračenja (SL L 159, 29.6.1996.),

• Direktiva Vijeća br. 97/43/Euratom od 30. lipnja 1997. o zdravstvenoj zaštiti pojedi-naca od opasnosti od ionizirajućeg zračenja u odnosu na medicinska izlaganja, kojom se ukida Direktiva br. 84/466/Euratom (SL L 180, 9. 7. 1997.),

• Direktiva Vijeća br. 2003/122/Euratom od 22. prosinca 2003. o kontroli visokoaktiv-nih zatvorenih radioaktivnih izvora i izvora bez posjednika (SL L 346, 31. 12. 2003.).

Pravilnik o opsegu i sadržaju plana i programa mjera za slučaj izvanrednog događa-

ja te izvješćivanja javnosti i nadležnih tijela134 – Ovim Pravilnikom utvrđuje se opseg i sadržaj, obveza, učestalost i rokovi provjere učinkovitosti te način, opseg i rokovi izvješćivanja javnosti i nadležnih tijela kao i način odobravanja Plana i programa mje-ra za slučaj izvanrednog događaja nositelja odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvo-rima ionizirajućeg zračenja, nositelja odobrenja za obavljanje nuklearne djelatnosti te nositelja uporabne dozvole za nuklearni objekt. Planove i programe mjera za slučaj izvanrednog događaja obvezne su u skladu s ovim Pravilnikom izraditi pravne i fizičke osobe te tijela državne uprave ili tijela lokalne i regionalne samouprave prije podnošenja zahtjeva za davanje odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja koje uključuju opasne izvore tj. zatvorene radioaktivne izvor 1., 2. ili 3. kategorije; zatvorene radioaktivne izvore 4. kategorije koji se koriste u industrijskoj radiografiji, geološkim istraživanjima, na bušotinama, na jaružalima, pokretnim trakama te razinomjerima; prenosive zatvorene radioaktivne iz-vore za mjerenje debljine, gustoće i vlage kao i radioaktivne izvore koji se koriste u radioterapiji i nuklearnoj medicini te znanstveno-istraživačkom radu.

88 od 116


Među brojnim Pravilnicima koji su doneseni, a od kojih su ovdje navedeni samo neki, važno je napomenuti da u ovom trenutku (veljača 2015.) još uvijek nisu donesena dva vrlo važna Pravilnika, a koji prema Zakonu trebaju biti doneseni. Prvim od njih trebaju biti propi-sani uvjeti te način zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nukle-arnog goriva, kao i obvezu vođenja evidencija o istima, njihov sadržaj, način vođenja i rokove čuvanja te opseg i način izvješćivanja propisat će pravilnikom u suradnji s ministrom nadlež-nim za zaštitu okoliša i prirode, a u dijelu koji se odnosi na građevine i ministrom nadležnim za graditeljstvo i prostorno uređenje.

Drugi pak, od ova dva Pravilnika će sadržavati popis djelatnosti zbrinjavanja radioak-tivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, popis dokumenata kojima se u postupku davanja odobrenja za obavljanje djelatnosti zbrinjavanja ovog otpada.

Na temelju navedenog dade se zaključiti da su u Republici Hrvatskoj, posebice tije-kom posljednjih pet godina postojeći zakonodavni okvir i standardi zaštite okoliša unaprjeđe-ni i uspostavljeni mnogi novi, izuzev kada je pitanju zaštita tla.

Sustav praćenja stanja okoliša koji uključuje brojne institucije, se uglavnom prilagodio zahtjevima prenesenim iz europske legislative u našu, no s tom su se prilagodbom povećavali i zahtjevi za većom razinom opremljenosti i osposobljenosti, što zahtjeva dodatne financijske i ljudske resurse. S tim u vezi, danas je posebno izražena potreba za jačom suradnjom među institucijama, ne samo radi provedbe politike zaštite okoliša u cilju očuvanja i unapređenja stanja okoliša, već i radi obveze izvješćivanja, kako prema nadležnim tijelima na nacionalnoj tako i na europskoj razini.

Općenito, danas je sve više propisa kojima se uređuju različita pitanja u području zaš-tite okoliša i različitog su ranga, a svi svjedoče da institucije vlasti Republike Hrvatske sve ozbiljnije uzimaju u obzir postojanje snažne veze između mogućeg onečišćenja okoliša i pra-va svih na zdravi okoliš. 4.3.9 Zaštita morskog okoliša

Iako su mora najveći ekosustavi na Zemlji koji oduvijek prehranjuju civilizacije okup-ljene uz njihove obale i posjeduju ogromna bogatstva, njima se još uvijek ne priznaje odgova-rajući gospodarski značaj. S obzirom da će i budućnost čovječanstvo ovisiti o moru, kao što je to bilo i u prošlosti, danas se mora posvetiti dužna pozornost vrlo složenim interakcijama između kopna i mora jer se njihov odnos u potpunosti izmijenio. Naime, do sada je prevlada-vao utjecaj mora na ljude, no čovjek svojim aktivnostima u želji za podizanjem životnog standarda, nemilosrdno iskorištavao i time nametnuo svoj utjecaj na more, koji je nažalost, štetan.

Ovi štetni utjecaji čovjekove djelatnosti na more, ogledaju se prije svega u lošem gos-podarenju morem koje je postalo odlagalištem velikog broja najrazličitijih krutih i tekućih

89 od 116


otpada neopasnih i opasnih svojstava, koji su ponekad u moru završavali doticanjem i ulijeva-njem rijekama, kanalizacijskom otpadnim vodama ili pak dovoženjem s kopna cestovnim i željezničkim prometom.

Onečišćujuće tvari koje na bilo koji način dospiju u more, mogu izazvati niz različitih posljedica među kojima je posebno značajno smanjenje bioraznolikosti. Naime, zbog djelova-nje onečišćujućih tvari dospjelih u more otpadnim vodama iz poljoprivrede, prehrambene industrije, procesa izgaranja fosilnih goriva i sl. dolazi do eutrofikacije uzrokovane pretjera-nim rastom morskog biljnog svijeta; nastaju promjene u kretanju i rasporedu taloga uvjetova-nih hidrološkim promjenama; javlja se smanjenje ribljeg fonda i na kraju može nastati opas-nost za ljudsko zdravlje135.

Kako bi se zaustavio ili bar umanjio štetan utjecaj čovjeka i njegove djelatnosti na morski okoliš, bilo je nužno osim politike, koja je u najvećoj mjeri utjecala na odluke koje se tiču okoliša, uključiti i znanost. Naime, morima i njihovim bogatstvima nije moguće odgo-vorno upravljati bez pouzdane i pravovremene informacije koju može pružiti samo interdisci-plinarni znanstveni pristup, a mjere za zaštitu morskog okoliša ugraditi u zakonodavni sustav svih zemalja na svijetu, a posebice priobalnih.

Najčešće korištena definicija onečišćenja morskog okoliša unijeta je u Konvenciju UN-a o pravu mora136 iz 1982. godine kao i Barcelonsku konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnih područja Sredozemlja137 iz 1995. godine i glasi: Onečišćenje morskog okoliša ozna-čava čovjekovo izravno ili neizravno unošenje u morski okoliš, uključujući estuarije, tvari ili energije koje uzrokuju ili mogu prouzročiti pogubne posljedice kao što su štete živim bogat-stvima i životu u moru, ugrožavaju ljudsko zdravlje, ometaju pomorske djelatnosti uključujući ribolov i druge zakonite upotrebe mora, pogoršavaju uporabnu kakvoću morske vode i sma-njuje privlačnost obalnog i morskog ambijenta.

Naše Jadransko more, otoci i priobalje neprocjenjiva su i ekološki osjetljiva prirodna bogatstva Republike Hrvatske. Obalni prostor se proteže ukupnom dužinom od 6278 km, od čega na kopnenu obalu otpada 1880 km, a otočnu 4398 km. Na obalnom području koje zau-zima 22% površine Republike Hrvatske živi oko 26% stanovništva. Ovo je područje brojnih uvala, zaljeva, poluotoka, sa 1244 otoka, otočića, hridi i grebena od čega su 66 otoka nasta-njena, te prirodno je bogatstvo Republike Hrvatske koje traži odgovarajuće vrednovanje i zaš-titu138.

I naše more i obalni prostor, kao i u drugim zemljama, potencijalno su izloženi značaj-nom utjecaju ljudske aktivnosti koji bi mogao prouzročiti kontinuirano onečišćenje, a time i ugroziti morski ekosustav i narušiti gospodarska vrijednost obalnog područja. Potencijalni izvore onečišćenja morskog okoliša koji su smješteni u prvom redu u gradovima i naseljima, predstavljaju gospodarske aktivnosti (naročito pomorski promet, brodogradilišta, ribolov), naftna industrija, termoelektrane, cementare, prehrambena industrija i sl.

Učinkovita zaštita morskog okoliša moguća je samo ukoliko se primjenjuje sveobuh-vatno upravljanje obalom koje podrazumijeva integriranje ekoloških, ekonomskih, društvenih, kulturnih i javnozdravstvenih interesa u cilju osiguranja održivog razvoja, a za što moraju biti osigurane zadovoljavajuće pravne norme u nacionalnom zakonodavnom sustavu.

90 od 116


Stoga je i u Hrvatskoj, pravo zaštite morskog okoliša zasebna pravna disciplina koja se odnosi na proučavanje pravnog režima i zaštite mora kao dijela okoliša s ciljem osiguranja zaštite nacionalnog korištenja mora na način održavanja njegove prirodne ekološke stabilnos-ti, kao i kakvoće žive i nežive prirode.

Potpisivanjem i ratificiranjem Konvencije UN o pravu mora i Barcelonske konvencije, Republika Hrvatska se obvezala štititi svoj morski okoliš i tu zaštitu pravno regulirati, što je i učinjeno donošenjem određenih zakona i drugih propisa.

U republici Hrvatskoj, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (MZOIP) kao koordinator za teme održivog razvoja na nacionalnoj razini te multilateralnih okolišnih sporazuma i glo-balnih pitanja održivog razvoja na međunarodnoj razini, između brojnih zadaća, obavlja i pos-love koji se odnose na zaštitu mora i morskog okoliša.

Tako je jedan od osnovnih ciljeva Ministarstva zaštite okoliša i prirode provođenje mjera zaštite mora i obalnog područja uključujući morske i obalne ekosustave, održivo uprav-ljanje resursima, sprječavanje, smanjivanje i uklanjanje štetnih antropogenih utjecaja itd. Ovo se odnosi se na poduzimanje niz aktivnosti za postizanje i/ili održavanje dobrog stanja mor-skog okoliša i obalnog područja, a što uključuje:

• smanjenje onečišćenja odnosno opterećenja u morskom i obalnom okolišu radi osigu-ranja od negativnih utjecaja ili rizika za ljudsko zdravlje i/ ili zdravlje ekoloških susta-va i/ili korištenje mora i obale,

• očuvanje, unaprjeđenje i ponovno uspostavljanje ravnoteže između ljudskih aktivnosti i prirodnih resursa u moru i na obalama,

• zaštitu i očuvanje morskog okoliša i obalnog područja, sprječavanje njegovog propa-danja i/ili, ako je izvedivo, obnovu morskih i obalnih ekoloških sustava na područjima pogođenim štetnim utjecajima,

• sprječavanje i smanjivanje unosa opterećenja u morski okoliš i obalno područje od an-tropogenih utjecaja da bi se postupno uklonile negativne posljedice ili opasnosti po ljudsko zdravlje ili uporabu mora, te da bi se postigla održivost dobrog stanja morskog okoliša i obalnog područja i

• sustavno praćenje i promatranje morskog okoliša i obalnog područja.

Pravnu osnovu za provođenje i razvoj zaštite morskog okoliša u RH predstavlja niz propisa kojima su uređena pojedina pitanja iz ovog područja, a među relativno brojnim zako-nima i podzakonskim aktima, najznačajniji su:

• Zakon o zaštiti okoliša (NN br. 80/13) • Zakon o zaštiti prirode (NN br. 80/13) • Pomorski zakonik (NN br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13) • Zakon o prostornom uređenju (NN br. 153/13) • Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09) • Pravilnik o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati (NN br.50/95) • Uredba o kakvoći mora za kupanje (NN br. 73/08)

91 od 116


• Nacionalna strategija zaštite okoliša i Nacionalni plan djelovanja za okoliš (NN br. 46/02)

• Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske (NN br. 30/09) • Plan intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora (NN br.92/08)

5. JAVNOPRAVNA TIJELA U REPUBLICI HRVATSKOJ I NJIHOVE ZADAĆE U ZAŠTITI OKOLIŠA

Sa svrhom potpune i jednoznačne odgovornosti za provođenje politike okoliša u prak-su i održivo gospodarenja okolišem, u Republici Hrvatskoj kao i u svim drugim suvremenim državama, ustrojena su javnopravna tijela139 čija su prava i obveze jasno definirane.

5.1 Hrvatski sabor Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republi-

ci Hrvatskoj. Ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednako-ga biračkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem. Zastupnici se u Hrvatski sabor bira-ju na vrijeme od četiri godine, nemaju obvezujući mandat i imaju imunitet nepovredivosti.

Unutarnje ustrojstvo Hrvatskoga sabora određeno je Poslovnikom, prema kojem ima predsjednika i dva do pet potpredsjednika koji zajedno čine Predsjedništvo. Saborski Poslov-nik propisuje da su radna tijela odbori i povjerenstva, poimenično ih navodi, kao i djelokrug njihova rada.

Hrvatski sabor ima i Radna tijela u obliku odbora i povjerenstava osnovana prema sa-borskom Poslovniku. U tim radnim tijelima raspravlja se o prijedlozima i poticajima za dono-šenje zakona i drugih akata te o drugim pitanjima iz djelokruga Sabora; prati se, u okviru dje-lokruga radnog tijela, rad Vlade i drugih tijela čiji rad nadzire Sabor sukladno Ustavu i zako-nu; raspravlja se o izvješćima tijela i ustanova koja ona temeljem zakona podnose Saboru; nakon provedene rasprave zauzima se stajalište, odnosno utvrđuju se prijedlozi akata i o tome se izvješćuje Sabor; raspravlja se o predstavkama i prijedlozima koje građani podnose Saboru. Sabor ima 28 Odbora između kojih je i Odbor za zaštitu okoliša i prirode.

U djelokrugu Odbora za zaštitu okoliša i prirode su poslovi utvrđivanja i praćenja pro-vođenja politike, a u postupku donošenja zakona i drugih propisa Odbor ima prava i dužnosti matičnoga radnog tijela u područjima koja se odnose na:

• temeljna rješenja zaštite i promicanja sveukupnih djelatnosti zaštite okoliša, sukladno

međunarodnim standardima;

92 od 116

http://www.sabor.hr/lgs.axd?t=24&id=4569


• mjere praćenja, očuvanja i unapređivanja biološke i ekološke ravnoteže prirodnih do-bara (more, voda, zrak, tlo, rudno blago, biljni i životinjski svijet) u odnosu na gospo-darski razvitak;

• mjere korištenja i upravljanja pojedinim dijelovima okoliša, a posebice glede posebno zaštićenih dijelova prirode;

• praćenje i proučavanje pitanja nuklearne i radiološke sigurnosti radi osiguranja visoke razine te sigurnosti i djelotvorne zaštite ljudi i okoliša od ionizirajućih zračenja;

• poticanje mjera za saniranje postojećeg stanja devastacije okoliša i daljnje sprječava-nje onečišćenja radi promicanja kvalitete življenja i zdravlja ljudi (zbrinjavanje komu-nalnog i industrijskog otpada, zbrinjavanje opasnog otpada, gospodarenje sekundar-nim sirovinama) i

• pritužbe upućene Saboru kojima se ukazuje na štetne radnje glede devastacije okoliša te ispitivanje njihove utemeljenosti.

Slika 24. Zgrada Hrvatskog sabora, Trg sv. Marka, Zagreb

Djelovanje Hrvatskog sabora kroz Odbor za zaštitu okoliša i prirode temelji se na Na-

cionalnoj strategiji zaštite okoliša koju je Hrvatski sabor donio još davne 2002., a koja je tada predstavljala izraz nastojanja da se naša rastuća svijest o potrebi zaštite okoliša Republike Hrvatske pretvori u jasan, cjelovit i dugoročan koncept. Pošlo se od nedvojbene potrebe da se tadašnje stanje okoliša u Republici Hrvatskoj unaprijedi, čega smo danas svjedoci, kao i usmjerenja Republike Hrvatske ka održivom razvoju.

93 od 116


5.2 Vlada Republike Hrvatske Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom. U

obavljanju izvršne vlasti Vlada određuje, usmjerava i usklađuje provedbu politika i programa te u tu svrhu predlaže i donosi strategije, daje smjernice, donosi akte te poduzima druge mjere potrebne za uređenje odnosa iz područja svoje nadležnosti.

Vlada predlaže Hrvatskom saboru zakone i druge akte te državni proračun i završni račun, provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora, donosi uredbe za izvršenje zakona, vodi vanjsku i unutarnju politiku, usmjerava i nadzire rad državne uprave, brine o gospodar-skom razvitku zemlje, usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi te obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom.

Sukladno Zakonu o sustavu državne uprave140 ustrojstvo državne uprave čine minis-tarstva, državni uredi i državne upravne organizacije. Ministarstva se ustrojavaju za obavlja-nje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja, a u ministarstvima koja su ustrojena za više upravnih područja u pravilu se ustrojavaju upravne organizacije u sastavu ministarstva poput uprava, zavoda i ravnateljstava.

Ministarstva obavljaju upravne i druge stručne poslove iz svog djelokruga i to kako slijedi: neposredno primjenjuju zakone i druge propise; osiguravaju provedbu zakona i drugih propisa; pripremaju nacrte prijedloga zakona i prijedloge drugih propisa; rješavaju u uprav-nim stvarima u prvom stupnju kad su na to zakonom izrijekom ovlašteni te u drugom stupnju, ako zakonom nije što drugo određeno; provode upravni, odnosno inspekcijski nadzor; vode propisane očevidnike; prate stanje u svom djelokrugu te nadležnim državnim tijelima predla-žu poduzimanje odgovarajućih mjera; izrađuju stručne podloge za postupak odlučivanja u državnim tijelima; osiguravaju suradnju stručnih i znanstvenih ustanova te predlažu nadlež-nim državnim tijelima ustrojavanje određenih službi i stručnih ustanova.

Prema Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela držav-ne uprave141 u sustavu državne uprave Republike Hrvatske ustrojena su ministarstva (20), državni uredi (4) i državne upravne organizacije (7) te se određuje njihov djelokrug. Jedno od 20 ministarstava je i Ministarstvo zaštite okoliša i prirode.

5.2.1 Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (MZOIP) S obzirom da zaštita okoliša i prirode spada u neke od najzahtjevnijih aktivnosti koje

zadiru u sve aspekte organizacije ljudskog društva. Donošenjem Nacionalne strategije održi-vog razvoja, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (MZOIP) je postalo točka koordinacije za teme održivog razvoja na nacionalnoj razini te koordinator multilateralnih okolišnih sporazu-ma i globalnih pitanja održivog razvoja na međunarodnoj razini.

94 od 116


Ministarstvo obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: • opću politiku zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvitak; • zaštitu zraka, tla, voda, mora, biljnog i životinjskog svijeta u ukupnosti uzajamnog dje-

lovanja, osiguranja praćenja stanja onečišćenja zraka, tla, vode i morskog okoliša te osiguranje provedbe mjera radi sprječavanja onečišćavanja zraka, tla, voda i morskog okoliša te provedbu mjera zaštite;

• izradu prijedloga mjera za unapređenje stanja u području zaštite okoliša, provedbu ci-ljeva zaštite okoliša utvrđenih strategijom zaštite okoliša i izradu izvješća o stanju okoliša u državi, predlaganje, promicanje i praćenje mjera za unapređivanje zaštite okoliša;

• provedbu procjene utjecaja na okoliš; • osiguravanje provedbe katastra onečišćavanja; sustavno praćenje stanja okoliša (moni-

toring); • vođenje informacijskog sustava zaštite okoliša, utvrđivanje mjera, uvjeta i suglasnosti

zaštite okoliša; • skrb, usklađivanje i vođenje nadzora nad financiranjem programa zaštite okoliša; • postupanje s otpadom; • pripremu prijedloga standarda zaštite okoliša; • ocjenjivanje uvjeta za rad pravnih i fizičkih osoba iz područja zaštite okoliša; • ostvarivanje međunarodne suradnje u zaštiti okoliša; • utvrđivanje politike djelovanja i obavljanje upravnog nadzora i nadzora nad stručnim

radom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost; • inspekcijske poslove zaštite okoliša; • obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na istraživanje, proučavanje, praćenje,

evidentiranje, dokumentiranje i promicanje prirodne baštine, središnju informacijsko-dokumentacijsku službu; utvrđivanje svojstva zaštićenih dijelova prirode, utvrđivanje svojstva zaštićenih dijelova prirode te njihovo vrednovanje;

• vođenje središnjih upisnika zaštićenih dijelova prirode; • skrb, usklađivanje i vođenje nadzora nad financiranjem programa zaštite prirode; • osnivanje i nadzor nad ustanovama za obavljanje poslova djelatnosti zaštite prirode;

ocjenjivanje uvjeta za rad pravnih i fizičkih osoba na poslovima zaštite prirode; • utvrđivanje uvjeta za korištenje i namjenu zaštićenih dijelova prirode, te upravljanje

zaštićenim dijelovima prirode; utvrđivanje uvjeta zaštite prirode; inspekcijske poslove zaštite prirode.

Sve ove poslove koji predstavljaju djelokrug rada MZOIP, moguće je prema Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave141, razvrstati na četiri osnovna segmenta kako slijedi:

95 od 116


Gospodarenje otpadom – Kako se desetljećima neodgovorno i neracionalno postupalo s otpa-dom i na taj način se bespovratno izgubilo na tisuće tona vrijednih sastojina u odloženom ot-padu što prema nekim podacima predstavlja vrijednost od više desetaka milijardi kuna, poka-zalo se nužnim uspostavljanje cjelovitog sustava gospodarenja otpadom koji bi spriječio ova-kve pojave, a ujedno zaštitio okoliš od onečišćenja. Zaštita prirode – Republika Hrvatska je po biološkoj raznolikosti i očuvanoj prirodi jedna od najbogatijih zemalja Europske unije, a očuvana prirodna bogatstva su ujedno i njeni najvred-niji resurs što nalaže njegovo stavljanje u funkciju održivog razvoja. S obzirom da razvoj države ne ide bez ulaganja, to je potrebno u očuvanu i zaštićenu prirodu ulagati kako bi se osigurali uvjetima u kojima bi i generacije koje dolaze uživale u ljepotama prirode i koristima koje proizlaze iz održivog razvoja temeljenog na prirodnim dobrima. O naporima kojima bi se osiguralo sve ovo što je navedeno posebnu brigu vodi MZOIP u okviru svoje djelatnosti, te ovo predstavlja jedan od njegovih temeljnih i vrlo važnih segmenata. Cirkularno i zeleno gospodarstvo – Europa je s obzirom na sirovine najsiromašniji kontinent, što njeni stanovnici vrlo često zaboravljaju i zanemaruju činjenicu da prirodne resurse iskori-štavaju brže no što se oni mogu obnoviti. S obzirom da bi potrebe gospodarstva, ukoliko nas-tavi rasti ovim tempom, do polovice stoljeća, trebalo i pet puta više prirodnih resursa nego danas, učinkoviti način korištenja resursa predstavlja jedan od najvećih prioriteta. Stoga MZOIP posebnu brigu vodi i o učinkovitom korištenje resursa i izgradnji održive budućnosti koja se temelji na inovativnom, cirkularnom gospodarstvu u kojem se ništa ne troši uzalud i u kojem se prirodnim resursima upravlja na načine kojima se poboljšava otpornost društva. Zaštita zraka i mjere za ublažavanje posljedica klimatskih promjena – Znanstvena je činje-nica da se naš okoliš mijenja zbog utjecaja čovjeka, pa se i klimatske promjene posljednjih godina manifestiraju u obliku sve češćih suša koje ponekad poprimaju razmjere katastrofe, požarima, poplavama, a i dodatnim oštećenjima kao posljedicom onečišćenja atmosfere. Sve ove promjene, uzrokovane prirodnim i antropeginim izvorima, predstavlja posebno važno pitanje i brigu, te nalaže čovječanstvu poduzimanje odgovarajućih mjera zaštite i zaustavlja-nje štetnih djelovanja koja dovode do ovih klimatskih promjena. Premda je u većini dijelova Republike Hrvatske zrak dobre kvalitete, MZOIP poduzima sve da takav i ostane, te ulaže sve napore da ga učini i boljim. Osim kroz mjere ublažavanja pos-ljedica klimatskih promjena posebno se vodi računa o sprječavanju daljnjih negativnih utjeca-ja na okoliš i daljnjih promjene. U svim segmentima, no posebno u ovome, MZOIP je usmje-reno na zajednički rad sa svim sektorima u Vladi Republike Hrvatske jer pitanja okoliša i nje-gove zaštite se nalaze unutar svakog resora i društva u cjelini.

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode surađuje i s drugim državama na pitanjima zaštite okoliša putem sklapanja i provođenja bilateralnih sporazuma te ujedno i redovitih razmjena informacija, odnosno održavanja bilateralnih međudržavnih sastanaka u svrhu ostvarenja što učinkovitije provedbe zaštite okoliša. U tu svrhu, Republika Hrvatska je sklopila bilateralne sporazume o suradnji na području zaštite okoliša unutar regije i šire.

96 od 116


Istovremeno je Republika Hrvatska stranka velikog broja multilateralnih međunarodnih ugo-vora te sudjeluje u radu međunarodnih organizacija i inicijativa koje su usmjerene zaštiti oko-liša i održivom razvoju.

5.2.2 Ustrojstvo Ministarstva zaštite okoliša i prirode Za obavljanje poslova iz djelokruga Ministarstva, a koji obuhvaćaju poslove koji se

odnose na zaštitu i očuvanje okoliša i prirode u skladu s politikom održivog razvoja Republi-ke Hrvatske, ustrojene su upravne organizacije i druge unutarnje ustrojstvene jedinice u sasta-vu Ministarstva i to: Kabinet ministra; Glavno tajništvo Ministarstva; Uprava za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom; Uprava za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i mora; Uprava za zaštitu prirode; Uprava za inspekcijske poslove; Samostalni sektor za Europsku uniju; Samostalna služba za međunarodne odnose; Samostalna služba za pravne poslove; Samostalna služba za unutarnju reviziju i Samostalna služba za odnose s javnošću i protokol.

Ovdje će biti prikazani samo neki od ustrojstvenih upravnih organizacija u sustavu Ministarstva kao i unutarnjih ustrojstvenih organizacija, i to onih koji obuhvaćaju poslove zaštite i očuvanje okoliša.

Uprava za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpa-dom142 – obavlja upravne i stručne poslove vezane za procjenu utjecaja zahvata na okoliš, stratešku procjenu utjecaja strategija, planova i programa na okoliš, prevenciju i odgovornost za štetu u okolišu, integralno sprječavanje onečišćenja, te izdaje okoliš-nu dozvolu, odnosno odobrava postrojenjima rad ispod kapaciteta. U Upravi se izdaju i suglasnosti pravnim i fizičkim osobama za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša iz svih područja nadležnosti Ministarstva, organiziraju i provo-de stručni ispiti za stručnjake koji obavljaju stručne poslove zaštite okoliša kod ovlaš-tenika ili samostalno, vodi registar ovlaštenika i stručnjaka;. analizira stanje te predla-že poduzimanje mjera u svrhu sanacije oštećenih dijelova okoliša i poduzimanje mjera radi postizanja standarda kakvoće zaštite okoliša i unaprjeđenja stanja okoliša, analizi-ra provedbu ratificiranih ugovora, zakona i drugih propisa i predlaže mjere za njihovu provedbu. Uprava sudjeluje u izradi nacrta zakona i provedbenih propisa, programa, planova i izvješća i prati njihovu provedbu. Uprava obavlja poslove vezane za izradu i provedbu strateških dokumenata vezanih za održivo gospodarenje otpadom, koordinira uspostavu i razvoj informacijskog sustava gospodarenja otpadom, prati implementaciju Strategije i Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, predlaže i razvija mjere za provedbu projekata obnovljivih izvora

97 od 116


energije iz otpada. Uprava izdaje upravne i neupravne akte vezane za obavljanje djela-tnosti gospodarenja otpadom i prekograničnog prometa otpada, vodi različite očevid-nike koji su dio informacijskog sustava otpada, provodi izobrazbu i izrađuje prijedloge programa izobrazbe u okviru održivog gospodarenja otpadom. Uprava izrađuje smjer-nice za unaprjeđenje sustava gospodarenja otpadom te prati tokove posebnih kategori-ja otpada, obavlja upravne i stručne poslove u vezi s centrima za gospodarenje otpa-dom te izrađuje izvješće o njihovoj provedbi. Uprava sudjeluje u izradi smjernica za unaprjeđenje sustava gospodarenja opasnim otpadom prema BAT principu preporuče-nom od Europske unije. Uprava izrađuje nacrte i prijedloge podzakonskih akata o pri-jenosu sustava gospodarenja određenim otpadom na organizaciju ili pojedinačno ispu-njenje ciljeva te priprema odluke o područjima sakupljanja otpada. Uprava izrađuje nacrte propisa i prijedloge u vezi s ograničenjem korištenja tvari u određenim proiz-vodima. Uprava izrađuje odgovore na zastupnička pitanja, priprema odgovore u vezi s informi-ranjem javnosti te nadzire provedbu i usmjerava razvoj informacijskog sustava zaštite okoliša i registra onečišćavanja okoliša u djelokrugu Uprave. Uprava sudjeluje u stru-čnim poslovima usklađivanja zakonodavstva s propisima Europske unije. Uprava su-rađuje sa središnjim tijelima državne uprave, uredima državne uprave u županijama, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, gospodarskim subjektima i nevladinim udrugama. U Upravi za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom ustrojeni su sljedeći sektori kao ustrojstvene jedinice: Sektor za procjenu utjecaja na okoliš i indu-strijsko onečišćenje i Sektor za održivo gospodarenje otpadom, planove, programe i informacijski sustav.

Sektor za procjenu utjecaja na okoliš i industrijsko onečišćenje – Ovaj Sektor obav-lja poslove vezane za procjenu utjecaja zahvata na okoliš, stratešku procjenu utjecaja strategija, planova i programa na okoliš, prevenciju i odgovornost za štetu u okolišu, integralno sprječavanje onečišćenja, te izdaje okolišnu dozvolu, odnosno odobrava po-strojenjima rad ispod kapaciteta. Sektor izdaje i suglasnosti pravnim i fizičkim osoba-ma za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša, organizira i provodi stručne ispite za stručnjake koji obavljaju stručne poslove zaštite okoliša kod ovlaštenika ili samostal-no, vodi registar ovlaštenika i stručnjaka. Opseg stručnih poslova za koja se izdaju su-glasnosti pravnim i fizičkim osobama obuhvaćaju sva stručna područja u nadležnosti Ministarstva. Sektor sudjeluje u izradi nacrta prijedloga zakona i provedbenih propisa, programa, planova i izvješća i prati njihovu provedbu. Sektor izrađuje odgovore na zastupnička pitanja, priprema odgovore u vezi s informiranjem javnosti u postupcima strateške procjene, procjene utjecaja zahvata na okoliš i drugim postupcima uređenim Zakonom o zaštiti okoliša. Sektor sudjeluje u izradi strateškog plana Ministarstva, definiranju pokazatelja uspješnosti i utvrđivanju rizika u okviru djelokruga Sektora.

98 od 116


Sektor sudjeluje u postupcima, ocjeni i razvoju europske legislative iz područja proc-jene utjecaja na okoliš, strateške procjene, odgovornosti za štetu u okolišu, industrij-skih emisija i sigurnog rada rizičnih postrojenja putem predstavnika u radnim skupi-nama koje su ustrojene na razini tijela Europske unije. Jednako tako Sektor sudjeluje u radu radnih tijela pri konvencijama Ujedinjenih naroda koje su vezane uz prekograni-čnu procjenu utjecaja na okoliš te sigurnog rada rizičnih postrojenja i uporabe opasnih tvari. U Sektoru za procjenu utjecaja na okoliš i industrijsko onečišćenje, ustrojene su Služ-ba za procjenu utjecaja na okoliš i Služba za okolišnu dozvolu i rizična postrojenja.

Sektor za održivo gospodarenje otpadom, planove, programe i informacijski sustav –

U ovom Sektoru se obavljaju poslovi u vezi s koordinacijom, izradom i provedbom strateških dokumenata i stručnih podloga vezanih za zaštitu okoliša i održivi razvoj, obavlja poslove razvoja informacijskog sustava otpada za potrebe Sektora, obavlja sve druge poslove vezane uz uspostavu sustava gospodarenja svim vrstama i kategorijama otpada, radi na implementaciji Strategije i Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske te provodi aktivnu politiku održivog razvoja, posebice predlaganja mjera i projekata obnovljivih izvora energije iz otpada. Sektor obavlja upravne i stručne poslove u vezi s izdavanjem dozvola za gospodarenje otpadom iz nadležnosti Ministarstva i rješenja o deklasifikaciji otpada, te odobrenja u notifikacijskom postupku, rješenja o prethodnom odobrenju za postrojenje te suglas-nosti za povrat otpada u vezi s prekograničnim prometom otpada. Sektor obavlja stru-čne poslove u vezi s gospodarenjem komunalnim otpadom, planovima gospodarenja otpadom i programima sprječavanja nastanka otpada, te u vezi s provedbom mjera go-spodarenja posebnim kategorijama otpada. Sektor sudjeluje u izradi smjernica za unaprjeđenje sustava gospodarenja opasnim ot-padom prema BAT principu preporučenom od Europske unije. Sektor daje prijedloge i mišljenja u vezi s provedbom izgradnje centara za gospodarenje neopasnim otpadom. Nadalje, Sektor surađuje s drugim središnjim tijelima državne uprave, jedinicama lo-kalne i područne (regionalne) samouprave, relevantnim institucijama, gospodarstvom i civilnim društvom u provedbi zadataka iz područja održivog razvoja. Sektor sudjeluje u izradi strateškog plana Ministarstva, definiranju pokazatelja uspješnosti i utvrđivanju rizika u okviru djelokruga Sektora, te obavlja i druge poslove u okviru svoga djelok-ruga. U Sektoru za održivo gospodarenje otpadom, planove, programe i informacijski sustav ustrojene su Služba za održivo gospodarenje otpadom i Služba za planove, programe i informacijski sustav.

99 od 116


Uprava za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i mora142 – obavlja upravne i stručne poslove u vezi s ublažavanjem klimatskih prom-jena i prilagodbom klimatskim promjenama, zaštitom ozonskog sloja, očuvanjem kva-litete zraka, očuvanjem kakvoće mora i zaštitom tla te obavlja i druge poslove u vezi s poduzimanjem mjera radi smanjivanja i sprječavanja onečišćavanja okoliša. Uprava koordinira i provodi politiku održivog razvoja Republike Hrvatske u dijelu koji se od-nosi na korištenje obnovljivih izvora energije, primjenu mjera energetske učinkovitos-ti, čistiju proizvodnju, čistiji transport i zelene industrije. Uprava sudjeluje u izradi nacrta zakona i provedbenih propisa, programa, planova i izvješća i prati njihovu provedbu te obavlja poslove u vezi s koordinacijom, izradom i provedbom strateških dokumenata i stručnih podloga za donošenje sektorskih politika i programa u dijelu koji se odnosi na klimatske aktivnosti, održivi razvoj te zaštitu ozonskog sloja, zraka, tla i mora. Uprava sudjeluje u obavljanju stručnih poslova us-klađivanja zakonodavstva iz područja klimatskih promjena, zaštite ozonskog sloja, za-štite zraka, tla i mora s propisima Europske unije. Osim toga, Uprava posreduje i razmjenjuje podatke o zaštiti klime, ozonskog sloja, zraka, tla i mora s nadležnim tijelima i organizacijama Europske unije te međunarod-nim organizacijama i organizacijama drugih država sukladno potvrđenim međunarod-nim ugovorima. U Upravi se izdaju dozvole za obavljanje djelatnosti kojom se ispuštaju staklenički plinovi, za obavljanje djelatnosti praćenja kvalitete zraka, referentnih laboratorija, emisija onečišćujućih tvari u zrak, obavljanje djelatnosti servisiranja opreme i uređaja koji sadrže tvari koje oštećuju ozonski sloj te za prikupljanje i oporabu ovih tvari. U provedbi poslova i zadataka Uprava surađuje s drugim središnjim tijelima državne uprave, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, relevantnim instituci-jama, gospodarstvom i civilnim društvom. U Upravi za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i mora ustrojeni su Sektor za klimatske aktivnosti i održivi razvoj i Sektor za zaštitu zraka, tla i mora.

Sektor za klimatske aktivnosti i održivi razvoj – obavlja poslove praćenja emisija stak-leničkih plinova, pripremu i provedbu mjera za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama te poslove u vezi s postupnim smanjivanjem i ukidanjem tvari koje ošte-ćuju ozonski sloj i fluoriranim stakleničkim plinovima. Sektor obavlja poslove vođenja sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, provedbu mjera za zaštitu klimatskog sustava i prilagodbu klimatskim prom-jenama, sudjeluje u provedbi dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova, priprema godišnji plan korištenja financijskih sredstava prikupljenih od dražbi, nadzire korište-nje financijskih sredstava i priprema godišnje izvješće za Europsku komisiju o troše-nju financijskih sredstava od dražbi. Sektor priprema i dostavlja u Europsku komisiju godišnje izvješće o funkcioniranju sustava trgovanja emisijskih jedinca u Republici Hrvatskoj te provodi i nadzire rad na-cionalnog sustava za praćenje emisija stakleničkih plinova i dostavlja godišnje izvješ-

100 od 116


će o emisijama Europskoj komisiji i Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime. Osim toga, Sektor provodi aktivnu politiku održivog razvoja, a posebice predlaže mje-re i projekte održivog razvoja Republike Hrvatske te promiče korištenje obnovljivih izvora energije, primjenu mjera energetske učinkovitosti, čistiju proizvodnju, čistiji transport i zelene industrije. U ovom Sektoru su ustrojene Služba za klimatske aktivnosti i zaštitu ozonskog sloja i Služba za održivi razvoj.

Sektor za zaštitu zraka, tla i mora – Ovaj Sektor obavlja poslove vezane za zaštitu zraka, provedbu mjera za sprječavanje i smanjenje onečišćavanja zraka te poslove u vezi sa zaštitom mora i priobalja i zaštitom tla. Sektor obavlja poslove vezane za zaštitu od svjetlosnog onečišćenja i to na način da daje mišljenja o usklađenosti te pojašnjava odredbe podzakonskih akata i primijenjena pravila tehničke prakse, norme i standarde iz područja svjetlotehnike javne rasvjete. Nadalje, Sektor daje mišljenja na akcijske planove jedinica lokalne samouprave kojim će odrediti sadržaj izvršenja obaveza, njihovu dinamiku te izvršitelje pojedinih aktiv-nosti vezanih za zaštitu od svjetlosnog onečišćenja. Provodi upravni nadzor nad primjenom propisa iz područja zaštite od svjetlosnog one-čišćenja te zakonitosti rada i postupanja nadležnih tijela, jedinica lokalne samouprave i osoba koje imaju javne ovlasti nad povjerenim im poslovima koji se odnose na postu-panje u svezi s provedbom obveza prema navedenim propisima te u tome surađuje s drugim tijelima državne uprave nadležnima za provedbu navedenih propisa. Sektor obavlja poslove zaštite i poboljšanja kvalitete zraka na način da analizira stanje kvalitete zraka na teritoriju Republike Hrvatske, predlaže provedbu mjera smanjivanja onečišćenosti zraka te nadzire rad državne mreže za praćenje kvalitete zraka. U ovom sektoru se obavljaju poslove zaštite i očuvanja kvalitete tla, registrira i anali-zira utjecaje pojedinih djelatnosti i aktivnosti na kvalitetu tla, priprema stručne ocjene i predlaže propise za zaštitu i očuvanje kvalitete tla. U ovom Sektoru su ustrojene Služba za zaštitu zraka, tla i zaštitu od svjetlosnog one-čišćenja i Služba za zaštitu mora i priobalja – područna jedinica Rijeka.

Osim navedenog niza poslova i zadaća iz područja zaštite okoliša, u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša i prirode, su i svi poslovi vezani uz zaštitu prirode, a ovo ministarstvo istovre-meno obavlja i nadzor nad poslovanjem:

• Agencije za zaštitu okoliša (AZO) • Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost • Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) • Državnog zavoda za zaštitu prirode (DZZP) • Nacionalnih parkova i parkova prirode

101 od 116

http://www.azo.hr/Default.aspx

http://www.dhmz.htnet.hr/

http://www.dzzp.hr/


Agencija za zaštitu okoliša (AZO)143 – je neovisna javna ustanova osnovana odlukom Vlade Republike Hrvatske za prikupljanje, objedinjavanje i obradu podataka o okolišu. Potreba za osnivanjem Agencije definirana je strateškim dokumentom u zaštiti okoliša - Strategijom zaš-tite okoliša Republike Hrvatske, koja ju je u vrijeme donošenja, pozicionirala kao središnje stručno tijelo i mogućeg promotora održivoga razvoja. Vlada Republike Hrvatske je Uredbom o osnivanju Agencije za zaštitu okoliša osnovala ovu Agenciju 2002., godine kao središnju ustanovu za prikupljanje i objedinjavanje podataka o okolišu na razini države, obrađivanje podataka, vođenje baza podataka o okolišu, praćenje stanja okoliša i izvješćivanje o okolišu. Jedan od osnovnih zadataka AZO je izvješćivanje o stanju pojedinih sastavnica okoliša, priti-saka na okoliš, kao i samog okoliša Republike Hrvatske u cjelini. Agencija izrađu-je najvažnije izvješće u području nacionalnog izvješćivanja o okolišu, Izvješće o stanju okoli-ša u Republici Hrvatskoj te provodi aktivnosti potrebne za objedinjavanje i dovršetak cjelovi-te Nacionalne liste pokazatelja. AZO prikuplja i dokumente održivog razvitka i zaštite okoliša radi cjelovitog uvida u stanje okoliša na području države te jedinica lokalne uprave i samouprave koji su objedinjeni u Bazi dokumenata održivoga razvitka i zaštite okoliša. Također, jedan od osnovnih zadataka i cilje-va Agencije za zaštitu okoliša je uspostava, vođenje, razvijanje, koordinacija i održavanje Informacijskog sustava zaštite okoliša (ISZO). ISZO niz je međusobno informacijski povezanih elektroničkih baza podataka i izvora podata-ka o stanju i opterećenjima pojedinih sastavnica okoliša, pritiscima na okoliš, prostornim obi-lježjima i drugim podacima i informacijama važnim za praćenje stanja okoliša na nacionalnoj razini. ISZO trenutno sadrži 44 baze podijeljene u 11 tematskih podsustava (zrak, voda, more, zaštita prirode, tlo, otpad, poljoprivreda i šumarstvo, industrija i energetika, promet i turizam, zdravlje i sigurnost i opće teme okoliša). Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU)144 – javna ustanova osnovana sukladno Zakonu o zaštiti okoliša3, Zakonu o energiji145, te Zakonu o Fondu za zaštitu okoli-ša i energetsku učinkovitost146 kojim je uređeno i njegovo ustrojstvo, djelatnost, izvori sreds-tava, namjena i način korištenja tih sredstava. Prema odredbama Zakona zaštiti okoliša, Fond je osnovan radi osiguranja dodatnih sredstava za financiranje projekata, programa i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog koriš-tenja, zaštite i unapređivanja okoliša. Prema odredbama Zakona o energiji Fond je osnovan s ciljem sudjelovanja svojim sredstvima u financiranju nacionalnih energetskih programa ima-jući u vidu postizanje energetske učinkovitosti, odnosno korištenja obnovljivih izvora energi-je, dok je prema odredbama Zakona o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, os-novan radi financiranja pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša te u području ener-getske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije. Djelatnost Fonda obuhvaća poslove u svezi s financiranjem pripreme, provedbe i razvoja pro-grama i projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unap-ređivanja okoliša i u području energetske učinkovitosti i korištenju obnovljivih izvora energi-je, a osobito:

102 od 116

http://www.azo.hr/lgs.axd?t=13&id=2650

http://www.azo.hr/lgs.axd?t=13&id=2650


• stručne i druge poslove u svezi s pribavljanjem, upravljanjem i korištenjem sredstava

Fonda, • posredovanje u svezi s financiranjem zaštite okoliša i energetske učinkovitosti iz

sredstava stranih država, međunarodnih organizacija, financijskih institucija i tijela, te domaćih i stranih pravnih i fizičkih osoba,

• vođenje baze podataka o programima, projektima i sličnim aktivnostima u području zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, te potrebnim i raspoloživim financijskim sredstvima za njihovo ostvarivanje,

• poticanje, uspostavljanje i ostvarivanje suradnje s međunarodnim i domaćim financij-skim institucijama i drugim pravnim i fizičkim osobama radi financiranja zaštite oko-liša i energetske učinkovitosti u skladu s Nacionalnom strategijom zaštite okoliša i Nacionalnim planom djelovanja za okoliš, Strategijom energetskog razvitka i Progra-mom provedbe Strategije energetskog razvitka, nacionalnim energetskim programima, drugim programima i aktima u području zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, te međunarodnim ugovorima čija je stranka Republika Hrvatska za namjene utvrđene od-redbama Zakona o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost,

• obavljanje i drugih poslova u svezi s poticanjem i financiranjem zaštite okoliša i ener-getske učinkovitosti utvrđenih Statutom Fonda.

Fond je osnovan kao izvanproračunski Fond u svojstvu pravne osobe i s javnim ovlastima utvrđenim Zakonom, a javne ovlasti se odnose na donošenje upravnih akata u svezi plaćanja naknada i posebne naknade, vođenje očevidnika obveznika plaćanja, propisivanje uvjeta koje moraju ispunjavati korisnici sredstava Fonda i uvjeta za dodjeljivanje sredstava.

Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ)147 – je tijelo je državne uprave i djeluje kao dr-žavna upravna organizacija kojom upravlja ravnatelj imenovan od strane Vlade RH te odgo-voran Vladi RH, odnosno Ministru zaštite okoliša i prirode. DHMZ je kao nacionalna meteo-rološka i hidrološka služba dio svjetske mreže nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi pod okriljem Svjetske meteorološke organizacije (engl. World Meteorological Organization). Državni hidrometeorološki zavod pod tim imenom djeluje od 1991. godine kao slijednik Re-publičkog hidrometeorološkog zavoda - RHMZ-a. Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) ima funkciju obavljanja poslova meteorološke i hidrološke djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, a to su bdijenje, istraživanje i prim-jena. Kao nacionalni autoritet raspolaže dugogodišnjim nizovima meteoroloških podataka mjerenih u stalnoj mreži sinoptičkih, klimatoloških, kišomjernih i specijalnih postaja. U području zaštite okoliša, a u okviru svoje djelatnosti, DHMZ posebnu pažnju posvećuje kvaliteti zraka. Proučavanje i poznavanje fizikalnih procesa u atmosferi omogućuje praćenje, kontrolu i prognozu stanja kvalitete zraka u prizemnom sloju i na visini. Općenito, DHMZ podržava održivi i gospodarski razvoj države te zaštitu života, dobara i oko-liša informacijama o vremenu, klimi, klimatskim varijacijama i promjenama, vodama i zraku

103 od 116

http://www.wmo.int/pages/index_en.html


te upozorenjima na opasne vremenske, hidrološke i ekološke pojave i klimatske ekstreme u cilju ublažavanja njihovih posljedica suglasno preporukama Svjetske meteorološke organiza-cije i direktivama Europske unije.

Državni zavod za zaštitu prirode (DZZP)148 – osnovan je po odluci Vlade Republike Hrvats-ke i počeo je s radom 2003., a u svrhu obavljanja stručnih poslova zaštite prirode za Republi-ku Hrvatsku i to posebno onih koji se odnose na inventarizaciju, praćenje i ocjenu stanja pri-rode; izradu stručnih podloga za zaštitu prirodnih vrijednosti, očuvanje dijelova prirode, utvr-đivanje uvjeta zaštite prirode, upravljanje zaštićenim područjima i korištenje prirodnih doba-ra; izradu stručnih podloga pri ocjeni prihvatljivosti zahvata u prirodi; izvješćivanje o stanju prirode; sudjelovanje u provedbi međunarodnih ugovora o zaštiti prirode te organizirane i provođenje odgojno-obrazovnih i promidžbenih aktivnosti zaštite u prirodi. Zavod surađuje s brojnim domaćim i međunarodnim obrazovnim, znanstvenim i strukovnima ustanovama, institucijama i udrugama.

Nacionalni parkovi i parkova prirode (NP i PP)149 – Prema Zakonu o zaštiti prirode6 u Re-publici Hrvatskoj postoji 9 kategorija prostorne zaštite i to su: strogi rezervat, nacionalni par-kovi, posebni rezervati, parkovi prirode, regionalni parkovi, spomenici prirode, značajni kra-jobrazi, park-šume te spomenici parkovne arhitekture. Nacionalni park i park prirode proglašava Hrvatski sabor zakonom, stroge i posebne rezervate proglašava Vlada Republike Hrvatske uredbom na prijedlog resornog ministarstva, Regional-ni parkove, značajne krajobraze, park-šume, spomenike prirode i spomenike parkovne arhi-tekture proglašavaju županijske skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba, osim u sluča-ju kad se ta zaštićena područja nalaze na prostoru dviju ili više županija te ih tada proglašava Vlada Republike Hrvatske svojom uredbom. Nacionalnim parkovima i parkovima prirode upravljaju Javne ustanove koje je osnovala Vla-da Republike Hrvatske, dok ostalim zaštićenim područjima upravljaju županijske javne usta-nove, a uloga im je zaštita, održavanje i promicanje zaštićenih područja. Javne ustanove koje upravljaju parkovima prirode imaju i ulogu nadzora nad obavljanjem dopuštenih gospodar-skih djelatnosti, u cilju osiguranja racionalnog i održivog korištenja prirodnih dobara. U Republici je proglašeno 8 nacionalnih parkova: NP Brijuni koju predstavlja skupina od dva veća i 12 manjih otočića uz zapadnu obalu Istre; NP Kornati, kojeg čini najgušća otočna sku-pina na Mediteranu s ukupno tristotinjak otoka, otočića i hridi; NP Krka koji predstavlja pri-rodni i krški fenomen s čak 7 slapišta, a ujedno je iznimno bogat endemičnim ribljim vrstama; NP Paklenica, koji se sastoji od velike i male Paklenice nalazi se na južnoj strani Velebita najvećeg planinskog masiva u Republici Hrvatskoj; NP Plitvička jezera, najpoznatiji hrvatski nacionalni park, ujedno je i jedino prirodno dobro na UNESCO-voj listi; NP Risnjak kraj Delnica šumovit je predio planinskog masiva sjeverno od Rijeke u kojem se osim obitavališta brojnih divljih vrsta nalazi još i hidrološki spomenik prirode izvor rijeke Kupe; NP Sjeverni Velebit najvredniji je dio vršnog dijela sjevernog Velebita i na kraju NP Mljet smješten jugo-zapadno od Dubrovnika, a obuhvaća zapadni pošumljeni dio otoka Mljeta značajnog po iz-nimnom bogatstvu sredozemne vegetacije i kulturnoj baštini.

104 od 116


Parkovi prirode u Republici Hrvatskoj su: Park prirode Biokovo, Park prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, Park prirode Medvednica, Park prirode Papuk, Park prirode Tela-šćica, Park prirode Velebit, Park prirode Vransko jezero, Park prirode Učka, Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje i Park prirode Lastovsko otočje.

5.3 Jedinice lokalne i regionalne samouprave Brojni problemi vezani za gospodarski razvoj, kvalitetu življenja te onečišćivanje oko-

liša, ali i njihova rješenja, imaju korijene u lokalnim djelatnostima, tako da lokalne vlasti igra-ju ključnu ulogu u ostvarivanju održivog razvoja. To je razina vlasti najbliža ljudima, pa ima bitnu ulogu u obrazovanju i uključivanju u održivi razvoj.

Bilo bi poželjno da se u lokalnim zajednicama donose lokalne Akcijski planovi glede zaštite okoliša, no nažalost, u Hrvatskoj gotovo da i nemamo takvih primjera, iako bi proces izrade takvog dokumenta pridonio okupljanju svih raspoloživih resursa u zajednici, bilo da dolaze iz javnog, poslovnog ili civilnog sektora. Na taj način bi se lakše prikupile sve relevan-tne informacije, šire sagledali problemi i potrebe te postigla suglasnost o strategiji održivog razvoja na lokalnoj razini.

Građanima se Ustavom jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, a to se pravo ostvaruje preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposred-nog, jednakog i općega biračkog prava.

Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije čije je područje određeno na način propisan zakonom. Jedinice lokalne samouprave obavljaju različite poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kul-turu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, itd. Među ovim poslovima, posebno mjesto zauzimaju poslovi zaštite i unapređenja okoliša.

Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga, Županije kao jedinice područne (regionalne) samouprave, imaju ustrojene upravne odjele i službe kao upravna tijela za obav-ljanje svih poslova iz svoje nadležnosti, a u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Tako, svaka županija unutar djelokruga jednog od Upravnih odjela, koji se od županije do županije može razlikovati u nazivu, obavlja upravne i stručne poslove zaštite okoliša i pri-rode. Ti su poslovi uglavnom vezani uz izdavanje dozvola za gospodarenje komunalnim i posebnim kategorijama neopasnog otpada, vođenje registra onečišćavanja okoliša, provođenje procjene utjecaja zahvata na okoliš, provođenje strateške procjene utjecaja plana i programa na okoliš, izrada i provođenje dokumenata iz područja zaštite okoliša i prirode itd.

Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi koje obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose

105 od 116

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_Biokovo

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_Kopa%C4%8Dki_rit

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_Lonjsko_polje

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_Medvednica

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_Papuk

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_Tela%C5%A1%C4%87ica

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_Tela%C5%A1%C4%87ica

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_Velebit

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_Vransko_jezero

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_U%C4%8Dka

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_%C5%BDumberak_%E2%80%93_Samoborsko_gorje

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_%C5%BDumberak_%E2%80%93_Samoborsko_gorje

http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_Lastovsko_oto%C4%8Dje


na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kul-turu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, protupožarnu i civilnu zaštitu te zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša.

Gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni držav-nim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na: uređenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdrav-stvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i šport, zaštitu potroša-ča, protupožarnu i civilnu zaštitu kao i zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša.

Odlukom o ustrojstvu i djelokrugu rada upravnih tijela svakog grada i aktima o unu-tarnjem redu gradske uprave ili njenom ustroju, obično je uređeno ustrojstvo i djelokrug rada upravnih tijela grada, nazivi upravnih tijela kao i drugih unutarnjih ustrojstvenih jedinica up-ravnih tijela, a to su obično upravni odjeli i službe.

Tako svaka gradska uprava u okviru djelokruga rada u području zaštite okoliša ima us-trojen Upravni odjel, koji se u nazivu može razlikovati od grada do grada, ali koji između ostalih poslova obavljaju različite stručne poslove zaštite okoliša.

Ovi stručni poslovi iz područja zaštite okoliša naročito obuhvaćaju prikupljanje, evi-dentiranje, procjenu i primjenu podataka o prirodi i okolišu, te suradnju s nadležnim tijelima državne uprave, područne i lokalne samouprave, ustanovama i udrugama vezano za unapre-đenje i zaštitu okoliša i prirode.

Nadalje, ovi Upravni odjeli ili gradske službe koje se bave zaštitom okoliša, surađuju, pripremaju i izrađuju stručna mišljenja, te predlažu programe i mjere radi smanjivanja i sprje-čavanja onečišćenja okoliša. Na ovaj način obično nastaju različiti Programi zaštite okoliša, Strateške karte buke, Studije utjecaja na okoliš vezane za provođenje postupka procjene utje-caja na okoliš i ostalo. Istovremeno ove ustrojbene jedinice gradske uprave sudjeluju u izradi dokumentacije prostornog planiranja u segmentu koji se odnosi na prirodu i okoliš, priprema-ju prijedloge općih akata vezanih za zaštitu okoliša, rade na uspostavi i praćenju informacij-skog sustava i prikupljanja podataka o stanju onečišćenosti okoliša itd.

5.4 Nevladine udruge za zaštitu okoliša Kako je već ranije navedeno, a sukladno Zakonu o zaštiti okoliša, održivi razvitak i

zaštitu okoliša unutar svoga Ustavom utvrđenoga djelokruga osiguravaju: Hrvatski sabor, Vlada, ministarstva i druga nadležna tijela državne uprave, županije, gradovi i općine, Agen-cija zaštite okoliša i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, pravne osobe s javnim ovlastima, osobe ovlaštene za stručne poslove zaštite okoliša, pravne i fizičke osobe odgovor-ne za onečišćavanje okoliša sukladno ovom Zakonu i posebnim propisima, te druge pravne i

106 od 116


fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost, udruge civilnog društva koje djeluju na području zaštite okoliša, te građani kao pojedinci, njihove skupine, udruge i organizacije.

Pokret za zaštitu okoliša na našim prostorima datira još iz 80-ih godina prošlog stolje-ća, no njegov razvitak je postao intenzivniji od osamostaljenja Hrvatske i traje još i danas. S obzirom da je to složen i dugačak proces, koji je dio ukupne demokratizacije društva, znatno je utjecao na ukupni razvoj civilnog društva u RH, pa je od osamostaljenja na ovamo i legisla-tivni okvir koji uređuje djelovanje civilnog društva, znatno napredovao.

Počele su se pojavljivati učinkovite udruge koje djeluju kao snažni edukatori te i nosi-telji znanja i kritičke svijesti, dok su neke od njih i promotori javnih politika na području zaš-tite okoliša i održivog razvoja, te problemi okoliša i inicijative za zaštitu okoliša dobivaju i sve veći medijski prostor.

Tijekom provedbe predpristupnih i pristupnih procesa, koje je Hrvatska morala zado-voljiti s ciljem ulaska u EU, problematika zaštite okoliša je na nacionalnoj razini poprimila znatno veću važnost, potičući mnoge konkretne aktivnosti, posebice one koje su bile vezane za usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU. Posljedično tome, zadnjih nekoliko godina primijećen je porasta broja institucija i organizacija, kako državnih tako i nevladinih, kao posljedica povećanja opće društvene svijesti o važnosti očuvanja okoli-ša.

Tako danas u Hrvatskoj postoji oko 940 udruga za zaštitu okoliša150, od kojih je nešto manje od polovice kategorizirano kao udruge za zaštitu okoliša, a druga polovica kao ostale ekološke udruge. Ostale ekološke udruge obuhvaćaju one udruge čije djelovanje nije izravno vezano za zaštitu lokalnih ili regionalnih ekosustava, već se odnosi na vezane djelatnosti/teme poput energetike, održivog razvoja, kvalitete života, edukacije i sl.

U području zaštite okoliša udruge civilnog društva djeluju na razne načine, odnosno sudjeluju u različitim procesima. Primjerice one mogu:

• sudjelovati u razvoju nacionalnog i županijskih/gradskih programa za okoliš; • poticati izradu ekoloških politika (kod različitih subjekata); • sudjelovati u razvoju programa političkih stranaka; • sudjelovati u studijama utjecaja na okoliš predloženih od strane državne i lokalne up-

rave i samouprave; • sudjelovati u savjetodavnim odborima i vijećima; • osiguravati primjedbe na nacrte zakonskih propisa, davati svoje prijedloge i pratiti

primjenu zakona; • lobirati donositelje odluka (zastupnike u parlamentu, gradske vijećnike upravne struč-

njake itd.); • davati primjedbe u tijeku lokalnog procesa planiranja prostora; • organizirati vlastite ekspertize; • javno prozivati pojedine čimbenike koji ne primjenjuju propise; • sudjelovati sa zainteresiranim stranama u ostvarivanju različitih projekata i programa; • organizirati znanstvena savjetovanja/radionice i provoditi druge oblike edukacije; • organizirati događanja vezana uz obilježavanje datuma značajnih za zaštitu okoliša;

107 od 116


• stvarati saveze s drugim zainteresiranim stranama; • organizirati kampanje; • ostvarivati pristup sredstvima javnog priopćavanja kroz otvorena pisma i objavljivanje

oglasa; • organizirati prosvjede itd.

6. LITERTURA

1. J. McCormick, The Global Environmental Movement, 2nd Ed., Chichester, England; New York: Wiley, 1995.

2. O. Lončarić-Horvat, L. Cvitanovića, I. Gliha, T. Josipović, D. Medvedović, J. Omejec i M. Seršić, Pravo okoliša, 3. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja i Organizator, Zagreb, 2003.

3. Zakon o zaštiti okoliša (NN br. 80/13, 153/13). 4. I. Vlašić, M. Vlašić Feketija, Važnost zaštite okoliša u Hrvatskoj u procesu pristupanja

EU, 5. M. Kosor, KYOTSKI PROTOKOL s posebnim osvrtom na pregovore Republike Hr-

vatske o „baznoj“ godini, Pravnik 46,1(2012)81-103. 6. Zakon o zaštiti prirode (NN br. 80/13). 7. Zakon o kemikalijama (NN br. 18/13). 8. Nacionalna Strategija zaštite okoliša (NN br. 46/02). 9. Nacionalni Plan djelovanja za okoliš (NN br. 46/02). 10. Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća EZ o registraciji, evalua-

ciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vije-ća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i Direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (Sl L 396, 30.12.2006).

11. Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 39/13). 12. Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje osobito vrijednog obradivog (P1) i vrijednog ob-

radivog (P2) poljoprivrednog zemljišta (NN br. 53/10). 13. Pravilnik o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta (NN br. 60/10). 14. Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (NN br. 32/10). 15. Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta (NN br. 128/11, 131/12,

24/13).

108 od 116




http://cadial.hidra.hr/searchdoc.php?query=&lang=hr&bid=5wXpCJLAiaYQUw145rGOww%3D%3D




16. S. Vojnović, Identifikacija instrumenata za financiranje zaštite okoliša, http://staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_361.pdf.

17. Universal Declaration of The Rights of Mother Earth adopted on 22.4.2010 by World People’s Conference on Climate Change and the Rights of Mother Earth, therightsof-nature.org, 1. 09.2011.

18. Zakon o pravima Majke Zemlje (2010.): Zakonodavna skupština Plurinacionalne Dr-žave Bolivije, URL: makanaka.wordpress.com/2011/06/06/the-law-of-mother-earth-by-bolivia/ (9.2.2015.).

19. L. Runko Luttenberger, A. Luttenberger, Zemljocentrični pristup zaštiti okoliša, Po-morstvo, 26, 1(2012) 27-44.

20. L. Runko Luttenberger, I. Gudelj, Razvitak Zemljocentričnog pristupa zaštiti okoliša u M. Petrović, Izazovi održivog razvoja, Sociološko udruženje Srbije i Crne Gore, Beo-grad, Srbija, 2013, str 69-83.

21. L. Runko Luttenberger, I. Gudelj, Zemljocentrični pristup zaštiti rijeke Krke, Godiš-njak TITIUS 5, 5 (2012) 25-40, https://bib.irb.hr/datoteka/683744.zemljocentrini_pristup_zatiti_rijeke_Krke.pdf (9.2.2015).

22. T. Ohliger, Politika okoliša: opća načela i osnovni okvir, http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.4.1.html

23. Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovor-nosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (SL L 15, 30.4.2004).

24. http://www.pravos.unios.hr/pfo/sites/default/files/users/user11/PRAVO_OKOLISA-skripta.pdf

25. Rezolucija o zaštiti čovjekove sredine (NN br. 27/72). 26. Deklaracija o zaštiti okoliša (NN br. 34/92). 27. A. Luttenberger, Usklađivanje propisa Europske unije o održivom razvoju u Republici

Hrvatskoj, Pomorski zbornik 41, 1 (2003) 301-308. 28. Ustav Republike Hrvatske - Pročišćeni tekst, Ustavni sud Republike Hrvatske, 15. si-

ječnja 2014. http://www.usud.hr/uploads/Redakcijski%20prociscen%20tekst%20Ustava%20Republi-ke%20Hrvatske,%20Ustavni%20sud%20Republike%20Hrvatske,%2015.%20sijecnja%202014.pdf.

29. A. Bačić, Ustavni temelji i problemi zaštite okoliša u hrvatskom i europskom pravu , Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 45, 4 (2008) 727-743.

30. Zakon o zaštiti zraka (NN br. 130/11, 47/14). 31. Zakon o vodama (NN br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14). 32. Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 39/13). 33. Zakon o gnojivima i poboljšivačima tla (NN br. 163/03, 40/07, 81/13, 14/14). 34. Zakon o šumama (NN br. 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12).

109 od 116

http://staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_361.pdf

https://bib.irb.hr/datoteka/683744.zemljocentrini_pristup_zatiti_rijeke_Krke.pdf

http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.4.1.html

http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.4.1.html

http://www.pravos.unios.hr/pfo/sites/default/files/users/user11/PRAVO_OKOLISA-skripta.pdf

http://www.pravos.unios.hr/pfo/sites/default/files/users/user11/PRAVO_OKOLISA-skripta.pdf

http://www.usud.hr/uploads/Redakcijski%20prociscen%20tekst%20Ustava%20Republike%20Hrvatske,%20Ustavni%20sud%20Republike%20Hrvatske,%2015.%20sijecnja%202014.pdf





35. Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN br. 94/13). 36. Zakon o kemikalijama (NN br. 18/13). 37. Zakon o provedbi uredbe (EZ) br. 1907/06 Europskog Parlamenta i Vijeća EZ o regis-

traciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (NN br. 53/08, 18/13). 38. Zakon provedbi Uredbe EU 649/2012 o izvozu i uvozu opasnih kemikalija (NN br.

41/14). 39. Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima (NN br. 108/95, 56/10). 40. Zakon o eksplozivnim tvarima (NN br. 178/04, 109/07, 67/08, 144/10). 41. Zakon o prijevozu opasnih tvari (NN br. 79/07). 42. Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (NN br. 114/11). 43. Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (NN br. 141/13). 44. Zakon o zaštiti od buke (NN br. 30/09, 55/13, 153/13). 45. Pravilnik o praćenju kvalitet zraka (NN br. 3/13). 46. Pravilnik o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora (NN br.

129/12, 97/13). 47. Uredba o onečišćujućim tvarima u zraku (NN br. 117/12). 48. Program mjerenja razine onečišćenosti zraka u državnoj mreži za trajno praćenje kva-

litete zraka (NN br. 103/14, 117/14). 49. Pomorski Zakonik (NN br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13). 50. Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva (NN br. 153/09, 90/11, 56/13, 154/14). 51. Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda (NN br. 73/97, 174/04 ). 52. Zakon o plovidbi i lukama unutarnjih voda (NN br. 109/07, 132/07, 51/13, 152/14). 53. Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00,

59/01, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12, 147/14.). 54. Pravilnik o očevidniku zahvaćenih i korištenih količina voda (NN br. 81/10). 55. Pravilnik o obračunu i naplati naknade za korištenje voda (NN br. 84/10, 146/12). 56. Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN br. 87/10). 57. Uredba o standardu kakvoće voda (NN br. 89/10). 58. Uredba o uvjetima davanja koncesija za gospodarsko korištenje voda (NN br. 89/10). 59. Državni plan mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda (NN br. 5/11). 60. Plan intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora (NN br. 92/08). 61. Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NN br. 81/99,

143/08). 62. Strategija održivog razvitka (NN br. 30/09). 63. Zakon o rudarstvu (NN br. 56/13, 14/14). 64. Zakon o prostornom uređenju (NN br. 153/13). 65. Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN br. 75/97 , 76/13). 66. Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN br. 50/99, 84 /13). 67. Zakon o gradnji (NN br. 153/13). 68. Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje osobito vrijednog obradivog (P1) i vrijednog ob-

radivog (P2) poljoprivrednog zemljišta (NN br. 151/13). 69. Pravilnik o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta (NN br. 43/14).

110 od 116








http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/312260.html

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/313724.html






http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1999/1472.htm




70. Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (NN br. 9/14). 71. Pravilnik o agrotehničkim mjerama (NN br. 142/13) 72. Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta (NN br. 149/11, 131/12,

24/13, 9/14). 73. Pravilnik o načinu vođenja evidencije o promjeni namjene poljoprivrednog zemljišta

(NN br. 149/13). 74. Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (NN br. 130/05). 75. Pravilnik o gospodarenju otpadom (NN br. 23/14, 51/14). 76. Pravilnik o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada (NN br. 117/14). 77. Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za od-

lagališta otpada (NN br. 117/07, 111/11, 17/13, 62/13). 78. Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opa-

snog otpada (NN br. 50/05, 39/09). 79. Zakon o kemikalijama (NN br.18/13). 80. Zakon o provedbi Uredbe br. 1272/2008/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 16.

prosinca 2008. o razvrstavanju, označavanju i pakiranju tvari i smjesa, kojom se izmjenjuju, dopunjuju i ukidaju Direktiva 67/548/EEZ i Direktiva 1999/45/EZ i izmjenjuje i dopunjuje Uredba br. 1907/2006 EZ (NN br. 50/12).

81. Pravilnik o načinu vođenja očevidnika o kemikalijama te o načinu i rokovima dostave podataka iz očevidnika (NN br. 99/13, 157/13).

82. Pravilnik o uvjetima za obavljanje djelatnosti proizvodnje, stavljanjem na tržište i ko-rištenja opasnih kemikalija (NN br. 99/13, 157/13, 122/14).

83. Pravilnik o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija (NN br. 64/11, 137/11, 71/12).

84. Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o ra-zvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31. 12. 2008.).

85. http://www.unece.org/trans/danger/publi/ghs/ghs_welcome_e.html (10.2.2015.) 86. Uredba o sprječavanju velikih nesreća koje uključuju opasne tvari (NN br. 44/14). 87. Pravilnik o registru postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari i o očevidniku prijav-

ljenih velikih nesreća (NN br. 139/14). 88. Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja te provjere znanja o zaštiti od opasnih kemika-

lija (NN 99/13) 89. Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (NN MU br.

5/08). 90. Prilog A i B Europskom sporazumu o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih

tvari (NN MU br. 11/08). 91. European Agreement Concerning the International Carriage of Dangerous Goods by

Road (ADR), http://www.unece.org/trans/danger/danger.html. (10.2.2015.). 92. http://www.otif.org/index.php?L=2 (11.2.2015.).

111 od 116

http://cadial.hidra.hr/searchdoc.php?query=&lang=hr&bid=5wXpCJLAiaYQUw145rGOww%3D%3D




http://www.unece.org/trans/danger/publi/ghs/ghs_welcome_e.html

http://www.hzt.hr/images/Propisi/Nacionalni/Pravilnik%20o%20edukaciji.pdf

http://www.hzt.hr/images/Propisi/Nacionalni/Pravilnik%20o%20edukaciji.pdf

http://www.unece.org/trans/danger/danger.html

http://www.otif.org/index.php?L=2


93. Zakon o potvrđivanju Protokola od 3. lipnja 1999. godine o izmjenama Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980. godine (Protokol 1999.) i Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980. godine u verziji Protokola o izmjenama od 3. lipnja 1999. godine s pripadajućim dodacima (NN MU br. 12/00).

94. http://www.mkt.gov.ba/dokumenti/ostalo/rid_hrvatski_konacni.pdf 95. Pravilnik o prijevozu opasnih tvari u unutarnjim vodama (NN br. 106/08). 96. Zakon o potvrđivanju Europskog sporazuma o međunarodnom prijevozu opasnih tvari

unutarnjim plovnim putovima – ADN (NN MU br. 13/08). 97. http://www.unece.org/trans/danger/publi/adn/adn_e.html (11.2.2015.). 98. Pravilnik o načinu obavljanja prijevoza opasnih tvari u pomorskom prometu (NN br.

79/96, 76/02). 99. Pravilnik o rukovanju opasnim tvarima, uvjetima i načinu obavljanja prijevoza u po-

morskom prometu, ukrcavanja i iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tereta u lukama, te načinu sprječavanja širenja isteklih ulja u lukama (NN br. 51/05, 127/10, 34/13, 88/13).

100. A. Luttenberger, Odgovornost za onečišćenje obalnog područja krutim otpadom, Zbornik radova „In memoriam prof. dr.sc. Vjekoslav Šmid“, Rab, 2010-2012., Pravni fakultet Split, 2012., str. 121-131.

101. A. Luttenberger, Postignuća Zakona o sigurnosnoj zaštiti trgovačkih brodova i luka otvorenih za međunarodni promet, Zbornik radova Savjetovanja Pomorski zakonik Republike Hrvatske i druge novine iz područja pomorskog i prometnog prava, Hrvats-ko društvo za pomorsko pravo – Rijeka, Ur.: I. Vio, Rijeka, 2005. Str. 221-231.

102. Pravilnik o upravljanju i nadzoru balastnih voda (NN br. 128/12). 103. SL FNRJ – Međunarodni ugovori i drugi sporazumi br. 3/54, 9/61, 5/62, 11/62. 104. SL SFRJ – Međunarodni ugovori i drugi sporazumi br. 55/70, 49/71, 62/73 i 15/78. 105. Odluka o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hr-

vatska stranka na temelju pristupa / akcesije (NN br. 6/94). 106. Annex 18 to the Convention on International Civil Aviation: The Safe Transport of

Dangerous Goods by Air http://www.icao.int/safety/DangerousGoods/Pages/annex-18.aspx (11.2.2015.).

107. Annex 18 to the Convention on International Civil Aviation: The Safe Transport of Dangerous Goods by Air http://www.icao.int/safety/airnavigation/nationalitymarks/annexes_booklet_en.pdf (11.2.2015.).

108. Technical Instructions for the Safe Transport of Dangerous Goods by Air, Internatio-nal Civil Aviation Organization, Doc 9284-AN/905, 2005-2006 Edition, 18/3/05, http://www.icao.int/publications/Documents/9284_add1_en.pdf (11.2.2015).

109. Pravilnik o uvjetima i načinu prijevoza opasnih roba zrakom (NN br. 30/13). 110. http://www.euro.who.int/en/health-topics/environment-and-health/noise/data-and-

statistics (16.2.2015.). 111. Zakon o zaštiti od buke (NN br. 30/09, 55/13, 153/13).

112 od 116

http://www.mkt.gov.ba/dokumenti/ostalo/rid_hrvatski_konacni.pdf

http://www.mppi.hr/UserDocsImages/nn-106-08-Pravilnik-opasn-unutarnjevode.htm

http://www.unece.org/trans/danger/publi/adn/adn_e.html

http://www.mppi.hr/UserDocsImages/nn-79-96-Pravilnik%20o%20na%C4%8Dinu%20obavljanja%20prijevoza%20opasnih%20tvari%20u%20pomorskom%20prometu.htm

http://www.mppi.hr/UserDocsImages/nn-79-96-Pravilnik%20o%20na%C4%8Dinu%20obavljanja%20prijevoza%20opasnih%20tvari%20u%20pomorskom%20prometu.htm

http://www.mppi.hr/UserDocsImages/nn51-05-Pravilnik%20o%20rukovanju%20opasnim%20tvarima-pomorskom%20prometu.htm

http://www.mppi.hr/UserDocsImages/nn51-05-Pravilnik%20o%20rukovanju%20opasnim%20tvarima-pomorskom%20prometu.htm




http://www.icao.int/safety/DangerousGoods/Pages/annex-18.aspx

http://www.icao.int/safety/DangerousGoods/Pages/annex-18.aspx

http://www.icao.int/safety/airnavigation/nationalitymarks/annexes_booklet_en.pdf

http://www.icao.int/publications/Documents/9284_add1_en.pdf

http://www.euro.who.int/en/health-topics/environment-and-health/noise/data-and-statistics

http://www.euro.who.int/en/health-topics/environment-and-health/noise/data-and-statistics





112. Pravilnik o mjerama zaštite od buke izvora na otvorenom prostoru (NN br. 156/08). 113. Pravilnik o djelatnostima za koje je potrebno utvrditi provedbu mjera za zaštitu od

buke (NN br. 91/07). 114. Pravilnik o načinu izrade i sadržaju karata buke i akcijskih planova te o načinu izra-

čuna dopuštenih indikatora buke (NN 75/09). 115. Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave

(NN br. 145/04). 116. Ž. Andreić, K. Korlević, D. Andreić, A. Bonaca, P. Korlević, M. Kramar, Svjetlosno

onečišćenje u Republici Hrvatskoj, Građevinar 63, 8 (2011) 757-764. 117. http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=11069 (18.2.2015.). 118. M. Fonović, Svjetlosno onečišćenje – kamo su nestale zvijezde, Kem. Ind. 57,

1(2008) 27–32. 119. Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (NN br. 114/11). 120. Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13,

92/14). 121. https://www.hgk.hr/sektor-centar/sektor-industrija/predstavljanje-podzakonskih-

akata-vezanih-uz-rasvijetu (19.2.2015.). 122. T. Sofilić, A. Rastovčan-Mioč, Š. Cerjan-Stefanović, Radioaktivni materijali u čelič-

nom otpadu, Strojarstvo, 43, 1-3 (2001) 65-70. 123. T. Sofilić, A. Rastovčan-Mioč, Š. Cerjan-Stefanović, Ž. Grahek, Radioaktivni mate-

rijali u čeličnom otpadu, Strojarstvo, 43, 4-6 (2001) 203-209. 124. T. Sofilić, D. barišić, Ž. Grahek, Š. cerjan Stefanović, A. rastovčan Mioč, B. mioč,

Radionuclides in metallurgical products and waste, Acta Metallurgica Slovaca 10, 1(2004)29-35.

125. T. Sofilić, T. marjanović, A. Rastovčan-Mioč, Potreba uvođenja sustava za nadzor radioaktivnosti u procesima proizvodnje čelika Hrvatskih čeličana i ljevaonica, Arh Hig Rada Toksikol, 57 (2006) 45-54.

126. Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (NN br.141/13). 127. Strategija zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nukle-

arnog goriva (NN br. 125/14). 128. Zakon o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike

Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorišta-vanje i razgradnju Nuklearne elektrane Krško i zajedničke izjave povodom potpisiva-nja Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uređe-nju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorištavanje i razgradnju Nuklearne elektrane Krško (NN MU br. 9/02).

129. Konvencija o nuklearnoj sigurnosti (NN MU br. 13/95). 130. Principles of Radioactive Waste Management, IAEA Safety Series No. 111-F, 1995,

http://www-pub.iaea.org/MTCD/publications/PubDetails.asp?pubId=5192 (19.2.2015.).

131. Pravilnik o praćenju stanja radioaktivnosti u okolišu (NN br. 121/13). 132. Pravilnik o granicama ozračenja (NN br. 59/13).

113 od 116

http://www.zagrebinspekt.hr/propisi/Propisi_buka_okolisa/Pravilnik_izvori_otv.htm



http://www.zagrebinspekt.hr/propisi/Propisi_buka_okolisa/Pravilnik_karta_buke.htm


http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=11069

https://www.hgk.hr/sektor-centar/sektor-industrija/predstavljanje-podzakonskih-akata-vezanih-uz-rasvijetu

https://www.hgk.hr/sektor-centar/sektor-industrija/predstavljanje-podzakonskih-akata-vezanih-uz-rasvijetu

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=84306




http://www-pub.iaea.org/MTCD/publications/PubDetails.asp?pubId=5192




133. Pravilnik o uvjetima i mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja za obavljanje djelat-nosti s radioaktivnim izvorima (NN br. 41/13).

134. Pravilnik o opsegu i sadržaju plana i programa mjera za slučaj izvanrednog događaja te izvješćivanja javnosti i nadležnih tijela (NN 123/12).

135. L. Runko Luttenberger, Neki aspekti ugroženosti morskog okoliša djelatnostima s kopna, Pomorski zbornik 39, 1 (2001)349-356.

136. Konvencija ujedinjenih naroda o pravu mora (NN-MU br. 9/00). 137. Konvencija o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja, (NN-MU br.

12/93,17/98, 11/04). 138. Nacionalno Izvješće o godišnjoj i konačnoj ocjeni kakvoći mora na plažama hrvats-

kog Jadrana u 2014. godini, MZOIP, Zagreb, prosinac 2014, http://www.mzoip.hr/doc/izvjesce_o_kakvoci_mora_za_kupanje_u_rh_2014.pdf (23.3.2015.).

139. M. Bešker, Politika okoliša, Centar za razvoj i kvalitetu d.o.o., Ur. S. Kugler, Zagreb 2005.

140. Zakon o sustavu državne uprave (NN br. 150/11, 12/13). 141. Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne upra-

ve (NN br. 150/11, 22/12, 39/13, 125/13, 148/13). 142. Uredba o unutarnjem ustrojstvu ministarstva zaštite okoliša i prirode (NN br.

10/14). 143. http://www.azo.hr (20.2.2015.). 144. http://www.fzoeu.hr/hrv/index.asp?s=ofondu&p=iskaznica (20.2.2015.). 145. Zakon o energiji (NN br. 68/01). 146. Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (NN br. 107/03). 147. http://klima.hr/razno.php?id=o_nama#djelatnost (21.2.2015.). 148. http://www.dzzp.hr/o-nama/(21.2.2015.). 149. http://www.zastita-prirode.hr/Zasticena-priroda/Zasticena-podrucja/Nacionalni-

parkovi.(21.2.2015.). 150. V. Lay, J. Puđak , Civilno društvo i udruge na području zaštite okoliša, Ekonomska i

ekohistorija 10, 10 (2014) 26 – 40.

114 od 116



http://www.mzoip.hr/doc/izvjesce_o_kakvoci_mora_za_kupanje_u_rh_2014.pdf

http://www.azo.hr/

http://www.fzoeu.hr/hrv/index.asp?s=ofondu&p=iskaznica

http://klima.hr/razno.php?id=o_nama#djelatnost

http://www.dzzp.hr/o-nama/(21.2.2015.)

http://www.zastita-prirode.hr/Zasticena-priroda/Zasticena-podrucja/Nacionalni-parkovi.(21.2.2015.)

http://www.zastita-prirode.hr/Zasticena-priroda/Zasticena-podrucja/Nacionalni-parkovi.(21.2.2015.)


7. POPIS OZNAKA, KRATICA I POKRATA

• ADN – Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari unutarnjim plov-nim putovima (engl. European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by inland Waterways)

• ADR – Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (engl. European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by Road)

• AZO – Agencija za zaštitu okoliša • BCH Code – Kodeks za gradnju i opremanje brodova za prijevoz opasnih kemikalija u

razlivenom stanju (engl. Code for Construction and Equipment of Ships Carrying Dangerous Chemicals in Bulk)

• BLU Code – Međunarodnog kodeksa za gradnju i opremanje ukrcavanje i iskrcavanje brodova za prijevoz rasutih tereta (engl. International Maritime Solid Bulk Cargoes Code)

• CLP Uredba – Uredba o razvrstavanju, označavanju i pakiranju tvari i smjesa, br. 1272/2008/EZ (engl. Classification, Labeling and Packaging)

• COTIF – Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (engl. Convention concerning International Carriage by Rail)

• DHMZ – Državni hidrometeorološki zavod • DZZP – Državni zavod za zaštitu prirode • ECHA – Europska agencija za kemikalije (engl. European Chemical Agency) • FZOEU – Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost • GHS sustav – globalno usklađen/harmoniziran sustav razvrstavanja i označavanja ke-

mikalija (engl. The Globally Harmonized System of Classification and Labelling of Chemicals)

• HCB – heksaklorbenzen (engl. Hexachlorobenzene) • HZTA – Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping • IBC Code – Međunarodni kodeks za gradnju i opremanje brodova za prijevoz opasnih

kemikalija u razlivenom stanju (engl. The International Code for the Construction and Equipment of Ships Carrying Dangerous Chemicals in Bulk)

• ICAO – Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva (engl. International Civil Aviation Organisation)

• IDA – Međunarodna udruga za tamno nebo (engl. International Dark Sky Association) • IGC Code – Međunarodni kodeks za gradnju i opremanje brodova za prijevoz ukap-

ljenih plinova u razlivenom stanju (engl. The International Code for the Construction and Equipment of Ships Carrying Liquefied Gases in Bulk)

• IMDG Code – Međunarodni pomorski kodeks opasnih tvari (engl. The International Maritime Dangerous Goods Code)

115 od 116



116 od 116

• IMSBC Code – Međunarodni pomorski kodeks za krute rasute terete (engl. Internati-onal Maritime Solid Bulk Cargoes)

• IPCC – Međuvladino tijelo za klimatske promjene (engl. Intergovernmental Panel on Climate Change)

• MARPOL – Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja mora od brodova (engl. International Convention for the Prevention of Marine Pollution from Ships)

• MZOIP – Ministarstvo zaštite okoliša i prirode • NLP – Nacionalna lista pokazatelja • NP – Nacionalni park • NRT – Najbolje raspoložive tehnike • OTIF – Međuvladina organizacija za međunarodni prijevoz željeznicom (engl.

Intergovernmental Organisation for International Carriage by Rail) • PCB – polikloruirani bifenili (engl. Polychlorinated Biphenyls) • PCDD – poliklorirani dibenzo-p-dioksini (engl. Polychlorinated Dibenzo-p-dioxins) • PCDF – poliklorirani dibenzofurani (engl. Polychlorinated Dibenzofurans) • PP – Park prirode • RDNRT – Referentni dokument o najboljim raspoloživim tehnikama • REACH Uredba – Uredba Europskoga parlamenta i Vijeća EZ br. 1907/2006 o regis-

triranju, ocjenjivanju, odobravanju i ograničavanju kemikalija (engl. Registration, Evaluation and Authorisation of Chemicals)

• RID – Pravilnik o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom (engl. Regula-tions Concerning the International Carriage of Dangerous Goods by Rail)

• RHMZ – Republički hidrometeorološki zavod • SOLAS – Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru (engl. Internati-

onal Convention for the Safety of Life at Sea) • UFEU – Ugovor o funkcioniranju Europske unije • UNEP – Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (engl. United Nations Environ-

ment Programme) • UNFCCC – Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime (engl. United Nations

Framework Convention on Climate Change) • WCP – Svjetski klimatski program (engl. World Climatic Programme) • WHO – Svjetska zdravstvena organizacija (engl. World Health Organisation) • WMO – Svjetska meteorološka organizacija (engl. World Meteorological Organizati-

on)

http://www.epa.gov/pcbs