Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Teacher Education / Sveuilište u Zagrebu, Uiteljski fakultet
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:147:241738
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
MENTOR: izv. prof. dr. sc. Andrijana Kos-Lajtman
Zagreb, lipanj 2019.
Zahvale:
Iskrenu zahvalu dugujem svojoj mentorici, izv. prof. dr. sc. Andrijani Kos-
Lajtman na ukazanom strpljenju, strunim savjetima i pomoi pri izradi ovog
diplomskog rada.
Zahvaljujem se uiteljicama osnovne škole Franje Serta u Bednji, gdje sam
obavljala struno-pedagošku praksu. Pratile su moj rad, u svakom trenutku bile
spremne pomoi i odgovoriti na sva moja pitanja.
Posebnu zahvalnost upuujem uiteljici mentorici urici Krtanjek koja je
svih godina studija nesebino davala savjete i bila podrška.
Takoer, zahvaljujem se svojim prijateljima i kolegama što su me bodrili te
uvijek bili uz mene kada sam imala studentske brige. Bez njih moje studiranje ne bi
završilo lijepim i smiješnim uspomenama.
Zahvaljujem se i svojoj obitelji što su uvijek bili strpljivi, puni ljubavi i
razumijevanja tijekom mog studiranja.
I na kraju najveu zahvalnost dugujem svojoj majci koja mi je pruala utjehu
kada mi je bilo najpotrebnije i vraala samopouzdanje. Bez nje ja ne bi bila ono što
danas jesam.
2.2. Kriminalistiki anr u hrvatskoj knjievnosti ..................................................... 9
2.3. Obiljeja kriminalistikog romana ..................................................................... 9
3. KRIMINALISTIKI ROMAN U DJEJOJ KNJIEVNOSTI ...........................13
3.1. Zaetnici svjetskog i hrvatskog djejeg krimia ................................................13
3.2. Obiljeja djejeg kriminalistikog romana ........................................................13
4. ANALITIKI PRISTUP SUVREMENIM DJEJIM KRIMIIMA ...................16
4.1. Djeja druina u suvremenim djejim krimiima ..............................................16
4.2. Elementi igre u suvremenim djejim krimiima ................................................20
4.3. Uloga odraslih u djejim krimiima ..................................................................23
4.4. Naracija temeljena na napetosti i pustolovnosti ................................................27
4.5. Jezik i stil .........................................................................................................29
4
SAETAK
U ovom diplomskom radu govori se o suvremenim djejim krimiima od 80-
tih godina prošloga stoljea do danas. Naglasak rada stavljen je na njihovu analizu po
nekim relevantnim anrovskim kategorijama.
Od svjetskih autora djejih krimia rad se bavi djelima Tomasa Brezine
Ronioci u magli (1996.), Joachima Friedricha 4 ½ prijatelja (1992.) iz serijala
Juniori – mladi detektivi te romanom Stefana Wolfa (pseudonim pisca Rolfa
Kalmuczaka ) Strah u 9.a (1980.) koji pripada serijalu TKKG.
Od hrvatskih autora djeje knjievnosti koji pišu krimie za djecu analizirala
sam: djela Ante Gardaša - Duh u movari (1989.) i Miron u škripcu (1999.) - Maje
Gluševi - Neman u gradskom parku (1995.), Tihomira Horvata - Tajna Gornjeg
grada (1993.), Hrvoja Kovaevia - Tajna crne kutije (1998.) i Tajna graditelja
straha (2003.), Zlatka Krilia - Zagonetno pismo (1987.), Ivana Kušana - Ljubav ili
smrt (1987.), Nade Mihaljevi - Junaci prašnjavog tornja (2008.) i Pavla Pavliia -
Trojica u Trnju (1984.).
Kljuni pojmovi: djeji krimi, djeca u ulozi detektiva, karakteristike krimia,
razvoj krimia kao anra
5
SUMMARY
This graduate thesis deals with contemporary children’s crime stories from
the 80s to the present. The focus of the work was the analysis of these stories
according to some relevant genre categories.
Among the world's authors of children's crime stories, the thesis deals with
the works of Tomas Brezine Divers in the Fog (1996), Joachim Friedrich 4 ½
Friends (1992) from the series Juniors - Young Detectives, and Stefan Wolf's
(pseudonym Rolf Kalmuczak) Fear in grade 9A (1980) from the TKKG series.
I have analyzed Croatian writers of children's literature with the topics of
crime stories: Ante Gardaš - Duh u movari (Ghost in the Swamp) (1989.) and Miron
u škripcu (Miron Up a Gum Tree) (1999.) - Maja Gluševi - Neman u gradskom
parku (Monster In the City Park) (1995.), Tihomir Horvat - Tajna Gornjeg grada
(The Secret of the Upper Town) (1993.), Hrvoje Kovaevi - Tajna crne kutije (The
Secret of the Black Box) (1998.) and Tajna graditelja straha (The Secret of the
Builder of the Fear) (2003.), Zlatko Krili - Zagonetno pismo (A Mysterious Letter)
(1987.), Ivan Kušan - Ljubav ili smrt (Love or Death) (1987.), Nada Mihaljevi -
Junaci prašnjavog tornja (Heroes of the Dusty Tower) (2008.) and Pavao Pavlii -
Trojica u Trnju (Three in Trnje) (1984.).
Keywords (terms): children's crime novels, children detectives, crime novels'
characteristics, development of crime stories as a genre
6
povijesti samog kriminalistikog anra kao knjievne vrste i njegovog zaetnika
Edgara Allan Poea, spomenuti su samo neki pisci koje je navedeni autor potaknuo da
budu majstori tog anra, kako u svijetu tako i kod nas. Kako se Poe smatra
zaetnikom kriminalistikog anra za odrasle, tako se i Erich Kästner smatra
zaetnikom djejih krimia svojim romanom Emil i detektivi (1928). Naime,
paralelno s brojem pisaca kriminalistikih romana za odrasle, sve je više pisaca
pisalo za djecu.
Osnovna obiljeja kriminalistikih romana u djejim kriminalistikim
romanima se ne gube, ve ih pisci vješto prilagoavaju djejim spoznajnim
mogunostima i djejem svijetu. Djeja znatielja pokree male detektive - oni
iskau iz svoje svakodnevice i poinje avantura djejih druina. Kad je jednom
zagonetka/sluaj definiran, prikupljaju se dokazi, slijede tragovi i djeca dolaze do
konanih rješenja. Ona su glavni likovi, ona su ta koja potpisuju uspjeh hvatanja
krivca ili rješavanje neke zagonetke. Kako u realnom djejem svijetu, tako i u
djejim krimiima odrasli imaju vanu ulogu. Pojavljuju se na razliite naine:
ponekad kao kriminalci, ponekad kao pomagai ili oni koji trae pomo. Napetost,
pustolovnost i išekivanje što e se sljedee dogoditi u središtu su svakog djejeg
krimia.
U radu se prouavaju tematske, narativne te jezine i stilske karakteristike
kriminalistikih djejih romana odabranih za analizu.
7
Sredinom 19. stoljea pojavio se kriminalistiki roman namijenjen iskljuivo
odrasloj populaciji sa svim danas priznatim obiljejima. Trebalo je proi neko
vrijeme od nastanka prvog krimia kao anra da se u potpunosti konstituira i kao
takav postane prepoznatljiv.
Za samu pojavu termina detektivska pria/detektivski roman, Vinko Breši
navodi da ga je prvi put upotrijebila Amerikanka A. K. Green 1878. godine (The
Leavenworth, s podnaslovom detective novel) (Breši, 1994: 122). Prema Draganu
Korugi, otac detektivske pripovijesti smatra se Allan Edgar Poe, uveni ameriki
pjesnik i prozaik iz prve polovice devetnaestog stoljea (Koruga, 2005: 58). U zbirci
Prie (Tales) koju je Poe objavio 1845. godine, tri prie o detektivu C. Augusteu
Dupinu (Umorstva u ulici Morgue, Zagonetni sluaj, Ukradeno pismo), Poe je
nazvao „priama logikog zakljuivanja“. Danas te tri prie smatramo prvim
detektivskim pripovijestima. U samo tri novele, Poe je uspio ustanoviti model,
formulu, kojom se i danas slue pisci pripovijesti detekcije. Prije svega, itatelju je
predstavio genijalnoga, ali pomalo i ekscentrinog detektiva koji nam nagovještava
zagonetan zloin. Da bi ga uspio riješiti, potrebno je mnogo više od prosjene
inteligencije i zdravog razuma. Poe je na kraju dao rasplet, ne putem boanskoga
objavljivanja ili tek pukom sluajnošu, nego pomou metodine istrage detektivove
(Mrakui, 2010: 196).
Povijesne injenice nalau nam zakljuak da Allana Edgara Poea smatramo
prvim i jedinstvenim utemeljiteljem u nastanku krimia kao anra. Njegova
ostavština potaknula je druge pisce koji e svojim stilom i nainom pisanja riješiti
zagonetke zloina i krivca privesti pravdi. Izdvojila bih dva najpoznatija autora:
Arthur Conan Doyle i Agatha Christie. Šok ljubiteljima kriminalistikih romana
priredio je britanski lijenik odlikovan viteštvom, Sir Arthur Ignatius Conan Doyle.
itateljima je predstavio lik briljantnog detektiva poznatog po svojoj velikoj moi
korištenja logike, istananom opaanju i zakljuivanju - Sherlocka Holmesa. Njegov
prijatelj, asistent i biograf lijenik, John Watston, pomae mu u rješavanju zloina.
8
Pišui o podvizima svog prijatelja Holmesa, upravo s Watsonom itatelji kreu u
pustolovinu rješavanja zloina Sherlocka Holmesa.
Više od etrdeset godina je Sir Arthur Conan Doyle pisao o Holmesovim
avanturama. Prva pria A Study in Scarlet (Grimizna studija) objavljena je 1887.
godine, a posljednja 1927. (Sušanj, 2009). Sherlock Holmes prikazan je kao lik koji
za ivot zarauje kao savjetnik – privatni detektiv. Kada se ne bavi rješavanjem
zloina, okree se samoi, ovisnosti o drogama i sviranju violine. Sir A. C. Doyle
uzdigao se kao jedan od najbolje plaenih pisaca i njegove se prie o Sherlocku
Holmesu danas smatraju najvišim dometom kriminalistike proze.
Govorei o razvoju povijesti kriminalistikog anra, smatram vrijednim
spomenuti Agathu Christie. Svojim briljantnim pisanjem stvorila je dva planetarno
popularna lika: belgijskog detektiva Herculea Poirota i Jane Marple, na izgled
smušenu staricu koja ivi u idilinom britanskom selu. Agatha Christie u svom
prvom djelu The Mysterious Affair at Styles (Misteriozna afera u Stylesu) (1920)
dovodi na scenu Herculea Poirota i njegovog suputnika i prijatelja kapetana Arthura
Hastingsa. Njegova briljantnost rješavanja zloina poiva u velikoj moi opaanja
detalja te razumijevanju ljudske psihologije. Posjeduje sposobnost prepoznavanja
ljudskih emocija te je to poznavanje ljudske naravi bitna stavka u metodama
pronalaenja istine. Do samog kraja Poirot nas dri u neizvjesnosti o tome tko je
poinitelj. Njegov specifian nain na koji e nam otkriti krivca je okupljanje svih
protagonista prie. Tek tada opisuje na koji nain je došao do istine. Otkriva motive,
sredstva i poinitelje. Lik Herculea Poirota pojavio se u 33 romana i 54 kratke prie,
a njegov zadnji roman pod nazivom Zavjesa, objavljen je 1975. godine (Špoljari,
2012: 12-19).
Romanom Ubojstvo u upnom dvoru (1930) na sceni se pojavljuje Miss
(gospoica) Jane Marple. Samim svojim izgledom ona nikako ne predstavlja osobu
koja bi prepoznala, a kamoli riješila zloin. Jane Marple je njena, sitna i krhka
starica koja ivi u idilinom britanskom selu St. Mary Mead. Izgleda kao da je
zabavljena pletenjem, svojim cvijeem i ivi mirnim ritmom svog sela. Meutim,
ispod te vanjštine krije se briljantan um i nain razmišljanja. Poznavanjem ljudske
naravi i genijalnim nainom razmišljanja, ne postoji zloin koji Miss Marple ne moe
riješiti. Dragoj i njenoj starici ljudi su vjerovali i povjeravali joj se. Miss Marple zna
slušati te joj nijedan razgovor nije bio manje vaan i nijedna informacija nije bila
manje bitna. Zadnji roman o Miss Marple objavljen je 1976. godine pod nazivom
Usnulo ubojstvo (Špoljari, 2012: 15-19).
2.2. Kriminalistiki anr u hrvatskoj knjievnosti
U hrvatskoj knjievnosti kriminalistiki anr pojavljuje se u 19. stoljeu kada
Marko Radoji u Obem zagrebakom koledaru za godinu 1851. objavljuje
Ubojstvo u Bermondseyu, kriminalistiku priu koja se temelji na istinitu dogaaju iz
engleske sudske kronike. Godine 1910. izlazi prvi kriminalistiki roman feljtonskog
tipa Kneginja iz Petrinjske ulice Marije Juri Zagorke. Takoer se biljei i pokušaj
virovitikog lista Hrvat koji 1912. objavljuje kriminalistiku novelu Moderni
Herostrat autora skrivena iza inicijala, te kratki roman nepoznatog Branka Ranimira
Mrtvaka kua ili strahote u samotnom mlinu. Pretpostavlja se da je djelo
najvjerojatnije nastalo prije Zagorkine Kneginje. Od tada pa do sredine 50-tih godina
20. stoljea nema kontinuirane tradicije hrvatskog kriminalistikog romana (Jurii,
2010: 409).
Nastankom kriminalistikog romana kao specifinog anra, utvrdile su se i
njegove definicije i karakteristike. Tako Milivoj Solar kae:
(lat. Krimen – tuba, ukor; zloin, prekršaj) anr romana odreen konvencionalnom
tematikom razotkrivanja zloina, uglavnom tipiziranim likovima i kompozicijom
koja se naelno razvija od zagonetke, preko istrage do rješenja. Poetna je zagonetka
pri tome vezana s teškim zloinom, naješe umorstvom, istraga se provodi
ispitivanjem svjedoka i osumnjienih uglavnom tehnikom vraanja na situacije koje
su zloinu prethodile, a rješenje se sastoji u otkrivanju ubojice, odnosno iznalaenju
naina na koji je on otkriven. (Solar, 2007: 201).
I Pavao Pavlii navodi da svaka detektivska pria ima tri bitna faktora:
zloinca, istraitelja i istragu. Pria se odvija tako što najprije zloinac poini
nedjelo, vodi se istraga koja to djelo dešifrira i rasvjetljava, da bi se na kraju o tome
donio nekakav suvisao zakljuak, pri emu istragu, dakako vodi detektiv (Pavlii,
10
2008: 221-222).
Solar navodi da je kljuan element svakoga kriminalistikog romana lik koji u
pravilu nije zloinac nego istraitelj, detektiv ili netko tko istrauje kako bi opravdao
sebe ili drugoga zbog krive optube. Stoga se roman u naelu razvija kao istraga.
Tijek istrage je pri tome redovito uoblien kao fabula, a u središtu zanimanja nalazi
se neka zagonetka. Istraga mora dovesti do odgonetke pa se redovito odvija metodom
pokušaja i pogrešaka: sumnja pada na više osoba, javljaju se razne mogunosti i na
kraju se obino neoekivano pronalazi rješenje (Solar, 1997: 310-311). Detektiv
osim što posjeduje veliku mo opaanja koju koristi u cilju rješavanja sluaja, oslanja
se ponajviše i na logiku, odnosno dedukciju. Dedukcija ili deduktivna logika
pojedinca polazi od neega opeg ka neemu posebnom i pojedinanom. No, zašto je
ona vano obiljeje kriminalistikih romana? Odgovor na to dao je Igor Mandi u
svojoj knjizi Principi krimia: Konture jednog trivijalnog anra (1985), gdje je
nabrojao dvadeset zapovijedi autora krimia i teoretiara anra S. S. Van Dinea, a
meu tim zapovijedima nalazi se i peta zapovijed koja govori o dedukciji: „5. Krivac
mora biti otkriven nizom dedukcija, a ne sluajno, nasumce ili spontanom
ispoviješu“ (Mandi, 2015: 16).
Likovi u krimiima itatelja mogu navesti na zbunjujui trag kada dijele
informacije s detektivom. U tom trenutku stvaraju se sumnje o istinitosti i koliini
njihovih saznanja. Karakteristina pitanja postavljaju se likovima za koje se
pretpostavlja da su sumnjivi ili likovima za koje se pretpostavlja da bi mogli nešto
znati o sumnjivcu ili zloinu. Pitanje tko što zna? krije se u likovima koji sudjeluju u
radnji kriminalistikih romana. Mjeri se po onome što kriju, a ne po onome što
otkrivaju. Detektiv je stavljen u poziciju da otkriva tko što zna i da procjenjuje
vanost tog znanja (Pavlii, 2008: 52).
Detektiv procjenjuje koji lik krije istinu. U interesu istrage je pronai nain
kako doi do kljune informacije za rješavanje zloina. U samoj radnji
kriminalistikih romana, Pavlii istie kako je okosnica u dobrom krimiu tko i
zašto. To dvoje ini dobrog ubojicu odnosno dobrog poinitelja kaznenog djela.
Navodi da oni koji su izmislili krimi, izmislili su i prikladan naziv za njega, a taj
naziv ne spominje ni ubojstvo, ni prekršaj poput pljake, ni zagonetku, ni detektiva,
nego samo onog poinitelja krivinog djela, njegov identitet i razloge. Taj naziv
11
glasi: Whodunit. Od njega, poinitelja, sve i poinje (Pavlii, 2008: 55-60).
Tip pripovijedanja u kriminalistikom romanu zovemo linearno-povratnom
naracijom, pri kojoj je potrebna barem jedna analepsa (pripovijedanje prijašnjih
dogaaja) kako bi se roman uspješno završio. Analepse u kriminalistikim romanima
nalazimo esto jer se rješenje zagonetke uvijek dogaa postupno, posredstvom niza
ispripovijedanih prošlih dogaaja koji konano dovode istraitelja do istine (Koruga,
2005: 56). Ona daje na vanosti povezivanja prijašnjih otkria s novima (Fumi,
2015: 175). Vanost linearno-povratne naracije navodi i Stanko Lasi. Paradoks
kriminalistikog romana sastoji se u strogosti kompozicije gdje sve istodobno gleda i
prema poetku i prema kraju (Lasi, 1973: 54). Pretraga prošlosti, dakle, bitni je
sastavni dio mehanizma krimia, ali ujedno i njegova pokretaka snaga. Bez prošlosti
(krivca) nema sadašnjosti (istrage). To je najklasinija i neprolazna karakteristika
toga anra. U krimiu je to uvijek premetaina prošlosti krivca (Mandi, 2015: 135).
Napetost je jedna od najvanijih komponenta krimia. Vano je na koji nain
je pria ispriana i njezin tijek. Ništa ne smije doi ni prerano ni prekasno, niega ne
smije biti ni premalo ni previše. Vrstan je pripovjeda onaj koji se na uvjerljiv nain
pravi da zna koliko i itatelj (ako ne i manje). Jasno je da je pripovjeda onaj koji sve
unaprijed zna, no svojim nainom izlaganja injenica, podataka, opisa, dogaaja,
dijaloga, dri nas u neizvjesnosti davanja rješenja. Takvo pripovijedanje ima
ambiciju prikazati razvoj istrage više kao posljedicu njegove upornosti i spremnosti
na rizik, a manje kao posljedicu briljantnosti istraiteljeva uma (Pavlii, 2008: 78-
80). Mandi smatra motiv potjere odlunim za egzistenciju krimia. Naime, traenje
krivaca uvijek pretpostavlja akciju punu neizvjesnosti i opasnosti. Bez akcije – koja
stvara napetost ili strunije (engleski) reeno „suspense“ – jednostavno nema krimia
(Mandi, 2015: 149).
itatelji krimia uoavaju da se radnja razvija u vrlo kratkom vremenskom
razdoblju. Tu karakteristiku objasnio je Pavlii u djelu Sve što znam o krimiu
(1990). Krimi nalae da se radnja uvijek zbiva u kratkom vremenu. Imamo uvijek
istu situaciju: dogodi se zloin, poinje istraga i ta se istraga onda opisuje iz minute u
minutu, iz dana u dan. A tih dana nikada nema mnogo, najviše nekoliko tjedana,
sasvim izuzetno i koji mjesec. U krimiu se radnja ne moe protegnuti na dulje
razdoblje jer se na veim vremenskim distancama njegova materija rasplinjuje i gubi.
12
Njemu je potrebno da svi dogaaji budu vremenski zbijeni, bliski jedni drugima
(Pavlii 2008: 37-38).
Kriminalistiki roman moe se sagledavati podvrstom pustolovnog romana.
On je svojevrsna igra koja mora biti uvjerljiva (eko, 2008: 66-67). Onog trenutka
kada se dogodi nešto što odskae od svakodnevnice poinje pria. Pokreu se i
isprepliu razliiti i uzbudljivi dogaaji koji ine pustolovinu. Pavlii ga još naziva i
realistinim anrom jer je njegova radnja uvijek smještena u ambijente kakvi doista
postoje i kakve itatelji i inae iz iskustva poznaju (Pavlii, 2008: 18).
Rezimirajui do sada navedena obiljeja kriminalistikih romana, moemo
rei da su temelji svakoga krimia: javljanje zloina, zagonetka, detektiv, istraga,
hipoteza i rješenje zagonetke (Solar, 1995: 83). Objedinjujui sve to, u djelu Poetika
kriminalistikog romana (1973) Lasi navodi da se svaka radnja kriminalistikog
romana odvija u znaku osnovnog simbola – simbola zagonetke. Enigma je glavni
princip romaneskne strukture zvane kriminalistiki roman (Lasi, 1973: 57).
13
3.1. Zaetnici svjetskog i hrvatskog djejeg krimia
Zaetnik kriminalistikog romana Edgar Allan Poe je svojim djelom otvorio
put ka tom anru, razvoju i širenju ideja o pisanju kriminalistikih romana za odrasle,
a indirektno i za djecu. Jedan od najboljih i najcjenjenijih njemakih pisaca za djecu,
Erich Kästner, smatra se zaetnikom djejih krimia. uvena knjiga Emil i detektivi
(1928) vinula je ovog vrsnog pisca za djecu u sam vrh svjetske djeje knjievnosti.
Dubravka Zima navodi da Kästnerov roman Emil i detektivi, objavljen 1928. godine,
inaugurira sie detektivske pripovijetke kao fabularni obrazac djejeg romana u
svjetskim okvirima (Zima, 2011: 157). Bio je to veliki dogaaj u povijesti djejeg
romana, smatraju Crnkovi i Teak, ne zbog toga što je izmislio novi anr, nego
stoga što je znao uskladiti sve odrednice anra i stvoriti dopadljiv roman koji je
ujedno i realistian, i napet, i humoristian i vedar (Crnkovi i Teak, 2002: 97).
Obraanjem prvenstveno mladim itateljima, Ivan Kušan i Milivoj Matošec,
smatra Stjepan Hranjec, zaetnici su suvremenog djejeg romana u hrvatskoj
knjievnosti, kao i zaetnici hrvatskog djejeg krimia (Hranjec, 2004: 76-82).
Kušanov prvijenac Uzbuna na Zelenom vrhu izlazi 1956. godine, te samo godinu
dana nakon njega, 1957., Matošec objavljuje romaneskni prvijenac Tragom brodskog
dnevnika. Matošec u svom prvijencu evidentno upotrebljava neke strukturne
elemente prisutne i u Kušanovoj Uzbuni na Zelenom vrhu. Prije svega, kolektivni lik,
odnosno grupu djeaka koji su ravnopravni protagonisti, zatim detekcijski sie (u oba
romana djeaka skupina traga za neim i eli razriješiti odreenu tajnu) i
naposljetku, u oba romana završetak predstavlja uspjeh djeje skupine. Uspjeh je to
koji je relevantan za cijelu društvenu zajednicu (Zima, 2011: 151-153).
Paralelno s brojem pisaca kriminalistikih romana za odrasle, sve je više
pisaca pisalo za djecu u tom anru poštujui naela pisanja krimia.
14
3.2. Obiljeja djejeg kriminalistikog romana
Poneka obiljeja krimia za odrasle stopila su se te promijenila i prilagodila
krimiu za djecu. O tome su više rekli Hranjec i Lasi. Postoji, ipak, razlika izmeu
djejih krimia i krimia za odrasle. U djejim krimiima zapleti su naješe
hvatanje opasnih zloinaca (gotovo uvijek u pomo priskau i odrasli), razotkrivanje
lovokradica, hvatanje zloinaca koji su poinili pljaku, traganje za zlatom, tjeranje
pravde kako bi se oprala „ljaga“ s neijeg imena (ak i ljubimca), traganje za
nestalom osobom ili prijateljem. U odraslom krimiu, kako navodi Hranjec, zaplet je
ubojstvo ili pljaka, nakon ega se u pravilu reda nekoliko sumnjivaca, a tad i lane
„zablude“, podfabule i krivi tragovi. rtva, odnosno, leš, neprimjerena je u djejem
romanu (Hranjec, 2004: 82). Naješi zloin o kojem itamo u odraslim krimiima
jest ubojstvo. Moemo se susresti s vrlo grotesknim i monstruoznim inom ubojstva.
To je moda najbolje rijeima doarao Lasi, rekavši da je kriminalistiki roman
roman kojim tee krv. Upravo ta veliina zloina je razlika izmeu krimia za
odrasle i krimia za djecu. U krimiima za odrasle rtve rijetko preive. Gotovo
svaki krimi poinje ubojstvom, pronalaskom tijela ili otmicom. U djejim
krimiima prevladavaju rtve iji su problemi jednostavniji i gdje nema mjesta
zvjerskim i stravinim prizorima ubojstava.
U djejim krimiima autori vrlo oprezno prilagoavaju osjetljive teme
prikazujui ih kao istragu pustolovine koja je prvenstveno voena igrom djejih
druina.
lanovi djejih druina u djejim krimiima nalaze se u ulozi malih
detektiva. U prvim druinama lanovi su bili samo djeaci, npr. u romanu Emil i
detektivi Ericha Kästnera. S vremenom su se mijenjala i prava i poloaj ena u
društvu. To se ogledalo i u djejim romanima i priama, pa kasnije i u djejim
krimiima.
Djeca vole pustolovine. Za djecu je pustolovina posjet zoološkom vrtu ili
odlazak na jednodnevni izlet sa svojim razredom. Stoga nas onda ne treba iznenaditi
da djeca vole i itati o pustolovinama. Uroniti u pustolovinu – primjerice, kao što je
postati detektiv i riješiti kriminalistiki sluaj – avantura je sama po sebi. Djeca se
poistovjeuju s malim detektivima i istragom koja je voena igrom, djejom
15
znatieljom i djejom inteligencijom. Kako veliki detektivi kreu od opega ka
posebnom, tako i mali detektivi/istraitelji dedukcijom dolaze do rješenja zagonetki.
Na svojstveni djeji nain prikupljaju dokaze, promišljaju i dolaze do konanih
rješenja. Krivca privode pravdi.
Igra iskae kao glavno obiljeje djejih kriminalistikih romana. Igra pokree
cijelu radnju i odrava ju dinaminom. Njihovi pothvati pobueni igrom, dijalozi
zainjeni humorom, poigravanje istinom meu osumnjienima, djeje krimie ini
napetima i zanimljivima. Iz realistinih situacija koje su mogue u stvarnom ivotu te
znatieljom kao glavnim pokretaem, kroz igru, djeca dolaze do rješenja zagonetki.
Igra povezuje pustolovinu i druenje u jedinstveni splet.
Vanu ulogu imaju i likovi odraslih koji se pojavljuju u djejim krimiima.
Doduše, oni su redovito sporedni likovi, no ipak, djeca bez njih ne mogu, kao što i
inae ne mogu u zbiljskom svijetu. Na marginama takvih pria stoga su roditelji,
uitelji i svi oni odrasli bez kojih djeca ne bi mogla opstati.
16
4.1. Djeja druina u suvremenim djejim krimiima
U djejim romanima upoznajemo djeje likove koji se udruuju u skupine. To
je jedna od osnovnih karakteristika djejih romana. Njihovo djelovanje u druini i
meusobni dijalozi omoguuju bolje upoznavanje likova, njihova naina razmišljanja
i djelovanja. Prema Ivi Zalaru, druine su postale neka vrsta „toposa“ u djejem
romansijerstvu, nešto što se gotovo obavezno javlja, a zaetak takva literarnog
oblikovanja i prikazivanja susreemo ve u Twainovu romanu Doivljaji
Huckleberryja Finna (Zalar, 1983: 11). Djeci nije bitno hoe li druba imati tri, pet,
osam ili više lanova, je li to stalno ili povremeno okupljanje, igraju li se Indijanaca
ili hajduka, igraju li se loptom ili bez nje, imaju li vou ili nemaju, ali je vano da su
u društvu (Dikli, Teak i Zalar, 1996: 152). Poblie o tom svijetu Berislav Majhut
govori da je druina krug djejih likova u kojima vladaju vrijednosti i pravila
drugaija od onih koje vrijede u okolnom svijetu. Ona je svijet za sebe sa svojim
vlastitim vrijednostima i vlastitom hijerarhijom (Majhut, 2005: 123).
O njihovoj skladnosti Zalar objašnjava kako druina nije uvijek slona
organizacija. Dapae, unutar nje susreemo male prepirke, razna objašnjena i
nesporazume (Zalar, 1983:12). To je vidljivo na primjeru detektivske druine iz djela
4 ½ prijatelja (1992) autora Joachima Friedricha. Nakon što Karsten prizna da je sam
nacrtao kartu s blagom i kada se cijeli sluaj potrage pokazao lanim, Karsten dolazi
u konflikt s Kalleom i sestrom Stefanie. Izgubio je njihovo povjerenje. Pale su teške i
uvredljive rijei s obje strane. Kalle je bi ljut na Karstenovu prijevaru. Vikao je na
njega i izbacio ga iz detektivskog ureda. Vikanjem je uzvratio i Karsten takoer,
nazivajui Kallea glupanom. Rugao mu se jer je glumio velikog vou te sve iz
druine nazvao dvolinim glupanima.
U djelu Zagonetno pismo (1987) autora Zlatka Krilia, razlog svae izmeu
Kištre i Marine nije detektivske naravi, ve ljubomora. Marina je bila ljuta kada je
saznala da se Kištra druio s Lili, vrijeala ga je pa se on naljutio i otišao.
Razlozi za prepirke u detektivskim druinama mogu biti razni. Prepirke meu
djecom su neminovne. Nemogue je da se djeca (kao i odrasli) baš uvijek u svemu
17
sloe i da se baš uvijek poštuje tue mišljenje. Uglavnom sve prepirke i nesporazume
djeca rješavaju sama.
Stefanie i Kalle u djelu 4 ½ prijatelja autora Joachima Friedricha, nakon
svae dolaze razgovarati s Karstenom u njegovu sobu. Priznali su da im se nije
svidjelo što ih je tako nasamario, ali da mu je ideja ipak bila dobra. Kalle se pokazao
kao pravi prijatelj kada je ponovno pozvao Karstena u njihovu detektivsku druinu.
U Zagonetnom pismu autora Zlatka Krilia, Marina naziva Kištru kada otkrije
tko su prevaranti. Ljut zbog svae koja se dogodila izmeu njih dvoje, on nije elio
razgovarati s njom. Kada je razmislio i shvatio da bi Marina mogla biti u opasnosti,
zaboravio je na svau, pomogao je Marini i mladi detektivi su se pomirili.
Nije neobino da unutar druine djeca imaju nadimke. Nadimci se daju
pojedinim likovima zbog njihovih neobinosti ili karakteriziraju njihov izgled. Ivana
zvanog Dugi, jer je visok, te Krešimira zvanog Mrvica, jer je sitan za svoje godine,
moemo pronai u djelu Tajna Gornjeg grada (1993) autora Tihomira Horvata. U
djelu Duh u movari (1989) autora Ante Gardaša upoznajemo poseban dvojac:
prijatelja Bakalara, jer mršav, i Slaninu, jer je punašan. U djelu Strah u 9. a (1980)
autora Stefana Wolfa, upoznajemo djeaka Willa Sauerlicha koji voli jesti te ga
druina zove Knedlica. Autor Hrvoje Kovaevi u Tajni crne kutije (1998) svom liku
uki Rajiu daje nadimak Rodman zbog njegove slinosti s prvakom amerike NBA
lige. Neki nadimci su neobini i njihov smisao je znan samo lanovima druine.
Takav je npr. Maar Zoltán Varga, zvan Eukaliptus, odnosno krae Liptus, u djelu
Duh u movari autora Ante Gardaša. Kištru i Silosa susreemo u Zagonetnom pismu
autora Zlatka Krilia. U djelu Miron u škripcu (1999) autora Ante Gardaša pojavljuju
se Tajanstveni Ivan, Dingo i Trostruki Joja. Nadimke koje djeca dobivaju zbog nekih
specifinosti – primjerice, Tarzan (Peter Carsten), jer je izvrstan sportaš, i Gaby
Glockner, zvana Šapica, jer joj svaki pas prui šapu – moemo nai u djelu Strah u
9.a autora Stefana Wolfa. Uobiajeno je i skraivanje dugih imena posebice u djelu
Ronioci u magli (1996) autora Thomasa Brezina. Tako Christophera zovu Chris,
Barbaru Babs, a Daphe Daffi. U nekim djelima znamo samo nadimke djeaka, dok
su njihova imena zagonetka: takav su primjer, recimo, Braco i Tut iz djela Trojica u
Trnju (1984) autora Pavla Pavliia ili Doktor iz Tajne crne kutije autora Hrvoja
Kovaevia.
18
enski likovi u druinama uglavnom igraju pasivnije uloge. No to ne znai da
djevojice nisu sposobne rješavati zloine. U djejoj detektivskoj druini uloga
djevojica moe biti razliita. Njihove se uloge mogu izmjenjivati kao i uloge
djeaka. One mogu biti: lanice djeje druine, negativni lik, osoba kojoj je potrebna
pomo ili voa druine.
Roman Ronioci u magli autora Thomasa Brezine specifian je jer na diskretan
nain svojim logikim zakljuivanjem detektivka Babs postepeno postaje voa koju
ostali u druini slušaju i prihvaaju njezine sugestije. Dosjetila se kako su ronioci
pronašli Rokijevu kuu. Sjetila se da je Roki ispriao kako su mu ronioci uzeli jaknu,
a u jakni su se nalazile njegove osobne isprave. Kada je druina imala drugi trag u
svojoj detektivskoj potjeri za hvatanjem ronioca, Babs je smislila plan kako saznati
što znai, odnosno gdje vodi uti papiri na kojem piše samo broj. Svatko iz druine
trebao je napraviti isti papiri s tim brojem i pokazati ga svakome koga susretnu. Taj
je plan urodio plodom i odveo ih na sljedei trag: u mjesto gdje su ronioci bili
uhieni. Njezin nain povezivanja dokaza doveo je do uhienja misterioznih ronioca
iz magle.
U djelu Zagonetno pismo autora Zlatka Krilia, Marina je prva odgonetnula
misterij pisma. Posjet poštara na njezinim vratima i ostavljanje pisma za koje poštar
kae da je za njene roditelje, podsjetilo je Marinu da joj je Kištra rekao kako je prije
pljake njegova stana na kunu adresu stiglo preporueno pismo. On je pismo
otvorio no unutra je bio prazan list papira. Na dan pljake Kištrina stana Marina je
ula razgovor dvojice muškaraca i pitanje jednog „jesi li uzeo pismo?“ (Krili, 2005:
118). Otvorila je pismo za svoje roditelje i ugledala prazan list papira. Tada je
povezala znaaj pisma s pljakom stana.
Djevojica Katalena iz djela Junaci prašnjavog tornja autorice (2008) Nade
Mihaljevi pokazala se kao vrlo domišljata, pametna i snalaljiva. Povezala je
znaenje brojeva u tajnoj poruci koju je dobio Pero. Zbroj znamenaka tih brojeva
prema Pitagorejskoj tablici iznosi pet. Taj broj je povezala s ovjekom. Kad je Miro
rekao petokraka, Katalena je objasnila da je pravilna petokraka zvijezda magijski
simbol koji predstavlja ovjeka: jedna glava, po dvije raširene ruke i noge. Kada su
zvijezdu nacrtali na dobivenoj karti, poznata su im bila dva kraka. Katalena je
izraunala i dobila poziciju sljedeih „krakova“. Na nekom od njih trebala je biti
19
je na mjesto gdje su bili skriveni ukradeni predmeti.
Djevojice su odlini savjetnici, glasovi razuma, prijateljice od povjerenja, a
isto tako i logiki zakljuuju. esto upravo one daju dobar savjet koji je bitan za
rješavanje zloina. O njihovoj ulozi u druini pisao je Majhut. Zamjeuje da ako su
djevojice prisutne u drubi, morat e se dokazati da su ravnopravne djeacima i
zapravo su tada po osobinama sukladne djeacima, osim, dakako, po imenu (Majhut,
2005: 170).
U nekim djelima djeje druine nastaju tek kad se pojavi neka zagonetka koju
treba riješiti. U djelu Miron u škripcu autora Ante Gardaša neobina detektivska
druina se oformila zbog jednog uplakanog djeaka kojeg je Miron ugledao na putu u
duan. Pokušavajui poslije nai djeaka, Miron u potragu ukljuuje svog najboljeg
prijatelja Tajanstvenog Ivana. Potrazi se pridruuje Dingo. Posljednji se druini
prikljuuje Trostruki Joja. U Tajni Crne kutije autora Hrvoja Kovaevia djeak Vito
pronalazi neobian predmet. Kako nije znao emu slui prozvao ga je – Crna kutija.
U namjeri da otkriju tajnu koju kutija skriva, Viti se pridruuju njegov djed te
prijatelji: Ben, Rodman, Andrea i Doktor.
Autor Stefan Wolf u svome djelu Strah u 9.a prije poetka daje itatelju
kratku biografiju svakog lana TKKG druine. Saznajemo njihova imena i
prezimena, nadimke, kakve su osobe, upoznajemo se s njihovim interesima i
doznajemo kako izgledaju. U djelu 4 ½ prijatelja autora Joachima Friedricha na
samom poetku doznajemo o „detektivskom uredu Kalle i partneri“. Mali detektivi
su: Kalle, Stefanie i Friedhelm.
U svim proitanim djelima druine se razlikuju po broju lanova, uzrastu,
meusobnom odnosu, podneblju u kojem djeluju, razlogu udruivanja. Meutim, cilj
im je svima isti. Slogom, zajedništvom, upornošu i hrabrošu mogu uiniti sve što
god poele pa i riješiti najvee zagonetke. Unutar druina njeguju se vrijednosti kao
što su prijateljstvo, iskrenost, poštivanje drugih i sebe, prihvaanje i pruanje
pomoi. Druina prua osjeaj sigurnosti i pripadnosti svojim lanovima. Likovi
voa brinu o svojim lanovima, oni su mudri, pošteni, samopouzdani, spremni su
poslušati tua mišljenja. Uspjeh rješavanja misterija rezultat je interakcije svih
likova. Zima tajnu njihova uspjeha vidi u razgovoru. Upravo stoga što razgovaraju i
20
u razgovoru pronalaze rješenja, ali isto tako i u „djejoj“ naravi koju u tim romanima
odreuje radoznalost, logino zakljuivanje, domišljatost i mašta, kao kljuna
kvaliteta koja manjka policiji – zajednici odraslih (Zima, 2011: 243).
4.2. Elementi igre u suvremenim djejim krimiima
Govorei o djejoj druini, Majhut istie da je djeja druba uvijek uklopljena
u stvarnost u kojoj vladaju odrasli. Djeja druba je igra, a svijet odraslih stvarnost
(Majhut, 2005: 123).
Igra je u djece razvojna pojava. Ona je instinktivna i djeci poznata. Potie na
razmišljanje, razvoj mašte i kreativnost. Igrajui se, dijete otkriva putem pokušaja i
pogrešaka svoje mogunosti, ui o sebi, o drugima i okolini. Otkrivanjem i
istraivanjem dijete zadovoljava svoju znatielju. Zalar za igru kae: „Igra je nain
djeje spoznaje i zaborava svijeta i ivota“ (Zalar, 1983: 15). Igrom i oponašanjem
odraslih djeca ue. Igra je djeji stvarni svijet u kojem oni mogu sve. U svijetu
„odraslih“ detektiv je odrasla osoba koja je morala proi obuku da bi to postala. On
je plaen da smišlja planove i strategije kojim e uhvatiti poinitelje koji ne poštuju
zakon. Djeca otkivaju krivce ne zato što su obueni za taj posao, ve svojom djejom
logikom i snanim osjeajem za pravdu/nepravdu postaju, prema uzoru na odrasle
postaju, detektivi koji slijede tragove i rješavaju misterije.
Dingo iz djela Miron u škripcu autora Ante Gardaša itekako je upoznat s
poslom detektiva. On je ulogu detektiva (praenje mladih djevojaka Matilde i
Madlen) shvatio ozbiljno. Evo što on misli i smatra kakav detektiv mora biti: „… Bio
sam temeljit i sve pratio, jer dobar detektiv mora biti takav. Mora imati oštro oko i
oštro zapaanje, ni jedna mu pojedinost ne smije promaknuti.“ (Gardaš, 2006: 53).
To je igra igranja uloga, o emu govori i Alisa Mahmutovi kada navodi da
djeca kroz igru oponašaju odrasle i njihove postupke i na taj nain se uivljavaju u
svijet odraslih (Mahmutovi, 2013: 21). Njihov cilj je takoer dio te igre (Majhut,
2005: 205). Treba li se taj cilj, znajui da je igra, uzeti ozbiljno? To je, dakako, igra
samo s toke gledišta odraslih, no s toke gledišta djece djeja igra je stvarnija od
stvarnosti odraslih (Majhut, 2005: 205). Bez obzira na to što je druba suštinski samo
igra, svijet koji je ona uspjela uspostaviti nije manje stvaran (Majhut, 2005: 123).
21
Mali detektivi svoje pothvate u rješavanju sluaja shvaaju vrlo ozbiljno.
Shvaaju da, ako ele riješiti zagonetku, moraju zaobii neka pravila. U njihovom
sluaju to je laganje odraslima/roditeljima. „La iz nude“, kako je to jednom
prilikom rekla mala detektivka Steffi iz romana 4 ½ prijatelja Joachima Friedricha.
U romanu Miron u škripcu Ante Gardaša, da bi zaštitio djeaka Ivana od
Skorbutove druine koja ga je istukla, Miron slae ocu da e jednu no prespavati
kod prijatelja Tajanstvenog Ivana. Istu la rekao je i Tajanstveni Ivan svojim
roditeljima, odnosno, rekao je da e prespavati kod Mirona. Djeak Vito iz romana
Tajna crne kutije autora Hrvoja Kovaevia, da bi zaštitio svoj interes za crnu kutiju,
slae vojnom meteorologu da ne zna gdje se kutija nalazi. Vito je elio pod svaku
cijenu izbjei ono što bi se sljedee dogodilo da je rekao gdje se crna kutija nalazi, a
to je da bi je vojni meteorolog zaplijenio te zbog toga Vito ne bi mogao završiti igru
koju je zapoeo.
Ponekad mali detektivi, kako bi riješili zagonetni sluaj i pomogli drugima,
moraju ii u ekstremnost. U tom trenutku oni previše ne razmišljaju o posljedicama
svojih postupaka. Na neki nain i sami postaju prekršitelji zakona, no, u njihovom
sluaju, odrasli ih ne kanjavaju niti im za to prigovaraju. Prikazat e se primjeri
takve ekstremnosti u nekim romanima.
Voa TKKG druine Tarzan i njegov prijatelj Knedlica iz romana Strah u 9.a
Stefana Wolfa provaljuju u šupu gospodina Seibolda da bi prikupili dokaze o krai
automobila i bandi koja stoji iza nje. Demontirajui bravu depnim noiem, u šupi
pronalazi automobile za koje su proitali u novinama da su ukradeni. Tarzan je
pomislio: „… Nije mu bilo lako, no morao se odluiti za nasilnu provalu. Nije bilo
druge mogunosti, inae je sve bilo uzalud.“ (Wolf, 2000: 150).
Dvoje prijatelja, Brankica i Sreko, iz romana Neman u gradskom parku
(1995) autorice Maje Gluševi provaljuje kroz prozor i ulazi u Kneevu kuu.
eljeli su pronai osobu ije je ime pisalo na razglednici koju su pronašli. U kui su
zatekli starca koji nije mogao biti sumnjivac jer nije njegovo ime pisalo na
razglednici.
Djeak Rudi u Tajni graditelja straha Hrvoja Kovaevia takoer provaljuje
u kuu kao lopov. Pomislio je da bi trebao pozvoniti i razgovarati s osobom koju je
22
elio posjetiti. No, pitao se „Što ako mu ta osoba ne bi otvorila vrata?“ (Kovaevi,
2004: 170). Stoga se popeo na orah i ušao u kuu kroz prozor.
Igrajui se detektiva, uloge koju smatraju ozbiljnom, djeca uivaju. Osjeaju
se vanima kada znaju da su upravo oni ti koji doivljavaju nešto posebno. Istinski se
unesu u igru i vole priati o svojim uspjesima.
Autorica Maja Gluševi u Nemani u gradskom parku predoila je kako se
detektiv Sreko silno zabavlja igrajui se detektiva. Sreko je volio smišljati planove
i provoditi vrijeme izvan kue u akciji traenja i otkrivanja novih tragova. Svidjelo
mu se kada je svoje mišljenje i znanje o detektivima mogao priati drugima, iako ga
oni ponekad nisu slušali.
Kada je druina u školi donijela odluku da Karsten, lik iz romana 4 ½
prijatelja, postane dio detektivske druine te poslije škole sudjeluje u dogovorima o
prvim planovima kako nai blago, Karsten je bio toliko uzbuen da je jedva doekao
da škola završi. Znao je da to nikako ne moe biti obian dan i pomislio: „… Na
kraju krajeva, ovo nije bio obian dan. Razmišljao sam kako postoje dani koji ušljivo
zaponu, a onda postanu genijalni.“ (Friedrich, 2004: 39).
Djeca uglavnom imaju svoj ustaljen ritam svakodnevice: vrijeme koje
provode u školi, vrijeme kada pišu domae zadae, odlaze u kino ili posjeuju
muzeje, gledaju televiziju, slušaju glazbu, drue se sa prijateljima. Posebno vano
vrijeme u takvom rasporedu jest vrijeme igre. Djeak Vito u romanu Tajna crne
kutije, Stefanie u 4 ½ prijatelja te Pero i Miro u Junacima prašnjavog tornja, vole
provoditi vrijeme igrajui igrice na raunalu. Djeaci iz romana Zagonetno pismo
Zlatka Krilia, Kištra, Traka i Silos te Koko i ohar iz Kušanova romana Ljubav ili
smrt (1987) vole provoditi vrijeme igrajui nogomet. Rudi iz Kovaevieve Tajne
graditelja straha i Karsten iz 4 ½ prijatelja Joachima Friedricha strastveni su itai.
Rudi voli itati horor prie za djecu, a Karsten stripove. U Pavliievu romanu
Trojica u Trnju Braco, Hrvoje i Tut drue se pored stare barake za koju znaju samo
oni. Tamo redovito odlaze kako bi vjebali pucanje iz Bracina pištolja.
Igra je sastavni dio djetinjstva. Bez igre djeca ne bi bila djeca, bez obzira što
se vrste igara razlikuju. Kakva god bila tematika, ideja ili sie nekog djejeg romana,
on na ovaj ili onaj nain integrira ili barem dotie fenomen djeje igre. Bez igre,
23
junaci djejeg krimia ne bi bili istiniti i uvjerljivi. To vrijedi za današnja ostvarenja
kao i za ona napisana prije stotinu godina (Zalar, 1983: 15).
4.3. Uloga odraslih u djejim krimiima
U djejim krimiima djeji likovi djeluju kao druina koja se igra odraslih. Za
njih je to stvarnost protkana njihovim zajednikim doprinosom i suradnjom ka
ostvarenju postavljenog cilja. Ipak, odrasli imaju vanu ulogu u djejim romanima.
Oni su uvijek negdje u blizini. Njihova se uloga osjea u vrijednostima koje su
prenijeli na djecu (Majhut, 2005: 231). U djejim krimiima odrasli likovi se
pojavljuju na razliite naine.
Jedan od naina na koji likovi odraslih egzistiraju u djejim krimiima jest da
se nau u ulozi negativaca. Direktori i vlasnici hotela iz Ronioca u magli Thomasa
Brezine nisu napravili propisane odvode za otpadne vode hotela do kanala koji je za
to bio predvien. Cijev otpadnih voda ronioci su usmjerili u oblinju rijeku koja je
povezana s ribnjakom. Ispuštanjem otpadnih voda u rijeku zagadio bi se ribnjak.
Kako nitko ne bi posumnjao emu slui ta cijev, krajeve su zamaskirali posebnim
zatvaraima. Jedne maglovite noi Roki je vidio ronioce na obali kraj ribnjaka. Nije
znao što su po mraku radili u ribnjaku te mu je to bilo sumnjivo. Bilo ga je strah da
su i oni vidjeli njega. Sakrio se u grmlje, no ronioci su ga pronašli. Uspio im je
pobjei, ostavivši u grmlju svoj bicikl. Ni ronioci nisu znali što je i koliko Roki
vidio. Zadrali su njegov bicikl i zaprijetili mu da e ga uništiti ukoliko nekome kae
što je vidio. Saznali su da je Roki, ipak, sve ispriao prijateljima te su uništili bicikl i
tajno sklonište druine.
U romanu Junaci prašnjavog tornja Nade Mihaljevi trojica muškaraca koji
su zatvorili druinu u toranj kapelice bavili su se krijumarenjem umjetnina. Jedan
od krijumara bio je susjed djeaka Pere. Tu je informaciju on podijelio s prijateljima
koji su je rekli policiji. To je bio kljuni trag od kojeg je krenula potraga. Ono što je
vano jest da je prepoznavanje Perina susjeda dovelo do razbijanja lanca krijumara
umjetnina. Policija je uhvatila ne samo trojicu muškaraca koji su zatoili druinu,
ve i šefa cijele organizacije i sve suradnike.
Tajna Gornjeg grada autora Tihomira Horvata donosi pak pohlepu odraslih.
24
Zlatar poznat po nadimku Profa, sa svoja dva suradnika Mrgom i Vidrom, elio je
informacije o zlatnom noviu koji mu je detektivska druina donijela na procjenu.
Mrga i Vidra predstavili su se najbrbljavijem lanu druine Mrvici kao osobe koje
rade u filmskom poduzeu te im je potrebna kua u kojoj se mogu snimati scene
maevanja, borbe ili pronalazak blaga. U zamjenu za informacije koje Mrvica ima o
blagu, obeali su mu mnoštvo kolaa i moguu ulogu u filmu. Namamljen
obeanjima, Mrvica im je izbrbljao sve što je druina otkrila. Prema Mrviinim
informacijama, Profa, Mrga i Vidra istraili su tunel u kojem se skrivalo blago. Plan
je bio da Profa uva strau u Tuškancu, a Mrga i Vidra e se sakriti u tunelu kada
djeca budu traila blago. eljeli su ga se domoi pod svaku cijenu. Bili su spremni
upotrijebiti i vatreno oruje da zadovolje svoju gramzivost.
Voa operacije krae automobila iz romana Strah u 9.a autora Stefana Wolfa
u svoj ilegalni posao uvlai dvojicu maloljetnika. Naredi im da okrenu razred protiv
svoje razrednice, njegove ene s kojoj je bio u procesu rastave. Stvar dodatno
eskalira kada otme vlastitog sina.
Kada odrasli ne mogu riješiti zloine niti uhvatiti krivce, u pomo priskau
djeje druine. Svojim informacijama i skupljenim dokazima pomau odraslima.
U Zagonetnom pismu Zlatka Krilia dvojica opasnih kriminalaca upadaju u
stanove. Predstavljaju se kao policija djeci koja su sama u prijepodnevnim satima i
odnose, kako im kau, „dokazni materijal“. Inspektor Vidovi hrabrio je Kištru da
doe u policijsku postaju kako bi prema njegovom opisu uz pomo fotorobota dobili
izgled kriminalca. Okupili su i nekoliko sumnjivaca i nadali se kako bi Kištra
jednoga od njih mogao prepoznati. Inspektor Vidovi je vjerovao djeaku, poštivao
njegove rijei i dokaze. Kada je Marina nazvala Kištru i otkrila mu tko su kriminalci
te da e za nekoliko trenutaka biti na njezinim vratima, Kištra je nazvao inspektora
Vidovia koji mu je povjerovao. Odrasli policajci i djeja druina zajedno su uhvatili
kradljivce.
U djelu Junaci prašnjavog tornja Nade Mihaljevi policajci na tajnom
zadatku, Euridika i Valerij, nadzirali su sve za koje su sumnjali da se bave
krijumarenjem te su primijetili da druina nešto zna i da ima neke informacije.
Svoje informacije o osumnjienima dijele s lanovima djeje druine. Oni su im bili
potrebni da bi razbili lanac krijumara. Policija nije mogla dokuiti tko je glavni šef
25
bande krijumara umjetnina. Profesor Zlatko sluajno je na sajmu antikviteta kupio
stari rimski novi koji je bio povezan s nekom porukom jednog od krijumarskih
skupina. Krijumari su mislili da je i Zlatko povezan s nekim krijumarskim lancem,
kao oni s kojima se drui i razgovara. Zlatko je Perin profesor u školi pa su
pretpostavili da su i Pero i njegovi prijatelji dio nekog krijumarskog lanca.
Inspektor Miji iz djela Miron u škripcu Ante Gardaša treba Matildinu
pomo. Matilda je bila prisiljena, zbog prijetnje smru i ozljeivanju njezina mlaeg
brata, prenijeti kokain iz Osijeka u Zagreb. Osoba koja je prijetila Matildi samo je
mala karika u trgovanju drogom. Da bi uhvatili njegova poslodavca, Matilda treba
prenijeti kokain u Zagreb, a policija je obeaje nadzirati. U sluaju otmice lanova
druine djeak Dingo slijedio je otmiare i policiju odveo na mjesto gdje su bili
zatoeni.
Bez odraslih osoba djeji svijet ne bi mogao opstati. Djeca ne mogu bez
odraslih. U skladu s time, uloga odraslih u djejim krimiima nije samo da
preuzimaju uloge negativaca. Odrasle osobe iju pomo djeca sama potrae, s time
da to naješe nisu njihovi roditelji, jesu one za koje djeca znaju da e ih saslušati, da
im nee lagati i da e biti ravnopravni bez obzira na godine. Zanimljiv je upravo taj
odnos povjerenja i prijateljstva, pa i emocionalnog oslonca što ga odrasli lik prua
djeci, istie Zima (2011: 159).
U Horvatovoj Tajni Gornjeg grada druina se tako obraa za pomo
profesoru arheologije. Djeca su zakljuila da bi njegovo znanje i strunost mogle
pomoi u daljnjem rješavanju sluaja. Svjesni su injenice da im tajne o prošlim
vremenima mjesta u kojemu ive, moe pomoi razotkriti samo osoba koja o tome
ponešto zna. Druina je redovito nazivala profesora i izvještavala o svakom novom
otkriu. Znali su da im na taj nain profesor moe pomoi u daljnjem postupanju i u
zajednikoj odluci što dalje treba napraviti.
Druina iz Gardaševa romana Duh u movari, u traganju za lovokradicama i
raskrinkavanju bijeloga duha o svojim sumnjama i tragovima obavještavala jesu
predsjednika lovakog društva. U njega su imali povjerenje, nadajui se da e
saslušati svaku njihovu teoriju i pomoi im. Jednako tako predsjedniku je druina
dala informacije koje su mu pomogle u slaganju slagalice vlastitih sumnji.
26
Sasvim nepoznata osoba – doktor – pokazala se kao osoba od povjerenja koja
je pomogla druini kako bi uhvatili pljakaše banke u djelu Trojica u Trnju Pavla
Pavliia. Doktor je sluio samo kao posrednik izmeu trojice djeaka. Jednoga, koji
je nestao, i dvojice koji su ga traili. Iako doktor nije mogao znati je li posrijedi neka
njihova igra ili djeaci misle ozbiljno, nije postavljao previše pitanja, ve im je
pomogao.
Djeji likovi u djejim krimiima zagonetke rješavaju vrlo uspješno. U
procesu njihova rješavanja mnogo puta im ipak trebaju i informacije do kojih ne
mogu doi bez pomoi svojih roditelja.
Detektivska druina iz Tajne Gornjeg grada Tihomira Horvata pronašla je
tako dnevnik s inicijalima F. K. u Mislavovoj kui koju je Mislavov otac kupio od
jedne starice. Da bi otkrili tko se krije iza tih inicijala, morali su saznati prijašnje
vlasnike. Mislav je od svog oca dobio informaciju o broju estice kue i uputu za
odlazak na Opinski sud i gruntovnicu. Djeaci su tako dobili podatke o bivšim
vlasnicima. Iako roditelji djeaka nisu uinili mnogo, bez tih prvih informacija
druina ne bi mogla otkriti kome je pripadao dnevnik.
Kada Miron, detektiv iz Gardaševa Mirona u škripcu nije dobio traenu
informaciju – prezime djevojke u Centru za socijalni rad, ocu je ispriao kako je sreo
uplakanog djeaka kojem je nestala sestra. elei mu pomoi, potraio je informacije
u Centru, no nije ih dobio. Saslušavši djeaka, otac je nazvao svog prijatelja koji je
ravnatelj Centra za socijalan rad i dao Mironu prezime djevojke i djeaia te
informaciju odakle dolaze, što je bilo kljuno za pokretanje cijele detektivske prie.
Daffi u Roniocima u magli Thomasa Brezine nagovorila je svoju majku da
njen roendan proslave u hotelu „Kuhlmann“ zajedno s lanovima druine. Proslava
roendana bila je paravan za ulazak u hotel gdje ih je doveo posljednji trag koji su
pronašli. U hotelu, na roendanskoj proslavi, cijeli se misterij rasvijetlio i krivci su
uhvaeni.
… Djeji likovi preuzimaju glavnu ulogu u pokretanju i razrješenju zapleta, oni
odluuju u kojoj e mjeri prihvatiti ponuenu pomo odraslih i oni na kraju primaju
zasluge za uspješno riješene fabularne zagonetke. (Zima, 2011: 171)
27
4.4. Naracija temeljena na napetosti i pustolovnosti
Rješavanje misterija je avantura: dinamina igra grupe djece koja ih izvlai iz
svakodnevice. Organizirano slijeenje tragova koji vode do dokaza slaui dio po dio
mozaika rješavanja sluaja. U djejim krimiima dobro osmišljena fabula pobuuje
radoznalost i napeto išekivanje što e se sljedee dogoditi. U središtu se nalazi
napeti dogaaj koji iskae iz svakodnevice – pustolovina/pustolovnost. Crnkovi i
Teak navode:
Avantura ili pustolovina je dogaaj koji izlazi iz okvira obinog ili
svakodnevnog ivota. On ukljuuje u sebi u raznim omjerima neobinost,
novost, opasnost, ima srh zabranjenog, famu nedostinog i stoga privlanog, trai
poveanu sposobnost, fiziku i psihiku, prua izazov, nagrauje sreom
(Crnkovi i Teak, 2002: 30).
Stavljajui kriminalistiki roman u kontekst pustolovnog (avanturistikog)
romana, Mandi objašnjava kako krimi danas više ne poznaje granice, ni u ivotu ni
u spisateljstvu, jer su se granice anrova toliko ispremiješale, da – uz neke uvjete –
ak i pustolovine u divljini mogu biti i jesu prvorazredni krimi (Mandi, 2015: 153).
Svakodnevica razbija napetost. O autoru djela ovisi kada i kako e iskoiti iz
tog okvira i pobuditi napetost kod itatelja.
Djelo Neman u gradskome parku autorice Maje Gluševi, poinje jednim
dosadnim kišnim danom i odlukom djevojice Brankice da nabavi psa. Njenog psa
okrive da napada druge pse. Misterija poinje kada je pas vien u parku da napada
psa s kojim se prije igrao, a on je zapravo bio u kui jer je u to vrijeme Brankica bila
u kinu. itatelj se dri u napetosti jer se pokušava rasvijetliti situacija kako pas moe
biti na dvama mjestima u isto vrijeme. Jedan zviduk na koji je, navodno, njen pas
Bucko prestao s napadom, jedan strip i jedna razglednica bili su tragovi koji su
vodili do djeaka Janka Kneza i rješavanja misterije. Djeak je imao psa iz istog
legla kao i Brankiin Bucko, a kojeg je trenirao da napada pse.
Napetost u djelu Junaci prašnjavog tornja Nade Mihaljevi gotovo je stalna.
Tajanstveni papirii – poruke, psi pred kunim vratima, omotnica s kartom, hrast
galenjak, figurica lava, telefonski poziv… Sve je to vješti, mali detektiv Pero trebao
28
povezati i riješiti zamršen sluaj krae antikviteta. Dinamiku i napetost pojaava
pojava likova u prii koji Peri pomau riješiti sluaj: profesor Zlatko, prijatelj Miro,
njegova majka, knjiniarka Euridika, djevojica Katalena te na koncu policajac
Valerij. Paralelno, uz odgonetavanje poruka s papiria, Pero i djeji likovi trae
profesora Zlatka koji je misteriozno nestao. Dinamici radnje svakako pridonose i
razna mjesta koja je druina trebala posjetili: samostan u Jastrebarskom, gradska
knjinica, galerija, Stubaki.
Strah u 9. a Stefana Wolfa zapoinje kada glavni lik i voa druine Tarzan
kasni na poetak školskog sata. Na putu zamalo sruši uplakanu uiteljicu –
pripravnicu Müller-Borello, zvanu Mübo. Taj nas dogaaj nikako ne moe pripremiti
na avanturu koja oekuje lanove Tarzanove drube: razbijene prozore, krau
bicikla, duan automobilskih guma, bandu koja krade automobile, mafijaša Borrella,
školske nasilnike, bakreni privjesak, otmicu djeteta. Briljantnim akcijama Tarzan,
Knedlica, Karl i Gaby pokušavaju raskrinkati lanove bande koja radi za Borrella i
pomoi Mübo da se suprotstavi nasilnicima u svom razredu, Detlefu Bettgeu i
Joachimu Drechselu. Svojim ponašanjem oni potiu cijeli razred na bezobrazno
ponašanje. Dinamici doprinosi povezanost likova u dvije paralelne radnje. Naime,
dvojca nasilnika rade i za bandu koja krade. Mafijaš Borrelli je bivši suprug Mübo
koji je naredio razbijanje prozora te oteo njihovog sina. Druina pomae policiji
uhvatiti Borrellija, razbija bandu kradljivaca te uspostavlja mir u razredu uiteljice
Mübo.
Djeja pustolovina usmjerena je plemenitom cilju, to jest hvatanju prekršitelja
zakona (eko, 2008: 69). Oni su junaci jer iskazuju u romanima svoje vrijednosti u
mišljenju, organizaciji i izvoenju nekog pothvata, odnosno kreu u pustolovine –
bilo da je to uloviti lopova, nai izgubljenog prijatelja ili otkriti tajnu (Crnkovi i
Teak, 2002: 28).
Djeji likovi u djejim kriminalistikim romanima nalaze se u ulozi malih
detektiva jer to sami odabiru. Oni se kroz pustolovine mijenjanju, pokazuju svoje
sposobnosti, razvijaju vještine i jaaju samopouzdanje. Detektiv Rudi u
Kovaevievoj Tajni graditelja straha, riješivši zagonetku, postaje samouvjereniji.
29
4.5. Jezik i stil
Suvremeni djeji krimi obiljeava saetost naracije u ijem je središtu neka
kriminalna radnja ili zloin. Prilagoenost dobi itatelja ogleda se kroz jasnou u
praenju postepenog i napetog otkrivanja tragova poinitelja. U svim do sada
spomenutim romanima moe se uoiti jednostavnost jezika u kojem prevladavaju
kratke i lako itljive reenice. Iz sljedeih djela: Duh u movari Ante Gardaša, Tajna
Gornjeg grada Tihomira Horvata, Tajna graditelja straha Hrvoja Kovaevia,
Ljubav ili smrt Ivana Kušana i Trojica u Trnju Pavla Pavliia, izdvojit e se
nekoliko primjera posebnosti piševog rjenika, argona i humora.
Ivan Kušan je u Ljubavi i smrti simulirao autorstvo romana od strane samog
glavnog lika, Koka. Tada nas ne iznenauje znaajno zastupljen argon, svojstven
svakodnevnom izriaju djece te dobi. Moe ga se pronai gotovo na svakoj stranici, a
ovo su samo neki od primjera: Kvatri, faširano, kefa, sfrkati, škvadra, išku, fornije,
fakat. I mnogi drugi autori koriste argon da bi se pribliili svojim itateljima. Tako
u Tajni graditelja straha autora Hrvoja Kovaevia nalazimo: „… − Stari i ja
spavamo kao topovi, a stara ovih dana pije nekakve tablete.“ (Kovaevi, 2004: 18).
argon uglavnom ima funkciju govorne karakterizacija lika. Takav je primjer,
recimo, iz Tajne Gornjeg grada Tihomira Horvata: „− Ima tu puno stare krame –
dometne Mrvica. – Trebali bute tri kamiona da to otpelate na Hreli.“ (Horvat, 2008:
15). Dijalozi, dakako, osim u argonu ili na standardu, mogu biti i na dijalektu.
Ovdje e takoer posluiti primjer iz Horvatova romana Tajna Gornjeg grada: „ −
Jo', što je lipo!“ (Horvat, 2008: 14).
Iako je krimi u odrasloj knjievnosti naelno jedan od ozbiljnih anrova, u
djeje krimie njihovi autori nerijetko unose nenametljiv humor. O vanosti humora
u djejim krimiima piše i Pavao Pavlii. Pavlii istie da je humor tu da smanji
napetost kako bi ona poslije mogla postati još vea. Isto tako, humor ini itanje
ugodnijim.
Neki su detektivi i neki njegovi pomonici skloni humoru, pa zato u
romanima nalazimo njihove duhovite opaske o drugim likovima, o društvenim
odnosima ili o svijetu i ivotu uope. Junaci romana uspostavljaju humoristian
odnos samo prema sporednim stvarima u prii (i prema sebi, onoliko koliko su neke
30
od njihovih vlastitih osobina smiješne), a nikako prema samoj istrazi i prema njezinu
smislu (Pavlii, 2008: 146-147).
Govorei o djejim krimiima, Hranjec navodi da je djeji (suvremeni)
knjievnik shvatio da mladoga itaa nee prigrliti docirajuom knjigom nego onom
u kojoj e uivati. To e izmeu ostalog znaiti – onom nad kojom e se smijati
(Hranjec, 2000: 99-100). U nekim romanima humora ima „na bacanje“ dok se u
drugima pojavljuje relativno umjereno, no opet dovoljno.
Roman Ljubav ili smrt Ivana Kušana obiluje humorom. To nisu samo
argonski izrazi ili umjereni vulgarizmi, ve vrlo esto i dosjetke glavnog junaka
koje granie s nonsensom: „Zlatko se posve povukao i ita samo neke tune knjige.
Onu koju sada ita zove se »Jadi mladoga vrtlara«“ (Kušan, 2014: 34), „Mirko
Koman je nešto zapisivao u notes, a Reksi je reao, tele pasee“ (Kušan, 2014: 69), „
– Ser Vantes kae da je svaka prava ljubav nesretna – rekao sam hrabro iako nisam
nikada itao »Prohujalo s Viktorom«.“ (Kušan, 2014: 77), „Rekao mi je, na
španjolskome, da se taj nain zove tele-opatija, a znanost da se zove parna
psihologija.“(Kušan, 2014: 89) te mnoge druge izjave. U djelu Tajna Gornjeg grada
Tihomira Horvata zamjeuje se i humor roditelja koji granii s dozom sarkazma: …
− Njegovo velianstvo princ Mislav izvolijevalo je ustati. Zar tako rano? Tek je osam
sati! Majka i ja imamo ast zaeljeti vam dobro jutro! (Horvat, 2008: 8). Humor pak
u romanu Tajna graditelja straha Hrvoja Kovaevia aludira na zanimanje policajca.
Svatko je u svom ivotu uo nekoliko viceva ili pošalica na raun policijskog
zanimanja, što, dakako, ne mora znaiti i njihovo omalovaavanje.
Djeje krimie uz jednostavnost jezika krase i saeti opisi koji su izrazito
slikoviti. Autori bogato opisuju prostorije i mjesta koje itatelju daju privid
stvarnosti. Ante Gardaš u romanu Duh u movari donosi: „Blagovaonica bijaše
namještena duguljastim hrastovim stolovima postavljenim uza zid, s masivnim
klupama sa svake strane stola. Klupe su imale visoke naslone, koji su istodobno
sluili i kao pregrade izmeu stolova. Na zidovima je bilo mnoštvo slika s motivima
iz lova i ribolova. Sa stropa je visio masivan svijenjak od isprepletena jelenskog
rogovlja, kovana eljeza i bakra…“ (Gardaš, 2011: 24). Pavlii pak u Trojici u
Trnju piše: „Ulica je bila tiha, premda dosta široka. Sve su kue u njoj bile prizemne,
i sve su imale male, lijepo ureene vrtove sa salatom i lukom. Ponegdje je raslo
31
stablo jorgovana. Prozori su bili otvoreni i vidjele su se obine sobe. Djeca su se
igrala na ulici.“ (Pavlii, 2002: 28).
U svoju mistinu priu Tajna graditelja straha Kovaevi je unio elemente
fantastike. Osebujno opisuje lika Drageca, pijanca koji radi poslove za Komornika i
Gospodara, a maskira se kao misteriozno bie: „… udovište je imalo duge, oštre, na
vrhovima krvave nokte; šešir je zaklanjao šiljaste uši, nadlanice koje su mu izvirivale
iz rukava bile su dlakave kao u majmuna, pri hodu se udno njihao kao da u cipelama
nema stopala koja bi mu osiguravala sigurniju ravnoteu.“ (Kovaevi, 2004: 154).
Frazemi su zanimljiv i „otkaen“ nain izraavanja likova u pojedinim
situacijama. U romanu Tajna Gornjeg grada nalazimo: „Osvrne se po sobi. Kao da
je bomba pala.“ (Horvat, 2008: 8), Hrvoje Kovaevi Tajna graditelja straha: „… i
prebio ga kao vola u kupusu.“ (Kovaevi, 2004: 18), „− Vrag e ga znati.“
(Kovaevi, 2004: 65), Pavao Pavlii u Trojica u Trnju: „… on je gluh kao top.“
(Pavlii, 2002: 17), „ − A, vrag bi ga znao…“ (Pavlii, 2002: 22) i „… drite jezik
za zubima.“ (Pavlii, 2002: 119).
Suvremeni, leeran stil ponekad ukljuuje i poneke posuenice ili tuice,
osobito anglizme. U romanu Tajna Gornjeg grada Horvat se slui anglizmima:
„… U svom malom ali brzom svemirskom brodu "Victory"… (Horvat, 2008: 7), „ –
Hoeš li "Cornflakes"? – upita.“ (Horvat, 2008: 9), …Mislav zastane pred akvarijem.
Desetak barbusa, nekoliko gupyja i par crnih black-molyja…“ (Horvat, 2008: 12),
ak se i u imenu jednog poglavlja javljaju engleski izrazi - „Batman i Beast Master
na opinskom sudu“. Anglizme koristi i Kušan u romanu Ljubav ili smrt: sister
(sestra), okej (dobro, u redu), off-side (sa strane), swan (labud).
Iako su vulgarizmi i psovke sastavni dio rjenika odraslih te ih kao takve
nalazimo u knjievnim djelima za odrasle, ukljuujui i u krimiima, u djejim
krimiima oni gotovo da i nisu prisutni. Sporadino, meutim, nalazimo i takve
primjere. Primjerice, u Tajni graditelja straha autora Kovaevia nalazimo: „Oko
tebe se dogaaju sve sama sranja! Bolje je izbjegavati te!“ (Kovaevi, 2004: 110),
Ljubav ili smrt autora Ivana Kušana „… Oko mene su se cerekale budale.“ (Kušan,
2014: 13).
32
standardnom knjievnom jeziku, s veim ili manjim uplivom argona, dijalektizama,
tuica. No, ti se romani razlikuju stilom pisanja, tonije, dozom humora koju koriste,
specifinim autorskim rjenikom, atmosferom i tonom.
33
Knjievniku Edgaru Allanu Poeu moemo zahvaliti za kreiranje novog anra:
kriminalistikog romana – krimia. Njegova su djela kasnije utjecala na mnoge
knjievnike kriminalistikog opusa. Bilo je samo pitanje vremena kada e pisci
prepoznati trenutak i napisati djeji krimi. U okviru njemake djeje knjievnosti
takvim se autorom, smatra Erich Kästner koji je svojim djelima utjecao na mnoge
druge, poput Thomasa Brezine, Joachim Friedricha i Stefana Wolfa.
S vremenom, javljaju se i predstavnici krimia u hrvatskoj djejoj
knjievnosti, Ivan Kušan i Milivoj Matošec. Nesumnjivo je da se njihov utjecaj širi i
na današnje knjievnike, primjerice, na Pavla Pavliia, Nadu Mihaljevi, Hrvoja
Kovaevia ili Tihomira Horvata. Oni su predstavili kolektivni lik, djeju
detektivsku druinu kao glavnog pokretaa radnje gdje je naglašena prednost
sloenog djelovanja u druini. U detektivsku su druinu uveli enske likove koji
zajedno s djeacima uranjaju u detektivsku pustolovinu. Realistinom fabulom
prikazali su odnose izmeu djece, njihov nain meusobnog sporazumijevanja te
odnos s odraslima.
Svaki kriminalistiki roman mora biti uvjerljiv, napet, mora upuivati na
tone tragove zloina i rasvijetliti poveznicu s prijašnjim dogaajima koji su
prethodili sluaju. Specifinost djejih suvremenih krimia je veliina zloina i
detektivska uloga djece. Zapleti, odnosno kriminalna radnja djejih krimia veinom
su potraga za blagom ili hvatanje zloinaca u pljaki, a ne stravina ubojstva ili
slina teška i krvolona kriminalna djela.
Kada je rije suvremenim djejim krimiima, njihovo je temeljno obiljeje da
se u njima djeca pojavljuju kao protagonisti u ulozi detektiva, prema vlastitom
odabiru i odluci. Kod djejih krimia vrlo vaan segment je djeja igra. Djeca se
igraju detektiva dok rješavaju zagonetku, igrom istrauju tragove zloina, stvaraju
hipoteze, sve dok ne riješe zagonetku. Od igre u djejem kriminalistikom romanu
zapravo sve i poinje. Djeji likovi „igraju se“ odraslih na specifian nain. Oni
djeluju kao druina u kojoj vrijede zasebna pravila. Njihov uspjeh u postizanju
plemenitog cilja rezultat je razgovora, radoznalosti, logikog zakljuivanja,
domišljatosti, mašte i elje za pustolovinama. Svatko je, unutar takve druine,
34
redovito specifian po neemu. Svatko ima priliku iskazati se sa svojim vještinama i
sposobnostima, ali i osobinama. Kod nekih romana i likova to je izraeno više, a kod
nekih manje. Djeca sama donose odluke u kojoj mjeri i kada e prihvatiti pomo
odraslih. Takoer, djeca kao detektivi uglavnom su skromni i za svoje hrabre
pothvate ne oekuju nagrade.
Djela suvremenih djejih krimia autora iz razliitih nacionalnih knjievnosti
imaju, uz pojedinana, zajednika obiljeja jezika i stila. Uoavaju se kratke i lako
itljive reenice te dominantna i funkcionalna uporaba standardnog knjievnog
jezika. Dakako, svaki roman ujedno je i pokazatelj odreenog individualnoga stila
koji se oituje, primjerice, kroz nain uporabe i/ili doziranje humora, specifian
vokabular u prezentiranju pojedinih karaktera i slino.
Mogue je pretpostaviti da je rije o anru koji e i dalje pobuivati
spisateljsku i itateljsku pozornost, moda upravo iz razloga koji navodi Mandi – jer
je rije o svojevrsnoj „igri ogledala koja se protee u beskraj, a oarava svakoga koji
voli munuti glavom“ (Mandi, 2015: 16). Upravo potonje, poticanje na razmišljanje
i logiko povezivanje, kljuno je obiljeje i glavni adut krimia.
35
LITERATURA
Primarna:
1. Brezina, T. (1998). Ronioci iz magle. Split: Marjan knjiga d.o.o.
2. Friedrich, J. (2004). 4 ½ prijatelja. Zagreb: Znanje.
3. Gardaš, A. (2011). Duh u movari. Zagreb: Alfa.
4. Gardaš, A. (2006). Miron u škripcu. Zagreb: Alfa.
5. Gluševi, M. (1995). Neman u gradskom parku. Zagreb: Mosta.
6. Horvat, T. (2008). Tajna Gornjeg grada. Varadin: Katarina Zrinski d.o.o.
7. Kovaevi, H. (2008). Tajna crne kutije. Zagreb: Znanje.
8. Kovaevi, H. (2004). Tajna graditelja straha. Zagreb: Znanje.
9. Krili, Z. (2005.) Zagonetno pismo. Zagreb: Alfa.
10. Kušan, I. (2014). Ljubav ili smrt. Zagreb: Znanje.
11. Mihaljevi, N. (2008). Junaci prašnjavog tornja. Zagreb: Znanje.
12. Pavlii, P. (2002). Trojica u Trnju. Zagreb: Znanje.
13. Wolf, S. (2000). Strah u 9.a. Split: Knjigotisak.
Sekundarna:
1. Breši,V. (1994). Novija hrvatska knjievnost. Rasprave i lanci. Zagreb:
Nakladni zavod Matice hrvatske.
2. Crnkovi, M., Teak, D. (2002). Povijest hrvatske djeje knjievnosti od
poetaka do 1955. godine. Zagreb: Znanje.
3. Dikli, Z., Teak, D., Zalar, I. (1996). Primjeri iz djeje knjievnosti. Zagreb:
DiVi.
4. Fumi, M. (2015). Kneginja iz Petrinjske ulice – prvi kriminalistiki roman.
Jat vol. 1, br. 2. 170-183 Na:
https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=204303
(pristupljeno: 1. rujna, 2018.).
5. Hranjec, S. (2004). Djeji hrvatski klasici. Zagreb: Školska knjiga.
6. Hranjec, S. (2000). Smijeh djeje hrvatske knjievnosti. Varadinske toplice:
Tonimir.
7. Koruga, D. (2005). Kriminalistiki roman. Drvo znanja, vol. 9, br. 85. 54-59.
Hrvatska knjievna enciklopedija. Skupina autora (2010). UR: Velimir
Viskovi. Zagreb: Leksikografski zavod „Miroslav Krlea“ Sv. 2 GI-Ma.
9. Lasi, S. (1973). Poetika kriminalistikog romana. Pokušaj strukturalne
analize. Zagreb: Liber.
10. Mahmutovi, A. (2013). Znaaj igre u socijalizaciji djece predškolskog
uzrasta. Metodiki obzori: asopis za odgojno-obrazovnu teoriju i praksu vol.
8, br. 18 21-33.
(pristupljeno: 14. rujna, 2018.).
11. Majhut, B. (2005). Pustolov, siroe i djeja druba: hrvatski djeji roman do
1945. Zagreb: FF press.
12. Mandi, I. (2015). Principi krimia: Konture jednog trivijalnog anra.
Zagreb: V.B.Z. d.o.o.
knjievnosti. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo.
14. Pavlii, P. (2008). Sve što znam o krimiu. Zagreb: Ex libris.
15. Solar, M. (1995). Laka i teška knjievnost. Predavanja o postmodernizmu i
trivijalnoj knjievnosti. Zagreb: Matica hrvatska.
16. Solar, M. (1997). Suvremena svjetska knjievnost. Zagreb: Školska knjiga.
17. Solar, M. (2007). Knjievni leksikon. Pisci. Djela. Pojmovi. Zagreb: Matica
hrvatska.
18. Sušanj, D. (2009). Sherlock Holmes. Velika Britanija net. : All Things
Brittish Na: http://www.velikabritanija.net/2009/12/27/sherlock-holmes-the-
19. Špoljari, K. (2012). Likovi detektiva u romanima Agathe Christie
(usporedba Herculea Poirota i Miss Marple). Završni rad. Osijek Na:
https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos:1693/preview
(pristupljeno: 6. rujna, 2018.).
20. Zalar, I. (1983). Djeji roman u hrvatskoj knjievnosti. Zagreb: Školska
knjiga.
21. Zima, D. (2011). Krai ljudi: povijest djejeg lika u hrvatskom djejem
22. eko, K. (2008). Pustolovni djeji roman. ivot i škola vol. 54, br. 19. 65-78.
Na:
38
ivotopis
Nika Milolaa, roena je u Rijeci 24. sijenja 1992. Do 14. godine ivi u
Opatiji. Upisuje se u Osnovnu školu „Rikard Katalini Jeretov“ koju polazi do
završetka 7. razreda. 2005. godine seli u grad Varadin i u II. Osnovnoj školi
Varadin polazi i završava 8. razred. 2006./2007. školske godine upisuje srednju
Poljoprivrednu i veterinarsku školu Arboretum Opeka Vinica, smjer veterinarski
tehniar. 2013. godine upisuje se na Uiteljski fakultet – Odsjek u akovcu,
Sveuilišta u Zagrebu, smjer studij razredne nastave, modul odgojne znanosti.
Tijekom petogodišnjeg studiranja u sklopu struno-pedagoške prakse u
Osnovnoj školi „Franjo Serta Bednja“ uz obavezne zadatke pomae kao koreograf
plesnoj grupi uenica od 1. do 4. razreda.
39
Izjava o samostalnoj izradi rada
Ja, Nika Milolaa, izjavljujem da sam ovaj diplomski rad na temu Suvremeni djeji
krimi izradila samostalno uz vlastito znanje, pomo strune literature i uz
mentorstvo izv. prof. dr. sc. Andrijane Kos-Lajtman.
Potpis:
2.3. Obiljeja kriminalistikog romana
3.1. Zaetnici svjetskog i hrvatskog djejeg krimia
3.2. Obiljeja djejeg kriminalistikog romana
4. ANALITIKI PRISTUP SUVREMENIM DJEJIM KRIMIIMA
4.1. Djeja druina u suvremenim djejim krimiima
4.2. Elementi igre u suvremenim djejim krimiima
4.3. Uloga odraslih u djejim krimiima
4.4. Naracija temeljena na napetosti i pustolovnosti
4.5. Jezik i stil