SUŠTINA ISLAMSKE CIVILIZACIJE - Ismail Raji al-Faruqi

Ismail Raji al FaruqiSUTINA ISLAMSKE CIVILIZACIJENASLOV IZVORNIKAThe Essence of Islamic CivilizationIZDAVACentar za napredne studije, SarajevoTel.: 033 716 040; Fax: 033 716 041Email: [email protected]; www.cns.baSarajevo, 2015. Copyright Centar za napredne studije, SarajevoPRIJEVODAhmet AlibaiUREDNIKMunir MujiLEKTORHurija ImamoviDTPSuhejb Djemaili

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo 28:008 Al-FARUQI, Ismail Raji Sutina islamske civilizacije / Ismail Raji al Faruqi ; [prijevod Ahmet Alibai]. - Sarajevo : Centar za napredne studije, 2015. - 44 str. : ilustr. ; 21 cm Prijevod djela: The essence of Islamic civilization. - Bibliografija i biljeke uz tekst. ISBN 978-9958-022-21-0I. Al-Faruqi, Ismail Raji vidi Al-Faruqi, Ismail RajiCOBISS.BH-ID 22598918

SUTINA ISLAMSKE CIVILIZACIJEIsmail Raji al Faruqi

Sarajevo, 2015.

Ova knjiga objavljena je uz podrku Meunarodnog instituta za islamsku misao (IIIT).

5PREDGOVORMeunarodni institut za islamsku misao (IIIT) ima veliko za-dovoljstvo predstaviti vam djelo Ismaila al Faruqija Sutina islamske civilizacije iz edicije Occasional Paper 21. Prvobitno je ovo djelo objavljeno 1986, kao etvrto poglavlje u Kultur-nom atlasu islama Ismaila al Faruqija i Lous Lamye al Faruqi i inilo je dio monumentalnog i autoritativnog rada u kojem je predstavljen cjelokupni svjetonazor islama, njegova vjerova-nja, tradicija, institucije i mjesto u svijetu. Profesor Ismail Raji al Faruqi (1921-1986) je bio pale-stinsko-ameriki filozof, vizionar i autoritet u komparativnim religijama, veliki savremeni islamski uenjak ije obrazova-nje obuhvata itav spektar islamskih studija koje pokrivaju podruja historije, kulture, obrazovanja, meuvjerskog dija-loga, estetike, etike, politike, ekonomije i prirodnih nauka. Bez sumnje, al Faruqi je bio jedan od najveih muslimanskih naunika 20. stoljea. U ovom svom radu on irem itatelj-stvu izlae znaenje i poruku islama, s naglaskom na tevhid (jedinstvo Boga) kao sutinu, prvi i glavni princip koji islam-skoj civilizaciji daje njen identitet.

Meunarodni institut za islamsku misao (IIIT Interna-tional Institute of Islamic Thought) je osnovan 1981. i djelu-je kao glavni centar podrke naunim poduhvatima uteme-ljenim u islamskim nazorima, vrijednostima i principima. Program istraivanja, seminara i konferencija Instituta je u

proteklih trideset godina urodio objavljivanjem vie od etiri stotine naslova, na engleskom i arapskom jeziku, od kojih su mnogi prevedeni i druge velike jezike.Anas S. Al-Shaikh-Ali

Nauni savjetnik, Ured IIITa u Londonu

7SUSTINA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Nema nikakve sumnje da je sutina islamske civilizacije islam ili da je sutina islama tevhid, in potvrivanja da je Allah Je-dan, apsolutni, transcendentni Stvaralac, Gospodar i Ravna-telj svega to postoji. Ove su dvije fundamentalne premise jasne. Oni koji su pripadali ovoj civilizaciji ili su uestvovali u njenom stvaranju nikada ih nisu dovodili u pitanje. Tek od-nedavno misionari, orijentalisti i drugi interpretatori islama stavili su ih pod znak pitanja. Bez obzira kakav stepen obra-zovanja imali, muslimani su apodiktiki sigurni da islamska civilizacija ima sutinu, da je ta sutina spoznatljiva, da ju je mogue analizirati ili opisati i da je to tevhid.1 Predmet ovog poglavlja jeste analiza tevhida kao sutine, kao prvog odreu-jueg principa islamske civilizacije. Upravo je tevhid ono to islamskoj civilizaciji daje identitet, to povezuje sve njene konstitutivne elemente inei od njih jednu integralnu, organsku cjelinu koju nazivamo islamskom civilizacijom. Sutina islamske civilizacije u ovom sluaju tev-hid povezuje razliite elemente dajui im svoj osobni oblik. On ih reorganizira tako da se meusobno usklauju i skupno podravaju ostale elemente. Ne mijenjajui nuno njihovu na-rav, sutina transformira elemente koji ine jednu civilizaciju dajui im novi karakter konstitutivnih elemenata te civilizaci-je. Raspon transformacije moe varirati od blage do radikalne,

1 Vidi moje pobijanje orijentalista koji postavljaju pitanje da li islam uope ima sutinu, te da li je ona poznata, ili spoznatljiva, u The Essence of Religious Experience in Islam, Numen, 20 (1973), pp. 186-201.

8Ismail Raji al Faruqi

ovisno o tome koliko je sutina relevantna za razliite elemente i njihove funkcije. Ova relevantnost zauzimala je vidno mjesto u umovima muslimanskih posmatraa civilizacijskih fenome-na. To je razlog zato su tevhid uzeli za naslov svojih najvanijih djela, i zato su sve teme podvodili pod njegove skute. Oni su tevhid smatrali temeljnim principom, koji ukljuuje ili odreu-je sve ostale principe. Oni su u njemu nali vrelo, praizvor koji odreuje sve pojave islamske civilizacije. Tradicionalno i jednostavno kazano, tevhid je ubjeenje i svjedoenje da nema boga osim Boga. Ova kratka nijena izjava, da kraa biti ne moe, nosi najvea i najbogatija znae-nja cijelog islama. Ponekad je cijela jedna kultura, cijela jed-na civilizacija, ili cijela jedna povijest saeta u jednoj reeni-ci. To je zasigurno sluaj sa kelimom (izjavom) ili ehadetom (svjedoenjem) islama. Sva raznolikost, bogatstvo i povijest, kultura i nauk, mudrost i civilizacija islama saeti su u ovoj kratkoj reenici La ilahe illallah.

9TEVHID KAO SVJETONAZORTevhid je generalni pogled na stvarnost, istinu, svijet, prostor i vrijeme, i na ljudsku povijest. Kao takav, on sadri slijedee principe:

DvojnostStvarnost ine dvije rodne/generike vrste: Bog i ne-Bog; Stvoritelj i stvoreno. Prvi red ima samo jednog lana, Allaha, Apsolutnog i Svemogueg. Jedino je On Bog, Vjean, Stvoritelj, transcendentan. Nita nije kao On. On zauvijek ostaje apso-lutno jedinstven/unikatan i bez sudruga i pomonika. Drugi je poredak prostora i vremena, iskustva, stvaranja. On uklju-uje sve stvoreno: svijet stvari, biljke i ivotinje, ljude, dinne, meleke, nebo i Zemlju, Dennet i Dehennem, i sve njihovo bivanje (their becoming) od kada su postali. Dva poretka: Stvoritelja i stvorenoga posve su i apsolutno neuporedivi po svojoj biti, ili ontologiji, kao i po svome postojanju i ivotu. Nemogue je da se ikada jedan od njih sjedini, pomijea s drugim ili utopi u drugog. Niti Stvoritelj moe biti ontoloki transformiran tako da postane stvorenje, niti stvorenje moe nadii i transfigurirati sebe tako da na bilo koji nain ili u bilo kojem smislu postane Stvoritelj.22 U ovom smislu, poimanje tevhida razlikuje se od njegovog poimanja kod nekih

sufija i u nekim sektama hinduizma, gdje se realnost svijeta utapa u Boga, i gdje Bog postaje jedina realnost, jedini koji postoji. Po ovom shvatanju, nita stvarno ne postoji osim Boga. Sve drugo je iluzija; nestvarno je postojanje bilo ega osim

10

Ismail Raji al Faruqi

Idejnost (Ideationality)

Odnos izmeu dva reda stvarnosti jeste idejni po svojoj priro-di. Njegova referentna taka u ovjeku jeste sposobnost razu-mijevanja. Kao organ i spremite znanja, razumijevanje uklju-uje sve gnoseoloke funkcije memorije, imaginacije, logikog razmiljanja, posmatranja, intuicije, poimanja itd. Razumijeva-nje je podareno svim ljudima. Njihov dar dovoljno je moan da razumije volju Boiju na jedan ili oba slijedea naina: kada je ta volja izraena rijeima, direktno od Boga ovjeku, i kada je Boanska volja izvediva kroz posmatranje stvorenoga.3

Boga. Tevhid podjednako negira i antika egipatska, grka i taoistika poimanja, koja su dijametralno suprotstavljena onim indijskim. Po navedenim poimanjima, Stvoriteljeva egzistencija rasplinuta je u egzistenciju stvorenja ili svijeta. Dok je Egipat drao da je Bog sam faraon, i stabljika zelene trave to se u proljee pomalja iz zemlje, i rijeka Nil sa svojom vodom i koritom, i sunev disk sa svojom toplinom i svjetlom, grko-rimska antika drala je da je Bog svaki aspekt ljudske prirode ili osobe uvelian do stepena koji ga postavlja iznad prirode u jednom smislu, ali ga zadrava uroenim u prirodi u drugom. U svakom sluaju, Stvoritelj je pomijean (con-fused) sa Svojim stvorenjima. Pod utjecajem svoga sveenstva, kranstvo se udaljilo od tevhida kada je ustvrdilo da se Bog utjelovio u tijelo Isusa i kada je ustvrdilo da je Isus Bog. Jedinstvena odlika islama jeste to to naglaava krajnju dualnost / dvojnost i apsolutnu nespojivost Boga i svijeta, Stvoritelja i stvorenja. Svojim jasnim i beskompromisnim stavom u pogledu Boanske transcendencije, islam je postao jezgra semitske poslanike tradicije, koja zauzima zlatnu sredi-nu izmeu istonjakog (indijskog) pretjerivanja, koje nijee prirodu, i zapadnog (grkog i egipatskog) pretjerivanja, koje nijee Boga kao drugoga. 3 Ovaj princip ukazuje na apsolutni ontoloki jaz izmeu Boga i ovjeka, na ne-mogunost njihova ujedinjenja kroz utjelovljenje, obogovljenje ili sjedinjenje / fuziju. Princip, meutim, ne nijee mogunost komunikacije izmeu njih. Ustva-ri, ona je neodvojiva od poslanstva, ili komunikacije izmeu Boga i ovjeka kroz naredbe koje ovjek treba posluati. Ona takoer ne nijee mogunost komuni-kacije kroz intelekt ili intuiciju, kao kad ovjek posmatra stvorenja, razmilja o njihovom porijeklu i razlozima postojanja, zakljuujui da ona moraju imati svo-ga Tvorca, Kreatora i Gospodara, koji zasluuje da bude oboavan. Ovo je prostor ideacije (ideation) i razmiljanja. U konanoj analizi, upravo ovaj princip ontike odvojenosti Boga i svijeta odvaja tevhid od svih teorija koje obogovljuju ovjeka ili oovjeuju Boga, bile one grke, rimske, indijske, budistike ili kranske.

11

Sutina islamske civilizacijeTeleologija /Svrhovitost

Priroda kosmosa je teleoloka, tj. ona ima cilj, slui cilju koji je postavio njegov Tvorac, i to ini prema planu. Svijet nije stvoren uzalud ili iz igre.4 On nije produkt sluaja, slijepe sre-e. On je stvoren savrenim. Sve to postoji, postoji po sebi odgovarajuoj mjeri i slui odreenom univerzalnom cilju.5 Svijet je uistinu kosmos, ureeno stvaranje, a ne kaos. U njemu se volja Boija ostvaruje uvijek. Njegovi obrasci ostva-ruju se nunou prirodnog zakona. Jer, oni su ugraeni u samu narav stvari. Nijedno stvorenje osim ovjeka ne djeluje i ne postoji osim na nain koji je za njega odredio Stvoritelj.6 4 Na to ukazuju ajeti: ... za one koje i stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o stva-

ranju nebesa i Zemlje razmiljaju. Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sauvaj nas patnje u vatri! (3:191) i i neka je uzvien Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira velianstvenog! (23:116) 5 Kako se kae u ajetima: Daje ti se vremena! ree On (7:15). A kad im se kazuju ajeti Nai, koji su jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da e pred Nas stati: Do-nesi ti kakav drugi Kuran ili ga izmijeni! Reci: Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono to mi se objavljuje, ja se bojim, - ako budem neposluan svome Gospodaru , patnje na Velikom danu (10:5). On zna nevidljivi i vidljivi svijet, On je Velianstveni i Uzvieni (13:9). i kad mu dam lik i u nj udah-nem duu, vi mu se poklonite! (15:29). Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio! (25:2). zatim mu savreno udove oblii i ivot mu udahne, i On vam i sluh i vid i pameti daje , a kako vi malo zahvaljujete! (32:9). pa kad mu savren oblik dam u ivot u nj udahnem, vi mu se poklonite! (38:72). On je nepomina brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je uinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u etiri vremenska razdoblja, ovo je objanjenje za one koji pitaju (41:10). Mi sve s mjerom stvaramo (54:49). i opskrbit e ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah e, zaista, ispuniti ono to je odluio; Allah je svemu ve rok odredio (65:3). Hoemo, Mi moemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo (75:4). zatim ugruak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik uini (75:38), Od kapi sjemena ga stvori i za ono to je dobro za njega pripremi (80:19). koji te je stvorio pa uinio da si skladan i da si uspravan (82:7). koji sve stvara i ini skladnim, i koji sve s mjerom odreuje i nadahnjuje. (87:23)6 Kuran: jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nee naii na odstupanje od zakona naeg (17:77). prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti nee u Allahovu zakonu izmjene nai (33:62). oholost na Zemlji i runo spletkarenje a spletke e pogoditi upravo one koji se njima slue. Zar oni mogu oekivati neto drugo ve ono to je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nee nai pro-mjene, u Allahovim zakonima ti nee nai odstupanja (35:43). prema Allahovu zakonu koji odvazda vai, a ti nee vidjeti da se Allahov zakon promijeni (48:23). i opskrbit e ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah e, zaista, ispuniti ono to je odluio; Allah je svemu ve rok odredio. (65:3)

12


Covjek je jedino stvorenje u kome se volja Boija ne ostvaru-je nuno, ve uz osobni ljudski pristanak. Fizike i psihike funkcije ovjeka dio su prirode, i kao takve one potuju za njih odreene zakone istom nunou kao i sva ostala stvo-renja. Ali duhovne funkcije, koje nazivamo razumijevanje i moralna akcija, ne pripadaju carstvu determinirane, odree-ne prirode. One zavise od njihovog subjekta i slijede njegovu odluku. Aktualizacija Boanske volje u odnosu na njih kvali-tativno je druge vrijednosti od nune aktualizacije u odnosu na ostala stvorenja. Nuno ostvarenje primjenjuje se samo na elementarne i utilitarne vrijednosti; slobodno ostvarenje pri-mjenjuje se na moral. Meutim, moralni ciljevi Boiji, Njego-ve naredbe ovjeku, imaju osnovu u fizikom svijetu tako da i oni imaju utilitarni aspekt. Ali nije to ono to im daje distin-ktivni kvalitet da su moralne. Upravo je ostvarenje tih zapovi-jedi u slobodi, tj. mogunost da budu prekrene, onaj aspekt koji obezbjeuje specijalni dignitet koji pripisujemo stvarima koje su moralne.7Sposobnost ovjeka i prilagodljivost / krotkost prirode

S obzirom da je sve stvoreno s ciljem ukljuujui i ukupnost bitka ostvarenje tog cilja mora biti mogue u prostoru i vre-menu.8 U protivnom, nemogue je izbjei cinizam. Samo stva-ranje i procesi prostora i vremena izgubili bi smisao i znaaj. Bez ove mogunosti, teklif, ili moralna obaveza, pada, a s nje-7 Svako djelo koje se dogaa prirodno jeste ipso facto amoralno, odnosno ne

zasluuje ni nagradu ni kaznu. Primjeri su disanje, probava, ili akt milostinje ili nepravde uinjen pod prisilom. Potpuno je drugi sluaj s djelom uinjenim u slobodi, uz mogunost da ga njegov autor uini ili ne uini, ili da uini neki drugi in pored njega. 8 Ovo potvruju ajeti koji govore o savrenstvu Boijeg stvaranja (vidi biljeke 4 i 5), i ajeti koji naglaavaju ljudsku moralnu obavezu i odgovornost. Ovih potonjih ima isuvie da bismo ih ovdje nabrajali.

13

Sutina islamske civilizacijegovim padom bivaju razoreni i Boija svrsishodnost ili Nje-gova mo. Ostvarenje apsolutnog, odnosno Boanskog reason detrea stvaranja, mora biti mogue u povijesti, tj. unutar pro-cesa vremena izmeu stvaranja i Sudnjega dana. Kao subjekt moralne akcije, ovjek stoga mora biti sposoban da mijenja sebe, druge ljude i drutvo, prirodu ili svoju sredinu, tako da provede Boanski obrazac, ili nareenje, u sebi i u njima.9 Kao 9 Ovo je znaenje implicirano u ajetima koji govore o potinjenosti stvorenja ovje-

ku, posebno u slijedeim ajetima: Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odree-nog; On upravlja svim i potanko izlae dokaze da biste se uvjerili da ete pred Gospo-dara svoga stati (13:2). Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On sputa s neba kiu i ini da pomou nje raaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite laama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreu, i daje vam da se koristite noi i danom; (14:3233). On ini da se noi i danom koristite, i Suncem i Mjesecom, a zvijezde su volji Njegovoj potinjene, to su, uistinu, dokazi za ljude koji pameti ima-ju; (16:12). On ini da se morem koristite, da iz njega svjee meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite ti vidi lae kako ga sijeku da biste neto iz obilja njegova stekli i da biste zahvalni bili (16:14). A kamile smo vam uinili jednim od Allahovih odre-daba i znakova, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poreane; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potinili da biste zahvalni bili. Do Allaha nee doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali e Mu stii iskreno uinjena dobra djela vaa; tako vam ih je potinio da biste Allaha veliali zato to vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela ine!(22:3637). Zar ne vidi da je Allah sve to je na Zemlji vama podredio, pa i lae koje, voljom Njegovom, morem plove? On dri ono to je na nebu da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti. Allah je, uistinu, prema ljudima blag i milostiv (22:65). A da ih upita: Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potinio? sigurno bi rekli: Allah! Pa kuda se onda odmeu? (29:61). Kako ne vidite da vam je Allah omoguio da se koristite svim onim to postoji na nebesima i na Zemlji i da vas dareljivo obasipa milou Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje (31:20). Kako ne vidi da Allah uvodi no u dan i uvodi dan u no, i da je potinio Sunce i Mjesec svako se kree do roka odreenog i da Allah dobro zna ono to radite? (31:29). On uvodi no u dan i uvodi dan u no, On je potinio Sunce i Mjesec svako plovi do roka odreenog; to vam je, eto, Allah. Gospodar va, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju nita. (35:13). Mi smo brda potinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego to Sunce zae i poslije poto grane (38:18). Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On nou zavija dan i danom za-vija no, On je Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odreenog. On je Silni, On mnogo prata! (39:5). ...da se leima njihovim sluite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete: Hvaljen neka je Onaj koji ja dao da nam one slue, mi to sami ne bismo mogli postii (43:13). Ovaj Kuran je prava uputa, a one koji ne vjeruju u dokaze Gospodara svoga eka patnja nesnosna. Allah vam daje da se morem koristite da bi lae, voljom Njegovom, po njemu plovile, da biste mogli da traite blagodati Njegove i da biste bili zahvalni. (45:1112)

14


objekt moralne akcije, ovjek kao i ostali ljudi i njegova sre-dina moraju biti sposobni za prihvatanje djelotvorne akcije ovjeka, subjekta. Ovaj kapacitet/sposobnot jeste nadopuna ovjekove moralne sposobnosti da djeluje kao subjekt. Bez nje, ovjekova sposobnost za moralno djelovanje bila bi ne-mogua i ciljna / svrsishodna narav univerzuma pala bi. Po-novo, ne bi se moglo utei od cinizma. Da bi stvaranje imalo cilj to je nuna pretpostavka ako je Bog Bog i ako Njegovo djelovanje nije besmisleno travail de singe stvoreni svijet mora biti prilagodljiv / krotak, u stanju da promijeni svoju bit, strukturu, uvjete i odnose tako da utjelovi ili konkretizira ljudski obrazac ili cilj. Ovo vai za sva stvorenja, ukljuujui ljudsku fiziku, psihiku i duhovnu narav. Sve stvoreno spo-sobno je da ostvari ono to treba biti (the ought-to-be), volju ili obrazac Boiji, apsolutan u ovom vremenu i prostoru.10

Odgovornost i sud

Ako je ovjek obavezan izmijeniti sebe, svoje drutvo i svo-ju okolinu tako da oni udovolje Boanskom obrascu, i ako je sposoban da to uini, i ako je sve to je objekt njegove akcije prilagodljivo i u stanju primiti njegovu akciju i utjeloviti njen cilj, onda nuno slijedi da je on odgovoran. Moralna obave-za nemogua je bez odgovornosti ili polaganja rauna. Ako ovjek nije odgovoran, i ako nee polagati raun za svoja djela, cinizam je opet neizbjean. Suenje, ili ostvarenje od-govornosti, jeste nuni uvjet moralne odgovornosti, moralne naredbe (imperativeness). Ono proizilazi iz same naravi nor-mativnosti.11 Nebitno je da li se to polaganje rauna deava 10 Na to ukazuje posvudanje naglaavanje moralne obaveze u Kuranu.11 Ajeti koji tretiraju Konani sud mnogobrojni su, i nema potrebe ovdje ih sve citirati. Neki primjeri su: ovjek nee biti ostavljen sam bez polaganja rauna (75:36). ... ve e biti izveden da polae raun pred Bogom. (88:26, 4:85)

15

Sutina islamske civilizacijeu prostoru i vremenu, na njihovu kraju ili na oba naina, ali je bitno da se ono mora desiti. Pokoravati se Bogu, to jeste izvravati Njegove naredbe i osvariti Njegov obrazac, znai postii felah ili uspjeh, sreu i lagodu. Ne uiniti to, biti Mu nepokoran, znai biti kanjen, patiti, biti nesretan i pasti u agoniju neuspjeha.

16

TEVHID KAO SUSTINA CIVILIZACIJE

Kao sutina islamske civilizacije, tevhid ima dva aspekta ili di-menzije: metodoloku i sadrajnu. Prva odreuje forme pri-mjene i implementacije prvih principa te civilizacije. Druga odreuje te prve principe.

Metodoloka dimenzija

Metodoloka dimenzija ukljuuje tri principa: jedinstvo, raci-onalizam i toleranciju. Ovi principi odreuju formu islamske civilizacije, formu koja proima svaku od njenih komponenata.

Jedinstvo. Nema civilizacije bez jedinstva. Ako elementi koji sainjavaju jednu civilizaciju nisu ujedinjeni, ispreplete-ni i usklaeni jedni s drugima, oni ne sainjavaju civilizaciju, ve zbrkanu konglomeraciju. Princip koji ujedinjuje razliite elemente i koji ih odrava unutar svoga okvira jeste sutin-ski. Takav princip transformira mjeavinu odnosa elemenata jednih s drugima u ureenu strukturu u kojoj su nivoi priori-tetnosti ili stepeni vanosti zamjetljivi. Civilizacija islama po-stavlja elemente u sreenu strukturu i ureuje njihovo posto-janje i odnose prema uniformnom obrascu. Po sebi, elementi mogu biti domaeg ili stranog porijekla. Uistinu, ne postoji civilizacija koja nije prihvatila neke njoj strane elemente. Ono to je bitno jeste da civilizacija prihvati te elemente, to jeste, da preradi njihove oblike i odnose i tako ih integrira u svoj vlastiti sistem. Uobliiti ih svojom formom znai, ustvari, tran-

17

Sutina islamske civilizacijesformirati ih u novu stvarnost, u kojoj oni vie ne egzistiraju kao zasebni elementi ili u svojoj ranijoj zavisnosti, ve kao integralni dijelovi te nove civilizacije u koju su integrirani. Nije argument protiv neke civilizacije to to sadri takve elemente. Ali je razo-ran argument protiv bilo koje civilizacije kada ona samo doda-je strane elemente; kada to ini nepovezano, bez reformiranja, uobliavanja ili integriranja. Kao takvi, elementi samo koegzi-stiraju sa civilizacijom. Oni joj ne pripadaju organski. Meutim, ako civilizacija uspije u njihovom transformiranju i njihovom in-tegriranju u svoj vlastiti sistem, integrirajui proces postaje in-deks njene vitalnosti, njene dinaminosti i kreativnosti. U svakoj integralnoj civilizaciji, i u islamu svakako, svi sastavni elementi, bilo materijalni, strukturalni ili odnosni, povezani su jednim vr-hovnim principom. U islamskoj civilizaciji, taj vrhovni princip jeste tevhid. On je konane mjerilo muslimana, njegov vodi i kriterij u susretu s drugim religijama i civilizacijama, s novim i-njenicama ili situacijama. Ono to se s njim slae, to se prihvata i integrira. Ono to se ne slae, biva odbaeno i osueno.

Tevhid, ili doktrina o apsolutnom jedinstvu, transcenden-tnosti i konanosti Boijoj, implicira da je samo On vrijedan obo-avanja, sluenja. Pokorna osoba svoj ivot ivi u skladu s ovim principom. Ona nastoji sva svoja djela uskladiti s Obrascem, ne bili ostvarila Boansku nakanu. Njen ivot zato mora pokazati jedinstvo njenog uma i volje, jedinstveni cilj njenog sluenja. Njen ivot nee biti serija nesreenih i nepovezanih dogaaja, ve e oni biti povezani jednim krovnim principom, objedinjeni jednim okvirom koji ih integrira u jednu cjelinu. Njen ivot, da-kle, ima jedan stil, integralnu formu ukratko, islam.

Racionalizam. Kao metodoloki princip, ra cionalizam je konstitutivni element sutine islamske civilizacije. On se sa-stoji od tri pravila ili zakona: prvog, odbacivanja svega to ne korespondira sa stvarnou; drugog, nijekanja krajnjih kon-tradikcija; i treeg, otvorenosti za nove i / ili suprotne dokaze.

18


Prvo pravilo titi muslimana od (neutemeljenog) miljenja, to jeste, od izricanja bilo kakvih neprovjerenih, nepotvre-nih izjava o znanju. Nepotvrena izjava, obznanjuje Kuran, jeste primjer zanna, ili varljivog znanja, koje je kao takvo Bog zabranio, ma kako siuan bio njegov predmet.12 Musliman 12 Bog je ovjeku zabranio da sumnjii druge ljude u slijedeim ajetima: ... i zbog

nevjerovanja njihova i zbog iznoenja tekih kleveta protiv Merjeme (4:156). Ako bi se ti pokoravao veini onih koji ive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore (6:116). Mnogoboci e govoriti: Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci nai, niti bismo ita zabranjenim uinili. Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Nau kaznu nisu iskusili. Reci: Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite (6:148). One koji ine dobra djela eka nagrada, i vie od toga! Lica njihova nee tama i sjeta prekrivati; oni e stanovnici denneta biti, u njemu e vjeno boraviti (10:26). U Allahovoj vlasti su svi i na nebesima i na Zemlji. A oni koji se pored Allaha boanstvima klanjaju, povode se samo za pretpostvakama i samo uobraavaju (10:66). O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno , zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je (49:12). To su samo imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za im due ude, a ve im dolazi od Gospodara njihova prava uputa (53:23). ... a o tome nita ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini ba nimalo ne koristi. (53:28).

19

Sutina islamske civilizacije

se moe definirati kao osoba koja ne tvrdi nita osim istine. Drugo pravilo titi ga od jednostavne kontradikcije na jednoj, i paradoksa, na drugoj strani.13 Racionalizam ne znai pri-mat razuma nad Objavom, ve odbacivanje bilo kakve kraj-nje kontradiktornosti izmeu njih.14 Racionalizam propituje kontradiktorne teze iznova, pretpostavljajui da mora po-stojati aspekt koji je izbjegao razmatranje i da e on, ako se uzme u obzir, razrijeiti kontradiktorni odnos. Podjednako, racionalizam vodi itatelja objave ne samu objavu drugome

13 Ovaj grki termin nema ekvivalenta u arapskom, to samo ilustruje razliku u umovima koji stoje iza dva jezika. Grki termin oznaava iracionalnu dogmu koja je imanentna kranima. 14 Filozofi su razum uzdigli iznad objave i dali mu primarni status kada se radi o vjerskim pitanjima. Oni su zasigurno pogrijeili u tome. Islamski mislilac sigurno je sposoban da razum definira drugaije i svoju definiciju koristi kao premisu za sve druge sudove. Istina, pitanje validnosti svake definicije moe biti potegnuto, i mi nemamo nikakve sumnje u filozofsku opravdanost, ili razumnost tavie, superiornost! islamske definicije. Ovdje data definicija, da je racionalizam odbacivanje krajnje samosuprotstavljenosti, usto, ima i vrijednost to nastavlja tradiciju pravednih predaka.

20


itanju, pri emu je potaknut ubjeenjem da mu je promaklo neko skriveno i nejasno znaenje koje bi, ako bi bilo uzeto u obzir, otklonilo prividnu kontradikciju. Takvo pozivanje na ra-zum ili razumijevanje trebalo bi rezultiratiharmoniziranjem, ne objave per se objava je iznad svake ljudske manipulacije! ve njenog muslimanskog ljudskog razumijevanja ili interpretacije. On njegovo razumijevanje objave ini sukladnim s kumulativ-nim dokazima otkrivenim razumom. Prihvatanje kontradiktor-nog ili paradoksalnog kao krajnje validnog prolazi samo kod slaboumnih. Inteligentni musliman jeste racionalista utoliko to insistira na jedinstvu dva izvora istine, objave i razuma.

Tree pravilo, otvorenost za nove i suprotne dokaze, titi muslimana od literalizma, fanatizma i konzervativizma koji uzrokuje stagnaciju. To ga ui intelektualnoj skromnosti i nagoni ga da kada neto tvrdi ili nijee kae i Allahu alem (Allah zna najbolje!). Jer on zna da je istina vea od njegovih mogunosti da je u cijelosti spozna.

Kao potvrda apsolutnog jedinstva Boijeg, tevhid je potvrda jedinstva istine. Jer Bog, u islamu, jeste istina. Njegovo jedinstvo jeste jedinstvo izvora istine. Bog je Stvoritelj prirode iz koje o-vjek crpi svoje znanje. Predmet znanja jesu obrasci prirode koji su djelo Boije. Bog njih posigurno zna jer je On njihov autor; i podjednako sigurno, On je izvor objave. On ovjeku daje od Svo-ga znanja, a Njegovo je znanje apsolutno i univerzalno. Bog nije varalica; On nije zli duh iji je cilj zavoenje. Niti On mijenja Svoj sud, kao to ljudi ine kada ispravljaju svoje znanje, svoju volju ili svoje odluke. Bog je savren i sveznajui. On ne pravi greke. Inae, On ne bi bio transcendentni Bog islama.

Tolerancija. Kao metodoloki princip, tolerancija je pri-hvatanje sadanjice dok ne bude dokazana njena neisprav-nost. Prema tome, ona je relevantna za epistemologiju. Ona je podjednako relevantna za etiku kao princip prihvatanja eljenog sve dok se ne pokae da takvo neto ne zasluuje

21

Sutina islamske civilizacijeda bude eljeno.15 Prvo se zove sea, a drugo jusr. Oboje titi muslimana od samozatvaranja od svijeta, od umrtvljujueg konzervativizma. Oboje ga podstie da potvrdi ivot i kae Da novom iskustvu. Oboje ga bodri da nove injenice istrai svojim ispitivakim razumom, svojim konstruktivnim nasto-janjem, i na taj nain obogati svoje iskustvo, ivot, da svoju kulturu i civilizaciju podigne na vie stepene. Kao metodoloki princip unutar sutine islamske civi-lizacije, tolerancija je ubjeenje da Bog nije ostavio ljude bez poslanika izmeu njih koji e ih poduiti da nema boga osim Boga i da su Ga duni oboavati,16 da ih upozore na 15 Dokazi za ovo mogu se nai u ajetima koji dovode u pitanje samovoljnu zabranu, npr. O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo

djelo; zato se toga klonite da biste postigli to elite (5:90). E onda izlazi iz denneta ree On , ne prilii ti da u njemu prkosi; izlazi, ti si, zaista od onih prezrenih! (7:13). O Vjerovjesnie, zato sebi uskrauje ono to ti je Allah dozvolio u nastojanju da ene svoje zadovolji? A Allah prata i Samilostan je (66:1), kao i u usulskom (juristikom) principu oko koga se svi slau da nita nije haram (zabranjeno) osim onog to je tekstom zabranjeno. Treba uzeti u obzir i ajet: Bog je uistinu u detalje iznio on to vam je zabranio. (6:119, 153).16 Kuran: ... i stoku koja se tovari i kolje, jedite dio onoga ime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite ejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj (6:42). A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, graane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skonali oni prije njih, a onaj svijet je doista bolji za one koji se budu Allaha bojali zar se neete opametiti! (12:109). Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo bilo da ti ivot oduzmemo, tvoje je da objavljuje, a Nae da traimo polaganje rauna (13:40). Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoe i ukazuje na pravi put onome kome hoe; On je Silan i Mudar (14:4). Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti! (15:9). Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate (16:43). Sve to inite inite sebi, dobro i zlo. A kad doe vrijeme druge prijetnje, poslaemo ih da na licima vaim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve to osvoje do temelja porue (17:77). I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi! (21:7). On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. (21:23). .. i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu doao njegov poslanik, u la bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u priama o njima pomen sauvali, daleko bili ljudi koji nisu vjerovali! (23:44). Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i trgovima hodao. Mi inimo da jedni druge u iskuenje dovodite, pa izdrite! A Gospodar tvoj vidi sve. (25:20). I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im prave dokaze donosili, pa smo one koji su grijeili kanjavali, a dunost Nam je bila vjernike pomoi (30:47). ...iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali; (37:72). Oni koji poriu Knjigu i ono to smo poslali po posalnicima saznae posljedice toga. (40:70)

22


zlo i njegove uzroke.17 U tom smislu, tolerancija je ubjeenje da je svim ljudima dat sensus communis, koji im omoguuje da spoznaju pravu vjeru, da prepoznaju Boiju volju i na-reenja. Tolerancija je ubjeenje da je raznolikost religija plod povijesti sa svim njenim utjecajnim faktorima, njenim raznim uvjetima prostora i vremena, njenim predrasudama, strastima i interesima. Iza religijskog mnotva stoji al-din al-hanif, primordijalna Boija vjera s kojom su svi ljudi ro-eni prije nego ih socijalizacija / akulturacija uini sljedbe-nicima ove ili one vjere. Tolerancija zahtijeva od muslima-na da izuava povijest religija s ciljem da u svakoj otkrije iskonski polog Boiji, zbog ijeg je nauavanja slao sve Svoje poslanike posvuda i uvijek.18 17 Kuran: Ali onima meu njima koji su u nauku sasvim upueni, i pravim vjernicima,

oni vjeruju u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavljeno prije tebe naroito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allah i u onaj svijet vjeruju, njima emo sigurno veliku nagradu dati (4:162). ... tvoje je samo da opominje. (35:23). Mi prije tebe (Muhammede) nismo poslali nijednog poslanika a da mu nismo objavili da nema boga osim Mene. Mene se boj i Mene oboavaj. (XXI:25)18 Kuran: Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude nainio, ne treba da se mijenja Allahova vjera, ali veina ljudi to ne zna . (30:30)

23

Sutina islamske civilizacijeU vjeri a teko da moe postojati ita vanije u ljudskim

odnosima tolerancija transformira konfrontaciju i uzaja-mno osuivanje izmeu religija u saradniko nauno propi-tivanje geneze i razvoja religija s ciljem odvajanja povijesnih dodataka od originalne objave. U etici drugoj najvanijoj oblasti jusr imunizira muslimana od tendencija koje nije-u ivot i osigurava minimalnu mjeru optimizma potrebnu za odravanje zdravlja, ravnotee i osjeaja proporcije, uprkos svim tragedijama i nevoljama koje pogaaju ljudski ivot. Bog Svojim stvorenjima garantuje: Zaista s mukom je i last/olak-anje (jusr).19 I kako im je naredio da prije donoenja suda ispitaju i provjere svaku tvrdnju,20 usulijjuni (strunjaci iz oblasti jurisprudencije) sve to je poeljno a to nije u suprot-nosti s jasnom Boijom naredbom podvrgavali su ispitivanju prije donoenja suda o tome kao o dobru ili zlu. I seah i jusr direktno se razvijaju iz tevhida kao principa metafizike etike. Bog Koji je stvorio ovjeka da bi se dokazao na djelu uinio ga je slobodnim i sposobnim za pozitivnu ak-ciju i potvrdno djelovanje u svijetu. C initi to, dri islam, uisti-nu je ovjekov raison detre.21

Sadrajna dimenzija

Tevhid kao prvi princip metafizike. Svjedoiti da nema boga osim Boga znai drati da je samo On Stvoritelj, Koji je svemu dao njegovo postojanje, Koji je prauzrok svakog dogaaja, i ko-nani Cilj svega to postoji, da je On Prvi i Posljednji. Posvjedo-iti to po svom izboru i ubjeenju, svjesno razumijevajui sadr-aj toga svjedoenja, znai shvatiti da sve to nas okruuje, bilo stvari ili dogaaji, sve to se deava u prirodi, na drutvenom ili

19 Kuran: zaista, s mukom je i last! (94:6)20 Kuran: O vjernici, ako vam nekakav nepoten ovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne uinite, pa da se zbog onoga to ste uinili pokajete. (49:6)21 Vidi poglavlje 14 ovog djela.

24


psiholokom polju, jeste djelo Boga, ispunjenje jednog ili dru-gog Njegovog cilja. Jednom usvojeno, takvo shvatanje postaje druga narav ovjekova, neodvojiva od njega tokom njegovih budnih sati. Covjek tako ivi sve trenutke svoga ivota pod nje-govim okriljem. A tamo gdje ovjek prepoznaje Boije naree-nje i djelo u svakom predmetu i dogaaju, on slijedi svetu inici-jativu jer je ona Boanska. Posmatrati je / potivati je u prirodi znai baviti se prirodnim naukama.22 Jer Boanska inicijativa u prirodi jesu upravo nepromjenjivi zakoni koje je Bog podario prirodi.23 Potivati Boansku inicijativu u sebi ili svome dru-tvu znai izuavati humanistike i drutvene znanosti.24 A ako je cijeli univerzum sam, ustvari, ostvarenje ili ispunjenje ovih zakona prirode, koji su naredbe Boije i volja Njegova, onda je univerzum, u oima muslimana, ivo pozorite stavljeno u pokret Boijom naredbom. Samo pozorite, kao i sve to ono ukljuuje, moe se objasniti ovim terminima. Jedinstvo Boga znai, dakle, da je On Uzrok svega, i da drugog uzroka nema. Tevhid ,onda, nuno znai eliminaciju bilo koje sile koja djelu-je u prirodi pored Boga, ija su vjeita inicijativa nepromjenji-vi zakoni prirode. Ali ovo je ravno negiranju svake inicijative u prirodi od strane bilo koje sile osim one koja je svojstvena prirodi, kao to su magija, vraanje, duhovi i svaka udotvor-stvena ideja arbitrarnog uplitanja bilo koje sile u prirodne pro-cese. Prema tome, tevhid znai profanizaciju carstava prirode, 22 Prirodne znanosti se nisu razvile dok nije prihvaen princip da prirodni

dogaaji konstantno slijede iste nepromjenjive zakone. To je upravo ono ime je islam doprinio razvoju prirodnih znanosti meu svojim sljedbenicima. Njegovo insistiranje na ureenosti kosmosa po Boijem odreenju je osiguralo atmosferu potrebnu za rast znanstvenog duha. Opreno vjerovanje, ono, dakle, koje ui da priroda nema stalnost, ve je polje djelovanja samovoljnih boanstava koja su utjelovljena u njoj, ili maginih sila koje njome manipuliraju, ne moe voditi nikakvoj nauci. 23 Za razliku od povijesti, koja izuava pojedinani dogaaj, analizira njegove pojedinane konstituente, i uspostavlja njihove meusobne odnose, prirodne znanosti tragaju za opim obrascem, univerzalnim zakonom primjenjivim na sve lanove date vrste ili na sve vrste. 24 Isto vai i za humanistike i drutvene nauke u kojima je cilj ustanovljavanje zakona koji vladaju ili odreuju ljudsko ponaanje, individualo i kolektivno.

25

Sutina islamske civilizacijenjihovu sekularizaciju. A to je apsolutno prvi uvjet nauke o pri-rodi. Putem tevhida, dakle, priroda je bila odvojena od bogova i duhova primitivne religije. Tevhid je prvi put omoguio reli-gijsko-mitskom (religio-mythopoeic) umu da nadraste samoga sebe, za nauke o prirodi i civilizaciji da se razviju uz blagoslov vjerskog svjetonazora koji je jednom zauvijek odbacio svaku vezu svetog s prirodom. Tevhid je suprotnost sujevjerju ili mitu, neprijateljima prirodnih znanosti i civilizacije. Jer tevhid priku-plja sve niti kauzaliteta i vraa ih Bogu prije negoli okultnim silama. C inei tako, uzrona sila djelatna u svakom dogaaju ili predmetu organizirana je tako da ini kontinuiranu nit iji su dijelovi uzrono i tako empirijski vezani jedni za druge. Da bi nit u konanici bila vezana za Boga, to zahtijeva da se nijedna sila izvan nje ne uplie u vrenje njene uzrone moi ili djelo-tvornost. Ovo opet podrazumijeva da su veze izmeu dijelova uzrone, i podvrgava ih empirijskom istraivanju i potvrdi. Da su zakoni prirode Boanski obrasci bez premca znai da Bog povlai konce prirode kroz uzroke. Samo uzrokovanje drugim uzrokom koji je uvijek isti ini obrazac. Ova stalnost uzrono-sti jeste upravo ono to njeno ispitivanje i otkrivanje i tako nauku ini moguim. Nauka nije nita drugo do traganje za takvom ponovljenom uzronou u prirodi, jer se uzrone veze koje ine jednu uzronu nit ponavljaju u drugim nitima. Nji-hovo ustanovljavanje jeste ustanovljavanje zakona prirode. To je preduvjet za podvrgavanje uzronih sila prirode kontroli i ininjeringu, nunom uvjetu ljudskog koritenja prirode.

Tevhid kao prvi princip etike. Tevhid potvruje da je je-dinstveni Bog stvorio ovjeka u najljepm liku da bi Ga obo-avao i sluio.25 Ovo znai da ovjekova cijela egzistencija na Zemlji za svoj cilj ima pokornost Bogu, ispunjenje Njegove 25 U skladu s ajetom: Ja nisam dinne i ljude stvorio osim da me oboavaju. (Kuran, 51:56)

26


naredbe. Tevhid takoer potvruje da ovaj cilj sainjava ovje-kovo namjesnitvo u ime Boga na Zemlji.26 Jer, prema Kuranu, Bog je ovjeku povjerio Svoj emanet, emanet koji nebo i Ze-mlja nisu bili kadri nositi i koji su sa strahom odbili.27 Boan-ski emanet jeste ostvarenje etikog dijela Boanske volje, ija sama narav zahtijeva da bude realizirana u slobodi, a ovjek je jedini u stanju da to uini. Gdje god se Boija volja ostvaruje nunou prirodnoga zakona, to ostvarenje nije moralno, ve elementarno ili utilitarno. Samo je ovjek u stanju da je realizi-ra uz mogunost da to uini ili ne uini, ili mogunost injenja potpuno suprotnoga ili neega izmeu. Upranjavanje ljudske slobode u vezi s pokornou Boijoj naredbi jste ono to ispu-njenje naredbe ini moralnim.

Tevhid potvruje da Bog, Koji je blagodaran i Koji s ciljem stvara, ovjeka nije stvorio iz igre ili bez svrhe. On mu je po-dario ula, razum i razumijevanje, uinio ga savrenim ui-stinu, u njega udahnuo Svoga duha28 da bi ga pripremio da ispuni svoju veliku obavezu.

Tako velika obaveza jeste uzrok stvaranja ovjeka. To je krajnji cilj ljudskoga postojanja, ovjekova definicija i znaenje

26 Kuran: A kada Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji namjesnika postaviti! oni rekoe: Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv prolijevati? A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo. On ree: Ja znam ono to vi ne znate (2:30). On ini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po poloaju jedne iznad drugih uzdie da bi vas iskuao u onome to vam daje, Gospodar tvoj, zaista, brzo kanjava, ali On, doista, prata i samilostan je (6:165). Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uinili, da bismo vidjeli kako ete postupati. (10:14)27 kuran: Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo ovjek a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakosmislen Kuran (33:72)28 Kuran: i kad mu dam lik i u nj udahnem duu, vi mu se poklonite! (15:29). A i onu koja je sauvala djevianstvo svoje, u njoj ivot udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima uinismo (21:91). pa kad mu savren oblik dam u ivot u nj udahnem, vi mu se poklonite! (38:72). Merjemu, ker Imranovu, koja je nevinost svoju sauvala, a Mi smo udahnuli u nju ivot i ona je u rijei Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila. (66:12)

27

Sutina islamske civilizacijenjegovoga ivota i postojanja na Zemlji. Shodno tome, ovjek ima kosmiku funkciju od kolosalnog znaaja. Kosmos ne bi bio kosmos bez tog vieg dijela Boanske volje, koji je predmetom ovjekova moralnoga nastojanja. I nijedno drugo stvorenje u kosmosu ne moe zamijeniti ovjeka u ovoj funkciji. Covjek je jedini kosmiki most putem kojeg moralni i dakle vii dio Boanske volje moe ui u carstvo prostora i vremena i postati povijest. Odgovornost ili obaveza (teklif) zadata ovjeku ekskluziv-no ne poznaje granice. Ona ukljuuje cijeli univerzum. Cijelo ovjeanstvo predmetom je ovjekove moralne akcije; cijela Zemlja i nebo su njegova pozornica, njegov materiel. On je od-govoran za sve to se deava u univerzumu, u svakom njego-vom udaljenom uglu. Jer je ovjekov teklif ili obaveza univer-zalna, kosmika. Ona se okonava tek sa Sudnjim danom.

Teklif, tvrdi islam, temelj je ovjekove humanosti, njeno znaenje i njen sadraj. Covjekovo prihvatanje ove zadae uz-die ga na vii stepen od onog na kojem su ostala stvorenja, pa i sami aneli. Jer samo je on kadar prihvatiti odgovornost. To ini njegovu kosmiku vanost. Svijet razlike dijeli ovaj huma-nizam islama od drugih humanizama. Grka civilizacija, napri-mjer, razvila je jak humanizam, koji je Zapad uzeo kao model od doba renesanse. Utemeljen na pretjeranom naturalizmu, grki humanizam ovjeka je proglasio Bogom, kao to je i nje-gove porive proglasio boanskim. To je razlog to Grci nisu bili uvrijeeni predstavljanjem njihovih bogova kako varaju i kuju zavjere jedni protiv drugih, kako ine preljub, krau, incest, agresiju; kako zavide i kako se svete i ine druga brutalna djela. Budui su dijelom sazdani od iste materije od koje i ljudski i-vot, takvi akti i pobude bogova smatrani su prirodnim kao i sa-vrenstva i vrline. Kao priroda, oboje je smatrano podjednako boanskim, vrijednim obrade u njihovim estetskim formama, vrijednim divljenja i oponaanja od strane ovjeka, pri emu

28


su bogovi bili njegova apoteoza / uskrsnue. Kranstvo je, s druge strane, u formativnim godinama reagiralo upravo na ovaj gr-ko-rimski humanizam. Ono je otilo u drugu krajnost uniavanja ovjeka kroz istoni grijeh, proglaavajui ga posrnulim stvore-njem, massa peccata.29

Degradiranje o-vjeka do nivoa apsolut-nog, univerzalnog, uro-enog i nunog stanja grijeha, iz koga se nijedno ljudsko bie nikada ne moe izba-viti svojim osobnim nastojanjem bio je logiki preduvjet ako je Bog s Visine (on High) trebalo da inkarnira Sebe, da pati i da umre za okajanje ovjekove grjenosti. Drugim rijeima, ako Bog mora da iskupi ovjeka, onda mora postojati predikament tako apsolutan da ovjeka iz njega moe izbaviti samo Bog. Tako je ljudska grjenost bila apsolutizirana da bi bila vrijed-na raspea Boijeg. Hinduizam je ovjeanstvo klasificirao u kaste, i veinu ovjeanstva svrstao u najniu klasu nedodir-ljivih, ako su stanovnici Indije, ili malitcha, religijski neiste ili zagaene iz ostatka svijeta. Za najnie, kao i za strance, u ovom ivotu nema uzdizanja do najvie, privilegovane kaste brahma-na. Ta mobilnost mogua je tek nakon smrti kroz transmigra-ciju dua. U ovom ivotu ovjek nuno pripada kasti u kojoj je roen. Etiko nastojanje nema nikakve posljedice po njegova subjekta sve dok je iv na ovome svijetu. Konano, budizam je

29 Da upotrijebimo termin Sv. Augustina.

29

Sutina islamske civilizacijepresudio da je ljudski kao i svaki drugi stvoreni ivot beskrajna patnja i mizerija. Sama egzistencija, ui budizam, zlo je i jedina ovjekova smislena obaveza jeste da traga za oslobaanjem od nje putem discipline i mentalnog napora. Nepatvoren je jedino humanizam tevhida. Jedino on po-tuje ovjeka kao ovjeka i stvorenje, bez osude ili uzdizanja na ravan Boga. Jedino on definira ovjekovu vrijednost u termi-nima njegovih vrlina, i poinje njegovu procjenu pozitivnom ocjenom zbog uroenog dara koji je Bog podario svim lju-dima pripremajui ih za njihovu asnu zadau. Jedino on definira vrline i ideale ljudskoga ivota pomou samog sadraja prirodnog ivota, prije negoli negirajui ga, inei tako svoj humanizam ivotno-potvrujuim kao i moralnim.

Tevhid kao prvi princip aksiologije. Tevhid potvruje da je Bog ovjeanstvo stvorio kako bi ljudi sebe svojim dje-lima dokazali kao moralno valjane/dostojne.30 Kao vrhovni i konani Sudac, On je upozorio da e sva djela ljudi biti stav-ljena na preispitivanje;31 da e njihovi autori biti nagraeni za dobra djela i kanjeni za zla.32 Tevhid nadalje potvruje da je Bog postavio ovjeka na Zemlju kako bi je ovaj mogao nastaniti, kolonizirati,33 to jeste da njome hodi, da jede njene 30 Kuran: On je u est vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio a Njegov

prijesto je iznad vode bio da bi vas iskuao koji e od vas bolje postupati. Ako ti rekne: Poslije smrti biete doista oivljeni, nevjernici e sigurno rei: Ovo nije nita drugo do oita varka! (11:7). Sve to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskuamo ljude ko e se od njih ljepe vladati (18:7). Mi emo vas provjeravati sve dok ne ukaemo na borce i postojane meu vama, a i vijesti o vama provjeravaemo (47:31). Onaj koji je dao smrt i ivot da bi iskuao koji od vas e bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prata (67:2)31 Kuran: Kad se meu njih vratite, zaklinjae vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su on pogan i prebivalite njihovo bie dehennem kao kazna za ono to su radili! (9:95). Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li e ih Allah kazniti ili e im oprostiti. A Allah sve zna i mudar je. (9:106)32 Kuran: onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjee ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla vidjee ga (99:7-8). Onaj u koga njegova djela budu teka vatra uarena! (101:6,11)33 Kuran: I Semudu brata njihova Saliha. O narode moj, govorio je on klanjate se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje stvara i daje vam da ivite na njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se. (11:61)

30


plodove, uiva u njenoj dobroti i ljepoti i da bude agent svog i njenog prosperiteta.34 Ovo je afirmacija svijeta: prihvatiti svijet jer je nevin i dobar, stvoren od Boga i od Njega ureen za ljud-sku upotrebu. Zaista, sve na ovom svijetu, ukljuujui Sunce i Mjesec, upokoreno je ovjeku / u slubi je ovjeka. Sve stvo-reno jeste pozornica na kojoj ovjek treba da izvodi svoje etiko djelovanje i tako implementira vii dio Boanske vo-lje. Covjek je odgovoran za zadovoljavanje svojih instinkta i potreba, a svaka osoba je odgovorna za isto zadovoljenje za sve ljude. Covjek je obavezan da razvije ljudske resurse svih ljudi do najvieg mogueg stepena, kako bi u potpunosti bili iskoriteni svi njihovi prirodni darovi. On je obavezan da ci-jelu Zemlju transformira u plodonosne vonjake i prelijepe bate. U tom procesu on moe istraiti Sunce i Mjesec ako je potrebno.35 On svakako mora otkriti i spoznati obrasce priro-de, ljudske psihe i drutva. I on svakako mora industrijalizi-rati i razviti svijet ako uope eli da on jednom postane bata u kojoj vrhuni rije Boija.

Takva afirmacija svijeta uistinu je kreativna za civilizaci-ju. Ona generira elemente od kojih su civilizacije sazdane, kao i drutvene snage neophodne za njen rast i napredak. Tevhid je protiv monatva, protiv izolacije, protiv nijekanja svijeta 34 Kuran: I Mi smo vam od oblaka hladovinu nainili i manu i prepelice vam slali:

Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujem! A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli; (2:57). O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! (2:172). O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli to elite (5:90). O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju (7:31). U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu upuuju i koji prema njoj pravedno sude (7:159). Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snala srdba Moja; a koga snae srdba Moja nastradao je! (20:81). On vam je Zemlju pogodnom uinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim to On daje, Njemu ete poslije oivljenja odgovarati (67:15). njemu emo dehennem pripremiti. (92:10)35 Bog kae u Kuranu: ako moete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite. Moi ete prodrijeti jedino uz veliku mo! (55:33)

31

Sutina islamske civilizacijei protiv asketizma.36 Na drugoj strani, afirmacija svijeta ne znai bezuvjetno prihvatanje svijeta i prirode kakvi jesu. Bez principa koji e kontrolirati ovjekovu implementaciju ili realizaciju, afirmacija svijeta i prirode moe se okrenuti protiv same sebe pretjeranim traganjem za nekom od vri-jednosti, elementom, ili silom, ili grupom njih, iskljuujui ostale. Nuni preduvjet jeste balansiranje i discipliniranje ovjekovih nastojanja, tako da ona rezultiraju harmonizira-nom realizacijom svih vrijednosti, unutar sistema priorite-ta koji im istinski pripada, a ne u bilo kakvoj urbi, pohoti, aru ili sljepilu ljudskom. Bez toga, ovjek u svom nastojanju moe sebe unititi ili u tragediji ili u povrnosti, ili moe osloboditi neke uistinu demonske sile. Grka civilizacija, naprimjer, prenaglasila je svoje traganje za ovim svijetom. Ona je uila da sve to je u prirodi jeste bezuvjetno dobro i stoga vrijedno ljudskoga nastojanja i realizacije. Tako je ona sve eljeno, sve za to postoji interes, proglasila ipso facto do-brim, polazei od toga da je elja, s obzirom da je prirodna, sama po sebi dobra. C injenica da je priroda esto oprena samoj sebi, i da slijeenje takvih elja ili elemenata prirode moe potirati jedno drugo, nije izazivalo dovoljno panje

36 Kuran: Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim nae posalnike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, posali, kojem smo Indil dali, a u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monatvo oni sami, kao novotariju, uveli Mi im ga nismo propisali u elji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa emo one meu njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici (57:27). Uistinu, nama je upuena boanska naredba: I ne zaboravi svoj udio na ovome svijetu!, Ja elim da te oenim jednom od ove dvije keri moje ree on ali treba da me osam godina slui; a ako deset napuni, bie dobra volja tvoja, a ja ne elim da te na to silim; ti e vidjeti, ako Bog da, da sam dobar (28:27). Bog je poduio ljude da Ga mole da im bude dato dobro i ovoga i onoga svijeta (2:201, 7:156). S tavie, On im garantuje da e im usliiti njihove molbe ako budu inili dobra djela: A onima koji su se Allaha bojali rei e se: ta je objavljivao Gospodar va? Dobro! odgovorie. Oni koji ine dobra djela imae jo na ovom svijetu lijepu nagradu, a onaj svijet je, sigurno, jo bolji. O kako e boravite onih koji su se Allaha bojali divno biti(16:30). Reci: O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu inili eka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bie bez rauna nagraeni. (39:10)

32


potrebne za reviziju prve pretpostavke. Mora biti priznata potreba za nadnaravnim principom koji zasvouje sve ten-dencije i udnje prirode, i u okviru koga njihove oprenosti i razlike mogu biti pojmljene. Meutim, umjesto prepozna-vanja ove istine, grka civilizacija bila je odve zatrovana ljepotom prirode per se te je i sam tragini rezultat natura-lizma smatrala prirodnim. Od renesanse, zapadna civilizacija visoko respektuje tragediju. Njen ar za naturalizmom od-veo ju je u krajnost prihvatanja prirode bez moralnosti kao nadnaravnog uvjeta. S obzirom da je borba zapadnog ovjeka voena protiv Crkve i svega to ona predstavlja, napredak o-vjeka u nauci bio je shvaen kao oslobaanje iz njenih kandi. Tako je bilo vrlo teko zamisliti afirmaciju svijeta ili naturali-zam povezan s normativnim nitima koje se pruaju od a pri-ori, noumenal, apsolutnog izvora. Bez takvih niti, naturalizam je osuen da skona u samokontradikciji, osuen je na suko-be unutar sebe koji su ex hypothesi nerjeivi. Olympus zajed-nica nije mogla ivjeti sama sa sobom u harmoniji i morala je samu sebe unititi. Njena afirmacija svijeta bila je uzaludna.

33

Sutina islamske civilizacijeGarancija afirmacije svijeta, koja osigurava da e ona

proizvesti uravnoteenu, stalnu, samokorigirajuu civiliza-ciju, jeste moralnost. Uistinu, istinska civilizacija nije nita drugo doli afirmacija svijeta disciplinirana apriornom, ili nat-prirodnom moralnou iji unutranji sadraj ili vrijednosti nisu pogubne za ivot i svijet, za vrijeme i historiju, za razum. Takvu moralnost izmeu svih ideologija poznatih ovjeku nudi jedino tevhid.

Tevhid kao prvi princip societizma. Tevhid potvruje da ovaj va ummet (zajednica) jeste jedan ummet iji je gospodar Bog. Zato, oboavajte Ga i Njemu se klanjajte.37 Tevhid znai da su vjernici uistinu jedno bratstvo, iji pripadnici vole jedni druge u ime Boga, koji savjetuju jedni druge da budu pravedni i strpljivi;38 koji se bez izuzetka dre Boijeg ueta i koji se ne dijele;39 koji raunaju jedni na druge, nareuju dobro i za-branjuju zlo40; koji se, na koncu, pokoravaju Bogu i Njegovu Poslaniku.4137 Kuran: Ova vaa vjera jedina je prava vjera, a Ja sam va Gospodar, zato se

samo Meni klanjajte! (21:92). A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim to ispovijeda. (23:53)38 Na to sura El-Asr (103) ukazuje. Vidi i Vjernici su samo braa, zato pomirite vaa dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. (49:10)39 Kuran: Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On sloio srca vaa i vi ste postali, milou Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objanjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali. (3:103)40 Kuran: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, veinom su nevjernici (3:110). Ti e sigurno nai da su vjernicima najljui neprijatelji Jevreji i mnogoboci; i svakako e nai da su vjernicima najblii prijatelji oni koji govore: Mi smo krani, zato to meu njima ima sveenika i monaha i to se oni ne ohole (5:82). Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole oprosta za mnogoboce, makar im bili i rod najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u dehennemu biti (9:113). Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju (20:54). Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih unitili, onih po ijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne. (20:128) 41 Kako je Bog naredio u ajetima: Reci: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako oni glave okrenu pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike (3:32).. i pokoravajte se

34


Vizija ummeta je jedna; takav je i osjeaj ili volja, kao i ak-cija. Ummet je ljudski poredak koji se sastoji od tripartitnog konsenzusa uma, srca i ruke. Postoji konsenzus u njihovoj mi-sli, u njihovoj odluci, u njihovom stavu i karakteru, i njihovim rukama. To je univerzalno bratstvo koje ne poznaje ni rasni ni etniki identitet. U njegovim granicama, svi ljudi su jednaki, i mjere se samo prema pobonosti.42 Ako neko od lanova stekne neko novo znanje, njegova je obaveza prenijeti ga na druge. Ako neko stekne hranu ili komfor, njegova je obaveza podijeliti to s drugima. Ako neko uspije, uznapreduje i posta-ne bogat, njegova je obaveza pomoi drugima da postignu isto.43 Nema dakle tevhida bez ummeta. Ummet je medij zna-nja, etike, hilafeta (namjesnitva) ovjekovog, afirmacije svi-jeta. Ummet je univerzalni poredak koji ukljuuje ak i one koji nisu vjernici. To je poredak mira, Pax Islamica, zauvijek otvoren svim pojedincima i grupama koji prihvate principe slobode ubjeivanja i slobode da se bude ubijeeno u istinu, koji trae svjetski poredak u kome ideje, dobra, bogatstvo ili

Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana (3:132).Allah vam zapovijeda da odgovorne slube onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravino sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve uje i vidi (4:58). O vjernici, ne ubijajte divlja dok obavljate obrede hadda! Onome od vas ko je hotimino ubije kazna je da jednu domau ivotinju, iju e vrijednost procije-niti dvojica vaih pravednih ljudi, pokloni Kabi, ili da se iskupi time to e nahraniti siromahe ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je ve oprostio ono to je bilo. Onoga ko to opet uradi Allah e kazniti. Allah je silan i strog (5:95). Reci: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako ne htjednete, on je duan da radi ono to se njemu nareuje, a vi ste duni da radite ono to se vama nareuje, pa ako mu budete posluni, biete na pravom putu; - a Poslanik je jedino duan da jasno obznani (24:54). O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne nitite djela svoja! (47:33). I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako lea okrenete, pa Poslanik Na je jedino duan da jasno objavljuje. (64:12)42 Kako nalazimo u hadisu o Poslanikovom govoru na Oprosnom haddu, pod tripartitnom istovjetnou mislimo na viziju, ili um, ili razmiljanje, jedinstvo volje ili odluke i namjere, i jedinstvo akcije ili ljudskih ruku. 43 Poslanik je uporedio muslimane sa vrsto izgraenom zgradom iji dijelovi podravaju jedni druge, i s tijelom koje cijelo reaguje kada god je neki organ ili njegov dio napadnut.

35

Sutina islamske civilizacijeljudska tijela mogu slobodno da se kreu. Pax Islamica je me-unarodni poredak koji daleko nadmauje Ujedinjene nacije, dijete prole godine, odbaeno i moralno izoblieno princi-pima nacionalne drave i dominacije velikih sila od kojih su sastavljene. Ovi principi su, opet, utemeljeni na nacional-nom suverenitetu koji se razvio u ideolokoj historiji Evrope od reformacije i ieznua ideala univerzalne zajednice koji je Crkva do tada bezvoljno nosila. Ali nacionalni suverenitet u konanici je utemeljen na aksiolokom i etikom relativizmu. Ujedinjene nacije uspjene su ako ispune negativnu ulogu osujeivanja ili zaustavljanja rata izmeu svojih lanova. Pa ak i tad, to je impotentan poredak s obzirom da on nema svo-je armije osim kada se velike sile, lanice Vijea sigurnosti, sloe da takvu obezbijede na ad hoc bazi. Per contra, Pax Isla-mica je bio utemeljen u stalnom ustavu od strane Poslanika u Medini u prvim danima nakon Hidre. On je uinio da taj poredak ukljui jevreje Medine i krane Nedrana, garanti-rajui im njihov identitet i njihove vjerske, drutvene i kul-turne institucije. Povijest ne poznaje drugi pisani ustav koji je potivao manjine kako je to uinio ustav islamske drave. Ustav Medine bio je na snazi u raznim islamskim dravama etrnaest stoljea i odolio je diktatorima i revolucijama svih vrsta ukljuujui Dingis Kana i Hulaga!Ummet je, dakle, svjetski poredak, uz to to je drutveni poredak. To je temelj islamske civilizacije, njen sine qua non. Predstavljajui ljudski um u osobi i ivotu Hajj ibn Jakzana, filozofi su otkrili da je Hajj svojim vlastitim naporom spoznao istinu islama, i tevhida, njegove sutine. Ali kada je to uinio, Hajj je morao izumiti ili otkriti ummet. On je zato sebi napra-vio kanu od upljega debla i zaputio se vodama nepoznatoga okeana, da otkrije ummet bez kojeg se sve njegovo znanje ne bi podudaralo s istinom.

Tevhid je, ukratko, ummetizam.

36


Tevhid kao prvi princip estetike. Tevhid znai isklju-iti Boga (Godhead) iz cijeloga carstva prirode. Sve to je stvoreno ili je u procesu stvaranja (Everything that is in or of creation) jeste stvorenje, netranscendentno, podlono za-konima prostora i vremena. Nita od toga ne moe biti Bog ili boansko u bilo kom smislu, posebno ontolokom, to tevhid, kao sutina monoteizma, negira. Bog je potpuno razliit od stvorenja, potpuno razliit od prirode, dakle, transcendentan. Tevhid dalje potvruje da nita nije kao On,44 i prema tome, da nita to je stvoreno ne moe liiti ili simbolizirati Boga, nita ga ne moe predstavljati. Uistinu, Njega je po definiciji nemogue predstaviti. Bog je Onaj o Kome nikakva estetska intuicija nije mogua.

Pod estetskim iskustvom misli se na iskustvo putem ula apriorne metaprirodne sutine koja djeluje kao normativni princip posmatranog objekta. To je ono to predmet treba biti. S to je vidni predmet blii toj sutini, to je ljepi. U sluaju ive 44 Kuran: Stvoritelj nebesa i Zemlje! On vas kao parove stvara a stvara parove i od

stoke da vas tako razmnoava. Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi. (42:11)

37

Sutina islamske civilizacijeprirode, biljke, ivotinje i posebno ovjeka, lijepo je ono to se koliko god je mogue priblii apriornoj sutini, tako da bi sva-ko ko je kadar suditi bio u pravu kada bi drao da je priroda u estetskom predmetu sebe izrazila elokventno, jasno; da je lijep predmet ono to priroda eli kazati, to ona rijetko ini usred svog hiljadu i jednog nedostatka. Umjetnost je proces otkriva-nja u prirodi te metaprirodne sutine i njeno predstavljanje u vidnoj formi. Oito, umjetnost nije imitacija stvorene prirode; niti je to ulno predstavljanje natura naturatae, predmeta ije je priroenje ili prirodna stvarnost potpuna. Fotografsko predstavljanje moe biti vrijedno za ilustrovanje ili dokumen-tovanje, za utvrivanje identiteta. Kao umjetniko djelo, ono je bezvrijedno. Umjetnost je itanje u prirodi sutine koja nije priroda, i davanje toj sutini vidne forme koja joj odgovara.

Kako je dosada definirana i analizirana, umjetnost je nuno odvanost da se u prirodi nae ono to nije od nje. Ali ono to nije od prirode transcendentno je; i samo ono to je Boansko kvalificirano je za taj status. S tavie, s obzirom da je apriorna sutina, koja je predmet estetskog potivanja, normativna i lijepa, ljudske su emocije posebno pod njenim utjecajem. To je razlog to ljudi vole lijepo i to su njime odre-eni. Tamo gdje vide lijepo u ljudskoj prirodi, apriorna me-taprirodna sutina je ljudskost (humanness) idealizirana do transcendentnog stepena. To je upravo ono to su Grci nazi-vali apotheosis, ili preobraaj ovjeka u boanstvo. Ljudi su posebno skloni da se dive tako preobraenim ljudima i da ih smatraju bogovima. Moderni zapadni ovjek jako je netole-rantan za bilo kakva boanstva kada je metafizika u pitanju. Meutim, kada su etika i ponaanje u pitanju, bogovi koje on stvara iz svoje idealizacije ljudskih emocija i sklonosti jesu stvarne odrednice njegove akcije.

Ovo objanjava zato su meu Grcima umjetnosti pred-stavljanja bogova kao apoteoza ljudskih elemenata, kvaliteta

38


ili emocija, vizualno u skulpturi i imaginativno u poeziji i drami, bile najcjenjenija estetska zanimanja. Predmeti koje su predstavljali bogovi bili su lijepi jer su bili idealizacije onoga to je ljudska priroda trebalo da bude. Njihova ljepota nije skrivala unutarnji sukob svakoga od njih s ostalim bogo-vima, upravo stoga to je svaki bio prirodni predmet apsolu-tiziran do svoga boanskog, natprirodnog nivoa.

Tek je u Rimu, pozornici grke dekadence, vrhovna grka umjetnost skulpture degenerirala u realistino, empirijsko portretiranje raznih imperatora. Cak i tamo, meutim, to ne bi bilo mogue bez proglaenja imperatora za boga. U Grkoj, gdje je teorija ostala ista stoljeima, umjetnost drame razvi-jala se uporedo s umjetnou skulpture upravo da bi pred-stavila vjeite meusobne sukobe bogova kroz razvijanje serije dogaaja u koju su ukljueni karakteri. Krajnji cilj bilo je predstavljanje njihovih individualnih karaktera za koje su gledaoci znali da su ljudski, isuvie ljudski, ali koji su bili

39


izvor neizmjernog uitka. Ako bi dramatini dogaaji koji su se odvijali pred njihovim oima tragino okonali, to je sma-trano nunim i uroenim. Nunost takvog kraja otklanjala je njegovu aoku i kroz katarzu pomagala otklanjanju grinje savjesti koju su osjeali zbog svojih nemoralnih afirmacija i zanimanja. Zato je umjetnost tragedije, roena i usavrena u Grkoj, bila vrhunac knjievnih umjetnosti kao i svih humani-stikih znanosti. U rijetko istinitoj izjavi, orijentalista G.E. von Grunebaum rekao je da islam nema figurativnih umjetnosti (skulpture, slikarstva i drame) jer ne poznaje bilo kakve bogo-ve utjelovljene ili imanentne prirodi, bogove ije se aktivnosti sukobljavaju jedne s drugima ili sa zlom.45 Von Grunebaum je to drao sramotom za islam, iako je to, ustvari, primarna

45 Za vie detalja o ovome vidi Ismail al Faruqi, Islam and Art, Studia Islamica, 37 (1973), pp. 81-109.

40


odlika islama. Jer jedinstvena slava islama jeste u tome to apsolutno ne poznaje idolatriju, zamjene stvorenja za Stvori-telja. Meutim, izjava je i dalje tana; jer ona pokazuje blisku vezu izmeu figurativnih umjetnosti, paganske religije antike i utjelovljujue teologije Zapada.

Jevreji su otprije potvrdili da transcendentnost Boija osuuje izradu uklesanih likova, i predali se, pokoravajui se boanskim naredbama, itavoj povijesti gotovo potpunog po-vlaenja iz vizualne umjetnosti.46 Oni su proizveli neka manja djela samo pod utjecajem Egipta, Grke i Rima i kranskoga svijeta. U moderno doba, posebno nakon njihove emancipa-cije pod Napoleonom i asimilacije u zapadnu kulturu, oni su odbacili svoju originalnu semitsku poziciju zamijenivi je na-turalizmom Zapada.

Tevhid nije protiv umjetnike kreativnosti; niti je on protiv uivanja u lijepom. Naprotiv, tevhid blagosilja lijepo i 46 I.R. al Faruqi, On the Nature of the Religious Work of Art, Islam and the

Modern Age, 1 (1970), pp. 68-81.

41


promovira ga. On apsolutnu ljepotu vidi samo u Bogu i u Njegovoj objavljenoj volji ili rijeima. Shodno tome, on je bio sklon da stvori novu umjetnost koja se uklapa u njegov po-gled. Polazei od premise da nema boga osim Boga, musli-manski umjetnik bio je ubijeen da nita u prirodi ne moe predstavljati ili izraavati Boga. Kroz stilizaciju, on je svaki predmet odvojio od prirode to je mogue vie. Uistinu, pri-rodni objekt bio je tako udaljen od prirode da je postao go-tovo neprepoznatljiv. U njegovoj ruci, stilizacija je bila negi-rajui instrument kojim je on govorio NE! Svakoj prirodnoj stvari, stvorenjima samim. Negirajui u potpunosti njegovu prirodnost, muslimanski umjetnik u vidnoj formi izrazio je sud da nema boga osim Boga. Ovaj ehadet (svjedoenje) mu-slimanskog umjetnika zaista je jednak negaciji transcenden-cije u prirodi.

42


Muslimanski umjetnik nije zastao na tome. Njegov krea-tivni prodor zbio se kada mu je sinulo da je izraavanje Boga u prirodnoj figuri jedna, a izraavanje Njegove neizrecivosti u takvoj figuri sasvim druga stvar. Shvatiti da Bog neka je slavljen u Svojoj transcendenciji ne moe biti vizuelno izra-en, jeste najvii estetski cilj mogu za ovjeka. Bog je apsolu-tan, uzvien. Donijeti sud o Njemu kao nepredstavljivom bilo im od stvorenja znai ozbiljno drati Njegovu apsolutnost i uzvienost. Zamiljati Ga u svojoj imaginaciji kao drugaijeg od svega stvorenog znai vidjeti Ga kao lijepog drugai-jeg od svega drugog to je lijepo. Boanska neiskazivost jeste Boanski atribut, ije je znaenje beskonanost, apsolutnost, prvotnost ili neuvjetovanost, neogranienost. Beskrajno je u svakom smislu neizrecivo.Na tragu ove linije islamske misli, muslimanski umjetnik izumio je umjetnost dekoracije i transformirao je u arabe-sku, nerazvojni dizajn koji se prua u svim pravcima ad infi-nitum. Arabeska preobraava prirodni predmet koji dekorira bilo to platno, metal, vaza, zid, plafon, stub, prozor ili strani-ca knjige u besteinski, transparentni, plutajui obrazac koji se prua beskonano u svim pravcima. Prirodni objekt nije on sam, ve je njegova materija promijenjena (trans-substantia-ted). On je postao samo polje vizije. Estetski, prirodni pred-met je kroz arabesku postao prozor u beskonano. Smatrati ga ukazateljem na beskonanost znai prepoznati jedno od znaenja transcendentnosti, jedino koje je dato istina samo negativno ulnom predstavljanju i intuiciji.

Ovo objanjava zato je veina umjetnikih djela koje su proizveli muslimani apstraktna. Cak i gdje je koristio figure bi-ljaka, ivotinja i ljudi, umjetnik ih je stilizirao tako da zanijee njihovu stvorenost, da zanijee da bilo koja natprirodna suti-na obitava u njima. U tom nastojanju, muslimanskom umjet-niku pomagali su njegovo jeziko i literarno naslijee. S istim ciljem, on je razvio arapsko pismo tako da od njega naini be-skonanu arabesku, koja se nerazvojno iri u svakom pravcu koji kaligraf izabere. Isto vai za muslimanskog arhitektu, ije

43

Sutina islamske civilizacijeje zdanje arabeska u svojoj fasadi, vertikalnim projekci-jama, silueti, kao i na unutar-njem planu. Tevhid je jedna odrednica zajednika za sve umjetnike iji je svjetona-zor onaj islamski, bez obzira kako geografski ili etniki bili daleko.47Izvor: The Essence of Islamic Civilization u Ismail R. al Faruqi i Lois Lamya al Faruqi, Cultural Atlas of Islam (New York: Macmillan Publishing Company, 1986), 73-91.

47 Za dodatnu literaturu o vezi izmeu tevhida i drugih umjetnosti, vidi poglavlja 19-23, i Lois Lamya al Faruqi, Aesthetic Experience and the Islamic Arts, Islamabad: Hijrah Centenary Committee, 1405/1985.

44

SADRZ AJ

PREDGOVOR ............................................................................5

SUTINA ISLAMSKE CIVILIZACIJE .......................................7

TEVHID KAO SVJETONAZOR .............................................9

Dvojnost ...........................................................................................9Idejnost (Ideationality) .................................................................10Teleologija /Svrhovitost ...............................................................11Sposobnost ovjeka i prilagodljivost / krotkost prirode ..........12Odgovornost i sud .........................................................................14

TEVHID KAO SUTINA CIVILIZACIJE .................................16

Metodoloka dimenzija ................................................................16Sadrajna dimenzija .....................................................................23

Documents

SUŠTINA ISLAMSKE CIVILIZACIJE - Ismail Raji al-Faruqi