SUSTAV SOCIJALNE ZAŠTITE U EUROPSKOJ UNIJIoliver.efri.hr/zavrsni/800.B.pdf · SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET IGOR KONJEVIĆ SUSTAV SOCIJALNE ZAŠTITE U EUROPSKOJ UNIJI

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

IGOR KONJEVIĆ

SUSTAV SOCIJALNE ZAŠTITE U EUROPSKOJ UNIJI

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

IGOR KONJEVIĆ

SUSTAV SOCIJALNE ZAŠTITE U EUROPSKOJ UNIJI

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Regionalna i socijalna politika EU

Mentor: Prof. dr. sc. Vinko Kandžija

Student: Igor Konjević, 0081100896

Studijski smjer: Gospodarstvo EU

Rijeka, rujan 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................................ 1

1.1. Problem i predmet istraživanja .................................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza ............................................................................................................. 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ............................................................................................ 2

1.4. Znanstvene metode ...................................................................................................... 2

1.5. Struktura rada ............................................................................................................... 3

2. TEORIJSKA I PRAVNA UTEMELJENOST SUSTAVA SOCIJALNE ZAŠTITE U

EU ....................................................................................................................................... 4

2.1. Teorijski okvir .............................................................................................................. 4

2.2. Pravni okvir .................................................................................................................. 6

3. DETERMINANTE I MODELI SUSTAVA SOCIJALNE ZAŠTITE U EUROPI ...... 12

3.1. Determinante razvoja socijalne zaštite u Europi ........................................................ 12

3.1.1. Modernizacija ..................................................................................................... 13

3.1.2. Socijalna mobilizacija ......................................................................................... 14

3.1.3. Država kao determinanta .................................................................................... 15

3.2. Nacionalni sustavi socijalne zaštite zemalja članica EU-a ........................................ 16

3.3. Američki socijalni model ........................................................................................... 24

4. ANALIZA NACIONALNIH SUSTAVA ODABRANIH ZEMALJA ČLANICA ..... 28

4.1. Švedska i Danska kao primjeri skandinavskog modela socijalne zaštite .................. 28

4.1.1. Švedska ............................................................................................................... 29

4.1.2. Danska................................................................................................................. 32

4.3. Kontinentalni model na primjeru Njemačke i Francuske .......................................... 38

4.3.1. Njemačka ............................................................................................................ 38

4.4. Španjolska i Grčka – primjeri mediteranskog modela ............................................... 43

4.4.2. Grčka ................................................................................................................... 46

5. SUSTAVI SOCIJALNE ZAŠTITE U EU I ODRŽIVI RAZVOJ ................................ 49

6. IZAZOVI I PERSPEKTIVE SOCIJALNE ZAŠTITE U EU ....................................... 55

7. ZAKLJUČAK ............................................................................................................... 61

LITERATURA ................................................................................................................. 63

POPIS TABLICA ............................................................................................................. 65

POPIS GRAFIKONA ....................................................................................................... 65

POPIS SLIKA ................................................................................................................... 66

1

1. UVOD

U vremenima općeg prosperiteta i sigurnosti pitanje socijalne politike dolazi mnogo

manje do izražaja nego li je to u vrijeme recentne gospodarske krize koja je razdoblje

puno promjena. U vremenu kada su socijalni sustavi zemalja Unije pod ogromnim

pritiskom, a u vrijeme krize je upravo tako, na vidjelo izlaze mnogi problemi vođenja

pogrešne socijalne politike. Stoga je vrlo bitno ustanoviti slabe točke socijalnih sustava i

moguće alternative za njih kako bi socijalni sustavi bili u službi održivosti europskog

gospodarstva. U radu su prikazane teorijske osnove socijalnih sustava na nadnacionalnoj i

nacionalnoj razini, te su analizirani modeli socijalne zaštite koji djeluju na području Unije

i njihova korelacija s održivim razvojem.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Problem istraživanja ovog rada je višestruk. Polazi se od same teorije odnosno koje su

teorijske i pravne osnove sustava socijalne zaštite. Nakon toga postavlja se pitanje

determinanti odnosno odrednica koje utječu na te sustave koji su različiti u pojedinim

dijelovima Unije. Također potrebno je i analizirati sustave u starim zemljama članicama

kako bi se dobio prikaz trenutnog stanja ili kretanje u prošlom razdoblju. Svi ti navedeni

čimbenici zajedno čine problem istraživanja rada, a to je kako utjecati da sustav

socijalne zaštite u EU pridonese održivom razvoju. Iz problema istraživanja može se

odrediti i predmet istraživanja a to bi bili sustavi socijalne zaštite odnosno njihov utjecaj

na gospodarstvo, a u ovom radu s posebnim fokusom na stare zemlje članice EU-a.

1.2. Radna hipoteza

Socijalna politika kako na nadnacionalnoj razini tako i na razini samih članica trebala bi

se voditi na način da europsko gospodarstvo bude održivo. Prema tome, radna hipoteza

glasi: moguće je utvrditi korelaciju između sustava socijalne zaštite i održivosti

gospodarstva EU, posebno starih zemalja članica.

2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Izravno u svezi s problemom i predmetom javlja se i svrha istraživanja rada. Potrebno je

utvrditi korelaciju nadnacionalnih principa na području socijalne politike i stvarne

politike socijalne zaštite koju provode zemlje članice, odnosno teorijsku i pravnu

povezanost sa stvarnim stanjem u pojedinim članicama, odnosno kako socijalna politika

pridonosi razvoju gospodarstva.

Sukladno postavljenoj svrsi, određuju se i ciljevi istraživanja: dati uvid u osnovne

teorijske i pravne temelje socijalne zaštite na području Unije, odrediti determinante koje

utječu na stvaranje pojedinih modela te istražiti njihove značajke, analizirati nacionalne

sustave odabranih starih zemalja članica EU-a te utvrditi korelaciju između tih socijalnih

sustava i održivog razvoja europskog gospodarstva. Da bi se primjereno riješio problem

istraživanja, ostvario predmet istraživanja i dokazala postavljena hipoteza, te postigli

svrha i ciljevi istraživanja dati su odgovori na sljedeća pitanja:

1. Koji su ciljevi i instrumenti europske socijalne politike?

2. Postoji li jedinstveni model socijalne zaštite na području Unije?

3. Koje su karakteristike socijalnih sustava na području EU-a?

4. Koje determinante utječu na stvaranje sustava socijalne zaštite?

5. Koji modeli socijalne zaštite na području Unije omogućuju održivost

gospodarstva?

1.4. Znanstvene metode

Prilikom istraživanja i prezentcije razultata istraživanja u diplomskom radu korištene su

mnogobrojne znanstvene metode, od kojih su najbitnije: metoda analize i sinteze, metoda

dokazivanja i opovrgavanja, induktivna i deduktivna metoda, metoda deskripcije i

metoda kompilacije.

3

1.5. Struktura rada

Polazeći od samo problema, ciljeva i svrhe istraživanja rad je podijeljen u sedam

međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, Uvodu, prezentira se problem istraživanja, radna hipoteza, svrha i ciljevi

istraživanja te znanstvene metode koje su primjenjene u izradi rada, te struktura rada.

Drugi dio, Teorijska i pravna utemeljenost sustava socijalne zažtite u EU, daje teorijske i

pravne osnove nadnacionalnog dijela socijalne zaštite te njen institucionalni okvir.

U trećem dijelu rada, Determinante i modeli sustava socijalne zaštite u Europi, dane su

determinante socijalnih sustava koji postoje na području Unije kao i odrednice nastanka

same socijalne politike.

Četvrti dio, Analiza nacionalnih sustava zemalja članica, se odnosi na nacionalne politike

odabranih starih zemalja članica, odnosno uvid u funkcioniranje njihovih socijalnih

sustava te rezultate koji iz njih proizlaze.

U petom dijelu, Sustavi socijalne zaštite u EU i održivi razvoj, dani su podaci važni kako

bi mogli uspostaviti korelaciju sustava socijalne zaštite i održivosti europskog

gospodarstva.

U šestom dijelu, Izazovi i perspektive socijalne zaštite u EU, prikazani su podaci bitni za

budućnost europskih socijalnih sustava.

U zaključku su sintetizirani svi relevantni zaključci i analize socijalnih sustava u EU koje

su bitne za dokazivanje hipoteze rada.

4

2. TEORIJSKA I PRAVNA UTEMELJENOST SUSTAVA SOCIJALNE ZAŠTITE U EU

Sustavi socijalne zaštite kako u svijetu tako i na području same Unije razlikuju se u

mnogim segmentima, tj. postoji velik broj elemenata koji utječu na izbor pojedinog

modela. Međutim, iako su u mnogocemu različiti, ciljevi su im vrlo slični pa su stoga u

ovom poglavlju opisan teorijski i pravni okviri koji unutar kojih djeluju sustavi socijalne

zaštite.

2.1. Teorijski okvir

Pojam socijalne zaštite u Europi ima vrlo široko značenje, a obuhvaća sve državne i

druge mjere i mehanizme kojima je cilj zaštita socijalno ranjivih skupina, kao što su stari,

bolesni, invalidi, nezaposleni, siromašni, obitelji s djecom i slično. U jednom od

zaključaka Odbora stručnjaka Europske socijalne povelje navodi se socijalna sigurnost

kao najrazvijenije sredstvo socijalne zaštite.

Čini se da se pojmom “socijalne zaštite” tako prevladava anglosaksonsko značenje pojma

“socijalna sigurnost” (social security) i kontinentalnoeuropsko značenje pojma “socijalno

osiguranje” (social insurance). Socijalna zaštita, osim toga, obuhvaća i sustav socijalne

pomoći (social assistance). Tako su u tom pojmu praktički objedinjena sva tri stupa

socijalne politike kojima se rješavaju socijalni problemi i prevladavaju socijalni rizici u

društvu.

Cilj same socijalne politike je podizanje općeg socijalnog blagostanja, te se tu posebno

može izdvojiti poboljšanje položaja i integracije onih pojedinaca u društvu koji su uslijed

različitih okolnosti dospjeli u nepovoljan socijalni i ekonomski položaj.

Sustavi socijalne zaštite uređeni su da osiguraju zaštitu od rizika i potreba vezanih uz:

· nezaposlenost

· roditeljsku odgovornost

· bolest i zdravstvo

5

· invalidnost

· gubitak bračnog druga ili roditelja

· starost

· stanovanje

· socijalnu isključenost.

Ujedinjenje Europe dugo se izgrađivalo s osloncem na ekonomsku dimenziju na štetu

socijalne. Funkcionalno približavanje europskih zemalja započeto je sustavom sektorskog

gospodarskog integriranja bez europskih socijalnih dimenzija. Politika teritorijalnog

gospodarenja, prilagođavanja i solidarnosti ostala je u nacionalnom djelokrugu sve do

sredine 1990-ih godina kada je započet proces stvaranja Unutarnjeg tržišta i Unija

proširena na jug, što je pokrenulo proces uravnoteženja nadnacionalnih intervencija radi

ekonomske kohezije. Uvodi se zemljopisna dimenzija smanjenja dispariteta između

zemalja članica i regija te socijalna dimenzija europskog modela tržišnog socijalnog

gospodarstva, koje prema Europskoj komisiji uključuje postojanje, u različitim zemljama,

univerzalnog sustava socijalne zaštite, tj. Uredaba koje ispravljaju nedostatak tržišta i

uvode sustav socijalnog dijaloga (Kandžija i Cvečić, 2011.).

Institucije Unije na području socijalne politike nisu odmah mogle preuzeti probleme svih

zemalja članica zbog velikih različitosti u ekonomskoj strukturi samih članica, ovisno i o

stupnju njihovog razvoja, geografskog položaja i sl. Produbljenjem integracije postupno

su na Uniju preneseni značajni instrumenti socijalne i monetarne politike što je za

posljedicu imalo socijalni napredak stanovništva Unije. Napredak zajedničke socijalne

politike postignut je na području slobodnog kretanja radnika, politike zapošljavanja,

profesionalnog obrazovanja i poboljšanja uvjeta života radnika.

Uzimajući u obzir navedeno, ističu se razlozi nastanka europske socijalne politike

(Kandžija i Cvečić, 2011.):

· ujednačavanje ekonomskih i socijalnih neravnoteža u Uniji

6

· približavanje socijalnih potreba i problema s kojima se susreću zemlje članice,

kao rezultat konvergencije (iako još uvijek postoje različite nacionalne

specifičnosti)

· umjeren rast stanovništva, dulji životni i kraći radni vijek, dulje obrazovanje,

masovan ulazak žena na tržište rada, strukturalne promjene – prvenstveno prijelaz

s poljoprivrede na industriju (i kasnije uslužni sektor)

· podizanje razina plaća i socijalne zaštite u zemljama članicama.

Iako Europska unija daje zajednička pravila kako bi zaštitila prava svojih građana koji se

kreću na području cijele Unije, ona nisu iznad nacionalnih zakonodavstava, odnosno

svaka država članica, prema načelu supsidijarnosti, ima pravo odlučiti tko ima pravo biti

osiguran u njenom zakonodavstvu, s kojim pravima i uz koje uvjete.

2.2. Pravni okvir

Viši stupanj međusobne integracije zemalja članica pozitivno djeluje na približavanje

većeg broja elemenata socijalnih sustava zemalja članica jer što je sličnost među

gospodarstvima veća, sličniji su i socijalni problemi zemalja, a time i načini njihova

rješavanja. Tu se nameće nadnacionalni pristup.

Četiri su glavna principa koja se odnose na koordinaciju socijalne zaštite na području

Europske unije (Europska komisija):

1. U jednom trenutku svaka osoba je obuhvaćena pravnim propisima samo jedne zemlje,

te plaća doprinose samo jednoj zemlji. Odluku od tome čijem zakonodavstvu osoba

podliježe donose institucije socijalne sigurnosti. Osoba ne može sama izabrati.

2. Bez obzira gdje se nalazi, osoba ima jednaka prava i obveze kao i državljani te članice.

Ovo se naziva pravom jednakog tretmana odnosno nediskriminacije

3. Kada se ostvaruje neko pravo, prethodna razdoblja osiguranja, rada ili prebivališta u

drugoj državi se uzimaju u obzir ako je potrebno

4. Ako je ostvareno pravo na novčanu naknadu iz jedne zemlje, moguće ju je primati i u

drugoj državi članici EU-a.

7

U prethodnom dijelu poglavlja koji je bio usmjeren teorijskom okviru socijalne politike i

sustava socijalne zaštite navedeni su razlozi nastanka europske socijalne politike, pa se

samim time pojavljuju i socijalni prioriteti svih članica, a to su problem zapošljavanja,

socijalne sigurnosti i profesionalnog obrazovanja određenih kategorija radnika.

Koheziju, bilo ekonomsku, socijalnu ili teritorijalnu nemoguće je ostvariti bez postojanja

odgovarajućeg financijskog okvira koji je osiguran reformom strukturnih fondova, a

usporedo s njom Europsko vijeće je 1989. prihvatilo Komunitarnu socijalnu povelju, a tri

godine kasnije afirmacijom Građanstva Unije dodatno ojačalo socijalni prostor.

Sporazumom o socijalnoj politici Unija je za cilj postavila povećanje zaposlenosti,

poboljšanje napretka života i rada, omogućavanje adekvatne socijalne zaštite, socijalni

dijalog i razvoj ljudskih potencijala koji će omogućiti višu razinu zapošljavanja.

Protokol Sporazuma o socijalnoj politici postao je sastavni dio Mastrihtskog ugovora, a

potpisalo ga je 12 zemalja članica 1992. godine. Naime, Velika Britanija u početku nije

sudjelovala u sporazumu o socijalnoj politici koji je potpisalo 11 članica (i kasnije 3 nove

članice iz 1995.). Klauzula „opt-out”, koju je Britanija u tom slučaju iskoristila otvorila je

put formiranju socijalne Europe putem „geometrijske varijable”. Bojazan razilaženja

nestala je dolaskom laburista na vlast u Velikoj Britaniji, koja se priključila tekstu

Sporazuma i koji je tako postao sastavni dio Amsterdamskog ugovora (članci 151 do 155

UFEU).

Sporazum o socijalnoj politici iskristalizirao je tri oblasti i modalitete različitih

Intervencija Unije, koje su danas ovuhvaćene temeljnim ciljevima zajedničke socijalne

politike EU-a (čl. 153 UFEU):

· prva oblast koja je izvan nadnacionalnog polja, odnosi se na plaće (određivanje

naknada za rad), pravo udruživanja, pravo na štrajk i pravo stopiranja rada

poduzeća od strane vlasnika (lock-out); nadležnosti su zadržale zemlje članice

· glasovanje kvalificiranom većinom Vijeća ministara nakon savjetovanja

Gospodarskog i socijalnog odbora (EESC) te Odbora regija; radi se o zdravstvu

8

sigurnosti radnika, uvjetima rada, informiranju i savjetovanju radnika, integraciji

osoba isključenih iz tržišta rada te jednakim mogućnostima i tretmanu muškaraca

i žena na tržištu rada, borba protiv socijalne isključenosti i modernizacija sustava

socijalne zaštite

· područja u kojima Vijeće ministara odlučuje jednoglasno nakon konzultacije s

Europskim parlamentom, EESC-om te Odborom regija – socijalna sigurnost i

socijalna zaštita radnika u slučaju okončanja ugovora o radu, predstavljanje i

zaštita kolektivnog interesa radnika i poslodavaca, uvjeti zapošljavanja stanovnika

trećih zemalja s reguliranim boravkom.

Članak 19 UFEU omogućuje Vijeću ministara poduzimanje odgovarajućih mjera u borbi

protiv bilo kakve diskriminacije temeljene na spolu, rasi, etničkom podrijetlu, religiji ili

vjerovanju, invalidnosti, dobi ili seksualnoj orjentaciji. U skladu s time su npr. prihvaćene

smjernice 2000/43/EC (o rasnoj jednakosti) i 2000/78/EC (o okviru zapošljavanja), a

afirmacija cilja nediskriminacije dovela je do proglašenja 2007. godine „Europskom

godinom jednakih mogućnosti za sve”. Ciljevi Unije su: građane EU-a osvijestiti o

njihovim pravima na nediskriminaciju i jednaki tretman, promicati jednake mogućnosti

za sve prilikom zapošljavanja, obrazovanja, na radnom mjestu ili u okviru zdravstvenoga

sektora te promicati prednosti raznolikosti za EU (Kandžija i Cvečić, 2011.).

Europski gospodarski i socijalni odbor (EESC) je tijelo EU-a osnovano 1957. godine.

Daje stručne savjete glavnim institucijama Unije (Europskoj komisiji, Europskom vijeću

i Europskom parlamentu). To čini iznoseći „mišljenja” na predložene zakonodavne akte

EU-a, kao i „samoinicijativna mišljenja” o pitanjima za koja smatraju da ih je potrebno

riješiti. Jedna od njegovih glavnih zadaća je premostiti jaz između europskih institucija i

organiziranog civilnog društva. Promiče participativnu demokraciju u EU i pomaže u

jačanju uloge organizcija civilnog društva kroz uključivanje u strukturirani dijalog s tim

skupinama u zemljama članicama EU-a, kao i u drugim zemljama diljem svijeta.

Za razdoblje 2013. – 2015. godine EESC broji 353 člana koje odabire Vijeće ministara za

razdoblje od 3 godine na temelju lista koje prezentiraju vlade zemalja članica (slika 1).

9

Članovi odbora su podijeljeni u tri radne skupine: poslodavci, radnici i različite

aktivnosti. Mišljenja EESC-a su obavezna ili fakultativna za Komisiju ili Vijeće (ovisno

o tematici), a od Amsterdamskog ugovora i za Europski parlament

Slika 1: Broj članova EESC-a po zemljama članicama

Izvor: Europski gospodarski i socijalni odbor, pregledano: 1.7.2014., dostupno na:

http://www.eesc.europa.eu/?i=portal.hr.home

Na slici 1 je vidljivo da „stare” članice Njemačka, Francuska, Italija i Ujedinjeno

Kraljevstvo zahvaljujući broju stanovnika te svojoj gospodarskoj snazi imaju po 24 člana,

dok su blizu i Španjolska i Poljska. Najmanje članova ima Malta (5), a Hrvatska je

izjednačena Danskom, Irskom, Slovačkom i Litvom sa 9 članova.

Broj članova se u posljednjem razdoblju (2013.-2015.) povećao sa 344 na 353 člana zbog

ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Osim EESC-a jedan od najvažnijih instrumenata socijalne Europe je Europski socijalni

fond (ESF) koji je osnovni financijski instrument europske socijalne politike.

Europski socijalni fond (ESF) kao glavni instrument Europske unije usmjeren je na

poticanje poduzetništva, pružanje pomoći posloprimcima u pronalaženju boljih radnih

mjesta i uspostavi pravednijih mogućnosti za sve građane EU-a prilikom njihovog

zapošljavanja. Njegovo se djelovanje temelji na ulaganju u ljudske resurse – posloprimce,

mlade ljude i one koji su u potrazi za poslom. Europski socijalni fond godišnje izdvaja 10

10

milijardi eura kojima se žele poboljšati izgledi milijunima građana Europske unije za

pronalaženje posla, a naročito onim posloprimcima koji se teško zapošljavaju.

Europska unija ulaže stalne napore u stvaranje još većeg broja kvalitetnijih radnih mjesta

te jačanje socijalne uključenosti unutar društva. Navedeni ciljevi predstavljaju osnovu

strategije EU-a Europa 2020 kojom se promiče pametan, održivi i uključiv rast. Uz

sadašnju ekonomsku krizu njihova realizacija predstavlja iznimno zahtjevan izazov.

Europski socijalni fond ima vrlo važnu ulogu u postizanju ciljeva Europske unije i

ublažavanju posljedica ekonomske krize – posebice porasta broja nezaposlenih i

siromašnih.

Posebnu pozornost ESF posvećuje mladim ljudima jer danas je otprilike 94 milijuna

mladih Europljana od 15 do 29 godina (grafikon 1). Mnogi se školuju ili pohađaju više

obrazovne ustanove i obuke, dok su drugi pronašli zaposlenje i izrađuju svoje karijere.

Značajan je dio te populacije, međutim nezaposlen, a u toj skupini mnogo je onih koji su

izgubili nadu da će pronaći zaposlenje. ESF financira tisuće projekata i programa diljem

Europe koji pomažu mladima steći znanje i mogućnosti koje su im potrebne za

zapošljavanje.

Grafikon 1.: Stopa nezaposlenosti mladih u odabranim članicama EU-a (2013.)

Izvor: Izrada prema podacima Eurostata, pregledano 1.6.2014., dostupno na:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=yth_empl_090&lang=en

7,4

18,4 14,8

42,4

29,6

48,7

35,2

18,7

0

10

20

30

40

50

60

Njemačka Francuska Vel. Britanija Španjolska Italija Grčka Hrvatska EU 28

11

Na grafikonu 1 prikazana je stopa nezaposlenosti mladih u pojedinim članicama EU-a. Za

primjer su većinom uzete starije članice s izuzetkom Hrvatske. Vidljivo je da Njemačka

ima najbolju situaciju te sa stopom od svega 7,4% nezaposlenosti mladih daje primjer

svim zemljama Unije. S druge strane Grčka je najnegativniji primjer gdje je sa stopom od

48,7% gotovo svaka druga mlada osoba, od 15-29 godina starosti nezaposlena. Vrlo blizu

je i Španjolska a nakon njih slijedi i Hrvatska koja ima nešto nižu stopu koja iznosi

35,2%, što znači da je u Hrvatskoj svaka treća mlada osoba nezaposlena, a to je i dalje

dvostruko iznad prosjeka EU 28 koja ima stopu 18,7% te je po tom prosjeku tek svaka

peta ili šesta mlada osoba nezaposlena.

12

3. DETERMINANTE I MODELI SUSTAVA SOCIJALNE ZAŠTITE U EUROPI

Različitost političkih sustava, kulturološke razlike i veliki dispariteti u razvoju i

blagostanju zemalja članica Unije razlog su nemogućnosti uspostave jedinstvene

socijalne politike EU-a. Unatoč znatnom stupnju koordinacije i harmonizacije socijalnih

sustava zemalja članica, u bliskoj budućnosti gotovo je nemoguće očekivati da se ranije

navedene razlike premoste te da se ovaj segment preseli u isključivu nadležnost Unije

(Puljiz, 1997.).

Nemoguće je odvojiti socijalnu komponentu gospodarstva od ekonomske zbog

povezanosti socijalnih sustava sa tržištem rada, sustavom zapošljavanja, obrazovanja i

cjelokupnim funkcioniranjem javnog sektora. Upravo različitosti navedenih elemenata

determiniraju sustav koji egzistira u pojedinoj državi članici. Iako u načelu imaju dosta

sličnosti, te se svi mogu svrstati pod «europski socijalni model», koji je u mnogočemu

različit od «američkog socijalnog modela», instrumenti i metode kojima se koriste,

ovisno o tradiciji, gospodarskim ostvarenjima i političkim prioritetima, određuju njihov

sveukupni output, stope gospodarskog rasta te održivost javnih financija i tržišta

općenito.

Stoga su u ovom poglavlju prikazane determinante socijalne politike te različiti tipovi

socijalnih sustava unutar Unije kao i usporedba s američkim socijalnim modelom.

3.1. Determinante razvoja socijalne zaštite u Europi

Danas je veoma rasprostranjeno mišljenje da se socijalna politika kroz povijest razvijala

bez cjelovite i razrađene zamisli koja bi se potom primjenjivala u društvenoj praksi.

Socijalna je politika, prema nekim autorima, bila više reaktivna nego prospektivna, više

slučajna nego promišljena.

Prof. Puljiz u svome radu “Determinante razvoja socijalne politike” spominje tri

dominantna faktora kod razvoja socijalne politike a to su modernizacija, socijalna

13

mobilizacija te autonomna uloga države u kreiranju socijalne politike. Međutim,

spominje i “druge” faktore razvoja socijalne politike kao četvrtu determinantu, a oni se

odnose na religijska, kulturološka i slična obilježja.

Religijske vrijednosti orijentiraju djelovanje cijelih sustava, ljudskih zajednica i

pojedinaca. Jasno je da će prevladavajuća religija imati veliki utjecaj na socijalni sustav

države. Osim religije, jedna od determinanti koje se autor dotiče je rat. Zapaženo je da se

socijalna politika kroz povijest odvijala skokovito, s intenziviranjem socijalnih reformi u

pojedinim razdobljima. To je neke autore navelo na to da veću pozornost obrate utjecaju

ratova kao prijelomnih događaja za razvoj socijalne politike. Rat je uistinu velik pokretač

socijalnih reformi. U vrijeme i nakon isteka rata sve se odvija tako kao da dolazi do

ponovnog društvenog utemeljenja i svaki put sve naglašenije reafirmacije države-

zaštitnice i socijalne države. U ratu u pravilu ojačava socijalna kohezija naroda i u

njegovom ozračju razvija se solidaristička “Warfare State”. Isto je tako prirodna

tendencija da se ratni solidarizam nastoji održati u poratnom razdoblju, pa to utječe na

jačanje socijalne države. Uostalom, same žrtve rata državi nameću obvezu

ustanovljavanja novih oblika socijalne zaštite koji mijenjaju ukupan karakter odnosa

građana i države.

3.1.1. Modernizacija

Pod modernizaciju pripadaju procesi industrijalizacije, deagrarizacije i urbanizacije koji

su uzrokovali korjenite promjene u načinu proizvodnje i životu ljudi. Te su promjene

dovele do razaranja tradicionalnog, pretežno agrarnog društva te do širenja industrije i

gradova u kojima su se pojavili brojni socijalni problemi koji su zahtijevali uplitanje

države, dakle uspostavu socijalne politike.

Industrijalizacija je destruirala ili bar ozbiljno potisnula predindustrijske oblike

solidarnosti kao što su proširena obitelj, lokalna zajednica, crkva, kao i feudalni

paternalizam nad siromašnim podanicima. Tržište koje se razvilo kao prateći mehanizam

industrijalizacije u distribuciji dobara nije bilo dobra zamjena za stari svijet ljudske

solidarnosti. Na površinu su tako izašle disfunkcije industrijalizacije. Država se stoga

14

nužno morala javiti kao korektor tržišta, odnosno kao institucija koja rješava novonastale

socijalne probleme. Prema tome socijalna se politika u ovoj interpretaciji ne javlja kao

ideološko pitanje. Ona je neutralna djelatnost, koja je vezana uz stupanj razvijenosti

ekonomije koji de facto uvjetuje državnu socijalnu intervenciju. To znači da za socijalnu

politiku posebnog značenja nema tip političke vladavine, nego je za nju presudan

tehnološki i ukupan razvoj (Puljiz, 1997.).

Ima, naravno, dosta prigovora na takvu interpretaciju nastanka i razvoja socijalne

politike. Neki autori upozoravaju na činjenicu da se socijalna politika javlja 50 do 100

godina nakon što je prevladalo industrijsko društvo, pa bi to bila indikacija da njena

pojava nije striktno vezana uz industrijalizaciju. Ima, naravno, dosta prigovora na takvu

interpretaciju nastanka i razvoja socijalne politike. Neki autori upozoravaju na činjenicu

da se socijalna politika javlja 50 do 100 godina nakon što je prevladalo industrijsko

društvo, pa bi to bila indikacija da njena pojava nije striktno vezana uz industrijalizaciju.

Između ostalog, u prvim fazama industrijalizacije industrijsko je radništvo svoju

socijalnu sigurnost pokušavalo naći u raznim oblicima mutualizma i sindikalizma, koji su

u nekim zemljama kasnije integrirani u državne sheme socijalnog osiguranja i socijalne

sigurnosti.

3.1.2. Socijalna mobilizacija

Kao druga determinanta razvoja socijalne politike spominje se socijalna mobilizacija.

Radnički i drugi siromašni slojevi stanovništva kroz primarnu distribuciju (tržište)

dobivaju nerazmjerno malen dio nacionalnog bogatstva pa socijalnom borbom i raznim

vrstama pritisaka uspijevaju ishoditi sekundarnu preraspodjelu koju kroz socijalnu

politiku u njihovu korist obavlja država. Dakle, polazna je pretpostavka takvog pristupa

da socijalna politika prije svega služi onima koji su siromašniji, tj. onima koji se nalaze u

donjem dijelu socijalne piramide.

Važno je razlikovanje tržišnih i političkih procesa. Tržište, naime, proizvodi drugačiju,

neravnomjerniju raspodjelu prihoda u odnosu na raspodjelu glasova na izborima. Zbog

toga se građani slabije imovne snage političkim procesom koriste kao prilikom za

15

posredno uvećanje svog dohotka kroz sekundarnu, državnu redistribuciju putem socijalne

politike.

Socijalna se država sama po sebi može javiti kao faktor mobilizacije radnika dajući im

snagu na tržištu rada. Zaposleni u čiju korist djeluje socijalna država interesno su

stratificirani i raspršeni na tržištu, što bitno ograničava njihovu mogućnost socijalne

akcije. Zato oni često ovise o odlukama faktora izvan njih samih, među koje u prvom

redu spada država i njene institucije (Puljiz, 1997.).

Objašnjenje razvoja socijalne politike kao posljedice socijalne mobilizacije također ima

nekih slabosti, koje umanjuju njenu uvjerljivost. Prvi prigovor jest da se radi o naknadno

uspostavljenoj, post hoc vezi između radničke mobilizacije i napredovanja socijalne

politike. Poznato je, naime, da su se radničke organizacije u nekim europskim zemljama

protivile ili su bar bile kolebljive prema uvođenju prvih programa socijalnog osiguranja,

utoliko više što su sami radnici morali sudjelovati u plaćanju doprinosa u fondove

socijalnog osiguranja.

Na kraju je moguće zakljućiti kako socijalnomobilizacijska interpretacija ostavlja

otvorena pitanja te se mnogi ekonomisti slažu da ne daje zadovoljavajuće odgovore.

3.1.3. Država kao determinanta

Ako socijalni pritisak nižih slojeva ne daje prihvatljivo objašnjenje za razvoj socijalne

politike onda treba pogledati prema vrhovima državne vlasti i njenim institucijama i

zapitati se koliko su oni sami utjecali na oblikovanje i provedbu socijalne politike. Riječ

je o tezi o autonomnoj funkciji države koja se iskazuje u socijalnoj domeni. Povijest

socijalne politike pruža dokaze o naizgled neovisnoj intervenciji države u socijalnom

polju i državnim mjerama koje su predstavljale temelj socijalne sigurnosti.

Važno je istaknuti da se prve socijalne mjere uvode upravo u autoritarnim monarhijama,

dok znatno kasnije slijede u tzv. ranim demokracijama kao što je Švicarska, SAD i

16

Australija. Poznato je da su se u SAD i Australiji državnom socijalnom intervencionizmu

usprotivili mali vlasnici koji su bili dominantna klasa. Oni su bili veoma osjetljivi na

uvođenje državnih poreza koji su materijalna podloga socijalne države. Prema tome, prve

važne korake u socijalnoj politici ne čine demokratski, nego autoritarni monarhijski

režimi, kao Bismarckov u Njemačkoj, a prve socijalne mjere poduzete su u malim,

zabačenim, manje autoritarnim monarhijama nordijskog sjevera.

Ukoliko su prve socijalne reforme bile preventivni odgovor na socijalna traženja

siromašnih slojeva, ako su bile izraz težnje države za kontrolom masa ili pak nastojanja

vladajuće elite da se legitimira kod naroda, zašto se socijalna država postupno izdigla

iznad početnog intervencionističkog minimuma i razvila do razine preraspodjele trećine

nacionalnog dohotka i uspostavila široko razgranatu mrežu socijalnih službi? Odgovor na

to pitanje vjerojatno treba tražiti u kasnijem pritisku nižih socijalnih slojeva koji su

uvidjeli korisnosti socijalne politike i otkrili njezino značenje za poboljšanje svoga

socijalnog položaja. Međutim, isto je tako bilo važno povećanje sposobnosti državne

administracije da identificira probleme, da formulira solucije za njihovo rješavanje i da u

život implementira socijalne programe. Administrativni se faktor, dakle, ne javlja samo

kao jednostavna transmisija klasnih interesa posredovanih parlamentom, nego kao

relativno autonomni sudionik u procesu kreiranja i primjene socijalne politike. U

određenom smislu može se govoriti o smanjenoj važnosti socijalne klase i porastu

značenja državne birokracije u socijalnoj politici (Puljiz, 1997.).

3.2. Nacionalni sustavi socijalne zaštite zemalja članica EU-a

Ranije je naglašeno da iako se u teoriji često spominje postojanje „Europskog socijalnog

modela“ (ESM), u praksi je nemoguće odrediti neki njegov uniformni oblik. Postoje

mnoge poveznice i sličnosti među pojedinim modelima, međutim, u nekom jedinstvenom

obliku ESM ne postoji. Nakon proširenja na Srednju i Istočnu Europu posljednjih desetak

godina, razlike među socijalnim sustavima su sve veće i očitije zbog nižeg stupnja

konvergencije među tim državama. Međutim, na temelju sličnosti u pojedinim

17

područjima, odnosno tradicije, geografske pozicije, političkih i povijesnih faktora i

ostalih poveznica, sustavi se mogu grupirati u bliske modele.

Jedan od savjetnika Europske komisije, Andre Sapir, obrazložio je da po njegovoj studiji

postoje 4 europska socijalna modela (istra-istria.hr):

· Skandinavski – najviši nivo socijalne zaštite, jaki sindikati te široka fiskalna

intervencija u trgovini rada

· Britanski (Anglosaksonski) – gdje je socijalna pomoć zadnje utočištei gdje pristup

doprinosima nezaposlenosti ovisi o regularnom zaposlenju

· Kontinentalni – zasnovan na pogodnostima nezaposlnih (naknada + tečajevi) i

starosnim mirovinama

· Mediteranski – koriste zaštitu zaposlenja i raniji odlazak u mirovinu za

oslobođenje dijela starije radne snage od trgovine rada.

Unatoč egzaktnoj podjeli, u stvarnosti je situacija mnogo kompliciranija pa se tako

pojavljuje problem da se mnoge države nerijetko mogu svrstati u barem dva modela zbog

niza odrednica koje ih obilježavaju (Francuska i Italija se svrstavaju u kontinentalni

model međutim po pitanju industrijskih odnosa trebalo bi ih svrstati u mediteranski

model zbog snažne uloge države i ispolitiziranosti socijalnih partnera). Uzme li se u obzir

da podjele ovakvog tipa ne mogu biti apsolutno točno zbog niza faktora, također važno je

znati da se ni svi ekonomski stručnjaci ne mogu složiti oko točne podjele pa tako

Aiginger i Guger u svojoj podjeli dodaju još i tzv. „Catching up“ model u koji spadaju,

kao što i samo ime sugerira, zemlje Srednje i Istočne Europe u tranziciji koje „sustižu“

razvijenije članice EU-a.

Kontinentalni model kao temelj socijalnih transfera uzima zaposlenost, a ti transferi se

financiraju doprinosima poslodavaca i zaposlenika, dok socijalni partneri imaju središnju

ulogu u socijalnom dijalogu koji je centraliziran u segmentu nadnica. Nordijski model je

najsveobuhvatniji, i za razliku od kontinentalnog karakterizira ga visoka razina

oporezivanja i redistribucije. Skandinavci se oslanjaju na bliske odnose vlade, sindikata i

udruženja poslodavaca, posebno u rješavanju problema zaposlenosti (iako se procjenjuje

18

kako je kod njih previsoka razina zaposlenosti u javnom sektoru). Tržišta roba i kapitala

su izrazito razvijeni. Liberalni model koji je posebno značajan za Veliku Britaniju,

naglašava odgovornost pojedinca i fleksibilnost. Taj model odlikuje slaba razina

regulacije tržišta rada i visoka razina konkurencije, dok su socijalni transferi skromni i

usko ciljani. U segmentu socijalnog dijaloga, odnosi su decentralizirani i prvenstveno

rezervirani na odnose unutar poduzeća. Mediteranski model karakterizira relativno niska

razina socijalnih transfera, ali velika uloga obitelji u pružanju socijalne sigurnosti.

Sindikati i predstavnici poslodavaca važni su dio centraliziranih pregovora o nadnicama i

uvjetima rada, a zaposlenost je slaba, pogotovo u ženskom dijelu populacije. Također,

mediteranske zemlje (i djelomično zemlje kontinentalnog modela) opterećene su

glomaznim i neučinkovitim javnim sektorima, što ugrožava njihovu održivost, a tržišta

roba su u znatnoj mjeri rigidna (Cvečić, 2012.).

Na grafikonu 2 prikazana je regulacija tržišta u navedenim socijalnim modelima, kao i

regulacija u anglosaksonskom modelu u koji spadaju države Kanada, Novi Zeland,

Australija, te regulacija posebno u SAD-u i prosjek EU-15. Vidljivo je da anglosaksonski

ili liberalni model kojem pripada Velika Britanija ima najnižu razinu regulacije tržišta.

Iako je u porastu i dalje je dvostruko niža nego u ostalim modelima. Najvišu stopu

regulacije, kako je vidljivo, te iako je u opadanju ima mediteranski model, za koga je

navedeno da ga karakteriziraju vrlo rigidna tržišta. Na primjeru vaneuropskog

anglosaksonskog sustava, ili regulacije u samom SAD-u dobivamo jasnu sliku o razlici

europskog i američkog socijalnog modela kojeg, za razliku od svih europskih,

karakterizira minimalna regulacija tržišta od strane države

19

Grafikon 2.: Regulacija tržišta rada u pojedinim socijalnim modelima

Prilagođeno prema: Aiginger, K., Guger, A., «The European Socio-economic Model:

Differences to the USA and Changes Over Time», Austrian Institute of Economic

Research (WIFO), listopad 2005., str. 14.

.Na grafikonima 3-6 dan je usporedni prikaz modela socijalne zaštite prema odrednicama

koje utječu na njih i to:

· Udio javnog duga u BDP-u

· Udio javnih rashoda za socijalu

· Porezno opterećenje

· Ulaganje u budućnost.

0

1

2

3

4

Sk

an

din

av

ski

mo

de

l

Ko

nti

ne

nta

lni

mo

de

l

An

glo

sak

son

ski

EU

Me

dit

era

nsk

i m

od

el

An

glo

sak

son

ski

(va

ne

uro

psk

i)

Ca

thci

ng

up

mo

de

l

EU

15

SA

D

1990

1998

2003

20

Grafikon 3.: Javni dug kao % BDP-a po socijalnim modelima

Izvor: Aiginger, K., Guger, A., «The European Socio-economic Model: Differences to

the USA and Changes Over Time», Austrian Institute of Economic Research (WIFO),

listopad 2005., str. 31.

Države kontinentalnog modela imaju najvišu razinu javnog duga kao udjela u BDP-u,

dok relativno najveći porast u analiziranim godinama imaju zemlje koje pripadaju

mediteranskom modelu (grafikon 3).

21

Grafikon 4.: Udio javnih rashoda za socijalnu politiku kao % BDP-a prema socijalnim

modelima

Prilagođeno prema Aiginger, K., Guger, A., «The European Socio-economic Model:



Kontinentalni model na kraju promatranog razdoblja ima najviši udio rashoda za

socijalnu politiku unutar javnih rashoda dok mediteranski model tu ima relativno najniži

udio od svih modela koji su prisutni na području Europe. Manji udio ima jedino

vaneuropski anglosaksonski model (grafikon 4).

22

Grafikon 5.: Udio poreza u BDP-u (%) prema socijalnim modelima




Udio poreza u BDP-u za cijelo promatrano razdoblje je najviši na području skandinavskih

zemalja, dok od europskih modela pad udjela poreza ima samo anglosaksonski model

(grafikon 5).

23

Grafikon 6.: Ulaganje u istraživanje i razvoj, obrazovanje i ICT kao % BDP-a prema

socijalnim modelima




Na grafikonu 6 prikazani su podaci koji su vrlo bitni za održivost europskog

gospodarstva, odnosno njegove socijalne politike, što je obrađeno u 5. poglavlju rada, a

to je ulaganje u israživanje i razvoj, obrazovanje i ICT kao udio u BDP-u. Najviši udio

takvih ulaganja imaju države skandinavskog modela, dok je najniži udio kod zemalja

mediteranskog modela, gdje su ta ulaganja gotovo 50% posto niža.

Slabiji gospodarski rast, slabija produktivnost i rastuća nezaposlenost u odnosu na SAD

razlog su promišljanja mnogih ekonomista o potrebnim promjenama ili modernizaciji

ESM-a.

24

3.3. Američki socijalni model

U prethodnom dijelu poglavlja prikazane su karakteristike socijalnih modela razvijenih

na području EU-a. Međutim postavlja se pitanje učinkovitosti tih modela koji pripadaju u

zajedničku grupu tj. ESM, u usporedbi sa američkim socijalnim modelom. Kao vanjsku

determinantu sustava socijalne zaštite u EU, ukratko su navedene karakteristike

američkog socijalnog modela.

Američki socijalni model daje prednost manjoj nezaposlenosti, slabijim zaradama

(nadnicama) i nižem pragu siromaštva, radi povećanja ukupne zaposlenosti. Karakterizira

ga slabo učešće države, fleksibilno tržište rada, niski porezi te nizak stupanj

sindikalizacije i pokrivenosti kolektivnih ugovora (manje od 15% radnika SAD-a su

članovi sindikata, a toliko ih je pokriveno i kolektivnim ugovorima). Tijekom 1990-ih i

početkom XXI. stoljeća američki gospodarski model ostvarivao je bolje rezultate, a

njegovi nedostaci nisu značajno došli do izražaja sve do pojave globalne financijske krize

i recesije iz 2008. godine (Cvečić, 2012.).

Prethodni grafikoni (grafikoni 3-6) ukazuju kako je europski model potpuna suprotnost

svih prednosti koje se ističu u američkom modelu. Vrlo jaki sindikati, sigurnost radnika

koji su najvećim dijelom osigurani kolektivnim ugovorima iako ne moraju čak ni biti

članovi sindikata. Sve to stvara vrlo rigidno tržište rada sa visokim udjelom države, u

obliku visokih socijalnih davanja s jedne strane, ali i visokih poreznih opterećenja s

druge.

Uzevši u obzir sve navedeno, jasno je zašto SAD ostvaruje mnogobrojne prednosti kao

npr. brže stvaranje novih radnih mjesta, niža razina nezaposlenosti (razlike u nadnicama

su više nego u EU, ali veći broj ljudi ostvaruje priliku na rad) i veću produktivnost rada.

Postoje i neke sličnosti američkog i europskog tržišta rada kao npr. naknade ili olakšice

za slabo plaćene radnike, decentralizirano pregovaranje, naglasak na politike koje

naglašavaju višu razinu bazične pismenosti i sposobnosti računanja te strukovnih

kompetencija među mladima.

25

U većini kategorija koje su u tablici 1 izdvojene vidljivi su bolji rezultati SAD-a u odnosu

na države EU-a. Temeljem ovih podataka može se analizirati koji su razlozi takvih

rezultata koje donosi američki socijalni model u odnosu na europski, međutim bilo bi

potrebno previše ulaziti u tematiku američkog socijalnog modela koji nije predmet rada,

već je isključivo ponuđen da bi se prikazala (ne)uspješnost europskog socijalnog modela

u odnosu na vaneuropske, u ovom slučaju američki.

26

Tablica 1.: Socijalni pokazatelji EU i SAD-a

EU SAD BDP per capita (PPS)

(Indeks; EU27=100)

2010: 100 2010: 148

2000: 100 2000: 161

1995: 100 1995: 159

Stopa nezaposlenosti

(15-74 god.)

veljača 2012.: 10,8% veljača 2012.: 8,3%

2010.: 9,7% 2010.: 9,6%

2008.: 7,1% 2008.: 5,8%

2000.: 8,8% 2000.: 4,0%

Stopa nezaposlenosti žena 9,8% 8,5%

Harmonizirana stopa

nezaposlenosti mladih (15-24

god.; siječanj 2012.)

21,5% 16%

Stopa dugoročne nezaposlenosti (duže od 12 mjeseci)

2010: 3,9% 2010: 2,8%

2008: 2,6% 2008: 0,6%

2000: 4,0% 2000: 0,2%

Stopa ukupne zaposlenosti

(15-64 god.)

2010: 64,1% 2010: 70,1%

2007: 65,3% 2007:70,7%

1997: 60,7% 1997: 73,5%

Stopa zaposlenosti starijih

radnika (55-64 god.;2010)

46,3% 60,3%

Prosječna godina umirovljenja muškaraca i žena (2010.)

Njemačka - 61,8 i 60,5

Francuska - 59,1 i 59,7

Portugal - 67 i 63,6

UK - 64,3 i 62,1

65,5 i 64,8

Rast zaposlenosti u razdoblju

2000.-2009. god.

2012. (eurozona): -0,3%

2011. (eurozona): +0,2%

2012.: +1,2%

2011.: +0,5%

Minimalna1 plaća (eura mjesečno; 2012)

Francuska – 1398,7

UK – 1201,96

Grčka – 876,62

971,22

Produktivnost rada (ukupni

output po jedinici inputa rada);

2011.

EU15: 1,035 1,08

Jedinični troškovi rada (udio ukupnih troškova rada u realnom outputu); 2011.

0,999 1,108

Prosječni godišnji broj radnih sati po radniku (2010.)

Njemačka – 1419

Francuska – 1554 (2009.)

Italija – 1778

UK – 1647

1778

Javni rashodi za politike tržišta rada kao % BDP-a; 2009.

Njemačka – 2,52%

Francuska – 2,4%

UK – 0,66%

Španjolska – 3,82%

1,17%

Javni rashodi za starije osobe i

obiteljske mirovine (2007.)

Njemačka – 10,7%

Francuska – 12,5%

Italija – 14,1%

Irska – 3,6%

6%

Javni rashodi za socijalnu

zaštitu kao % BDP-a; 2007.

Njemačka – 25,2%

Francuska – 28,4%

Italija – 24,9%

UK – 20,5%

16,2%

27

Porezni prihodi kao % BDP-a

(2010.):

a) socijalni doprinosi

b) oporezivanje dohotka i

profita pojedinaca

c) ukupni

Njemačka: (a) 14,2%; (b) 8,9%; (c) 36,3%

Francuska: (a) 16,6%; (b) 7,3%; (c) 42,9%

UK: (a)6,7%; (b) 9,9%; (c)35%

Irska: (a) 5,7%; (b) 7,3%; (c) 28%

a) 6,5%

b) 7,6%

c) 24,8%

Ukupni rashodi za zdravstvo

kao % BDP-a (javni rashodi);

2009.

Njemačka – 11,6% (8,9%)

Francuska – 11,8% (9,2%)

Italija – 9,5% (7,4%)

UK – 9,8% (8,2%)

17,4% (8,3%)

Gini koeficijent (nakon poreza i

transfera)

Njemačka – 0,295

Francuska – 0,293

Italija – 0,337

UK – 0,342

0,378

Stopa siromaštva (nakon poreza i transfera za 60%

medijana tekućeg dohotka

Njemačka – 14,8%

Francuska – 13,5%

Italija19,9%

Češka Rep. – 10,3%

24,4%

Izvor: Cvečić, 2012.

Pogleda li se stopa nezaposlenosti ili dugoročne nezaposlenosti, lako se stvara slika

tromosti i nefleksibilosti europskih modela u odnosu na američki. Stopa nezaposlenosti je

u svim promatranim godinama u SAD-u niža nego u EU, a iako je u 2010. gotovo

izjednačena već do veljače 2012. ona je u SAD-u smanjena dok se u EU dodatno

povećala. Razlog tome je veća fleksibilnost američkog modela, gdje je kod nastanka krize

došlo do velikog broja otpuštanja radnika što je naglo povećalo stopu nezaposlenosti,

međutim, vrlo brzo nakon stabilizacije gospodarstva ta stopa se smanjila. U EU se takvo

naglo otpuštanje nije dogodilo nego se broj nezaposlenih povećava sporo ali konstantno.

Što se tiče stope dugoročne nezaposlenosti koja također predstavlja određenu vrstu

fleksibilnosti tržišta, ona je u EU bila u 2000. godini bila za 3,8 postotnih poena viša

nego u SAD-u, ali 2010. ta je stopa u SAD-u naglo narasla na 2,8%, što je još uvijek

ispod europskih 3,9%. Javni rashodi za socijalnu zaštitu su oko 50% viši u Uniji u odnosu

na SAD.

28

4. ANALIZA NACIONALNIH SUSTAVA ODABRANIH ZEMALJA ČLANICA

Nakon teorijskih i pravnih okvira, te determinanti koje utječu na pojedine modele, u

ovom dijelu analizirat će se konkretni primjeri socijalnih sustava u zemljama članicama.

Budući bi bilo preopširno raditi analizu svih članica, za analizu je izabran iz svakog

modela po jedan do dva primjera i to isključivo stare članice EU-a. Uz teorijsku analizu

socijalniz sustava, zbog usporedivosti podataka, za svaku članicu prikazana je struktura

socijalnih rashoda te ukupni socijalni izdaci prema paritetu kupovne moći u razdoblju od

2003.-2011. godine

Dane su elementarne informacije o sustavima socijalne zaštite u zemljama Europske

unije. Iz njih se ipak vidi da je organizacija socijalne zaštite dosta kompleksna.

Ministarstva obično utvrđuju zakonski okvir i obavljaju nadzor provedbe. Pored toga,

postoje posebne organizacije za upravljanje fondovima u kojima su obično zastupljeni

sindikati zaposlenika i poslodavaca te predstavnici državne administracije. Ponegdje

postoji još jedna upravljačka razina socijalnim osiguranjem.

Postoje razlike u organizaciji socijalne zaštite između skandinavskih zemalja i koje imaju

temeljno nacionalno osiguranje te kontinentalnih zemalja s kontributivnim sustavima.

Velika Britanija ima specifičnu poziciju proizašlu iz liberalne tradicije s ugrađenim

elementima socijalnog liberalizma.

4.1. Švedska i Danska kao primjeri skandinavskog modela socijalne zaštite

Nordijski ili skandinavski model karakterističan je za tri države sjevera Europe, članice

Unije, Dansku, Finsku i Švedsku te Norvešku i Island koje nisu članice Unije iako su

blisko povezane s njom. U literaturi se još može pronaći i Nizozemska kao zemlja čija je

socijalna zaštita bliska skandinavskom modelu. Za ovaj socijalni sustav kao primjer su

izabrane Švedska i Danska. Prva iz razloga što spada u stare članice Unije (EU-15), ali i

zato što se na mnogim mjestima u literaturi ovaj model pronalazi i pod imenom „Švedski

model“ socijalne zaštite. Međutim, također neki autori tvrde da je samo Danska od

29

skandinavskih zemalja zadržala izvornu ideju tog socijalnog modela pa će ukratko biti

analiziran i njen socijalni sustav.

4.1.1. Švedska

Švedski model je model države blagostanja karakterističan za Švedsku i ostale nordijske

(skandinavske) zemlje pa se još naziva i nordijski ili skandinavski model. To je vrlo

uspješan kompromis između kapitalizma i socijalizma, spoj socijalne države i stalnoga

rasta švedske ekonomije.

Socijalna skrb u Švedskoj uglavnom se financira porezima. O njoj brinu tri različita

ministarstva: socijalna pomoć pripada pod nadležnosti Ministarstva zdravstva i socijalne

skrbi;obrazovanje je u nadležnosti Ministarstva prosvjete i znanosti, a tržište rada je pod

nadležnošću Ministarstva zaposlenosti.

Početak švedskoga sustava socijalne skrbi bio je u organizaciji Crkve. To je postalo

obavezno od 1734., kada je svaka župa morala imati dom za starije osobe. U 19. stoljeću

otavarane su privatne dobrotvorne organizacije za bolesnike, a od 1891. to je regulirano i

subvencionirano. Vlada Liberalne stranke donijela je Nacionalni mirovinski zakon 1913.,

koji pruža sigurnost za starije osobe, a od 1934. pomaže se nezaposlenim osobama.

Švedska je uspostavila uspješan model demokratskog socijalizma, zbog jedinstvenog

načina na koji su švedske radničke vođe, političari i staleži surađivali tijekom ranog

razvoja švedske socijalne demokracije. Nastojalo se vlast i odlučivanje prebaciti s elite

na radnike i u tome se uspjelo. Švedske socijalističke vođe odabrale su umjeren,

reformistički politički smjer pa je Švedska izbjegla ozbiljne ekstremističke izazove, te

političku i klasnu podjelu, a i ratne sukobe. Sve do danas, njeguje se socijalna država i

široka zaštita građanskih sloboda. Temelj švedske politike je, da snaga dolazi iz naroda.

Švedska socijaldemokratska partija često se naziva jednom od najuspješnijih

socijaldemokratskih stranki na svijetu. Od godine 1933. kada je došla na vlast i

primjenila socijaldemokratska načela u borbi protiv velike ekonomske krize, njene vlade

30

su uspješno iskoristile neutralnost Švedske u Drugom svjetskom, a kasnije Hladnom

ratu kako bi stvorile jedan od najbolje organiziranih i najefikasnijih sustava države

blagostanja, a istovremeno omogućile stalan rast švedske ekonomije. Švedski model, koji

mnogi drže najuspješnijim kompromisom između kapitalizma i socijalizma je švedskim

socijaldemokratima omogućio, da ostanu na vlasti više od sedam desetljeća, s izuzetkom

perioda 1976.-1982. i 1991.-1994. Međutim, ulazak Švedske u EU i problemi izazvani

procesom globalizacije, natjerali su švedske socijaldemokrate, da u posljednje vrijeme

razmišljaju o zaokretu prema neoliberalnoj tržišnoj politici, odnosno ideologiji Trećeg

puta.

Ministarstvo zdravstva i socijalnih poslova odgovorno je za dobrobit građana

i blagostanje. To se definira kao financijska sigurnost u vrijeme bolesti, starosti i kao

pomoć za obitelj, socijalne usluge, zdravstvena zaštita, promicanje zdravlja i prava djece.

Izdaci za socijalnu zaštitu u švedskoj u konstantnom su porastu ako ih se promatra prema

PPP po glavi stanovnika (grafikon 7), međutim oni su konstantni prema udjelu u BDP-u i

u razdoblju od 2003. – 2011. za koje su dostupni podaci, kreću se između 29,5 i 32% što

je i prosjek EU-28.

31

Grafikon 7.: Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u Švedskoj prema PPP po glavi

stanovnika u razdoblju 2003.-2011.

Izvor: Izrada studenta prema podacima EUROSTAT-a, pregledano: 01.06.2014.,

dostupno na:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do;jsessionid=9ea7d07d3

0e93d21fe0ac9b64fccaa68b9fd30d41ec8.e34OaN8PchaTby0Lc3aNchuNa3qPe0

Na grafikonu 7 je vidljiv konstantni rast izdataka za socijalnu zaštitu po glavi stanovnika,

osim u 2005. godini gdje je primjećen blagi pad te u 2009. gdje su izdaci ostali na gotovo

istoj razini kao u prethodnoj godini.

Obrazovanje je besplatno, a jaka je uloga sindikata s velikim brojem članova.

Skandinavski model obračuna s mitom i korupcijom je nemilosrdan, tako da ni kralj

nema ekonomski imunitet. Švedski birači ne trpe pohlepne političare. Kriteriji koje birači

u Skandinaviji postavljaju pred svoje političare su vrlo visoki, a kazne za prekršitelje

nemilosrdne. Nitko nije nedodirljiv i izuzet. Cjelokupno stanovništvo ima jednak pristup

javnim zdravstvenim uslugama. Švedski zdravstveni sustav je javno financiran. U

ukupnoj strukturi socijalnih rashoda, zdravstveni sustav i naknade za invaliditet, odnosno

troškove koje se odnose na osobe s invaliditetom, zauzimaju gotovo 40% (grafikon 8).

7400

7600

7800

8000

8200

8400

8600

8800

9000

9200

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

32

Grafikon 8.: Struktura socijalnih rashoda u Švedskoj u 2011. godini

Izvor: Izrada prema podacima EUROSTATA, pregledano: 01.06.2014., dostupno na:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tps

00106&plugin=1

Kako je već ranije naglašeno, veliki dio socijalnih rashoda zauzimaju zdravstveni sustav

te troškovi za invaliditet, međutim najveći dio odlazi na starosne mirovine (41,16%), pa

na te tri stavke otpada 80% ukupnih socijalnih rashoda u Švedskoj.

4.1.2. Danska

Danski državljani koji žive u zemlji imaju različite kategorije mirovina, a nakon 67

godina svi imaju pravo na starosnu mirovinu (socijalna mirovina), koja se obračunava

prema godinama boravka u Danskoj. Tim mirovinama upravljaju lokalne zajednice, a

Ministarstvo socijalnih djelatnosti (Socialministeriet) kontrolira primjenu zakona, ali ne

intervenira u pojedinačnim slučajevima. Dodatne mirovine ostvaruju oni koji rade

najmanje 9 sati tjedno. Tzv. ATP sustav dodatnih mirovina namijenjen je za mirovine

udovica (udovaca) i djecu umrlih osiguranika. Tim sustavom upravlja središnje tijelo

vezano uz Ministarstvo rada. Osim toga postoji još nekoliko mirovinskih fondova

25,70%

13,00%

41,16%

10,67%

3,96% 1,54% 2,35%

1,62%

Zdravstvo

Invaliditet

Starosne mirovine

Obitelj (dječji doplatak

Nezaposleni

Stambeno zbrinjavanje

Socijalna uključenost i ostalo

Obiteljske mirovine

33

utemeljenih kolektivnim ugovorima. Stoga nije čudno što starosne mirovine u Danskoj

čine 43,4% socijalnih rashoda (grafikon 9).

Zdravstvena zaštita pokriva cijelu populaciju, a njome upravljaju i financiraju je

regionalni i lokalni organi. Zdravstveno osiguranje u nadležnosti je Ministarstva

zdravstva, a fondovima novčanih naknada za bolest i materinstvo također upravljaju

lokalni organi.

Grafikon 9.: Struktura socijalnih rashoda u Danskoj u 2011. godini



00106&plugin=1

Opći obiteljski dodaci i ostale obiteljske naknade iznose 12,48% socijalnih rashoda

(grafikon 9) i u nadležnosti su lokalnih organa, a na središnjoj razini ove naknade

nadzire Ministarstvo poreza i taksi i Ministarstvo socijalnih djelatnosti.

Osiguranje nezaposlenosti je dobrovoljno, fondovi tog osiguranja raspodijeljeni su po

različitim granama, a središnji je fond u nadležnosti Ministarstva rada. Doprinose za

osiguranje u slučaju nezaposlenosti plaćaju zaposlenici i poslodavci.

20,97%

12,35%

43,40%

12,48%

5,47% 2,16%

3,14% 0,02%

Zdravstvo

Invaliditet

Starosne mirovine

Obitelj (dječji doplaci)

Nezaposleni


Socijalna isključenost i ostalo

Obiteljske mirovine

34

Struktura socijalnih rashoda Danske slična je strukturi Švedske. Primjećuje se nešto

manji udio izdataka za zdravstvo dok nešto veći udio zauzimaju starosne mirovine.

Također, obiteljske naknade (dječji doplaci) su više, kao i naknade za nezaposlene, dok

obiteljske mirovine imaju zanemariv udio od svega 0,02% ukupnih socijalnih rashoda.

Od svih analiziranih članica Danska u 2011. ima najviše izdatke za socijalnu zaštitu

prema PPP po glavi stanovnika od svih analiziranih članica, međutim, udio izdataka za

socijalnu zaštitu u BDP-u je imao još manja odstupanja nego kod Švedske i, prema

podacima Eurostat-a, kretao se između 29,5 i 30% do 2009. godine kada se, očito pod

utjecajem gospodarske krize, povećava na 34% te je viši i od prosjeka starih članica ali i

EU-28.

Grafikon 10.: Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u Danskoj prema PPP po glavi



dostupno na:



6000

6500

7000

7500

8000

8500

9000

9500

10000

10500

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

35

Na primjeru Danske vidljiv je snažan rast ukupnih izdataka po glavi stanovnika u

razdoblju 2003.-2011., koji je za razliku od Švedske prisutan u svim godinama, odnosno

bilježi tek neznatan pad u 2011. godini u odnosu na 2010.

4.2. Anglosaksonski sustav – Britanski model

Ovaj model, kao što je iz naziva jasno, koristi se na području Velike Britanije odnosno

Ujedinjenog Kraljevstva i Republike Irske, pa je stoga Ujedinjeno Kraljevstvo i uzeto za

primjer.

Opći sustav socijalne sigurnosti pod upravom je države i pokriva svu populaciju.

Financiran je obveznim doprinosima. Pored toga postoji dosta fakultativnih mjera

osiguranja. Naknade plaća Fond nacionalnog osiguranja, u kojeg doprinose daje većina

radnika i poslodavaca. Izdaci za socijalnu zaštitu iznose oko 25%, BDP-a što je ispod

prosjeka EU-28 i u 2011. godini iznosili su 6.977 PPP (grafikon 11), što je 30% manje u

odnosu na Danskih 10.000.

36

Grafikon 11.: Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u UK-u prema PPP po glavi stanovnika u

razdoblju 2003.-2011.


dostupno na:



Za razliku razliku od zemalja skandinavkog modela, na području UK-a vidi se da ukupni

izdaci nemaju jasnu tendenciju rasta već su prisutne značajne godišnje oscilacije, iako

gledajući samo 2003. i 2011. godinu, prisutan je rast od 8,5%.

Iz ranije spomenutog Fonda nacionalnog osiguranja se plaćaju starosne i obiteljske

mirovine, naknade invalidnosti, naknade za materinstvo i naknade tražiteljima posla. One

su u načelu jednake. Dio naknade plaća se prema dohocima, naročito kad je riječ o

starosnim mirovinama koje iznose 43,10% ukupnih socijalnih rashoda (grafikon 12).

Naknade financirane porezima daju se kada su za to ispunjeni uvjeti (npr. djeci i

invalidima) i kada se pojavi potreba, te iznose 6,42% u 2011. godini (grafikon 12).

Postoji široka socijalno-zaštitna mreža posredstvom koje se distribuiraju pomoći uz

provjeru resursa (npr. pomoć za stanovanje i pomoć onima koji ne rade). Zdravstvena

zaštita organizirana je u okviru Nacionalne zdravstvene službe i financirana je porezima.

6000

6400

6800

7200

7600

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

37

Grafikon 12.: Struktura socijalnih rashoda u Ujedinjenom Kraljevstvu u 2011. godini



00106&plugin=1

Uspoređujući podatke sa onima iz ostalih primjera, zanimljiv je podatak da je udio za

pomoć nezaposlenima od samo 2,57% ukupnih socijalnih rashoda daleko najniži od svih

analiziranih država, iako je stopa nezaposlenosti od 8% u 2011. viša i od stope u

Njemačkoj, Danskoj i Švedskoj dok gotovo 6% otpada na stambeno zbrinjavanje što je 2

do 3 puta više nego u svim ostalim analiziranim zemljama.

Ministarstvo socijalne sigurnosti (Department of Social Security) odgovorno je za

kreiranje i objavljivanje programa socijalne sigurnosti. Političke odluke donosi ministar

te drugi nadležni ministri, prije svega ministar zdravstva i ministar obrazovanja i

zaposlenosti, koji su odgovorni pred parlamentom.

Ministarstvo socijalne sigurnosti ima izvršne agencije koje su Ministarstvu odgovorne za

raspodjelu naknada. Takve su Agencija za naknade , Agencija za doprinose , Agencija za

obiteljske naknade. Služba zapošljavanja i Agencija za naknade zajednički djeluju kada

31,71%

9,11% 43,10%

6,42%

2,57% 5,81%

0,79%

0,49%

Zdravstvo

Invaliditet

Starosne mirovine


Nezaposleni



Obiteljske mirovine

38

se radi o naknadama nezaposlenima. Lokalna vlast upravlja stambenim naknadama i

pomoćima koji se financiraju lokalnim porezima.

Zaposlenici koji plaćaju doprinose mogu imati privatno, prije svega starosno mirovinsko

osiguranje. Te dodatne mirovine mogu biti profesionalne ili privatne, a povjerene su

financijskim institucijama.

Svaki se građanin može uključiti u privatno zdravstveno osiguranje, koje se može

ponuditi posredstvom poslodavca.

4.3. Kontinentalni model na primjeru Njemačke i Francuske

U trećem poglavlju je navedeno kako je kontinentalni model zasnovan na pogodnostima

nezaposlnih (naknada + tečajevi) i starosnim mirovinama. Za primjer kontinentalnog

modela analizirane su Njemačka i Francuska.

4.3.1. Njemačka

Socijalna sigurnost u Njemačkoj organizirana je u pet grana. Mirovinsko osiguranje

(Rentenversicherung) sastoji se od osiguranja namještenika, radnika i rudara.

Mirovinskim osiguranjem namještenika i državnih kadrova upravlja Središnji fond

socijalnog osiguranja, mirovinskim osiguranjem radnika upravljaju regionalni organizmi

osiguranja, Fond osiguranja željeznica i Fond osiguranja pomoraca, Konačno, postoji

Fond osiguranja rudara iz kojeg se financiraju mirovine te profesije.

Zdravstveno osiguranje provodi se uz pomoć oko 800 blagajni, koje su djelomično

organizirane na lokalnoj, a djelomično na nacionalnoj razini, a osiguranici ih, uz rijetke

izuzetke, mogu slobodno birati. Iznimka su rudari, pomorci i poljoprivrednici. Uz neke

izuzetke, svi su zaposlenici osigurani pod uvjetom da obavljaju neku aktivnost ili

ostvaruju plaću iznad određene granice. Zbog toga preko trećine socijalnih rashoda u

Njemačkoj odlazi za zdravstveni sustav (grafikon 13).

39

Mirovinsko osiguranje, osiguranje za slučaj nesreće na poslu i nezaposlenosti u

djelokrugu su Ministarstva rada i socijalnih djelatnosti. Ministarstvo zdravstva odgovorno

je za zdravstveno osiguranje i osiguranje u slučaju ovisnosti dok sunadležnosti u

socijalnoj sigurnosti podijeljene su između nacionalne i pokrajinske razine. Relativno

velik udio usporedimo li s ostalim analiziranim članicama u strukturi socijalnih rashoda

imaju obiteljske mirovine na koje odlazi 7,17% (grafikon 13).

Osiguranje nezaposlenih obavlja se posredstvom Saveznog ureda rada , koji se sastoji od

središnje agencije, regionalnih i ostalih ureda, a osiguranici su svi zaposleni. Pored

spomenutih grana socijalne sigurnosti, postoji javna socijalna pomoć te razni oblici

obiteljskih i stambenih naknada.

Grafikon 13.: Struktura socijalnih rashoda u Njemačkoj u 2011. godini



00106&plugin=1

33,28%

7,85%

33,18%

11,11%

4,65%

2,23%

0,53%

7,17%

Zdravstvo

Invaliditet

Starosne mirovine


Nezaposleni



Obiteljske mirovine

40

Prema podacima na grafikonu 13, uspoređujući ih sa strukturama ostalih članica, vidljivo

je da od svih Njemačka najmanji udio svojih socijalnih rashoda izdvaja za mirovine

(većina analiziranih izdvaja preko 40%), a također najviše od svih u strukturi svojih

socijalnih rashoda izdvaja za zdravstvo i to preko 33% (svi ostali ispod 30 a neki čak i

ispod 25%).

Svaka grana socijalne sigurnosti ima administrativnu autonomiju, a njima upravljaju

skupštine delegata i odbori direktora ili savjeti administracije koji su paritetno sastavljeni

od predstavnika namještenika i osiguranika. Kada je riječ o nezaposlenosti, javna vlast

predstavlja treću stranu u sustavu tripartitnog upravljanja.

Osiguranje u slučaju ovisnosti uvedeno je 1995. godine i obuhvaća osobe kojima je

potrebna posebna njega. Najčešće se radi o starim, nemoćnim osobama, dok je osiguranje

od nesreće sustav kojim upravljaju profesionalni fondovi te savezne i regionalne

institucije namještenika i radnika u javnom sektoru.

4.3.2. Francuska

Francuska ima više od 100 režima socijalne sigurnosti koji se mogu svrstati u četiri

kategorije (Puljiz, 2000.):

1. Opći sustav koji pokriva većinu zaposlenih u industriji i trgovini, kao i druge

kategorije osiguranika (npr. studente, hendikepirane i druge), koji su vezani uz taj

sustav

2. Posebni sustavi koji obuhvaćaju relativno malobrojnu populaciju. Neki od njih u

svom djelokrugu imaju samo mirovinsko starosno osiguranje, dok druge rizike

pokriva opći sustav

3. Poljoprivredni sustav obuhvaća poljoprivredne radnike i farmere

4. Sustav samostalnih poduzetnika (obrtnici, trgovci, industrijalci i slobodne

profesije) ima tri fonda, ali jedinstveno zdravstveno osiguranje.

41

Iako predstavnice istog modela, Francuska i Njemačka se u mnogim stvarima razlikuju.

Francuski gospodarstvo općenito, a samim time i njegov dio zadužen za socijalna pitanja,

suočava se s velikim problemima koji povećavaju pritisak na sustav socijalne zaštite,

naročito u financijskom smislu.

Prema prikazanim podacima u grafikonu 14 jasno je konstantno povećanje izdataka za

socijalnu zaštitu za razdoblje od 2003. do 2011. godine. Razlog tome svakako su i već

navedeni veliki problemi u kojima se nalazi francusko gospodarstvo.

Grafikon 14.: Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u Francuskoj prema PPP po glavi



dostupno na:



Svi različiti sustavi koji su prije navedeni nalaze se pod ingerencijom Ministarstva

zapošljavanja i solidarnosti (Ministere de l'Emploi et de la Solidarité). Jedino je

poljoprivredni sustav u djelokrugu Ministarstva poljoprivrede. Opći sustav osiguranja

organiziran je u četiri grane (Puljiz, 2000):

1) bolest, materinstvo, invaliditet i smrt

2) nesreća na poslu i profesionalna bolest

6000

6500

7000

7500

8000

8500

9000

9500

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

42

3) starost i udovištvo

4) obitelj.

Nacionalna blagajna zdravstvenog osiguranja zaposlenika upravlja prvim dvjema

granama na njih odlazi ¾ francuskih socijalnih rashoda, Nacionalna blagajna starosti

zaposlenika upravlja trećom granom, a četvrtom, na koju odlazi oko 15% socijalnih

rashoda (grafikon 15) Nacionalna blagajna obiteljskih naknada koja financira obiteljske

mirovine te dodatke za obitelj. Pored osnovnog starosnog osiguranja, postoji dodatni

sustav mirovinskog osiguranja koji nije obvezan. Sustavom osiguranja nezaposlenih

upravljaju paritetno sastavljeni organi.

Grafikon 15.: Struktura socijalnih rashoda u Francuskoj u 2011. godini



00106&plugin=1

U strukturi socijalnih rashoda Francuske najveći udio imaju starosne mirovine i

zdravstvo, iako u nešto drugačijem omjeru nego kod Njemačke. Zbog visoke

nezaposlenosti veliki udio otpada i na pomoć nezaposlenima, jedino Španjolska i Grčka

od analiziranih zemalja više izdvajaju za nezaposlene.

28,52%

6,22%

39,50%

8,21%

6,59%

2,59%

2,43%

5,96% Zdravstvo

Invaliditet

Starosne mirovine


Nezaposleni



Obiteljske mirovine

43

4.4. Španjolska i Grčka – primjeri mediteranskog modela

Prema mnogim analizama, države mediteranskog socijalnog modela imaju najlošije

pokazatelje u većini najvažnijih kategorija koje su vezane uz socijalnu politiku odnosno

sustave socijalne zaštite, pogotovo u vrijeme gospodarske krize. Kao primjeri tog modela

u nastavku su analizirane Španjolska i Grčka.

4.4.1. Španjolska

U ovoj zemlji postoji jedan sustav socijalne sigurnosti koji obuhvaća opći podsustav

(industrijski i radnici u uslugama) te posebne podsustave (radnici drugih sektora).

Nadležno ministarstvo je Ministarstvo rada i socijalnih djelatnosti (Ministerio de Trabajo

y de Asuntos Sociales). Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u Španjolskoj su vrlo niski

uspoređujući sa ranije analiziranim članicama koje koriste druge modele socijalne zaštite.

Na primjeru Danske vidi se da su izdaci za 2011. bili preko 10.000 PPP dok su u

Španjolskoj na tek oko 6.000 (grafikon 16). Također, udio tih izdataka u BDP-u je tek

2009. godine, vjerojatno uvjetovan teškom gospodarskom i financijskom krizom, prešao

razinu od 25%.

44

Grafikon 16.: Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u Španjolskoj prema PPP po glavi



dostupno na:



Za razliku od pojedinih ranije analiziranih zemalja, prema grafikonu vidljiv je konstantan

i vrlo visok rast ukupnih izdataka za socijalnu zaštitu po glavi stanovnika, i to gledajući

samo 2011. u odnosu na 2003. rast iznosi preko 40%. Međutim do snižavanja stope rasta

došlo je od 2009. godine čemu je sigurno pridonijela gospodarska kriza koja je vrlo jako

zahvatila sve zemlje mediteranskog modela, što je još jače izraženo na primjeru Grčke.

Sustavom socijalne sigurnosti upravljaju sljedeća tijela: Nacionalni institut socijalne

sigurnosti koji raspolaže novčanim naknadama (starosne, invalidske i druge mirovine,

naknade za bolovanje, materinstvo, obiteljski dodaci i dr.) i zauzima oko 40% u strukturi

socijalnih rashoda; Nacionalni institut zdravlja upravlja naknadama za zdravstvenu

zaštitu osiguranika i drugih (98% stanovnika), a njegove se nadležnosti mogu prenijeti na

regionalne zajednice; Nacionalni institut zapošljavanja upravlja naknadama

nezaposlenima koje zauzimaju najveći dio u strukturi socijalnih rashoda od svih

analiziranih članica, čak 14,61% (Grafikon 17).

4000

4500

5000

5500

6000

6500

7000

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

45

Grafikon 17.: Struktura socijalnih rashoda u Španjolskoj u 2011. godini



00106&plugin=1

Budući je snažno zahvaćena gospodarskom krizom, Španjolska ima velikih problema u

borbi sa nezaposlenosti. Stoga ne iznenađuje podatak iz grafikona na kojem je vidljivo da

čak gotovo 15% socijalnih rashoda odlazi na pomoć nezaposlenima. Prosjek ostalih

analiziranih država, ne uzevši u obzir Španjolsku je 5,11%. Prema tome možemo

zaključiti kako su nezaposleni veliki teret njihovom socijalnom sustavu što se onda

automatski odražava i na njegovu održivost u budućnosti.

Institut za migracije i socijalne službe osigurava dodatne socijalne usluge i upravlja

nekontributivnim socijalnim prestacijama. Zadužen je i za unutrašnje migrante i njihovu

socijalnu integraciju, Socijalni institut mornarice upravlja socijalnim osiguranjem

zaposlenih u trgovačkoj mornarici, ribarstvu i, općenito, pomorskom sektoru. Opći fond

socijalne sigurnosti jedinstveni je fond cijelog sustava za socijalne naknade.Sindikalne i

27,38%

7,05%

34,90%

5,39%

14,61%

0,91%

0,83%

8,94% Zdravstvo

Invaliditet

Starosne mirovine


Nezaposleni



Obiteljske mirovine

46

poslodavačke organizacije, te javna administracija, zastupljene su u tripartitnom

upravljanju ovim tijelima posredstvom Nacionalnog vijeća i pokrajinskih vijeća.

4.4.2. Grčka

Grčki ustav iz 1975. godine proklamirao je načelo “socijalne države”, koje jamči

socijalnu zaštitu svim građanima. Međutim da bi se u ovoj zemlji ostvarilo socijalno

osiguranje treba biti zaposlen. Grčki sustav socijalne sigurnosti ima osnovnu i

komplementarnu zaštitu. Zato postoji velik broj fondova osiguranja i mnogo njihovih

podsustava. Međutim, iako je po ukupnim izdacima za socijalnu zaštitu Grčka izdvaja u

2011. tek nešto više od 6.000 PPP (grafikon 18), te je od svih analiziranih država uz

Španjolsku na samom dnu, posljednjih godina sve je veći udio tih izdataka u BDP-u te

oni postaju sve veće opterećenje za njihov proračun.

Grafikon 18.: Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u Grčkoj prema PPP po glavi stanovnika

u razdoblju 2003.-2011.


dostupno na:



4000

4500

5000

5500

6000

6500

7000

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

47

Kao i u slučaju Španjolske primjećuje se snažan i konstantan rast u razdoblju od 2003. do

2008., a nakon toga znatno smanjenje te stope rasta, da bi u 2011. čak došlo i do pada

ukupnih izdataka. Grčka je jedna od najpogođenijih zemalja gospodarskom krizom i

jasno je da se posljedice moraju osjetiti u svim segmentima društva, naročito financijskim

gdje vidimo i po ovom padu izdataka da je vrlo upitna održivost ovog sustava.

Glavna institucija socijalne zaštite je Institut socijalnog osiguranja (IKA), u kojem se

osigurava ogromna većina zaposlenih radnika. Pored toga, postoje posebni podsustavi za

pojedine profesionalne kategorije, kao npr. zaposlene u elektroenergetici.

Poljoprivrednici imaju svoje posebno osiguranje, kao i drugi nezavisni djelatnici (npr.

odvjetnici, liječnici, trgovci, obrtnici, inženjeri). Svako osiguranje ima posebne propise, a

uvjeti osiguranja od jedne do druge kategorije znatno variraju. IKA pokriva rizike bolesti,

materinstva, starosti, invaliditeta i smrti. Ured za zapošljavanje nadležan je za

nezaposlenost i obiteljske naknade i prema grafikonu je vidljivo da raspolaže sa oko 14%

ukupnih sredstava za socijalne rashode (grafikon 19), ali IKA pokriva doprinose za ovu

namjenu. Sve su ove institucije pod nadzorom Ministarstva zdravstva, skrbi i socijalnog

osiguranja, dok je institucija koja se brine za nezaposlene (OAED) u djelokrugu

Ministarstva rada ima nekoliko institucija socijalnog osiguranja koje nadziru druga

ministarstva. Svim ovim organizmima upravljaju administrativna vijeća u kojima su

delegirani predstavnici osiguranika, umirovljenika i državnih namještenika.

48

Grafikon 19.: Struktura socijalnih rashoda u Grčkoj u 2011. godini



00106&plugin=1

Prema podacima iz grafikona zaključuje se, kao i kod Španjolske iako ne toliko izraženo,

da relativno velik udio socijalnih rashoda, u usporedbi sa ostalim analiziranim državama,

otpada na pomoć nezaposlenima (gotovo 7,5%, a prosjek ostalih analiziranih članica bez

Španjolske i Grčke je ispod 5%), te velikih 8,13% otpada na obiteljske mirovine (samo u

Španjolskoj više – 8,94%).

25,86%

4,87%

44,00%

6,19%

7,43%

1,25%

2,27%

8,13% Zdravstvo

Invaliditet

Starosne mirovine


Nezaposleni



Obiteljske mirovine

49

5. SUSTAVI SOCIJALNE ZAŠTITE U EU I ODRŽIVI RAZVOJ

Održivi razvoj postao je jedan od temeljnih ciljeva Unije Ugovorom iz Maastrichta, a

Lisabonska strategija ističe njegovu važnost za budući razvoj EU-a. Održivi razvoj

općenito podrazumjeva razvoj zasnovan na rastu koji osigurava zadovoljenje općih

potreba, ujedno štiteći mogućnost zadovoljavanja potreba budućih generacija. Takav

razvoj cilja kontinuiranom poboljšanju kvalitete života na Zemlji boreći se protiv

izrabljivačke eksploatacije prirodnih resursa i ljudi (Kandžija i Cvečić, 2011.).

Članak 3. Ugovora o EU govori kako će Unija u sklopu stvaranja Unutarnjeg tržišta

doprinositi održivom razvoju u Europi na temelju uravnoteženog ekonomskog rasta,

stabilnosti cijena, visokokonkurentne socijalne tržišne ekonomije koja cilja punoj

zaposlenost, socijalnom napretku te visokoj razini zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša.

U skladu s time poticat će istraživanja i tehnološki razvoj.

Kako bi bila održiva EU se mora temeljiti na solidarnosti među generacijama ali i unutar

generacije. Zabrinjavajuće je da se 16% populacije Unije nalazi u opasnosti od

siromaštva, a sa djecom, posebno su ranjivi samohrani roditelji te starija populacija. U

mnogim članicama nezaposlenost je veliki problem, s posebnim naglaskom na

nezaposlenost mladih. Također uz nezaposlenost mladih, javlja se i veliki broj onih koji

rano napuštaju školovanje.

U rješavanju tih problema potrebno je osigurati da socijalna zaštita, zdravlje i mirovinski

sustav budu održivi unutar postojećih demografskih trendova. Države članice moraju

uvoditi mjere koje će poboljšati sudjelovanje žena na tržištu rada, ali također i starijih

radnika te mlade populacije. Fleksigurnost, koja omogućuje ujednačeni pristup

fleksibilnijem tržištu rada s jedne strane, ali s druge osigurava prikladnu potporu

pojedincu, je razvijena kao odgovor država članica na navedene probleme. Međutim, uz

to države članice moraju razvijati opsežne strategije cjeloživotnog učenja, politike

efikasnog tržišta rada i modernizirati sustave socijalne zaštite kako bi ih prilagodili

promjenjivim vremenima u kojima se trenutno nalaze.

50

Odgoj i obrazovanje preduvjeti su kako bi stvorili građane koji su spremni ispunjavati

ciljeve održivog razvoja. Neki od ciljeva koji su nužni za održivi razvoj su smanjenje

broja mladih koji rano napuštaju školovanje te povećanje pismenosti, pogotovo mladih.

Kako bi ti ciljevi bili ostvarivi, vrlo je bitna uloga države, odnosno njen odnos prema

sustavu obrazovanja i ulaganju u obrazovanje (tablica 2).

Tablica 2.: Udio javnih rashoda za obrazovanje

Godina Danska Švedska Njemačka Francuska UK Španjolska Grčka

1995. 7,67 7,22 4,62 6,04 5,02 4,86 2,87

2005. 8,3 6,89 4,57 5,67 5,31 4,23 4,09

2011 8,75 6,82 4,98 5,68 5,98 4,82 :

Napomena: Podataka za Grčku nema nakon 2008. godine

Izvor: Izrada studenta prema podacima EUROSTAT-a

Prema podacima za 2011. godinu u obrazovanje relativno najviše ulažu Danska i Švedska

koje su predstavnice skandinavskog modela, nakon njih je Ujedinjeno Kraljevstvo kao

predstavnik anglosaksonskog modela. Iza njih slijede Francuska i Njemačka koje

predstavljaju kontinentalni model, dok relativno najniža ulaganja u obrazovanje imaju

predstavnice mediteranskog modela, Španjolska i Grčka (za Grčku nema podataka za

2011. godinu, međutim u preostale dvije analizirane godine Grčka je imala relativno

najniži udio ulaganja u obrazovanje).

Udio stanovništva koji se nalazi u području rizika od siromaštva je također jedan od

bitnih pokazatelja uspješnosti socijalne politike, odnosno socijalnih sustava, pogotovo u

vremenima gospodarske krize, jer tada je vidljiva funkcionalnost i prilagodljivost sustava,

a samim time i njegova održivost. Stope rizika od siromaštva prikazane su, za odabrane

godine, u tablici 3.

51

Tablica 3.: Rizik od siromaštva nakon socijalnih transfera

Godina Danska Švedska Njemačka Francuska UK Španjolska Grčka

1995. 10 8* 15 15 20 19 22

2005. 11,8 9,5 12,2 13 19 20,1 20,5

2012. 13,1 14,1 16,1 14,1 16,2 22,2 23,1

* Podaci za Švedsku su za 1997. godinu pošto raniji nisu dostupni

Napomena: Masno su istaknute minimalne i maksimalne vrijednosti za svaku godinu


U svim zemljama osim Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske vidljiv je porast rizika od

siromaštva u 2012. godini ako se usporedi sa 2005. godinom. Dok Francuska bilježi

smanjenje od 6%, smanjenje u UK-je puno značajnije jer iznosi gotovo 20%, tj. za jednu

petinu je smanjen udio onih koji su 1995. bili na području rizika od siromaštva. Iako

Danska i Švedska bilježe najveća povećanja, najlošije podatke tj. najviše stope rizika

imaju Španjolska i Grčka, zemlje mediteranskog modela socijalne zaštite nakon čijih je

primjera potrebno postaviti pitanje da li je u budućnosti taj model održiv u smislu

napretka gospodarstva, odnosno gospodarskog rasta.

Osim smanjenja stope rizika od siromaštva, za održivi razvoj vrlo je bitno i ulaganje u

obrazovanje te istraživanje i razvoj. Ranije u ovom poglavlju, u tablici 2 prikazani su

podaci za analizirane države u udjelu javnih rashoda za obrazovanje, dok su na grafikonu

20 podaci o ulaganju u istraživanje i razvoj u analiziranim članicama. Istraživanje i razvoj

trebaju predstavljati okosnicu zdravog gospodarstva te je i jedan od ciljeva Unije

povećavanje tih ulaganja jer prosjekom zaostaje za npr. SAD-om ili Japanom, koji su po

tim ulaganjima daleko ispred. Veliki problem su dispariteti među članicama Unije,

odnosno razvijenost o kojoj ta ulaganja uvelike ovise.

52

Grafikon 20.: Ulaganje u istraživanje i razvoj u % BDP-a


Kako na svjetskoj razini tako i u samoj Europi i Uniji, prema podacima o ulaganju u

istraživanje i razvoj najčešće se vidi razlika između razvijenih i nerazvijenih. U 2012.

godini najviši udio tih ulaganja od analiziranih zemalja članica imale su Švedska i

Danska, predstavnice skandinavskog modela. Zanimljiv je relativno nizak udio tih

ulaganja u Ujedinjenom Kraljevstvu, dok nimalo ne iznenađuju podaci za Grčku i

Španjolsku kod kojih su ta ulaganja vrlo niska, ispod 1,5% za Španjolsku dok je Grčka

tek nešto iznad 0,5% BDP-a.

Održivost socijalnih sustava na području Unije je pitanje koje se nameće u vrijeme

gospodarske krize kada su ti sustavi pod ogromnim pritiskom. Socijalna zaštita mora s

jedne strane osiguravati maksimalnu pomoć potrebitima u određenom trenutku, ali s

druge strane nikako ne smije biti teret gospodarskom razvoju. Kako bi se pokušala dati

ocjena održivosti europskih socijalnih sustava, u tablici 4 prikazani su podaci o izdacima

za socijalnu zaštitu u 2011. godini te njihova promjena u odnosu na 2010. godinu, te ih se

može usporediti sa gospodarskim razvojem, odnosno promjenom razine BDP-a u odnosu

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

%

53

na 2010. i na temelju toga zaključiti koje zemlje imaju socijalne sustave koji djeluju na

teret razvoja gospodarstva, odnosno nisu održivi sami po sebi u dugom roku.

Tablica 4: Usporedba izadataka za socijalnu zaštitu i BDP-a u 2011. godini

Država Izdaci za socijalnu

zaštitu u 2011.

godini (u %)

Izdaci za socijalnu

zaštitu (promjena u

odnosu na 2010.)

BDP 2011.

(promjena u odnosu

na 2010.)

Švedska 29,6 -3,6 +2,2

Danska 34,2 -0,03 +0,7

Njemačka 29,4 -4,1 +3,3

Francuska 33,6 -0,1 +1,5

UK 27,3 -0,02 +0,4

Španjolska 26,1 +1,2 -0,1

Grčka 30,2 +3,8 -6,9

Izvor: Izrada prema podacima Eurostata

Može se uočiti pravilo da su sve države koje imaju, barem i minimalno, smanjenje

izdataka za socijalnu zaštitu zabilježile određenu stopu gospodarskog rasta. S druge

strane jedine koje su imale povećanje socijalnih izdataka u 2011. godini, Grčka i

Španjolska koje predstavljaju mediteranski model, zabilježile su pad BDP-a.

Na temelju tih podataka jasno je koliko je socijalni sustav koji ne opterećuje

gospodarstvo pozitivno može utjecati na održivi rast. Do sada je jasno navedeno kako

nordijski model ima relativno najviše pozitivnih karakteristika koje bi trebale biti dio

„idealnog” socijalnog modela, a to je vidljivo u tablici 4. Vrlo jak utjecaj države,

međutim, dobro uređen socijalni sustav razvijen još u vrijeme krize 1980-ih godina

omogućava stalni rast i razvoj ne oštećujući pri tom najugroženije skupine društva.

Iako i uz povećanje u 2011. godini Španjolska i dalje ima najnižu razinu izdataka za

socijalnu zaštitu, uz brojne probleme koje ima a prije svega velika nezaposlenost, to nije

dovoljno kako bi se ostvario gospodarski rast. Grčka, koja je vjerojatno najpogođenija

54

država Unije gospodarskom krizom, uslijed velikih problema koji su je zahvatili mora

konstantno povećavati svoje socijalne rahode što se drastično odražava na pad

gospodarsva, gdje je BDP u odnosu na 2010. manji za čak 6,9%. Jasno je, stoga, da

države u kojima je socijalna zaštita uređena prema mediteranskom modelu moraju

krenuti s određenim korjenitim promjenama, odnosno osuvremenjivanjem svojih sustava

socijalne zaštite.

55

6. IZAZOVI I PERSPEKTIVE SOCIJALNE ZAŠTITE U EU

Europska unija najveća je međunarodna “organizacija” u kojoj živi preko 500 milijuna

ljudi i može biti ponosna na uspjehe u integraciji koji su postignuti, posebno na Unutarnje

tržište. Socijalna politika, iako je važan dio u integracijskom procesu Unije, najčešće je u

sjeni ostalih prioriteta kao što su npr. unutarnje tržište, fiskalna pitanja ili slobodno

kretanje ljudi. Socijalna politika na razini EU-a je u primarnom stadiju razvoja, Unija

daje smjernice za razvoj, međutim ona je prepuštena zemljama članicama i njihovoj

nacionalnoj politici. Vlade zemalja članica moraju osigurati pozitivne promjene

socijalnih indikatora, međutim nemaju nikakve obveze ni sankcije od strane EU-a u

slučaju vođenja pogrešne politike.

Budući EU nije do kraja uspjela ispuniti ciljeve Lisabonske strategije, krajem njenog

provođenja javila se potreba nastavka koji se ogleda u novoj strategiji nazvanoj „Europa

2020” koja ukazuje na potrebu pametnog, održivog i uključivog gospodarskog rasta koji

vodi prema visokim razinama zaposlenosti, produktivnosti i socijalne kohezije. Osnovni

ciljevi strategije su (Kandžija i Cvečić, 2011.):

· stabilizacija i oporavak europskog gospodarstva putem koordinacije aktivnosti,

posebno radi očuvanja radnih mjesta i bankarskog sustava

· reformiranje financijskog sustava kako bi se povratilo povjerenje i spriječilo

ponovno pojavljivanje krize (uključujući globalnu suradnju)

· potpora realnoj ekonomiji putem poticanja investicija, bolje financijske

regulacije, diversifikacije energetskih izvora i poticanja gospodarstva niske razine

ugljika, poticanjem malog i srednjeg poduzetništva te ukidanjem protekcionizma

na Unutarnjem tržištu i šire

· održavanje visoke razine zaposlenosti putem stabilnosti financijskog sustava,

poticanja infrastrukturnih ulaganja, sredstava Europskog socijalnog fonda,

socijalnog dijaloga i poticanja mobilnosti

· promicanje globalnog oporavka putem poticanja međunarodne suradnje,

posebno industrijaliziranih i brzorastućih ekonomija, financijske potpore

56

najpogođenijim zemljama, fiskalnih poticaja za razvoj „zelene” proizvodnje i

promicanje multilateralnih trgovinskih pregovora.

Navedena je potreba za pametnim, održivim i uključivim rastom. Za sustave socijalne

zaštite i socijalnu politiku najvažniji segment je uključivi rast. On označava osnaživanje

ljudi visokom stopom zaposlenosti, ulaganje u vještine, borbu protiv siromaštva i

modernizaciju tržišta rada te sustava osposobljavanja i društvene zaštite u svrhu pružanja

pomoći osobama u predviđanju promjena i upravljanju njima te izgradnji povezanog

društva.

Unutar uključivog rasta postoje dvije strateške inicijative, „Agenda za nove vještine i

radna mjesta” i „Europska platforma protiv siromaštva”. Unutar prve, cilj je stvoriti

uvjete za modernizaciju tržišta rada s ciljem podizanja razine zaposlenosti te osiguravanja

održivosti društvenih modela. To znači stjecanjem novih vještina omogućiti sadašnjoj i

budućoj radnoj snazi da se prilagodi novim uvjetima i mogućoj promjeni karijere, smanji

nezaposlenost i poveća radnu produktivnost. Cilj „Europske platforme protiv siromaštva”

je osigurati ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju uzimajući borbu protiv

siromaštva i socijalne isključenosti kao osnovu, s ciljem podizanja svijesti i

prepoznavanja osnovnih ljudskih prava osoba koje su pogođene siromaštvom i

socijalnom isključenošću, omogućavajući im da žive dostojanstveno i aktivno sudjeluju u

društvu (Europska komisija, 2010.).

Glavni izazovi socijalne politike u EU svode se na tri značajna problema koji opterećuju

europsko gospodarstvo i budućnost europskog socijalnog modela, a postali su očitiji pod

utjecajem recentne gospodarske i financijske krize (Cvečić, 2012.):

· većina zemalja članica EU-a već se duže bori s niskim stopama gospodarskog

rasta, a kriza je samo dodatno potencirala taj problem; takva situacija negativno

utječe na zaposlenost i opterećuje socijalne sustave pojedinih zemalja

· nepovoljne demografske promjene koje prvenstveno podrazumjevaju niski

fertilitet i porast udjela starijeg stanovništva, uz očekivano produljenje životnog

vijeka u Europi, rezultira manjim udjelom radno sposobnog stanovništva,

57

poremećajima u ponudi rada, ali i pritiskom na realni rast BDP-a, javne financije i

raspodjelu dohotka

· globalizacija, koja izaziva pritisak na održivost radno intenzivnih gospodarskih

grana i nekih uslužnih djelatnosti zbog konkurencije nadolazećih sila.

Analizirajući postojeće modele socijalne zaštite, jednostavno je zaključiti kako

skandinavski model ima najveću učinkovitost, odnosno primjeri Danske, Švedske i

Finske se nameću kao primjeri uspješnog vođenja socijalne politike. Njihovi su sustavi

razvijeni u vrijeme krize krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, upravo u vrijeme koje je

donijelo probleme i opteretilo njihove sustave snažno kao što, posljednjih godina,

gospodarska kriza opterećuje socijalne sustave mnogih zemalja članica.

Nordijski model ima neke specifičnosti koje nisu uobičajene za europski socijalni model

kao npr. visok stupanj fleksibilnosti poduzeća, međutim i dalje jamči visoku razinu

sigurnosti za pojedinca prilikom traženja novog posla, dodatne kvalifikacije koje u

ostalim državama postoje samo u teoriji itd. U tablici 5 usporedno su prikazane neke

odrednice starog sustava, te novog modela kakvog primjenjuju skandinavske zemlje.

58

Tablica 5: Stari sustav socijalne skrbi nasuprot Europskom reformiranom modelu

Stari sustav europske socijalne skrbi Novi model tri nordijske članice

(Švedska, Danska, Finska) Stup socijalne skrbi

Sigurnost postojećih radnih mjesta

Visoke razine zamjenjivosti

Strukturalne promjene u postojećim poduzećima

Opsežni sustavi zdravstvene skrbi, mirovina, obrazovanja

Regulacija tržišta rada i proizvoda

Usredotočenost na stabilna i radna mjesta s punim radnim vremenom

Rano umirovljenje

Pomoć pri pronalasku novoga posla

Poticaji za novo zapošljavanje (povratak na tržište rada) Stvaranje novih radnih mjesta u novim

poduzećima, službama i kroz samozapošljavanje

Pokrivenost socijalnih potreba ovisna o

osobnim obvezama

Fleksibilnost kao strategija za mala

poduzeća i kao pravo zaposlenika

Rad sa skraćenim radnim vremenom kao i osobni izbor

Ohrabrivanje zaposlenosti starijeg

stanovništva

Politički stup

Usredotočenost na cjenovnu stabilnost Asimetrična fiskalna politika (deficiti) Poticaji za fizička ulaganja

Subvenicije za zadužena poduzeća

Industrijska politika velikih poduzeća

Biranje „lokalnih prvaka”, popustljiva politika tržišnog natjecanja

Usredotočenost na rad i nove tehnologije

Fiskalna razboritost (uz fleksibilnost u

vrijeme krize)

Poticaji za istraživanja, obrazovanje i nove tehnologije

Industrijska područja, povezanost sa sveučilištima

Pomoć pri pokretanju poduzeća, poduzetnički kapital, usluge

Iskorištavanje postojećih prednosti (klasteri i regionalna politika) i tržišno natjecanje

Izvor: Cvečić, 2012.

59

Za razliku od prethodnog sustava, novi model socijalne zaštite, prvenstveno za borbu

protiv siromaštva, uvjetuje inputima pojedinaca i određenim preduvjetima, potiče se

zapošljavanje, umjesto transfera ohrabruju se pojedine usluge ili službe u korist zakinutih

kategorija društva, porezi su visoki ali usklađeni s rashodima i budućim potrebama,

nadnice su visoke, ali radna mjesta ovise o situaciji na tržištu, pomoć pri osposobljavanju

je u većoj mjeri individualizirana, decentralizirana i manje birokratizirana, a javne službe

se komplementiraju privatnima, ohrabruje se rad sa skraćenim radnim vremenom, uvode

se mjere izjednačavanja prava žena i muškaraca.

Sve ranije navedene značajke su sustava koji se naziva fleksigurnost. Fleksigurnost

izvedenica je iz riječi fleksibilnost i sigurnost te predstavlja kombinaciju fleksibilnosti u

promjenjivom ekonomskom okružju uz sigurnost za zaposlenike. Danska je jedan od

najboljih primjera provedbe programa fleksigurnosti te je u razdoblju 1990-ih izrazito

smanjila svoju stopu nezaposlenosti. Dansko ministarstvo zapošljavanja definira

fleksigurnost kao "zlatni trokut" koji se sastoji od tri bitne komponente (Posao.hr):

1. Fleksibilnost na tržištu rada – ugovori o radu dozvoljavaju poslodavcima lako

otpuštanje i zapošljavanje;

2. Socijalna sigurnost za zaposlenike – biti nezaposlen ne predstavlja veliki problem

za Dance. Osoba koja izgubi posao će dobiti dobru naknadu za nezaposlenost te

druge oblike pomoći;

3. Aktivna politika zapošljavanja – podrazumijeva programe prekvalificiranja

shodno potrebama tržišta ali i stroge sankcije onima koji zloupotrebljavaju svoj

status nezaposlene osobe. Kako bi dobivali naknadu za nezaposlenost, osobe se

moraju aktivno uključiti u traženje novog posla i/ili programe prekvalifikacije.

Prema svemu navedenom, uzevši u obzir vrlo malu vjerojatnost stvaranja zajedničkog

sustava socijalne zaštite na području EU-a u bliskoj budućnosti, jasno je da se države

moraju okrenuti modernizaciji svojih sustava kako bi se osigurala njihova održivost.

Jednako kao i zajednički socijalni sustav, malo je vjerojatna i potpuna „amerikanizacija”

ESM-a, međutim neki skandinavski socijalni model je zadovoljavajući kompromis

između ESM-a i američkog modela. Provođenjem fleksigurnosti nudi veću fleksibilnost

60

od zastarjelih sustava na području Unije, međutim u isto vrijeme nudi i sigurnost radnika

kakva nije karakteristična za američki model. Stoga bi zemlje članice trebale slijediti

pozitivne primjere kakve donosi skandinavski model jer trenutni sustavi su jasno pokazali

ogromne nedostatke u slučaju kada je snažan pritisak na njima, što u trenutnoj situaciji

definitivno jest.

61

7. ZAKLJUČAK

Europska unija nudi teorijske i pravne okvire kao temelj funkcioniranja socijalne zaštite

na njenom području, međutim nedovoljna integracija u području socijalne politike

onemogućava jači utjecaj na zemlje članice te je ona prepušten vladama zemalja da je

vode ovisno o svojim političkim, kulturološkim, religijskim i geografskim

determinantama. Stoga, jasno je da ne postoji jedinstveni model socijalne zaštite koji bi

karakterizirao sve članice EU-a.

Budući postoji velika neujednačenost odnosno različitost u ekonomskim strukturama

zemalja članica nemoguće je da institucije Unije koje djeluju na području socijalne

politike preuzmu probleme svih zemalja članica pod svoju nadležnost. Međutim, sve

dubljom integracijom riješena su neka pitanja kao npr. sloboda kretanja radnika, politika

zapošljavanja, profesionalnog obrazovanja i poboljšanja uvjeta života radnika, ali najveći

teret je i dalje ostao na samim članicama koje moraju odabrati model prema kojem će

osigurati sigurnost svojih stanovnika, a da sustav i dalje bude održiv odnosno da ne

ograničava gospodarski rast i razvoj.

Jedan od velikih problema je i stopa nezaposlenosti mladih, a tu se posebno ističe kako je

ta stopa vrlo visoka kod modela koji imaju problema i u ostalim segmentima socijalne

zaštite. Primjer modela koji se vrlo teško nosi sa trenutnom situacijom je mediteranski

model gdje su vidljivi loši rezultati Grčke i Španjolske koje se svojim glomaznim i

neučinkovitim sustavima ne mogu nositi sa teretom krize. Ove dvije države imaju daleko

najveću nezaposlenost mladih u dobi 15-29 godina, pogotovo među starijim članicama.

Uz njih je i Italija koju se također može svrstati u taj model.

Iako postoji mnogo determinanti koje uvjetuju razvoj sustava socijalne zaštite, određene

su tri za koje se može reći da predstavljaju određene grupe utjecaja a to su modernizacija

odnosno globalizacija, socijalna mobilizacija radnika te država odnosno njene mjere i

utjecaj na gospodarstvo općenito.

62

U Europi se sustavi socijalne zaštite mogu podijeliti na 4 modela. Skandinavski, kojeg

obilježava visok nivo socijalne zaštite, jaki sindikati te široka fiskalna intervencija na

tržištu rada, razvijen je sustav fleksigurnosti koji mora biti budućnost cjelokupnog ESM-

a. Anglosaksonski model u kojem je socijalna pomoć zadnje utočište, tj. ona ovisi o

regularnom zaposlenju. Kontinentalni model je zasnovan na pogodnostima nezaposlenih i

starosnim mirovinama, dok posljednji, mediteranski ima visoku zaštitu zaposlenja te

raniji odlazak u mirovinu, što se posebno u vremenima krize pokazalo kao izrazito

financijsko opterećenje koje onemogućava daljnji gospodarski rast i razvoj te samim time

dovodi u pitanje njegovu održivost.

Na temelju toga jasna je i potvrda hipoteze kako je moguće odrediti korelaciju sustava

socijalne zaštite i održivosti gospodarstva EU, posebno kod starih zemalja članica.

Naime, jasno je da sustavi koji su preglomazni i nude preveliku sigurnost radnika uz

istovremenu rigidnost tržišta rada ne mogu ostvarivati gospodarski rast i razvoj što se vidi

na primjerima Grčke i Španjolske. Pozitivan primjer i budućnost ESM-a bi trebao biti

skandinavski model koji, za europsko poimanje socijalne sigurnosti, nudi neuobičajeno

visoku razinu fleksibilnosti tržišta ali istovremeno uz snažnu ulogu države osigurava i

sigurnost radnika.

Uzmu li se u obzir svi navedeni relevantni podaci i analize u radu, može se zaključiti da

je europskom socijalnom modelu potrebna modernizacija, možda ne potpuna

amerikanizacija za što postoje neke ideje, ali sve više okretanje pozitivnim primjerima

koje na principu fleksigurnosti donosi skandinavski model. Sustavi socijalne zaštite

moraju biti održivi, odnosno ne smiju biti teret cjelokupnom gospodarskom sustavu već

moraju poticati njegov rast i razvoj, a što se vidi u navedenim primjerima da nije slučaj u

svim zemljama članicama. Takvi sustavi onemogućavaju daljnji rast i razvoj i prema

tome neodrživi su u dugom roku.

63

LITERATURA

Knjige:

1. Kandžija, V., Cvečić I., 2011., Ekonomika i politika EU, Ekonomski fakultet

sveučilišta u Rijeci

2. Kandžija, V., Cvečić I., 2003., Gospodarski sustav Europske Unije, Ekonomski

fakultet sveučilišta u Rijeci

3. Kandžija, V., Cvečić I., 2008., Makrosustav Europske Unije, Ekonomski fakultet

sveučilišta u Rijeci

Znanstveni članci:

4. Puljiz, V., 2000., Organizacija socijalne zaštite u EU, Revija za socijalnu politiku,

Svezak 7, Br. 3.

5. Beattie, R., , 2000., Socijalna zaštita za sve ali kako?, Revija za socijalnu politiku,

Svezak 7, Br. 3.

6. Puljiz, V., 1997., Determinante razvoja socijalne politike, Revija za socijalnu

politiku, Svezak 4, Br. 2

7. Cvečić, I., 2012., Socijalna konvergencija novih zemalja članica Europske unije

(EU12) – preduvjet ekonomske i socijalne kohezije EU, Rijeka, Ekonomski

fakultet Rijeka

8. Rutkauskiene, L., 2010., Social policy in the European Union: Variety and

challenges

9. Nuić, D., 2011., Efikasnost socijalne politike u Republici Hrvatskoj, Split,

Ekonomski Fakultet u Splitu

10. Aiginger, K., Guger, A., 2005., The European Socio-economic model - Diferences

to the USA and changes over the time, WIFO working papers

11. Checchini, S, 2014., Social protection, poverty and inequality, Journal of

Southeast Asian Economies, vol 31, Br. 1

64

Ostale publikacije

12. Bejaković, P., 2013., Rizik od siromaštva samo prividno smanjen, pregledano:

15.08.2014., dostupno na: (http://www.posao.hr/articles_all.php?ID=102&page=1)

13. Europska Komisija, 2010., Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast,

pregledano 1.9.2014., dostupno na: http://www.azoo.hr/images/razno/eu_hr.pdf

14. Europski socijalni i gospodarski odbor

(http://www.eesc.europa.eu/?i=portal.hr.home)

15. Eurostat, Social protection, pregledano 1.6.2014., dostupno na:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/social_protection/introduction

16. Eurostat, Progress Report on the Sustainable Development Strategy 2007,

pregledano: 15.08.2014., dostupno na:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/product_details/publication?p_p

roduct_code=KS-77-07-115

17. Social Agenda, Europska komisija, pregledano: 19.06.2014., dostupno na:

http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=740&langId=en

18. Europski socijalni fond, pregledano: 25.05.2014., dostupno na:

http://ec.europa.eu/esf/home.jsp?langId=hr

19. Wikipedia, Social protection

20. Socijalna uključenost, pregledano: 15.06.2014., dostupno na:

http://www.ijf.hr/socijalna_ukljucenost/hr/zastita-socijalnih-prava

21. Istra-istria.hr, Europski socijalni model, pregledano: 01.06.2014., dostupno na:

http://www.istra-istria.hr/index.php?id=1488

65

POPIS TABLICA

Redni

broj

Naslov tablice Stranica

1. Socijalni pokazatelji EU i SAD-a 26,27

2. Udio javnih rashoda za obrazovanje 50

3. Rizik od siromaštva nakon socijalnih transfera 51

4. Usporedba izadataka za socijalnu zaštitu i BDP-a u 2011. godini 53

5. Stari sustav socijalne skrbi nasuprot Europskom reformiranom modelu 58

POPIS GRAFIKONA

Redni

broj

Naslov Grafikona Stranica

1. Stopa nezaposlenosti mladih u odabranim članicama EU-a

(2013.)

10

2. Regulacija tržišta rada u pojedinim socijalnim modelima 19

3. Javni dug kao % BDP-a po socijalnim modelima 20

4. Udio javnih rashoda za socijalnu politiku kao % BDP-a prema

socijalnim modelima

21

5. Udio poreza u BDP-u (%) prema socijalnim modelima 22

6. Ulaganje u istraživanje i razvoj, obrazovanje i ICT kao % BDP-a

prema socijalnim modelima

23

7. Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u Švedskoj prema PPP po glavi


31

8. Struktura socijalnih rashoda u Švedskoj u 2011. godini 32

9. Struktura socijalnih rashoda u Danskoj u 2011. godini 33

66

10. Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u Danskoj prema PPP po glavi

stanovnika u razdoblju 2003.-2011

34

11. Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u UK-u prema PPP po glavi


36

12. Struktura socijalnih rashoda u Ujedinjenom Kraljevstvu u 2011.

godini

37

13. Struktura socijalnih rashoda u Njemačkoj u 2011. godini 39

14. Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u Francuskoj prema PPP po

glavi stanovnika u razdoblju 2003.-2011.

41

15. Struktura socijalnih rashoda u Francuskoj u 2011. godini 42

16. Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u Španjolskoj prema PPP po

glavi stanovnika u razdoblju 2003.-2011.

44

17. Struktura socijalnih rashoda u Španjolskoj u 2011. godini 45

18. Ukupni izdaci za socijalnu zaštitu u Grčkoj prema PPP po glavi


46

19. Struktura socijalnih rashoda u Grčkoj u 2011. godini 48

20. Ulaganje u istraživanje i razvoj u % BDP-a 52

POPIS SLIKA

Redni

broj

Naslov slike Stranica

1. Broj članova EESC-a po zemljama članicama 9

Documents

SUSTAV SOCIJALNE ZAŠTITE U EUROPSKOJ UNIJIoliver.efri.hr/zavrsni/800.B.pdf · SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET IGOR KONJEVIĆ SUSTAV SOCIJALNE ZAŠTITE U EUROPSKOJ UNIJI