Supsidijarnost - Širenje Prostora Slobode u Društvu

Bogoslovska smotra, 79 (2009.) 1, 91-111

91

UDK: 342.7:327.39(4):37.017./018:304.96SupsidijarnostIzvorni znanstveni radPrimljeno: 5. 12. 2008.

Prihvaeno: 21. 1. 2009.

SUPSIDIJARNOST IRENJE PROSTORA SLOBODE U DRUTVU

Gordan RPICentar za promicanje soc alnog nauka Crkve

Heinzelova 5, 10 000 [email protected]

Damir MRAVUNACCentar za promicanje soc alnog nauka Crkve

Heinzelova 5, 10 000 [email protected]

eljko TANJIKatoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Zagrebu

Vlaka 38, p.p. 432, 10 001 [email protected]

SaetakU radu se analizira jedan od osnovnih pojmova soc alnog nauka Crkve, pojam sup-sid arnosti. Navodi se geneza ideje supsid arnosti te odreenje pojma unutar i izvan soc alnog nauka Crkve. Oivotvorenje supsid arnosti promatra se pod dva vida, dv e mogunosti: s jedne strane kao otvaranje prostora slobode i, alternativno, kao distri-buc a moi. Odabir strateg e implementac e i sama implementac a supsid arnosti ovisi o antropolokim i eshatolokim pretpostavkama koje eksplicitno ili implicitno lee u pozadini. Posebno se apostrofi ra odnos supsid arnosti i slobode u suvremenom sv etu, posebice u Europskoj un i u e je zakonodavstvo uao ovaj pojam. Na kraju rada razmatra se prisutnost supsid arnosti u hrvatskom drutvu i daje se pr edlog modela oivotvorenja supsid arnosti i odgoja za supsid arnost u Crkvi i drutvu. Tu se u bitnome oslanja na instituc u obitelji, kole (uitelja) te liturg sku zajednicu kao referentnu zajednicu vjernika koji se okupljaju oko euharist skog stola i koji mogu uspostaviti osobnu komunikac u bitnu za razvoj ove vrjednote.

Kljune r ei: supsid arnost, sloboda, mo, Europska un a, obitelj, kola, liturg ska zajednica.

G. rpi D. Mravunac . Tanji, Supsidijarnost irenje prostora slobode u drutvu

92

Uvod

Supsid arnost se u bitnome vee uz pojam slobode. Ideja da su svi ljudi slo-bodni, prema Hegelu, dolazi s kranstvom.1 No tu se odmah i u prvoj Crkvi raa teko pitanje: kako onda kada su svi slobodni organizirati sustav? Kako organizirati Crkvu? Znano je da su o tome voene rasprave ve u prvoj Crkvi, i to vrlo ustre, kako to moemo itati u Novom zavjetu, posebno u Djelima apostolskim i Pavlovim poslanicama.

Neemo u ovome radu ulaziti u razvoj zapadnog drutva i pokuaja cr-kvene obrane od feudalizac e Crkve. R e je o intrigantnim momentima, no nisu kruc alni za nau raspravu. Ono to je za nas bitno jest imati u vidu da se ideja slobode dugo i protuslovno raala na Zapadu, a njezino je ostvare-nje posebno snano postavljeno u mrano bljetavom 20. stoljeu u kojemu biljeimo njezine najblistav e proplamsaje, ali i propadanja u mrak ljudskog uma kakvo ovjeanstvo ne pamti u svojoj pov esti.

Upravo se u tom stoljeu unutar crkvenog nauka, i to s najvie instance papinstva, razv a ideja supsid arnosti kao mogunost razrjeavanja dileme konstituiranja drutva koju su nametala tri totalitarizma 20. stoljea: komuni-zam, faizam i nacizam. Sada se, s vremenskom i racionalnom distancom, moe-mo sloiti s Ivanom Pavlom II. koji u enciklici Centesimus annus konstatira da je komunistiki totalitarizam u bitnom propao poglavito iz antropolokih razloga2 (CA 13). Naime, ovjek n e bie kakvim su ga pretpostavili totalitarizmi. On potrebuje prostor slobode i taj mu se prostor upravo otvara opc om supsid ar-nosti. Zbog toga ovo naelo izlazi iz podruja teolog e i crkvenog nauka te po-staje zajedniko dobro konstituiranja suvremene Europe. Tim inom ovaj pojam postaje drutveno relevantna injenica kojom e se teolozi, sociolozi, politolozi, pravnici, soc alni fi lozofi , jednom r eju suvremeni promiljatelji drutva i o-vjeka, ubudue jo vie baviti. Ovaj na rad, pa i c eli projekt Supsid arnost u hrvatskom drutvu zamiljen je upravo kao prilog ovoj raspravi.

Razmatrajui mogunost razum evanja i implementac e supsid arnosti u suvremenoj Europi, pa onda i suvremenoj Hrvatskoj, vidimo dv e mogue realizac e ideje supsid arnosti: supsid arnost kao otvaranje prostora slobode i supsid arnost kao distribuc a moi.

1 Georg Wilhelm Friedrich HEGEL, Filozofi ja pov esti, Zagreb, 1951., 106-110; Karl LWITH, Svjetska pov est i dogaanje spasa, Zagreb Sarajevo, 1990., 86-87.

2 IVAN PAVAO II., Centesimus annus Stota godina. Enciklika prigodom stote godinjice Re-rum novarum (1. V. 1991.), Zagreb, 1991., br. 12, 19-20 (dalje: CA).


93

Na prvi pogled, na razini drutvenog ozbiljenja supsid arnosti teko bi bilo pronai razliku u oivotvorenju ovih dvaju pristupa supsid arnosti. No r e je o bitno razliitim ako ne i disparatnim ozbiljenjima ove ideje. Jedna i druga opc a pretpostavljaju odreenu antropolog u, odreenu eshatolog u, implicitnu ili eksplicitnu ideju o smislu postojanja ovjeka i razvoja ovjean-stva. Ukoliko uzmemo supsid arnost kao otvaranje prostora slobode kako je ona, smatramo, izvorno i miljena, oslanjajui se upravo na naznaenu ideju slobode svih ljudi roene i razv ene u kranskom miljeu, onda ju moemo misliti kao sustavni pristup ovjeku kojemu se u svakome stad u njegova ra-zvoja i svakoj slubi koju obavlja pristupa prvotno s povjerenjem i pozornou da se niim ne narui njegova sloboda i mogunost izriaja.

Supsid aran pristup ovjeku u tom smislu otpoinje ve od najran eg dje-tinjstva. No on ni u kojem sluaju ne pretpostavlja anarh u naivnog liberalno-pedagokog pristupa prema kojemu d ete treba pustiti da ono samo otkr e i ostvari svoje talente bez jasnog i snanog sustava. Supsid arni pristup upravo pretpostavlja vrlo postojan sustav koji djetetu omoguava kretanje u prostoru slobode koju mu njegova dob, mentalne i fi zike mogunosti doputaju. U tom kontekstu djeca, ali i odrasli ljudi, ne trebaju tutore ili nadglednike, ve pomo-nike koji e im pomoi razr eiti probleme koje oni sami ne usp evaju razr e-iti. Via e se instanca u ovoj perspektivi povui im se steknu dovoljni uvjeti da nia instanca pokua ponovno preuzeti nadlenost nad odreenim podru-jem njezina djelovanja, pa bilo to koritenje lice prilikom objeda dojenadi ili upravljanje nekom tvrtkom, reg om ili dravom. Ideja je ista: otvoriti prostor slobode i kreac e, prostor mogunosti realizac e talenata na svim razinama.

Kako bi ovo ostvarenje prostora slobode bilo zbiljsko, a ne tek naivno za-padanje u nove oblike anarhizma i anom e, uz prostore slobode valja otvarati i prostore odgovornosti koji omoguuju ozbiljenje slobode i rast u slobodi bez b ega od iste koji je u svojoj poznatoj stud i naznaio Erich Fromm,3 a kasn e i mnogi drugi autori.

Ukoliko u obzir uzmemo ostvarenje supsid arnosti kao distribuc e moi, onda ideja bratstva ljudi ostaje zamagljena i, u krajnjoj lin i, irelevantna. Ona se moe pojaviti jedino jo kao parola u estetskoj funkc i legitimac e posto-jee ili eljene strukture moi, no ona tu vie ne fi gurira kao nosea pretpo-stavka mogunosti ostvarenja supsid arnosti. Tu u prvi plan dolaze kontrola i legitimac a racionalnom procedurom unutar birokratskog sustava. Sustav se postavlja h erarh ski, deduktivno i unutar njega su odreene granice nad-

3 Usp. Erich FROMM, Escape from freedom, New York, 1969.


94

lenosti. Obrnuto, supsid arnost kao prostor slobode pretpostavlja induktivni pristup koji uzima u obzir kapacitet nie instance i d alektiki, ne administra-tivno, zahvaa u sustav.

1. O pojmu supsid arnostiSadraj koji pokriva pojam supsid arnosti postoji u kontinuitetu od samih po-etaka ljudskog promiljanja i organiziranja zajednikog ivota. Naime, ure-enje drutvenog ivota zaht eva odgovor na pitanje tko e to raditi, kolika je odgovornost razliitih sudionika drutvenog djelovanja, kolika je njihova nadlenost, mo i sloboda. Ipak, sam pojam supsid arnosti, u smislu kako ga danas razum evamo, pojavio se relativno kasno. Razvio se u dvadesetom sto-ljeu, postavi jednim od kljunih pojmova soc alnog nauka Crkve.

Defi nic e supsid arnosti t ekom pov esti soc alnog nauka Crkve, kao i daljnja koritenja i odreenja pojma, izvan usko teolokog podruja, nisu u osnovi izm enile prvu i klasinu defi nic u koja se nalazi u enciklici pape P a XI. Quadragesimo anno iz 1931. godine. Ona glasi:

Ostaje ipak u soc alnoj fi lozofi ji vrsto i nepobitno ono naelo koje se ne moe ni ukloniti ni prom eniti: kao to ne valja pojedincima oduzimati i predavati dravi one poslove koje oni mogu obavljati na vlastitu odgovornost i vlastitom marljivou, tako je nepravedno i vrlo kodljivo i za javni poredak opasno davati veemu i viemu drutvu one poslove koje mogu izvravati ma-nje i nie zajednice. Svaka naime drutvena ustanova mora po svom pojmu i znaenju pomagati udovima drutvenog t ela, a ne sm e ih nikada ni unititi ni sasvim prisvojiti (QA 80).4

Supsid arnost defi nira i Instrukc a Kongregac e za nauk vjere Libertatis conscientia, 22. oujka 1986. godine. Snagom supsid arnosti niti drava, niti ikoje drutvo se ne sm u postaviti na mjesto inic ative i odgovornosti osoba ili udruenja koja su izmeu njih, na onom stupnju na kojem mogu djelovati, niti sm u unititi prostor u potpunosti potreban njihovoj slobodi; zbog toga se drutveni nauk protivi svakom obliku kolektivizma (DH 4766). 5

Ivan Pavao II. takoer defi nira naelo supsid arnosti u enciklici Centesimus annus iz 1991. godine: ...drutvo vieg reda ne sm e se m eati u nutarnji ivot

4 PIO XI., Quadragesimo anno. Enciklika u povodu etrdesete obljetnice enciklike Rerum no-varum (15. V. 1931.), br. 80, u: Mar an VALKOVI (ur.), Soc alni dokumenti Crkve. Sto godina katolikoga soc alnog nauka, Zagreb, 1991., 54.

5 Heinrich DENZINGER Peter HNERMANN, Zbirka saetaka vjerovanja, defi nic a i izja-va o vjeri i udoreu, akovo, 2002., 954.


95

drutva nieg reda liavajui ga njegovih nadlenosti, nego mu mora, naprotiv, pomagati u sluaju nude te mu pomoi da uskladi svoje djelovanje s djelova-njem drugih drutvenih komponenata u vidu zajednikog dobra (CA 48).

U Izjavi Povjerenstva francuskih biskupa za soc alna pitanja Za rehabili-tac u politike, od 17. veljae 1999. godine, navodi se kako naelo supsid arnosti zaht eva da se najblioj razini ustrojstva ostavi rjeavanje onoga to se ondje moe razmatrati. S druge strane, isto naelo preporua da se prenese na nepo-sredno pretpostavljenu razinu, i tako redom sve vie, ono to nie ustanove ne mogu rjeavati. Izjava izdvaja tri temeljene zasade koje tvore obnoviteljsku snagu istinske demokrac e6 To su, uz naelo supsid arnosti, pridavanje va-nosti meut elima (strankama, sindikatima, udruenjima, kolektivima, Crkvi...) te spoznaja pluralizma.

Prouimo li navedene defi nic e, vidimo da Quadragesimo anno kao razne instance navodi dravu, nie zajednice i pojedince, Libertatis conscientia govori o dravi, drutvu, udruenjima i osobama, a Centesimus annus govori o drutvima vieg i drutvima nieg reda. Izjava Povjerenstva francuskih biskupa za soc al-na pitanja Za rehabilitac u politike naglaava stupnjevitost prenoenja ovlasti od niih razina na neposredno vie razine. Prostor djelovanja niih instanci prostor je slobode, inic ativa, odgovornosti, dok via instanca treba pomagati niim in-stancama tek u sluaju nude i radi koordinac e s ostalim d elovima drutva. Ona se ne sm e m eati u nutarnji ivot drutva nieg reda preuzimajui nji-hove nadlenosti, kako navodi enciklika Centesimus annus.

2. Supsid arnost vremena odbjeglog sv etaNakon ovog opeg odreenja pojma supsid arnosti, smisleno je propitati prisutnost ovoga fenomena u suvremenom drutvu, budui da se u njegovu odreenju upravo drutvo naznauje kao bitni adresat primjene. Sociolog a kao znanost o drutvu ne raspravlja izravno o pojmu supsid arnosti. Ovaj se pojam ne pojavljuje u radovima klasika sociolog e, za razliku od pojma solidarnosti, koji je implicitno prisutan od poetka sociolog e, dok kod Dur-kheima predstavlja jednu od osnova njegove teoretske sociolog e. Takoer ni suvremeni socioloki rjenici ne donose pojam supsid arnosti.7 Ipak je sadraj

6 FRANCUSKA BISKUPSKA KONFERENC A, Za rehabilitac u politike. Izjava povjerenstva francuskih biskupa za soc alna pitanja, Zagreb, 2002., br. 22.

7 Usp. npr. Steve BRUCE Steven YEARLEY, The Sage Dictionary of Sociology, London Thousand Oaks New Delhi, 2006.; Bryan S. TURNER (ur.), The Cambridge Dictionary of sociology, Cambridge New York Melbourne Madrid Cape Town Singapore So Paulo, 2006.; Gordon MARSHALL (ur.), Oxford Dictionary of Sociology, Oxford New


96

pojma supsid arnost prisutan u sociolokoj misli, iako n e eksplicitno nave-den i teor ski razraen. Pojam u sebi nudi sadraje koji su sociolog i od pri-marnog interesa kao to su pitanja ureenja drutva u doba globalizac e i po-vezivanja Europe, odnosa unutar civilnog drutva; politike zajednice i vlasti; birokratizac e i decentralizac e u pojedinim europskim dravama, Europskoj un i te globaliziranom sv etu kao cjelini, ali i pitanja same socioloke teor e i metode (npr. odnos prouavanja akc e i strukture).

Ovaj pojam refl ektira se i u Hrvatskoj, i to eksplicitno, izvan teolokih krugova. Tako Beovan u svojoj knjizi Civilno drutvo naznaava supsid ar-nost temeljnim naelom organizac e zapadnih drutava, ona pretpostavlja ili znai decentralizac u, uz naglaavanje prava i obveze subjektivne odgovorno-sti i samopomoi.8 Pojedinac se treba zauzeti za svoje potrebe kao pojedinac (brinui se o sebi i svojoj obitelji) te dobrovoljnim udruivanjem, stvarajui time drutvene mree koje pretpostavljaju odreenu razinu povjerenja, so-lidarnosti i uzajamnosti.9 Autor posebno naglaava ulogu Katolike crkve u podupiranju naela supsid arnosti, ali navodi i isticanje naela supsid arnosti u ugovorima iz Maastrichta i Amsterdama.10 Navedimo da i Kompend soc al-nog nauka Crkve u toki br. 185 povezuje supsid arnost s podrujem civilnoga drutva koje se shvaa kao skup odnosa meu pojedincima i meu srednjim drutvima koji se ostvaruju u izvornom obliku i zahvaljujui stvaralakom duhu graana.11

Zrinak nam podastire natuknicu o supsid arnosti, na encikloped skoj razni, u International encyclopedia of social policy.12 Navodi kako je supsid arnost jedno od osnovnih naela katolikog soc alnog nauka te je kao naelo organi-zac e drutva utjecalo (...) na relevantne soc alne procese u nizu europskih zemalja (...).13 Zrinak navodi primjer Njemake, u em soc alnom modelu primat ima osoba i obitelj, dok drava intervenira tek kad nie razine drutva ne mogu pomoi. U Njemakoj je takoer razv en i koncept interesnih skupi-na te dobrovoljnosti.

York, 1998.; David JARY Julia JARY (ur.), Collins Dictionary of Sociology, Glasgow, 2000.; Edgar BORGATTA Rhonda J. V. MONTGOMERY (ur.), Encyclopedia of Sociology, New York Detroit San Francisco London Boston Woodbridge, 2000.

8 Gojko BEOVAN, Civilno drutvo, Zagreb, 2004., 32.9 Isto, 32-33.10 Isto, 35-36.11 PAPINSKO V EE IUSTITIA ET PAX, Kompend soc alnog nauka Crkve, Zagreb, 2005.,

br. 185, 141.12 Sinia ZRINAK, Subsidiarity, u: Tony FITZPATRICK, International Encyclopedia of Social

Policy, III, London New York, 2006., 1366-1369.13 Isto, 1366.


97

Kako navodi Zrinak, i Europska un a (EU) Ugovorom iz Maastrichta problem kompetenc a izmeu Un e i drava lanica odreuje naelom supsi-d arnosti. Navodimo toku Ugovora:

Zajednica djeluje unutar granica ovlasti i ciljeva koji su joj dod eljeni ovim Ugovorom.

Na podrujima koja ne potpadaju pod njenu iskljuivu nadlenost, Za-jednica djeluje u skladu s naelom supsid arnosti, ali samo u mjeri koja je po-trebna i samo ako drave-lanice ne mogu na zadovoljavajui nain postii ci-ljeve tog djelovanja, ve ih Zajednica, u pogledu dosega ili uinka predloene aktivnosti, moe bolje ostvariti.

Niti jedna aktivnost Zajednice ne sm e ii dalje od onog to je potrebno za postizanje ciljeva ovog Ugovora.14

Temeljno pitanje koje bi se moglo postaviti vezano uz pojam supsid ar-nosti danas jest kako promiljati supsid arnost u vremenu odbjeglog sv e-ta (tako suvremeni globalizirani sv et naziva sociolog Giddens15) ili sv eta bez uporita (tako ga naziva Dahrendorf)16 i kako zadrati i proiriti pro-store slobode, i to ne samo za pojedinca ve i za drutv (kao to je obitelj ili civilno drutvo) te za politike i ekonomske sustave, a da se ta sloboda ne raspadne u anom u ili nihilizam? Ili da se odustane od koncepta slobode i odlui graditi mrea moi. Ovo je pitanje vano promiljati pr e svega pred izazovima neoliberalnog kapitalizma utemeljenog na moi velikih korpora-c a koje su u stanju neposredno utjecati na politike i drutvene procese u pojedinim zemljama, posebice u onima koje nemaju stabilnost i demokrat-sku tradic u, ni razv eno drutvo. U Europi to su pr e svega bive komuni-stike zemlje, meu koje spada i Hrvatska. Ako prihvatimo tezu o kapita-lizmu kao relig i17 te panteistiku narav kapitalizma, onda se vidi kako je nemogue trino naelo kapitalizma svesti na odreene politike okvire, pa ga je teko i dovesti u suodnos s pojmom supsid arnosti. Premda se moe prim etiti kako i velike multinacionalne kompan e poznaju neto poput na-ela supsid arnosti prema kojemu funkcioniraju njihova predstavnitva ili d elovi tvrtke u pojedinim zemljama, ipak se ovdje ne radi o supsid arnosti,

14 lanak 5 (bivi lanak 3b) Ugovora o Europskoj zajednici.15 Usp. Anthony GIDDENS, Odbjegli sv et kako globalizac a oblikuje nae ivote, Zagreb, 2005.16 Usp. Ralf DAHRENDORF, U potrazi za novim poretkom: predavanja o politici slobode u 21.

stoljeu, Zagreb, 2005.17 Thomas RUSTER, Der verwechselbare Gott . Theologie nach der Entfl echtung von Christentum

und Religion, Freiburg im Breisgau, 2000. Vidi o tome i eljko TANJI, Kranstvo u doba kapitalizma kao relig e. Teoloki izazov trenutka u svjetlu polemike s Thomasom Rusterom, u: Nediljko A. ANI Nikola BIACA (ur.), Mjesto i uloga teolog e u Crkvi i drutvu, Zbornik radova teolokog simpoz a, Split, 2004.


98

nego se radi o istovjetnom nainu strateg skog djelovanja koje se dogaa na nioj razini. Pri tome se cjelokupna strateg a djelovanja odluuje u sreditu takvih tvrtki. Stoga se s pravom moe rei da modeli kapitalizma koji danas prevladavaju ne samo da onemoguuju razvoj naela supsid arnosti nego ga i unitavaju gradei prvenstveno mreu moi.

3. Supsid arnost i slobodaS druge strane, novo svjetlo na fenomen supsid arnosti moemo dati poemo li od poznate krilatice Francuske revoluc e: jednakost, bratstvo i sloboda. U njoj nalazimo saet iskaz kranske antropolog e. Naime, bratstvo svih ljudi ima smisla ukoliko je ovjek slika Boja i ako smo Kristovim otkupljenjem sinovi Boji i keri Boje, djeca Boja. Tek ako smo djeca Boja, onda smo meusobno braa i sestre. Bez transcendentnog izvora naeg bratstva upitna je utemelje-nost pozivanja na jednakost i slobodu. Ukoliko je ovjek miljen druk e, ili je to je gore nemiljen, moe se postaviti pitanje smisla solidarnosti i sup-sid arnosti. Stoga je naelo dostojanstva ljudske osobe temeljem svih naela soc alnog nauka Crkve, pa tako i solidarnosti, a onda i supsid arnosti.

Ako iz navedenih krilatica pojam jednakosti povezujemo uz naelo soli-darnosti, onda pojam supsid arnosti takoer povezujemo i s pojmom slobode. U odnosima u kojima vlada bratska/sestrinska ljubav nitko n e jednak i od drugih, ali isto tako nitko n e slobodn i od drugih, zbog istog dostojanstva djece Boje, jednakost i sloboda jednako pripadaju svakom ovjeku. Tako i sam uvod Kompend a soc alnog nauka Crkve nosi naziv Cjeloviti i solidarni huma-nizam, dok je ljudskoj osobi i njezinim pravima posveeno itavo poglavlje.18 U tom se poglavlju, izmeu ostalog, opisuju dva profi la ljudske osobe njezi-na sloboda te jednakost u dostojanstvu, kao bitne karakteristike ovjeka ako se shvaa kao imago Dei.

Vanost ovakva odreenja moe se vidjeti ako zamislimo da drutvo moe uspostaviti sliku ovjeka suprotstavljenu navedenoj slici. Dok nepoti-vanje naela solidarnosti, u konanici, vodi iskoritavanju jednih od strane dru-gih sve do petrifi kac e neljudskih odnosa u strukturama gr eha, nepotivanje naela supsid arnosti vodi prema ovisnosti i nesamostalnosti sve do naoko ne-nametnutog ropstva, ovaj put pounutranjenog, ropstva duha. U distop skoj perspektivi, u zamiljenom drutvu potpuno lienom supsid arnosti, ovjek ne bi vie bio potreban jer ne bi posjedovao sposobnost za bilo kakvu inic a-

18 Poglavlje Ljudska osoba i njezini brojni profi li, br. 124-151 u: PAPINSKO V EE IUSTI-TIA ET PAX, Kompend soc alnog nauka Crkve, 99-117.


99

tivu. Mo koja korumpira slobodu zarobljava iznutra i stvara pokorniki, kmetski mentalitet, naalost prisutan u hrvatskom drutvu.

Naravno, pri tome treba imati na umu kako se u govoru Francuske re-voluc e stavljaju na istu razinu drutvo i mo zamjenjujui kralja opom vo-ljom nac e. U Deklarac i se m eaju ljudska prava s pravima graana te ona ne predstavljaju pretpolitika prava koja nitko ne sm e i ne moe m enjati. Postulati Francuske revoluc e ne negiraju utemeljenje ljudskih prava u Bogu, kako to ini amerika, nego ih ukorjenjuju u zakon, u opu volju. Na taj se nain sama prava relativiziraju, tj. riskira se njihova primjena samo na odre-ene kategor e. Time se dolazi do toga da pravo na postojanje imaju oni su-bjekti kojima to priznaje opa volja, tj. politika mo jer ih smatra korisnim za zajedniko dobro. Prava se odnose na subjekte koji su apstraktno shvaeni kao individue bez ikakva meusobnog utjecaja i odnosa. Negirajui odnos s Bogom, subjektu se negira i legitimnost bilo kojeg soc alnog odnosa koji n e sukladan politikoj volji, dakle soc alnog odnosa koji bi prethodio onome koji je uspostavila politika mo.19

Kako istie Joseph Ratzinger, dananje shvaanje slobode promilja se unutar suprotstavljanja etikog i pov esnog.20 to to znai? Etiki je pri-stup danas proglaen individualistikim ili pak idealistikim. On predstavlja redukc u na apel dobre volje pojedinaca ili, eventualno, teoloku pekulac u koja se promatra idealistiki i bez ikakve povezanosti sa stvarnou. Osim toga, etiki se apeli doivljavaju kao oni koji su bez snage i bez ikakva soci-jalnog i politikog znaenja. Iza ovakvog naina razmiljanja skriva se uvje-renje da ljudsko djelovanje u konanici n e odreeno kroz njegovu moralnu slobodu, nego kroz ekonomske i soc alne naravne zakone, koje se kratko na-ziva zakonima pov esti. Promiljajui na taj nain, etiko se ne dokida u potpunosti, ali se prebacuje u podruje privatnog i subjektivnog. Etiko vr edi za privatan ivot, ali teko mu je odrediti mjesto u javnome prostoru. Pov esno je pak shvaeno kao ono koje otkriva temelj ljudske stvarnosti. esto je pak nejasno to pov esno znai. Povezano s evolucionistikim ide-jama, utjecajem hegel anizma, marksistike misli i humanistikim promilja-njima, raa se shvaanje ivota i pov esti koje n e lako defi nirati. U svakom sluaju, pov est je shvaena kao proces stalnog napretka i osloboenja e mehanizme mi postupno otkrivamo i razum evamo i tako se uimo sami

19 Usp. eljko TANJI, Izazov pojma solidarnosti za sustavno-teoloko promiljanje, u: Bogoslovska smotra, 74 (2004.) 2, 459-461.

20 Ovo promiljanje sl edi Joseph RATZINGER, Kirche, kumene und Politik, Einsiedeln, 1987., 228-235.


100

upravljati pov eu. ovjek sam moe biti tvorcem vlastite pov esti. Pri tome se ne moramo oslanjati na stalno nesigurnu i lomljivu dobru volju i moralne odluke. ovjek sam moe oblikovati procese u kojima je njegova volja uv ek dobra i moe nadii etike napore jer on sam vodi i upravlja pov est. Tako je jedno vr eme revoluc a postala ona koja je novome ovjeku obeavala novo drutvo koje odgovara zakonima pov esti koja napreduje. Danas vie nego ikada vidimo posljedice takva promiljanja. Jasno se vidi da trebamo alterna-tivna promiljanja koja pokazuju da je ovakvo pov esno shvaanje slobode suprotnost u sebi. Sloboda koja se namee pov esnim nunostima i koja je ljudima nametnuta izvana, n e sloboda. Stoga treba jasno rei da je etika perspektiva i shvaanje slobode uistinu pov esno i stvarno shvaanje slobode koje odgovara naim iskustvima.

U kranskom kontekstu ova etika perspektiva ne znai pozivanje samo na dobru volju pojedinca, kako to naznaava Weber u svojem razum evanju etike uvjerenja i etike odgovornosti.21 Ona znai pozivanje na vlastitu vi-z u stvarnosti koja eli pomoi oblikovanju budunosti i pov esti. Ona ozna-ava jednu druk u viz u slobode.

Ako se pitamo to prosjean ovjek danas shvaa pod pojmom slobode i osloboenja, onda se moemo mirno vratiti na Marxovu viz u: ujutro loviti, posl epodne ribariti, nakon jela kritizirati, upravo onako kako mi se svia. Dakle, sloboda se shvaa kao mogunost initi sve to elim i hou. Sloboda je shvaena kao proizvoljnost. Stoga e Ratzinger rei da je slika kojom se rav-naju dananje ideolog e osloboenja zapravo anarh a koja ne poznaje uprav-ljanja ni vezivanja. Osloboenje znai odbacivanje svake strukture i svakog vezivanja. U takvoj viz i obitelj, moral, Bog, Crkva postaju suprotnost slobodi. I drava je viena kao takva.

Sloboda je u naoj tradic i uv ek bila vezana uz navezanost. Ako po-gledamo razvoj demokratskih drutava na temelju ustavne drave, onda vi-dimo da je osnova takvih drava podjela moi i njezina kontrola. U tom je kontekstu sloboda shvaena kao sloboda od samovolje pojedinaca i drave. Za njezino ouvanje bitno je pravo, a ne mo. Sve to pokazuje da sloboda uklju-uje povezanost, povezanost u jedan odreeni red koji je sposoban uvati i osnaiti slobodu. Svaki graanin koji sudjeluje u javnom ivotu ne moe u svakom trenutku nametati svoju vlastitu volju. Ona se ostvaruje delegac om preko odreenih skupina, udruenja i pravnih osoba. Osim toga, naa demo-kratska drutva jasno pokazuju kako je pitanje slobode i prava vezano uz neto

21 Max WEBER, Politika kao poziv, u: Max WEBER, Vlast i politika, Zagreb, 1999., 205.


101

drugo osim uz vladavinu veine. Demokrac a pretpostavlja odreeni etos koji je prihvaen i koji zajednicu dri na okupu. Demokrac a je vezana uz odree-ne vrjednote bez kojih ne moe funkcionirati.

Iz toga proizlazi jo jedna vana posljedica: instituc e koje osiguravaju slobodu lako se mogu prometnuti u instituc e koje tu istu slobodu gue. Upra-vo je stoga vano razv ati supsid arne razine u drutvu i dravi, razine koje sprjeavaju da se sloboda ne pretvori u anarh u, da se ne pretvori u diktaturu i da se shvati kako je sloboda vezana uz odreenu institucionalnost.

Kompend soc alnog nauka Crkve takoer donosi kratak pregled teme slobode. U Kompend u se pojam slobode tematizira u kontekstu poglavlja Ljudska osoba i njezina prava, u odsjeku Ljudska osoba i njezini brojni profi li. Kao profi li ljudske osobe, uz slobodu osobe, navode se jo jedinstvo osobe, otvorenost transcendenc i, jedincatost osobe, jednakost u dostojanstvu svih osoba te ljudska drutvenost. Na ovom mjestu Kompend razv a antro-polog u koja proizlazi iz osnovne pretpostavke, navedene ran e u poglavlju: shvaanja ljudske osobe kao imago Dei.

Ovdje je vr edno naznaiti gledite s kojeg Kompend prilazi pojmu slo-bode. Ve u samoj podjeli odsjeka Sloboda osobe na pododsjeke Vr ednost i granica slobode te Spona slobode s istinom i naravnim zakonom, nasluu-jemo da se pojam slobode razrauje u relac i s drugim pojmovima. Kompend u toki 135 navodi Katekizam Katolike crkve (KKC 1705) koji upozorava da se ovjek moe okrenuti dobru samo u slobodi. Preostali tekst navedene toke gradi se oko kljunog pojma izbora. ini se da je sloboda ovdje vie miljena kao negativna sloboda, sloboda granice, u Rahnerovu smislu.22 Nedovoljno se istie sloboda kao ostvarenje osobe u svim svojim dimenz ama, shvaeno kao pozitivna sloboda. Naravno, ova je tema zahtjevna i pretpostavlja daljnja i produbljena promiljanja i istraivanja.

4. Nacrt za razvoj supsid arnosti u HrvatskojDosada smo openito raspravljali o pojmu supsid arnosti iitavajui ga u so-c alno-fi lozofskom, teolokom i sociolokom vidu. Naznaili smo neke dileme vezane uz ovaj pojam te neke mogunosti koje nam otvara njegovo implementi-ranje pod odreenim vidom, odnosno posljedice njegova neimplementiranja.

Budui da je projekt Supsid arnost u hrvatskom drutvu zamiljen kao projekt koji bi na kraju iznjedrio neka rjeenja koja bi nam omoguila kvali-

22 Usp. Sloboda, u: Karl RAHNER Herbert VORGRIMLER, Teoloki rjenik, akovo, 1992., 531.


102

tetn i, human i ivot u Hrvatskoj, u ovom d elu rada pokuat emo skicirati mogui razvoj supsid arnosti kao vrjednote i krjeposti u suvremenom hrvat-skom drutvu.

Smatramo da se tu moemo osloniti na tri snane instituc e i poten-c ali nisu dostatno valorizirani pa ni iskoriteni. R e je o instituc i obitelji, instituc i kole i instituc i Crkve.

4.1. Instituc a obitelji

Naime, prema nizu istraivanja, obitelj je vrhovna vr ednost ne samo hrvat-skog drutva ve i suvremenih europskih drutava.23 Prema tim istraivanji-ma te prema istraivanju koje su na uzorku od 1 216 ljudi proveli Centar za promicanje soc alnog nauka Crkve i Hrvatski Caritas za potrebe realizac e projekta Praenje siromatva u Hrvatskoj, koji je proveden 2004. godine,24 a na koji emo se u ovome radu vie puta pozivati, pokazano je da je obitelj od samih njenih lanova prepoznata kao instituc a koja funkcionira u hrvat-skom drutvu. Za razliku od toga, prema istom istraivanju, lokalna zajed-nica, upan a i drava, a takoer i civilno drutvo manje se doivljavaju kao ivotni sv et. Oni postoje paralelno, od njih se zaht eva pomo, ali se u njih ima znaajno manje povjerenja.

Tablica 1:Molimo Vas da iskaete koliko povjerenja imate u sljedee instituc e i pokrete:

nikakvone ba veliko

ne znam velikovrlo

veliko

Sabor 25,8 43,2 14,4 16,2 0,4Vlada 22,1 45,7 12,8 18,0 1,3Crkva 8,0 18,1 24,3 40,3 9,3

23 Usp. Josip BALOBAN (ur.), U potrazi za identitetom. Komparativna stud a vr ednosti: Hr-vatska i Europa, Zagreb, 2005.; Pero ARAI Gordan RPI Krunoslav NIKODEM, Postkomunistiki horizonti. Obrisi sustava vr ednosti i relig skih or entac a u deset postkomu-nistikih zemalja, akovo, 2003.

24 Istraivanje je provedeno t ekom oujka i travnja 2004. godine na troetapno stratifi ci-ranom uzorku probabilistikog tipa (za c elu populac u) koji je obuhvaao 1 216 ku-anstava s podruja Hrvatske (pod eljene u 6 reg a). Upitnik je sadravao 63 pitanja i 332 var able; usp. Stjepan BALOBAN Gordan RPI Mar ana KOMPES, Centar za promicanje soc alnog nauka Crkve. Deseta obljetnica djelovanja (1998. 2008.), Zagreb, 2008., 147-149.


103

nikakvone ba veliko

ne znam velikovrlo

veliko

Vojska 9,2 20,1 30,8 36,2 3,6Polic a 12,9 28,9 22,1 33,5 2,4odgojno-obrazovni sustav 7,0 25,8 26,0 37,6 3,0zdravstveni sustav 13,7 31,8 24,7 27,8 1,8pravosudni sustav 30,9 33,2 18,3 16,2 1,0sustav soc alnog osiguranja 12,1 34,7 30,6 21,8 0,6

Hrvatski Caritas 3,7 13,6 32,1 45,9 4,7ekoloki pokreti 4,9 18,7 41,0 31,9 3,4pokret za prava ena 5,8 18,8 45,2 24,6 5,4dobrovoljne udruge 4,4 18,1 40,4 33,0 3,9med i 10,1 33,6 30,3 23,4 2,5Europska un a 19,8 22,6 36,4 18,9 2,1

Uzroci su takvu stanju mnogostruki. Svakako jedan od bitnih momenata koji se u analizama hrvatskog drutva nedovoljno uzimaju u obzir jest svojevr-sni hrvatski kmetski, pokorniki, sluganski, kolon alni mentalitet, kako ga naziva-ju pojedini autori, koji se razvio zbog specifi nih pov esnih okolnosti u kojima se hrvatski korpus nalazio.25 Mardei je dao dobar klju za razum evanje sta-nja u kojemu se nalazi suvremeno hrvatsko drutvo. On smatra da je hrvatsko drutvo tek 1990. godine defi nitivno izalo iz feudalnog sustava.26 Kraljevina Jugoslav a bila je korak unatrag od slabih austrougarskih graanskih zasada, a komunistika Titova Jugoslav a funkcionirala je kao carevina. Prema nje-mu, u feudalizmu i u marksistikom soc alizmu na c eni su iste stvari: ide-olog a, vojska, stvaranje nepr atelja, davanje povlastica, samovolja lokalnih monika, nagrada za vjernost, a ne rad, podmitljivost, pravna anarh a, rasko-ni ivot vlastodraca, sluganstvo intelektualaca, davanje prava vlasnitva na koritenje, izvanekonomska prisila, pretkapitalistika produktivnost, briga za raspodjelu, a ne za proizvodnju.27 Svaka od navedenih kategor a ne potie

25 Vie o problemu koji je ovdje naznaen u: Gordan RPI, Suvremeni hrvatski areopag, u: Stjepan BALOBAN Gordan RPI (ur.), Soc alni kompend : izazov i nadahnue, Za-greb, 2007.; usp. Kardinal Josip Bozani predvodio misu za Domovinu, u: IKA. Tjedni bilten, 2. VII. 2008., 5 (radi se o homil i kardinala Josipa Bozania na misi za domovinu prigodom Dana dravnosti 25. lipnja 2008. godine).

26 Jakov JUKI, Budunost relig e. Sveto u vremenu svjetovnosti, Split, 1991., 210.27 Isto.


104

razvoj supsid arnosti ni povjerenja na kojemu se mogu graditi supsid arni odnosi u drutvu. Crte feudalnog mentaliteta koje su se zadrale do danas, koe razvoj supsid arnosti u Hrvatskoj. Podruja se slobode autocenzuriraju za minimum povlastica u svrhu raspodjele moi. Posjedi moi tako zaposjeda-ju prostore slobode.

Tablica 2:U suvremenom drutvu esto se postavlja pitanje razine na kojoj bi se trebali rjeavati odreeni problemi i pitanja vezani uz svakodnevni ivot graana. to Vi mislite, koji bi od navedenih problema trebala rjeavati dravna vlast, lokalna vlast i sami graani, pojedinano ili organizirano u udrugama? Pitanja e se itati za svaku razinu posebno.

dravna vlast

upan ska vlast

lokalna vlast

udrueni graani

svatko sam za sebe ne znam

organizac a kole 70,8 12,5 10 0,9 0,7 4,1

pomo obiteljima s vie djece 50 18,3 20,5 4,6 1,3 4,1

soc alna pomo 66,6 13,6 12,8 2 0,2 3,4

zdravstvena zatita 83,6 7,4 4,3 0,4 0,9 2,2

rjeavanje stambenog statusa

48,9 18 17,4 1,7 8,5 3,9

rjeavanje problema nezaposlenosti

68,7 13,4 11,1 0,7 2,1 2,5

sprjeavanje nasilja u obitelji 51,6 9,6 19,6 7,7 5 5,3

rjeavanje problema korupc e i kriminala

82,9 5,9 5,6 1,1 0,7 2,9

briga za star e 35,6 15,4 22,9 16,5 4,2 3,4

pomo samohranim roditeljima

44,1 13,4 24 10,2 1,9 4,2

pomo siromanima 48,9 13,5 20,2 10 0,9 3,1

vrtii i jaslice 37,9 17,5 29 5,3 2,5 6,6

organizac a slobodnog vremena djece

15,8 7,5 24,9 15,3 26,6 8,7


105

dravna vlast

upan ska vlast

lokalna vlast

udrueni graani

svatko sam za sebe ne znam

pomo osobama s posebnim potrebama

52,5 13,3 16,8 10,3 0,8 4,9

briga o natalitetu 69,8 5 2,6 0,8 14,9 5,8

problem zloupotrebe droge

65,2 6,2 11,8 6,3 3,9 4,1

problemi u vaem susjedstvu 11,7 4,1 33,8 18,7 22,2 8,2

I drugi autori, poput upanova, Kalanja ili Rogia, naznauju probleme vezane uz razvoj i modernizac u hrvatskog drutva.28 Analize soc alnog ka-pitala u drutvu pokazuju da u hrvatskom drutvu prevladava tzv. povezujui soc alni kapital, dok je premoujui znatno slab e izraen.29 To se moe uzeti kao otegotna okolnost za razvoj drutva, no stvar se moe promatrati i pod drugim kutom. Umjesto da tragamo za posrednim instituc ama koje bi tre-bale nadomjestiti ulogu obitelji u drutvu, mi predlaemo oslanjanje na ovu instituc u. Praksa ivota pokazuje da je obitelj jo uv ek vrlo vitalna instituc a u hrvatskom drutvu. Obitelj se pokazala kao vrlo efi kasan soc alni amortizer t ekom Domovinskog rata za hrvatsku nezavisnost. Da nismo imali ovako vitalnu i funkcionalnu instituc u obitelji, havar a s izbjeglicama, onima koji su ostali bez posla, posjeda, doma bila bi znaajno vea s mnogo drastin im posljedicama.

Dakle, nasuprot liberalno-pedagokim koncepc ama koje nude pedo-centrike modele odgoja i dekonstrukc u instituc e obitelji, smatramo da va-lja ozbiljno uzeti u obzir instituc u obitelji kao osnovnu drutvenu instituc u koja omoguava prostor slobode, a onda i odgoja za slobodu i supsid arnost.30 Obitelj je u pov esti zapadne civilizac e upravo ona instituc a kojom su se pre-nosile vr ednosti a eksperimenti s tom instituc om pokazali su se viestruko

28 Usp. Josip UPANOV, Posl e potopa, Zagreb, 1995.; Rade KALANJ, Modernizac a i iden-titet, Zagreb, 2008., Ivan ROGI, Tehnika i samostalnost. Okvir za sliku tree hrvatske moder-nizac e, Zagreb, 2000.

29 Usp. Gordan RPI Sinia ZRINAK, Civilno drutvo u nastajanju. Slobodno vr e-me i dobrovoljne organizac e u Hrvatskoj, u: Josip BALOBAN (ur.), U potrazi za identite-tom, 19-44.

30 Vie o potrebi strukturiranosti obitelji vidi u: Zora RABOTEG-ARI, Komunikac a izmeu djece i roditelja, u: Stjepan BALOBAN (ur.), Hrvatska obitelj na prekretnici, Za-greb, 2001., 221-253; Zora RABOTEG-ARI Slavko SAKOMAN Andreja BRAJA--GANEC, Stilovi roditeljskog odgoja, slobodno vr eme i rizino ponaanje mladih, u: Drutvena istraivanja, 11 (2002.) 2-3, 239-263.


106

opasnima. Danas znamo za fenomen zaborava ili prekida lanca sjeanja na koji je upozorila francuska sociologinja Danile Hervieu-Lger.31 Ona smatra da je upravo prekid lanca sjeanja, a ne racionalizac a, doveo u pitanje suvremenu religioznost koja se oituje u fenomenu sekularizac e. Na opasnost prekida komunikac e i razum evanja pov esti upozorio je ve George Orwell u svom distop skom romanu 1984. kada jednim od glavnih zadataka u Ministarstvu istine naznaava prekrajanje pov esti. Danas postoji fenomen zaborava pov e-sti, koji proizvodi efekt anomine sadanjosti i nepregledne budunosti. Posto-je sustavni pokuaji eksperimentiranja s ovom instituc om obitelji32 koji do-vode do mnogih osobnih i drutvenih havar a. Naivni pokuaj oslobaanja pojedinca od obitelji, obiteljskog autoriteta, pokuaj ulaenja u intimu obitelji idejom smanjenja nasilja u obitelji, pokazuju dvojbene rezultate. Naime, poku-aj suspenz e autonom e obitelji n e doveo do smanjenja nasilja, kako se oe-kivalo, ve do ekspanz e istoga u svim smjerovima: djece meusobno, djece i roditelja, roditelja meusobno, djece u vrtiima i kolama, posebno opasnog nasilja djece prema profesorima koje dovodi u pitanje i drugu vitalnu odgoj-nu instituc u, instituc u profesora, odnosno uitelja. I, na koncu, u ovakvoj anominoj atmosferi oekivan je i klasini durkheimovski fenomen poveanja suicida, u ovom sluaju kod ugroene populac e adolescenata.

Umjesto daljnje dekonstrukc e ove instituc e, predlaemo njezinu kon-solidac u. Obitelj se prepoznaje kao prostor ivota i slobode. U obitelji jo uvi-jek postoje osobni odnosi, vrlo snane razmjene emoc a koje se ne daju i ne trebaju normativno kodifi cirati i kanonizirati. Najvie to se dekonstrukc om obitelji moe postii jest blaziranje obiteljskih odnosa i izoliranje pojedinca to je idealna potka za svaki totalitarizam i kao takvo uope n e bezopasno.

S druge strane, jaanjem ove instituc e mogu se stvarati prostori slobo-de i prostori rasta u slobodi i odgovornosti lanova obitelji koji se u obitelji soc aliziraju za drutveno prihvatljive vr ednosti. Sloboda je svakako jedna od njih, a iz nje izrasta i supsid arnost s kojom je sloboda u d alektikom od-nosu: supsid arnost pretpostavlja slobodu i ujedno omoguava njezin razvoj. Ili, jo precizn e, s obzirom na obitelj, omoguava rast u slobodi posebno mla-dih ljudi koje, u drutvu u kojemu ivimo, moramo spremati za preuzimanje odgovornih dunosti sve ran e, a ne sve kasn e u trendu infantiliziranja koji pr eti uspostavom novog, sad unutarnjeg totalitarizma, kako to upozorava

31 Usp. Danile HERVIEU-LGER, La Religion pour mmoire, Paris, 1993.32 Intrigantan uvid u argumentac u koja se koristi u promoviranju argumenata koji dovode

u pitanje tradicionalnu instituc u braka i obitelji dao je Neven SESARDI, Homoseksualni brak: pobjeda politike korektnosti i loih argumenata, u: Prolegomena, 6 (2007.) 1, 5-28.


107

Nikodem.33 Smatramo da se ovdje nalazi osnova za razvoj vrjednote supsidi-jarnosti. Ona ve postoji u obitelji. Dobro funkcionira, samo ju treba osv estiti i jasn e uobliiti.

4.2. Instituc a uitelja

Druga je bitna instituc a kola ili, jo precizn e, instituc a uitelja. Prostor slo-bode nemogue je razv ati i odravati u kaosu. Potrebne su sigurne instituc e koje su jamstvo slobode pojedinca. kola, u kojoj svaki ovjek provede velik dio svog formativnog perioda, trebala bi biti jamstvo ovog prostora slobode uenika. U soc alistikom su drutvu graanske slobode, pa onda i slobode mladih ljudi, uenika, bile ozbiljno naruene. Promjenom drutvenog i politi-kog sustava devedesetih godina dvadesetog stoljea, u pokuaju oslobaanja pojedinca od prekomjerne birokratske kontrole, u elji za promoc om graan-skih sloboda, dolo je do suspenz e pojedinih instituc a umjesto njihova uvr-ivanja u novom drutveno-politikom prostoru. Jedna od instituc a koja je drutveno denuncirana svakako je instituc a uitelja. Ovdje namjerno idemo na razinu osobe uitelja, a ne na razinu kole kao instituc e. kola kao insti-tuc a funkcionira na administrativnoj razini, no njezina mogunost odgoja i osiguranja prostora slobode i sigurnosti uenika viestruko je dovedena u pi-tanje, smatramo, upravo dovoenjem u pitanje instituc e uitelja. Drava je i tu ula u prostor autonom e uitelja pokuavajui mimo uitelja zatititi ue-nike. Osnovna pretpostavka takvog pristupa od strane drave jest, kao i u slu-aju obitelji, da je uenik inic alno ugroen od uitelja kao i d ete od roditelja, to je u pravilu pogrjena pretpostavka, no pogledamo li na Zakon o zatiti od nasilja u obitelji, odnosno akte koji reguliraju prava uenika, dolazimo upravo do te pretpostavke zakonodavca u pozadini. Rezultat koji je poluen ovakvim zahvatom, denunciranjem autoriteta uitelja u koli, jest sustavno spontano povlaenje uitelja s javnih kolskih prostora, s hodnika u pauzama, to re-zultira poveanjem nasilja u kolama, odnosno, s obzirom na promatrani feno-men, reduciranje prostora slobode samih uenika koji se zajedno s uiteljima teko snalaze u ovakvoj anominoj situac i. Jedan mali, ali znakovit pokaza-telj dubine i razmjera razaranja ove instituc e pokazuje se u grafi tima kojima su obogaene nae kole i nai gradovi. Ova destrukc a urbanog prostora moe se razum evati kao protest, a moe se misliti i kao poziv u pomo, poku-aj skretanja pozornosti na sebe kako bi se ponovo uspostavio red, sustav koji

33 Krunoslav NIKODEM, Unutranji totalitarizam umjesto demokrac e Jesmo li osu-eni na distop u?, u: Filozofska istraivanja, 93 (2004.) 2, 369-384.


108

e omoguiti pr e svega osobnu slobodu i sigurnost uitelja koji tek kao takvi mogu jamiti osobnu slobodu i sigurnost uenika, to je conditio sine qua non svakog daljnjeg razvoja, bilo u smjeru soc alizac e za drutveno prihvaene vr ednosti ili za napredovanje u isto obrazovnom smislu koje danas sve vie zaht eva aktivno znanje i sposobnost rjeavanja problemskih zadataka.

U rehabilitac i instituc e uitelja vidimo velik prostor za razvoj supsidi-jarnog djelovanja, pr e svega uitelja i kole, a onda i za odgoj uenika za ovu vrjednotu. Supstituc e koje se nude za denunciranu instituc u uitelja u vidu zatitara u kolama, funkcionalne podjele u ranoj fazi osnovne kole, pove-anja strunih slubi i sl. naprosto ne mogu biti zamjena za instituc u uitelja koja pretpostavlja ureeni kolski sustav iznimno bitan za postupan razvoj mladih ljudi u zrele obrazovane osobe.

4.3. Instituc a Crkve

Trea bitna instituc a koja nam moe omoguiti razvoj supsid arnosti u dru-tvu, posebno u situac i kada su dv e bitne drutvene instituc e obitelj i uitelj dovedene u pitanje, svakako je Crkva.

Kada je r e o Crkvi u Hrvatskoj u devedesetim godinama 20. stoljea, moemo rei da Crkva n e dovoljno pozornosti posveivala razvoju supsidi-jarnosti u drutvu, ali ni u svom nutarnjem ustroju.34 Razlog je tome u oe-kivanju da e naa drava r eiti sve probleme.35 Zanemareno je odgajanje vjernika za ukljuivanje u civilno drutvo i stvaranje ozraja u kojem naelo supsid arnosti ima vanu ulogu.36 Tako se prostor civilnog drutva n e pro-irio iz mikrorazine obiteljskog, pr ateljskog i susjedskog kruga, nego je jed-nim d elom nastao umjetno od interesnih skupina koje esto nisu promicale zajedniko dobro. Time je povjerenje u vr ednost instituc e civilnog drutva dodatno poljuljano.

Kada je r e o instituc i Crkve, onda moramo imati na umu da je Crkva kompleksan pojam i kompleksna stvarnost. Najee se u kolokv alnim izria-jima misli kao h erarh a reducirana na biskupe u najstroem smislu, odnosno neto ire na sveenike, redovnice i redovnike. Tu se Crkva misli kao instituc a, a analizira se kao struktura moi koja ima odreenog utjecaja u drutvenom i

34 eljko TANJI, Supsid arnost i solidarnost u svjetlu novoga Kompend a soc alnog na-uka Katolike crkve, u: Stjepan BALOBAN Gordan RPI (ur.), Soc alni kompend : izazov i nadahnue, 57.

35 Isto.36 Isto.


109

politikom ivotu zajednice. Crkva samu sebe, prema relevantnim dokumen-tima, misli kao narod Boji, zajednicu svetih... (usp. LG 9-17; 39-42).

U pastoralnom se smislu Katolika crkva, a o njoj poglavito mislimo u hrvatskom kontekstu, strukturalno obino oslanja na upu, upsku zajednicu. Mi smatramo da bi jedinica analize koju bismo ovdje trebali uzeti u obzir kao relevantnu za razvoj vrjednote supsid arnosti trebala biti nia od, jo uv ek prevelike i preapstraktne, upske zajednice. Isto kao to smo u prethodnom sluaju apostrofi rali personalnu razinu instituc e uitelja, a ne apstraktn u razinu kole. Smatramo da bi se za razvoj supsid arnosti trebalo u obzir oz-biljno uzeti liturg sku zajednicu kao osnovnu zajednicu iz koje izrasta i u kojoj se razv a prostor slobode u Crkvi, a onda u oivotvorenju soc alnog nauka Crkve i u drutvu. Prema Drugom vatikanskom koncilu ali i prema tradic i Crkve, upravo je liturg a vrelo i vrhunac kranskog ivota (usp. SC 10). Vrelo i vrhunac ivota konkretne zajednice ljudi koja se okuplja oko euharist skog stola. Naravno, sasvim je opravdano pitanje je li liturg ska zajednica sposobna odgovoriti na ovako zahtjevan projekt. Treba li upravo ona biti jezgrom dru-tvenih promjena i osnovom soc alnog djelovanja, pa onda i soc alnog nauka Crkve i supsid arnosti kao jednog od osnovnih naela toga nauka? Liturgi-ari s pravom upozoravaju da je soc alni nauk Crkve nedovoljno utemeljen u liturg skoj praksi.37 Uistinu, zajednica koja se okuplja oko Krista mora biti djelatna, iva zajednica. No da bi ona bila takva, potrebno je pomno promotriti i promisliti upravo liturg sku praksu. Na isto sociolokoj razini iitavanja te prakse, liturg ska zajednica ne bi smjela biti zajednica anonimnih ljudi. Tih nekoliko desetina, stotina ljudi, obitelji koji ine nae liturg ske zajednice mo-raju imati svoja imena, moraju izai iz anonimnosti. Takoer valja preispitati popularni funkcionalni pastoral koji ine specifi ne liturg ske zajednice u smislu misa za mlade, krizmanike, prvopriesnike ili pripadnike pojedinih cr-kvenih pokreta. Koliko su god ovi projekti funkcionalno racionalni, moda i kratkorono efi kasni, upitno je koliko su vitalni i koliko otvaraju prostor za drutveni izriaj vjere.

Dakle, liturg a koja se ovdje pretpostavlja dinamina je liturg a u kojoj se konkretna zajednica izrie u svojim zahvalama, radostima, tugama i molbama. Liturg a se nikako ne sm e reducirati samo na sjeanje, na neto to se davno dogodilo ili pak na gotov proizvod koji nam je jednom dan na koritenje.

37 Ivan AKO, Proslava zauzete Ljubavi. Teoloko utemeljenje odnosa izmeu liturg e i soc alnog ivljenja Crkve, u: ivo vrelo, 25 (2008.) 2, 2-8; Ante CRNEVI, ivjeti litur-g u izvan liturg e. O liturg skoj prepoznatljivosti kraninove prisutnosti u sv etu, u: ivo vrelo, 25 (2008.) 2, 9-15.


110

Uv ek mora biti mjesta za refl eks u i izriaj konkretne liturg ske zajednice koliko god taj izriaj bio moda u poetku mucav i estetski nesavren. Ali sa-vrenstvo je neto prema emu se hodi i to upravo liturg om i u liturg i. Valja osloboditi prostor za rast zajednice, upravo je u liturg skoj zajednici mogue otvaranje prostora za zajednitvo, a onda i prostora pripomoi u zajednici i ivljenja soc alne dimenz e kranske duhovnosti u zajednici, ali i u drutvu. Za razliku od jednostavnog spomena prolih dogaaja, anamneza slavi ovdje i sada dogaaj spasenja. Ona je uv ek povezana sa sadanjim trenutkom i ne moe se od njega od eliti. Ovo inite meni na spomen poziv je da sada i ov-dje uprisutnimo Kristovo djelo spasenja u svim njegovim dimenz ama. U tom smislu agi-Buni napominje kako n e dosta vjerovati u Kristovo uskrsnue kao nekadanji davni pov esni dogaaj (...) nego se ivo kranstvo sastoji u tome da vjerujemo da je on uskrsnuo tako da ostaje vjeno iv, da je sada iv, da sada ostvaruje spasenje, da sada svojom proslavljenom ljubavlju ljubi i vodi crkvenu zajednicu i svakog pojedinog od nas unutar te svoje zajednice.38

To, dakako, pretpostavlja odreena promiljanja pastoralne prakse. Ova dinamika liturg e koju sugeriramo nikako ne dovodi u pitanje osnovnu struk-turu liturg e ve ju, naprotiv, pretpostavlja. Samo naglaava da je zajednica osoba okupljenih oko Krista ta koja je svrha toga okupljanja.

Naravno, svaka dinamika raa napetosti i nova pitanja na koja valja odgo-voriti. No to je ivot i bolje je da liturg a bude iva i nuka teologe i uiteljstvo da je usmjeravaju nego da to bude tek ritual kojemu se, dodue, nita drugo osim beivotnosti ne moe prigovoriti. To je svakako zahtjevan projekt. Vjerujemo i mogu, za poetak barem na ovoj razini promiljanja mogueg modela.

38 Tomislav J. AGI-BUNI, Vr eme suodgovornosti, I, Zagreb, 1981., 240.


111

Summary

SUBSIDIARITY EXPANDING A PLACE FOR FREEDOM IN SOCIETY

Gordan RPICentre for Promotion of the Social Teaching of the Church

Heinzelova 5, HR 10 000 [email protected]

Damir MRAVUNACCentre for Promotion of the Social Teaching of the Church

Heinzelova 5, HR 10 000 [email protected]

eljko TANJICatholic Faculty of Theology, University of Zagreb

Vlaka 38, p.p. 432, HR 10 000 [email protected]

This article analyses one of the basic notions of the social teachings of the Church the notion of subsidiarity. It notes a genesis of the idea of subsidiarity and determines the notion within and outside the context of the social teachings of the Church. The materialisation of subsidiarity is observed in two perspectives two possibilities, as opening the space to freedom and, alternatively, as a distribution of power. The choice of implementation strategy and the implementation of subsidiarity itself depend on the anthropological and eschatological presumptions that explicitly or implicitly lie in the background. The relationship between subsidiarity and freedom in the contem-porary world is apostrophised in particular, especially in the European Union which has integrated this notion in its legislation. Finally, the article considers the presence of subsidiarity in Croatian society, o ering a model to materialise subsidiarity as well as the model of education for subsidiarity in the Church and society. The article herein leans on the institution of the family, school (teacher) and the liturgical community as a referential community of the faithful that gathers around the Eucharistic table and are able to establish personal communication, an indispensable element for the development of these values.

Key words: subsidiarity, freedom, power, European Union, family, school, liturgical community.

Documents

Supsidijarnost - Širenje Prostora Slobode u Društvu