Sud Bosne i Hercegovine · 2017-12-11 · koje ukazuju na vjerodostojnost iskaza svjedoka Ibrana Mustafića kao i svjedoka O1. 12. Nadalje se tužilac u svom završnom obraćanju

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 225

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босна и Херцеговина

Predmet br: S1 1 K 014977 15 Kri

Datum: objavljivanja: 09.10.2017. godine

pismenog otpravka: 29.11.2017. godine

Pred sudskim vijećem u sastavu: sudija Šaban Maksumić, predsjednik vijeća

sudija Vesna Jesenković, član vijeća

sudija Staniša Gluhajić, član vijeća

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

PROTIV

NASERA ORIĆA I SABAHUDINA MUHIĆA

PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine:

Miroslav Janjić

Branilac optuženog Nasera Orića:

Advokat Lejla Čović

Branilac optuženog Sabahudina Muhića:

Advokat Sabina Mehić

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

2

IZREKA……………………………………………………………………………………….......3

I TOK KRIVIČNOG POSTUPKA………………………………………………………………..6

A. OPTUŽNICA I GLAVNI PRETRES ............................................................................... 6

B. DOKAZNI POSTUPAK ................................................................................................. 6

II ZAVRŠNE RIJEČI……………………………………………………………………………...7

C. TUŽILAŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE .................................................................... 7

D. ODBRANA OPTUŽENOG NASERA ORIĆA ................................................................ 8

E. ODBRANA OPTUŽENOG SABAHUDINA MUHIĆA ................................................... 12

III PROCESNE ODLUKE………………………………………………………………………...15

1. Odluka o djelimičnom usvajanju prijedloga Tužilaštva za prihvatanje utvrđenih

činjenica u postupcima pred MKSJ ....................................................................... 15

2. Odluka o isključenju javnosti sa dijela glavnog pretresa ......................................... 23

3. Odluka o ponovnom početku glavnog pretresa (član 251. stav 2. ZKP BIH) ........ 23

4. Mjere zaštite za svjedoke O2 i O3 te dodatne mjere zaštite za svjedoka O1 ......... 24

5. Vještačenje svjedoka Ibrana Mustafića .................................................................. 24

6. Odluka Suda u pogledu uloženih službenih zabilješki kao dokaza odbrane (O1-5 i

O1-14) .................................................................................................................. 25

7. Objava presude – član 286. stav 1. (Vrijeme i mjesto objavljivanja presude) ......... 26

IV STANDARDI DOKAZIVANJA.……………………………………………………………….26

V NALAZI VIJEĆA………………………………………………………………………………..31

VI OCJENA IZVEDENIH DOKAZA- ČINJENIČNO STANJE…………………………..……32

A Općenito……………………………………………………………………………………..….32

B Tačka 1. optužnice……………………………………………………………………………..33

C Tačka 2. optužnice……………………………………………………………………………..44

D Tačka 3. optužnice……………………………………………………………………………..50

Općeniti osvrt na iskaz svjedoka O1……………………………………………………………54

Zaključak…………………………………………………………………………………………..55

ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………………55

F. ODLUKA O TROŠKOVIMA I IMOVINSKO PRAVNI ZAHTJEV ................................... 56

G. ANEX I ......................................................................................................................... 57

H. ANEX II – DOKAZI ......................................................................................................... 60

1. Dokazi Tužilaštva ................................................................................................... 60

2. Dokazi odbrane ..................................................................................................... 64

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

3

Broj: S1 1 K 014977 15 KrI

Sarajevo, 09.10.2017. godine

U IME BOSNE I HERCEGOVINE!

Sud Bosne i Hercegovine, Odjel I za ratne zločine, u vijeću sastavljenom od sudije

Šabana Maksumića, kao predsjednika vijeća, te sudija Vesne Jesenković i Staniše

Gluhajića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje pravnog savjetnika – asistenta Samire

Kustura Čolić u svojstvu zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog Nasera Orića

i dr., zbog krivičnog djela Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 144. Krivičnog

zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ), u vezi sa članom 22.

istog Zakona, odlučujući o optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine, broj T20 0 KTRZ

0005015 07 od 27.08.2015. godine, potvrđenoj 09.09.2015. godine, nakon održanog

usmenog i javnog glavnog pretresa, tokom kojeg je dijelom bila isključena javnost, u

prisustvu tužioca Tužilaštva BiH Miroslava Janjića, optuženog Nasera Orića i njegove

braniteljice, Lejle Čović, advokata iz Sarajeva, te optuženog Sabahudina Muhića i njegove

braniteljice Sabine Mehić, advokata iz Sarajeva, donio je, a predsjednik vijeća dana 09.10

2017. godine, javno objavio sljedeću:

P R E S U D U

Optuženi:

1. NASER ORIĆ, sin … i majke …, rođen ... godine u mjestu G.P., opština S., sa

trenutnom adresom u S. …, po nacionalnosti …, državljanin …, penzioner,

razveden, otac troje djece, služio JNA, odlikovan zlatnim ljiljanom, brigadir

Armije BiH, srednjeg imovnog stanja, JMBG: …

2. SABAHUDIN MUHIĆ zvani …, sin … i majke …, rođen .... godine u mjestu V.,

opština B., nastanjen na adresi … T., oženjen, otac dvoje punoljetne djece,

penzioner, po nacionalnosti …, državljanin…, služio JNA, …, srednjeg imovnog

stanja, JMBG: …

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

4

Na osnovu odredbe iz člana 284. tačka c) ZKP BiH,

I

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

Da su:

Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, u vrijeme oružanog sukoba između Vojske

Republike Srpske i Armije Republike Bosne i Hercegovine, kao pripadnici Oružanih snaga

TO Srebrenice Armije R BiH i to Naser Orić kao Komadant Štaba Teritorijalne Odbrane

Srebrenica i komadant Štaba oružanih snaga TO Subregije Srebrenica i Sabahudin Muhić

zvani „Mrčo“ kao pripadnik Oružanih snaga TO Srebrenice, u vremenskom periodu od

maja do decembra 1992. godine, na području opština Srebrenica i Bratunac postupali

suprotno pravilima Međunarodnog humanitarnog prava kršeći odredbe člana 3. stav.1,

tačka a) i c) III Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od

12.08.1949.godine, tako što su:

Naser Orić

1.Dana 12.07.1992. godine u popodnevnim satima u mjestu Zalazje, opština Srebrenica, u

blizini kuće vlasništvo Rakić Dragana udaljenoj oko 100-150 metara od pravoslavnog

groblja ubio ratnog zarobljenika srpske nacionalnosti Slobodana Ilića, na način što ga je,

nakon što je isti od strane NN pripadnika Oružanih snaga Srebrenice TO BiH zarobljen i

doveden do pomenute kuće, Naser Orić udario lijevom nogom u predjelu kuka od kojeg

udarca je Slobodan Ilić posrnuo, nakon čega je Naser Orić izvadio nož iz korica za

pasom i ubo Slobodana Ilića u predjelu vrata, tako da čitavo sječivo noža ulazi u vrat, od

kog uboda Slobodan Ilić pada na koljena, da bi ga potom Naser Orić udario nogom

obuvenom u vojničku čizmu u predjelu lica i oborio ga na tlo, što je sve za posljedicu

imalo smrt oštećenog Slobodana Ilića .

Naser Orić i Sabahudin Muhić, zajedno

2.Neutvrđenog datuma u drugoj polovini maja mjeseca 1992. godine u popodnevnim

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

5

satima u mjestu Lolići, opština Bratunac, pored rijeke Kravice u blizini kuće vlasništvo

Asima Mehića, ubili ratnog zarobljenika srpske nacionalnosti Milutina Miloševića koji je od

strane NN pripadnika Oružanih snaga Srebrenice TO BiH zarobljen, svezan i po naređenju

Nasera Orića doveden do pomenute lokacije, na način što ga je Naser Orić zajedno sa

drugim pripadnicima Oružanih snaga Srebrenice tukao udarajući ga nogom u predjelu

stomaka, da bi u jednom trenutku mahnuo rukom i naredio vojnicima da se sklone te iz

automatske puške ispalio rafal u Milutina Miloševića koji je ležao na zemlji, da bi nakon

toga Sabahudin Muhić zvani “Mrčo” ispalio rafal iz automatske puške u Milutina

Miloševića, što je sve za posljedicu imalo smrt oštećenog Milutina Miloševića.

3.Neutvrđenog datuma u decembru mjesecu 1992. godine u popodnevnim satima u

mjestu Kunjerac, opština Bratunac, u blizini rezervoara za vodu, ubili ratnog zarobljenika

srpske nacionalnosti Mitra Savića, koji je prethodno od strane NN pripadnika Oružanih

snaga Srebrenice TO BiH zarobljen, na način što ga je Naser Orić nakon kraćeg

razgovora udario šamarom u predjelu lica, da bi potom iz pištolja-revolver „Kolt”, sa

udaljenosti od jedan metar pucao u Mitra Savića, koji pada na tlo, a potom je Sabahudin

Muhić zvani „Mrčo”, iz automatske puške ispucao rafal u tijelo Mitra Savića, što je sve za

posljedicu imalo smrt Mitra Savića.

Čime bi Naser Orić radnjom opisanom u tački 1. dispozitiva optužnice počinio krivično

djelo Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika propisano odredbom člana 144. KZ SFRJ, a

Naser Orić i Sabahudin Muhić radnjama opisanim u tačkama 2. i 3. dispozitiva optužnice

počinili krivično djelo Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 144. KZ SFRJ u vezi

sa članom 22. KZ Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

II

Na osnovu člana 189. stav 1. ZKP BiH optuženi se oslobađaju dužnosti nadoknade

troškova krivičnog postupka.

III

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

6

Na osnovu člana 198. stav 3. ZKP BiH oštećena Jelica Ilić se sa imovinskopravnim

zahtjevom upućuje na parnicu.

O b r a z l o ž e nj e

I. TOK KRIVIČNOG POSTUPKA

A. OPTUŽNICA I GLAVNI PRETRES

1. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je optužnicom, broj T20 0 KTRZ 0005015 07 od

27.08.2015. godine, a potvrđenom 09.09.2015. godine, optužilo Nasera Orića i

Sabahudina Muhića za počinjenje krivičnog djela Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz

člana iz člana 144. KZ SFRJ.

2. Glavni pretres u ovom predmetu je počeo je 26.01.2016. godine čitanjem optužnice

i izlaganjem uvodnih riječi Tužilaštva i odbrane optuženih, te su tokom trajanja istog, pred

ovim vijećem optužba i odbrane optuženih proveli brojne dokaze.

B. DOKAZNI POSTUPAK

TUŽILAŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE

3. U toku dokaznog postupka, kao svjedoci optužbe saslušani su: svjedok pod

pseudonimom „O1“, Milomir Lazarević, Vidoje Ilić, Milan Jeremić, Branislav Stanojević,

Radivoje Ostojić, Jelica Ilić, Asim Mehić, Radmila Nikolić, Stojanka Savić, Vesna Ivanović,

Mustafić Ibran i Branislav Milošević te vještaci Rifat Kešetović, Zoran Stanković, Alma

Bravo-Mehmedbašić i Danilo Mihajlović.

4. Na ročištu za nastavak glavnog pretresa, održanog dana 07.6.2016. godine,

Tužilaštvo je odustalo od saslušanja svjedokinje Slađane Bajić, dok je na ročištu održanog

dana 01.11.2016. godine, odustalo od saslušanja preostalih svjedoka predloženih u

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

7

optužnici i to od svjedoka: Nenada Grujičića, Samira Avdića, Mehmeda Omerovića, Taiba

Delimustafića, Dževada Hrvačića, Avde Suljića, Božane Simić, Stojke Rakić, Marka

Slijepčevića, Miladina Vukadinovića, Ljiljane Rakić, Milanka Vasiljevića, Branislava

Vasiljevića, Zore Petrović, Marije Jeremić i Gorana Rakića.

5. Spisak provedenih dokaza Tužilaštva, kako subjektivnih tako i materijalnih,

,naveden je u Anexu II ove presude.

ODBRANA OPTUŽENOG NASERA ORIĆA I SABAHUDINA MUHIĆA

6. Odbrane optuženih Nasera Orića i Sabahudina Muhića su u toku glavnog pretresa

istakle zajednički prijedlog za saslušanje svjedoka te izvođenje materijalnih dokaza.

7. Pa su tako kao svjedoci odbrane optuženih saslušani svjedoci: „O2“, „O3“, Sabit

Halilović, Mehmed Efendić, Suljo Čakanović, Zulfo Salihović, Mirsad Mustafić, Suljo

Hasanović, Salko Tursunović, Izet Ibrić, Fadil Salihović, Sabahudin Tutundžić, Fikret

Mustafić, Alija Muškić, Džemail Bećirević, Jasmin Sinanović i Omer Delić.

8. Na ročištu za nastavak glavnog pretresa održanog dana 24.01.2017. godine,

odbrane optuženih su odustali od saslušanja svjedoka Hakije Meholjića, dok su na ročištu

dana 11.4.2017. godine odustali od saslušanja preostalih svjedoka i to: Sidika Ademovića,

Mehmeda Omerovića, Saima Mustafića, Salka Avdića te Rame Omanovića.

9. Spisak saslušanih svjedoka te provedenih materijalnih dokaza odbrane optuženog

Nasera Orića i optuženog Sabahudina Muhića, takođe su navedeni u Anexu II ove

presude.

II. ZAVRŠNE RIJEČI

C. TUŽILAŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE

10. U svojoj završnoj riječi Tužilaštvo je istaklo da su izvedenim dokazima, te

prihvaćenim utvrđenim činjenicama, prije svega, dokazani opšti elementi predmetnog

krivičnog djela, a zatim i pojedinačne inkriminacije koje se optuženima stavljaju na teret.

11. Tužilaštvo se u svom završnom izlaganju posebno osvrnulo na činjenice i okolnosti

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

8

koje ukazuju na vjerodostojnost iskaza svjedoka Ibrana Mustafića kao i svjedoka O1.

12. Nadalje se tužilac u svom završnom obraćanju osvrnuo na iskaze saslušanih

svjedoka, dovodeći njihova svjedočenja u vezu sa pojedinim tačkama optužnice, te

ukazavši na okolnosti koje se imaju cijeniti odlučnim za donošenje presude u konkretnom

slučaju, nalazeći da su iskazima saslušanih svjedoka potvrđeni i dokazani svi navodi

optužnice.

13. Tužilac se takođe osvrnuo i na dokaze odbrane optuženih, naglašavajući da su

svjedoci odbrane: Sabahudin Tutundžić, Fadil Salihović, Jasmin Sinanović i Izet Ibrić, u

potpunosti nevjerodostojni, te suprotni utvrđenim činjenicama u Haškoj presudi protiv

Nasera Orića kao i sadržaju knjige „Iza zatvorenih vrata“ autora Fahrudina Alića te

materijalnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu.

14. Na kraju izlaganja, tužilac predlaže da Sud optužene Nasera Orića i Sabahudina

Muhića oglasi krivim za počinjene krivično pravnih radnji koje su im predmetnom

optužnicom stavljene na teret, te istima izrekne sankciju u skladu sa Zakonom.

D. ODBRANA OPTUŽENOG NASERA ORIĆA

15. Odbrana optuženog se u svom završnom izlaganju prije svega osvrnula na svojstvo

optuženog, ističući da, suprotno navodima Tužilaštva, nijedan svjedok nije saslušan na te

okolnosti, niti je tužilac u vezi s tim u spis uveo materijalne dokaze, posebno naglašavajući

da su materijalni dokazi Tužilaštva od T13 do T18 irelevantni za period optuženja, a da

se ostali materijalni dokazi Tužilaštva ne mogu dovesti u vezu sa činjeničnim opisom

optužnice.

16. Odbrana je posebno ukazala na nekredibilitet svjedoka optužbe O1, ističući da je

skandalozno da Tužilaštvo sarađuje sa ovim svjedokom, obzirom da je za istim raspisana

potjernica zbog izbjegavanja krivičnog gonjenja, te da se radi o višestrukom povratniku i

presuđenom kriminalcu.

17. Nadalje je odbrana pristupila detaljnoj analizi iskaza saslušanih svjedoka i

provedenih materijalnih dokaza u odnosu na pojedine tačke predmetne optužnice.

18. Kada je riječ o tački 1. predmetne optužnice, braniteljica je ukazala na različite

verzije inkriminisanog događaja koje je iznio svjedok O1 te niz nelogičnosti i proizvoljnosti

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

9

njegovog iskaza, ističući da je njegov iskaz dat na glavnom pretresu, suprotan iskazima

direktnih učesnika akcije na selo Zalazje (svjedoci: O2, Sabit Halilović, Suljo Hasanović i

Mehmed Efendić). Braniteljica naglašava da su svi svjedoci Tužilaštva kao i svjedoci

odbrane, koji su učestvovali u akciji na selo Zalazje, izuzev svjedoka O1, potpuno saglasni

u detaljima koji se odnose na tok borbe, intenzitet borbe tog dana, lokacije teškog

naoružanja i slično, a što prema stavu odbrane, ukazuje na zaključak da svjedok O1 nije ni

učestvovao u navedenoj akciji.

19. U pogledu ubistva oštećenog Slobodana Ilića, braniteljica ističe da u spisu ne

postoji nijedan dokaz da ga je života lišio upravo optuženi Naser Orić, niti je svjedok O1, a

na čijem iskazu je zasnovana optužnica, izjavio da je Slobodana Ilića ubio Naser Orić,

nego da je isti na glavnom prestresu od 23.02.2016. (str.15) izjavio: „Jednog momenta

Naser Orić je uzeo nož koji mu je bio za pojasom tu, ne znam sad sa koje strane, ne mogu

se tačno sjetiti i za, uzeo nož i zamahnuo i udario je tog jednog zarobljenika kojeg ja ne

znam tada, nisam znao ni ko je ni šta je, udario je tog jednog zarobljenika kojeg ja ne

znam tada, nisam znao ni ko je ni šta je, udario ga u predjelu vrata tu, tako da bi taj

zarobljenik pao na koljena ispred Orića, da bi ga Orić potom udario nogom u predjelu prsa

ponovo stomaka, da bi ga prevrnuo nazad, na ... (nejasno) i ... „, te braniteljica ističe da je

suprotno navedenom, u činjeničnom opisu optužnice navedeno da je Naser Orić ubo

Slobodana Ilića u predjelu vrata tako da čitavo sječivo noža ulazi u vrat, a na koju

okolnost, nije uložen nijedan dokaz. Odbrana takođe ističe da je i nalaz obdukcije tijela

Slobodana Ilića suprotan činjeničnom opisu optužnice, odnosno da je suprotan iskazu

svjedoka O1 u pogledu nanesenih povreda.

20. U svom završnom izlaganju, odbrana posebno ukazuje na to da svjedok O1 ni u

jednom od svojih prethodnih iskaza nije spominjao ubistvo Slobodana Ilića, niti optuženog

Nasera Orića u tom kontekstu, već da je naprotiv u razgovoru koji je obavio u PS Bratunac

dana 03.09.2003. godine, a što je konstatovano u službenoj zabilješci istog organa (dokaz

O5), izjavio da su zarobljenici iz Zalazja dovedeni u stanicu policije u Srebrenici, gdje su

držani osam dana. Svjedok je tu izjavio da je Zulfo Tursunović tu grupu zarobljenika odveo

kamionom u pravcu Zelenog Jadra gdje ih je i pobio.

21. U nastavku, odbrana je iznijela analizu iskaza svjedoka odbrane, u pogledu

okolnosti stradanja oštećenog Slobodana Ilića, ističući da je njegovo stradanje najbolje

objasnio sin Zulfe Tursunovića, Salko Tursunović, koji je na glavnom pretresu izjavio da je

postojao dugogodišnji animozitet Zulfe Tursunovića prema sudiji Iliću iz različitih

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

10

razloga, te da je u više navrata čuo detalje stradanja sudije Slobodana Ilića. Ovaj svjedok

je izjavio da mu je otac ispričao kako je u toku akcije na Zalazje Slobodan Ilić sa još

nekoliko svojih boraca naletio na zasjedu Zulfinih boraca, gdje je došlo do međusobne

razmjene vatre, a nakon čega je Ilić preminuo.

22. Kada je u pitanju svjedok optužbe Ibran Mustafić, odbrana je istakla da je isti u

dugogodišnjoj zavadi sa optuženim Naserom Orićem, a što svjedok ni sam nije sporio

tokom glavnog pretresa i što je potkrijepljeno materijalnom dokumentacijom odbrana O33-

O36. Naime, braniteljica ističe da iz dokaza O35 proizilazi da je Mustafić optuženog Orić

Nasera u toku rata lažno prijavljivao, a o čemu su nadležni policijski organi sastavljali

službene zabilješke i što je na glavnom pretresu potvrdio i svjedok odbrane Mehmed

Efendić. Pored toga, odbrana nalazi da iskaz svjedoka Ibrana Mustafića, na bilo koji način

ne potkrijepljuje navode optužnice, kako to tužilac pogrešno tvrdi, niti se podudara sa bilo

kojim drugim dokazom u spisu. Pritom, odbrana posebno naglašava da je netačan navod

ovog svjedoka da mu je u novembru mjesecu 1992. godine njegov rođak Mirsad Mustafić

u Tuzli pokazao papir na kojem su bila navodno napisana imena srpskih zarobljenika iz

Zalazja, između ostalog i sudija Slobodan Ilić, a koji su likvidirani, , obzirom da je svjedok

Mirsad Mustafić na glavnom pretresu negirao da je Ibranu Mustafiću ikada pokazao takav

papir.

23. Takođe, odbrana je istakla da ni preostali svjedoci optužbe nisi potvrdili navode iz

tačke 1. predmetne optužnice.

24. Nadalje se odbrana osvrnula na iskaze saslušanih svjedoka u pogledu izgleda

sudije Slobodana Ilića, ističući da je svjedok O1, kao ključni svjedok Tužilaštva, dao

oprečan iskaz u odnosu na sve ostale provedene dokaze.

25. Dodatno, odbrana optuženog Orića je u svom završnom izlaganju, istakla da je

nesporno da je optuženi učestvovao u akciji na selo Zalazje, ali naglašava da je isti na dan

akcije tj. dana 12.07.1992. godine, ranjen u mjestu Zalazje, a što proizlazi iz uloženih

materijalnih dokaza kao i iz iskaza saslušanih svjedoka odbrane.

26. U vezi sa tačkom 2. potvrđene optužnice, odbrana ističe da je O1 ponovo glavni

svjedok Tužilaštva, ali da je njegov iskaz i u pogledu ove tačke optužnice, oprečan svim

ostalim dokazima u spisu, ukazujući pri tome na sve konstatovane nelogičnosti njegovog

iskaza.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

11

27. Kada je u pitanju sam način ubistva Milutina Miloševića, odbrana ističe da je

svjedok O1 na strani 26. transkripta opisao da je ubistvu navodno prethodio razgovor

između Miloševića i Orića, kada je Milošević navodno bio drzak prema Oriću, nakon čega

je Orić navodno od jednog čovjeka uzeo automatsku pušku i u Milutina ispucao rafal

metaka, a što nakon toga, takođe navodno čini i optuženi Sabahudin Muhić. Prema stavu

odbrane, najbolji dokaz o uzroku smrti oštećenog Milutina Miloševića je upravo dokaz

Tužilaštva T1, tj. obdukcioni zapisnik Milutina Miloševića od 22.03.1993. godine, čiju

obdukciju je radio doktor Stanković, a gdje je jasno navedeno (tačka I. Mišljenja) da se sa

velikom vjerovatnoćom može tvrditi da je smrt nastupila usljed iskrvljavanja iz raskidanih

krvnih sudova usljed dejstva ručnog vatrenog oružja i da je u tijelu oštećenog pronađen

projektil koji odgovara municiji kalibra 7,65 mm. Odbrana ističe da navedeno u potpunosti

obezvrijeđuje iskaz svjedoka O1.

28. Odbrana se nadalje osvrnula i na iskaz svjedoka Tužilaštva Radmile Nikolić ističući

da je ista konfuzan i nekredibilan svjedok, te da je mijenjala svoje iskaze, ne samo u istrazi

već i na glavnom pretresu, te je potom braniteljica pristupila analizi iskaza svjedoka

odbrane na okolnosti stradanja Milutina Miloševića.

29. Vezano za tačku 3. potvrđene optužnice, odbrana optuženog Nasera Orića je

istakla da je tokom glavnog pretresa nesporno utvrđeno, kako kroz svjedoke Tužilaštva,

tako i kroz svjedoke odbrane, da je akcija na mjesto Kunjerac izvedena na dan

14.12.1992. godine te da je od krucijalnog značaja za ovu tačku optužnice pitanje na kojoj

koti se nalazio optuženi Orić Naser u vrijeme akcije. Odbrana naglašava da upravo iz

Haške presude proizilazi da su borci ARBiH dana 14.12.1992. godine započeli napad na

područje Bjelovca i napadali različite kote, pri čemu je Kunjerac samo jedna od kota koje

su napadnute taj dan, te ukazuje na svjedoke odbrane koji su na te okolnosti saslušani. U

vezi s tim, odbrana ističe da su potpuno iskrivljeni navodi tužioca da su ovi svjedoci

odbrane nekredibilni kao i da tužilac potpuno pogrešno predstavlja situaciju, odnosno da

se cijela akcija na području Bjelovca odnosila samo na kotu Kunjerac i ništa drugo.

30. Imajući u vidu da se kao i prethodne dvije tačke optužnice, i tačka 3. isključivo

temelji na iskazu svjedoka O1, odbrana se osvrnula ne nelogičnosti njegovog iskaza sa

glavnog pretesa, a vezano vojnu akciju na Kunjerac i stradanje oštećenog Mitra Savića.

Prije svega, odbrana je istakla da iz uložene materijalne dokumentacije, nesporno proizlazi

da ovaj svjedok nije ni učestvovao u akciji na Kunjerac imajući u vidu vrijeme akcije (O9 –

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

12

set dokumentacije Federalnog ministarstva odbrane iz Vojne evidencije za svjedoka O1).

31. Nadalje, braniteljica Nasera Orića ističe da su direktni učesnici akcije u mjestu

Kunjerac, najbolje opisali kako je došlo do stradanja Mitra Savića, obzirom da su istog

lično vidjeli nakon njegove pogibije, a što je apsolutno potvrđeno i iskazom njegove

supruge, svjedokinje Tužilaštva Stojanke Savić.

32. Odbrana se potom osvrnula na iskaz navedene svjedokinje, koja nije potvrdila

navode svjedoka O1 te koja je izjavila da je njen suprug 13.12.1992. godine otišao na liniju

na Kunjerac gdje je po njenim saznanjima poginuo u napadu koji se desio 14.12.1992.

godine (transkript od 07.06.2016. godine. str. 5). Svjedokinja je od saboraca njenog

supruga dobila direktna saznanja o njegovoj pogibiji i koja je to opisala na sljedeći način

(str. 6 transkripta): „ I ovaj prijatelj njegov drug on je reko Mitre uzmi mitraljez, pucaj, pošto

je Mitar bio bez čizama. On mu je reko obuj, ja ću obut čizme, ti pucaj. On nije uspio ni da

ustane. Samo je pogledo tuj. Jeste uzo kaže mitraljez i dobio je metak u tuj i nije ni im ...

kad su ga dovezli nije imo taj brk, taj deo gdje je upucan, vjerovatno. I reko mi je da je osto

na mjestu mrtav.“ Odbrana ističe da se ovaj iskaz direktno podudara sa iskazom

Sabahudina Tutundžića koji je opisao povredu u predjelu usta koju je uočio na tijelu Mitra

Savića.

33. Na kraju, odbrana se ukratko osvrnula i na činjenicu gdje se nalazio optuženi Naser

Orić dana 14.12.1992. godine u okviru napada na Bjelovac. Naime, ističe da je nesporno

da je optuženi Orić učestvovao u ovoj akciji, ali da je sporno koju kotu je on kritične prilike

napadao sa svojim borcima, a što je prema stavu odbrane, najbolje objasnio svjedok

Tužilaštva –Ibran Mustafić, koji je izjavio da je dana 14.12.1992. godine, zajedno sa

Naserom Orićem i još nekim osobama iz Srebrenice, krenuo u Zalazje i da se zajedno sa

Orićem tog dana i sutradan nalazio u mjestu Zalazje. Svjedok je opisao da se Naser tog

dana nalazio u rovu i da je dejstvovao prema Sasama i Andrićima, te da je cijeli taj dan bio

zajedno sa Orićem. Navedeno je potvrdio i svjedok odbrane Zulfo Salihović koji je izričito

izjavio da se Orić tog dana nije pomjerao iz Zalazja.

34. Slijedom naprijed iznesenog, braniteljica optuženog Nasera Orića je predložila da

Sud istog oslobodi za sve tri tačke optužnice i u vezi s tim da ga oslobodi plaćanja

troškova postupka.

E. ODBRANA OPTUŽENOG SABAHUDINA MUHIĆA

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

13

35. Braniteljica optuženog Sabahudina Muhića je u svom završnom izlaganju prije

svega istakla da je jedino svjedok O1 spomenuo Muhić Sabahudina u kontekstu navodnih

događaja, te kada je u pitanju ocjena njegovog iskaza, branitejlica se pridružila izlaganju

odbrane prvooptuženog.

36. Braniteljica nadalje ističe da kod radnji za koje se optuženi Sabahudin Muhić

terete, nedostaje podoban objekat izvršenja krivičnog djela i čak da su sve činjenice iz

tačke 2. optužnice dokazane van razumne sumnje, da bi i dalje radnje optuženog Muhić

Sabahudina predstavljale samo nepodoban pokušaj u smislu člana 27. KZ BiH. Posebno

braniteljica naglašava činjenicu da je svjedok O1 na glavnom pretresu dana 08.03.2016.

godine, na pitanje da li znao da li je Milošević bio živ ili mrtav prije nego što je Muhić

navodno pucao u njega, odgovorio da to ne zna (str. 23 zapisnika). Prema stavu

braniteljice optuženog Muhića, a imajući u vidu iskaz jedinog navodnog očevica ubistva

Milutina Miloševića, ne može se van razumne sumnje utvrditi posljedica navodnih radnji

optuženog Muhića, a što je svakako u uzročno-posljedičnoj vezi sa činjenicom da

nedostaje podoban objekat izvršenja djela. Braniteljica dodaje da u konkretnom slučaju

nema podobnog objekta, slijedom čega nema ni djela.

37. Nadalje, odbrana optuženog Muhića ističe da nema dokaza u pravcu da je Muhić

Sabahudin uopće bio na licu mjesta u Lolićima i da je uopće pucao u tijelo Milutina

Miloševića, nego da to isključivo proizilazi iz iskaza svjedoka O1, a koji nije potvrđen

iskazima drugih svjedoka ili uloženom materijalnom dokumentacijom. Naime, svjedok O1

je izjavio da su Orić i Muhić ispalili rafale u oštećenog, od kojih je oštećeni navodno ostao

„izrešetan, bilo je možda više od 20 metaka u njemu“, a što je suprotno dokazu Tužilaštva

T1, obdukcionom zapisniku Milutina Miloševića od 22.03.1993. godine, gdje je vještak

utvrdio da se sa velikom vjerovatnoćom može tvrditi da je smrt nastupila usljed

iskrvljavanja iz raskidanih krvnih sudova usljed dejstva ručnog vatrenog oružja, za koje se

vještak izjasnio da se radi o pištoljskom projektilu.

38. Prema stavu odbrane, od značaja za obje tačke optužnice za koje se Sabahudin

Muhić tereti je činjenica da je svjedok O1 prilikom unakrsnog ispitivanja, na okolnosti

poznavanja Sabahudina Muhića, tvrdio da se poznaju od ranije, da su rod i tako dalje, dok

je u ranijim izjavama spominjao različita imena ljudi za koje je kasnije rekao da je mislio na

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

14

Sabahudina Muhića.

39. U pogledu obrazloženja svjedoka O1 zašto u istrazi nije spominjao Orića, niti

Sabahudina Muhića, odnosno da je isti izjavio da ga je bilo strah jer je Orić bio komandant

i slično, braniteljica ističe da je isto obrazloženje potpuno neuvjerljivo.

40. Nadalje, braniteljica optuženog Muhića je osvrčući se na iskaz svjedoka Tužilaštva

Radmile Nikolić, istakla da je ista bila izrazito neuvjerljiva i nedosljedna u svom

svjedočenju, obzirom da je na glavnom pretresu spominjala osobe koje u svojim ranijim

iskazima nije spominjala, a radi se upravo o optuženima u ovom predmetu Oriću i Muhiću.

41. Kada je riječ o tački 3. optužnice, braniteljica je istakla da je pravno gledano,

situacija identična kao i u tački 2. optužnice. Naime, svjedok O1 je na glavnom pretresu

dana 23.02.2016. godine, str. 21. i 22. zapisnika, izjavio da je Naser Orić navodno sa

udaljenosti od „po metra“ dva puta pucao u oštećenog Savića, nakon čega je, citiram:

„Mitar Savić pao ispred njega i da bi naknadno Sabahudin Muhić uzeo automatsku pušku i

ponovio rafal po njemu“. Kao i kod tačke 2. optužnice, ostalo je nejasno u kakvom se

stanju nalazio Mitar Savić nakon navodnog ubistva iz neposredne blizine od strane Nasera

Orića. Prema stavu braniteljice, nemoguće je iz naprijed citiranih rečenica, izvesti

zaključak o krivnji optuženog Muhića.

42. Braniteljica ističe da bi i čak da su sve druge činjenice utvrđene onako kako su

navedene u optužnici, ostala nemogućnost utvrđivanja radnje optuženog Muhića, koja je

za posljedicu, prema optužnici, imala smrt oštećenog, pri tome posebno naglašavajući da

u sudskom spisu ne postoji obdukcioni ili bilo kakav drugi nalaz koji se tiče njegove smrti,

niti u pogledu radnje optuženog Sabahudina Muhića, ne postoji niti jedan drugi dokaz.

43. Na kraju svog izlaganja, braniteljica optuženog Sabahudina Muhića navodi da ne

postoji nikakva mogućnost da isti bude osuđen za tačke 2. i 3. optužnice, slijedom čega

predlaže Sudu da u odnosu na Sabahudina Muhića donese oslobađajuću presudu.

III. PROCESNE ODLUKE

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

15

1. Odluka o djelimičnom usvajanju prijedloga Tužilaštva za prihvatanje utvrđenih

činjenica u postupcima pred MKSJ

(a) Prijedlog Tužilaštva i izjašnjenja odbrane

44. Rješenjem Suda broj S1 1 K 014977 15 Kri od 13.06.2016. godine djelimično je

prihvaćen prijedlog Tužilaštva za prihvatanje utvrđenih činjenica broj: T20 0 KTRZ

0005015 07 od 27.08.2015. godine. Činjenice utvrđene u presudi MKSJ u predmetu

Tužilac protiv Nasera Orića Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem

tekstu: MKSJ) br. IT-03-68-T, presuda od 30.06.2006. godine, navedene u Aneksu I ove

presude, prihvataju se kao dokazane prema članu 4. Zakona o ustupanju u obimu kako je

to precizirano u Aneksu.

45. Tužilaštvo BiH je dana 27.08.2015.godine Sudu podnijelo prijedlog broj: T20 0

KTRZ 0005015 07 kojim traži prihvatanje kao utvrđenih određenih činjenica iz prvostepene

presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u predmetu Tužilac

protiv Nasera Orića br. IT-03-68-T, presuda od 30.06.2006. godine, zasnivajući svoj

prijedlog na odredbama Zakona o ustupanju predmeta, koji predstavlja kao lex specialis u

odnosu na ZKP BiH, sa ciljem da dokazi iz postupaka koji se vode pred MKSJ mogu biti

korišteni na sudovima u BiH.

46. Tužilaštvo BiH je predložilo usvajanje ukupno četrdesetičetiri (44) činjenice,

utvrđene u postupku pred MKSJ, a koje se između ostalog, odnose na postojanje

oružanog sukoba između Vojske RS i Armije R BiH, na području opština Bratunac i

Srebrenica, te formiranje Štaba teritorijalne odbrane Srebrenica.

47. Povodom prijedloga Tužilaštva BiH, braniteljice optuženih Nasera Orića i

Sabahudina Muhića, advokati Lejla Čović i Sabina Mehić, istakle su da se protive

prijedlogu Tužilaštva za prihvatanje utvrđenih činjenica, obrazlažući pojedinačno svaki

paragraf prijedloga. S tim u vezi, odbrana je istakla da su paragrafi 139.-153. navedene

presude irelevantni za predmetni krivični postupak u odnosu na činjenični opis i oblik

krivične odgovornosti iz optužnice, budući da se isti isključivo odnose na formiranje Štaba

Teritorijalne odbrane Srebrenica i organizaciju i djelovanje ratnog predsjedništva subregije

Srebrenica. S tim u vezi, odbrana ističe da se paragrafi 147.-153. odnose na djelovanje

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

16

Operativnog štaba Srebrenica, pokušaj formiranja i ulogu ratnog predsjedništva subregije

Srebrenica u vezi s tim, te da su navedene činjenice bile relevantne za postupak koji se

vodio protiv Nasera Orića pred MKSJ, za oblik krivične odgovornosti i krivična djela koja su

mu se tada stavljala na teret, a da se prema optužnici Tužilaštva BiH isit ne tereti po

komandnoj odgovornosti, već kao izvršilac krivičnih djela. U odnosu na paragrafe 597.-

641. odbrane optuženih istakle su da se isti odnose na područje koje je prostorno, ali i

vremenski irelevantno za navode iz optužnice, dok paragrafi 650., 651. i 653. ulaze u srž

akcije Bjelovac i direktno se odnose na činjenični opis optužnice protiv optuženih. Nadalje,

u odnosu na paragrafe 662.- 669. braniteljice su navele da iste smatraju potpuno

irelevantnim za ovaj krivični postupak, jer se odnose na vojne akcije koje su se desile

izvan vremena i prostora optuženja.

48. U odnosu na prijedlog Tužilaštva da se prihvate činjenice navedene u paragrafima

649. i 652., braniteljice su navele da su saglasne da se iste prihvate kao dokazane budući

da se odnose na napad na selo Bjelovac koji se desio u decembru 1992. godine, a u

okviru kojeg je bila i akcija koja se odnosi na selo Kunjerac, iz tačke 3. optužnice, dok u

odnosu na prijedlog tužioca koji se odnosi na ostale paragrafe, odbrane optuženih

predlažu da Sud isti odbije kao neosnovane.

49. Nakon što je razmotrilo prijedlog Tužilaštva BiH, kao i argumente odbrane u

pismenom izjašnjenju, Vijeće je donijelo odluku da je prijedlog Tužilaštva BiH za

prihvatanje utvrđenih činjenica djelimično osnovan.

(b) Pravna analiza

50. Član 4. Zakona o ustupanju omogućava Sudu da na vlastitu inicijativu ili na

zahtjev stranke, nakon saslušanja stranaka “prihvati kao dokazane činjenice koje su

utvrđene pravomoćnom odlukom u drugom postupku pred MKSJ, ili da prihvati pismeni

dokazni materijal iz postupaka pred MKSJ ukoliko se odnosi na pitanja od značaja u

tekućem postupku.”

51. Glavni cilj prihvatanja utvrđenih činjenica je osiguranje ekspeditivnosti postupka.

Time što se činjenice koje su utvrđene u presudama MKSJ prihvataju kao dokazane,

Vijeće postiže ekonomičnost postupka istovremeno štiteći pravo optuženog na pravično

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

17

suđenje. Time se Vijeću omogućava da se fokusira na određivanje onih činjenica koje su

bitne za predmet, što će stranke osloboditi tereta dokazivanja već ranije utvrđenih

činjenica. Štaviše, time će se svjedoci poštedjeti svjedočenja o traumatičnim događajima i

po nekoliko puta, a takođe se osigurava pravo optuženog na suđenje u razumnom roku,

kako je to zagarantovano članom 13. ZKP BiH i članom 6. stav 1. Evropske konvencije o

ljudskim pravima.

52. Prihvatanjem činjenice kao utvrđene stvara se pravna presumpcija valjanosti te

konkretne činjenice. Nakon uvrštavanja u dokazni materijal, odbrana snosi dokazni teret

diskvalifikovanja te činjenice. Odbrana, shodno članu 6. stav 2. ZKP BiH, može iznijeti

dokaze koji će osporiti činjenicu koja je utvrđena u relevantnom postupku pred

MKSJ.

53. Uz to, Sud ne obavezuju ranije presude MKSJ iz kojih su uzete utvrđene činjenice i

neće temeljiti svoju presudu isključivo na tim utvrđenim činjenicama. Vijeće će razmatrati

činjenice u svjetlu svih dokaza koje su izvele strane u toku suđenja, čime će se cijeniti svi

dokazi u skladu sa članom 15. ZKP BiH, te će nakon toga donijeti i konačnu odluku o

njihovoj relevantnosti za dati predmet. Tako Sud ne krši presumpciju nevinosti optuženog

po članu 3. stav 1. ZKP BiH i članu 6. stav 2. Evropske konvencije.

54. Konačno, presuda MKSJ iz koje se uzima utvrđena činjenica sadrži jasnu naznaku

dokaza na kojima se takav činjenični zaključak zasniva. Prihvatanje bilo koje činjenice ni

na koji način ne utječe na pravo optuženog da pobija bilo koju prihvaćenu činjenicu

prilikom iznošenja svoje odbrane.

(c) Kriteriji za odlučivanje o predloženim činjenicama

55. Ni član 4. Zakona o ustupanju ni ZKP BiH ne daju smjernice na koji način Vijeće

treba cijeniti takve činjenice. Praksa ovog Suda je da koristi Pravilo 94(B) Pravilnika o

postupku i dokazima MKSJ kao smjernicu1. Pravilo 94(B) predviđa da:

1 Željko Mejakić i dr., X-KR-06/200 (Sud BiH), Rješenje o utvrđenim činjenicama, 22.08.2007; Miloš Stupar i

dr. (Kravica), X-KR-05/24 (Sud BiH), Rješenje o utvrđenim činjenicama, 03.10.2006; Mirolad Trbić, X-KR-07/386 (Sud BiH), Rješenje o utvrđenim činjenicama, 13.12.2007; Paško Ljubičić, X-KR-06/241 (Sud BiH), Rješenje o utvrđenim činjenicama, 01.02.2008.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

18

“na zahtjev jedne od strana ili proprio motu pretresno vijeće može, nakon što

sasluša strane, odlučiti da formalno primi na znanje činjenice o kojima je

presuđeno ili pismeni dokazni materijal iz drugih postupaka pred Međunarodnim

sudom koji se odnosi na pitanja koja su sporna u tekućem suđenju”.

56. Rješenja MKSJ tumače ovu odredbu na način da utvrđuju kriterije prije nego što

neka konkretna činjenica može biti razmatrana kao ona o kojoj je “pouzdano presuđeno” u

ranijim presudama MKSJ2.

57. Na osnovu prakse Suda BiH i argumenata strana u postupku, ovo vijeće je prilikom

donošenja predmetnog rješenja razmotrilo sljedeće kriterije u ocjeni i odlučivanju o tome

da li da prihvati predložene utvrđene činjenice kao dokazane, te su shodno tome i

navedeni razlozi iz kojih preostale činjenice nisu prihvaćene:

(i) Činjenica mora biti relevantna za tekući postupak

58. Navedeni kriterij može se posmatrati i u vezi sa odredbom člana 239. stav 2. i

odredbom 263. stav 2. ZKP BiH. Naime, dužnost je sudije, odnosno predsjednika vijeća,

između ostalog da se stara za svestrano pretresanje predmeta, ali i otklanjanje svega što

odugovlači postupak, a ne doprinosi razjašenjenju stvari, jer iz zakona ne slijedi obaveza

Suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz. Takođe je Vijeće uočilo da se pojedine

predložene činjenice ponavljaju, odnosno da su već sadržane u drugim prihvaćenim

utvrđenim činjenicama, zbog čega je odbilo da takve činjenice dva ili više puta prihvati.

2 Tužilac protiv Momčila Krajišnika, Predmet br. IR-00-39-T, Rješenje po prijedlozima optužbe za prihvatanje

činjenica o kojima je presuđeno i za prihvatanje pisanih izjava svjedoka shodno Pravilu 92 bis, od 28.02.2003; Tužilac protiv Slobodana Miloševića, Predmet br. IT-02-54-AR73.5, Rješenje po interlokutornoj žalbi optužbe na Rješenje pretresnog vijeća od 10.04.2003. o prijedlogu optužbe za prihvatanje činjenica o kojima je presuđeno od 28.10.2003. (potvrđuje Rješenje pretresnog vijeća po prijedlogu optužbe za prihvatanje činjenica o kojima je presuđeno od 10.04.2003); Tužilac protiv Dragomira Miloševića, Predmet br. IT-98-29/1-T, Rješenje po prijedlogu optužbe za prihvatanje činjenica o kojima je presuđeno i Katalog optužbe sa usaglašenim činjenicama i sa izdvojenim mišljenjem sudije Harhoffa, od 10.04.2007.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

19

59. Primjenjujući navedeni kriteriji, Vijeće je odbilo da prihvati utvrđenim činjenice

navedene u prijedlogu Tužilaštva BiH pod rednim brojevima: 640., 641., 653., 662., 666.,

667., 668., 669.

(ii) Činjenica mora biti jasna, konkretna i može se identificirati;

60. Činjenica mora biti uzeta iz jedne ili više određenih tačaka presude pretresnog ili

žalbenog vijeća MKSJ i ne smije biti nejasno ili uopćeno vezana za presudu. Ona mora biti

razumljiva sama po sebi, pa i onda kada je izvučena iz konteksta. Formulacija činjenice

mora biti slična izvornoj tački, ali da bi se osigurala razumljivost, ona može biti neznatno

izmijenjena.

61. Primjenom navedenog kriterija Vijeće je odbilo da prihvati činjenicu navedenu u

prijedlogu Tužilaštva BiH pod rednim brojem 604.

(iii) Činjenica koju formulira strana - predlagač ne smije se materijalno razlikovati

od formulacije u izvornoj presudi

62. Vijeće može, u slučaju manjih netačnosti ili nejasnoća, usljed izvlačenja činjenice iz

izvorne presude, koristeći svoje diskreciono pravo, ispraviti netačnost ili nejasnoće proprio

motu.

63. Primjenjujući navedeni kriteriji, Vijeće nije prihvatilo činjenicu pod rednim brojem

139. , budući da se ista materijalno razlikuje od formulacije u izvornoj presudi.

(iv) Činjenica ne smije biti nejasna ili obmanjujuća u kontekstu u koji je stavljena

u prijedlogu strane - predlagača

64. Predložena činjenica mora biti analizirana u svom izvornom kontektstu da bi se

procijenilo da li kontekst u kojem je predložena činjenica stvara određenu konfuziju oko

njenog pravog značenja. Dakle, nije dozvoljeno da se stavljanjem u određeni kontekst

pojačava ili iskrivljuje smisao predložene činjenice.

65. Niti jedna predložena činjenica nije protivna navedenom kriteriju.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

20

(v) Strana - predlagač mora činjenicu identificirati sa dovoljno preciznosti

66. Ovaj kriterij podrazumijeva da se predložena činjenica može identificirati u presudi

iz koje se uzima. Međutim, kao što je pretresno vijeće MKSJ – a zaključilo3, Sud može

prihvatiti predloženu činjenicu čak i u slučaju kada je strana pogrešno citirala stav presude

ako je očito da se radi o grešci i kada je drugoj strani potpuno jasno koji je bio namjeravani

činjenični zaključak, te naravno ako su drugi kriteriji ispunjeni.

67. Nijedna činjenica nije odbijena iz ovog razloga.

(vi) Činjenica mora biti ograničena na zaključke o činjenicama i ne sadržavati

pravne karakterizacije;

68. Svrha primjene navedenog kriterija jeste onemogućiti prihvatanje činjenica koje u

sebi sadrže pravnu kvalifikaciju.

69. Iako postoji dosta neslaganja u pogledu ovog kriterija, načelno postoji saglasnost,

da se primjenom navedenog kriterija onemogući prihvatanje činjenica koje u sebi sadrže

pravnu kvalifikaciju. Ipak, u praksi se sreće veoma raznolik stav u vezi sa pitanjem, koja

jezička formulacija u sebi sadrži pravnu kvalifikaciju.

70. Ovo vijeće cijeni da, kada se prihvati čisto činjenično stanje kao utvrđena činjenica,

ona se smatra dokazom, kao što su i dokazi pribavljeni od svjedoka ili materijalni dokazi

izvedeni na glavnom pretresu. Stoga, u skladu sa članom 15. ZKP BiH, ovo vijeće može

slobodno izvesti vlastite pravne zaključke na osnovu činjeničnih nalaza koje je prihvatilo

kao utvrđene činjenice.

71. Primjenjujući navedeni kriterij, Vijeće je odbilo da prihvati utvrđenim činjenice

navedene u prijedlogu Tužilaštva BiH pod rednim brojevima: 146., 153., 598., 603., 605.,

606., 608., 631., 632., 633., 639., 651., 664., 665., obzirom da se radi o zaključcima

3 Odluka o presuđenim činjenicama u predmetu protiv Vujadina Popovića i drugih, predmet br. IT-05-88-T, od

26. septembra 2006. godine (III - A - 9).

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

21

pravne prirode pretresnog Vijeća MKSJ u konkretnom predmetu, a potrebno je da budu

predmet dokazivanja ovog krivičnog postupka.

(vii) Činjenica se ne smije zasnivati na dogovoru strana u izvornom postupku

72. Jedan od uslova za prihvatanje neke činjenice kao utvrđene jeste da je ona ranije

osporavana na suđenju. Prema tome, činjenica uzeta iz presude koja je nastala iz

sporazuma o priznanju krivnje ili dogovora da određene činjenice nisu predmet spora

između strana u postupku ne ispunjava preduslove za prihvatanje kao utvrđene činjenice.

Ako nije osporavana u ranijem postupku, dokazna vrijednost činjenice ne dostiže nivo

uvjeravanja potreban da se smatra da je optužba ispunila svoju prvobitnu obavezu

iznošenja dokaza u korist svoje argumentacije.

73. Niti jedna predložena činjenica nije protivna navedenom kriteriju.

(viii) Činjenice se ne smiju odnositi na radnje, ponašanje ili psihičko stanje

optuženog;

74. Neka vijeća su, zauzimajući liberalniji pristup, prihvatila činjenice koje se, mada se

ne odnose na radnje, ponašanje ili psihičko stanje optuženog, odnose na odgovornost

optuženog. Ovo se uglavnom odnosi na činjenice koje su vezane za radnje i ponašanja

drugih pripadnika udruženog zločinačkog poduhvata čiji je član, kako se navodi, bio

optuženi, odnosno na činjenice koje su vezane za radnje koje su počinili potčinjeni

optuženom. U nekim slučajevima vijeća su prihvatila takve činjenice koje nisu spominjale

optuženog kao direktnog počinioca4.

75. Druga vijeća su, zauzimajući restriktivniji pristup, odbila prihvatiti činjenice koje se,

direktno ili indirektno, odnose na radnju, ponašanje ili psihičko stanje optuženog5, koji stav

zauzima i ovo vijeće, budući da bi se prihvatanjem činjenice koja bi na bilo koji način, pa

4 Momčilo Mandić, X-KR-05/58 (Sud BiH), Rješenje o utvrđenim činjenicama, 05.02.2007; Paško Ljubičić,

X-KR-06/241 (Sud BiH), Rješenje o utvrđenim činjenicama, 01.02.2008. 5 Mirolad Trbić, X-KR-07/386 (Sud BiH), Rješenje o utvrđenim činjenicama, 13.12.2007.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

22

čak i u najmanjoj mjeri, indicirala krivicu optuženog, narušila presumpcija nevinosti kao

najvažnije načelo i pravo koje uživa optuženi tokom cijelog krivičnog postupka.

76. Stoga je ovo vijeće, primjenom navedenog kriterija, odbilo da prihvati utvrđene

činjenice iz prijedloga Tužilaštva BiH pod rednim brojem 141., 143., 144., 638., 650., 663.

(ix) Činjenica ne smije biti predmet tekućeg žalbenog postupka

77. Ovaj kriterij se odnosi na preduslov da činjenice iz prvostepenih presuda MKSJ

moraju biti potvrđene i u drugostepenom postupku, odnosno da ove činjenice nisu bile

osporavane u toku drugostepenog postupka.

78. Ovaj kriterij se mora posebno pažljivo procijeniti u slučaju kada su predložene

činjenice dio prvostepene presude koja je trenutno predmet žalbe pred MKSJ. U takvim

okolnostima, činjenica koja potiče iz presude koja se preispituje može se prihvatiti samo

ako sama činjenica očito nije predmet žalbe.

79. Presuda iz koje su uzete činjenice u Prijedlogu bila je predmet žalbe, ali predložene

činjenice nisu osporavane ili njihovo osporavanje nije bilo uspješno.

80. Općenito govoreći, Sud se mora uvjeriti da se prihvatanjem činjenica kao utvrđenih

postiže ekonomičnost postupka zadržavajući pravo optuženog na pravično, javno i

ekspeditivno suđenje. Stoga Sud ima diskreciono pravo da odbije prihvatanje činjenica

koje neće omogućiti da postupak bude ekspeditivniji i koje nisu u interesu pravde. Sud

takođe može odbiti prihvatanje onih činjenica koje, iako zadovoljavaju sve kriterije, krše

pravo na pravično suđenje. Sud je, prilikom donošenja predmetnog rješenja, uzeo u obzir

sva ova pitanja.

81. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, Vijeće je, u skladu sa članom 4. Zakona o

ustupanju predmeta, odlučilo kao u dispozitivu odluke.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

23

2. Odluka o isključenju javnosti sa dijela glavnog pretresa

82. Tokom glavnog pretresa u skladu sa odredbama člana 235. ZKP BiH, uz saglasnost

strana u postupku, isključena je javnost u više navrata radi zaštite interesa svjedoka,

odnosno radi ispitivanja potrebe i osnovanosti određivanja mjera zaštite. Naime, na ročištu

održanom dana 23.02.2016. godine, radi razmatranja prijedloga Tužilaštva za

određivanjem dodatnih mjera zaštite svjedoku O1, Vijeće je odlučilo da u interesu

navedenog svjedoka isključi javnost sa dijela ročišta. Vijeće je iz istih razloga, na prijedlog

odbrane optuženog Nasera Orića i uz saglasnost Tužilaštva, isključilo javnost i sa dijela

ročišta održanog dana 13.12.2016. godine, kako bi razmotrilo prijedlog odbrane za

određivanjem mjera zaštite svjedoku O2. Takođe, na ročištu za nastavak glavnog

pretresa, održanog dana 28.3.2017. godine, Vijeće je donijelo odluku o isključenju javnosti

za dijela ročišta iz razloga razmatranja prijedloga odbrane optuženog Nasera Orića za

određivanje mjera zaštite svjedoku O3, te tokom direktnog i unakrsnog ispitivanja, a kako

bi se svjedokinja saslušala na okolnosti učešća njenog muža u relevantnim vojnim

akcijama kao i njegovom kretanju u relevantnom vremenskom periodu vezano za navode

svjedoka optužbe „O1“.

3. Odluka o ponovnom početku glavnog pretresa (član 251. stav 2. ZKP BIH)

83. Obzirom da je između nastavaka glavnog pretresa održanih 12.7. i 23.8.2016.

godine te 04.7. i 29.8.2017. godine, protekao rok od 30 dana, to je Vijeće na ročištu dana

23.8.2016. godine i 29.8.2017. godine, donijelo odluku da glavni pretres počinje iznova u

smislu odredbe člana 251. stav 2. ZKP BiH. Obzirom da su se stranke i odbrane optuženih

saglasili da se dotada provedeni dokazi ne provode iznova, Vijeće je odlučilo da se do

tada saslušani svjedoci i izvedeni dokazi neće ponovo saslušavati i izvoditi, nego da će se

koristiti iskazi koje su svjedoci prethodno dali u ovome postupku.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

24

4. Mjere zaštite za svjedoke O2 i O3 te dodatne mjere zaštite za svjedoka O1

84. Rješenjem ovog suda broj: S1 1 K 014977 15 Krn 3 od 26.8.2015. godine, a

povodom prijedloga Tužilaštva, određene su mjere zaštite za svjedoka O1 koje se

ogledaju u zaštiti identiteta (pseudonim) i ličnih podataka u trajanju od 30 (trideset) godina.

85. Na nastavku glavnog pretresa održanom dana 23.02.2016. godine, Sud je usvojio

prijedlog Tužilaštva pa je svjedoku pod pseudonimom O1 odredio i dodatne mjere zaštite,

na način što je istom dozvolio svjedočenje iza paravana, kako javnosti prisutnoj u sudnici i

izvan sudnice ne bi bio dostupan lik ovog svjedoka.

86. Nadalje, na nastavku glavnog pretresa održanog dana 13.12.2016. godine, Sud je

na prijedlog odbrane optuženog Nasera Orića, advokata Lejle Čović, donio rješenje kojim

su svjedoku O2 dodijeljene mjere zaštite u vidu pseudonima te je određena mjera zaštite

svjedočenja iza paravana. Takođe, na ročištu održanom dana 28.3.2017. godine, Sud je

povodom prijedloga odbrane optuženog Nasera Orića, donio rješenje koijm se svjedoku

O3 dodjeljuju mjere zaštite u vidu pseudonima.

87. Sud je u konkretnim slučajevima cijenio osnovanim podnesene prijedloge za mjere

zaštite uvažavajući kao relevantne razloge koji mogu izazvati razumnu bojazan da bi

sigurnost svjedokā ili članova njihovih porodica bila ugrožena zbog svjedočenja u ovom

postupku (član 3. stav 1. Zakona o zaštititi svjedoka).

5. Vještačenje svjedoka Ibrana Mustafića

88. U toku postupka, a temeljem naredbe Tužilaštva BiH broj T20 0 KTRZ 0005015 07

od 02.9.2016. godine, naloženo je vještačenje po stručnom timu vještaka neoropsihijatara

prof. dr Alma Bravo-Mehmedbašić, Prim. dr. Zorica Lazarević i Prim. dr. Danilo Mihajlović,

na okolnost duševnog zdravlja, procesne sposobnosti te sposobnosti reprodukovanja

ranije doživljenih događaja u periodu 1992.-1995. godine, svjedoka Ibrana Mustafića.

89. Tim vještaka je o predmetu vještačenja dana 03.9.2016. godine sačinio nalaz i

mišljenje, koji su na nastavku glavnog pretresa održanog dana 04.10.2016. godine

usmeno izložili vještak Alma Bravo-Mehmedbašić i vještak Danilo Mihajlović, nakon čega

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

25

je navedeni nalaz, slijedom odredaba procesnog zakona, prihvaćen kao dokaz Tužilaštva

pod brojem T-2.

6. Odluka Suda u pogledu uloženih službenih zabilješki kao dokaza odbrane (O1-5 i

O1-14)

90. Tokom unakrsnog ispitivanja svjedoka O1 i svjedoka Radivoja Ostojića, odbrana

optuženog Nasera Orića je istima ukazala na razlike njihovog svjedočenja u odnosu na

ranije date izjave, te je u skladu s tim istima predočila službene zabilješke o obavljenim

razgovorima sa ovlaštenim službenim osobama, a povodom predmetnih inkriminacija.

91. Prije svega, a imajući u vidu načelo slobodne ocjene dokaza (član 15. ZKP BiH),

Vijeće podsjeća da nema posebnih formalnih dokaznih pravila za ocjenu zakonitosti

pojedinih, tačno određenih dokaza, nego Sud, saglasno citiranoj odredbi te odredbi člana

290. stav 7. ZKP BiH (sadržaj presude), cijeni zakonitost svakog konkretnog dokaza

prema okolnostima konkretnog slučaja. Vijeće ovom prilikom napominje da, u vezi pitanja

ocjene zakonitosti dokaza u konkretnom slučaju, ne bi bio ispravan pristup da se u

pogledu uloženih službenih zabilješki krene od pretpostavke da svaka službene zabilješka

sačinjena od strane ovlaštenih službenih osoba, po automatizmu, predstavlja nezakonit

dokaz i da se ne može koristiti u krivičnom postupku. Naime, sačinjavanje službenih

zabilješki u okviru poslova koji obavljaju organi unutrašnjih poslova, predstavlja redovan

metod njihovog rada, reguliran odgovarajućim propisima koji se na tu službu i odnose.

Stoga, službena zabilješka predstavlja dokument koji, kao i bilo koji drugi, može pod

određenim uvjetima biti korišten u krivičnom postupku radi utvrđivanja relevantnih

činjenica.

92. Imajući u vidu navedeno, Sud je prihvatio ulaganje navedenih službenih zabilješki

kao dokaza odbrane (O1-5 i O1-14), pri tome posebno imajući u vidu da je odbrana

optuženih iste koristila u svrhu postavljanja pitanja u korist vlastitih tvrdnji. Međutim,

navedeni dokazi nisu korišteni u smislu člana 273. stav 1. ZKP BiH, odnosno kao iskazi iz

istrage, obzirom da se radi o službenim zabilješkama, koje sadrže sažetak, odnosno

interpretaciju iskaza osoba (svjedoka O1 i Radivoja Ostojića), pri čemu, a kako to proizlazi

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

26

iz navedenih službenih zabilješki, isti nisu upoznati sa svojim pravima i obavezama, koje

im u skladu sa odredbama procesnog krivičnog zakona pripadaju. Slijedom iznesenog,

Vijeće navedene službene zabilješke nije koristilo kao dokaze u sadržajnom smislu,

prilikom donošenja predmetne odluke.

7. Objava presude – član 286. stav 1. (Vrijeme i mjesto objavljivanja presude)

93. Članom 286. stav 1. ZKP BiH, propisano je : „Pošto je presuda izrečena, Sud će je

odmah objaviti. Ako sud nije u mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa

izrekne presudu, odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i

mjesto objavljivanja presude“.

94. Dana 12.9.2017. godine, održano je ročište na kojem su odbrane optuženih završile

sa izlaganjem svojih završnih riječi, a obzirom da Sud nije bio u mogućnosti na istom

ročištu izreći presudu, objavljivanje presude je odgođeno. Međutim, ročište za izricanje

presude, a uz saglasnost stranaka i braniteljica, održano je 09.10.2017. godine, iz razloga

što Vijeće, zbog obimnosti i složenosti predmeta, te zauzetosti članova Vijeća radom na

drugim predmetima, nije bilo u mogućnosti izreći presudu u zakonom predviđenom roku.

Vijeće napominje da stranke ni odbrana nisu imali prigovore na takvu odluku Vijeća.

95. Zaključno, ovakvo postupanje Vijeća je u skladu sa praksom Suda u predmetima

ratnih zločina.6

IV. STANDARDI DOKAZIVANJA

96. Prilikom razmatranja i ocjene dokaza koji su provedeni na glavnom pretresu, Vijeće

se rukovodilo osnovnim načelima propisanim u ZKP BiH, Europske konvencije o ljudskim

pravima (EKLjP) i uspostavljenim praksom MKSJ, Međunarodnog krivičnog suda za

Ruandu (MKSR) i Europskog suda za ljudska prava (ESLjP), a koji će u nastavku biti

navedeni.

6 Vidi npr. pravosnažne predmete Terzić Albina (S1 1 K 005665 11 krI), Gazdić Jasko (S 1 1 K 005718 11

krI), i dr.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

27

97. Prije svega, Vijeće je imalo u vidu da je svrha sudskog postupka da se osigura da

niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog djela izrekne krivičnopravna

sankcija pod uslovima propisanim KZ BiH i u zakonom propisanom postupku (član 2. stav

1. ZKP BiH).

98. U tom smislu, član 3. stav 1. ZKP BiH određuje da se svako smatra nevinim za

krivično djelo dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica. Procesna

pretpostavka nevinosti je tzv. privremena pretpostavka (praesumptio iuris tantum) koja

vrijedi dok se suprotno ne dokaže. Zbog usvajanja ove pretpostavke, optuženi su

oslobođeni tereta dokazivanja svoje nevinosti. Slijedom toga, teret dokazivanja suprotnog

od onog što predviđa pretpostavka nevinosti je na tužiocu. Pri tome, pretpostavka

nevinosti se odnosi ne samo na krivnju optuženog, već i na sve druge bitne elemente koji

stoje u međusobnoj vezi u pojmu krivičnog djela (radnja izvršenja, protivpravnost ili

kažnjivost).

99. Navedeno potvrđuju i judikati ESLjP7, prema kojima presumcija nevinosti ima,

između ostalog, sljedeće posljedice:

(i) optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost i teret dokazivanja leži na

suprotnoj strani, dakle tužiocu; i

(ii) sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost

optuženog, nego i u situaciji kad o tome postoji razumna sumnja.

100. Jedna od neposrednih posljedica presumpcije nevinosti je izričita zakonska odredba

sadržana u članu 3. stav 2. ZKP BiH koja propisuje da će sumnju u pogledu postojanja

činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe

krivičnog zakonodavstva, sud rješiti na način koji je povoljniji za optuženog.

101. Konkretno, riječ je o načelu in dubio pro reo, ili načelu koje je izraz pogodovanja

optuženog. Neku činjenicu Sud može na temelju ocjene dokaza smatrati utvrđenom kada

se uvjerio u njezino postojanje koje mora proizlaziti iz dokaza izvedenih na glavnom

pretresu i kad u tom pogledu postupajuće vijeće nema više nikakvih dvojbi. Pri tome sve

činjenice koje su in peius (na štetu) optuženog moraju se utvrditi sa apsolutnom

7 Npr. Saunders protiv Velike Britanije, 1996., Izvještaj 1996-IV, Barbera, Messegue i Jabardo protiv Španije,

1988., Serija A br. 146.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

28

sigurnošću. Drugim riječima, moraju se dokazati van razumne sumnje. Ukoliko se to ne

postigne uzima se kao da one i ne postoje. Sve činjenice koje su in favorem (u korist)

optužene osobe uzimaju se kao da postoje i onda i kad su utvrđene samo sa

vjerovatnošću. Ako se i nakon savjesne ocjene dokaza „...pojedinačno i u vezi sa ostalim

dokazima...“8 sumnje ne daju otkloniti, prema normi iz člana 3. stav 2. ZKP BiH, u sumnji

sud rješava na način povoljniji za optuženog.

102. Rezultat primjene pravila in dubio pro reo uvijek mora biti izricanje presude u korist

optuženog, što u slučaju sumnje oko pravno relevantnih činjenica predviđenih materijalnim

krivičnim pravom uključuje ne samo blažu kaznu kada je krivica utvrđena, nego i

oslobađajuću presudu u slučajevima u kojima glavni pretres nije mogao razjasniti sumnju

oko pitanja je li optuženi počinio krivično djelo iz optužbe.

103. U ovom smislu je i odredba člana 284. tačka c) ZKP BiH prema kojoj će se optuženi

osloboditi od optužbe „ako nije dokazano da je optuženi učinio krivično djelo za koje se

optužuje“, što znači, ne samo u slučajevima u kojima uopšte nisu izvedeni dokazi za

optužbu, nego i u slučaju kada su dokazi izvedeni, ali su isti nedovoljni da sud, na osnovu

njihove ocjene, izvede zaključke o nedvojbenom postojanju činjenica iznesenih u optužbi.

104. U vezi navedenog Vijeće je prilikom ocjene dokaza imalo u vidu i standard

dokazivanja ''van razumne sumnje'' kojeg je ustanovila sudska praksa kao uslov za

izricanje osuđujuće presude. Prema opšteprihvaćenom stanovištu, dokazi van razumne

sumnje su dokazi na osnovu kojih se pouzdano može zaključiti da postoji najveći stepen

vjerovatnoće da je optuženi počinio krivično djelo.

105. Vijeće je imalo u vidu i odredbu člana 14. stav 2. ZKP BiH koja propisuje da je Sud

dužan razmatrati i ocjenjivati dokaze koji idu u korist optuženog sa jednakom pažnjom kao

i dokaze koji ga terete.

106. Osim toga, Vijeće je razmatralo i cijenilo sve dokaze izvedene na glavnom pretresu,

kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu sa članom 281. ZKP BiH9,

ali će u nastavku presude Vijeće navesti samo one dokaze koji su relevantni za donošenje

8 Član 281. stav 2. ZKP BiH.

9 Član 281. ZKP BiH (Dokazi na kojima se zasniva presuda): „Sud zasniva presudu samo na činjenicama i

dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.”

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

29

odluke, te obrazlagati i iznositi zaključke samo o činjenicama koje su od suštinske važnosti

za odluku Suda.

107. Vijeće takođe podsjeća na član 15. ZKP BiH, kojim se rukovodilo i u kojem je

sadržan jedan od temeljnih principa krivičnog zakonodavstva – princip slobodne ocjene

dokaza, koji je ograničen jedino principom zakonitosti dokaza10, što znači da je ocjena

dokaza oslobođena formalnih pravnih pravila koja bi određivala vrijednost pojedinih

dokaza. Uspostavljajući ovaj princip, zakonodavac je dao neophodnu slobodu sudskoj

vlasti i pokazao povjerenje u prosudbenu moć sudija.

108. Vijeće je imalo u vidu i praksu ESLjP11 prema kojoj se sud, iako je obavezan dati

razloge za svoju odluku, ne mora detaljno baviti svakim argumentom koji je iznijela neka

od strana u postupku.

109. Isto tako, Vijeće je uzelo u obzir stav žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kvočka i dr.

da je stvar diskrecione ocjene pretresnog vijeća koje će pravne argumente razmotriti. Što

se tiče zaključaka o činjenicama, pretresno vijeće je dužno da izvede samo one zaključke

o činjenicama koji su od suštinske važnosti za utvrđivanje krivice po određenoj tački

optužnice. Nije nužno osvrtati se na svaki iskaz svjedoka ili svaki dokaz u sudskom

spisu.12

110. Član 6. stav 1. EKLjP nameće obavezu svim sudovima da “ukažu dovoljno jasno na

osnove na kojima oni zasnivaju svoju odluku”.13 Iako priznaje primat domaćih sudskih

organa u davanju ocjene šta je relevantno i prihvatljivo, član 6. stav 1. EKLjP nameće

domaćim sudovima obavezu da na odgovarajući način izvrše ispitivanje podnesaka,

argumenata i dokaza koje su podnijele strane.14 U vezi sa tim, sudovi moraju razmotriti i

raščistiti sve značajne nepodudarnosti u iskazima strana u postupku, ukazati da li je neki

od osporenih dokaza neprihvatljiv, te ako jeste, po kom osnovu.15

10 Član 10. ZKP BiH (Zakonitost dokaza): „Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim

povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.“ 11

ESLjP, Garcia Ruiz v. Spain, No. 30544/96, 21. januara 1999. godine. 12

MKSJ, presuda Žalbenog vijeća u predmetu Kvočka i dr. (IT-98-30/1-A), paragraf 23-25. 13

ESLjP, Georgiadis protiv Grčke, paragraf 606. 14

ESLjP, Van de Hurk protiv Nizozemske, paragraf 59. 15

ESLjP, Khamidov protiv Rusije, paragraf 173.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

30

111. Prilikom ocjene iskaza saslušanih svjedoka Vijeće je nastojalo sagledati njihovo

svjedočenje u cjelini, cijeneći pri tome kako sadržinu samog iskaza, tako i držanje i

ponašanje svjedoka tokom davanja iskaza. U tom smislu Vijeće je cijenilo praksu MKSR i

stav Žalbenog vijeća zauzet u predmetu Nahimana i dr. u kojem Žalbeno vijeće podsjeća

da „pretresno vijeće ima puno diskreciono pravo da odmjeri koju će težinu i vjerodostojnost

pripisati iskazu nekog svjedoka. Pri tome, pretresno vijeće mora uzimati u obzir relevantne

faktore u zavisnosti od konkretnog slučaja, uključujući i ponašanje svjedoka u sudnici,

njegovu ulogu u datim događajima, uvjerljivost i jasnoću njegovog iskaza, pitanja da li ima

protivrječnosti ili nedosljednosti u njegovim uzastopnim izjavama ili između njegovog

svjedočenja i drugih dokaza, te odgovore tog svjedoka tokom unakrsnog ispitivanja.“16

112. Vijeće je imalo u vidu da pouzdanost iskaza jednog svjedoka zavisi od njegovog

poznavanja činjenica, ali na pouzdanost iskaza u velikoj mjeri može uticati protek

vremena, nestalnost ljudske percepcije kao i traumatičnost samog događaja o kome

svjedoči. Nedosljednosti u iskazu svjedoka ne znače same po sebi da sudsko vijeće koje

postupa razložno to svjedočenje mora odbaciti kao nepouzdano.17 Slično tome, faktori kao

što su vremenski razmak između događaja i svjedočenja, mogući uticaj trećih lica,

nepodudarnosti, ili stresne okolnosti u vrijeme događaja ne isključuju automatski

mogućnost da se vijeće osloni na takav iskaz. Vijeće je uporedilo činjenice o kojima

određeni svjedok svjedoči sa činjenicama koje su utvrđene od strane drugih svjedoka, te

materijalnim dokazima kako bi se utvrdilo da li su njegovi navodi potkrijepljeni ili osporeni

drugim dokazima u ovome predmetu.

113. Vijeće je prilikom ocjenjivanja dokazne snage iskaza saslušanih svjedoka razmotrilo

razlike u iskazima svjedoka datim na glavnim pretresom i u ranijim fazama postupka, na

koje je ukazivano od strane i optužbe i odbrane. U tom smislu, Vijeće je razlike u izjavama

o određenim činjenicama, datim u različito vrijeme i pred različitim organima, kao i

pojašnjenja o uzrocima tih razlika datim na glavnom pretresu, analiziralo i cijenilo za svaki

pojedini slučaj konkretno, te u njihovoj povezanosti sa drugim dokazima, a zatim odlučilo o

njihovoj vjerodostojnosti, o čemu će detaljnije biti obrazloženo u nastavku, prilikom analize

dokaza u odnosu na činjenični opis optužnice.

16 MKSR, presuda Žalbenog vijeća u predmetu Nahimana i dr. (ICTR-99-52-A), paragraf 194.

17 MKSJ, presuda Žalbenog vijeća u predmetu Čelebić, paragraf 485 i 496 – 498.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

31

V. NALAZI VIJEĆA

114. Optužnicom Tužilaštva, optuženi Naser Orić i Sabahudin Muhić se terete za

počinjenje krivičnog djela Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 144. Krivičnog

zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ), koji u relevantnom

dijelu glasi:

„Ko kršeći pravila međunarodnog prava naredi da se prema ratnim

zarobljenicima vrše ubistva, mučenja, nečovječna postupanja, biološki,

medicinski ili drugi naučni eksperimenti, uzimanje tkiva ili organa radi

transplatacije, nanošenje veliki patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili

zdravlja, prisiljavanje na vršenje službe u oružanim snagama neprijatelja,

ili lišavanje prava na pravilno i nepristrasno suđenje, ili ko izvrši neko od

navedenih djela,

kaznit će se zatvorom najmanje pet godina ili smrtnom kaznom.“

115. Iz sadržaja zakonske definicije proizilazi, da ovo djelo po svom karakteru pripada

kategoriji djela sa blanketnim karakterom. Dakle, kao i kod svih krivičnih djela sa

blanketnom dispozicijom, da bi se utvrdilo da li su se u određenim radnjama optuženih

ostvarila bitna obilježja krivičnog djela, potrebno je konsultovati blanketni propis, odnosno

propis na koji se blanketna dispozicija odnosi. Blanketni propisi kod krivičnih djela

propisanih odredbom člana 144. KZ SFRJ jesu pravila međunarodnog prava, međutim, da

bi se uopšte moglo govoriti o krivičnom djelu koje propisuju ove tri odredbe, potrebno je

dokazati i da je:

Djelo počinioca učinjeno kršenjem međunarodnog prava;

Da počinjenje mora biti usmjereno protiv zaštićene kategorije lica i

Da počinilac mora narediti ili počiniti neku od radnji propisanu navedenim

članom.

116. Imajući u vidu da nakon izvršene analize i ocjene prezentiranog dokaznog

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

32

materijala, nije utvrđeno van razumne sumnje da su optuženi Naser Orić i Sabahudin

Muhić počinili krivično djelo Ratni zločlin protiv ratnih zarobljenika, a koje im je optužnicom

stavljeno na teret, Vijeće se na ovom mjestu neće upuštati u detaljno ispitivanje postojanja

Chapeau uslova koji su potrebni za postojanje predmetnog krivičnog djela, dok će se u

nastavku osvrnuti na pojedinačne inkriminacije i iznijeti svoje nalaze i ocjene u pogledu

istih.

VI. OCJENA IZVEDENIH DOKAZA - ČINJENIČNO STANJE

A. OPĆENITO

117. Analizu dokazanosti predmetnih inkriminacija potrebno je započeti od određenih

nespornih utvrđenja. Tako je Vijeće iz provedenih dokaza nesporno utvrdilo da su u

inkriminisano vrijeme, provedene vojne akcije u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac te da su

u istima kao suprotstavljene strane učestvovali pripadnici Armije BiH i pripadnici Vojske

RS. Takođe, Vijeće cijeni da je nesporno da su oštećeni Slobodan Ilić, Milutin Milošević i

Mitar Savić, kao pripadnici Vojske RS, učestvovali u navedenim akcijama, kada su

posljednji put viđeni živi.

118. Nadalje, Vijeće cijeni da iz iskaza kako saslušanih svjedoka tako i iz provedenih

materijalnih dokaza18, nesporno proizlazi da su oštećni Slobodan Ilić, Milutin Milošević i

Mitar Savić smrtno stradali.

119. Međutim, spornim se nameće pitanje da li su naprijed navedena lica lišena života

od strane optuženih u okolnostima i na način kako je to optužba postavila.

120. Vijeće konstatuje da se ponuđeni činjenični supstrat predmetne optužnice u

odlučujućoj mjeri temelji na svjedočenju svjedoka pod pseudonimom O1, a koji je prema

vlastitoj tvrdnji očevidac predmetnih ubistava, zbog čega je za pravilno rješavanje ove

krivičnopravne stvari od odlučnog značaja bila dokazna ocjena njegovog svjedočenja.

121. Naime, svjedočenje jednog svjedoka o nekoj pravno relevantnoj činjenici, pravno

gledano, ne zahtijeva potvrdu u iskazu drugog svjedoka19, međutim, u takvoj situaciji

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

33

potrebno je da Vijeće sa velikom pažnjom analizira svjedočenje tog svjedoka prije nego

što bi ga prihvatilo kao dostatni dokaz krivice optuženog.

122. Da li će se Vijeće osloniti na iskaz jednog svjedoka, zavisi od raznih faktora koje

valja ocijeniti prema prilikama u svakom pojedinačnom predmetu te je na pretresnom

vijeću obaveza da razmotri da li je svjedok pouzdan i da li je prezentirani dokazni materijal

vjerodostojan.

123. Pritom Vijeće ukazuje i na stav Apelacionog vijeća Suda BiH zauzetog u predmetu

Vuković i dr. da se ne bi moglo smatrati da je nepravično ukoliko bi se odluka o krivici

zasnovala na iskazu samo jednog svjedoka, ali samo ukoliko je taj iskaz dovoljno uvjerljiv i

logičan, saglasan svim ostalim dokazima, kao i da je odluka koja se na njemu zasniva,

jedini mogući razuman zaključak u predmetu.

124. Slijedom navedenog, Vijeće će u nastavku obrazloženja presude pristupiti detaljnoj i

svestranoj analizi iskaza svjedoka O1 u pogledu inkriminacija iz pojedinačnih tačaka

optužnice te predmetni iskaz ispitati u svjetlu ostalih provedenih dokaza.

B. TAČKA 1 – OPTUŽENI NASER ORIĆ

125. Slijedom činjeničnih navoda ove tačke optužnice, optuženom je stavljeno na teret

da je dana 12.7.1992. godine u popodnevnim satima u mjestu Zalazje, opština Srebrenica,

u blizini kuće Rakić Dragana udaljenoj oko 100-150 metara od pravoslavnog groblja, ubio

ratnog zarobljenika srpske nacionalnosti Slobodana Ilića, na način što ga je, nakon što je

isti od strane NN pripadnika Oružanih snaga Srebrenice TO BiH zarobljen i doveden do

pomenute kuće, Naser Orić udario lijevom nogom u predjelu kuka od kojeg udarca je

Slobodan Ilić posrnuo, nakon čega je Naser Orić izvadio nož iz korica za pasom i ubo

Slobodana Ilića u predjelu vrata, tako da čitavo sječivo noža ulazi u vrat, od kog uboda

Slobodan Ilić pada na koljena, da bi ga potom Naser Orić udario nogom obuvenom u

18 Dokazi Tužilaštva: T-1, T-4, T-5 i T-6

19 Tužilac protiv Aleksovskog, Drugostepena presuda broj: IT-95-14/1-A od 24.3.2000. godine

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

34

vojničku čizmu u predjelu lica i oborio ga na tlo, što je sve za posljedicu imalo smrt

oštećenog Slobodana Ilića.

126. Na okolnost ove tačke optužnice između ostalih su svjedočili i svjedoci: O1, Milomir

Lazarević, Vidoje Ilić, Milan Jeremić, Branislav Stanojević, Radivoje Ostojić, Ilić Jelica,

Ibran Mustafić kao i vještak sudsko-medicinske struke Rifat Kešetović.

Iskaz svjedoka O1

127. Obzirom da se radi o jedinom svjedoku koji svojim iskazom direktno inkriminiše

optuženog, Vijeće je prilikom ocjene iskaza ovoga svjedoka pošlo od činjenice da, ako se

odluka Suda temelji samo na iskazu jednog svjedoka, onda taj iskaz mora biti takav da ne

ostavlja ni najmanju sumnju u njegovu tačnost i vjerodostojnost, pa je Vijeće nastojalo

sagledati svjedočenje svjedoka O1 u cjelini, misleći pri tome kako na sadržinu samog

iskaza na glavnom pretresu, tako i na njegovu konzistentnost sa ranije danim iskazima.

128. Tako je izjašnjavajući se na predmetne okolnosti svjedok O1 na glavnom pretresu

naveo da je akcija na selo Zalazje započela na srpski praznik, Petrovdan 1992. godine,

ujutro oko 10.00-10.30 h, kada je isti zajedno sa drugim pripadnicima Armije BiH krenuo

od Likara prema Zalazju te da su oko 12.00 h ušli kod pravoslavnog groblja u Zalazju, gdje

su se nalazile dvije kuće. Svjedok dalje navodi da je u tom trenutku vidio optuženog

Nasera Orića, na spratu jedne od tih kuća, kako razgovara sa nekim, te dalje navodi da je

ispred te kuće vidio Zulfu Tursunovića. Takođe, svjedok navodi da je u tom momentu, vidio

kako dolaze drugi pripadnici Armije BiH koji dovode tri ili četiri zarobljenika i uvode ih u

dvorište pomenute kuće, te opisuje kako su ta dva ili tri zarobljenika bila u vojnoj SNB

uniformi, dok su ostali bili u civilu kao i to da su svi bili vezani, naglasivši da dovedene

zarobljenike nije poznavao.

129. Opisujući daljnja dešavanja, svjedok ističe da je vidio kako je optuženi Naser Orić

sišao u dvorište kuće i počeo da ispituje dovedene zarobljenike, te pojašnjava da je on u

tom trenutku sjedio na jednoj ogradi, na ulazu u to dvorište, zajedno sa Zulfom

Tursunovićem i drugim pripadnicima Armije BiH. Nadalje svjedok O1 navodi: „...jednoga,

vidio sam da je nešto isprovocirao Orića...poslilje toga...udario ga je boksom u predjelu lica

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

35

i u prsa...i ponovo ga nešto upita“20, međutim svjedok ističe da nije čuo pitanje koje je

postavio optuženi Orić, niti odgovor koji je zarobljenik dao.

130. Prema navodima ovog svjedoka, optuženi Orić je u datom trenutku bio ljut i

nervozan, te je istog zarobljenika još jednom udario, da bi potom uzeo nož, koji mu je bio

za pojasom i zamahnuo i udario ga u vrat, nakon čega je vidio da je navedeni zarobljenik

pao na koljena ispred Orića, koji ga je zatim udario nogom u predjelu prsa i stomaka, da bi

ga prevrnuo nazad. Svjedok O1 ističe da je navedeno posmatrao sa udaljenosti od 5-7 m,

a kojom prilikom su prisutni pripadnici Armije BiH bili ljuti, da su galamili, vikali, ali da niko

nije smio prići zarobljeniku, niti pokušati nešto da preduzme, budući da su poštovali svog

komandanta i slušali njegova naređenja.

131. Potom, svjedok navodi, da je u jednom trenutku, Zulfo Tursunović njemu i

prisutnim pripadnicima Armije BiH, rekao da mu je neko javio da sa Zalazja prema

Sasama „bježe“ pripadnici Vojske Republike Srpske sa TAM-ić na kome je Pam ili Pat

mitraljez i da trebaju ići da istima presretnu put. Takođe, svjedok navodi da je u momentu

kada su krenuli na taj zadatak sa Zulfom, čuo da je neko povikao da trojica pripadnika

neprijateljske vojske bježe prema Likarima te da je vidio kako Orić puca po njima, ali da

nije vidio da li su isti ranjeni ili ubijeni, obzirom da je odmah nakon toga krenuo u drugom

pravcu sa zadatkom presretanja TAM-ića. Međutim, iskaz svjedoka O1 ne sadrži jasno

definisano vremensko određenje i redoslijed opisanih dešavanja. Naime, svjedok O1 ne

navodi u kom trenutku Zulfo Tursunović njemu i prisutnim pripadnicima Armije BiH govori o

TAM-iću i koliko dugo nakon ubistva Slobodana Ilića, isti odlaze sa zadatkom presretanja

navedenog TAM-ića, niti isti navodi gdje se u tom trenutku nalazi optuženi Naser Orić i

ostali prisutni pripadnici Armije BiH. Takođe, svjedok O1 na glavnom pretresu ne opisuje

da li je i kako optuženi Orić reagovao na vijest da pojedini pripadnici Vojske RS sa TAM-

ićem „bježe“ sa Zalazja, niti navodi šta se u konačnici desilo, tj. kako su iste uspjeli

zaustaviti.

132. Odgovarajući na pitanje tužioca šta se desilo sa zarobljenikom koji je udaren

nožem, svjedok O1 je odgovorio da je u trenutku kada on odlazi sa zadatkom „presretanja“

TAM-ića, isti ostao ležati na licu mjesta te ističe da je po povratku sa navedenog zadatka,

vidio da je isti zarobljenik bio krvav po licu i da mu je iz oka išla krv, te da nije davao

nikakve znakove života.

20 Transkript od 23.02.2016. godine, str. 15

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

36

133. Svjedok O1 je na glavnom pretresu istakao da nije poznavao osobu koju Orić

kritične prilike udara nožem u vrat, niti je znao da je ta osoba sudija, te da saznjanja o

njegovom identitetu dobiva tek po povratku sa zadatka „presretanja“ TAM-ića, kada njemu

i svim prisutnim vojnicima, Zulfo Tursunović ljutito govori da je to sudija koji ga je prije rata

osudio te da je rekao komandantu da ga ne dira, da će on završiti sa sudijom taj dio posla.

Ovakva tvrdnja svjedoka O1 je neuvjerljiva i nelogična, obzirom da je svjedok prema

vlastitim navodima, sve vrijeme od trenutka dovođenja zarobljenika pa sve do odlaska na

zadatak „presretanja“ TAM-ića, bio zajedno sa Zulfom Tursunovićem, ali niti u jednom

trenutku nije naveo da je čuo bilo kakav razgovor Zulfe Tursunovića sa optuženim

Naserom Orićem, niti njegovo obraćanje u pogledu zarobljenika Slobodana Ilića.

134. Takođe, Vijeće ukazuje da je potpuno nelogično da u okolnostima predmetnog

događaja, opisanim od strane svjedoka O1, Zulfo Tursunović naknadno reaguje i iskazuje

negodovanje na Orićevo postupanje, iako prema kazivanju svjedoka O1, isti prisustvuje

trenutku kada optuženi Orić ispituje i udara oštećenog Slobodana Ilića.

135. U svom daljnjem svjedočenju, svjedok O1 je naveo da je prilikom utovara na

kamion, vidio ukupno pet mrtvih tijela i to zarobljenika za kojeg je kasnije saznao da je

sudija i još četiri mrtva tijela koja su ležala pored njega. Pored mrtvih zarobljenika na

kamion su natovareni i živi pripadnici srpske vojske te municija i oružje. Prema navodima

ovog svjedoka, Zulfo je sjeo u kabinu kamiona zajedno sa šoferom Amirom Salihovićem

zv. Arkanom iz Potočara, dok su on i ostali pripadnici Armije BiH sjeli na kamion i odvezli

se pred stanicu komande MUP-a u Srebrenicu, gdje je istovarena municija i oružje, dok su

mrtvi ostali na kamionu i on nema saznanja šta se dalje desilo sa mrtvim zarobljenicima.

136. Vijeće konstatuje da je iskaz svjedoka O1 i u ovom dijelu nelogičan, neuvjerljiv i

nepotpun, odnosno isti ne govori o okolnostima dolaska kamiona na lice mjesta, niti

pojašnjava okolnosti stradanja preostala četiri mrtva tijela, koja su zajedno sa tijelom

Slobodana Ilića, utovarena na kamion.

137. Za razliku od navedenog iskaza na glavnom pretresu, svjedok O1 prilikom davanja

izjave u istrazi 2014. godine (zapisnik Tužilaštva broj: T20 0 KTRZ 0007663 13 od

10.07.2014. godine, uložen kao dokaz odbrane O1-6), uopće ne spominje akciju na selo

Zalazje, niti ubistvo Slobodana Ilića na Zalazju, iako detaljno opisuje druge akcije u kojima

je sam učestvovao, iznoseći svoja saznanja o ubistvima koja su se desila u tim akcijama.

Pa je tako svjedok O1 iznio svoja saznanja o akciji na sela Zagoni i Kravica, zatim

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

37

saznanja o nestanku Nurifa Rizvanovića, ubistvu Milutina Miloševića, te drugim

dešavanjima u mjestu Kolonija u Sasama te Lolićima.

138. Opisujući akciju na selo Zagoni, svjedok O1 u istrazi 2014. godine, navodi da je u

toj akciji učestvovao Naser Orić zajedno sa oko 180 naoružanih lica te da su za njima išli

civili koji su kupili imovinu. Dalje svjedok navodi da je u akciji na selo Zagoni poginulo oko

deset civila, da je vidio dvije mrtve žene i jedno obezglavljeno i jedno zaklano tijelo te ističe

da je vidio kako su naoružani ljudi i civili palili srpske kuće u selu Zagoni, posebno

naglasivši da je za sva dešavanja tokom akcije na selo Zagoni, „glavni“ bio Naser Orić, a

da su „njegova desna ruka“ bili Zulfo Tursunović, lice zv. “Mrki” Mandžić iz Potočara i

Ahmo sa Skelana.

139. Takođe, svjedok je prilikom davanja izjave 2014. godine, govorio o naredbodavnoj

ulozi optuženog Orića i u akciji na selo Kravica, kada je Orić izdao uputstvo: “Sve što hoda

na dvije noge ubiti”21.

140. Nadalje, Vijeće ističe da je svjedok O1 na kraju svoje izjave 2014. godine, potvrdio

da nema ništa više da doda, kao i da nema primjedbi na način na koji je vođen razgovor,

te je potvrdio da mu nije prijećeno niti bilo šta obećano.

141. Nakon što mu je predočena njegova ranija izjava iz 2014. godine, svjedok O1 je

ostao pri činjenicama i okolnostima iznesenih prilikom svjedočenja na glavnom pretresu, te

je isti upitan da objasni razloge zbog kojih tokom davanja izjave Tužilaštvu 2014. godine,

nije iznio svoja saznanja vezana za ubistvo Slobodana Ilića na Zalazju, izjavio da prilikom

davanja iskaza u istrazi, njie bio siguran sa kim razgovara, odnosno da li slobodno može

da se izjašnjava o određenim događajima, te hoće li zbog toga imati određene opasnosti

po svoju bezbjednost.

142. Sud cijeni da dato objašnjenje svjedoka nije uvjerljivo ni logično. Naime, svjedok je

prilikom saslušanja u Tužilaštvu BiH 2014. godine, detaljno opisao druge akcije i učešće

optuženog Nasera Orića u istima (akcija na selo Zagoni, akcija na mjesto Kravica),

slijedom čega po ocjeni Vijeća nije postojao nikakav razlog da svjedok, ukoliko je to znao,

ne iznese i svoja saznanja u pogledu učešća optuženog Orića u ubistvu Slobodana Ilića te

o drugim dešavanjima vezanim za akciju na selo Zalazje.

21 Dokaz odbrane O1-6, Zapisnik o saslušanju svjedoka O1 broj: T20 0 KTRZ 0007663 13 od 10.07.2014. godine, str. 5

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

38

Upoređivanje iskaza svjedoka O1 sa iskazima ostalih svjedoka i njihova analiza

143. Imajući u vidu naprijed navedeno, Vijeće je iskazu svjedoka O1, kao jedinom

očevicu predmetnog ubistva, moralo pristupiti sa krajnjim oprezom, pa je potporu istog

tražilo i u sadržaju ostalih provedenih dokaza.

144. U tom smislu, Vijeće ukazuje na stav Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu,

zauzet u predmetu Tužilac protiv Aloysa Simbe da je potkrijepljenost takođe jedan od

mnogih potencijalnih faktora koji su pretresnom vijeću bitni za ocjenjivanje vjerodostojnosti

svjedoka.22

145. Prije svega Vijeće ističa da, iskaz svjedoka O1 nije saglasan u odlučnim

činjenicama, sa iskazima drugih saslušanih svjedoka, prije svega sa iskazima svjedoka-

saboraca Slobodana Ilića, a koji su se kritične prilike nalazili u neposrednoj blizini

dešavanja, odnosno koji su krili se na potkrovlju kuće Dragana Rakića i to: Milomir

Lazarević, Vidoje Ilić, Radivoje Ostojić i Milan Jeremić, koji svjedoci u bitnom dijelu, na

potpuno drugačiji način opisuju predmetna dešavanja.

146. Naime, naprijed navedeni svjedoci su kao učesnici akcije na selo Zalazje,

međusobno saglasno opisali određena dešavanja u vezi same akcije, pa su tako naveli da

su kritičnog dana pružali otpor, sve dok selo Zalazje nije opkoljeno od strane pripadnika

Armije BiH, kada se oni povlače na potkrovlje kuće Dragana Rakića, odakle i čuju daljnja

dešavanja ispred navedene kuće.

147. Prije svega, Vijeće će se osvrnuti navode ovih svjedoka o samoj akciji na selo

Zalazje, te ukazati na konstatovane nepodudarnosti između njihovih iskaza i iskaza

svjedoka O1.

148. Suprotno iskazu svjedoka O1 koji je izjavio da je Armija BiH, kritičnog dana, ušla u

selo Zalazje oko 12.00 h, svjedoci Milomir Lazarević, Vidoje Ilić i Radivoje Ostojić, su

saglasno izjavili da je napad na selo Zalazje trajao do otprilike 17.00 h. Tako je svjedok

Milomir Lazarević izjavio da je napad na selo Zalazje trajao do 17.00 h, svjedok Vidoje Ilić

22 Presuda ICTR-01-76-A od 27.11.2007. godine paragraf 24.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

39

navodi da je napad počeo oko pola 10 do 10 h i da su otpor pružali do 16.00-17.00 h,

takođe svjedok Radivoje Ostojić navodi da su otpor pružali do možda 17.00 h, dok je

svjedok Milan Jeremić prilikom unakrsnog ispitivanja negirao da ja Armija BiH ušla na

groblje u Zalazju u 12.00 h.

149. Sljedeća nepodudarnost u navodima iskaza svjedoka O1 u odnosu na naprijed

navedene svjedoke, odnosi se na opisivanje okolnosti zarobljavanja srpskih vojnika, među

njima i Slobodana Ilića, odnosno opisivanje atmosfere u momentu dovođenja zarobljenika.

150. Pa su tako saborci Slobodana Ilića, svjedoci Vidoje Ilić i Milan Jeremić saglasno

izjavili da su, dok su se nalazili sakriveni na potkrovlju kuće Rakića, čuli optuženog Nasera

Orića kako se megafonom ispred kuće obraća svojim vojnicima, čestita im na osvojenim

mjestima, upućuje im riječi pohvale te poziva srpske vojnike da se predaju. Nakon toga je

prema saglasnim izjavama svjedoka koji su se te prilike krili na potkrovlju kuće Dragana

Rakića i to Milomira Lazarevića, Vidoje Ilića i Milana Jeremića, uslijedila predaja srpskih

vojnika, nakon čega ovi svjedoci čuju kako prisutni pripadnici Armije BiH prepoznaju

odnosno poimenično prozivaju pojedine zarobljenike, a među njima i Slobodana Ilića. Tako

je svjedok Milan Jeremić izjavio da je čuo da su se predali braća Simić, Branko i Petko,

Dragomir Vujadinović, Slobodan Ilić, Mijo Rakić23, dok je svjedok Milomir Lazarević izjavio

da je čuo kako je jedan Naserov vojnik povikao: "Gospodine Naseru, evo Slobodana Ilića,

Mije Rakića, Simić Branka, Simić Petka, Vujadinović Dragomira, Ilić Milislava i Tubić

Dragomira"24, a svjedok Vidoje Ilić naveo je kako je čuo dovikivanje: "Evo nam sudije, sad

ćemo mi njemu suditi".25

151. Za razliku od navedenih svjedoka, svjedok O1 je na potpuno drugi način opisao

atmosferu koja je vladala kritične prilike, odnosno O1 prilikom svjedočenja na glavnom

pretresu ne spominje nikakvo obraćanje optuženog Nasera Orića putem megafona u

momentu dovođenja srpskih vojnika, niti prozivanje kako sudije Slobodana Ilića tako i

drugih zarobljenika prilikom njihovog dovođenja od strane pripadnika Armije BiH, a što bi

bilo realno za očekivati, obzirom da se svjedok O1 u tom trenutku, a kako to sam tvrdi,

nalazio u neposrednoj blizini optuženog Orića i drugih pripadnika Armije BiH.



25 Transkript od 05.04.2016.godine, str. 13

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

40

152. Svjedok O1 je prilikom davanja iskaza na glavnom pretresu, a kako je to naprijed

navedeno, izjavio da su svi prisutni pripadnici Armije BiH, za vrijeme predmetnih

dešavanja, odnosno ubistva oštećenog Slobodana Ilića, bili ljuti te da su galamili,

negodovali, ali da niko nije smio prići zarobljeniku, niti pokušati nešto da preduzme, a što

takođe ne nalazi potporu u iskazima naprijed navedenih svjedoka. Naime, svjedoci koji su

se kritične prilike krili na potkrovlju kuće Dragana Rakića, kada govore o dešavanjima na

licu mjesta po privođenju zarobljenika, izjavili su da nisu čuli nikakvu galamu, te isti ne

navode činjenice i okolnosti iz kojih bi se nedvosmisleno moglo zaključiti da bilo ko od

prisutnih na licu mjesta, poduzima bilo kakve radnje prema privedenim srpskim

zarobljenicima, na način kako to optužba postavlja, niti navode optuženog Orića u tom

kontekstu. Tako su između ostalih, svjedoci Milan Jeremić26 i Milomir Lazarević27, na upit

braniteljice optuženog Nasera Orića, da li su čuli vrisku, galamu i ubijanje, maltretiranje,

odgovorili da nisu ništa čuli, niti navedeno proizlazi iz iskaza drugih saslušanih svjedoka.

153. Nadalje, pretresno vijeće cijeni da ponašanje optuženog Orića kritične prilike,

opisano od strane svjedoka Milomira Lazarevića i Milana Jeremića, ne ide u prilog

navodima svjedoka O1, te dovodi u sumnju iskaz svjedoka O1 u dijelu u kojem inkriminiše

optuženog Nasera Orića. Tako je svjedok Milomir Lazarević izjavio kako je čuo da je neko

počeo da tuče Ilić Milislava, a da je Naser Orić rekao: "Nemojte ga tući, mi nismo četnici,

mi nismo ustaše, mi smo vojska BiH, njima će suditi vojni sud"28 te je izjavio da je čuo kako

je Naser izdao naredbu da se zarobljenici i naoružanje strpaju u kamione i da se voze za

Srebrenicu. 29

154. Saglasno tome, svjedok Milan Jeremić je na glavnom pretresu izjavio da je čuo

kako se isti glas koji se prethodno predstavio kao komandant Naser Orić, putem megafona

obraća prisutnim pripadnicima Armije BiH te da im govori da se zarobljenici ne diraju i da

će istima biti suđeno u Srebrenici.30

155. Takođe, ni svjedok Radivoje Ostojić, niti svjedok Vidoje Ilić, u svojim iskazima na

glavnom pretresu ne spominju optuženog Orića u kontekstu ubistva zarobljenika kritične

prilike. Tako je svjedok Radivoje Ostojić na glavnom pretresu izjavio da je samo čuo da je




29 Transkript od 22.03.2016. godine, str. 16 i 17

30 Transkript od 05.04.2016. godine, str. 48 i 50

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

41

ispred kuće, u kojoj su se krili, bilo postrojavanje, a svjedok Vidoje Ilić je izjavio da je čuo

kako optuženi Naser Orić putem megafona poziva svoju vojsku da se povuku prema

Srebrenici i da povedu zarobljenike.

156. Imajući u vidu naprijed izneseno, Vijeće konstatuje da suprotno iskazu svjedoka O1,

svjedoci optužbe koji su se kritične prilike nalazili u neposrednoj bilizini dešavanja i to:

Milomir Lazarević, Vidoje Ilić, Milan Jeremić i Radivoje Ostojić, ne govore o ubistvu sudije

Slobodana Ilića ispred kuće, niti ubistvu drugih zarobljenika o kojima govori svjedok O1.

Jedino što ovi svjedoci saglasno potvrđuju jeste činjenica da su čuli kako optuženi Naser

Orić poziva svoju vojsku da se povuku prema Srebrenici i da se povedu zarobljenici,

nakon čega su čuli povlačenje pripadnika Armije BiH sa Zalazja, te „zvuk“ kamiona u

odlasku.

157. Vijeće nije imalo razloga ne prihvatiti kao vjerodostojne iskaze Milomira Lazarevića,

Vidoje Ilića, Milana Jeremića, Branislava Stanojevića i Radivoje Ostojića, obzirom da su

svjedočili o direktnim saznanjima koje imaju o predmetnom događaju, te imajući u vidu da

su njihove izjave razložne, uvjerljive i međusobno saglasne, te posebno imajući u vidu da

se radi o saborcima i poznanicima oštećenog Slobodana Ilića, koji kao takvi imaju realan i

logičan interes da u potpunosti iznesu sve što im je poznato o dešavanjima kritične prilike,

tj. sve činjenice i okolnosti na osnovu kojih bi se mogla eventualno utvrditi krivična

odgovornost počinioca ubistva Slobodana Ilića.

158. Takođe, kada je u pitanju opis izgleda Slobodana Ilića kritičnog dana, pretresno

vijeće cijeni da je iskaz svjedoka O1 u tom pogledu kontradiktoran te suprotan drugim

provedenim dokazima.

159. Naime, svjedok O1 je na različite načine opisivao izgled oštećenog Slobodana Ilića,

pa je tako na početku saslušanja na glavnom pretresu, istog opisao kao malog, niskog

čovjeka, sa brkovima, sijede, tamne kose, da bi u daljnjem toku svog iskaza na glavnom

pretresu, svjedok iznio drugačiji opis Slobodana Ilića, kada je naveo da je Slobodan Ilić

imao tamnu kosu na razdjeljak, da je bio širok, srednje visine, da je imao brkove te da je

bio odjeven u SNB pantalone i vojni džemper, sa vojnim čizmama.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

42

160. Nasuprot iskazu svjedoka O1, svjedok Branislav Stanojević, koji je dobro poznavao

Slobodana Ilića od ranije budući da mu je isti bio komšija te saborac i koji je kritične prilike

zajedno sa oštećenim učestvovao u akciji na Zalazje, na potpuno drugačiji način opisuje

izgled Slobodana Ilića u tom periodu, opisujući ga kao krupnog, visokog čovjeka, težine

oko 90 kg i navodeći da isti kritične prilike nije imao brkove niti bradu.

161. Imajući u vidu navedeno, Sud je u cjelosti prihvatio kao vjerodostojne navode

svjedoka Branislava Stanojevića u pogledu izgleda oštećenog Slobodana Ilića, ocijenivši

iste autentičnim i objektivnim.

162. Vijeće je imalo u vidu i navode svjedokinje Jelice Ilić u pogledu izgleda njenog

supruga Slobodana Ilića, koja takođe nije navela da je isti imao brkove nego je samo

navela da njen suprug, prilikom njihovog posljednjeg susreta, nije bio obrijan nekoliko

dana. Međutim, Vijeće nalazi da ovi navodi supruge oštećenog Slobodana Ilića, nisu

relevantni za opis njegovog izgleda kritičnog dana, tj. na dan 12.7.1992. godine, obzirom

da je posljednji susret svjedokinje Jelice Ilić i njenog supruga, prema njenom kazivanju, bio

početkom ili sredinom juna 1992. godine.

163. Nadalje, na okolnosti ubistva ratnog zarobljenika Slobodana Ilića svjedočio je i

svjedok Ibran Mustafić koji je na glavnom pretresu iznio svoja posredna saznanja u vezi

ubistva ovih zarobljenih lica. Ovaj svjedok je izjavio da je u Tuzli prvi put čuo za likvidaciju

nekih zarobljenika sa Zalazja, te je opisao kako mu je jedne prilike, u novembru 1992.

godine u Tuzli njegov amidžić Mirsad Mustafić donio jedan papir na kojem je pisalo da je

izvršena likvidacija nekih zarobljenika u Srebrenici, sa prostora Zalazja.

164. Dalje svjedok navodi da je na tom papiru prepoznao imena određenih lica, među

kojima Slobodana Ilića, Branka Simića, Petka Simića, Miju Rakića i bolničarku Radu, ali da

imena drugih lica koja su bila navedena na papiru, nije zapamtio, obzirom da se radilo o

njemu nepoznatim licima. Svjedok Ibran Mustafić je takođe naveo da se ne sjeća šta je na

datom papiru bilo napisano pored pobrojanih imena, da ga tog momenta nije ništa drugo

posebno interesovalo te dodaje da sa Mirsadom Mustafićem nije razgovarao o sadržaju

navedenog papira.

165. Međutim, sam svjedok Mirsad Mustafić koji je svjedočio na glavnom pretresu,

negirao je navode svjedoka Ibrana Mustafića, odnosno negirao je da je prilikom njihovog

susreta u Tuzli, istom dao bilo kakav papir sa imenima zarobljenih na Zalazju, ističući da

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

43

u tom periodu nije imao nikakva saznanja o navodnom događaju.

166. Nadalje, svjedok Mustafić je svjedočio da mu je jedne prilike optuženi Naser Orić

pričao o likvidaciji Slobodana Ilića, da mu je ispričao kako je Slobodana Ilića udario

bajonetom u oko i da ga je na „brzaka preklao".31 Svjedok Ibran Mustafić je takođe izjavio

da je navedenom razgovoru sa optuženim Orićem, prisustvovao i njegov brat Samir

Mustafić, međutim isti nije saslušan kao svjedok u ovom krivičnom postupku, obzirom da

je isti preminuo.

167. Imajući u vidu navedeno, Vijeće nalazi da je iskaz navedenog svjedoka konfuzan i

nevjerodostojan te istom nije poklonilo vjeru, posebno imajući u vidu da se radi o

posrednom svjedoku čiji iskaz ne nalazi potporu u drugim provedenim dokazima.

168. Naime, Vijeće je prilikom ocjene iskaza svjedoka Ibrana Mustafića, cijenilo kako

sadržinu samog iskaza, tako i njegovo ponašanje tokom davanja iskaza na glavnom

pretresu, odnosno njegovo držanje, stav, tjelesne i emocionalne reakcije na postavljena

pitanja kao i njegovo verbalno i neverbalno ponašanje u odnosu na optužene i njihove

branioce prilikom unakrsnog ispitivanja.

169. U skladu sa navedenim Vijeće je nakon izvršene cjelokupne analize svjedočenja

Ibrana Mustafića, steklo utisak da je ovaj svjedok iskoristio predmetni krivični postupak,

kako bi na glavnom pretresu iznio svoje viđenje o ratnim dešavanjima u Srebrenici,

stavljajući naglasak na navodni pokušaj atentata na njega i njegovu porodicu, a za šta

takođe optužuje Nasera Orića.32 Naime, Vijeće je stava da sam sadržaj i način svjedočenja

Ibrana Mustafića ukazuju na to da njegov motiv nije bio da na glavnom pretresu iznese sva

svoja saznanja o predmetnim inkriminacijama, nego da promovira sadržaj svoje knjige

„Planirani haos“, ističući da je u navedenoj knjizi dao svoj „iskaz“.33

170. U konačnici, Vijeće konstatuje da smrtno stradanje Slobodana Ilića, opisano u

činjeničnom supstratu tačke 1. predmetne optužnice, nije mogao potvrditi ni saslušani

vještak dr. Rifat Kešetović, koji je učestvovao u procesu ekshumacije i identifikacije

posmrtnih ostataka Slobodana Ilića. Naime, navedeni vještak je na glavnom pretresu




S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

44

izjavio da usljed nedostatka mekog tkiva, pregledom skeletizovanih ostataka, nije bilo

moguće utvrditi tačan i konkretan uzrok smrti oštećenog Slobodana Ilića.

171. Imajući sve naprijed navedeno, posebno ističući brojne međusobne nedoslijednosti i

neuvjerljivosti te manjkavosti i nelogičnosti, u pogledu bitnih činjenica, kako u iskazu

samog svjedoka O1, tako i u sadejstvu njegovog iskaza sa ostalim provedenim dokazima,

zaključak je Vijeća da svjedočenje svjedoka O1 kao ključnog svjedoka na okolnosti iz

tačke 1. optužnice, ne može predstavljati pouzdanu činjeničnu osnovu kojom bi se izvan

razumne sumnje mogla utvrditi krivica optuženog Nasera Orića za ubistvo Slobodana Ilića,

te ga je uz primjenu načela „in dubio pro reo” oslobodilo odgovornosti za tačku 1.

Optužnice.

C. TAČKA 2. - OPTUŽEN NASER ORIĆ I SABAHUDIN MUHIĆ, ZAJEDNO

172. Tačkom 2. optužnice optuženi Naser Orić i Sabahudin Muhić se terete da su

neutvrđenog dana, u drugoj polovini maja mjeseca 1992. godine u popodnevnim satima u

mjestu Lolići, opština Bratunac, pored rijeke Kravice u blizini kuće vlasništvo Asima

Mehića, ubili ratnog zarobljenika srpske nacionalnosti Milutina Miloševića koji je od strane

NN pripadnika Oružanih snaga Srebrenice zarobljen, svezan i po naređenju Nasera Orića

doveden do pomenute lokacije, na način što ga je Naser Orić zajedno sa drugim

pripadnicima Oružanih snaga Srebrenice tukao udarajući ga nogom u predjelu stomaka,

da bi u jedno trenutku mahnuo rukom i naredio vojnicima da se sklone te iz automatske

puške ispalio rafal u Milutina Miloševića koji je ležao na zemlji, da bi nakon toga

Sabahudin Muhić zvani "Mrčo" ispalio rafal iz automatske puške u Milutina Miloševića što

je sve za posljedicu imalo smrt oštećenog Milutina Miloševića.

173. Na okolnosti iz tačke 2. predmetne optužnice, svjedočili su svjedok O1, Radmila

Nikolić i Asim Mehić, te je proveden dokaz saslušanjem vještaka sudsko-medicinske

struke Zorana Stankovića.

174. I u odnosu na ovu tačku optužnice, O1 je ključni svjedok Tužilaštva, odnosno jedini

svjedok koji optužene Nasera Orića i Sabahudina Muhića dovodi u vezu sa ubistvom

oštećenog Milutina Miloševića.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

45

Iskaz svjedoka O1

175. Svjedočeći na okolnosti tačke 2. predmetne optužnice, svjedok O1 je na glavnom

pretresu izjavio da je dolaskom u selo Loliće, vidio vezanog Milutina Miloševića, bivšeg

policajca, kojeg je dobro poznavao, ali ne opisujući pri tome okolnosti i razloge dolaska u

selo Loliće, niti precizirajući gdje je tačno u Lolićima vidio oštećenog Milutina Miloševića,

nego samo navodi da su se uz Milutina nalazili mještani Lolića, kao i to da se on te prilike

krio od Milutina, kako ga isti ne bi vidio i eventualno pritome tražio pomoć od njega.

176. Dalje svjedok navodi da je u jednom trenutku neko od prisutnih povikao da ide

optuženi Naser Orić i Zulfo Tursunović sa ostalim pripadnicima Armije BiH, te opisuje

kako tada optuženi Naser Orić prilazi zarobljenom Milutinu kojom prilikom ga nešto pita, te

potom vidi kako Zulfo Tursunović hvata Milutina za lijevu ruku ili rame, drma ga i pita:

"Hoćeš li pričati ili ne?".34 Svjedok O1 je posebno istakao da je oštećeni Milutin u tim

trenucima bio drzak prema optuženom Naseru Oriću i Zulfi Tursunoviću te ostalim

prisutnim pripadnicima Armije BiH, odnosno da se "pobunio", nakon čega ga je optuženi

Naser Orić udario jače boksom u predjelu grudnog koša.

177. Svjedok opisuje da je vidio da je optuženi Orić nešto razgovarao sa Milutinom

Miloševićem, ali da nije čuo sadržaj tog njihovog razgovora, jer je bio udaljen, te isti

navodi: „u toj diskusiji njihovoj, vidio sam da ga je dva tri puta udario, da bi se kasnije

okrenuo i uzeo od jednog čovjeka automatsku pušku i pucao u njega.“35. Svjedok potom

precizira da je navedeno posmatrao sa udaljenosti 7-10 m, te da je te prilike optuženi

Naser Orić ispalio 7-8 metka u tijelo Milutina Miloševića.

178. Potom svjedok navodi da je vidio kako je optuženi Sabahudin Muhić, takođe uzeo

pušku i rafalnom paljbom pucao u oštećnog Milutina Miloševića, psujući mu majku, te

navodi da se tom prilikom nalazio 2 m iza leđa optuženog Muhića. Svjedok pojašnjava da

optuženi Sabahudin Muhić puca u Milutina Miloševića otprilike 3-5 min nakon što je u istog

prethodno pucao optuženi Orić. Na poseban upit da li je vidio tijelo oštećenog, svjedok je

na glavnom pretresu izjavio: „Jesam, stajao sam kod njega, baš sam ga okrenuo nogom,

bio je na bok pao, ja sam ga okrenuo da vidim je li to Milutin, pošto sam Milutina lično



S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

46

poznavao prije rata“36 te je dodao da Milutin Milošević nije davao nikakve znakove života,

da su mu po cijelom tijelu bili meci, da je bio „sav izrešetan, i da je bilo više od 20 metaka

u njemu“.37

179. Svjedok dalje navodi da je je komandant Naser Orić izdao naredbu da se pripadnici

Armije BiH povuku iz Lolića i da krenu nazad za Srebrenicu.

180. Za razliku od navedenog iskaza na glavnom pretresu, u kojem je svjedok O1 opisao

pojedinosti koje je vidio u vezi sa ubistvom oštećenog Milutina Miloševića, Vijeće

konstatuje da je u istrazi prilikom davanja iskaza Tužilaštvu (zapisnik broj: T20 0 KTRZ

0007663 13 od 10.07.2014. godine, uložen kao dokaz odbrane O1-6), svjedok O1 iznio

potupuno drugačiju verziju ubistva Milutina Miloševića, a koja se u odlučujućem dijelu

razlikuje od verzije date na glavnom pretresu.

181. Naime, izjašnjavajući se na predmetne okolnosti 2014. godine, svjedok O1 uopšte

ne navodi da je bio očevidac predmetnog ubistva, nego govori samo da je čuo da je 1992.

godine ubijen zarobljeni policajac iz Ljubovije, Milutin, „jer je pucao po našim vojnicima“38,

te da je isti zaustavljen u Lolićima gdje je ubijen i zakopan. Takođe, svjedok O1 opisuje da

je o navedenom ubistvu čuo od Safeta Mehića, kao i to da o mjestu ukopa Milutina

Miloševića informacije imaju Safet Mehić, Asim Mehić i Senad Mehić.

182. Prilikom oscjene iskaza svjedoka O1 koji je dat na glavnom pretresu, Vijeće je

takođe imalo u vidu i stav da prihvatanje i oslanjanje na iskaz koji se ne podudara sa

nekom prethodnom izjavom ili drugim dokazima predočeni tokom suđenja, ne predstavlja

samo po sebi, pravnu grešku, ali da pretresno vijeće ima obavezu da prilikom

odmjeravanja dokazne vrijednosti iskaza, uzme u obzir svako objašnjenje pruženo u vezi

sa nedoslijednostima.39

183. Svjedok O1, upitan na glavnom pretresu, da objasni navedene razlike u izjavama,

ponovo je istakao da je prilikom saslušanja u Tužilaštvu dana 10.7.2014. godine, osjećao

strah, odnosno da nije poznavao tužioca zbog čega mu i nije smio povjeriti svoja saznanja

koja je imao o predmetnom događaju, te je isti potvrdio da je tačno ono što o predmetnom

događaju izjavio na glavnom pretresu. Međutim, Vijeće navedeno objašnjenje svjedoka



38 zapisnik broj: T20 0 KTRZ 0007663 13 od 10.7.2014. godine, str. 6

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

47

nije ocijenilo uvjerljivim niti logičnim, obzirom da je svjedok O1 prilikom davanja navedene

izjave Tužilaštvu, teretio optuženog Orića za druge događaje i ubistva drugih lica, a kako

je to prethodno i obrazloženo u dijelu analize iskaza svjedoka O1 na okolnost tačke 1.

optužnice.

Upoređivanje iskaza svjedoka O1 sa iskazom ostalih saslušanih svjedoka te drugim

provedenim dokazima i njihova analiza

184. Osim svjedoka O1, na predmetne okolnosti svjedočili su i svjedok Asim Mehić te

svjedokinja Radmila Nikolić.

185. Tako je na glavnom pretresu, svjedok Asim Mehić izjavio da je dana 29.5.1992.

godine, negdje između 10 i 11 h od strane pripadnika Vojske RS izvršen napad na selo

Loliće i da su mještani Lolića uspjeli odbiti napad, te da se on u vrijeme napada nalazio u

šumi iznad Lolića i da nije učestvovao u borbenim dejstvima.

186. Posebno je dalje naveo da je bilo žrtava sa obje strane i da usljed granatiranja

konkretne prilike niko nije ni smio prilaziti mrtvim tijelima. Takođe pojašnjava da je tek

nakon 15-ak dana, kada se vjetrom proširio miris leševa, vidio tijela stradalih, koje su

nakon toga uspjeli da zakopaju, kojom prilikom je među njima prepoznao Milutina

Miloševića, kojeg je od ranije poznavao, budući da je isti ranije dolazio u njegovo selo.

Navedeni svjedok nema saznanja u pogledu okolnosti stradanja Milutina Miloševića, nego

isti samo opisuje da su tijelo Milutina Miloševića pronašli u rijeci, pored kuće Mehmeda

Omerovića, da su mu ruke bile vezane žicom za jedno drvo, nakon čega su ga izvukli i

zasebno zakopali. Prema izjavi svjedoka Asima Mehića, Milutin Milošević je bio odjeven u

maskirno, šareno odijelo, a od povreda, svjedok ističe da je vidio samo povredu na čelu.

187. Na okolnosti stradanja Milutina Miloševića svjedočila je i svjedokinja Radmila

Nikolić, koja je između ostalog, u svom iskazu na glavnom pretresu izjavila da je od

supruge oštećenog Milutina Miloševića (strica svjedokinje), saznala da je Milutin Milošević,

dana 29.5.1992. godine ujutro otišao za Kravicu te da se od tada više nije vratio kući.

Nadalje, svjedokinja navodi da je njen otac, nakon što je saznao da je njegov brat Milutin

uhvaćen u Sandićima, sutradan, otišao zajedno sa njom na obližnje brdo kod škole koja se

39 Drugostepena presuda u predmetu Muhimana, par. 135; Drugostepena presuda u predmetu Niyitegeka, par.96

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

48

nalazi u blizini njihove kuće, i preko megafona dozivao komšije iz mjesta Sandići te iste

pitao da li se kod njih nalazi Milutin, govoreći: „Dajte mi Milutina, nemojte ga ubiti, ubijte

mene"40. Nadalje, svjedokinja je pojasnila da je dovikivanje njenog oca putem megafona

sa komšijama iz Sandića, trajalo cijeli dan i da je čula kako glas preko megafona iz

Sandića govori: „Milutin je u sigurnim rukama...Ne možemo ti ga predati...Ubiće ga Muhić i

Naser... ako ne ubije jednog Miloševića, ubiće drugog.“41. Svjedokinja je na glavnom

pretresu takođe izjavila da je čula kako su njihove komšije iz Sandića, preko megafona

spominjali i nekog Omerovića.

188. Za razliku od navedenog iskaza datog na glavnom pretresu, svjedokinja Radmila

Nikolić je prilikom davanja iskaza u istrazi, na potpuno drugačiji način opisala okolnosti

stradanja Milutina Miloševića.

189. Naime, prilikom saslušanja u PS Bratunac (zapisnik o saslušanju broj: 10-1-7/01-

230-515/09 od 08.10.2009. godine, zaveden kao dokaz odbrane O1-17), svjedokinja

navodi potpuno drugu osobu kao počinioca ubistva Milutina Miloševića, te ista uopće ne

spominje optužene Nasera Orića i Sabahudina Muhića u bilo kojim okolnostima, niti govori

o načinu traženja Milutina Miloševića i razgovora putem megafona o tome gdje se nalazi

oštećeni Milutin Milošević, a koje je navode iznijela na glavnom pretresu. U izjavi iz 2009.

godine svjedokinja Radmila Nikolić je navedeni događaj potpuno drugačije opisala, pa je

tako ista izjavila da se nakon nekih sedam dana od Milutinovog odlaska u komandu u

Kravici, pojavila jedna žena muslimanske vjeroispovijesti iz sela Pobuđe, a što je

svjedokinja ponovo potvrdila prilikom unakrsnog ispitivanja. Nadalje, u istrazi je svjedokinja

izjavila da je od pomenute žene saznala da je od strane muslimanske vojske izvršeno

zarobljavanje i ubijanje svih policajaca i vojnika koji su otišli sa Milutinom Miloševićem, te

da joj je ista govorila da je Milutin zarobljen, da je živ ali ranjen kao i da ga u svojoj

porodičnoj kući u Lolićima liječio Meho, misli da se prezivao Omerović. Navedeno je

svjedokinja Radmila Nikolić takođe potvrdila prilikom unakrsnog ispitivanja na glavnom

pretresu. Nadalje je svjedokinja u svom iskazu u istrazi navela da je Meho nekoliko dana

skrivao i liječio Milutina, ali da je jednog dana u Mehinu kuću došao Omerović Medo, sin

Ismeta, iz Kamenica, kome je tih dana smrtno stradalo dijete od granate, te je ušao u

Mehinu kuću i iz vatrenog oružja, bez ikakve rasprave, psujući četničku majku, ubio

Milutina, pucajući mu u čelo. Svjedokinja je takođe navela da je od pomenute žene iz


S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

49

Lolića saznala da je Milutin sahranjen odvojeno nekoliko metara od grobnice ostalih te da

je stavljen u živi kreč.

190. Izjašnjavajući se na ukazane bitne razlike u datim izjavama, svjedokinja Radmila

Nikolić ističe da je prilikom davanja izjave u istrazi isto pričala kao i na glavnom pretresu,

da je potpisala zapisnik, ali da ne zna ko je sastavio taj zapisnik. Svjedokinja dodatno

pojašnjava da sve što je navedeno u zapisniku iz istrage, predstavlja sadržaj razgovora

preko megafona, ali da optužene Nasera Orića i Sabahudina Muhića, tom prilikom nije

spomijala, zato što se nije sjetila njihovih imena. Međutim, Vijeće nalazi da nije jasno u

kom bi kontekstu svjedokinja u istrazi mogla spomenuti imena optuženih, obzirom da je u

istrazi imenom i prezimenom navela drugu osobu kao počinioca ubistva oštećenog

Milutina Miloševića, odnosno imenovala je Medu Omerovića kao počinioca.

191. Ovakvo obrazloženje svjedokinje za Vijeće nije prihvatljivo, jer isto nije uvjerljivo niti

logično, pri tome posebno ističući da se iskaz svjedokinje dat u istrazi, u bitnim detaljima

podudara sa iskazom svjedoka Asima Mehića, a koji je Sud ocjenio objektivnim i uvjerljim,

zbog čega nije poklonilo vjeru njenom kazivanju sa glavnog pretresa.

192. Naime, svjedokinja Radmila Nikolić u istrazi navodi da je Medo Omerović pucao

Milutinu Miloševiću u čelo, a svjedok Asim Mehić prilikom saslušanja na glavnom pretresu

izjavio da je od povreda na tijelu ubijenog Milutina Miloševića vidio samo povredu na čelu,

a što je suprotno iskazu svjedoka O1, koji je na glavnom pretresu izjavio da je na tijelu

oštećenog Milutina Miloševića vidio povrede od najmanje 20 metaka. Nadalje, Asim Mehić

je izjavio da su tijelo Milutina Miloševića pronašli pored kuće Mehmeda Omerovića i da su

tijelo zasebno zakopali što je svjedokinja Radmila Nikolić takođe navela u istrazi: “Milutin

je sahranjen odvojeno nekoliko metara od grobnice ostalih…”42.

193. Vijeće takođe konstatuje da navodi svjedoka O1 dati na glavnom pretresu, u

pogledu radnji preduzetih od strane optuženih te kritične prilike, a koje se ogledaju u tome

da su isti pojedinačno otvarali rafalnu paljbu iz automatskog oružja prema Milutinu

Miloševiću, nemaju uporište ni u nalazu i mišljenju vještaka sudsko-medicinske struke

Zorana Stankovića, koji je nalaz uložen kao dokaz Tužilaštva T-1.

41 Transkript od 31.5.2016. godine, str. 9,10,11

42 Zapisnik o saslušanju broj: 10-1-7/01-230-515/09 od 08.10.2009. godine, zaveden kao dokaz odbrane

O1-17

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

50

194. Naime, suprotno navodima svjedoka O1 da je tijelo Milutina Miloševića bilo

izrešetano te da je bilo možda više od 20 metaka u njemu, u navedenom nalazu vještaka

konstatovano je da je u tijelu istog pronađena samo jedna prostrelna rana i to u lijevom

podlopatičnom predjelu. Prema mišljenju vještaka Stankovića, opisana rana odgovara

municiji kalibra 7,65 mm, a smrt da je nastupila usljed iskrvavljena iz raskidanih krvnih

sudova i rascjepa organa duž kanala ustreline, nanesene dejstvom navedenog projektila,

a kojeg je vještak označio da pripada pištoljskoj municiji, kao i razorenja i oštećenja za

život važnih moždanih centara prelomljenim kostima u lijevom tjemenoslijepočnom

predjelu glave.

195. Imajući u vidu sve navedeno te da je svjedok O1 jedini svjedok koji navodi optužene

kao počinioce krivičnopravnih radnji koje im se ovom tačkom optužnice stavljaju na teret,

te da je isti u svojim iskazima kontradiktoran, kao i to da njegov iskaz nije potkrijepljen

drugim provedenim dokazima, to Vijeće kod ovakvog stanja stvari, Vijeće nije našlo da

izvedeni dokazi po svom sadržaju i kvalitetu imaju potrebnu snagu uvjerljivosti da bi se van

razumne sumnje moglo zaključiti da su optuženi Naser Orić i Sabahudin Muhić počinili

navedeno krivično djelo pa je primjenom odredbe člana 284. tačka c) u vezi sa članom 3.

ZKP BiH oslobodilo optužene za radnje koje su im ovom tačkom optužnice stavljene na

teret.

D. TAČKA 3. OPTUŽNICE- OPTUŽENI NASER ORIĆ SABAHUDIN MUHIĆ ZAJEDNO

196. Tačkom 3. optužnice optuženi Naser Orić i Sabahudin Muhić se terete da su

neutvrđenog datuma u decembru mjesecu 1992. godine u popodnevnim satima u mjestu

Kunjerac, opština Bratunac, u blizini rezervoara za vodu, ubili ratnog zarobljenika srpske

nacionalnosti Mitra Savića, koji je prethodno od strane NN pripadnika Oružanih snaga

Srebrenice zarobljen, na način što ga je Naser Orić nakon kraćeg razgovora udario

šamarom u predjelu lica, da bi potom iz pištolja-revolver "Kolt", sa udaljenosti od jednog

metra pucao u Mitra Savića, koji pada na tlo, a potom je Sabahudin Muhić zvani "Mrčo", iz

automatske puške ispucao rafal u tijelo Mitra Savića, što je sve za posljedicu imalo smrt

Mitra Savića.

197. Na okolnosti iz tačke 3. predmetne optužnice, svjedočili su između ostalih svjedok

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

51

O1 te svjedoci Stojanka Savić, Vesna Ivanović.

198. Isto kao i kod prethodnih tačaka, tačka 3. optužnice se temelji prije svega na iskazu

svjedoka O1, iz kojeg razloga će se Vijeće prije svega baviti analizom njegovog iskaza.

Iskaz svjedoka O1

199. Svjedočeći na okolnost tačke 3. predmetne optužnice, svjedok O1, je na glavnom

pretresu izjavio da su u kasnu jesen 1992. godine pripadnici Armije BiH proveli akciju na

selo Kunjerac kao i da je sam učestvovao u navedenoj akciji. Svjedok je opisao da su iz

Pirića došli u Kunjerac, gdje je na jednom putu, zatekao optuženog Nasera Orića i druge

pripadnike Armije BiH te da je tu vidio 5 zarobljenih pripadnika Vojske RS, među kojima je

samo prepoznao Mitra Savića zv. „Mačak“, za kojeg je znao da je bio fotograf u Bratuncu.

200. Svjedok dalje opisuje da je Mitar Savić te prilike bio u uniformi, da je bio nizak,

debeo i da je imao veće brkove, te navodi da se krio od Mitra Savića kako ga ovaj ne bi

vidio, kao i da je posmatrao kako ga optuženi Naser Orić nešto ispituje. Dalje svjedok

navodi da je Mitar Savić bio drzak prema optuženom Naseru Oriću te da mu se

suprotstavio visokim tonom i da je te prilike optuženom rekao: „Šta on hoće, da ga ne

poštuje, da ne ferma“43 nakon čega je vidio kako je optuženi Naser Orić, isprovociran

takvom reakcijom Mitra Savića, istog počeo udarati, i da je potom uzeo svoj „kolt“ i pucao

Mitru Saviću u predio prsa, a usljed čega je Mitar pao ispred Orića, da bi potom optuženi

Orić stavio oštećnom Mitru Saviću pištolj na prsa i ispalio dva pucnja u njega.

201. Neposredno nakon toga, svjedok O1 navodi da je vidio kako je optuženi Sabahudin

Muhić uzeo automatsku pušku i ispalio rafal u oštećenog Mitra Savića, a što je posmatrao

sa udaljenosti 5-8 m, da bi nakon toga prišao tijelu oštećenog Mitra Savića, kako bi vidio

da li je isti mrtav.

202. Svjedok dodaje kako su naknadno ubijena još dva lica, ali da iste nije poznavao, niti

navodi okolnosti pod kojima su ubijeni.

203. Odbrana optuženog Nasera Orića je u toku unakrsnog ispitivanja svjedoka O1

istakla kako isti, za razliku od iskaza na glavnom pretresu, prilikom davanja izjave u istrazi

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

52

2014. godine (zapisnik Tužilaštva broj: T20 0 KTRZ 0007663 13 od 10.7.2014. godine,

uložen kao dokaz odbrane O1-6), nije spominjao ubistvo Mitra Savića.

204. Navedeno, svjedok ponovo objašnjava činjenicom da tada nije poznavao tužioca,

da nije bio siguran sa kim razgovara, odnosno da li slobodno može da se izjašnjava o

određenim događajima, te hoće li zbog toga imati određene opasnosti po svoju

bezbjednost.

205. Sud se na ovom mjestu neće posebno osvrtati na razloge zašto svjedok O1 u istrazi

2014. godine, Tužilaštvu nije iznosio činjenice i okolnosti vezane za inkriminacije iz tačke

3. optužnice, obzirom da se sa tim bavilo u prethodnom dijelu, prilikom analiziranja iskaza

svjedoka O1 na okolnosti tačke 1 . i 2. predmetne optužnice.

Upoređivanje iskaza svjedoka O1 sa drugim provedenim dokazima i njihova analiza

206. Vijeće ističe da navodi svjedoka O1u pogledu poduzetih radnji od strane optuženih,

nemaju utemeljenje niti u drugim provedenim dokazima. Pritom, Vijeće posebno ističe da

je iskaz svjedoka O1 u suprotnosti sa iskazom svjedokinje Stojanke Savić, a koja je navela

da je saznanja o smrti Mitra Savića dobila direktno od njegovog saborca koji je bio

očevidac njegove pogibije, te koja po uvjerenju Vijeća, kao supruga nastradalog Mitra

Savića ima najjači motiv da se utvrde sve činjenice i okolnosti pod kojima je došlo do

stradanja njenog muža.

207. Naime, svjedokinja Stojanka Savić koja je saslušana na glavnom pretresu, je

iznijela svoja posredna saznanja koja je imala o ubistvu svog muža Mitra Savića.

208. Tako je navedena svjedokinja na glavnom pretresu izjavila da je njen suprug Mitar

Savić 13.12.1992. godine otišao na liniju na Kunjerac, da je tu bio raspoređen od

komandanta vojske, da čuva objekat za vodu, te da je čula da se napad na Kunjerac desio

dana 14.12.1992. godine. Svjedokinja dalje navodi da je njen muž pronađen nakon dva

mjeseca, da je njegovo tijelo dovezeno 16.02.1993. godine pred Dom zdravlja u Bratuncu

te da je nakon 15-ak dana od njegovog pronalaska, dobila saznanja o njegovom

stradanju, od saborca njenog muža, izvjesnog Zorana, koji joj je rekao da je te prilike


S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

53

zajedno sa njenim mužem bio u rovu. Nadalje, svjedokinja je navela da je od pomenutog

Zorana saznala da su u rovu bila njih četvorica, te da je isti rekao njenom suprugu Mitru

Saviću da puca iz mitraljeza, obzirom da je prethodno poginuo izvjesni Zoran zv. „Mrki“

koji je bio na tom mitraljezu, nakon čega je oštećeni Mitar Savić krenuo da ustane te da ga

je u tom trenutku pogodio metak u usta i isti je ostao na licu mjesta mrtav.

209. Na kraju, svjedokinja ističe da nije vidjela tijelo svog muža, ali da su joj u ambulanti

u Bratuncu, rekli da on ima ranu na ustima, da nema zub ni pola brka.

210. Iskaz supruge Mitra Savića je potkrijepljen iskazom svjedokinje Vesne Ivanović,

koja je izvršila identifikaciju tijela Mitra Savića.

211. Naime, svjedokinja Vesna Ivanović, izjavila je da je 16.02.1993. godine pred

Domom zdravlja u Bratuncu, vidjela uplakanu suprugu Mitra Savića, koja joj je rekla da su

dovezena 4 tijela među kojima i tijelo njenog supruga, ali da ne smije sići u mrtvačnicu da

vidi njegov leš. Svjedokinja Vesna Ivanović je poznavala Mitra Savića, te je po molbi

njegove supruge, otišla u mrtvačnicu da vidi leš i prepoznala je Mitra Savića i Zorana

Trišića. Svjedokinja ističe da nije izvršila pregled leša, nego da je samo vršila

prepoznavanje tijela. Svjedokinja navodi da su se ta četiri dovezena leša, vodila kao

nestala od dana 14.12.1992. godine, kad je bio napad na Bjelovac, te ističe da je Mitar

Savić u tom periodu bio na lokalitetu Kunjerca, a što je svjedokinji poznato jer joj je mjesec

dana prije napada, došao na kafu Mitar Savić i rekao da ide na Kunjerac.

212. Vijeće je prihvatilo iskaze svjedoka Stojanke Savić i Vesne Ivanović, budući da su

isti jasni, uvjerljivi i međusobno saglasni u pogledu bitnih okolnosti.

213. Imajući u vidu naprijed navedeno, te činjenicu da je i u pogledu tačke 3. optužnice,

jedino svjedok O1 u svom iskazu na glavnom pretresu inkriminisao optužene Nasera Orića

i Sabahudina Muhića, te da isti nije potkrijepljen drugim provedenim dokazima, to Vijeće

nije moglo van razumne sumnje, samo na iskazu svjedoka O1, utvrditi da su upravo

optuženi Naser Orić i Sabahudin Muhić poduzeli radnju ubistva Mitra Savića, pa je, vodeći

se principom in dubio pro reo oslobodilo optuženog Nasera Orića i Sabahudina Muhića

optužbi i po ovoj tački optužnice.

214. Shodno utvrđenim standardima dokazivanja, a obzirom da Vijeće nije našlo da

izvedeni dokazi Tužilaštva, a koji su navedeni i posebno cijenjeni u prednjem dijelu

obrazloženja presude, po svom sadržaju i kvalitetu imaju potrebnu snagu uvjerljivosti da

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

54

bi se izvan razumne sumnje moglo zaključiti da su optuženi Naser Orić i Sabahudin Muhić

počinili krivično djelo koje im je predmetnom optužnicom stavljeno na teret, to Vijeće nije

našlo neophodnim da detaljnije analizira provedene dokaze odbrane optuženih.

Općeniti osvrt na iskaz svjedoka O1

215. Na kraju, Vijeće će se još jednom osvrnuti na iskaz svjedoka O1, obzirom da se radi

o svjedoku koji je kao ključni svjedok Tužilaštva, saslušan na okolnosti sve tri tačke

optužnice.

216. Prije svega, Vijeće ističe, a kako je to već analizirano u prethodnom obrazloženju

presude, da iskaz svjedoka O1, vezano za navođenje činjenica i okolnosti u pogledu sve

tri tačke optužnice, sadrži niz nedosljednosti, kontradiktornosti, nelogičnih navoda, kao i da

isti nema uporište u iskazima drugih saslušanih svjedoka, a niti nalazi potporu u

provedenim materijalnim dokazima.

217. Takođe, pretresno vijeće naglašava da je u pogledu sve tri tačke optužnice

identična hronologija kazivanja svjedoka O1, te je identičan obrazac ponašanja kako

samog svjedoka O1 i oštećenih, tako i optuženih. Tako u sva tri slučaja, svjedok O1

navodi da dolazi na mjesto dešavanja, ali ne opisuje detalje dolaska na lice mjesta. Nakon

toga opisuje ispitivanje zarobljenika na identičan način, tj. da zarobljenike u sva tri slučaja

ispituje optuženi Naser Orić, dok on sve to posmatra sa pretežno iste udaljenosti, ali koja

udaljenost nije dovoljna da bi isti čuo pitanja koja optuženi Orić postavlja, niti odgovore

zarobljenika. Simptomatično je da su sva tri zarobljenika, Slobodan Ilić, Milutin Milošević

kao i Mitar Savić, prilikom ispitivanja od strane optuženog Nasera Orića, istom izrazili

nepoštavanje i da su prema istom bili drski, koje opisano ponašenje oštećenih u datim

okolnostima, upravo po kazivanju svjedoka O1, je u sva tri slučaja izazvalo reakciju kod

optuženog Nasera Orića, koji potom poduzima konkretno opisane radnje, tj. radnje

pucanja iz vatrenog oružja u oštećene, a što kasnije, poslije njega, vezano za tačke 2. i 3.

predmetne optužnice, takođe čini i optuženi Sabahudin Muhić, tj. isti puca rafalno iz

vatrenog oružja u oštećene.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

55

E. ZAKLJUČAK

218. Koristeći svoje diskreciono pravo, Vijeće je razmatrilo sve provedene dokaze, te je

našlo da u konkretnom slučaju, iskaz svjedoka O1 nije dovoljno uvjerljiv, logičan, niti

saglasan sa ostalim provedenim dokazima, a kako je to naprijed navedeno, slijedom čega

je Vijeće zaključilo da njegovo svjedočenje ne predstavlja pouzdanu činjeničnu osnovu

kojom bi se izvan razumne sumnje mogla utvrditi krivica optuženih Nasera Orića i

Sabahudina Muhića. Stoga je u konkretnom slučaju, Vijeće našlo opravdanim primjenu

načela in dubio pro reo, tj. pravila koje se odnosi na to da činjenice koje idu na štetu

optuženom moraju biti utvrđene sa potpunom sigurnošću, odnosno van razumne sumnje,

a ukoliko postoji sumnja u odnosu na te činjenice, kao što je to Vijeće u konkretnom

slučaju našlo da postoji, one se ne mogu uzeti kao utvrđene. Sa druge strane, donja

premisa navedenog pravila glasi da činjenice koje idu u korist optuženog, se uzimaju kao

utvrđene, čak i ako su samo vjerovatne.

219. Time što je zakonodavac utvrdio da kada nije dokazano da je optuženi počinio

krivično djelo za koje je optužen uslijed čega se oslobađa od optužbe (član 284. tačka c)

ZKP BiH), zakonodavac je implicitno, ali nedvosmisleno omogućio primjenu načela u

sumnji u korist optuženog, jer ukoliko raspoloživi dokazi ukazuju samo na određena

saznanja u pogledu činjenica da je optuženi učinio krivično djelo koje je predmet optužbe,

on na temelju toga svakako mora biti oslobođen, pa sud ne može, odnosno ne smije

donijeti osuđujuću presudu, ukoliko nije čvrsto i bez ikakve dileme ubijeđen u postojanje

krivice optuženog44.

220. U skladu sa navedenim principom, a imajući u vidu da optužba u konkretnom

slučaju nije van razumne sumnje dokazala da su optuženi Naser Orić i Sabahudin Muhić

učinili krivično djelo koje im je stavljeno na teret, to je Sud postupajući u skladu sa

odredbom člana 284. tačka c) ZKP BiH donijelo oslobađajuću presudu.

44 Vidjeti presudu Apelacionog vijeća Suda BiH, u predmetu Ranko i Rajko Vuković, broj , X-KRŽ-05/217 od 13.08.

2008.godine

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

56

F. ODLUKA O TROŠKOVIMA I IMOVINSKO PRAVNI ZAHTJEV

221. Na osnovu odredbe člana 189. stav 1. ZKP BiH, troškovi krivičnog postupka iz

člana 185. stav 2. tačke a. do f. ZKP BiH, kao i nužni izdaci optuženih i nužni izdaci i

nagrade branilaca, padaju na teret budžetskih sredstava.

222. Na osnovu člana 198. stav 3. ZKP BiH oštećena Jelica Ilić se sa imovinskopravnim

zahtjevom upućuje na parnicu.

ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA

Pravni savjetnik-asistent SUDIJA

Samira Kustura Čolić Šaban Maksumić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke i branioci mogu izjaviti žalbu

vijeću Apelacionog odjeljenja Suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema

pismenog otpravka presude.

U skladu sa odredbom člana 293. stav 4. ZKP BiH oštećeni presudu mogu pobijati žalbom,

samo u dijelu koji se odnosi na odluku Suda o troškovima krivičnog postupka i odluku o

imovinsko pravnom zahtjevu.

*Žalba se podnosi Sudu u dovoljnom broju primjeraka.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

57

G. ANEX I

Činjenice koje su utvrđene presudom MKSJ: Tužilac protiv Nasera Orića br. IT-03-68-T,

presuda od 30.06.2006. godine, koje su prihvaćene kao dokazane:

1. Do 18. aprila 1992., dana kad je Srebrenica pala u ruke Srba, gotovo svi

predstavnici opštinskih vlasti su napustili Srebrenicu. U narednim sedmicama,

većina bosanskih Muslimana koji su ostali sakrili su se u obližnjim šumama. Kad je

grad ponovno osvojen, nakon 8. maja 1992., postalo je nužno da se lokalne grupe

bosanskih Muslimana koordinišu pod jedinstvenom komandom kako bi se

organizovala djelotvorna odbrana.

2. Pretresno vijeće konstatuje da je Odluka donesena u Bajramovićima, mada su

mnogi osporavali njenu zakonitost, pa čak i postojanje, bez sumnje osnova na kojoj

su se lokalne vođe na području Srebrenice organizovale nakon izbijanja

neprijateljstava. Odluka donesena u Bajramovićima označila je trenutak formiranja

Štaba TO Srebrenica, mada je bila riječ tek o rudimentarnom obliku vojne strukture.

3. Na sastanku održanom 3. septembra 1992., Štab TO Srebrenica, koji se po prvi put

nazvao 'Štabom oružanih snaga Srebrenice formirao je kao jedan od svojih organa

Operativni štab. Za načelnika Operativnog štaba i načelnika štaba Oružanih snaga

Srebrenice imenovan je Osman Osmanović. Tom odlukom predviđeno je i spajanje

Operativnog štaba i Štaba Oružanih snaga Srebrenice, do čega je zaista i došlo 14.

oktobra 1992. Dana 19. septembra 1992., Osman Osmanović je predložio 11 osoba

za nosioce resora Operativnog štaba, što je prihvaćeno istoga dana na zajedničkom

sastanku srebreničkog Ratnog predsjedništva i Štaba Oružanih snaga Srebrenice.

Od tog datuma, Operativni štab, sa malim promjenama u sastavu, počeo se

redovno sastajati kako bi se raspravilo o pitanjima civilnog i vojnog karaktera, kao

što su održavanje javnog reda i planiranje vojnih aktivnosti.

4. Pripadnici kako Operativnog štaba tako i Štaba Oružanih snaga Srebrenice uskoro

su uvidjeli da bi njihovo spajanje povećalo vojnu efikasnost. Stoga su 14. oktobra

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

58

1992. odlučili da se spoje u jedinstveni štab, koji je nazvan Štab Oružanih snaga

Srebrenice.

5. Istog dana Operativni štab, koji je još uvijek postojao, usvojio je odluku o strukturi

Oružanih snaga Srebrenice, prema kojoj su Oružane snage Srebrenice trebale činiti

sljedeće jedinice: 1. brigada Potočari, 2. brigada Sućeska i 3. brigada Karaičići.

Nadalje, predviđeno je šest samostalnih bataljona: 1. bataljon Srebrenica, 2.

bataljon Srebrenica, 3. bataljon Biljeg, 4. Bataljon Osmače, 5. bataljon

Skenderovići, i 6. bataljon Luka. Međutim, pretresnom vijeću predočeno je veoma

malo dokaza o tome kako su Oružane snage Srebrenice djelovale na terenu.

6. Kako se na tom području od novembra 1992. pojačavalo vojno djelovanje

bosanskih Srba, učinjeni su pokušaji da se snage bosanskih Muslimana u istočnoj

Bosni spoje pod zajedničku komandu. Predviđeno je formiranje subregije koja bi

imala i civilnu i vojnu komponentu, i koja bi obuhvatala dijelove opština Bratunac,

Zvornik, Vlasenica i Srebrenica pod kontrolom bosanskih Muslimana (u daljnjem

tekstu: subregija)

7. Tokom novembra 1992. održano je više sastanaka u Konjević-Polju i Cerskoj, na

kojima se raspravljalo o provođenju te inicijative. Dana 4. novembra 1992., na

sastanku u Konjević-Polju subregija je službeno proglašena. Sastanku je

prisustvovalo više predstavnika bosanskih Muslimana iz dotičnih opština, uključujući

Hameda Salihovića, ali ne i optuženi. Na sastancima sljedećih dana, formirano je

Ratno predsjedništvo Subregije, sa Hamedom Salihovićem kao predsjednikom,

optuženim kao komandantom subregije i Feridom Hodžićem kao načelnikom Štaba

subregije.

8. U svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva subregije Hamed Salihović je činio

velike napore da subregiju učini operativnom. On je u Tuzlu, u Sarajevo i široj

međunarodnoj zajednici uopšteno govoreći slao izvještaje u vezi sa situacijom u

istočnoj BiH putem radio-amaterske stanice iz Srebrenice. Takođe je pokušao da

uspostavi radio-vezu između Srebrenice i Cerske, koje su bile odsječene jedna od

druge.

9. Uprkos tim upornim nastojanjima Hameda Salihovića, u razdoblju između

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

59

novembra 1992. i demilitarizovanja srebreničke enklave u aprilu 1993., subregija

nikad nije počela funkcionisati kao entitet sa političkom ili vojnom vlašću u istočnoj

Bosni. Jedinstvena potpuna komanda nad oružanim grupama u Kamenici, Cerskoj,

Konjević-Polju i Srebrenici nije postignuta prijedemilitarizovanja. Funkcionisanje

subregije onemogućilo je više faktora. Glavni faktor bili su intenzivni srpski napadi

na Cersku i Konjević Polje, koji su ta mjesta potpuno odsjekli od Srebrenice. U

manjoj mjeri i vrijeme i napori posvećeni olakšavanju teške humanitarne situacije

izazvane srpskim napadima doprinijeli su nemogućnosti ostvarenja subregije.

10. Između aprila i juna 1992., bosanski Srbi i bosanski Muslimani vodili su borbe na

području Ratkovića. Prema iskazima svjedoka, bosanski Srbi napali su brojna sela

bosanskih Muslimana iz pravca Ratkovića, Dučića, Fakovića i Brađevine.

Stanovnici tih sela su zbog toga izbjegli u šume. Ujutro 21. juna 1992., bosanski

Muslimani su napali Ratkoviće, Gornje Ratkoviće i Dučiće.

11. Popodne 21. juna 1992., bosanski Srbi su izvršili protivnapad na Ratkoviće, Gornje

Ratkoviće i Dučiće. Artiljerijom iz Magudovića i Fakovića razoreno je nekoliko kuća.

12. Do kraja tog dana, sve zgrade u selu Ratkovići spaljene su do temelja. U Gornjim

Ratkovićima, Polimićima i Dvorištu, “[nije bilo] nijednog krova više [i] šteta je [bila]

sto posto.”

13. Napetosti između bosanskih Muslimana i bosanskih Srba na ovom području počele

su rasti još 1991. godine. Tokom maja i juna 1992., bosanski Srbi, uključujući

stanovnike Bjelovca, napali su sela bosanskih Muslimana oko Bjelovca, na primjer

Zalužje i Voljevicu, kao i dijelove sela nastanjene bosanskim Muslimanima u

nacionalno pomiješanim selima. Zbog toga su bosanski Muslimani pobjegli iz svojih

domova. Između sredine oktobra i početka decembra 1992. bosanski Srbi su iz

pravca Bjelovca, Ložničke Rijeke, Kunjerca, Sikirića i Zalužja vršili napade na

raštrkano stanovništvo bosanskih Muslimana. Rano ujutro 14. decembra 1992.,

bosanski Muslimani su napali Bjelovac i Sikiriće.

14. Napad na Bjelovac započeo je tako što su bosanski Muslimani ušli u selo pucajući.

Mada je napad iznenadio bosanske Srbe, neki od njih uspjeli su da se brane,

uzvraćajući vatru napadačima iz svojih kuća. Drugi su potražili skloništa ili su

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

60

pokušali da pobjegnu. Oko 09:30 sati, i kasnije više puta tokom dana, dok je

pucnjava i dalje trajala, dva aviona iz pravca Bratunca kružila su tim područjem i

izbacivala bombe. Bombardovanje je bilo koncentrisano na područje Sikirića i

Ložničke Rijeke.

H. ANEX II – DOKAZI

1. Dokazi Tužilaštva

(a) Svjedoci i vještaci Tužilaštva:

1. Svjedok „O1“-23.02.2016. godine i 08.03.2016. godine (putem video linka)

2. Milomir Lazarević-22.03.2016. godine

3. Vidoje Ilić-05.04.2016. godine

4. Milan Jeremić-05.04.2016. godine

5. Branislav Stanojević-19.04.2016. godine

6. Radivoje Ostojić-19.04.2016. godine

7. Ilić Jelica-10.05.2016. godine

8. Asim Mehić-31.05.2016. godine

9. Radmila Nikolić-31.05.2016. godine

10. Stojanka Savić-07.06.2016. godine

11. Vještak Dr. Rifat Kešetović-12.07.2016. godine

12. Vještak Dr. Zoran Stanković-23.08.2016. godine

13. Vesna Ivanović-06.09.2016. godine

14. Vještak prof. dr. Alma Bravo-Mehmedbašić-04.10.2016. godine

15. Vještak prim. dr. Danilo Mihajlović- 04.10.2016. godine

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

61

16. Ibran Mustafić-18.10.2016. godine

(b) Materijalni dokazi Tužilaštva:

T-1 Obdukcioni zapisnik na ime Milošević (Steve) Milutin, 22.03.1993 godine,

obducent ppuk. Dr. Zoran Stanković (ujedno i dokazi odbrana)

T-2 Nalaz i mišljenje: Timsko neuropsihijatrijsko vještačenje Mustafić Ibrana, u

potpisu: Prof.dr. Alma Bravo-Mehmedbašić, Prim.dr. Zorica Lazarević,

Prim.dr. Danilo Mihajlović, Sokolac, 03.09.2016. godine.

T-3 Fotodokumentacija MUP-a TK broj 08-02/3-5-04.6-220/10 od 16.02.2011

godine

T-4 Izvod iz matične knjige umrlih na ima Ilić Slobodan broj 02-4/202-458/15 od

25.08.2015 godine

T-5 Izvod iz matične knjige umrlih na ima Milošević Milutin broj 02-4/202-589/09

od 19.10.2009 godine

T-6 Izvod iz matične knjige umrlih na ima Savić Mitar broj 02-4-202-457/15 od

25.08.2015 godine

T-7 Zapisnik o pokazu lica mjesta od 26.08.2015 godine

T-8 Fotodokumentacija CJB Bijeljina broj 678/15 od 24.08.2015 godine

T-9 Fotodokumentacija CJB Bijeljina broj 679/15 od 24.08.2015. godine

T10 Fotodokumentacija CJB Bijeljina broj 680/15 OD 24.08.2015. godine

T-11 Predsjedništvo RBiH: Naredba broj 1921/92 od 23.08.1992 godine – haški

broj: 00498463

T-12 Predsjedništvo RBIH: Naredba broj 1291/92 od 23.08.1992 godine,

objavljenom u Službenom listu RBiH broj 15 od 05.09.1992. godine

T-13 Armija RBiH Komanda 8.OG „Srebrenica” – Prijedlog broj: 130-28-23/94 od

10.04.1994. godine – haški broj: 8811003323

T-14 Armija RBiH Komanda 8.og „Srebrenica” – Prijedlog broj: 130-28-122/94 od

10.09.1994. godine – haški broj. od 8811003163 do 8811003166

T-15 Armija RBiH Komanda 8.OG „Srebrenica” – Prijedlog broj: 04-28/95 od

23.02.1995 godine haški broj: od 8811003734 do 8811003737

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

62

T-16 Armija RBiH Komanda 8.og „Srebrenica” – Prijdlog broj: 130-28-08/94 od

01.04.1994 godine – ovjerena kopija

T-17 Armija RBiH Komanda 28 Divizije prijedlog broj. 04/55/95 od 04.05.1995

godine

T-18 Armija RBiH Komanda 8.og „Srebrenica” – Prijdlog broj: 130-28-204/94 od

09.12.1994 godine – haški broj: od 01837569 do 0183760

T-19 Armija BiH OŠT-o Srebrenica Odluka broj: 11/92 od 02.07.1992 godine,

haški broj: 01801587 od 02.07.1992 godine

T-20 Armija BiH OŠT-o Srebrenica Odluka broj: 11/92 od 02.07.1992 godine

T-21 Štab Oružanih snaga Srebrenica naredba od 28.08.1992 godine haški broj:

88 11003760

T-22 Armija RBIH Štab oružanih snaga Srebrenica odluka broj: 06/92 od

03.09.1992. godine, haški broj: 8811003754

T-23 Armija RBIH Štab oružanih snaga Srebrenica Naredba broj. 4/92 od


T-24 Armija RBIH Štab oružanih snaga srebrenica Naredba broj: 28/92 od




T-26 Armija BIH Štab oružanih snaga srebrenica Naredba broj: 34/92 od

20.10.1992 godine, haški broj: 8811002013

T-27 Armija RBIH Štab oružanih snaga srebrenica Nalog broj: 49/92 od


T-28 Armija RBiH Štab oružanih snaga srebrenica Naredba broj: 51/92 od








T-32 Armija RBIH Štab oružanih snagaSsrebrenica Naredba broj: 116/93 od


S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

63

T-33 RBIH, Štab vrhovne komande oružanih snaga akt broj: 05-1/6-16 od


T-34 Armija RBIH Štab oružanih snaga Srebrenica Naredba broj: 171/92 od


T-35 Odluka o proglašenju neposredne ratne opasnosti stupila je na snagu u

momentu donošenja „odmah“ i objavljena je u „Službenom listu R. BiH“,

broj: 1/92 od 09.04.1992. godine

T-36 Odluka Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine o proglašenju ratnog

stanja objavljena u „Službenom listu R.BiH“ broj: 7/92 od 20. juna 1992.

godine

T-37 Odluka Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine o ukidanju ratnog

stanja objavljena u „Službenom listu R.BiH“ broj: 50/95,

T-38 Uredba sa zakonskom snagom o oružanim snagama Republike Bosne i

Hercegovine objavljena u „Službeni list R.BiH“ broj: 4/92 od 20. maja 1992.

godine

T-39 Odluka o formiranju Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine,

objavljena u „Službenom glasniku srpskog naroda u BiH” broj: 6/92 od 12.-

17 maja 1992. godine

T-40 Dopis Državne Agencije za istrage i zaštitu broj: I-16-17-04-2-964-14/11 od

24.08.2015. godine sa prilozima

T-41 Dopis MUP-a RS, CJB Bijeljina, broj: 10/02/1-230-1080/08 od 23.12.2008.

godine, sa prilozima

T-42 „Iza zatvorenih vrata, Srebrenica 1992.-1995.“, autor Fahrudin Alić,

Holandija, 2015. godina, izdavač: OFF-SET Tuzla, 170-177 str.

T-43 „Prilog za vodiča hronike Armije BiH, Sektoru za moral II Korpusa Tuzla“ od

07.03.1994. godine, broj: 69/94, Haaški broj: 0645510 do 06455154, prilog

Elektronska ovjera Mehanizma Međunarodnog krivičnog Suda

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

64

2. Dokazi odbrane

(a) Dokazi odbrane optuženih Nasera Orića i Sabahudina Muhića:

1. O-2 13.12.2016.godine

2 Halilović Sabit 13.12.2016.godine

3 Efendić Mehmed 27.12.2016.godine

4 Čakanović Suljo 27.12.2016.godine

5 Salihović Zulfo 24.01.2017. godine

6 Mustafić Mirsad 24.01.2017. godine

7 Hasanović Suljo 07.02.2017. godine

8 Tursunović Salko 07.02.2017. godine

9 Ibrić Izet 28.02.2017. godine

10 Salihović Fadil 28.02.2017. godine

11 Tutundžić Sabahudin 15.03.2017. godine

12 Mustafić Fikret 15.03.2017. godine

13 Muškić Alija 28.03.2017. godine

14 O-3 28.03.2017. godine

15 Džemail Bećirević 11.04.2017. godine

16 Jasmin Sinanović 11.04.2017. godine

17 Delić Omer 25.04.2017. godine

(b) Materijalni dokazi odbrane optuženih Nasera Orića i Sabahudina Muhića:

O-I-1 Izvod iz kaznene evidencije za zasticenog svjedoka O1 iz PS Bratunac broj 12-

5/01-234-1-22/16 od 10.02.2016.godine

O-I-2 Rješenje Kantonalnog Tužilaštva Tuzlanskog kantona broj A-I-21/16 od

09.02.2016.godine

O-I-3 Rješenje MUP Tuzla, Tuzlasnki kanton, broj 08-01-04.2-2-78/16 od

11.02.2016.godine

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

65

O-I-4 Dopis Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-

oslobodilačkog/ domovinskog rata pov broj 07/1-03-81-1/16 od

22.02.2016.godine

O-I-5 Službena zabilješka, CJB Bijeljina, PS Bratunac broj 12-1-7/02-230- /03 od

03.09.2003.godine, sačinio ovlašeno službeno lice Maksim Maksimović

O-I-6 Zapisnik o saslusanju svjedoka O1 dati Tuzilastvu BiH broj T20 0 KTRZ

0007663 13 od 10.07.2014.godine

O-I-7 Zahtjev za sprovođenje istrage protiv Orić Nasera i dr, Tužilaštvo za ratne

zločine, Republika Srbija, Beograd broj KTRZ-16/11 od 04.08.2011.godine

O-I-8 Izvještaj o prikupljenim saznanjima, MUP R Srbije, Direkcija policije, Uprava

kriminalističke policije, Služba za otkrivanje ratnih zločina 03/4-7-1 str.pov broj:

230-4018/15-1 od 31.07.2015.godine, Beogard

O-I-9

Set dokumentacije Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida

odbrambeno oslobodilačkog rata broj pov 01-41-1/16-1 od 11.02.2016.godine

(29 dokumenata)

O-I-9-1 Akt broj pov broj 07/49-03/6-15/16 od 09.02.2016.godine

O-I-9-2 Uvjerenje broj 07/49-41/1-3-45-1/2011 od 17.12.2015.godine

O-I-9-3 Zapisnik broj 05-R-41-1098/11 od 17.12.2015.godine

O-I-9-4 Akt broj 07/49-41/1-3-45-2/15 od 23.12.2015.godine

O-I-9-5 Akt broj 07/49-41/1-3-45-1/15 od 23.12.2015.godine

O-I-9-6 Akt broj 07/49-41/1-3-45/11 od 17.12.2015.godine

O-I-9-7 Poziv broj 07/49-41/1-3-45-1/2011.godine od 18.12.2015.godine

O-I-9-8 Dostavnica od 19.12.2015.godine

O-I-9-9 Uvjerenje broj 07/49-41/1-3-45/2011 od 04.04.2013.godine

O-I-9-

10

Zapisnik broj 05-R-41-1098-1/11 od 21.01.2011.godine

O-I-9-

11

Zahtjev u rukopisu broj 17-08-04-05-1-23/2005 od 27.01.2005.godine

O-I-9-

12

Jedinični karton

O-I-9-

13

Izvod iz spiska Oružanih snaga

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

66

O-I-9-

14

Rješenje broj UP-1 broj 17-08-04-05-1-23/2005 od 01.02.2005.godine

O-I-9-

15

Akt broj UP-1.BR:17-08-04-05-1-23/2005.godine od 01.02.2005.godine

O-I-9-

16

Službena zabilješka od 27.09.2005.godine, Banovići

O-I-9-

17

Nalaz i misljenje specijaliste za svjedoka „O1“ od 19.09.2005.godine

O-I-9-

18

Uvjerenje broj 27-19-18-7-34-1-9-402/05 od 11.05.2005.godine

O-I-9-

19

Informacija broj 07/49-41/1-3-45-1/15 od 23.12.2015.godine

O-I-9-

20

Rješenje UP-I-03-41-ZKZ-2472/13 od 23.12.2015.godine

O-I-9-

21

Rješenje broj 06/01-41-560-15/05 od 04.12.2006.godine

O-I-9-

22

Uvjerenje broj 17-08-04-03-22-52-953/2004 od 27.09.2005.godine

O-I-9-

23

Revizno uvjerenje broj 17-08-04-03-22-953/2004 od 27.09.2005.godine

O-I-9-

24

Nalaz i mišljenje ljekarske komisije u postupku revizije broj 4239-R od

21.02.2007.godine

O-I-9-

25

Akt broj 06/01-41-560-15/05 od 20.09.2005.godine

O-I-9-

26

Uvjerenje broj 27-19-18-7-34-1-9-402/15 od 11.05.2005.godine

O-I-9-

27

Rješenje pov broj 03-0721/96 od 24.04.1996.godine

O-I-9-

28

Zapisnik broj 05-R-41-1098-1/11 od 21.01.2011.godine

O-I-9-

29

Nalaz JZU UKC Tuzla broj 239/06 od 21.03.2006.godine

O-I-10 Dokument iz arhiva Haskog tribunala tice se rasporeda snaga (haski broj

O0641755)

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

67

O-I-11 Uvjerenje o ranjavanju optuženog Orić Nasera broj 07/12-03/2-331/15 od

28.09.2015.godine

O-I-12 Izvod iz prekršajne evidencije i dokumentacije kojom sud u Živinicama

raspolaže za zaštićenog svjedoka „O1“ broj 033-0-Pov-16-00003 Pov od

03.03.2016.godine

O-I-13 Zapisnik o saslušanju svjedoka Ilić Vidoja dat MUP RS, CJB Bijeljina, PS

Srebrenica broj 12-1-6/02-467/05 od 14.10.2005.godine

O-I-14 Službena zabilješka od 16.06.1993.godine koju je sačinio Jovanovic Dusan sa

haškom ovjerom

O-I-15 Zapisnik o saslušanju svjedoka Ostojić Radivoja dat MUP RS, CJB Bijeljina,

PS Srebrenica broj 12-1-5/02-250/06 od 03.10.2006.godine

O-I-16 Dopis Federalnog Ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno –

oslobodilackog rata broj 07/1-03-82-1/16 od 22 02 2016 godine.

O-I-17 Zapisnik o saslusanju svjedoka Nikolic Radmila broj 10-1-7/01-230-515/09 od

08 10 2009 godine

O-I-18 Dopuna izvještaja o poduzetim mjerama i radnjama broj: I-16-17-04-2-964-

20/11 od 01.09.2015. godine sa prilogom Zapisnik o saslušanju svjedoka Alija

Muškić, Državna agencija za istrage i zaštitu, Regionalni ured Tuzla, broj: 16-

17-04-2-212/15 od 31.08.2015. godine (PV izvšila uvid u original)

O-I-19 Pravosnažna presuda Općinskog Suda u Banovićima broj: 127 0 K 001885 12

K od 13.01.2014. godine. Dopis Suda BiH S1 1 K 014977 15 Kri od

07.03.2016. godine i dopis Općinskog Suda u Banovićima broj 127 0 K 001885

12 K od 03.03.2016. godine.

O-I-20 Dopis Suda BiH broj: S1 1 K 014977 15 Kri od 17.04.2017. godine. Dopis

Općinskog Suda u Banovićima broj: 127-0-Su-17-000-001- Pov od 07.04.2017.

godine. Saglasnost za uvid u spis i Informacija, Općinski sud u Banovićima,

broj: 127-0-Su-17-000-001-Pov od 07.04.2017. godine.

O-I-21 Saglasnost za uvid u spis, Općinski sud u Banovićima broj: 127-0-Su-17-000-

001-Pov-1 od 07.04.2017. godine.

O-I-22 Saglasnost za uvid u spis, Općinski sud u Banovićima broj: 127-0-Su-17-000-

001-Pov-2 od 07.04.2017. godine.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

68

O-I-23 Obavijest odjeljenja sudske policije sudova u Tuzlanskom kantonu, broj: SP-7-

1445/16, DO 919/.16 od 30.01.2017. godine. Službena zabilješka Odjeljenja

sudske policije sudova u TK-a, Stanica Banovići broj: SP-7-1445/16 DO-919/16

od 30.01.2017. godine. Službena zabilješka Odjeljenja sudske policije sudova

u TK-a, Stanica Banovići broj: SP-7-1445/16 DO-919/16 od 26.12.2016.

godine. Službena zabilješka Odjeljenja sudske policije sudova u TK-a, Stanica

Banovići broj: SP-7-1445/16 DO-919/16 od 07.11.2016. godine. Službena

zabilješka Odjeljenja sudske policije sudova u TK-a, Stanica Banovići broj: SP-

7-1445/16 DO-919/16 od 07.10.2016. godine

O-I-24 Obavijest Odjeljenja sudske policije sudova u Tuzlanskom kantonu, broj: SP-7-

4008/16, DO-2343/16 od 15.09.2016. godine. Službena zabilješka Odjeljenja

sudske policije u TK, Stanica Banovići broj: SP-7-4008/16, DO -2343/16 od

15.09.2016. godine.

0-I-25 Obavijest odjeljenja sudske policije sudova u Tuzlanskom kantonu , broj: SP-7-

1445/16 DO -919/16 od 07.09.2016. godine. Službena zabilješka odjeljenja

sudske policije Tuzlanskog kantona, Stanica Banovići broj: SP – 7-1445/16,

DO-919/16 od 07.09.2016. godine.

O-I-26 Obavijest odjeljenja sudske policije Tuzlanskog kantona, broj: SP-7-

3666/16,DO-2098/16 od 01.08.2016. godine. Službena zabilješka Odjeljenja

sudske policije TK-a, stanica Banovići broj: SP-7—3666/16,DO – 2098/16 od

01.08.2016. godine.

O-I-27 Obavijest odjeljenja sudske policije sudova u Tuzlanskom kantonu , broj: SP-7-


sudske policije sudova u TK-a, stanica Banovići broj SP-7-3156/16,DO-

1801/16 od 27.06.2016. godine.

O-I-28 Obavijest odjeljenja sudske policije sudova u Tuzlanskom kantonu , broj: SP-7-


sudske policije sudova u TK-a, stanica Banovići broj SP-7-1445/16,DO- 919/16

od 07.06.2016. godine. Službena zabilješka Odjeljenja sudske policije sudova

u TK-a, stanica Banovići broj SP-7-1445/16,DO- 919/16 od 23.05..2016.

godine. Službena zabilješka Odjeljenja sudske policije sudova u TK-a, stanica

Banovići broj SP-7-1445/16,DO- 919/16 od 25.04.2016. godine. Službena

zabilješka Odjeljenja sudske policije sudova u TK-a, stanica Banovići broj SP-

7-1445/16,DO- 919/16 od 29.03.2016. godine.

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

69

O-I-29 Obavijest odjeljenja sudske policije sudova u Tuzlanskom kantonu broj: SP –

7-792/16, DO 763/16 od 15.03.2016. godine. Službena zabilješka Odjeljenja

sudske policije TK-a, stanica Banovići broj: SP-7-792/16 DO – 763/16 od

15.03.2016. godine.

O-I-30 Obavijest Odjeljenja sudske policije sudova u Tuzlanskom kantonu, broj SP-7-

412/16, DO -383/16, od 22.01.2016. godine. Službena zabilješka Odjeljenja

sudske policije sudova u TK-a,stanica Banovići SP-7-412/16, DO -383/16 od

08.02.2016. godine

O-I-31 Obavijest odjeljenja sudske policije sudova u Tuzlanskom kantonu, broj SP-7-

6226/15, DO -3818/15 od 16.12.2015. godine. Službena zabilješka odjeljenja

sudske policije sudova u TK-a, Stanica Banovići broj: SP – 7-6226/15 DO-

3818/15 od 16.12.2015. godine.

O-I-32 Obavijest odjeljenja sudske policije sudova u Tuzlanskom kantonu, broj SP-7-

5469/15, DO -3615/15 od 01.12.2015. godine. Službena zabilješka odjeljenja

sudske policije sudova u TK-a, Stanica Banovići broj: SP – 7-5469/15 DO-

3615/15 od 01.12.2015. godine.

O-I-33 Dijelovi knjige Planirani haos 1990.-1996. Autor Ibran Mustafić, izdanje iz 2008.

Godine. Stranice broj: 187, 188, 222, 223, 224, 225, 226, 227, 286, 287, 288,

289, 290, 291, 325, 326.

O-I-34 Zaključak kadrovske komisije Stranke demokratske akcije broj: 358/94 od

03.06.1994. godine

O-I-35 Presjek bezbjednose situacija, SJB Srebrenica, Haaški broj: 01837463

O-I-36 Zahtjev za razrješenje dužnosti poslanika u Skupštini RBiH i oduzimanje

imuniteta Mustafić Ibranu, Predsjedništvo Opštine Srebrenica broj: 01-88/94 od

21.03.1994. godine. Haški broj: 0702-9175.

O-I-37 Dokument MUP RS – RDB – Sarajevo, broj 05-2000/95 od 13. Jula 1995.

godine. Upućen zamjeniku ministra unutrašnjih poslova RS i MUP RS –

Bijeljina- RJB – rukovodiocu. Haški broj: 0324-3435

O-I-38 E- mail poruka Ljiljane Bulatovic od 24.05.2008.godine. Haški broj: 0706-3801

S1 1 K 014977 15 Kri 09.10.2017. godine

70

O-I-39 Dopis Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno

oslobodilačkog rata broj POV-05-41-4/16 od 18.03.2016. godine. Prvostepeno

rješenje Službe za boračko-invalidsku zaštitu Općine Tuzla broj: 10-41-

UP/LI/2-400/05 od 21.04.2014. godine. Drugostepeno rješenje Federalnog

ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata broj:

UP-II-03-41-690/14 od 22.06.2015. godine. Nalaz i mišlenje Prvostepene

ljekarske komisije medicinskog vještačenja u Sarajevu za pregled lica

obuhvaćenih zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica broj:

RVI-POV-TZ-61/14 od 13.03.2014. godine. Nalaz i mišljenje Drugostepene

ljekarske komisije komisije medicinskog vještačenja u Sarajevu za pregled lica

obuhvaćenih zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica broj

DOV-RVI-SA- 83/14 od 25.02.2015. godine.

O-I-40 Naredba Glavnog štaba oružanih snaga, Republike Bosne i Hercegovine, broj:

02/349-330 od 10.07.1992. godine. Haaški broj: 01805444-01805445

O-I-41 Podaci o nestalom licu – Ilić Slobodan; Ilić Jelica od 04.08.2000. godine

O-I-42 Spisak poginulih u Sandićima, haaški broj: 02075896

O-I-43 Službena zabilješka Općinskog suda u Banovićima broj: 127-0-Su-17-000-001-

Pov-2, Banovići od 20.04.2017. godine

O-I-44 Optužnica kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona protiv zaštićenog

svjedoka O1, broj: T03 0 KT 0039686 14 od 07.04.2015. godine.

O-I-45 Izjava Milošević Branislava od 08.04.1993. godine, u Bratuncu, Stanica Milicije

Bratunac, haaški broj: 03728048

O-I-46 Zapisnik o saslušanju svjedoka Branislav Milošević, broj: T 20 0 KTRZ 005015

07 od 25.05.2017. godine

O-I-47 Video zapis „Osnivanje Bratunačke brigade“ zajedno sa člankom skinutog sa

web portala . Wikipedia.

O-I-48 Karta Bjelovac

Documents

Sud Bosne i Hercegovine · 2017-12-11 · koje ukazuju na vjerodostojnost iskaza svjedoka Ibrana Mustafića kao i svjedoka O1. 12. Nadalje se tužilac u svom završnom obraćanju