subverzivac - Subversive Festival · Povremenik za nove emancipacijske borbe • broj 06 • Zagreb • svibanj 2017. • besplatan primjerak 10. SUBVERSIVE FILM FESTIVAL Igrana konkurencij

Povremenik za nove emancipacijske borbe • broj 06 • Zagreb • svibanj 2017. • besplatan primjerak

www.subversivefestival.com

10. SUBVERSIVE FILM FESTIVAL Igrana konkurencija / Dokumentarna konkurencija / Kratkometražna konkurencija / Retrospektiva (Voljeni i odbačeni) / Hommage (Raymundo Gleyzer i Cine de la Base) / Louis Armand: Videologija 1&2 / Raymond Bellour: Međuslika - fotografija, film, video

SUBVERSIVE FORUM/KONFERENCIJACostas Lapavitsas, Adrienne Roberts, James K. Galbraith, G.M. Tamás, Mira Bogdanović, Boris Buden, Joachim Becker, Zoltán Pogátsa, Kenneth Haar, Gianluca Solera, Arsen Oremović...

ŠKOLA SUVREMENE HUMANISTIKEToni Prug, KatarinA peović Vuković, Morana Miljanović, Dragan Markovina, Karlo Vujeva, Rada Borić, Igor Grozdanić, Ivana Radačić, Ankica Djukić, Mladen Iličković,Nataša Marin...

subverzivacsubverzivac

WildDreamer

Svečana dodjela nagrada

za najbolji igrani, dokumentarni

i kratkometražni film

Nedjelja, 14. svibnja u 21.00,

kino Europa

Mladi Karl MarxRaoul Peck, Njemačka/Francuska/Belgija, 2017., 118’

StilisticaOlivier Assayas, Francuska/Njemačka, 2016., 105’

Politika, priručnik za upotrebuFernando León de Aranoa, Španjolska, 2016., 120’

Europska ljevica protiv novog svjetskog (ne)redaEuropska ljevica protiv novog svjetskog (ne)reda

10.Subversive Festival02. — 20. 05. 2017.Kino Europa ★ KIC

10.Subversive Festival02. — 20. 05. 2017.Kino Europa ★ KIC

Adrienne Roberts

Rodna uvjetovana prekarnost

privatizirane društvene

reprodukcije: rodno uvjetovano

siromaštvo i država

James K. Galbraith

Politička ekonomija globalizacije,

razvoj nejednakosti

Costas Lapavitsas

Financijalizacija i novac kao odnos -

primjer Grčke

Mira Bogdanović Liberalizam 19.

stoljeća kao ideološko

utemeljenje poretka

nejednakosti u 21. stoljeću

G.M. Tamás Ljevica i novi

pokreti - mobilizacije u

postsocija- lističkim državama

Povremenik za nove emancipacijske borbebroj 06 • Zagreb • svibanj 2017. • www.subversivefestival.com2 subverzivac

subverzivacBr. 06, svibanj 2017., Ovo izdanje dio je projekta 10. Subversive Festivala • IZDAVAČ: Udruga Bijeli val, Ilica 203a, HR-10000 Zagreb; [email protected] /www.subversivefestval.com • ODGOVORNI UREDNIK: Nikola Devčić • GLAVNA UREDNICA: Karolina Hrga • UREDNIŠTVO: Dina Pokrajac, Martin Beroš, Karlo Vujeva • PRIJEVOD: Dina Pokrajac, Karlo Vujeva • LEKTURA: Petra Bušelić, Sebastijan Blazinarić, Katarina Kosić • VIZUALNI IDENTITET, DIZAJN I LAYOUT: Ruta • TYPOGRAPHY: Maple (PTF), Le CorbusierStencil (Lineto), Porta (Nikola Đurek) • TISAK: Tiskara Zagreb • NAKLADA: 10000

Uredništvo

U svojim je potragama za alternativama “postneoliberalnom društvu” David

Harvey proglasio je kapitali-stičku proizvodnju i distribu-ciju duboko nemoralnom i destruktivnom uz radikalni zaključak: “Divlji kapitalizam treba biti priveden na suđenje zbog zločina prema čovječno-sti kao i zbog zločina protiv prirode”. Zadaća revolucio-narne ljevice, u godini stote obljetnice Oktobarske revolu-cije” i 150 godišnjice objavlji-vanja Marxova “Kapitala” i dalje je – govoriti, pisati i bori-ti se za jedan drugačiji svijet.

10. Subversive Festival pokušat će to učiniti barem jednim dijelom i ove godine, u bogatom trotjednom programu od 2. do 20. svibnja. Festival će ugostiti više od 100 intelektualaca, umjetnika, fil-maša i aktivista iz cijeloga svi-jeta na nekoliko lokacija: u Ki-nu Europa i Kulturno infor-mativnom centru (KIC) te Fakultetu političkih znanosti, Ekonomskom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Rijeci.

Očekuju nas tri program-ska bloka: od 2. do 6. svibnja u KIC-u festival počinje dru-gom u nizu regionalnih kon-ferencija EUROPOLY, multidisciplinarnim projektom udruga Bijeli val (Hrvatska), Krokodil (Srbija), Crvena (Bosna i Hercegovina) i BLOCKFREI (Austrija). Na-mjera je projekta istražiti i mapirati intenzivan društve-ni, kulturni i umjetnički utje-caj koji je taj dugotrajni val mi-gracija ostavio kako na zemlje zapadnog Balkana, tako i na zemlje koje su najčešće pred-stavljale finalnu destinaciju migranata. Okosnica i polazi-šna točka projekta jest EURO-POLY – The European Union Identity Trading Game, umje-

tnička instalacija srpsko-au-strijskog umjetnika Dejana Kaludjerovića inspirirana društvenom igrom Monopoly koja preispituje položaj imi-granata u EU-u, kao i samu ideju EU-a te jaz između idea-la i prakse.

Nastavak slijedi Subversi-ve Film Festivalom, od 7. do 14. svibnja u kinima Europa i KIC, s preko 50 naslova i natjecateljskim programom filmova koji će se natjecati za nagradu Wild Dreamer. 10. Subversive Film Festival: De-set godina slobodnog filma otvara se u nedjelju, 7. svibnja u 20 h u kinu Europa, igranim filmom Mladi Karl Marx (La jeune Karl Marx) haićanskog artivista i bivšeg ministra kul-ture Raoula Pecka o ranim Marxovim danima i rađanju Komunističke lige. Od filmova u natjecateljskom programu izdvajamo dokumentarni film Politika, priručnik za upotrebu (Política, manual de instrucci-ones) redatelja Fernanda Leóna de Aranoe koji ulazi u madridsku središnjicu Pode-mosa i kamerom proviruje iza njezinih kulisa. U psiholo-škom trileru Stilistica (Perso-nal Shopper) jednog od naj-cjenjenijih suvremenih fran-cuskih sineasta Oliviera As-sayasa, njegova nova muza Kristen Stewart uhvaćena je u bizarnoj (spiritističkoj) seansi s misterioznim entitetom koji je proganja.

Osim natjecateljskog, i ove godine čeka nas bogat popra-tni program. U ovogodišnjem Hommageu prisjećamo se ar-gentinskog dokumentarnog filmaša i političkog aktivista Raymunda Gleyzera kojeg je 1976. godine otela i ubila vojna hunta, zajedno s desecima tisuća tzv. desaparecidos. Gle-yzer je osnivač Cine de la Ba-se (Kino baze) militantne grupe koja je imala bliske veze s grupom Cine Liberación

Fernanda Solanasa i tzv. Trećim filmom (Tercer Cine) kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih.

U suradnji s Goethe-insti-tutom, posebni program po-svećujemo i retrospektivi njemačkog filma iz Adenau-erove ere, nazvanoj Voljeni i odbačeni, a koja pokriva raz-doblje od 1949. do 1963. godi-ne. Riječ je o filmovima koje je elitistička kritika osporavala i odbacivala, no ispod njihove površine kuhaju itekako moćne subverzije. Program posvećen jednom od najozlo-glašenijih i najmanje istraže-nih perioda njemačke kine-matografije ekskluzivno je prikazan u sklopu prošlogodi-šnjeg Međunarodnog film-skog festivala u Locarnu. Cije-njeni filmski kritičar i selektor Olaf Möller za naš je festival posebno odabrao deset filmova, pet dijalektičkih parova s jednom zajedničkom temom i dvije različite vizije, istočnonjemačke (DDR) i zapadnonjemačke (BRD).

U goste nam dolazi i filmo-log Louis Armand koji će predstaviti Videologiju, prvi i drugi svezak svoje trodijelne kritike ideologije realizma. Louis Armand voditelj je Cen-tra za kritičku i kulturalnu te-oriju na Karlovu sveučilištu u Pragu.

Cijena ulaznice za projek-cije natjecateljskog progra-ma u kinu Europa iznosi 20 kn, a za ostale projekcije u ki-nu Europa i Dokukinu KIC ulaz je slobodan.

Za kraj festivala očekuje nas teorijska poslastica – s tri-desetak predavanja, okruglih stolova i panel rasprava u sklopu festivalske konferenci-je, Subversive foruma te Me-diteranskog i AlterEkonom-skog foruma kao i Škole suvremene humanistike, od 10. do 15. 5. u prostorijama Kulturno informativnog centra. Radi se o interdiscipli-narnom obrazovnom ciklusu koji će ove godine obuhvatiti teme iz područja ljudskih pra-va, političke i ekonomske teo-rije, zajedničkih dobara te fe-minističke teorije. Najveća “zvijezda” ovogodišnje konfe-rencije svakako je jedna od najznačajnijih postkejnzijana-ca James K. Galbraith, savje-tnik američkog predsjedničk-og kandidata Bernieja Sander-sa, predsjednik Association for Evolutionary Economics (Međunarodnog udruženja za evolucijsku ekonomiju) te profesor ekonomije na sveuči-lištu Austin u Teksasu, koji će na festivalu održati predava-nje 15. svibnja u 21 sat, u Kino Europa na temu ekonomskog rasta i ulozi procesa financija-lizacije kroz prizmu političko--ekonomske situacije u SAD--u te izbora Donalda Trumpa.

Veliki gost AlterEkonom-skog foruma ove je godine i

Katarina Peović Vuković

Što je Kapital za nas?

D anas kada slavimo 150 godina Kapitala, zapravo slavimo ob-javljivanje njegova

prvog sveska koji Karl Marx priređuje i objavljuje 1867. go-dine (druga dva su objavljena nakon Marxove smrti, a prire-dio ih je Friedrich Engels, dru-gi 1885., a treći 1894. godine). Usporedbe radi, samo godinu nakon objavljivanja Kapitala će na zagrebačkom glavnom trgu biti postavljena bista gro-fa Josipa Jelačića, u Marxovim očima, reakcionara koji je s ostalim generalima po Europi gasio vatre 1848., te tako osi-gurao drugo poluvrijeme po-sustaloj Habsburškoj monar-hiji. Iako ustanci širom Europe 1848. nisu donijeli plodove kojima se Marx nadao, upravo je ta povijesna epizoda pota-knula revolucionarnu misao.

Ukoliko Marxovu vjeru u revolucionarno gibanje nasu-prot reakcionarnom pokretu u Habsburškoj monarhiji uzme-mo kao polazišnu točku, onda socijalizam na ovim prostori-ma predstavlja oblik iskuplje-nja. Jugoslavenski socijalizam, uz sva zastranjenja, u svojem temelju ima marksističku mi-sao i ovu temeljnu Knjigu.

Kapital ipak nije knjiga koja je mogla puno toga reći socija-lističkim ekonomistima, je-dnostavno zato, jer to prije svega kritika kapitalističkog načina proizvodnje. Marx je uopće malo konkretnih savje-ta dao o komunističkoj ekono-miji i privredi jer i nije imao na umu analizu alternativne političke ekonomije. Zbog to-ga je Kapital nama, danas i ovdje, kada restauriramo Jela-čiće, mađarone, kao i pripa-dne društveno-političke od-nose, važniji nego što je to bio socijalističkim samoupravlja-čima. Kapital je nama ono što je za Krležu početkom dvade-setog stoljeća bio Lenjin i Ok-tobarska revolucija – svjetlo na kraju tunela.

Iako je Marx cijelog svojeg života očekivao političko-eko-nomsku revoluciju, kao što je Gramsci svoj život posvetio tumačenju zašto do revolucije nije došlo, ona pojavljuje tek nakon njegove smrti, počet-kom 20. stoljeća, djelomično

Costas Lapavitsas, profesor ekonomije na prestižnom School of Oriental and Afri-can Studies, University of Londonu, član grčkog parla-menta i zagovornik izlaska Grčke iz Eurozone, čiji je fo-kus znanstvenog rada usmje-ren na krizu potonje s nagla-skom na financijalizaciju. Po-sebno nam je zadovoljstvo u sklopu AlterEkonomskog fo-ruma najaviti i gostovanje marksističke feministkinje Adrienne Roberts s Odsjeka za međunarodne studije Sveučilišta u Manchesteru, koja se bavi feminističkom i međunarodnom političkom ekonomijom te rodno uvjetovanom prekarnom po-zicijom privatizirane društve-ne reprodukcije kao i već do-bro znane ekonomiste poput Joachima Beckera i Zoltána Pogátsu. Od gostiju na Medi-teranskom forumu treba iz-dvojiti Gianluca Solera, koji će ove godine uz naše partne-re Centar za mirovne studije i Centar za ženske studije pred-staviti Mediteranski forum i u Rijeci u sklopu projekta Rije-ka 2020 Europska prijestolnica kulture. Uz Miru Bogdanović, političku sociologinju i povje-sničarku s dugogodišnjim su-radničkim stažom na Među-narodnom institutu za soci-jalnu historiju (IISG) u Am-sterdamu, kao jedno od va-žnih imena Konferencije iz-dvajamo i mađarskog filozofa i marksista Gáspára Miklósa Tamása. U moru događanja treba izdvojiti i panelske po-slastice na temu jezika i nacio-nalizma sa Tomislavom Lon-ginovićem, Borisom Bude-nom, Snježanom Kordić i drugima, uz moderaturu Dra-gana Markovine te premijeru filma o gašenju kultnog satiričko-političkog tjednika Feral Tribuna riječkog autorskog tandema Marine Baričević i Saše Stanića, uz razgovor Pere Mrnarevića s Viktorom Ivančićem, Pre-dragom Lucićem, Borisom Dežulovićem i Borisom Pa-velićem te kratki film Arsena Oremovića Hassan uz razgo-vor Tvrtka Jakovine s aktivistima AYS-a, Hassa-nom Haidarom Diabom i drugima.

Od promocija knjiga izdva-jamo važan prijevod Stipe Ćurkovića “Uvod u Marxovu kritiku političke ekonomije” autora Michaela Heinricha, a radi se o jednom od najrele-vantnijih i najčitanijih uvoda u Marxa. O knjizi razgovaraju Stipe Ćurković, Dean Duda i Marko Kostanić.

Na sve programe Među-narodne konferencije, Sub-versive Foruma, Mediteran-skog foruma i Škole suvre-mene humanistike ulaz je slobodan. ★

10. Subversive Festival: Europska ljevica: Protiv novog svjetskog (ne)reda

Više informacija možete pronaći na linkovima:subversive festival: http://www.subversivefestival.com/facebook: https://www.facebook.com/subversivefestival

Povremenik za nove emancipacijske borbebroj 06 • Zagreb • svibanj 2017. • www.subversivefestival.com subverzivac 3

potaknuta i njegovim Kapita-lom. (Ruski prijevod prvog sveska Kapitala pojavio se već 1872.) Druga polovica 20. sto-ljeća pak Marxovo je doba, jer je tada čak svaki četvrti od de-set stanovnika na Zemlji živio pod vladom koja se smatrala marksističkom, uključujući i našu. Kraj tih eksperimenata rezultira rezignacijom i ustoli-čenjem poretka koji je francu-ski filozof Alain Badiou naz-vao “kapitalo-parlamentariz-mom”. To je razdoblje kada prevladava uvjerenje da tražiti nešto bolje – znači tražiti ne-što gore. Socijalističkom eks-perimentu se suprotstavlja li-beralna reprezentativna de-mokracija kao oblik vladavine koji predstavlja “manje zlo”. Stagnacija traje preko četrde-set godina u kojima je kako se često kaže “lakše zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma”.

Kao rezultat ekonomske krize 2008. godine javljaju se kritike koje ukazuju na manj-kavosti liberalne demokracije. Djelomično, te su kritike i sa-me ograničene ideološkim okvirom kojeg prokazuju – in-dividualističkim poimanjem svijeta koje ne može dobaciti dalje od kritike “pohlepnih kapitalista”, a kao alternativu ponuditi “kapitalizam s ljud-skim licem”. Kapital je tako te-meljna knjiga koja omogućava da se ne zapada u ovakva poje-dnostavljenja, jer se ona i otvara (u predgovoru prvog izdanja) idejom da je “greška” kapitalizma strukturalna, a ne osobna i individualna. Kako će na tragu toga reći Mark Fis-her, kojeg smo izgubili upravo u ovoj simboličnoj godini, moramo priznati da su kapita-listi, ponekad, divni ljudi.

No što danas Hrvatska mo-že naučiti iz Kapitala? Zemlje koje su industrijski razvijeni-je pokazuju onima manje raz-vijenima sliku njihove vla-stite budućnosti, piše Marx u spomenutom pregovoru. Ia-ko je Marx previdio moć peri-ferije u socijalnim prevratima i revolucijama, ova primjedba stoji po pitanju političke eko-nomije. Hrvatska danas živi američku, britansku i njemač-ku povijest. Ova se teza može najbolje dokazati uzmemo li u usporedbu formiranje klase namještenika u Weimarskoj Njemačkoj oko 1930. godine prošlog stoljeća, koju je najbo-lje opisao Sigfried Kracauer u knjizi Namještenici, i današnju klasu korporacijskih namje-štenika u domaćim teleko-munikacijama, marketinškim agencijama i Agrokorima, Ja-mnicama i Coca-Colama.

Ta klasa službenika kao i more prekarijatskih radnika, iako toga sami često nisu svje-sni, zahtijevaju literaturu koja bi im dala uvid u nejednakost koju žive, računicu prema ko-joj imperativi učinkovitosti zbog kojih gube zdravlje, pri-liku za osnivanje porodice i bilo kakvu ozbiljnu sigurnost koja se proglašava privilegi-jom, ravnaju njihovim životi-ma. S druge strane, istovreme-no se oblikuje kasta privilegi-ranih, onih koji imaju sve, no oni za razliku od ovog novog oblika radništva, navodno,

“preuzimaju rizike”, riskiraju svoj kapital, a ponekad i ozbiljno riskiraju da im bude dosadno, da se osjećaju neu-spješno, da njihova očekivanja ne budu ispunjena i sve što uz njihovu mitologiziranu ka-stvu ide.

Zato se treba prisjetiti da danas slavimo objavljivanje kompasa koji, pored ostalih stvari, tumači i to zašto nadni-ca nikada ne može biti prave-dna naknada onima koji ne-maju što uložiti osim svojeg rada, te zašto onaj koji ulaže kapital očekuje da će se taj ka-pital oploditi na račun neko-ga, a ne, kako to buržoaska ekonomija danas želi prikaza-ti, oploditi na opću korist. Ka-da bi jedna takva knjiga kao što je Kapital postala relevan-tna literatura novoj nadničar-skoj klasi, mnogo što bi posta-lo jasnije, a medijski disemi-nirana ideologija o imperati-vima učinkovitosti, okretanja kotača kapitala, odgovornosti najnižih i rizicima hrabrih po-duzetnika, prozirna demagogija.

Što je uopće Kapital?Kapital je kritika političke ekonomije. No interpretaci-je što to zapravo znači kreću se na razmeđu od kritike zna-nosti ekonomije (Heinrich, primjerice), do kritike u kan-tovskom smislu i utemelje-nja spoznajne teorije (Žižek u Sublimnom objektu ideologi-je). Marx u Kapitalu istražuje kapitalistički način proizvo-dnje. Marxa međutim, kako već u predgovoru prvog izda-nja napominje, ne zanima po-vijest kapitalizma niti kapita-lizam u nekom konkretnom razdoblju i okolnostima. Ia-

ko su historizirana čitanja Ka-pitala česta, pa se i kritika Ka-pitala često svodi na histori-zaciju i odbacivanje zbog pro-mjena do kojih dolazi u suvre-menom dobu, Marx u pred-govoru jasno upućuje na to da ga zanimaju opći zakoni, ono što je u svakom sustavu isto, nužnosti bez kojih jedan su-stav ne možemo nazvati ka-pitalističkim. Isto je i sa sin-kronijskim presjekom, Marx upućuje da se analiza može raditi na engleskom kapitaliz-mu, no da je apstrakcija nužna kako bi se ta analiza primi-jenila na njemački kapitali-zam. Zbog toga je kritika Mar-xa kao “prevladanog” novim načinom proizvodnje, navo-dnim nestankom radničke klase, ili specifičnim uvjetima u kojima se pojedini kapitali-zam razvija (kako je to najbo-lje pokazao na primjeru post-kolonijalizma Vivek Chibber) - promašena.

Svakako se na tom stupnju apstrakcije koja je zanimala Marxa može govoriti o Kapita-lu, odnosno Marxovoj kritici političke ekonomije, i kao spoznajnoj teoriji. Iako iz-među marksista vlada ne-sklad u nekim pitanjima, svi se i tu zapravo slažu iako često stvari nazivaju različitim ime-nima. Primjerice i Michael

je kod Marxa apstrahirana pi-tanjem robne forme same. Ono što je buržoaskim ekono-mistima (Ricardu, Smithu i drugima) bilo samorazumlji-vo, da roba poprima oblik vri-jednosti, Marx – postavlja u središte svojih istraživanja.

Danas je osobito važno obraniti Marxovu radnu teori-ju vrijednosti od široko rašire-nih argumenata kako je ona zastarjela ili zbog dominacije usluga nad materijalnim proi-zvodima, kao i prijelaza s ma-terijalne na nematerijalnu proizvodnju. Razlika između materijalnih objekata i usluga samo je razlika materijalnog sadržaja. No pitanje radi li se pritom o robi ili ne, isključivo je pitanje njihovog društve-nog oblika: razmjenjuju li se te stvari i usluge ili se ne raz-mjenjuju? Drugim riječima to je pitanje robne forme. Dru-štveni oblik određuje danas gotovo sve sfere života kao ro-be i iako se čini da u svojoj ne-materijalnosti usluge mijenja-ju svoj pojavni oblik, tomu ni-je tako sve dok se one poja-vljuju u formi robe.

Društveni se odnosi poput razmjene i robne proizvodnje u političkoj ekonomiji “natu-raliziraju” ili “postvaruju”, odnosno društvene se odnose kao odnose među robama shvaća kao prirodne. Danas je s Marxom potrebno takve od-nose shvatiti kao “ludost”, a s Marxom otkriti što se krije iza te sablasne predmetnosti ili “tajnog svojstva” robe.

Marx je ugovor za knjigu koja će postati Kapital s izda-vačem potpisao čak tri godine prije europskih revolucija, 1845. godine, da bi ugovor bio razvrgnut zbog niza probije-nih rokova. Nacrt od čak 800 stranica, koji je kasnije kratio, nastao je pak samo za šest mjeseci. Mali dio svojeg istra-živanja Marx odlučuje objaviti već 1859. godine pod naslo-vom Prilog kritici političke eko-nomije sa važnim predgovo-rom koji daje uvid u metodu (a za koji je Stuart Hall rekao da predstavlja najvažnije stra-nice Marxova opusa). Marx je bio autor poznat po tome da je neprestano prekrajao svoje ra-dove, pisao predgovore i bilje-ške, kao i stilizirao svoj tekst. Striktno govoreći tek je pred-govor prvog izdanja prvog sveska Kapitala napisan upra-vo prije 150 godina.

A tamo stoji podsjetnik da je Perzej stavljao kapu na gla-vu kako bi se učinio nevidljiv u borbi protiv čudovišta, a da mi navlačimo kapuljaču “pre-ko ušiju i očiju da bismo mogli poricati da čudovište postoji.” Ako je jednu lekciju važno na-učiti iz Kapitala onda je to ta lekcija skidanja kapuljače, ko-prene, ili mrene koja stoji na našim očima. I konačno, kraj tog predgovora kaže da treba slijediti napomenu velikog Fi-rentinca: “Segui il tuo corso, e lascia dir le genti!” Firentinac je Dante Aleghieri, a izreka upozorava da treba slijediti svoj put, bez obzira što ljudi govore. Nije li jedino tako mo-guće prevladati kob sustava koji se čini besmrtnim? ★

Heinrich, pripadnik tzv. No-vog čitanja Marxa (Neue Marx Lektüre) priznaje kako Marx u svojoj kritici političke ekono-mije nije htio kritizirati samo pojedine teorije, već cjeloku-pno polje političke ekonomi-je, kategorijalne pretpostavke cijele jedne znanosti, a takva temeljita kritika započinje već i od najapstraktnije kategorije političke ekonomije – vrije-dnosti. Zašto ta sadržina uzi-ma taj oblik? Marx ne kritizira rezultate političke ekonomije, nego način na koji ona posta-vlja sama pitanja.

Na to su sustavno upozora-vali i slovenski marksistički lacanovci (Dolar, Zupančić, Žižek). U prvom svesku Kapi-tala se daje, a u trećem uokvi-ruje, Marxova radna teorija vrijednosti, a kroz analizu robne forme – značenja robe kao mreže društvenih vrije-dnosti, postvarenja (reifikaci-je) društvenih odnosa poput razmjene i robne proizvodnje koji se smatraju prirodnima, dok sama forma tih odnosa nosi neko značenje. Vrije-dnost nije inherentna, ona je stvar društvenih odnosa. Već je Adam Smith zaključio kako je vrijednost robe određena vremenom koje je potrebno da bi se ta roba proizvela. Ta-kva “radna teorija vrijednosti”

Obljetnica 150 godina KapitalaTakva “radna teorija vrijednosti” je kod Marxa apstrahirana pitanjem robne forme same. Ono što je buržoaskim ekonomistima (Ricardu, Smithu i drugima) bilo samorazumljivo, da roba poprima oblik vrijednosti, Marx – postavlja u središte svojih istraživanja.


N akon zapanjujućeg ishoda referenduma o Brexitu, David Ca-meron, George Os-

borne i Nigel Farage su bivši, uskočila je navodno-talentira-na Theresa May, umjesto da dobije nogu Boris Johnson je promaknut, mjere štednje su na čekanju, kamatne stope smanjene, nejednakost je na-jednom postala problem oko kojega se Torijevci angažiraju, a Nicola Sturgeon pojavljuje se kao državnica koja bi po-tencijalno mogla spasiti Uje-dinjeno Kraljevstvo, ali i bri-tansko članstvo u Europskoj uniji.

Dođe vam da se zapitate: kako biste glasovali da ste znali da će stvari ovako ispasti?

U međuvremenu, britan-ska Laburistička stranka poto-nula je u prljavu bitku za li-derstvo, jer su srednjostruja-ški i bleristički parlamentarci pokrenuli puč protiv radikal-no lijevog vođe stranke Jere-myja Corbyna, kojega je iza-bralo članstvo. Čini se vjeroja-tnim da će Corbyn opstati, za-hvaljujući snažnom kontrana-padu i izbornom sistemu koji je naslijedio od Eda Miliban-

da. No u ovom trenutku sama bitka ilustrira irelevantnost Laburista – a stoga i cjeloku-pne ljevice izvan Škotske – za sva pitanja koja se tiču moći ili politike u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Građanski rat na britanskoj ljevici ima paralele diljem Eu-rope, a radikalno-lijevi pokre-ti ponovno otkrivaju toplu vo-du: njihovi su najžešći nepri-jatelji upravo njihovi srednjo-strujaški rivali. U Grčkoj je uspon SYRIZA-e, “Koalicije stranaka radikalne ljevice” nastupio na štetu PASOK-a, Pan-helenističkog Socijali-stičkog Saveza. U Španjolskoj, Unidos Podemos prvenstve-no je nastupio kao izazov za PSOE; no podbacio na izbori-ma prošloga lipnja. U Portu-galu je Bloc Izquierda rastao kako je Socijalistička Partija opadala; tri lijeve stranke tre-nutno se nalaze u nelagodnoj koaliciji zahvaljujući činjenici da je vođa socijalista sin ko-munista iz Goe. U Njemačkoj postoji Die Linke. U Italiji su socijalisti već odavno nestali, no potpuno srednjostrujašku post-komunističku Demo-kratsku partiju sada prijeti is-tisnuti kvazi-lijevi Pokret 5

zvjezdica. U Francuskoj, izni-mno, Socijalisti kolabiraju bez ičije pomoći, a pritom još ne postoji radikalno-lijeva poli-tička alternativa, usprkos ma-sovnom otporu vladinim eko-nomskim programima.

Uspon radikalno-lijevih opcija samo četvrt stoljeća na-kon “kraja povijesti” rezulti-rao je duhovnom krizom sre-dnje struje. Prije nekoliko de-setljeća, doimalo se plauzibil-nim kada su se lideri poput Tony Blaira, Gerharda Schroe-dera i (nešto kasnije) Georgea Papandreoua predstavljali kao moderna generacija. Oni su bili formirani unutar okvira ekonomske i ideološke trans-formacije, u eri Margaret Thatcher i Ronalda Reagana te trijumfa Zapada u Hla-dnom ratu. Odbili su socijali-zam staroga kova i podrezali državu blagostanja. Nastavili su europski projekt, prihvatili liderstvo Sjedinjenih Američ-kih Država i priklonili se slo-bodnom tržištu. Istovremeno su propagirali široku liberali-zaciju društvenog života, uključujući jačanje reproduk-tivnih prava, prava homose-ksualaca, rasne, etničke i reli-giozne raznolikosti te slobode

kretanja. Upravo je to bilo ono što je (u velikoj mjeri) defini-ralo mainstream kao progresiv-ni; oni su na taj način dodali lakirni sloj društvenog iz-jednačavanja povrh ubrzano rastuće ekonomske nejednakosti.

Međutim, povijest nije za-vršila. Nova europska genera-cija doživljava slobodu kreta-nja, društvene dobitke i rodne slobode kao ireverzibilne činjenice; ona dolazi iz inter-nacionaliziranih sveučilišta i živi zajedničku, europsku kul-turu. Ona je u velikoj mjeri re-ligijski tolerantna, čak i u tre-nutku kada je sve više konzer-vativnih muslimanskih zaje-dnica diljem Europe. Izazov koji je definira klimatske su promjene – prioritet koji su starije generacije zanemarile. Ta je generacija svjedočila Bu-shevoj eri, ratovima u Afgani-stanu, Iraku, Libiji i Siriji, a sa-da i valu izbjeglica iz tih po-dručja. Nova europska gene-racija ne vjeruje da su Sjedi-njene Američke Države priro-dni vođa svijeta. Ona je pretr-pjela rastuću nejednakost, proživjela financijsku krizu i ne vjeruje da su tržišta magič-na. Njezino ekonomsko isku-stvo obilježeno je stagnaci-jom, raspadom, prekarnošću, štednjom i nezaposlenošću. Nekadašnja modernost fleksi-

bilnosti, poduzetništva i glo-balizacije više se ne doima atraktivnom.

Jaz između lijevog centra i radikalne ljevice reflektira se u različitosti političkog dis-kursa. Slogani poput “inklu-zivnog prosperiteta”, “zaje-dničkog rasta” te “jači zaje-dno” britanske kampanje za ostanak u EU pogađaju nijan-se lijevog centrizma; u među-narodnoj sferi uvriježena je sintagma “humanitarna in-tervencija”. Radikalna ljevica, pak, želi konkretnu akciju, od-govornost te, ako je to mo-guće, mir: zaustavljene ovrhe, financiranje javnih usluga, za-tvaranje korumpiranih ban-kara, prizemljenje dronova i povlačenje vojnih trupa. Ra-dikalima su riječi poput “neo-liberalno” i “mjere štednje” predmet borbe. Trgovinski sporazumi su jedna točka pri-jeloma; sudbina Palestine je druga. To su bojne linije; razli-ke su nepomirljive pa se stoga i borba nužno odvija oko kontrole.

U Britaniji je vodstvo radi-kalnih snaga, više-manje slu-čajno preuzeo samozatajan parlamentarac iz redova stare Nove Ljevice, s korijenima u politici 1960-ih. U Grčkoj je to učinio mladi građevinski in-ženjer, kojem je neko vrijeme asistirao samoprozvano “ne-

J ames K. Galbraith (1952) profesor je na Sveučilištu u Texasu i

jedan od najpoznatijih su-vremenih heterodoksnih ekonomista. Istraživač je i na Levy ekonomskom institutu Bard College-a te član izvr-šnog odbora Svjetske eko-nomske asocijacije. Studirao je na Harvardu (B.A., 1974), a doktorirao na Yaleu (PhD, 1981). Dobitnik je Marshallo-ve stipendije za King’s Colle-ge, Cambridge. 2010. godine, izabran je na Accademia Nazionale dei Lincei. 2012. bio je predsjednik Asocijacije za evolucijsku ekonomiku. 2014. dobio je Leontijevljevu nagradu za doprinose razvi-janju i širenju ekonomske misli. 2015. bio je savjetnik Y. Varoufakisu u grčkoj vladi, a 2016. B. Sandersu u predsje-dničkoj kampanji. Sin je slavnog John Kennetha Gal-braitha i brat Petera Galbra-itha, prvog veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj.

Uz navedeno, nositelj je i UTIP (University of Texas Inequality Project) istraži-vačkog projekta, koji za cilj ima mjerenje i objašnjavanje nejednakosti dohodaka di-ljem svijeta. Uslijed i nakon financijske krize, istaknuo se snažnim kritikama Wa-shingtonskog konsenzusa i politika slobodnog tržišta, nudeći zauzvrat postkejnzi-janska rješenja.

Budućnost ljevice u Europi

Predstavljamo goste:

James K. Galbraith


predvidljivi marksistički” profesor ekonomije. U Špa-njolskoj, još mlađi profesor političkih znanosti. U Italiji, komičar. Stoga za etablirane političare postoji još jedan problem: smjer radikalne lje-vice ni u kojem slučaju ne pro-izlazi iz njihovih vlastitih kla-snih i društvenih krugova. Dakle, radikali za njih pred-stavljaju egzistencijalnu prijetnju.

Geografske i institucional-ne dimenzije upotpunjuju jaz. Radikalna ljevica pojavila se kao ozbiljna snaga prvo u Grč-koj, zatim u Španjolskoj, Por-tugalu te Italiji – odnosno, na europskom jugu koji je obilje-žen krizom. Usto, ona ima ba-zu na razini određenih lokal-nih vlasti, uključujući Barce-lonu, Napulj, Torino, a sada i Rim. Lijevi se centar, pak, ukopao u Westminsteru, Pari-zu i Berlinu gdje se nalazi u velikoj koaliciji s konzervativ-cima, a prije svega u Bruxelle-su. Upravo iz Bruxellesa može pomoći u trans-nacionalnim kampanjama protiv radikal-nih pokreta.

Kolaps grčke ekonomije iz 2015. godine doveo je po prvi put na vlast radikalno lijevu vladu. Ta je vlada imala pro-gram, grčki narod znao je ka-ko on glasi i SYRIZA je, osvo-jivši tek oko 35% glasova na iz-borima, uživala potporu jav-nosti od oko 80%. Sam pro-gram bio je umjeren, u potpu-nosti kapitalistički, s ambici-jom promjene tek određenih politika koje su nametnule europske institucije i MMF, a čija je provedba u Grčkoj očito polučila disfunkcionalnim i destruktivnim rezultatima. Međutim, Grci nisu uspjeli osigurati podršku lijevih cen-trista na vlasti u Italiji, Nje-mačkoj i Francuskoj. Europska centralna banka bila je angaži-rana da pritisne grčku ekono-miju, zaprijetivši da će srušiti

grčke banke – a tu je prijetnju i osobno u Ateni u kasnom si-ječnju 2015. isporučio Jeroen Dijsselbloem, socijalistički ministar financija Nizozem-ske i predsjednik Eurogrupe, vijeća ministara financija eurozone.

U srpnju 2015., grčka je vla-da kapitulirala, prepustivši u potpunosti uzde nacionalne ekonomske politike u ruke svojih kreditora, kako je sve do danas – politike likvidacije, ovrha, bankrota i brzinskih privatizacija, što obuhvaća i prekrasnu grčku obalu koja je dosad bila javno dobro. (Oso-bito ponižava što kreditori imaju pravo nominirati preds-jedavajućeg u privatizacijskoj komisiji.) Jasna namjera ove politike jest podčiniti Grke i zastrašiti glasače u drugim dr-žavama članicama, uključu-jući one u Španjolskoj i Portu-galu. Taj pokušaj u pravilu nije uspio, jer su radikali u Južnoj Europi nastavili dobivati na značaju na izborima u Portu-galu, Španjolskoj i Italiji. No, uspio je potisnuti odlučnost Podemosa i Bloca Izquierde; tako da u ovom trenutku naj-aktivnije pobune na europ-skom kontinentu dolaze s de-snice. Radikalni vulkan tinja, ali zasad još nije eruptirao.

Radikalna ljevica trenutno je osujećena u djelovanju i suočena sa strateškim izbo-rom. Jedna opcija je razvrgnu-ti Europske uniju, u nadi da će u državama koje su netom na-pustile uniju glasači na izbori-ma dati povjerenje ljevici, oslobodivši se teških okova mjera štednje, koje su im na-metnuli iz Bruxellesa i Fran-kfurta. Ova strategija poznata je kao Lexit. Njezina prednost leži u razočaranju brojnih gla-sača iz radničke klase europ-skim institucijama, činjenici koja je jasno vidljiva u zaokre-tu okruga koji tradicionalno glasaju za Laburističku stran-

ku diljem Engleske i Walesa prema opciji Brexita na referendumu.

No opcija Lexita suočena je sa sljedećim problemom: do-minantni anti-europski po-kreti uopće nisu lijevo nastro-jeni; njih čine ekstremne stranke radikalne desnice – od otvoreno nacističke Zlatne zore u Grčkoj do britanskog UKIP-a i Nacionalne Fronte u Francuskoj. Dakle, snage Lexi-ta nalaze se u neugodnom sa-vezništvu s političkim nativi-stima, ksenofobima i neofaši-stima. Postoje razlozi za boja-zan da će radikalna desnica nakon izlaska iz Europske unije prva doći na vlast i pot-kopati demokratska jamstva, koja djelomično proizlaze iz europskog prava koje čuva po-tencijal naknadnih progresiv-nih pobjeda. Ovaj proces je već poodmakao, čak i unutar Europe, primjerice u Poljskoj i Mađarskoj; a predstavlja po-tencijalnu prijetnju demo-kratskoj stabilnosti čak i u Francuskoj.

Alternativa za radikalnu ljevicu je da na sebe preuzme zadaću definiranja koheren-tnog pan-europskog progra-ma za demokratski razvoj sa-me Europske unije. Pokret za demokraciju u Europi do 2025. godine – DiEM25 – postavio si je konkretne ciljeve. Neki su skromni ali neposredni, cr-peći dijelom iz američkih re-formskih modela iz 1970-ih godina, poput zahtjeva za otvorenim sastancima, s tran-

skriptima i web-prijenosima, ili zahtjeva da Europski parla-ment ima moć potvrđivanja imenovanja na značajne pozi-cije, poput one u Europskoj komisiji i upravnom vijeću Europske centralne banke. Onkraj navedenih zahtjeva, DiEM25 za cilj ima ambiciozni proces ustavnog restrukturi-ranja, koji bi vodio prema pra-voj popularnoj, ustavnoj i, da, socijal-demokratskoj demo-kraciji na europskoj razini.

Koji će biti ishod? Lijevi centar ne može izdržati; nje-govo je vrijeme prošlo. Ne po-stoji vodstvo, imaginacija ni-budućnost u navodnoj mo-dernosti 1980-ih, 30 godina kasnije, u uvjetima koje je ta era na koncu proizvela. Ele-menti lijevog centra drže se svojih pozicija, u nekim sluča-jevima vrlo snažno, no s vre-menom će biti sve slabiji, kako će im pristaše stariti i osipati se, sve dok ne dođu izbori koji će ih pomesti. To je bila sudbi-na PASOK-a. To će prilično br-zo biti i sudbina francuskih socijalista te parlamentarne frakcije britanske Laburistič-ke stranke. Što se tiče SPD-a u Njemačkoj, PSOE-a u Špa-njolskoj, PD-a u Italiji i PS-a u Portugalu – vrijeme će poka-zati. Moguće je da će se nesta-bilne koalicije sa radikalnije lijevim strankama, kao u Por-tugalu i na nekoliko drugih mjesta, nastaviti još neko vrijeme.

Dakle, budućnost ljevice – uz pretpostavku da ljevica ima

budućnost – leži u onome što danas nazivamo radikalnom ljevicom. No, o kojem njezi-nom dijelu govorimo? Frakcija koja zagovara Lexit do danas nije ostvarila značajniju podr-šku u bilo kojem europskom biračkom tijelu. Narodno je-dinstvo (Laïkí Enótita / Popu-lar Unity), frakcija grčke ljevi-ce i jedina stranka koja je otvoreno zagovarala Lexit, na izborima u rujnu 2015. nije uspjela prijeći prag od 3% i ući u parlament. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Corbyn je bio na strani ostanka u EU (iako je u prošlosti pripadao tradiciji eu-roskepticizma), a koliko mi je poznato, laburistički zagovor-nici Lexita u potpunosti su po-tisnuti u pozadinu nakon referenduma.

Ima li pro-europska radi-kalna ljevica, djelujući na eu-ropskoj razini, ikakvu šansu? Razumno je upitati se može li se tako nešto natjecati s emo-tivnom snagom nacionalistič-ke desnice. Možda ne može. A možda će ljevica u cjelini, gor-ko razjedinjena, naprosto na-staviti biti glas nemoćne opozicije.

Međutim, za one koji drže do neke bolje vizije Europe, opcije su malobrojne. Vrijedi prisjetiti se riječi Vilima Oranskog: “Nema nade prije pokušaja ni uspjeha u odolije-vanju.” ★

James Galbraith autor je knji-ge Welcome to the Poisoned Chalice: The Destruction of Greece and the Future of Eu-rope. Surađivao je s bivšim grčkim ministrom financija Yanisom Varoufakisom 2015. godine i nastavlja raditi zaje-dno s njim na projektu DiEM25 (Pokret za demokraciju u Eu-ropi do 2025. godine).

S engleskog preveo Karlo Vujeva

Ne propustite!P R E DAVA N J E

James. K. Galbraith: Politička ekonomija globalizacije, razvoj nejednakostiModerira: Dimitrije BiračKino Europa / ponedjeljak / 15. svibnja /21.00 – 23.00/

R astuće ekonomske nejednakosti u svijetu posljednjih su godina postale jedna od ključnih tema ekonomske

znanosti. S druge strane, globalni rast je usporio, a trendovi konvergencije naglo su zaustavljeni nastupom Velike recesije (2007-2009). Uz primjetne trendove sve većih ne-jednakosti dohotka i bogatstva, zaoštravaju se unutarnji društveni sukobi zbog narušene funkcionalne distribucije u uvjetima stagnacije.

No, strukturna nejednakost sve je više evidentna i u vladajućim uvjetima razmjene, asimetriji vjerovničko-dužničkih odnosa i dominaciji financijskih tržišta u globalnim ekonomskim procesima. James T. Galbraith će kao nositelj UTIP-a diskutirati upravo o vezi nejednakosti i ekonomskog rasta te ulozi procesa ubrzane financijalizacije u konte-kstu političko-ekonomske situacije u SAD-u te izbora Donalda Trumpa za predsjednika.

Povijest nije završila. Nova europska generacija doživljava slobodu kretanja, društvene dobitke i rodne slobode kao ireverzibilne činjenice; ona dolazi iz internacionaliziranih sveučilišta i živi zajedničku, europsku kulturu.

Povremenik za nove emancipacijske borbebroj 06 • Zagreb • svibanj 2017. • www.subversivefestival.com

A drienne Roberts je profesorica na Ods-jeku za međunarodne

studije Sveučilišta u Man-chesteru. Bavi se feministič-kom i međunarodnom poli-tičkom ekonomijom, financi-jalizacijom društvene repro-dukcije i pitanjima duga. Doktorirala je 2010. godine na Sveučilištu York na temu “Upravljanje društvenom marginalnošću: prema femi-nističkoj političkoj ekonomiji siromaštva, zločina i kazne”. Jedno od njezinih polja istra-živanja je i kritika političko--ekonomskog projekta “transnacionalni poslovni feminizam” koji koristi pita-nje rodne ravnopravnosti kao korporativnu strategiju rasta i legitimiranje kapitali-stičkih odnosa dominacije i eksploatacije.

6 subverzivacPredstavljamo goste:

Adrienne Roberts


Adrienne Roberts: Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: Rodno uvjetovano siromaštvo i državaModerira: Karolina HrgaKino Europa/ utorak /16. svibnja / 21:00 -23:00

N astavljajući se na argumente izne-sene u ranijoj knjizi, “Rodno uvjeto-vane države kazne i blagostanja”

(Gendered States of Punishment and Wel-fare), u ovom izlaganju želim staviti u fokus jednu dimenziju države u neoliberalizmu o kojoj se malo istraživalo: ulogu koju država ima u primoravanju žena da se pridržavaju povijesno specifičnih rodnih normi u pogle-du plaćenog i neplaćenog rada. Fokusira-jući se primarno na anglo-američke zemlje, u ovom izlaganju želim skrenuti pažnju s promišljanja o neoliberalizmu kao ekonom-skom projektu državne deregulacije, prema razmišljanju o svim načinima na koje se dr-žave pojačano oslanjaju na svoje sustave kaznenog pravosuđa, te sustave blagosta-nja s puno više penalizacijskih momenata, kako bi upravljale rodno uvjetovanim i rasi-ziranim formama siromaštva do kojih dola-zi na valu pokušaja da se liberalizira tržišta i komodificira društvene servise.

Feminizmom do društvene promjene— Kako gledate na pozicio-

niranje feminističke teo-rije i prakse unutar ljevice?Feminizam i ženski pokre-

ti su glavni pokretači progre-sivne društvene promjene od šezdesetih godina naovamo. Naime, proširenjem polja dje-lovanja društvenih pokreta fokusiranih na pitanja vezana za radno mjesto, stvaraju se novi prostori u kojima femi-nistkinje mogu izraziti svoju zabrinutost zbog raznovrsnih oblika opresije i eksploatacije koji se odvijaju izvan radnog mjesta. To može uključivati pitanja vezana za nasilje pre-ma ženama, nejednake odno-se moći unutar doma, privati-zaciju i/ili individualizaciju socijalnih usluga, diskrimina-torna imigracijska pravila za njegovateljice i kućanske ra-dnice, diskriminatorne prakse pri davanju zajmova, apropri-jaciju poljoprivredne zemlje itd. Da se još jednom vratim na primjer pokreta Idle No More, upravo su žene i mladi bili u prvim redovima pokre-ta, a štrajk glađu Therese Spencer, poglavice izvornog naroda Attawapiskat, pribli-žio je kampanju javnosti.

S obzirom na specifično hi-storijsko pozicioniranje žena između proizvodnje i dru-štvene reprodukcije, femini-stičke i ženske grupe su naro-čito pogodne za mobilizaciju pitanja upravo iz tog konte-

ksta. Zaista, najveća snaga fe-minizma je njegovo fokusira-nje, kako teorijski (u smislu metodologije koju koristi i njezinog kritičkog pristupa epistemologiji) tako i u prak-tičkom smislu (posrijedi su borbe koje su započele femi-nistkinje) na svakodnevne društvene odnose i prakse ko-je drugi obično ignoriraju. Pri-mjerice, neplaćeni rad i tako-zvani neformalni oblici rada već su dugo u središtu femini-stičkog istraživanja i aktiviz-ma. Feminističke teorije i ak-tivizam se također eksplicitno bave identificiranjem i bor-bom protiv interferirajućih odnosa opresije i nejednako-sti, uključujući one zasnovane na klasi, rasi, etničkoj pripa-dnosti, sposobnosti, seksual-nosti, dobi itd., zbog čega su dobro pripremljeni za izgra-dnju koalicija temeljenih na širem polju borbe.

— Možete li kritizirati mjere štednje iz materijalistič-ko-feminističke perspektive?Iz feminističke historijsko-

-materijalističke perspektive jedan od najvećih problema vezanih uz mjere štednje je či-njenica da one obično pogađa-ju programe socijalne skrbi i druge socijalne programe koje u većoj mjeri koriste žene. Uvođenjem mjera štednje ti se programi i/ili restrukturi-raju pa postaju sve individual-nije usmjereni i dakako sve re-striktivniji. S obzirom da dr-žava pod izlikom štednje uki-da (i/ili ograničava) ovakve usluge, žene najčešće obavlja-ju dodatni rad nužan kako bi se nadoknadilo povlačenje so-cijalnih aktivnosti države – to najčešće uključuje dodatnu brigu za djecu, starije ili bole-sne članove obitelji. Ženski neplaćeni rad u tom smislu ostaje nevidljivim dok isto-

vremeno služi kao nužni oslo-nac vladama koje pokušavaju ograničiti državnu potrošnju. Primjerice, prema nedavnoj studiji koju je proveo Public Services International Rese-arch Unit (PSIRU) o rodno specifičnim posljedicama šte-dnje u Armeniji, Bugarskoj i Crnoj Gori, smanjena je uče-stalost posjeta žena liječnici-ma, zdravstvena skrb propa-da, a lijekovi se sve rjeđe pre-pisuju. Zbog rodno zasnovane podjele rada koja je duboko ukorijenjena u historiji kapi-talizma, ovakve će prakse naj-više utjecati na žene, što je aspekt koji se pri donošenju bitnih političko-ekonomskih odluka na državnoj i regional-noj razini rijetko uzima u obzir.

S obzirom da na sebe preu-zimaju veći dio neplaćenog rada, istraživanja o pretho-dnim krizama također su po-tvrdila tezu da tijekom kriza žene obično u većoj mjeri pri-staju na neformalni rad te ra-de više prekovremenih sati na radnom mjestu. Da bi ostvari-le uvjete za ostvarivanjem so-cijalne skrbi, mnoge žene upravo stoga izlaze na tržište rada. U odsustvu adekvatne javne potpore socijalnoj re-produkciji perpetuira se žen-ska dvostruka opresija kao i razlike u plaćama za jednak posao.

Primjerice, konzekvence politike štednje u Velikoj Bri-

Iz feminističke historijsko-materijalističke perspektive jedan od najvećih problema vezanih uz mjere štednje je činjenica da one obično pogađaju programe socijalne skrbi i druge socijalne programe koje u većoj mjeri koriste žene. Uvođenjem mjera štednje ti se programi i/ili restrukturiraju pa postaju sve individualnije usmjereni i dakako sve restriktivniji.


taniji uzrokovale su prepozna-vanje važnosti već prisutnog programa potpora za upošlja-vanje dugoročno nezaposle-nih kojima se ostvaruje veća participacija žena na tržištu rada. Ti programi su proble-matični iz više razloga, i to ne samo zato što ne uspijevaju razotkriti i načine na koje ra-ste količina prekarnih, slabo plaćenih, slabo cijenjenih po-slova te onih na pola radnog vremena zbog ekonomskog restrukturiranja. Štoviše, ta-kvi programi predstavljaju poseban izazov za žene, a na-ročito majke, koje na tržište rada kreću iz nejednake poče-tne pozicije i obično se zapo-šljavaju u uslužnom sektoru i drugim slabo plaćenim indu-strijama te preuzimaju neraz-mjerno veći udio neplaćenog njegovateljskog i kućanskog rada. Takve reforme sustava socijalne skrbi prisiljavaju že-ne da postanu dijelom plaće-ne produktivne radne snage, čime dakako reproduciraju ro-dne nejednakosti, posebno s obzirom na odsustvo socijalne potpore za brigu o djeci. Dok neke zemlje Europske unije, poput Grčke, planiraju uvesti subvencije čak i na razini pri-vatnih ustanova za dječju skrb, ideje da se radi na otva-ranju onih javnih su veoma rijetke.

Feminističke organizacije i ženske grupe odgovorile su na ove novine mnoštvom različi-tih prijedloga kao i zahtjevom za ponovnim podruštvlje-njem odnosa socijalne repro-dukcije unutar same zajedni-ce, a ne države. Organizacija zajedničkih kuhinja i seoskih banaka (te su strategije kori-stile mnoge zajednice u Latin-skoj Americi nakon nameta-nja SAP-ova u devedesetima), neki su od primjera podru-štvljenja rada koji se smatra dijelom socijalne reprodukci-je. Međutim, također je važno isticati makroekonomske fak-tore koji uvjetuju rodnu ne-jednakost te nastaviti s istica-njem teze da „ekonomija“ nije neutralna sfera koju se može objektivno proučavati i koju se najbolje regulira tehnokrat-skim i depolitiziranim dono-šenjem odluka. Upravo supro-tno: „ekonomiju“ čine odnosi moći, uključujući i društvene odnose roda i klase, a suvre-mena globalna politička eko-nomija je okrenuta u korist bogatih muškaraca, većinom bijelaca. ★

Vedrana Bibić, Ankica Čakar-dić i Tina Tešija razgovarale su s Adrienne Roberts u stude-nom 2012. godine u sklopu de-vete godišnje konferencije Hi-storical Materialism u Londo-nu na kojoj je održala izlaga-nje pod nazivom Re-centering Corporate Power in the Go-vernance of Gender and Class: Extending the Dialogue Betwe-en Marxist and Feminist Inter-national Political Economy.

Intervju je izvorno objavljen u Zarezu, gdje ga možete proči-tati u cijelosti: http://zarez.hr/clanci/feminizmom-do-dru-stvene-promjene

P R E DAVA N J E(Corporate Europe Observatory)

Ekonomski governance i njegove kontroverzeModerira: Vladimir CvijanovićDvorana Müller, Kino Europa / 16. svibnja / 14.00 – 15.00 /

K enneth Haar (Corpora-te Europe Observato-ry): EU ekonomski go-

vernance i njegove kontroverze – kako EU pravila nameću mjere fiskalne štednje i dovode do napada na socijalna prava

Cilj ovog predavanja je upo-znavanje zainteresirane publi-ke s temom EU ekonomskog governancea i njegovih efekata na EU te zemlje (potencijalne) kandidatkinje za EU.

R A D I O N I CA(Corporate Europe Observatory)

Joachim Becker(Vienna University of Economics and Business)

Utjecaj EU ekonomskog governancea na jugoistočnu EuropuModerira: Vladimir CvijanovićDvorana Müller, Kino Europa / 16. svibnja / 15.00 – 17.00 /

N akon predavanja odr-žat će se prezentacije aktivista iz jugoistočne

Europe: Ajda Pistotnik (Ena-banda): Utjecaj EU ekonom-skog governancea na javne politike u Sloveniji; Žarko Šunderić (Center for Social Policy): Kako EU ekonomski governance utječe na socijalnu politiku u Srbiji?

EU ekonomski governance ima ogroman utjecaj na javne politike u EU, ali i u zemljama (potencijalnim) kandidatkinja-ma za EU. Govorit ćemo o prednostima I nedostacima trenutnog EU ekonomskog go-vernancea, koji snažno prefe-rira fiskalnu konsolidaciju, a zanemaruje njene potencijalno štetne efekte. Primjetno je ne-razumijevanje EU ekonomskog goveranancea u zemljama ju-goistočne Europe, pa aktivisti iz civilnog društva I članovi po-litičkih stranaka ne mogu do-bro razumjeti njegov utjecaj, niti pak pravovremeno reagi-rati na mjere svoje izvršne vla-sti. S ovom radionicom bismo željeli dati uvod u navedenu problematiku te prodiskutirati njene najvažnije implikacije.

Kenneth HaarKenneth je istraživač i ak-tivist koji radi za Corpora-te Europe Observatory. Njegove glavne teme od interesa su: moć lobija, ekonomski governance/eurokriza, financijska in-dustrija i trgovinska politika.

Joachim BeckerJoachim je profesor eko-nomije te zamjenik pro-čelnika Instituta za među-narodnu ekonomiju i ra-zvoj na Vienna University of Economics and Busi-ness. Njegovi glavni istra-živački interesi uključuju južnu Europu i razvojnu ekonomiju.

Ajda PistotnikAjda je istraživačica i pro-jektna managerica koja radi za Enabandu u Lju-bljani. Njena glavna po-dručja interesa su među-narodni razvoj, javne poli-tike te ljudska prava.

Žarko ŠunderićŽarko je direktor Centra za socijalnu politiku u Beogradu i do sada je mnogo godina radio na temama socijalne inkluzije i smanjivanja siromaštva za razne organizacije, uključujući Vladu Republike Srbije.

Pia EberhardtPia je istraživačica i akti-vistkinja koja radi za Cor-porate Europe Obser-vatory. Njena glavna područja interesa su međunarodna trgovina i investicije te TTIP.

Lucile FalgueyracLucile radi za Seattle to Brussels network te je bila koordinatorica za TTIP i CETA kampanje na nivou Francuske i Europe za-dnje 3 godine. Fokusirana je na široko područje te-ma, od klimatske pravde do digitalnih prava.

Stéphanie RothStéphanie je aktivistkinja i dio pokreta otpora protiv razvoja najvećeg europ-skog rudnika zlata povr-šinskog kopa u području Roșia Montană u Ru-munjskoj. Dobitnica je Goldman Environmental Prize.

Vladimir CvijanovićVladimir je ekonomist s doktoratom s Goethe Uni-versity Frankfurt koji radi u Bruxellesu kao nezavi-sni istraživač i konzultant u području javnih politika.

Program SubverzivaProgram Subverziva 16.5.2017., u suorganizaciji Corporate Europe Observatory i Subverziv festivala

O K RU G L I S TO L(Corporate Europe Observatory)

Međunarodni investicijski sporazumi: oružje slamanja lokalnog otpora Sudjeluju: Pia Eberhardt (Corporate Europe Observatory), Lucile Falgueyrac (Seattle to Brussels), Stephanie Roth (kampanja Roșia Montană), Vladimir Cvijanović (nezavisni istraživač)Dvorana Müller, Kino Europa /16. svibnja / 17.00 – 19.00 /

C ilj ovog okruglog stola je pokazati aktivistima na Balkanu kako lokalni

otpor velikim projektima (ru-darskim, naftnim, plinskim, itd.) može ozbiljno biti potko-pan investicijskim politikama. Poslužit ćemo se primjerom Rosia Montană iz Rumunjske. U kratkim crtama ćemo pred-staviti TTIP I CETA sporazume te objasniti logiku EU trgovin-skih sporazuma. Pritom nas zanima kako oni mogu biti ko-rišteni protiv demokracije na lokalnom nivou.

PA N E L

Ekonomska kriza – 3 alternativna pogledaModerira: Željko IvankovićSudjeluju: Joachim Becker, Zoltán PogátsaKino Europa / utorak / 16. svibnja / 19.00 – 21.00/

P anel diskusija tematski je podijeljena na dva di-jela. U prvom dijelu,

Becker i Pogatsa će kritički ra-spraviti tri sukobljena pogleda na krizu i na taj način pokušati dati odgovor na pitanje je li kriza iza nas. Prvi pogled, tzv. neoklasični, tvrdi da je kriza iza nas i da je ispred nas raz-doblje ekonomske aktivnosti koje se kolokvijalno označavao kao „business-as-usual“ peri-od. Drugi pogled je kejnzijanski i po njemu smo upali u razdo-blje tzv. sekularne stagnacije koje je obilježeno niskim i fra-gilnim stopama ekonomskog rasta i zaposlenosti, dok pre-ma trećem, marksističkom, pogledu kriza nije gotova. Usli-jed smanjenja profitnih stopa, politike redistribucije postaju nedjelotvorne i zapravo ulazi-mo u još dublju krizu.

Joachim Becker je profesor političke ekonomije na WU Vi-enna University of Economics and Business (Sveučilište eko-nomije i poslovanja u Beču). Magisterij iz ekonomskih zna-nosti obranio je 1984., a dokto-rat iz politologije 1988. Njegovi istraživački interesi obuhvaća-ju: ekonomski razvoj, školu re-gulacije, teoriju države te regi-onalne integracije i disintegra-cije. Zadnja dva istraživačka projekta, na kojima je surađi-vao, usko su vezana uz podru-čje jugoistočne Europe i medi-teranskog prstena. Analizirao je povezanosti direktnih stra-nih investicija i ekonomskog razvoja na primjeru zemalja zapadnog Balkana, te fenomen rasta bez istodobnog postiza-nja razvoja u mediteranskim zemljama u uvjetima europ-skih integracija, financijaliza-cije i financijske krize.

Zoltán Pogátsa je profesor međunarodne političke ekono-mije čiji su istraživački interesi usmjereni na ekonomski ra-zvoj, javne politike, ekonomsku i političku analizu europskih integracija s posebnim osvr-tom na centralnu Europu i Balkan. Nakon tri magisterija iz područja sociologije na Sve-učilištu u Budimpešti, iz eu-ropskih studija na CEU Bu-dimpešta, te politologije i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Westminister u Londonu, 2004. obranio je doktorsku disertaciju na Sve-učilištu Sussex. Predaje na Ekonomskom fakultetu, Sveu-čilišta Zapadne Mađarske u Sopronu, na kojem je i voditelj poslijediplomskog studija iz međunarodne ekonomije i po-slovanja. Kao gost predavač predavao je na različitim sveu-čilištima u Slovačkoj, Češkoj, Austriji, Njemačkoj, Francu-skoj, Ujedinjenom kraljevstvu, Italiji i Irskoj.

Povremenik za nove emancipacijske borbebroj 06 • Zagreb • svibanj 2017. • www.subversivefestival.com

Z avaravamo se ako vje-rujemo da se unutar zajedničke valute može postići stvarnu

promjenu. Syriza bi se trebala radikalizirati.

Sporazum između Grčke i EU, potpisan nakon tri tjedna intenzivnih pregovora, pred-stavlja kompromis postignut pod ekonomskim pritiskom. Jedino njegovo svojstvo koje odgovara Grčkoj jest da omo-gućava Syrizinoj vladi da pre-živi i da se nastavi dalje boriti. Nastavak te borbe započinje vrlo skoro. Grčka će u prego-vorima u lipnju morati dogo-voriti sporazum o dugoroč-nom financiranju, a u srpnju i kolovozu očekuju je pozama-šne otplate duga. U naredna četiri mjeseca vlada će se mo-rati pribrati kako bi u pregovo-rima uspješno zaobišla pre-preke i provela svoj radikalni program. O grčkom uspjehu ovisi i uspjeh europske ljevice u borbi protiv sila koje promi-ču mjere štednje i trenutno guše kontinent.

Tijekom veljače grčki je pregovarački tim upao u dvo-struku zamku. Prva je bila oslanjanje grčkih banaka na Europsku središnju banku (ESB) za osiguravanje likvi-dnosti, bez koje bi iste presta-le funkcionirati. Mario Drag-hi, predsjednik Europske sre-

dišnje banke, povećao je priti-sak uvođenjem strožih uvjeta pružanja likvidnosti. Zabri-nuti načinom na koji se situa-cija razvijala, štediše tih bana-ka povlačile su svoja sredstva, a grčke su banke u danima potkraj pregovorâ svakodnev-no gubile po milijardu eura likvidnosti.

Druga zamka bila je potre-ba grčke države za financij-skim sredstvima kojima bi servisirala dugove i isplaćivala plaće. Tijekom trajanja prego-vora ta su se sredstva sve više smanjivala. EU, predvođena Njemačkom, cinično je čekala trenutak u kojem će pritisak na grčke banke dosegnuti toč-ku vrenja. Do večernjih sati u petak 20. veljače, Syrizina je vlada morala prihvatiti spora-zum ili se suočiti s kaotičnim financijskim uvjetima u idućem tjednu za koje se nije nimalo pripremila.

Tim je sporazumom pro-dužen ugovor o zajmu, što je Grčkoj omogućilo četiri mje-seca zajamčenih financijskih sredstava. Provedba tog spora-zuma podliježe redovitoj pro-cjeni “institucija”, tj. Europ-ske komisije, ESB-a i MMF-a. Zemlja je bila prisiljena pro-glasiti da će “u potpunosti i pravodobno” ostvariti sve ob-veze prema svojim vjerovnicima.

Nadalje, Grčka je prisiljena težiti postizanju “prikladnog” primarnog proračunskog vi-ška; suzdržati se od unilateral-nih poteza koji bi mogli “ne-gativno utjecati na fiskalne ci-ljeve”; te provesti “reforme” koje se kose sa Syrizinim pre-dizbornim obećanjima o sma-njenju poreza, podizanju iz-nosa minimalne plaće, preo-kretanju privatizacije podu-zećâ te razrješenju humani-tarne krize.

Ukratko, Syrizina je vlada platila visoku cijenu da bi se održala na životu. Stvari će postati još teže zbog iznimno nesigurnog i opasnog stanja u kojem se nalazi grčko gospo-darstvo. Rast je u 2014. godini iznosio mizernih 0,7 posto, a tijekom posljednjeg tromjese-čja tê godine, BDP je čak i pao. Industrijska proizvodnja u prosincu je pala za daljnjih 3,8 posto, a čak je i maloprodaja, unatoč Božiću, opala za 3,7 po-sto. Međutim, indikator koji najviše zabrinjava je pad cije-na za 2,8 posto u siječnju. Grč-ka se ekonomija nalazi u de-flatornoj spirali s vrlo malo pogona ili bez njega. Imajući to u vidu, inzistiranje na mje-rama štednje i “primarnoj bi-lanci” ravno je osvetoljubi-vom ludilu.

Za Syrizu će predstojeća četiri mjeseca biti razdoblje

neprestane borbe. Nema su-mnje da će se vlada suočiti s velikim poteškoćama pri po-kušaju da zadovolji provjeru koju će “institucije” provesti u travnju, kako bi time osigurala prijenos prijeko potrebnih fi-nancijskih sredstava. Dapače, fiskalna je situacija toliko te-ška da bi mogla dovesti i do bržeg raspleta događaja. Pri-hodi od poreza se urušavaju, dijelom zbog zakočene eko-nomije, a dijelom zbog toga što ljudi zadržavaju svoje is-plate u iščekivanju ukidanja izvanrednog poreznog opte-rećenja koje im je bilo name-tnuto tijekom posljednjih ne-koliko godina. Javna riznica naći će se pod značajnim pri-tiskom već u ožujku, kada na naplatu dolaze poprilično ve-like rate duga.

No, čak i pod pretpostav-kom da vlada uspije navigirati ovim tjesnacima, Grčka će u lipnju ponovno morati pristu-piti pregovorima s EU radi ugovora o dugoročnom finan-ciranju. Zamka iz veljače još uvijek je vrlo prisutna i spre-mna da ju se namjesti.

Što bismo mi kao članovi Syrize trebali učiniti i na koji bi nam način ljevica diljem Europe mogla u tome pomoći? Najvažniji korak je da shvati-mo da je došao kraj strategiji nadanja u mogućnost postiza-

8 subverzivacPredstavljamo goste:

Costas Lapavitsas

Nakon prvog kruga pregovora grčke vlade s Troikom iz veljače 2015. godine, parlamentarni zastupnik Syrize, ekonomist Costas Lapavitsas javno je pozvao na provedbu predizbornih obećanja, napuštanje iluzija o mogućnosti reformiranja eurozone i radikalizaciju u smjeru napuštanja eurozone. Njegovu kratku analizu situacije i preporuke za daljnje djelovanje pročitajte u članku koji je objavio u ožujku 2015, u sudbonosnom trenutku za razvoj opozicije neoliberalnom konsenzusu u Europi.

Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje

Costas Lapavitsas (1961), grčki je marksistički ekono-mist i profesor ekonomije na Sveučilištu u Londonu. Bio je izabrani parlamentarni za-stupnik SYRIZA-e, koji je ka-snije prešao u stranku Popu-larnog jedinstva. Studirao je na LSE-u (MA, 1982) i dokto-rirao na Birkbeck College-u Sveučilišta u Londonu (PhD, 1986). Njegov istraživački in-teres uključuje vezu između financija i ekonomskog ra-zvoja, strukturu financijskih sistema te evoluciju i funkci-oniranje japanskog financij-skog sistema. Poznat je po svojoj kritici europske i grčke dužničke krize te same Eu-ropske unije. 2007. godine osnovao je RMF (Research on Money and Finance), međunarodnu mrežu politič-kih ekonomista s fokusom na evoluciju suvremenog kapi-talizma. Uz to, kolumnist je za britanski The Guardian. Neki od njegovih radova su: Financialised Capitalism: Expansion and Crisis (2009), Social Foundations of Mar-kets, Money and Credit (2003), Political Economy of Money and Finance (1999).


Financijalizacija i novac kao odnos - primjer GrčkeModerira: Dimitrije BiračKino Europa / 15. svibnja / 19.00 – 21.00/

K apitalizam u svojoj imperijalističkoj fazi najjasnije se izražava razvojem financijskog kapitala. Taj amalgam

industrijskog i bankarskog (bilo investicij-skih bilo komercijalnih banaka kao i dru-štava unutar kojih djeluju) kapitala ostvario je daljnji razvoj financijalizacijom.

Kako se financijalizacija ostvarila u Grč-koj i u kakvom je odnosu prema tamošnjem postojećem monetarnom sistemu?

Profesor Lapavitsas će obrazložiti svoju perspektivu zašto Grčka treba istupiti iz Eurozone (kao što je i većina Grka na refe-rendumu prije dvije godine to zahtijevala) i to dovesti u kontekst s analizom kapitala kao društvenog odnosa te jedne od njegovih formi, novca.


nja radikalne promjene unu-tar institucionalnog okvira zajedničke valute. Ta nam je strategija omogućila ostvari-vanje izbornog uspjeha obećanjem da ćemo narod Grčke osloboditi mjera šte-dnje bez da ga moramo suočiti s ozbiljnom i teškom zavadom Grčke i eurozone. Nažalost, događaji koji su uslijedili po-kazali su van svake sumnje da je to nemoguće sprovesti, i ka-ko je vrijeme da se suočimo sa stvarnošću.

Kako bi Syriza izbjegla ko-laps ili potpunu predaju, mo-ramo biti istinski radikalni. Naša snaga leži isključivo u ogromnoj i širokoj podršci ko-ju još uvijek uživamo. Vlada bi žurno trebala započeti s pro-vedbom mjera kojima bi se umanjio ogroman pritisak ko-ji radnici trpe posljednjih ne-koliko godina: zabraniti delo-žacije iz domova, otpisati jav-ni dug, ponovno priključiti kućanstva na električnu mre-žu, podignuti minimalnu plaću te zaustaviti privatizaci-je. To je program na osnovu kojega smo dobili izbore. Uko-liko želimo zadržati potporu naroda, fiskalni ciljevi i nad-zor od strane “institucija” tre-bali bi zauzeti sporedno mje-sto u našim računicama.

Istovremeno, naša bi vlada morala pristupiti nadola-zećim lipanjskim pregovori-ma s vrlo različitim stavom od onoga kojega je imala u prego-vorima iz veljače. Eurozona se ne može reformirati i neće po-stati “prijateljski nastrojena”

Ne propustite!OT VA R A N J E

Okrugli stol Društveno-ekonomska kriza Grčke – taoc eurozone?Moderira: Dimitrije BiračKino Europa / 14. svibnja / 21.00

monetarna unija koja podrža-va radne ljude. Grčka sa so-bom za pregovarački stol mo-ra donijeti cijeli niz opcija, i mora biti pripremljena na iz-vanredne mjere osiguravanja likvidnosti uz svijest da se svim potencijalnim neprilika-ma može upravljati, ukoliko je njezin narod na to pripre-mljen. Uostalom, EU je od te zemlje već napravila katastrofu.

Syrizi bi u pomoć mogle priteći snage europske ljevice, no jedino ukoliko se ljevica ri-ješi vlastitih iluzija i započne predlagati suvisle politike ko-je bi konačno Europu mogle lišiti apsurda u koji se zaje-dnička valuta pretvorila. Tek u takvoj situaciji bi moglo doći do šanse da se mjere štednje uistinu ukinu diljem konti-nenta. Za sve nas vrijeme je sve kraće i kraće. ★

S engleskog preveo Martin Beroš

Izvorno objavljeno na strani-cama Guardiana 2. ožujka 2015.: https://www.theguardi-an.com/commentisfree/2015/mar/02/austerity-greece-euro-cur-rency-syriza

Prijevod članka na hrvatski iz-vorno je objavljen na http://slobodnifilozofski.com/2015/03/costas-lapavit-sas-grcka-se-mora.html

— Liberalizam se iz radikal-no lijevih pozicija često predstavlja kao antago-nist progresivnoj dru-štvenoj promjeni ili kao nešto što valja denunci-rati. U čemu leži razlog tome?Ne mislim da liberalizam

treba denuncirati, a on je u svakom slučaju antagonist u nekim svojim aspektima pre-ma onome kako na ljevici shvaćamo društvenu promje-nu i poželjno društvo. Rekla bih da je antikapitalistički stav ljevice osnovni kriterij koji je dijeli od liberalizma. Među-tim, ljevica postoji u raznim

formama. Neke struje na lje-vici žele sve odmah, nasilnim sredstvima, neki postepeno, parlamentarnim sredstvima, ali u konačnici se uvijek radi o dokidanju kapitalizma i ostvarivanju nekog društva gdje će jednakost i sloboda, dva osnovna načela koja su za-jednička za liberalizam i soci-jalizam, biti dovedena u neka-kav harmoničan odnos. Pre-ma tome, mislim da je “de-nunciranje” krivi termin i da je jednostavno potrebno od-nositi se kritički i afirmativno prema onim aspektima libera-lizma koji su korisni u socijali-stičkoj borbi za pravednije društvo.

— Koji su to aspekti liberalizma?Radi se, primjerice, o do-

vođenju koncepata slobode i jednakosti u optimalnu rav-notežu. Iako liberalizam i so-cijalizam (i ljevica općenito) imaju zajednički korijen u prosvjetiteljstvu i racionaliz-mu, u jednom se povijesnom trenutku razilaze, jer na dru-gačiji način shvaćaju slobodu i jednakost, što je i danas slu-čaj. Za liberalizam, jednakost je zajamčena samo pred zako-nom i za sve ljude vrijedi uni-verzalno. Međutim, za socija-liste jednakost mora imati i svojevrsno materijalno po-kriće, mora postojati nekakva realna jednakost šansi svih ljudi da postignu svoj potenci-jalni optimum. Ukazala bih na jedan moment koji je čuveni francuski pisac Anatole Fran-ce pomalo cinično istaknuo, a tiče se razlike između formal-ne i supstancijalne jednakosti, koja se ogleda u tome što “za-kon, u svojoj veličanstvenoj jednakosti, i bogatima i siro-mašnima zabranjuje da spava-ju pod mostovima, prose po ulicama i kradu kruh”.

— Tko se i kako u takvom sustavu oslobađa? Što je ljudsko biće bez sredsta-va za proizvodnju u libe-ralnoj koncepciji?Dakle, jednakost pred za-

konima je samo prva točka, odnosno polazište za liberale ili prve ljude koji su krenuli da se bore pod tim programom protiv feudalnih staleških struktura. Oni su ostvarili ci-vilizacijski skok time što su proglasili jednakost svih ljudi prirodnim pravom svih ljudi. No jedan od aspekata tog pri-rodnog prava za liberale je pri-vatno vlasništvo, a ono se za-pravo pokazalo kao osnovna prepreka jednakosti u sup-stancijalnom smislu.

K riza europskog kapi-talizma izašla je na vidjelo u Grčkoj prije

nekoliko godina. Poznati obrazac postojećeg sistema tu se pojavio u najjasnijem obliku: prekomjerno zaduži-vanje zemlje da bi tamošnje političke i ekonomske elite očuvale svoje položaje, de-setljeća deindustrijalizacije, konačno podvrgavanje naci-onalne privrede kapitalu je-zgre EU.

Budući da je Grčka člani-ca eurozone, usko je vezana za monetarni mehanizam ključnih članica EU-a i nji-hove interese. To znači i da je svaki ekonomski (a onda i politički potez jer u trenu-tnim okolnostima u kojima se Grčka nalazi, svaki eko-nomski potez ima dodatne političke posljedice) potez snažno povezan s odnosom prema euru.

Dakle, odnos prema eura odlučujući je prema pitanju daljnjeg razvoja Grčke. La-pavitsas zastupa mišljenje da se grčki razvoj jedino mo-že ostvariti izlaskom iz eu-rozone (tzv. Grexit). Pritom ne smatra da je taj izlazak cilj po sebi, nego da je on

sredstvo da bi se uopće mo-gla ostvariti ekonomska po-litika koja grčkom društvu jamči zadobivanje kontrole nad svojim proizvodnim snagama kao i pokretanje pravog društvenog razvoja.

Ipak, taj stav koji su dije-lili i drugi političari u Grčkoj, prije dvije godine, nije pre-vladao. Tsipras je odlučio društvene promjene poku-šati ostvariti unutar eurozone.

Profesor Galbraith, iako je surađivao s ministrom Varoufakisom koji se na kraju razišao s Tsiprasom, pokušava sagledati rizike, dobre i loše strane Grexita. Svjestan je da su troškovi u ovom trenutku preveliki za Grčku, ali isto tako dovodi u pitanje što bi Grčkoj donio izlaska iz eurozone.

Osnovno pitanje koje je važno za Grčku, u ovom slu-čaju vrijedi i za Hrvatsku – može li i pod kojim uvjetima država na periferiji europ-skog kapitalizma ostvariti društveni razvoj (dakle, za većinu društva, ne za kapi-tal) ako ima vlastitu valutu, odnosno ako je prihvatila euro?


Mira BogdanovićKomplementarnost u borbi za sekularnu državu

Međutim, ako ja posjedu-jem automobil, je li to kakva relevantna forma privatnog vlasništva? Sasvim sam sigur-na da nije jer aute imaju mno-gi. No ako je netko prinuđen da svoju radnu snagu prodaje nekomu drugome koji raspo-laže sredstvima za proizvo-dnju, onda imamo potpuno drugačiju situaciju i drugačiji aspekt posjedovanja priva-tnog kapitala ili privatnog vla-sništva nad sredstvima za proizvodnju.

— Postoje li za socijalistički projekt moguće ulazne točke u ostvarivanje pri-vremenih ili trajnijih sa-veza s lijevim krilom libe-ralnih opcija?Da, mislim da se one nala-

ze u borbi za emancipaciju različitih obespravljenih sku-pina. Naravno, oko toga se i svaka liberalna duša može naći s ljevicom, imajući u vidu da je jedan od bitnih aspekata ljevice emancipacija svih po-tlačenih. Dakle, postoji od-ređena komplementarnost i potreba da se pojača zajednič-ki front u borbi za sekularnu državu. To je sada iznimno bi-tno i na tom planu istinski li-beralizam ima interes da de-monstrira vlastitu dosljednost.

— Što bismo mogli reći o mobilizacijskom potenci-jalu druge generacije ljudskih prava, kao što su pravo na obrazovanje, stanovanje, zdravstvo..? Koji su potencijali, a koji problemi subjektivizacije pokreta (koji samog sebe vidi na trasi šireg projek-ta društvene transforma-cije) kroz pravnu matricu?Pomalo se čudim nazivu

“druga generacija” prava jer mislim da je ta generacija bila prva još u vrijeme realnog so-cijalizma, kada su to bila po-tpuno normalna prava i sama po sebi razumljiva, poput pra-va na besplatno školovanje, na zdravstvo, na stanovanje i ta-ko dalje. Bilo je tu i velikih propusta, nije sve bilo idealno kako je bilo propisano i zami-šljeno, međutim, nalazimo se u vremenu u kojem se mora-mo boriti za iste one stvari za koje se borio radnički pokret na svome početku u 19. stolje-ću – ako su sve te pravne nor-me postale mrtvo slovo na pa-piru, onda zbilja postoji velika potreba za time da se one stal-no iznova oživljavaju i artikuliraju, ali i da se okuplja-ju ljudi koji će gurati tu stvar zajedničkim snagama.

S Mirom Bogdanović razgovarali su Martin Beroš i Karolina Hrga u prosincu 2016. godine za potrebe snimanja priloga o liberalizmu 9. epizode mozaično-edukativne emisije “Promjena okvira”.

Razgovor u cijelosti pročitajte na portalu Slobodni Filozofski:http://slobodnifilozofski.com


Mira Bogdanović: Liberalizam 19. stoljeća kao ideološko utemeljenje poretka nejednakosti u 21. stoljećuModerira: TBAKino Europa / četvrtak / 18. svibnja / 18.00

R estauracija građanskog društva, ‘pokošenog’ socijalističkom revolu-cijom, drugim riječima, restauracija

kapitalizma, zahtijevala je i (re)konstrukciju njegova ideološkog temelja. U Srbiji još nije napisana integralna povijest domaćeg libe-ralizma. Noviji opus Latinke Perović revita-lizira nedemokratski, aristokratski, liberali-zam 19. stoljeća koji se boji ‘tiranije većine’ i nastoji suzbiti realizaciju načela jednakosti ustoličenih u Francuskoj revoluciji. Pove-zan s Perovićinim elitističkim pristupom društvenoj slojevitosti, ideologija liberaliz-ma koju ona naknadno bez kritičke distance promiče, svjedoči o jednom autoritarnom shvaćanju politike. U ovoj čisto ideolo-škoj viziji prilagođenoj zatečenom stanju ili stanju u nastanku, nestaje emancipatorni potencijal kako liberalizma, tako i (realnog) socijalizma.


F ilmovi su poput mo-stova koji spajaju različite ljude, priče i fragmente kulture.

Te mostove gradimo već deset godina. Filmove koji interpre-tiraju i transfiguriraju real-nost. Filmove koje nije strah razmišljati o velikim stvarima čak i kad pričaju male priče. Filmove koji do kraja istražuju različite tonalitete i pristupe. Filmove koji su, parafrazira-mo li nedavno preminulog Abbasa Kiarostamija, poput vjetra koji će nas odnijeti. Fil-move koji nastaju iz želje da se svijet i ljudi promatraju iz raz-ličitog ugla, koji ne nameće potrebu za stvaranjem distan-ce između nas i stvarnosti. Da, već deset godina tragamo za slobodnim filmom. Filmom

bez granica. Filmom kao pu-nokrvnom eksplozijom slika. Filmom koji nudi različite re-fleksije na stanje i sranje svije-ta u kojem živimo.

Ima neke proklete simboli-ke da u filmu koji otvara ovo-godišnje jubilarno izdanje Subversive Film Festivala (Mladi Karl Marx) i onog koji zatvara njegovu igranu kon-kurenciju (Personal Shopper), glavni junaci odlaze iz Pariza u London. Mladi Marx na taj je odlazak bio natjeran, dok As-sayasova osobna šoperica Ma-ureen tamo odlazi da bi kupila svojoj klijentici seksi toaletu. Od Das Kapital do kapitala. Marx je doduše putovao u London neudobnijom kombi-nacijom vlaka i parobroda, dok Maureen koristi Eurostar.

Marx sanja na putu u London o Savezu pravednih, dok Mau-reen preferira (pravedni) smartphone kao medij u bizar-noj (spiritističkoj) seansi s mi-sterioznim entitetom koji je proganja.

Tu su i tri filma koji se bave migracijama, izbjeglištvom i kulturalnim dilemama. U Ve-likom zidu Kafkina alegorijska priča Na izgradnji kineskog zida dobiva posve novo značenje u diskursu tvrđave Europe. U Evanđelju veliki kazališni glu-mac i sineast Pippo Delbono ulazi u prihvatilište za izbje-glice u Astiju. U Bezness As Usual Nizozemac Alex Pitstra progovara o vlastitoj krizi identiteta kroz priču o svojoj majci koja se tijekom ljetova-nja u Tunisu upustila u prola-

10.Subversive Film Festival

Deset godina slobodnog filma– Marx & Maureen

znu seksualnu avanturu s lo-kalnim galebom, koji je pro-suo sjeme po čitavoj Europi. Poput Delbona, čiji komad ba-lansira između realnosti i tea-tra, sličnu trajektoriju slijedi i konceptualni umjetnik Neïl Beloufa (Okcidentalan), čije te-atralne provokacije i artifici-jelnost filmskog kadra prizi-vaju ludosti recentnih koma-da Resnaisa i Bonella. Slični prosede koristi i Palestinac Raed Andoni (Lov na duhove), koji igra na Mograbijevu reto-riku teatra potlačenih, a čiji ak-teri u formi terapeutske sean-se insceniraju užase koje su proživjeli u izraelskim zatvorima.

Jubilarno 10. izdanje Sub-versive Film Festivala trans-formirano je i u mali veliki

pankerski ZOO s paucima, zmijama i krokodilima u post-kolonijalnoj satiri sumanutog Antonina Peretjatka (Zakon džungle), halogenim chiaro-scurom jedne klaonice u kojoj životinje plaču (Grlo srce tr-buh) i štakorima koji su okupi-rali Baltimore (Štakorski film).

U ovogodišnjem Homma-geu prisjećamo se argentin-skog dokumentarnog filmaša i političkog aktivista Raymunda Gleyzera kojeg je 1976. godine otela i ubila de-sničarska vojna vlada diktato-ra Jorgea Rafaela Vidala. Gle-yzer je osnivač Cine de la Base (Kino baze), militantne grupe koja je imala bliske veze s gru-pom Cine Liberación Fernan-da Solanasa i tzv. Trećim fil-mom kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih. Grupa Cine de la Base bila je posvećena približava-nju revolucionarnih filmova radnicima, gradeći revolucio-narnu kino mrežu i kontra-in-formacijski distribucijski ka-nal diljem Argentine.

Posebni program posveću-jemo i retrospektivi njemačk-og filma iz Adenauerove ere, nazvanoj Voljeni i odbačeni, a koja pokriva razdoblje od 1949. do 1963. godine. Riječ je o filmovima koje je elitistička kritika osporavala i odbaciva-la. No ispod njihove površine kuhaju itekako moćne subver-zije. Iako su nastali u periodu u kojem je umornom i na-paćenom njemačkom narodu kinodvorana služila kao bijeg od teške svakodnevice, dok se Savezna Republika Njemačka u doba kancelara Konrada Adenauera počela oporavljati od poratnog kraha. „Ne odla-zimo u kino da bismo proma-trali ruševine života, već da bismo ih zaboravili. Za ulazni-cu koju plaćamo očekujemo iluzije koje nam je svakodnev-ni život uskraćivao“, izjavila je 1951. čitateljica jednog nje-mačkog ženskog časopisa. Naš festival ipak nudi nešto više od iluzija. ★

SUBVERSIVE TOP 5

Filmovi koje ne smijete propustiti

Šangajska nevjesta(Una novia de Shanghai)Mauro Andrizzi, Kina/Argentina, 2016., 73’Kino Europa / utorak, 9. svibnja / 21.30

Grlo srce trbuh(Gorge couer ventre)Maud AlpiKino Europa / srijeda, 9. svibnja / 19.00

K aurismaki susreće Caraxa u kineskoj priči o duhovima ko-

ju je ispričao jedan ludi Ar-gentinac, gdje dvojica dže-para koji prizivaju ranog Zhangkea kreću u bizarnu avanturu prenoseći lijes na njegovo novo odredište na-kon što su po nalogu jednog duha koji im se ukazao eks-humirali njegovu bivšu za-branjenu ljubav.

H ibridni komad čija priča igra na nev-jerojatni spoj nje-

žnosti i bajkovitosti, ranji-vosti i izgubljene mladosti, ambijentiran u jednoj kla-onici u kojoj njezin neime-novani mladi radnik poku-šava prikupiti dovoljno sa-ti da bi mogao otići iz tog pakla i primati socijalnu pomoć. Oni koji su voljeli Marcellov film Bella e per-duta voljet će i ovu dirljivo lijepu ali okrutnu fresku o životu na rubu.


10.Subversive Film FestivalIGRANA KONKURENCIJA

B alansirajući negdje na pola puta između kultne TV serije Žica

i Watersova Desperate Li-ving, u kojem Divine stavlja na pladanj kuhanog štako-ra, autorova nabrijana etnografska studija o insti-tucionalnom rasizmu pro-matra povijest jednog grada kroz njegov odnos prema štakorima koji su ga okupi-rali. Čisti pankerski film.

gli. U slučajnoj avanturi pri-družuje mu se vozačica Tarzan. Trenutno najzani-mljiviji autor u ešalonu nove francuske ekscentrične po-litičke satire snimio je uvr-nutu parabolu o užasima postkolonijalizma u suma-nutom spoju burleske i splattera.

A utor ulazi u ma-dridsku središnjicu Podemosa i kame-

rom proviruje iza njezinih kulisa. Više od 500 sati snimljenog materijala de-stilirano je u dvosatni ko-mad koji pedantno sondira Podemosove unutarnje krize i njihove pokušaje razbijanja španjolske poli-tičke dihotomije. Ekstaza uspjeha postavlja se kao kontrapunkt dilemama s kojima se suočavaju njezini članovi osmišljavajući ko-munikacijske strategije i pripreme za kampanju.

Politika, priručnik za upotrebu(Política, manual de instrucciones)Fernando León de Aranoa, Španjolska, 2016., 120’Kino Europa / subota, 13. svibnja / 19.00

Zakon džungle (La loi de la jungle) Antonin Peretjatko, Francuska, 2016., 99’Kino Europa / petak, 12. svibnja / 21.00

V ladin stažist odlazi u Francusku Gvajanu na projekt izgradnje

umjetnog skijališta u džun-

Štakorski film(Rat Film)Theo Anthony, SAD, 2016., 82’Kino Europa / petak, 12. svibnja / 19.30

Mladi Karl Marx(Le jeune Karl Marx) Njemačka/ Francuska/ Belgija, 2017., 118’ DCPRežija: Raoul Peck · Scenarij: Raoul Peck, Pascal Bonitzer, Pierre Hodgson· Fotografija: Kolja Brandt · Montaža: Frédérique Broos · Produkcija: Agat Films & Cie, Velvet Film, Rohfilm· Uloge: August Diehl, Stefan Konarske, Vicky Krieps

G odine 1844. Karl Marx ima 26 godina i živi sa ženom Jenny u pari-

škom egzilu. Stalno je u dugo-vima i puši jeftine cigare. Ta-mo će prvi put upoznati nešto mlađeg Friedricha Engelsa, tvorničareva sina kojeg je u početku ignorirao jer ga je smatrao dendijem. Doduše, ubrzo će ga oduševiti njegova inovativna studija o bijedi en-gleskog proletarijata. Proma-trajući europsku revolucio-narnu klimu kao sukob anar-hista stare škole koje inkarni-ra Joseph Proudhon i radikal-nih mladoturaka koji su šarali Europom, Peckov komad ne govori o mladom Marxu, već o njegovoj bromansi s Engel-som. To je dakle film koji po-

kazuje ljude u sukobu oko raz-ličitih teorija i pristupa. Film u kojem su Marx i Engels bliži indie rock zvijezdama u cilin-drima. Zato nije ni čudo da Peck završava film songom Bo-ba Dylana (šifra: Like a Rolling Stone), praćen pulsirajućim fo-otageom koji promatra socijal-ne i političke nemire u različi-tim povijesnim epohama. Za-to je njegov komad o ranim Marxovim danima i rađanju Komunističke lige potrebniji no ikad. Iako film najviše pri-pada njegovu scenaristu Pa-scalu Bonitzeru, koji je često surađivao s Rivetteom.

Raoul Peck (Port-au Prince, 1953.) bivši je ministar kulture Haitija. Trenutno živi na relaci-ji Berlin – Pariz. Njegov debi L’homme sur les quais bio je prvi karipski film prikazan u konkurenciji Cannesa. Još od Lumumbe pa sve do Ubojstva u Pacotu i najnovijeg Mladog Karla Marxa ostaje vjeran svom artivizmu. To je dokazao i u filmu Ja nisam tvoj crnac, o političkom angažmanu ame-ričkog pisca Jamesa Baldwi-

na, nominiranim za Oscara u dokumentarnoj kategoriji.

Okcidentalan(Occidental) Francuska, 2017., 73’ DCP

Režija: Neïl Beloufa · Scenarij: Neïl Beloufa · Fotografija: Guillaume Le Grontec · Montaža: Ermanno Corrado · Produkcija: Bad Manners · Uloge: Idir Chender, Anna Ivacheff, Paul Hamy, Louise Orry-Diquero, Hamza Meziani, Brahim Tekfa

D ok Francuskom bijesne ulični nemiri, muška-rac u žutom kaputu re-

zervirao je bračnu sobu za se-be i svog partnera u kičastom hotelu s dvije zvjezdice zva-nom Occidental. No, njihova prisutnost izludit će hotelsku vlasnicu i njezino disfunkcio-nalno osoblje pa ona poziva policiju kako bi se riješila su-mnjivog para. Tko su oni za-pravo? Homoseksualci? Tero-risti? Kriminalci? Talijani? Ili pak sve od navedenog? Interi-jer hotela ukrašen zastavica-ma i umjetničkim reprodukci-jama u rasponu od Napoleo-

novih vojnih kampanja do Warholove banane negdje je na pola puta između Kauri-smakijeve artificijelnosti i re-centnih teatralnih provokacija Bertranda Bonella, Alaina Re-snaisa i Yanna Gonzaleza. Iako prisutnost Paula Hamyja pri-ziva i Rodriguesove ludorije. “Postoje zemlje, religije i regi-je u kojima su ljudi truli”, kaže murjak. “Nemojmo paradirati sa zastavama na glavama.”, odgovara mu kolegica. Sve je u hotelu lažno, uključujući i lju-bav. Ili možda nije? Čitava si-tuacija prilično je uzavrela. Zato je požar neminovan.

Neïl Beloufa sineast je i umjetnik rođen u Parizu 1985. Radovi su mu izlagani u naj-prestižnijim svjetskim galeri-jama, od Pariza, Los Angelesa i New Yorka do Šangaja i Te-herana. Nakon Tonight and the People (2013.), Okcidentalan mu je drugi dugometražni igrani film.

Šangajska nevjesta(Una novia de Shanghai)Kina/Argentina, 2016., 73’ DCPRežija: Mauro Andrizzi · Scenarij: Mauro Andrizzi · Fotografija: Yao Zi-Long · Montaža: Francisco Vazquez Murillo · Produkcija: Mono Films · Uloge: Hu Chen-Gwei, Lorena Damonte, Su-yun Han

D vojica skitnica koji pri-zivaju junaka Zhan-gkeova prvog filma (ši-

fra: Xiao Wu) preživljavaju džeparenjem nevjesti koje se u kičastim vjenčanicama fot-kaju na šangajskom trgu is-pred tornja Pearl. Umorni od džeparskih akcija, odluče pro-vesti noć u sobi trošnog hotela na čijem će krevetu ugledati odjeću njezina prethodnog gosta. Njegov će ih duh natje-rati da ekshumiraju njegovu bivšu zabranjenu ljubav te prenesu lijes s njezinim tije-lom do lučkog kontejnera ka-ko bi ga doveli na lokaciju na kojoj će nanovo biti zajedno. U jednom razgovoru autor na-vodi da su njegovi omiljeni si-neasti Kaurismaki i Leos Ca-

Mladi Karl Marx Okcidentalan



Mizandristice(The Misandrists)Njemačka, 2017., 91’ DCPRežija: Bruce LaBruce · Scenarij: Bruce LaBruce · Fotografija: James Carman · Montaža: Judy Landkammer · Produkcija: Jürgen Brüning Filmproduktion, Amard Bird Films · Uloge: Susanne Sachße, Viva Ruiz, Kembra Pfahler, Caprice Crawford, Grete Gehrke

Ambijentirana “somew-here in Ger(wo)many”, Mizandristice su futuri-

stička feministička farsa o grupi militantnih lezbijki koje žive u komuni organiziranoj poput samostana i pripremaju se za totalni rat i istrebljenje muškaraca. Nakon serioznije Gerontofilije vraćaju nas La-Bruceovoj iščašenijoj prošlosti (šifra: Raspberry Reich). Sebe nazivaju Army of Lovers (aluzi-je na istoimeni kultni komad Rose Von Praunheima nisu bez vraga), a šefica im je Sveta Majka. Zaplet započinje kada dvije uniformirane štićenice samostana pronađu ranjenog odbjeglog lijevog terorista, kojeg sakriju u podrumu. Ima tu svega, od Schopenhauero-vih citata i lekcija o parteno-genezi do korištenja arhi-vskog materijala beogradskog Centra za genitalnu rekon-strukciju. Feminizam je sve-den na one-linere u stilu “Mu-škarci su svinje”, uz repliku “Ostavimo svinje iz toga”. Is-oldu glumi umjetnica Kita Updike, čije je (umjetničko?) ime i više nego simbolično. Dvije kite i murjak! To se u

njihovom zatvorenom uni-verzumu ne može tolerirati. Jer, kako bi to rekao zbunjeni junak koji je pozvonio na vra-ta tog feminističkog konven-ta, “Have you seen anything queer in the area tonight?” Je-smo. I to u golemim količinama.

Bruce LaBruce rođen je kao Justin Stewart 1966. u Sout-hamptonu u Kanadi. Pohađao filmsku školu u Torontu i stu-dirao teoriju filma na Sveučili-štu York. Snimio je hrpu kul-tnih filmova: Hustler White, No Skin Off My Ass, L.A. Zombie, Super ½, koji su ga prometnuli u ikonu queercore pokreta kao rubnog i radikalnijeg izdanka New Queer Cinema jer je u nji-ma često angažirao vedete gej pornića. Bavio se fotografijom, pisao je knjige i kazališne teks-tove te je režirao brojne glaz-bene videospotove.

Grlo srce trbuh(Gorge coeur ventre) Francuska, 2016., 82’ DCPRežija: Maud Alpi · Scenarij: Maud Alpi, Baptiste Boulba · Fotografija: Jonathan Ricquebourg · Montaža: Laurence Larre · Produkcija: Mezzanine Films, Rhône-Alpes Cinéma, Mille et Une Productions, Shellac · Uloge: Virgile Hanrot, Dimitri Buchenet, Boston

“M ogao sam završi-ti na nekom go-rem mjestu, gdje

te ne bih mogao imati”, kaže junak autoričina neodoljivog

filma čiji naziv priziva stihove koje je Pasolini posvetio rijeci Tagliamento (...e li, gola, cuore, ventre). Ne, ovi izrazi nisu upućeni voljenoj djevojci, već voljenom psu, iako junakova ljubav prema tetoviranoj curi nije ništa manja. Zaposlen je u jednoj klaonici, u najtežoj noćnoj smjeni. Gazde su ga naoružale električnom pali-com, iako on preferira milova-ti životinje koje vodi u smrt. Poput Marcellova doksa Bella e perduta, tako i Alpi pretvara životinje u punokrvne karak-tere koji plaču. No Alpi ne želi igrati na metafore, već je stro-go fokusirana na intenzivan pogled. Njezin je film dirljivo lijep bez obzira na odbojnost i teror koji proizvodi lokacija u koju postavlja protagonista, s nevjerojatnim spojem nje-žnosti i bajkovitosti, ranjivosti i izgubljene mladosti. Njezin neimenovani protagonist tek pokušava prikupiti dovoljno radnih sati kako bi mogao ure-dno primati socijalnu pomoć kad ode iz tog pakla okupanog halogenim chiaroscurom. Nje-gov pas Boston tu je da nas na-tjera da kleknemo na njegove četiri šape i promatramo svi-jet njegovim očima. Tu su, na-žalost, i ljudi koji misle da svi-jet pripada samo njima.

Maud Alpi (1980.), nakon što je diplomirala filozofiju na Ecole normale superieure, sni-mila je nekoliko izvrsnih krat-kih filmova (Lucas sur terre, Nice, Courir, Drakkar) koji su

s uspjehom prikazani na broj-nim prestižnim festivalima, od Cannesa do Clermont-Fer-randa. Grlo srce trbuh njezin je prvi dugometražni film.

Zakon džungle(La loi de la jungle) Francuska, 2016., 99’ DCPRežija: Antonin Peretjatko · Scenarij: Frédéric Ciriez, Antonin Peretjatko · Fotografija: Simon Roca · Montaža: Antonin Peretjatko, Xavier Sirven · Produkcija: Rectangle Productions, France 3 Cinéma, Orange Studio · Uloge: Vincent Macaigne, Vimala Pons, Pascal Légitimus

V ladin stažist Mark Cha-taigne poslan je u Fran-cusku Gvajanu na pro-

jekt izgradnje umjetnog skija-lišta nazvanog Guayaneige kako bi osigurao da konstruk-cija bude napravljena prema europskim standardima. Ako Hrvati mogu izgraditi skijali-šte u centru metropole, a žite-lji Emirata u pustinji, zašto ga Francuzi ne bi mogli izgraditi u džungli? No naš voljeni ju-nak (Vincent Macaigne, it faca nove francuske komedije) igrom slučaja završit će izgu-bljen u toj istoj džungli u dru-štvu vozačice Tarzan (neodo-ljiva Vimala Pons), gdje doži-vljavaju svakojake peripetije uz bliske susrete opasne vrste s parazitima, ogromnim in-sektima, anakondama, gerilci-ma, službenicima francuskih željeznica koji planiraju raskr-čiti kišnu šumu i izgraditi

rax, što u ovoj adaptaciji kine-ske priče o duhovima postaje i više no evidentno. Film je sni-mljen za autorova dužeg rezi-dencijalnog boravka u šangaj-skom The Swatch Art Peace Ho-telu i to na mandarinskom je-ziku s kineskim glumcima (jedini nekineski lik u filmu portretira argentinska glumi-ca Lorena Damonte). Iako on slijedi tragove nekih drugih sineasta, poput Joãoa Pedra Rodriguesa (A Última vez que vi Macau) koji su se već okuša-li u sličnom egzotičnom am-bijentu, odbija se ponašati po-put slučajnog turista.

Mauro Andrizzi (Mar del Plata, 1980.) dugogodišnji je kurator i programer eksperi-mentalne selekcije Mar del Plata Film Festivala. Diplomi-rao je na ENERC-u, nacional-noj filmskoj školi u Buenos Ai-resu. Godine 2007. osnovao je vlastitu nezavisnu produkcij-sku kuću Mono Films, koja stoji iza autorovih seminalnih komada Irački kratki filmovi, En el futuro. Njegov prethodni film, Veličanstvene nesreće, snimljen u tandemu sa šved-skim autorom Marcusom Lin-deenom, bio je prikazan i kod nas u sklopu jednog od recen-tnih Ciklusa argentinskog filma.

Šangajska nevjesta Grlo srce trbuh

Mizandristice Stilistica


Bezness as Usual Nizozemska/Njemačka/Švedska/Švicarska/Tunis, 2016., 93’ DCPRežija: Alex Pitstra · Scenarij: Alex Pitstra, Katja Schoondergang · Fotografija: Tadeusz Kieniewicz, Alex Pitstra · Montaža: Jos Driessen · Produkcija: Selfmade Films

U osamdesetima tunisko ljetovalište Sousse bilo je ultimativna meka

europskih turistkinja u potra-zi za prolaznom avanturom s lokalnim galebovima. No neki od istih tih galebova praktički su prosuli svoje sjeme po čita-voj Europi – od Laplanda do Nizozemske i Švicarske jer su na vrućim plažama i hotel-skim sobama Soussea bili za-četi njihovi sinovi i kćeri, rođeni devet mjeseci nakon što su se njihove partnerice

vratile iz vrućeg Tunisa u svo-je hladne i maglovite europ-ske zemlje. Plod jedne od tih kratkih veza bio je i autor ovog prokleto duhovitog filma Ni-zozemac Alex Pitstra, rođen kao Karim Alexander Ben Hassen, koji se vraća u Sousse kako bi pokušao izgraditi od-nos sa svojom proširenom ob-itelji koja ga tretira kao boga-tog zapadnjaka spremnog da odriješi kesu. Obiteljskom stolu pridružuje se i njegova feministička polusestra koja živi u Baselu, gdje je zaposle-na kao neurokirurginja. No Sousse više nije onakav kakav je nekad bio. Revolucija jasmi-na ispraznila je njegove hotele i pretvorila ih u aveti postapo-kalipse. U pokušajima da se zbliži s vlastitim korijenima, Alex ne samo da se mora suo-

čiti s kulturnim razlikama već i s pitanjima koja postavlja njegova nizozemska majka. “Mi smo stranci jedni drugi-ma, ali naš osjećaj obitelji je snažan”, kaže jedan od Pitstri-nih aktera.

Alex Pitstra rođen je 1979. u Dordrechtu (Nizozemska). Pr-vi film snimio je kao petnae-stogodišnji mladac. U početku se bavio glazbenom produkci-jom, da bi je potom zamijenio filmskom, snimajući reklamne spotove i korporacijske filmo-ve. Odvažni hibridni doks Die Welt snimio je neposredno na-kon Revolucije jasmina. Auto-rov najnoviji komad Bezness As Usual premijerno je prika-zan lani u Locarnu u sklopu Tjedna kritike.

Lov na duhove(Istiyad Ashbah)Palestina/Francuska/Švicarska/Katar, 2016., 94’ DCPRežija: Raed Andoni· Scenarij: Raed Andoni · Fotografija: Camille Cottagnoud · Montaža: Gladys Joujou · Produkcija: Palmyre Badinier

I grajući na gotovo identič-ne mehanizme “teatra po-tlačenih” koje koristi Izra-

elac Mograbi u doksu Iza ogra-da prikazanom na lanjskom Subversive Film Festivalu, Pa-lestinac Andoni zamjenjuje afričke izbjeglice s grupom Palestinaca koji pred autoro-vom kamerom u formi svoje-vrsne terapeutske seanse in-sceniraju užase koje su proživ-jeli u izraelskim mučilištima. Iako teatar zamjenjuje studij-ska replika centra za ispitiva-nje, njezin klaustrofobičan prostor krajnje je realističan, pri čemu njegovi akteri u nje-mu rekonstruiraju poniža-vajuća ispitivanja i torture ko-jima su bili podvrgnuti, dra-matizirajući vlastita stvarna iskustva. Tijekom tih bolnih seansi na površinu će isplivati njihove potisnute emocije i traume natopljene mokraćom straha, ali i garnirane pone-kim ironičnim pasažem poput onog u kojem jedan od njih nerado pristaje “odglumiti” svoj bliski zatvorski susret s homoseksualnim čuvarom jer uskoro treba proslaviti zaruke. Autor se također pojavljuje pred kamerom, čime postaje evidentno da on ne kreira po-zornicu samo za svoje prota-goniste, već se suočava i s kr-hotinama vlastitih sjećanja jer je prije trideset godina i sam bio jedan od zatočenika zlo-glasne tamnice Moskobiya.

Raed Andoni (1967., Aman) filmsku je karijeru započeo 1997. kao nezavisni producent. Suosnivač je produkcijske kuće Dar Films, sa sjedištem u

10.Subversive Film FestivalDOKUMENTARNA KONKURENCIJA

transamazonsku prugu te pri-padnicima posthipijevske sekte, kad priča počinje ža-nrovski meandrirati na teren punokrvnog B-splattera, mo-torka uključena. Parabola o avetima postkolonijalizma ni-kad nije bila sumanutija. Pere-tjatko promatra avanturu tog burlesknog slučajnog para kao raspojasanu i pulsirajuću odu nesputanog erotizma i poli-tičke senzualnosti.

Antonin Peretjatko (Greno-ble, 1974.) trenutno je najzani-mljivije ime u ešalonu nove francuske satire kojem pripa-daju ekscentrični Justine Triet, Guillaume Brac, Thomas Sal-vador i Yann Gonzalez. Svi oni promovirani su 2013. godine u Cannesu, koji je označio pre-kretnicu u njihovu radu. Tada je u off programu Quinzaine des realisateurs prikazan au-torov dugometražni debi La fille du 14. juillet.

Stilistica(Personal Shopper)Francuska/Njemačka, 2016., 105’ DCPRežija: Olivier Assayas · Scenarij: Olivier Assayas · Fotografija: Yorick Le Saux · Montaža: Marion Monnier · Produkcija: CG Cinéma, Vortex Sutra, Sirena Film· Uloge: Kristen Stewart, Lars Eidinger, Sigrid Bouaziz

A ssayasov ezoterični i krajnje vogueovski ko-mad lucidna je parabo-

la o stvarima koje nas povezu-ju, našim načinima komunici-ranja i nemogućnostima po-stizanja bilo kakvog drugog kontakta osim onog u kojem smartphone preuzima ulogu medija. Maureen je uljuljana u udobnost Eurostara koja pu-tuje iz Pariza u London da bi kupila klijentici skupocjenu toaletu dok zenovsku udob-nost hi-tech vagona prekidaju monotoni zvuci njezina kuc-kanja po touch screenu, komu-nicirajući s misterioznim en-titetom koji je proganja. Ko-munikacija smartphoneom prema Assayasu i nije drugo nego spiritistička seansa. Spi-ritualizam ovdje postaje, ne samo zvučna već i psihološka opsesija pa čak i erotska ovi-snost. Zato autor briše razliku

između beepa na mobitelu i nasilnih zvukova koji mole-stiraju i proganjaju autorovu heroinu. Zato je ovdje riječ o čistoj apokaliptičnoj poemi o usamljenosti. Osobna šoperi-ca ovdje postaje “osobni me-dij”, ali i “osobna ljubavnica” nevidljivog partnera. Victor Hugo na iPadu, Karl Lagerfeld na internetu, Hilma af Klint u monografiji. Ovo je logični nastavak Demonlovera. Metafi-zička drama locirana u mate-rijalnom svijetu dizajnerske odjeće i lijepih ljudi. Film o novim medijskim aristokrati-ma globalnog Versaillesa. Film u kojem digitalna era uživa u svom magijskom prestižu.

Olivier Assayas (Pariz, 1955.) umjetničku karijeru započeo je kao novinar i filmski kritičar časopisa Cahiers du Cinéma. Autor je knjiga o Kennethu An-geru (Eloge de Kenneth Anger) i hongkonškom filmu (Hong--Kong Cinema). Potonju je na-pisao u suradnji s Charlesom Tessonom. Piščevu opsesiju prema toj kinematografiji emanira i njegov film Irma Vep, u kojem je angažirao Ma-ggie Cheung. Svoju trenutačnu ženu Miu Hansen-Løve upo-znao je na setu filma Kraj ko-lovoza, početak rujna. Svom omiljenom bendu Sonic Youth posvetio je koncertni doku-mentarni film Noise. Autor je TV serije Carlos. Njegova je trenutna muza Kristen Ste-wart (Oblaci nad Sils Marijom, Stilistica).

Zakon džungle

Bezness as Usual

Lov na duhove

Veliki zid


10.Subversive Film FestivalRamali, te Les Films de Zayna u Parizu. Njegov prethodni du-gometražni doks Fix Me prika-zan je na Sundanceu i u Cannesu.

Veliki zid(The Great Wall)Irska, 2015., 71’ DCP

Režija: Tadhg O’ Sullivan · Scenarij: Tadhg O’ Sullivan, Franz Kafka · Fotografija: Feargal Ward, Tadhg O’Sullivan · Montaža: Tadhg O’ Sullivan · Produkcija: Irish Film Board

K ako se migrantska kri-za u Europi intenzivi-ra, tako njezina tvrđa-

va postaje sve čvršća. Cement, žilet-žica, elektronski nadzor. To su samo neki od načina ko-jima se ta militarizirana cita-dela privilegije i isključivosti pokušava osigurati dok autor kreće na svoj dugi itinerar od mediteranskih obala do eu-ropskih centara moći, od bu-garske granice do Londona, od Melille do Bruxellesa, nu-deći lucidan komentar juksta-pozicijom modernih imperi-jalnih autoriteta i migrantskih očajnika. Film je inspiriran Kafkinom kratkom alegorij-skom pričom Pri gradnji Kine-skog zida, koja preispituje pri-rodu Moći. Iako Kineski zid kao politička konstrukcija ni-kad nije dovršen, danas su fantazije o idealnom Europ-skom zidu prisutne više no ikad, a ekonomija ne namjera-va prekidati njegovu izgradnju.

Tadhg O’Sullivan irski je re-datelj, montažer i dizajner zvuka. Surađivao je s Patom Collinsom na njegovu velikom filmu Silence. Autorov komad Yximalloo snimljen u tandemu s Feargalom Wardom, osvojio je Prix Premiere kao najbolji debitantski film na prestižnom festivalu dokumentarnog filma u Marseilleu (FID). Radove je izlagao u brojnim galerijama i muzejima – od njujorške Mo-MA-e pa nadalje.

Politika, priručnik za upotrebu(Política, manual de instrucciones)Španjolska, 2016., 120› DCPRežija: Fernando León de Aranoa · Scenarij: Fernando León de Aranoa · Fotografija: Jorge Abusada · Montaža: Yago Muñiz · Produkcija: Mediaproduccion

Č etiri godine nakon burnih zbivanja na madridskom trgu

Puerta del Sol, koje je našim subverzivcima već približio Sylvain George - Put Madrida (Svijetli plam!), pokret 15 M iz-njedrio je Podemos, koji 2015. ulazi u španjolski parlament kao treća najjača stranka. Ara-noa je dobio dozvolu neogra-ničena ulaska u njezinu ma-dridsku centralu te voajeri-stički proviruje pulsirajućom

kamerom iza njezinih kulisa od samih početaka do danas, prateći plenume na kojima su njezini lideri Pablo Iglesias i Iñigo Errejón s najužim ti-mom osmišljali komunikacij-ske strategije i pripreme za predizbornu kampanju. Uku-pno 500 sati snimljenog ma-terijala autor je destilirao u dvosatni komad koji nudi mi-nuciozni uvid u Podemosove unutarnje krize i njihove po-kušaje razbijanja španjolske političke dihotomije. Rezultat je ovaj krajnje iskreni “priruč-nik za upotrebu” koji istražuje nove političke strategije i ana-lizira medije koji su u svega godinu dana mobilizirali novo glasačko tijelo. Film također pokazuje kako je moguće gal-vanizirati bijes ulice da bi se stvorili suvremeniji oblici po-litičke participacije. Ekstaza uspjeha postavlja se kao kon-trapunkt dilemama i nezado-voljstvima s kojima se njezini članovi suočavaju “igrajući se” politike. U njima se zrcali ne-mirni i elokventni duh Pode-mosa kao alternativa postoje-ćem sistemu.

Fernando León de Aranoa rođen je 1968. u Madridu. Prije no što je snimio svoj prvi film Familia, pisao je filmske sce-narije. Bavi se stripom, piše kratke priče i predaje na ra-znim filmskim školama. Godi-ne 2004. osnovao je vlastitu produkcijsku kuću Reposado. Autorov komad Savršen dan, u kojem glume Benicio del To-ro i Tim Robbins o grupi hu-manitaraca na brdovitom Bal-kanu, prikazan je i u nas.

Pow WowSAD, 2016., 75’ DCPRežija: Robinson Devor · Scenarij: Robinson Devor, Michael McConville · Fotografija: Sean Kirby· Montaža: Adam Sekular · Produkcija: Sean Kirby, Victoria Nevinny

C ountry clubberi, radnici, ljubavnici, suparnici, bogovi, duhovi, holi-

vudski otpadnici, Indijanci, Hispanoamerikanci, bijelci, prolazni i vječni, živi i mrtvi, ali i oni iza rešetaka. Svi oni okupljaju se u Coachella Val-leyu, u utrci kojom se obilježa-va notorni lov na Indijanca Willieja Boya iz 1908., koji je pokušao uteći svojim progo-niteljima u bijegu dugom 800 km nakon što je u samoobrani ubio oca svoje ljubavnice (taj isti zločin inspirirao je Abra-hama Polonskog za film Tell Them Willie Boy Is Here, sni-mljen 1969. s Robertom Red-fordom u ulozi šerifa). Prateći one koji danas slijede njegove pustinjske tragove u borbi za slobodom i opstankom, autor ispisuje sumanutu kroniku o američkim snovima, sreći i agoniji. U njegovoj pulsira-jućoj seriji etnografskih susreta oni govore o pustinji kao mje-stu slobode i vjerovanja. Iako nam se na prvi pogled čini ka-

ko u tim čudacima promatra-mo kalifornijsku verziju friko-va iz opusa Urlicha Seidla, De-vorovi akteri čvršće su ukori-jenjeni u svoj(e) krajolik(e), dok autor u isti mah podiže most koji pokušava spojiti nji-hovu prošlost i sadašnjost pu-tem eksperimentalnog asoci-jativnog vremena, stvarajući vrtoglavu i inteligentnu kro-niku o američkim radostima koje polako ali sigurno odumiru.

Robinson Devor jedan je od trenutno najradikalnijih ame-ričkih autora. Devorova uvr-nuta komedija The Woman Chaser iz 1999. osvojila je Na-gradu publike na festivalu SXSW u teksaškom Austinu. Police Beat bio je nominiran za Independent Spirit Award, a bizarni hibridni doks ZOO pre-mijerno je prikazan na Sundanceu.

Štakorski film(Rat Film)SAD, 2016., 82’ DCPRežija: Theo Anthony · Scenarij: Theo Anthony · Fotografija: Theo Anthony · Montaža: Theo Anthony · Produkcija: Riel Roch-Decter, Sebastian Pardo

P rimarni interes pankera Anthonyja isti je onaj Baltimore iz Žice i Wa-

tersova kultnog komada De-sperate Living, u kojem je Divi-ne na pladanj stavila kuhanog štakora. Tako i autorova etno-grafska studija o instituciona-liziranom rasizmu promatra povijest tog grada kroz njegov odnos prema štakorima. Jer, kako kaže jedan od njegovih aktera, “U Baltimoreu nikad nije bilo problema sa štakori-ma, već s ljudima”. Pritom Anthony pokušava mapirati njegovu alternativnu povijest, promatrajući one koji štakore mrze, vole (ponekad čak i pre-više) i vole mrziti, oslikavajući uz to ekološki portret devasti-ranog grada i ponašajući se prema temi poput igrača fli-pera. Neki ih love uz pomoć maslaca od kikirikija, ribar-skog štapa ili palice za bejzbol. Drugi odabiru ponešto manje sofisticirane tehnike, poput zračne puške. Iako autor eks-plicitno ne spominje recentne rasističke tenzije na ulicama Baltimorea, one stalno lebde u zraku. Čak i kad sâm termin “društvene znanosti” popri-ma krajnje uznemirujuće di-menzije, autor povlači parale-lu između legislacije i ekster-minacije. No autorovi digital-ni krajolici prizivaju i neki no-vi Baltimore koji ironično ko-ketira sa spekulativnim znan-fanom.

Theo Anthony rođen je 1989. Nakon što je diplomirao na Oberlin Collegeu, surađivao je s magazinom Vice i s Agence France Presse (AFP). Nakon tri hvaljena kratkometražna doksa – Chop My Money, Pea-ce in The Absence of War i

Maison pour la vie, snimljenog u Kongu u finalnim danima trodnevnog rata – snima svoj prvi dugometražni komad Štakorski film, premijerno pri-kazan u Locarnu. Bavio se i glazbenim videom (Pepepiano, Wise Blood, Logan Takahashi).

Evanđelje(Vangelo)Italija/Švicarska/Francuska/Belgija, 2016., 85’ DCPRežija: Pippo Delbono · Scenarij: Pippo Delbono · Fotografija: Fabrice Aragno, Pippo Delbono · Montaža: Pippo Delbono · Produkcija: Stemal Entertainment, Rai Cinema, Compagnia Pippo Delbono, Ventura Film, Snaporazverein, Les Films du Fleuve, CDP

I nspiriran vlastitom pred-stavom pripremanoj u Mantovi u kojoj su sudje-

lovali i članovi Drame zagre-bačkog HNK-a (Nina Violić, Alma Prica, Vlasta Ramljak), Delbono uranja u talijanski iz-bjeglički prihvatni centar u Astiju. Svjestan da tamo po-staje “špijun” udaljen od nje-govih stanara i njihova malog privatnog svijeta, u strahu da ne ode predaleko u njihovu “svetost” ili da im nešto ne “ukrade” za svoj film. “Mučit će vas i tjerati da govorite. Mr-zit će vas zbog vaše vjere”, po-ručuje im Delbono, koji “ni-kad nije vidio ljude kako ho-daju po vodi, ali ih je vidio ka-ko se u njoj utapaju”. Njihova se svakodnevica izmjenjuje s prizorima iz njegove predsta-ve i snimkom sukoba izbjegli-ca sa slovenskom policijom pokraj žilet-žice. U njima je autor pronašao “nevjerojatne glumce”, otkrivajući njihove nježnosti, otpornost, snagu i krhkost. “Pitam se što će biti s njima”, kaže autor nakon što su zajedno veslali, plesali i oslobađali Isusa i Barabu. Odettin song Sometimes I Feel Like a Motherless Child još ni-kad nije zvučao tako bolno i potresno. Zato ono “evanđe-lje” koje njegova majka pove-zuje s ljubavlju Delbono otkri-va u tišini susreta. Na kraju su od majčina evanđelja ostale tek krhotine jednog dječaka koji plače. Praznog, ranjenog i izgubljenog poput aktera koje promatra. Toliko različit, a opet toliko sličan njima.

Pippo Delbono (Varazze, 1959.) jedan je od trenutno na-jinovativnijih umjetnika na ta-lijanskoj kazališnoj sceni. Go-stovao je i na zagrebačkom Festivalu svjetskog kazališta (Ljubav i tijelo). Filmskom re-žijom počeo se baviti nešto ka-snije (Grido, La paura, Amore carne). Njegov intimistički doks Krv prikazan je na 7. Sub-versive Film Festivalu. Locar-no mu je 2009. posvetio retro-spektivu. Glumio je uz Tildu Swinton u izvrsnoj Guadagni-novoj drami Io sono l’amore te u Greenawayovu komadu Gol-tzius i Pelikanova družina.

Politika, priručnik za upotrebu

Pow Wow

Štakorski film

Evanđelje


O K RU G L I S TO L I P RO -M O C I JA K N J I G A

Videologija 1 & 2Kino Europa / Dvorana Müller /8. svibnja / 18.00

V ideologija je sveobu-hvatna kritika realizma u filmu, vizualnim

umjetnostima i književnosti. Od eksperimentalne televizije Nam June Paika do subverziv-nog filma Alejandra Jodo-rowskog, Miike Takashija i Le-osa Caraxa; od Golog ručka do Manifesta cyber feminizma; od film noira do “ubojstva stvarnoga”.

Autor Louis Armand pred-stavit će prvi i drugi svezak svoje trodijelne kritike ideolo-gije realizma u svim segmenti-ma kulturne industrije, od književnosti do filma, kiberne-tici i plastičnim umjetnostima. Njegov sinkretični pristup sli-jedi trag Marshalla McLuhana, Buckminstera Fuller, Karela Teigea i drugih te njeguje in-terdisciplinarnost povijesnih avangardnih pokreta i samog projekta modernosti.

Termin “videologija” pokri-va neksus estetskih/ideoloških formi – od Benthamova pa-noptikona i širenja vizualnih tehnologija tijekom industrij-ske revolucije (fotografija, film), do Big Brothera, virtual-ne realnosti i posthumanistič-kog diskursa. Posljedično, ova studija i izlaganje fokusirani su na diskurse modernosti/post-modernosti i njihove suvreme-ne ramifikacije u djelima eks-perimentalnih (antirealistič-nih/avangardnih) pisaca, umjetnika, arhitekata, filmaša, filozofa i teoretičara – uključu-jući, primjerice, Stelarcove ro-botičko-protetičke perfor-manse, Teigeov filmični poeti-zam, “spomenike budućnosti” Roberta Smithsona, hipergra-fiju Isidorea Isoua, videoumje-

tnost Nam June Paika i Go-dardove filmove.

U tom kontekstu realizam se sagledava kao instrument kulturne normalizacije, koji koevoluira s osvitom opće pi-smenosti, globalnih komuni-kacijskih sustava i tehnologija simulakra – osmišljenih kako bi sintetizirali (putem žanra i “politika identiteta”) i (kao produžetak humanizma) sen-timentalizirali opće apstraktne procese industrijske moder-nosti u operativni kulturni okvir: okvir, drugim riječima – komodifikaciju.

Videologija uključuje eseje o Davidu Lynchu, Marcu Atkin-su, Christianu Louboutinu, Philippeu Sollersu, Anthonyju Braxtonu, Robertu Smithsonu, Lettrismu, Blade Runneru, Davidu Cronenbergu, Terryju Gilliamu, Dereku Jarmanu, Peteru Greenawayu, Kenu Russellu, Billyju Wilderu, Joh-nu Hustonu, Howardu Hawksu, Jean-Luc Godardu, Dušanu Makavejevu, Robertu Cooveru, Johnu Watersu, Hunteru S. Thompsonu, Willi-amu Gibsonu i Stelarcu.

U razgovoru uz autora Lo-uisa Armanda sudjeluju fil-molozi Tomislav Šakić (Le-ksikografski zavod Miroslav Krleža) i Tomislav Brlek (Fi-lozofski fakultet u Zagrebu).

Louis Armand autor je osam romana, uključujući: The Combinations (2016.), Cairo (2014.; nominiran za nagradu Dublin IMPAC) i Breakfast at Midnight (2012.; kritičar Ri-chard Marshall iz časopisa 3:AM opisuje ga kao “savršen moderni noir”). Također je au-tor studija Videology (2015.) i The Organ-Grinder’s Monkey: Culture after the Avantgarde (2013.). Trenutačno vodi Cen-tar za kritičku i kulturalnu teo-riju na Karlovu sveučilištu u Pragu. ★

10.Subversive Film FestivalKRATKOMETRAŽNA KONKURENCIJA

U Limbu naše stare znanice Konstanti-ne Kotzamani (šifra: Žuta groznica), leo-

pard će leći s kozom, vukovi će živjeti s janjadi, a dječak će biti njihov vodič. U filmu Iz-gubljeni glas Marcelo Marti-nessi preispituje paragvajsku recentnu povijest, referirajući se na masakr u Curuguatyju. U Radnoj snazi Loukianosa Moshonesa imigrant radi na preuređenju apartmana, dok na krovu njegove zgrade on i njegovi prijatelji pokušavaju promijeniti svijet. U Digital-nim imigrantima švicarski au-torski tandem Norbert Kott-mann & Dennis Stauffer prati grupu staraca koji se pokuša-vaju prilagoditi digitalnoj eri. U Miss Holokausta, Poljakinja Michalina Musielak odlazi u Izrael na bizarni izbor ljepote u kojem sudjeluju žene koje su preživjele užase konclogo-ra. U Ulici smrti Libanonac Ka-ram Ghossein izmjenjuje slike s prijateljeva vjenčanja i snim-ke vratolomija koje klinci iz-vode na cesti koja vodi k bej-rutskom aerodromu. U Impre-siji jednog rata Kolumbijac Ca-milo Restrepo koristi pulsira-jući footage iz krvave povijesti Medellina, krvavije od njego-ve rijeke, crvene od boje koje se u nju ulijevaju iz lokalne tvornice tekstila, gdje priču pričaju tetovaže, ožiljci, crteži, punk stihovi, zrnatost priva-tnog ratnog videa i požutjele novinske stranice. U Kwassi Kwassi lokalci izrađuju “ne-stabilni brod” (kwassa kwassa) kako bi prešli smrtonosnu udaljenost koja razdvaja ko-morski otok Mayotte, francu-ski prekomorski teritorij i naj-udaljeniji dio EU-a od susje-dnih otoka u arhipelagu; sim-bolično putovanje u bolji ži-vot. ★

KRATKOMETRAŽNA KONKURENCIJA1. BLOKKino Europa / subota, 13. svibnja / 15.00

– Kwassa KwassaTuan Andrew Nguyen & SUPERFLEX, 2015., Danska, 17’ DCP

– Radna snaga(Manodopera)Loukianos Moshonas, 2016. Grčka/Francuska, 28’ DCP

– Ulica smrti(Street of Death)Karam Ghossein, 2017. Libanon/Njemačka, 22’ DCP

– Limb(Limbo)Konstantina Kotzamani, 2016., Grčka/Francuska, 30’ DCP

KRATKOMETRAŽNA KONKURENCIJA2. BLOKKino Europa / nedjelja, 14. svibnja / 17.00

– Izgubljeni glas(La voz perdida)Marcelo Martinessi, 2016., Paragvaj/Venezuela/Kuba/Argentina, 11’ DCP

– Digitalni imigranti(Digital Immigrants)Norbert Kottmann, Dennis Stauffer, 2016. Švicarska, 21’ DCP

– Miss Holokausta(Miss Holocaust)Michalina Musielak, 2017. Poljska/Njemačka, 22’ DCP

– Impresija jednog rata(La impresión de una guerra)Camillo Restrapo, 2015., Kolumbija/Francuska, 26’ DCP

Wild DreamerKino Europa / 14. svibnja / 21.00

S večana dodjela nagrada za najbolji igrani, dokumentarni i kratkometražni film održat će se prije otvorenja konferencije. Nagrade Wild Dreamer dodijelit

će žiri u sastavu kustosice Leile Topić, filmskog kritičara Dragana Juraka, vizualne umjetnice i filmologinje Ivane Keser i filmologa Tomislava Brleka.

Kwassa Kwassa

Radna snaga

Miss Holokausta

Impresija jednog rata

Izgubljeni glas

Digitalni imigranti

Ulica smrti

Limb


10.S

ubve

rsiv

e Fi

lm F

estiv

al7.-

14. V

2017

.U

TO

RA

K (2

.5.)

19.0

0O

tvor

enje

in

stal

acije

EU

RO

PO

LY –

The

Eu

rope

an U

nion

Id

enti

ty T

radi

ng

Gam

e, a

utor

: Dej

an

Kal

udje

rovi

ć -

- -

- -

- -

- -

- -

- -

Pan

elEu

rops

ki

mul

tiku

ltur

ni

proj

ekt i

dr

uštv

eno

anga

žira

ne

umje

tnič

ke

prak

se: i

gra

mrk

vi i

bati

nasu

djel

uju:

And

reja

K

ulun

čić,

Tan

ja

Ost

ojić

, Boj

an

Kri

štof

ić-

- -

- -

- -

- -

- -

- -

GU

ES

Ture

s |

GO

ST

Iku

laci

jedv

okan

alni

HD

vid

eo,

Mar

gare

ta K

ern,

201

1.,

33’

- -

- -

- -

- -

- -

- -

-In

stal

acija

E

UR

OP

OLY

i vi

deo

GU

ES

Ture

s bi

t će

izlo

ženi

do

11. 5

. 20

17.

SR

IJE

DA

(3.5

.)Č

ET

VR

TAK

(4.5

.)P

ETA

K (5

.5.)

SU

BO

TA (6

.5.)

NE

DJE

LJA

(7.

5.)

PO

NE

DJE

LJA

K (8

.5.)

UT

OR

AK

(9.5

.)S

RIJ

ED

A (1

0.5.

)Č

ET

VR

TAK

(11.

5.)

PE

TAK

(12.

5.)

SU

BO

TA (1

3.5.

)N

ED

JELJ

A (1

4.5.

)

19.0

0P

anel

(Ne)

imag

inar

ni

Bal

kan

– po

litik

e id

enti

teta

i m

igra

cijs

ke

prak

sesu

djel

uju:

Mar

ina

Grž

inić

Mau

hler

, V

ikto

r K

oska

, M

arija

na

Ham

erša

k, D

uško

P

etro

vić

19.0

0H

alo

Mü

nch

enK

rsto

Pap

ićJu

gosl

avija

, 196

8., 1

2’

- -

- -

- -

- -

- -

- -

-D

ruga

gen

era

cija

Žel

imir

Žiln

ikJu

gosl

avija

, 198

3., 8

8’

19.0

0D

raga

n W

end

e W

est B

erli

nLe

na M

ülle

r,

Dra

gan

von

Pet

rovi

ćN

jem

ačka

/Srb

ija,

2013

., 87

’

19.0

0K

atz

elm

ach

erR

aine

r W

erne

r Fa

ssbi

nder

SR

Nje

mač

ka, 1

969.

, 88

’

19.0

0M

eksi

ko,

zam

rzn

uta

re

volu

cija

Ray

mun

do G

leyz

erA

rgen

tina

, 197

0., 6

6’

19.0

0Z

emlj

a g

ori

Ray

mun

do G

leyz

erA

rgen

tina

, 196

4., 1

2-

- -

- -

- -

- -

- -

- -

Qu

ilin

oR

aym

undo

Gle

yzer

i J

orge

Pre

lorá

nA

rgen

tina

, 196

6., 1

6’-

- -

- -

- -

- -

- -

- -

Dog

odil

o se

u

Hu

alf

inu

Ray

mun

do G

leyz

er

i Jor

ge P

relo

rán

Arg

enti

na, 1

966.

, 40’

-

- -

- -

- -

- -

- -

- -

Ub

ija

ju m

e i a

ko

ne

rad

im i

ako

ra

dim

Ray

mun

do G

leyz

erA

rgen

tina

, 197

4., 2

0’

19.0

0 Iz

da

jice

Ray

mun

do G

leyz

erA

rgen

tina

, 197

3., 1

05’

19.0

0S

wif

tR

aym

undo

Gle

yzer

Arg

enti

na, 1

971.

, 12’

- -

- -

- -

- -

- -

- -

-B

A N

A D

ER

aym

undo

Gle

yzer

Arg

enti

na, 1

972.

, 7’

- -

- -

- -

- -

- -

- -

-N

emoj

za

bor

avi

ti, n

emoj

op

rost

iti

Ray

mun

do G

leyz

erA

rgen

tina

, 197

3., 3

5’-

- -

- -

- -

- -

- -

- -

AA

A s

u tr

i or

uža

ne

sna

geJo

rge

Den

tiA

rgen

tina

, 197

7., 1

6’-

- -

- -

- -

- -

- -

- -

Vje

čna

va

tra

Cyn

thia

Sab

atA

rgen

tina

, 201

2., 2

7’

21.0

0 R

aym

un

do

Ern

esto

Ard

ito

i V

irna

Mol

ina

Arg

enti

na, 2

003.

, 127

’

18.0

0 O

krug

li st

ol i

prom

ocija

knj

iga:

V

ideo

logi

ja 1&

2su

djel

uju:

Lou

is

Arm

and,

Tom

isla

v Š

akić

i To

mis

lav

Brl

ek

(Dvo

rana

Mül

ler)

21.0

0 O

tvor

enje

ko

nfer

enci

je i

prog

laše

nje

dobi

tnik

a na

grad

a W

ild

Dre

amer

EUR

OP

OLY

, K

onfe

renc

ija

#2,

Kul

turn

o in

form

ativ

ni

cent

ar (K

IC)

Hom

mag

e:

Ray

mun

do

Gle

yzer

i C

ine

de

la B

ase,

D

okuk

ino

KIC

Ret

rosp

ekti

va:

Vol

jeni

i od

bače

ni

- Film

ovi

SR

Nje

mač

ke i

DR

Nje

mač

ke(1

949.

- 19

63.)

Kin

o E

urop

a –

Velik

a dv

oran

a

16.0

0 B

erli

n -

uga

o S

chön

ha

use

rG

erha

rd K

lein

DR

Nje

mač

ka, 1

957.

, 81’

18.0

0U

liča

riG

eorg

Tre

ssle

rS

R N

jem

ačka

, 195

6.,

97’

15.0

0 K

ap

eta

n iz

K

öpen

icka

Hel

mut

Käu

tner

SR

Nje

mač

ka, 1

956.

, 93

’

17.0

0K

ap

eta

n iz

Köl

na

Sla

tan

Dud

owD

R N

jem

ačka

, 195

6.,

114’

16.0

0

…i t

voja

lju

ba

v ta

kođ

erFr

ank

Voge

lD

R N

jem

ačka

, 196

2.,

92’

18.0

0 D

rug

Mü

nch

ha

use

nW

olfg

ang

Neu

ssS

R N

jem

ačka

, 196

2.,

89’

15.3

0Ja

če o

d n

oći

Sla

tan

Dud

owD

R N

jem

ačka

, 195

4.,

117’ 17.3

020

. srp

nja

Falk

Har

nack

SR

Nje

mač

ka, 1

955.

, 97

’

19.0

0 O

suđ

eno

selo

Mar

tin

Hel

lber

gD

R N

jem

ačka

, 195

2.,

107’

15.3

0Z

latn

a k

uga

John

Bra

hmS

R N

jem

ačka

, 195

4.,

95’

Kra

tkom

etra

žna

konk

uren

cija

Kin

o E

urop

a –

Velik

a dv

oran

a

15.0

0 K

ratk

omet

ražn

a ko

nkur

enci

ja –

1.

blok

- -

- -

- -

- -

- -

- -

-K

wa

ssa

Kw

ass

aTu

an A

ndre

w

Ngu

yen

&

SU

PE

RFL

EX

Dan

ska,

201

5., 1

7’

- -

- -

- -

- -

- -

- -

-R

ad

na

sn

aga

Louk

iano

s M

osho

nas

Grč

ka/F

ranc

uska

, 20

16.,

28’

- -

- -

- -

- -

- -

- -

-U

lica

sm

rti

Kar

am G

hoss

ein

Liba

non/

Nje

mač

ka,

2017

., 22

’ -

- -

- -

- -

- -

- -

- -

Lim

bK

onst

anti

na

Kot

zam

ani

Grč

ka/F

ranc

uska

, 20

16.,

30’

17.3

0

Kra

tkom

etra

žna

konk

uren

cija

– 2

. bl

ok-

- -

- -

- -

- -

- -

- -

Izgu

blj

eni g

las

Mar

celo

Mar

tine

ssi

Par

agva

j/Ve

nezu

ela/

Kub

a/A

rgen

tina

, 201

6.,

11’

- -

- -

- -

- -

- -

- -

-D

igit

aln

i im

igra

nti

Nor

bert

Kot

tman

n,

Den

nis

Sta

uffe

rŠ

vica

rska

, 201

6., 2

1’-

- -

- -

- -

- -

- -

- -

Mis

s H

olok

au

sta

Mic

halin

a M

usie

lak

Pol

jska

/Nje

mač

ka,

2017

., 22

’ -

- -

- -

- -

- -

- -

- -

Imp

resi

ja je

dn

og

rata

Cam

illo

Res

trap

oK

olum

bija

/Fra

ncus

ka,

2015

., 26

’

Igra

na

konk

uren

cija

Kin

o E

urop

a –

Velik

a dv

oran

a

21.3

0O

kcid

enta

lan

Neï

l Lab

oufa

Fran

cusk

a, 2

017.

, 73’

21.3

0Š

an

gajs

ka

nev

jest

aM

auro

And

rizz

iK

ina/

Arg

enti

na, 2

016.

, 73

’

19.0

0G

rlo

srce

trb

uh

Mau

d A

lpi

Fran

cusk

a, 2

016.

, 82’

21.1

5M

iza

nd

rist

ice

Bru

ce L

aBru

ceN

jem

ačka

, 201

7., 9

1’

21.0

0Z

ako

n d

žun

gle

Ant

onin

Per

etja

tko

Fran

cusk

a, 2

016.

, 99’

21.1

5 S

tili

stic

aO

livie

r A

ssay

asFr

ancu

ska/

Nje

mač

ka,

2016

., 10

5’

20.0

0 P

ow W

owR

obin

son

Dev

orS

AD

, 201

6., 7

5’

20.0

0V

elik

i zid

Tadh

g O

’ Sul

livan

Irsk

a, 2

015.

, 71’

21.0

0B

ezn

ess

as

Usu

al

Ale

x P

itst

raN

izoz

emsk

a/N

jem

ačka

/Šve

dska

/Š

vica

rska

/Tun

is,

2016

., 93

’

19.3

0 Lo

v n

a d

uh

ove

Rae

d A

ndon

iP

ales

tina

/Fra

ncus

ka/

Švi

cars

ka/K

atar

, 20

16.,

94’

19.3

0Š

tako

rski

film

Theo

Ant

hony

SA

D, 2

016.

, 82’

19.0

0P

olit

ika

, p

riru

čnik

za

u

pot

reb

uFe

rnan

do L

eón

de

Ara

noa

Špa

njol

ska,

201

6., 1

20’

17.0

0E

van

đel

jeP

ippo

Del

bono

Ital

ija/Š

vica

rska

/Fr

ancu

ska/

Bel

gija

, 20

16.,

85’

Dok

umen

tarn

ako

nkur

enci

jaK

ino

Eur

opa

– Ve

lika

dvor

ana

21.0

0S

pec

ija

lni v

lako

viK

rsto

Pap

ićJu

gosl

avija

, 197

2., 1

6’

- -

- -

- -

- -

- -

- -

-P

ogre

bn

ikD

raga

n N

ikol

ićN

jem

ačka

/Srb

ija,

2013

., 53

’

21.0

0Fl

otel

Eu

rop

aV

ladi

mir

Tom

ićD

ansk

a/S

rbija

, 201

5.,

72’

21.0

0M

onte

neg

roD

ušan

Mak

avej

evŠ

veds

ka/V

B, 1

981.

, 96’

OT

VO

RE

NJ

E20

.00

Mla

di K

arl

Ma

rxR

aoul

Pec

kN

jem

ačka

/ Fr

ancu

ska/

Bel

gija

, 20

17.,

118’


10.S

ubve

rsiv

e Fo

rum

14.-2

0. SV

IBNJ

A 201

7. KIN

O EUR

OPA

SR

IJE

DA

(10.

5.)

+ M

eđun

arod

na k

onfe

renc

ija:

Euro

pska

ljev

ica

prot

iv n

ovog

sv

jets

kog

(ne)

reda

ČE

TV

RTA

K (1

1.5.

)P

ETA

K (1

2.5.

)S

UB

OTA

(13.

5.)

NE

DJE

LJA

(14.

5.)

PO

NE

DJE

LJA

K (1

5.5.

)U

TO

RA

K (1

6.5.

)S

RIJ

ED

A (1

7.5.

)Č

ET

VR

TAK

(18.

5.)

PE

TAK

(19.

5.)

SU

BO

TA (2

0.5.

)

18.0

0P

rom

ocija

knj

ige

Mic

hael

Hei

nric

h:U

vod

u M

arxo

vu

krit

iku

polit

ičke

ek

onom

ijeS

udje

luju

: Sti

pe

Ćur

kovi

ć, D

ean

Dud

aM

oder

ira:

Mar

ko

Kos

tani

ć

14.0

0K

enne

th H

aar

(Cor

pora

te E

urop

e O

bser

vato

ry):

EU e

kono

msk

i go

vern

ance

i nj

egov

e ko

ntro

verz

e

15.0

0R

adio

nica

(Cor

pora

te

Eur

ope

Obs

erva

tory

)Jo

achi

m B

ecke

r:

Utj

ecaj

EU

ek

onom

skog

go

vern

ance

a na

ju

gois

točn

u Eu

ropu

- -

-A

jda

Pis

totn

ik

(Ena

band

a): U

tjec

aj

EU e

kono

msk

og

gove

rnan

cea

na ja

vne

polit

ike

u S

love

niji

- -

- Ž

arko

Šun

deri

ć (C

ente

r fo

r S

ocia

l P

olic

y): K

ako

EU

ekon

omsk

i go

vern

ance

utj

eče

na

soci

jaln

u po

litik

u u

Srb

iji?

10.0

0M

edit

eran

foru

mP

anel

Nez

akon

ita

i nas

ilna

polic

ijska

pr

otje

riva

nja

izbj

eglic

a sa

gra

nica

iz

cen

tral

ne i

jugo

isto

čne

Euro

peG

osti

pan

ela

su

akti

vist

i/ki

nje

iz

Mak

edon

ije, S

rbije

, B

ugar

ske,

Mad

jars

ke,

Bos

ne i

Her

cego

vine

i H

rvat

ske

19.0

0P

reda

vanj

eM

ira

Bog

dano

vić:

Li

bera

lizam

19.

stol

jeća

kao

ideo

lošk

o ut

emel

jenj

e po

retk

a ne

jedn

akos

ti u

21.

st

olje

ćuM

oder

ira:

TB

A

18.0

0P

anel

/CŽ

SR

odna

per

spek

tiva

m

igra

cija

Sud

jelu

ju: M

arija

na

Ham

erša

k, L

ana

Bob

ić, E

min

a B

užin

kić,

Sel

ma

Ban

ich,

Cyr

ille

Car

tier

Mod

erir

a: N

ataš

a G

oved

ić

17.0

0P

anel

Oko

lišna

dem

okra

cija

Sud

jelu

je g

osti

iz

Bri

sels

kog

thin

k ta

nka,

D

OO

R i

drug

i oko

lišni

ak

tivi

sti

Mod

erir

a: Ig

or

Gro

zdan

ić

18.3

0P

anel

Odr

ast k

ao d

rušt

veni

iz

azov

Sud

jelu

ju: A

ndre

ja

Pav

lovi

ć, K

rist

ijan

Kot

arsk

i, M

iljen

ko

Cim

eša,

Nev

en D

uić

Mod

erir

a: Ig

or

Gro

zdan

ić

18.0

0P

anel

Bud

ućno

st

Med

iter

ana

Gos

t: G

ianl

uca

Sol

era

Mod

erir

a: E

min

a B

užin

kić

19.0

0P

reda

vanj

eC

osta

s La

pavi

tsas

:Fi

nanc

ijaliz

acija

i no

vac

kao

odno

s -

prim

jer

Grč

ke

19.0

0P

anel

Ekon

omsk

a kr

iza

- tri

al

tern

ativ

na p

ogle

daS

udje

luju

: Joa

chim

B

ecke

r, Z

oltá

n P

ogát

saM

oder

ira:

Žel

jko

Ivan

kovi

ć

19.0

0O

krug

li st

olJe

zik

i nac

iona

lizam

Sud

jelu

ju: B

oris

Bud

en,

Snj

ežan

a K

ordi

ć,

Tom

isla

v Lo

ngin

ović

, M

ate

Kap

ović

, Vik

tor

Ivan

čić

Mod

erir

a: D

raga

n M

arko

vina

21.0

0P

reda

vanj

eA

drie

ne R

ober

ts:

Rod

na u

vjet

ovan

a pr

ekar

nost

pr

ivat

izir

ane

druš

tven

e re

prod

ukci

je: r

odno

uv

jeto

vano

si

rom

aštv

o i d

ržav

aM

oder

ira:

Kar

olin

a H

rga

21.0

0Fi

lmH

assa

n(H

rvat

ska,

201

7., 3

3’)

Ars

en O

rem

ović

Sud

jelu

ju: A

rsen

O

rem

ović

, Has

san

Hai

dar

Dia

b, M

agda

S

indi

čić

(AYS

)M

oder

ira:

Tvr

tko

Jako

vina

21.0

0P

reda

vanj

eG

.M. T

amás

: Lje

vica

i no

vi p

okre

ti -

mob

iliza

cije

u

post

soci

jalis

tičk

im

drža

vam

aM

oder

ira:

Bar

tul Č

ović

20.0

0Fi

lmG

lede

& u

nato

č (H

rvat

ska,

201

7., 9

6’)

Aut

ori:

Mar

ina

Ban

ićev

ić i

Saš

a S

tani

ć- -

-P

anel

Sud

jelu

ju: V

ikto

r Iv

anči

ć, B

oris

D

ežul

ović

, Pre

drag

Lu

cić,

Mar

ina

Ban

ičev

ić, S

aša

Sta

nić,

Bor

is P

avel

ić,

Dra

gan

Mar

kovi

naM

oder

ira:

Per

o M

rnar

ević

Ško

la s

uvre

men

e hu

man

isti

ke:

Tran

sfor

mat

ivni

po

tenc

ijal e

man

cipa

torn

ih

prak

si il

i o iz

azov

ima

kont

rahe

gem

onije

vodi

telji

i ko

ordi

nato

ri:

Kar

lo V

ujev

a, J

osip

a D

ika

i Kar

olin

a H

rga

10.3

0M

oran

a M

iljan

ović

: D

igit

alna

sig

urno

st

10.3

0To

ni P

rug:

Nov

i ek

onom

ski m

odel

i

10.3

0R

ada

Bor

ić:

Fem

inis

tičk

a kr

itik

a je

zika

10.3

0A

nkic

a D

juki

ć, Ig

or

Gro

zdan

ić: Z

elen

a šk

ola

za s

iste

msk

o m

išlje

nje

10.3

0V

uk V

ukov

ić: M

ala

škol

a an

tifa

šizm

a

12.3

0M

oran

a M

iljan

ović

: D

igit

alna

sig

urno

st

12.3

0To

ni P

rug:

Nov

i ek

onom

ski m

odel

i

12.3

0R

ada

Bor

ić:

Fem

inis

tičk

a kr

itik

a je

zika

12.3

0Ig

or G

rozd

anić

(go

st iz

Is

tre)

, Nat

aša

Mar

in

(Met

kovi

ć), A

nđel

ko

Bal

aban

(Bar

anja

):

Zaj

eden

ička

i ja

vna

dobr

a

13.3

0D

raga

n M

arko

vina

: M

ala

škol

a an

tifa

šizm

a

15.3

0M

oran

a M

iljan

ović

: D

igit

alna

sig

urno

st

15.3

0K

arlo

Vuj

eva:

Nov

i ek

onom

ski m

odel

i

15.3

0Iv

ana

Rad

ačić

: Fe

min

izam

i pr

avo

16.0

0M

lade

n Il

ičko

vić:

P

rim

jeri

dob

re p

raks

e iz

zel

ene

ekon

omije

15.3

0K

atar

ina

Peo

vić

Vuk

ović

: Mar

ksis

tičk

a kr

itik

a ka

pita

lizm

a

17.3

0M

oran

a M

iljan

ović

: D

igit

alna

sig

urno

st

17.3

0K

arlo

Vuj

eva:

Nov

i ek

onom

ski m

odel

i

17.3

0Iv

ana

Rad

ačić

: Fe

min

izam

i pr

avo

17.3

0A

ndre

a P

avlo

vić

(gos

t iz

DO

OR

-a),

Milj

enko

C

imeš

a: O

dras

t

17.3

0K

atar

ina

Peo

vić

Vuk

ović

: Mar

ksis

tičk

a kr

itik

a ka

pita

lizm

a

Med

iter

an fo

rum

:O

izbj

egliš

tvu,

m

igra

cija

ma,

pit

anju

id

enti

teta

i ra

zlik

e

Alt

erEk

onom

ski f

orum

: N

ovi e

kono

msk

i mod

eli i

dr

uštv

ene

tran

sfor

mac

ije

Dvo

rana

MÜ

LLER

Varš

avsk

a 3

KIC

Pre

rado

viće

va 6

Kin

o EU

RO

PAVa

ršav

ska

3

21.0

0O

tvar

anje

Okr

ugli

stol

Dru

štve

no-

ekon

omsk

i raz

voj

Grč

ke –

taoc

eu

rozo

ne?

Sud

jelu

ju:

J.K

.Gal

brai

th, C

osta

s La

pavi

tsas

*M

oder

ira:

Dim

itri

je

Bir

ač

21.0

0P

reda

vanj

eJ.

K.G

albr

aith

: P

olit

ička

eko

nom

ija

glob

aliz

acije

. Raz

voj

neje

dnak

osti

* Z

a vr

ijem

e sv

ojeg

a bo

ravk

a u

Zag

rebu

, pro

f. Ja

mes

K

. Gal

brai

th i

prof

. Cos

tas

Lapa

vits

as,

pred

avan

ja ć

e ta

kođe

r od

ržat

i na

Faku

ltet

u po

litič

kih

znan

osti

(Lep

ušić

eva

6) i

na E

kono

msk

om

Faku

ltet

u Z

agre

b (T

rg J

ohn

F. K

enne

dy 6

). D

atum

e i

vrije

me

prov

jeri

te n

a st

rani

cam

a fa

kult

eta.

18.0

0Fi

lmM

oney

Puz

zles

(Vel

ika

Bri

tani

ja, 2

016.

, 12

0’) M

icha

el C

hana

n S

udje

luju

: Mic

hael

C

hana

n, A

ntho

ny

Kill

ick,

Lee

Sal

ter

Mod

erir

a: D

ina

Pok

raja

c


10.Subversive Film FestivalRETROSPEKTIVA: VOLJENI I ODBAČENIFilmovi Savezne Republike Njemačke i Njemačke Demokratske Republike (1949. – 1963.) Kino Europa / 9. do 14. svibnja

Olaf Möller

U kolovozu 2016. na međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu prezentirao

sam program posvećen filmu mlade Savezne Republike Njemačke. Taj pothvat većina je shvatila kao novi pogled na filmsku produkciju 1950-ih u BRD-u, jedan od najozlogla-šenijih i istovremeno najma-nje istraženih povijesnih peri-oda njemačke kinematografi-je. No stvar je zapravo bila mr-vicu kompleksnija, jer sam prikazao i nekoliko filmova iz Njemačke Demokratske Re-publike (DDR-a) koji su ra-dnjom smješteni u BRD – do-tična djela slikaju potpuno drukčiju sliku života na kapi-talističkom Zapadu. Jedno-stavno rečeno: Ako želimo dobiti kompletniju sliku BRD-a sa svim njezinim pro-turječjima, mnogim sivim--prema-posve crnim podru-čjima (čitaj: teme koje su na vrhu ocijenili kao neprikladne za prikazivanje na filmu), tre-bamo pobliže proučiti filmsku proizvodnju u obje države.

Iz tog razloga vrlo sam sre-tan što je Subversive Festival doskočio tom izazovu i odlu-čio predstaviti malenu pro-gramsku selekciju u kojoj sam se mogao isključivo posvetiti tom aspektu projekta: deset filmova, pet iz svake države, posloženi u dijalektične paro-ve – zajednička tema, dvije vi-zije koje su ponekad komple-mentarne, a ponekad posve različite, no uvijek doprinose istini, koja je veća od pukog zbroja svojih dijelova.

Novonastala država BRD ideološko je bojište. Stoga ne bi trebalo biti iznenađujuće (iako za većinu jest bilo…) da je DEFA, vodeći filmski studio u DDR-u tijekom 1950-ih, producirao zavidnu količinu dugometražnih igranih filmo-va čija je radnja smještena u Zapadnoj Njemačkoj – takoreći podžanr koji je obustavljen izgradnjom Berlinskog zida 1961. godine. S druge strane, život u Zapadnoj Njemačkoj ostat će lokus/te-ma od trajnog interesa za fil-maše iz DDR-a, iako odtad go-tovo isključivo u sferi doku-mentarnog filma i televizijske produkcije; mnoge najbolje kriminalističke serije i mini-serije koje je producirao DFF (krovna državna organizacija za radijsko i televizijsko emi-tiranje u DDR-u) bile su špi-junski trileri koji opisuju

zlodjela u BRD-u. S druge strane, u Saveznoj Republici Njemačkoj filmovi i TV serije pokazivale su vrlo malen inte-res za DDR: tijekom čitave Adenauerove ere snimljeno je ukupno svega desetak filmova koji se na ovaj ili onaj način bave životom u „Drugoj Nje-mačkoj“ – naravno, često su se spominjale izbjeglice s Istoka ili rođaci koji žive u Zoni itd., no to je u principu to; i tako je i ostalo. I poslije kolovoza 1961. ni film ni televizija nisu imali mnogo za reći o toj temi, ba-rem što se tiče fikcionalnih prikaza. Moglo bi se postaviti pitanje zašto je tomu tako. Odgovor je možebitno vi-šestruk. Prije nego što je iz-građen Berlinski zid, DDR je nastojao po svaku cijenu uvje-riti kako domaće, tako i gleda-telje u BRD-u, u pravednost svoje državne agende. No većina filmova nikad nije do-spjela do kina u BRD-u, pone-kad stoga što distributeri nisu smatrali da bi zapadnjačka publika platila da gleda te fil-move, a ponekad pak zbog djelovanja tijela Interministe-rielle Ausschuß für Ost-West--Filmfragen (suštinski ilegal-no tijelo zaduženo za uvoz fil-mova iz komunističkih zema-lja, a bilo je aktivno između 1953. i otprilike 1966. godine). U BRD-u je stanje dakle bilo nešto drukčije: što se manje pažnje posvećivalo DDR-u, što je manje priča i filmskih prikaza producirano, to bolje. Bilo je to (manje ili više svje-sno) u skladu s Hallsteinovom doktrinom.

Teme koje obrađuju pet pa-rova filmova:

Dugotrajno, crnim mrljama prekriveno sjećanje:Stärker als die Nacht & Der 20. Juli

Poput svakog naroda koji je rođen nakon Drugoga sv-

jetskog rata, dvije Njemačke usidrile su svoje državne mi-tove djelomično u narativima otpora i kolektivnog strada-nja. No obje države svjesno su ignorirale određene frakcije koje su se borile protiv Hitlera te je svaka izdvojila samo je-dnu grupu. Stärker als die Na-cht i Der 20. Juli uzorni su pri-mjeri tih dvaju narativa: Du-dow se fokusira na komuni-stički par i naglašava kako nji-hova borba protiv fašizma po-činje 1933., dok Harnack govo-ri o vojnoj eliti i srednjoj klasi koja je prekasno naučila svoju lekciju.

Odjebi, Ameru:Das verurteilte Dorf & Die goldene Pest

Jedna od rijetkih tema pre-ma kojoj su se obje Nje-

mačke odnosile podjednako nelagodno bila je američka prisutnost u Zapadnoj Nje-mačkoj, iako zbog posve razli-čitih razloga: Das verurteilte Dorf daje viđenje američke vojske kao prijetnje svjetskom miru, dok Die goldene Pest por-tretira SAD kao iznimno kva-ran utjecaj na ukus i moral u BRD-u – iako nije da su se do-maći previše opirali, jer su do-bili ozbiljnu lovu… Važno je istaknuti i da se u oba filma lo-kalci vraćaju iz rata u svoja središta naracije: POW u Das verurteilte Dorf i veteran Ko-rejskog rata, rođen u Njemač-koj u Die goldene Pest.

Mudrost prevaranta:Der Hauptmann von Köln & Der Hauptmann von Köpenick

Dva narativa o lakovjernim autoritetima. Der Haupt-

mann von Köln oslikava pano-ramu života u BRD-u kojim vladaju pajdaštvo među bi-všim nacistima i članovima Wehrmachta. Der Hauptmann von Köpenick pean je individu-alizmu s pomalo anarhičnim zapletom, kao i satira o biro-kraciji i autoritarizmu, sigur-no smještena u wilhelmini-jansku prošlost.

Divlji na ulicama:Berlin - Ecke Schönhauser & Die Halbstarken

E cht žanr 1950-ih bio je film o maloljetničkoj

delinkvenciji, a pokazivao je brojne paralele između dvije Njemačke, poglavito buržuj-sku suštinu protiv koje su mladi osjećali gotovo egzi-stencijalni poriv pobune. Isto

150 % istinito tako, pokazuje kako su dva bloka neko vrijeme dijelila za-jedničku estetiku: stilski skro-man film podjednako otvoren prema romantičnim primje-sama generacije Thaw, kao i nonšalantnoj seksualnosti De Santisova tipa neorealizma.

Razumjeti Zid:... und deine Liebe auch & Genosse Münchhausen

Dva zenita posve različitih modernističkih praxesa

koje je izazvala izgradnja Ber-linskog zida: …und deine Liebe auch dovela je DEFA-in tip do-kumentarnog realizma do točke bez povratka sa svojim improvizacijama, skrivenom kamerom i labavim scenari-jem, koji su stalno na rubu iz-mjene, ovisno o trenutnom razvoju događanja – dok BRD kino političkog kabareta ni-kad nije bilo toliko opičeno, mjestimice gotovo becketto-vskog tona, kao u Genosse Münchhausen. ★

Jače od noći

20. srpnja


10.Subversive Film FestivalRETROSPEKTIVA: VOLJENI I ODBAČENIFilmovi Savezne Republike Njemačke i Njemačke Demokratske Republike (1949. – 1963.) Kino Europa / 9. do 14. svibnja

Jače od noći(Stärker als die Nacht)DR Njemačka, 1954., 117’ 35 mm Režija: Slatan Dudow · Scenarij: Jeanne Stern, Kurt Stern · Fotografija: Horst E. Brandt, Karl Plintzner · Montaža: Johanna Rosinski · Produkcija: DEFA · Uloge: Wilhelm Koch-Hooge, Helga Göring, Kurt Oligmüller

H amburg, 1933. Izbor-nom pobjedom nacio-nalsocijalista i Hitlero-

vim konačnim usponom na vlast, Gerda i Hans Löning, komunistički par iz Hambur-ga, opiranje fašistima smatra-ju svojom političkom dužno-šću. Do kraja Drugoga svjet-skog rata pokušat će spriječiti ono najgore, sa slabim uspje-hom – letci koje pomažu dis-tribuirati nisu dovoljni. Hans većinu vremena provodi po različitim koncentracijskim logorima, gdje na kraju i umi-re. Na Gerdi je i njezinom dje-tetu da pomognu izgraditi bo-lju Njemačku: DDR. Jače od noći bila je prva velika DEFA--ina produkcija koja se bavila antinacističkim otporom – što je naravno podrazumijevalo potajno djelovanje komuni-sta. Izbor redatelja simboličan je: Brechtov alumnus Slatan Dudow bio je aktivan stranač-ki filmaš još od Weimarske Republike; otišao je u egzil ti-jekom nacističke diktature, da bi se vratio kao prvi DEFA-in osviješteni pjesnički laureat – DDR-ov prvi službeni filmski majstor. A budimo jasni oko jedne stvari: Dudow je bio ve-lik redatelj, što ovdje dolazi do izražaja više nego igdje drugd-je: film Jače od noći napet je, često iznenađujuće suptilan i nijansiran, a u svojoj viziji na-cije čija je tišina podupirala naciste možda i više nego po-drška nekolicine aktivnih po-dupiratelja, iznad svega daje depresivno točan portret Ni-jemaca u njihovu najgorem iz-danju. Bitan je i tajming filma: on nije samo „odgovor“ na BRD-ove filmove o otporu nacistima (čija produkcija nije baš bila tajna – o malo se toga toliko raspravljalo u novina-ma između 1952. i 1955. kao o službenom stavu nacionalne kinematografije o toj temi) nego i „podsjetnik“ svima onima koji su se uputili na uli-ce 17. lipnja 1953. koju su ple-menitu naciju/ideju dovodili u pitanje svojim prosvjedima…

20. srpnja(Der 20. Juli)SR Njemačka, 1955., 97’ DCPRežija: Falk Harnack · Scenarij: Falk Harnack, Werner Jörg Lüddecke, Günther Weisenborn · Fotografija: Karl Löb · Montaža: Kurt Zeunert · Produkcija: Central Cinema Company Film (CCC) · Uloge: Wolfgang Preiss, Annemarie Düringer, Robert Freitag

M nogo nam govori o Saveznoj Republici Njemačkoj činjenica

da je šačica Wehrmachtovih vojnika pretvorena u nacio-nalnu epitomu otpora nacisti-ma. Oni su bili ljudi oružja (a ne pacifisti poput Weisse Rose (Bijele ruže) i njihovih letaka; mnogi od njih bili su pleme-nitog podrijetla (a ne proleteri ili pripadnici niže srednje kla-se poput Edelweisspiraten); kao takvi utjelovljavali su prusko--patricijske ideale s kojim se novonastali BRD-ov ultra-konzervativni establišment rado poistovjećivao (namjesto ičeg barem umjereno progre-sivnog i poteklog iz Weimar-ske Republike). I da, nisu uspjeli – Hitler im se osveći-vao gotovo do posljednjeg da-na svojeg života, naočigled pogubljujući sve koji su dove-deni u ikakvu sumnju da su podupirali Stauffenberga i njegovu grupu. Pretvorilo je to politički sumnjive figure poput npr. Canarisa i Rom-mela u kvazislužbene BRD--ove heroje, iako njihovo peri-ferno sudjelovanje u pokušaju državnog udara 20. lipnja ni-kad nije dokraja dokazano. Stauffenberg je bio tako vruća tema u ono doba da su paralel-no napravljena dva filma o tom slučaju koja su se našla u kinima, u razmaku od svega 48 sati! Prvo je snimljen lede-no sardoničan, kriptobecket-tovski kraj igre Es geschah am 20. Juli redatelja Georga Wil-helma Pabsta, koji se nije ni-malo svidio kritičarima (kao što su mrzili i (gotovo) sve ostalo što je napravio nakon 1945.). S druge strane, 20. sr-pnja cijenjen je zbog svojeg je-dnostavnog realističnog stila, kao i perspektive: Harnack i koautor Weisenborn (usput, obojica članovi pokreta otpora prešutno upleteni u stvar u pi-tanju) pokazuju 20. lipnja kao djelić mnogo složenijeg poli-tičkog procesa koji je jednako uključivao radnike, kao i aka-demike ili klerike. Ako stavi-mo na stranu gotovo ekscesi-van (i veoma FDR-ovski ton tipičan za 1950-e) 20. srpnja gotovo da bi mogao biti DE-FA-in film – ustvari, Harnack je i bio jedna od najvažnijih ranih ličnosti DDR-ova studija.

Osuđeno selo(Das verurteilte Dorf)DR Njemačka, 1952., 107’, DCP Režija: Martin Hellberg · Scenarij: Jeanne Stern, Kurt Stern · Fotografija: Joachim Hasler, Karl Plintzner · Montaža: Johanna Rosinski · Produkcija: DEFA · Uloge: Helga Göring, Günther Simon, Eduard von Winterstein

N akon godina provede-nih kao ratni zaroblje-nik u SSSR-u, Heinz

Weimann vraća se kući u ba-varsko seoce Bärenweiler. Sve što želi jest početi ispočetka, nastaviti svoj stari život far-mera. Nedugo nakon njegova povratka, na Dan zahvalnosti, gradonačelnik Bärenweilera primi obavijest od okupacij-skih sila da selo mora biti na-pušteno jer američko zrako-plovstvo tamo želi izgraditi novi aerodrom. Gradonačel-niku se to nimalo ne sviđa, no odustaje od odupiranja kada mu njegovi nadređeni odbiju pomoći; jednako kao i lokalni svećenik, kojeg također napu-šta biskup. Cijelo to vrijeme Weimann počinje okupljati seljake, koji bivaju premlaćeni od policije kad pokušaju pro-svjedovati ispred regionalnog parlamenta. Kad se pročuje o očajničkim pokušajima sta-

novnika Bärenweilera da se odupru SAD-u i njihovim BRD-ovskim lakejima, osta-tak republike (kao i DDR-a) osvješćuje svoj kolektivni glas… Temeljen na novin-skom članku o sličnom do-gađaju u selu Hammelburg, Osuđeno selo postalo je jedan od najneočekivanijih i najpa-metnijih pothvata rane faze BRD-ova filma – pogotovo kad ga promatramo u konte-kstu drugih djela koja su pod-jednako nastojala potaknuti sveopću agitaciju: u pitanju je ništa drugo doli obrada revo-lucionarne tematike u stilu Heimatfilma. Svi ključni liko-vi, dotad dobro uhodani u je-dnom od najosebujnijih film-skih žanrova BRD-a toga do-ba, prisutni su: autsajder koji dolazi u tijesno povezan ru-ralni kozmos (tu je to ratni za-robljenik koji se vraća kući; u BRD-u mogao je biti u pitanju i izbjeglica); svećenik i grado-načelnik kao predstavnici re-da, bivša ljubav sada udana za pogrešnog tipa itd. No kolek-tivna akcija izbija u prvi plan tamo gdje bi inače bila u foku-su individualna drama. Osuđeno selo bilo je namijenje-no prikazivanju i u BRD-u i u DDR-u; no potonje se nije do-

godilo zbog intervencije In-terministerielle Ausschuß für Ost-West-Filmfragen. To što je Hellbergovo usamljeno re-mek-djelo dobilo na domaćoj aktualnosti kad su se stanov-nici odbili preseliti i napustiti svoje kuće koje su odjednom proglašene preblizu granici s BRD-om, bilo je iznenađujuće…

Zlatna kuga(Die goldene Pest)SR Njemačka, 1954., 95’ DCPRežija: John Brahm · Scenarij: Gerhard T. Buchholz, Kurt Joachim Fischer, Dieter Werner · Fotografija: Klaus von Rautenfeld · Montaža: Walter Boos , Wolfgang Flaum · Produkcija: Occident · Uloge: Ivan Desny, Karlheinz Böhm, Gertrud Kückelmann

Što se dogodilo njegovu selu? Pita se Richard Hartwig po povratku u

Dossenthal: selo se pretvorilo u odaje užitka za vojnike iz obližnjih američkih baraka i manevarskih prostora – puno barova i pubova, hotela sa so-bama koje se iznajmljuju po satu, da ne spomenemo drogu koja se prodaje ne baš tako taj-no. Dossentaleri su brzo nau-

Osuđeno selo

Zlatna kuga



1 Freie Deutsche Jugend (FDJ), njemački socijalistički mladenački pokret (op. prev.).

2 Sozialistische Einheitspartei Deutschlands (SED). Partija socijalističkog jedinstva Njemačke. Bila je na vlasti u DDR-u od 1949. do 1989. godine (op. prev.).

čili kako zaraditi na lakovjer-nim strancima, koji sa svoje strane uživaju u blagodatima svojeg prekomorskog namje-štenja i privilegija koje dolaze s njim. Dossenthal se pretvo-rio u Sodomu i tako… baš po-put Hartwiga, John Brahm bio je Nijemac koji je postao ame-rički državljanin da bi se po-novno vratio u stari svijet i novu državu – užasnut. Anga-žiranje Brahma kao redatelja bio je jedan od najpametnijih poteza Gerharda T. Buchhol-za, pisca producenta Zlatne kuge, kao i nekoliko drugih važnih djela toga perioda. Bu-chholz je bio autsajder, neza-visnjak koji se morao zadovo-ljiti malim budžetima te je stoga radio isključivo s nekon-vencionalnim talentima. Ma-lo je drugih producenata u BRD-u 1950-ih pokazivalo ta-kav smisao za političke teme, koje je obrađivao u tipično anarhističnom duhu. I dok je Buchholz očito mnogo toga zamjerao BRD-u (većina nje-govih produkcija na ovaj ili onaj način bave se alternativ-nom Njemačkom), također se obračunao sa zlokobnim pro-duktom ekonomskog čuda: korupcijom i ekscesnim po-našanjem; Bucholzova averzi-ja prema komunizmu bila je istovjetna njegovu preziranju konzumerizma… Posljedično, Buchholzove produkcije sve podjednako završavaju u kle-rikalno-konzervativnom to-nu tako tipičnom za bonsku republiku ranih godina – no sve do toga trenutka odlikuje ih borbeni stav s čijom se hra-brošću i slobodnim duhom ne može mjeriti ništa drugo sni-mljeno u tom periodu.

(Der Hauptmann von Köln)DR Njemačka, 1956., 114’ 35 mm Režija: Slatan Dudow · Scenarij: Henryk Keisch, Michael Tschesno-Hell, Slatan Dudow · Fotografija: Werner Bergmann, Helmut Bergmann · Montaža: Lena Neumann · Produkcija: DEFA · Uloge: Rolf Ludwig, Erwin Geschonneck, Else Wolz

Teško je zamisliti da DE-FA nije bila svjesna želje Helmuta Käutnera da

iznova adaptira predratni ko-mad Carla Zuckmayera Kape-tan iz Köpenicka – jer kako drukčije objasniti da je studio u isto vrijeme napravio film sličnog naslova i usporedne teme; k tome još i u prestižnoj produkciji, poput njezina BRD-ovska dvojnika, u boji, te u režiji jednog od najvećih nacionalnih umjetnika? Ton je doduše posve drukčiji. Kape-tan iz Kölna pruža panoramu bonske republike čiji je brech-tovski humor opor i uvijek na mjestu (počevši od grada u kojem je smještena radnja: Köln, srce Rajnske pokrajine, rodno mjesto prvog nacional-nog kancelara…). Varalica je konobar Albert Hauptmann, kojeg zamijene za zloglasnog

ratnog zločinca (za kojeg se zadnje čulo na drugom konti-nentu…) kada se podložnički predstavlja na staromodan na-čin (prvo prezime, pa potom vlastito ime); slijedi njegov brzi uspon do zastupnika u parlamentu i direktora teško-industrijskog diva Montan AG-a (podbadanje usmjereno na francuski Montanunion u susjednom BRD-u, organiza-cijsku središnjicu današnje Europske unije). Istovremeno, pravi Hauptmann Albert, skrivajući se iza pomalo prole-terskog imena Hans Karjanke, priprema svoj slavni povratak u Njemačku kojoj očito treba-ju ljudi poput njega… Naod-met je reći, iako je možda teže povjerovati, kako je i Kapetan iz Kölna inspiriran dvjema is-tinitim pričama: sudbinom pekara koji je u Bad Kreuznac-hu zamijenjen za zloglasnog lika iz Drugog svjetskog rata i prihvatio je šaradu te slavnim slučajem Fritza Rößlera, koji je pod imenom dr. Richter snažno zagovarao zakonodav-nu raspravu koja bi omogućila amnestiju ratnim zločincima – poput njega.

Kapetan iz Köpenicka(Der Hauptmann von Köpenick) SR Njemačka, 1956., 93’ DCPRežija: Helmut Käutner · Scenarij: Helmut Käutner, Carl Zuckmayer · Fotografija: Albert Benitz · Montaža: Klaus Dudenhöfer · Produkcija: Real-Film GmbH · Uloge: Heinz Rühmann, Hannelore Schroth, Martin Held, Erich Schellow

U listopadu 1906. godine Wilhelm Voigt, posto-lar koji je postao preva-

rant, ušao je u kopeničku vijećnicu s grupicom vojnika koje je pokupio na ulici i uhi-tio gradonačelnika; Voigt je to mogao učiniti jer je nosio uni-formu vojnog kapetana. To je povijesno točno – slučaj je po-stao svjetski poznat. Carl Zuckmayer potom je pretvo-rio tu priču u satiru pruske vojne kulture partikularno, i opsjednutost Njemačkog Car-stva redom i poslušnošću ge-neralno: sve što njegov Voigt želi jest postati pošten građa-nin nakon što je proveo vrije-me u zatvoru. No nažalost, je-dino što sve zanima jest je li služio u vojsci – ako nema do-kaza o služenju vojske, nema boravišne dozvole, što znači da nema posla, ni putovnice, ni ičega. Kada Voigt zauzme kopeničku vijećnicu, on samo želi putovnicu – da bi dobio posao i boravišnu dozvolu i vodio pristojan civilni život; no ured za te stvari nalazi se negdje drugdje… Poput toli-kih filmova iz toga perioda, Kapetan iz Köpenicka ideološki proturječi samomu sebi: mo-žemo ga interpretirati kao po-ziv na građanski neposluh (silno potreban narodu kojim autoritativno upravljaju nje-govi izabrani predstavnici), no

prisutno je i nešto utješno, umirujuće, iz gledišta publike (niže) srednje klase gotovo apologetski u Voigtovim puč-kim manirama, psina namije-njena glavešinama. No jedno je sigurno: izrugivanje vojske u vrijeme kad je BRD nakon podugačkih rasprava (a mož-da i prljave igre najviših nacio-nalnih ešalona) konačno do-bio svoju vojsku nije primlje-no blagonaklono u mnogim konzervativnim krugovima.

Berlin - ugao Schönhauser(Berlin - Ecke Schönhauser) DR Njemačka, 1957., 81’ DCPRežija: Gerhard Klein · Scenarij: Gerhard Hartwig, Gerhard Klein, Wolfgang Kohlhaase · Fotografija: Wolf Göthe · Montaža: Evelyn Carow · Produkcija: DEFA · Uloge: Harry Engel, Siegfried Weiß, Ingeborg Beeske

M ladi buntovnici pred-stavljali su problem za vlasti obje Njemač-

ke, uglavnom zbog istih razlo-ga: zbog poslijeratnih vrije-dnosti, utjecaja američke po-pularne kulture, počeli su su-mnjati u (suštinski autokrat-ski) svijet svojih starijih. Ne-kima bi se ovaj pop-kulturni

aspekt mogao učiniti neobič-nim u odnosu na DDR, no imajte na umu: bilo je to prije Zida, kad je postojala određe-na (poluilegalna, iako uobiča-jena) razmjena između razli-čitih sektora u Berlinu – i Ber-lin - ugao Schönhauser, baš po-put Uličara, ultimativni je ber-linski film; stoga ne bi trebalo iznenaditi što mladi u filmu Berlin - ugao Schönhauser govo-re o tome kako gledaju filmo-ve u zapadnim sektorima i ka-ko su zatelebani u Marlona Branda. Druga značajna para-lela između dvije Njemačke jest činjenica da se mladenač-ki bunt kriminalizira. Halb-starker (BRD-ovski izraz koji se ukorijenio i u DDR-u, iako samo poluslužbeno i s izrazito negativnim prizvukom, upućuje na kapitalističku is-kvarenost) samo je tinejdžer sa stavom; Halbstarker nije mladenački delinkvent – no s druge strane, filmovi o Halb-starken uvijek se bave krimi-nalom, izjednačujući buntov-ništvo s antidruštvenim po-našanjem, što je u DDR-u bilo mnogo širi pojam: uobičajen

zločin poput krađe bio je jednako sumnjiv kao odbiti učlaniti se u FDJ1 (SED-ova mladenačka organizacija)2 ili ilegalno napustiti državu. U Berlin - ugao Schönhauser sve to igra važnu ulogu u iznimno zamršenom nizu priča koje se raspliću. Ne čudi što je film naišao na ozbiljne probleme, počevši od toga da je Gerhard Klein krenuo snimati film bez službene dozvole i pokazao ga vlastima tek kad je već bio za-vršen; izbjegao je sudbinu za-vršavanja u bunkeru jedino zato što ga je FDJ (!) smatrao važnim – i pokazalo se da je u pravu, jer je Berlin - ugao Schönhauser postao jedan od DEFA-inih najuspješnijih filmova.

Kapetan iz Kölna

Kapetan iz Köpenicka

Kapetan iz Kölna


10.Subversive Film FestivalUličari(Die Halbstarken) SR Njemačka, 1956., 97’ 35 mm Režija: Georg Tressler · Scenarij: Will Tremper, Georg Tressler · Fotografija: Heinz Pehlke · Montaža: Wolfgang Flaum · Produkcija: Interwest · Uloge: Horst Buchholz, Karin Baal, Christian Doermer

L egenda kaže kako je Will Tremper (poput Gerharda T. Buchholza,

echt konzervativnog anarhista iz Adenauerove ere) vidio kratki film Georga Tresslera o tome kako bolje uzgajati krumpire i pomislio: Ako taj tip može učiniti da uzgajanje povrća izgleda kao triler, što će biti u stanju napraviti s te-škom i uzbudljivom temom poput mladenačke delinkven-cije? Tako su nastali Uličari, i s njima neorealistični stil BRD--ova filma – koji, na bliži po-gled, nije bio bez presedana. Znakovito je da je Tremper za-mijetio Tresslera zahvaljujući produkciji potpomognutoj Marshallovim planom – mno-ge verističke igrane dugome-tražne filmove osmislili su i/ili režirali ljudi povezani s filmskim krilom Plana obno-ve Europe (Louis Agotay, Stu-art Schulberg, Victor Vicas...).Dobar je tajming da-kle itekako utjecao na izni-man uspjeh filma: 1956./1957. bila je prekretnica u povijesti BRD-a: mlada nacija konačno je uhvatila korak s ostatkom zapadnog svijeta u smislu modernizma – stvorena je kri-tična kulturna masa. Uličari utjelovljuju to načinom na ko-ji promatra Berlin (Zapad): film je toliko zaljubljen u pro-stranu i otvorenu novu arhi-tekturu (npr. zajednička dvo-rana za plivanje na početku filma), dok je istovremeno akutno svjestan sveprisutnih ruševina. Osim toga, film je uspio usrećiti sve: konzerva-tivci su dobili priču o mladim kriminalcima koji ne prezaju ni pred čim (što je jedino što im je mladenački bunt pred-stavljao: neposluh koji treba najstrože kazniti); progresivci su vidjeli BRD pun problema koji su poznavali iz iskustva, ali ga nikad nisu vidjeli prika-zanog takvim na velikom ekranu; dok su tinejdžeri uži-vali u tome da gledaju domaće glumce (cure i dečke poput njih samih, teoretski!) koji se ponašaju i čak izgledaju poput Jamesa Deana i dr.

… i tvoja ljubav također(... und Deine Liebe auch) DR Njemačka, 1962., 92’ DCPRežija: Frank Vogel · Scenarij: Paul Wiens · Fotografija: Günter Ost · Montaža: Ella Ensink · Produkcija: DEFA · Uloge: Armin Mueller-Stahl, Kati Székely, Ulrich Thein

P rikladno je da je DEFA--in prvi dugometražni igrani film o antifaši-

stičkom podizanju zaštitnog

zida na kraju ispao zenit DDR-ovskog modernističkog stila, pean moći stvarnosti ko-ju doživljavamo potpuno ne-posredno – to je djelo koje je moglo biti napravljeno samo u filmskoj kulturi u kojoj je di-rektan film bio od primarne estetsko-ideološke važnosti, kao što je bio u DDR-u. Naju-pečatljivija je sudbina produk-cije: projekt je već bio u pri-premi kada je 13. kolovoza po-čela izgradnja Zida. Vogel je tada odlučio promijeniti pri-ču, povezati je s aktualnim do-gađajima, te je počeo snimati bez završena scenarija; dijelo-vi filma stoga su improvizira-ni, a brojne scene snimljene su skrivenom kamerom. Čini se da su svi involvirani u …i tvoja ljubav također shvaćali da stvaraju povijest – u više po-gleda: snimali su događaje ka-ko se razvijali pred njima, stvarajući pritom službeni na-rativ koji će ih objasniti bu-dućim generacijama. Prikla-dno, …i tvoju ljubav također odlikuje intrigantan miks sti-lova: dijelovi filma imaju gru-bu, sirovu i nepristojnu vérité oštricu, drugi zbunjuju svo-jom socrealističkom stilizaci-jom – jer to je itekako film o herojima, ljudima koji stoje uz svoju državu i njezine ideale; neki se možda kolebaju, neki čak i pokleknu, no većina je, kako sugerira film, uz partiju i njezine deklarirane ciljeve: odsječci DDR od remetilačkih utjecaja (tj. BRD-a). To što je stvarnost bila kompliciranija, druga je stvar.

Drug Münchhausen(Genosse Münchhausen)SR Njemačka, 1962., 89’ 35 mm Režija: Wolfgang Neuss · Scenarij: Wolfgang Neuss · Fotografija: Hugo Schott · Montaža: Berndt Banach · Produkcija: Satir · Uloge: Wolfgang Neuss, Corny Collins, Ingrid van Bergen

P olitički kabaret crvena je prijetnja koja pove-zuje sve BRD-ove fil-

move Adenauerove ere o kojoj se premalo raspravljalo: od osnivačkih godina mlade na-cije (Herrliche Zeiten Erica Odea & Günthera Neumanna, 1949./1950.), preko njezina na-jegzaltiranijeg trenutka međunarodne slave 1958. (za-hvaljujući Das Mädchen Rose-marie Rolfa Thielea i Wir Wunderkinder Kurta Hoffmanna), do tog specifič-nog trenutka kad stari pore-dak još uvijek nije nestao (Drug Münchhausen), a novi još nije dokraja uspostavljen (Die Tote von Beverly Hills Mi-chaela Pfleghara, 1964.). Kau-stično-komična okosnica mnogih takvih uradaka jest Wolfgang Neuss: pisac-glu-mac-komičar-kontraš postao je junak mnogih domaćih na-pušenjaka jer je potpaljivao u javnosti kada se mnogi drugi nisu usudili. Drug Münchhau-sen jedini je Neussov redatelj-

ski uradak (iako Wir Kellerkin-der iz 1960. godine možemo sa sigurnošću smatrati njegovim filmom, a ne filmom Wol-fganga Bellenbauma koji je potpisan kao redatelj). Nuess je ovdje u svojem najčudnijem izdanju: priča o dva farmera na unutarnjoj njemačkoj gra-nici koji se sukobljavaju oko toga čiji je sustav produktivni-ji – odjednom se pretvara u bi-

zarnu priču smještenu u SSSR koja se vrti oko svemirskog projekta koji u konačnici do-vodi našeg nesretnog prota-gonista ne na Veneru nego u naturistički rezort na sjeveru BRD-a… Postoji razlog zašto su normalniji filmovi koristili Neussa samo u homeopat-skim dozama; a potpuni neu-spjeh filma vjerojatno ne iz-nenađuje. Ipak: nikad nećemo

vidjeti bolji dokumentarac o šund-paranoičnoj fantaziji kasne Adenauerove ere u BRD-u od Druga Münchhause-na. ★

S engleskog prevela Dina Pokrajac

Uličari

… i tvoja ljubav također

Drug Münchhausen



razgovarao: Tomás Gutiérrez Alea1

Na Međunarodnom filmskom festivalu u Pesaru, Italija, 1973. (isječci)

J a sam argentinski fil-maš, snimam filmove od 1963., svi su o poli-tičkoj i socijalnoj si-

tuaciji u Latinskoj Americi. Pokušavam pokazati kako po-stoji samo jedan način koji može dovesti do temeljitih strukturnih promjena na na-šem kontinentu: socijalistička revolucija. Kao što je Che Gu-evara pisao: „Revolucija mora biti socijalistička, ako nije, on-da je parodija revolucije“.

Naša je misija kao revoluci-onara i političkih filmaša pri-družiti se borbi naroda i pri-donijeti joj koliko god može-mo našom ideologijom. U mojoj zemlji Argentini nemo-guće je raditi filmove unutar sustava jer cenzura prožima ne samo političke filmove već i sve ljudske odnose. Zato pre-feriramo raditi filmove izvan sustava, i pokazivati ih malim grupama ljudi. To što su u pi-tanju male grupe nije samo po sebi važno; prošle godine u Cordobi, kad su studenti zau-

zeli sveučilište, Vrijeme žeravi-ce vidjelo je 3000 ljudi. To je iznimka, obično se skupi dva-desetak ljudi, no po mom mi-šljenju, bolje je prenijeti jasnu ideju dvadesetero ljudi negoli zbunjujuće ideje tisućama, a upravo bismo to činili kad bi-smo radili za sustav.

Htio bih govoriti o svom osobnom iskustvu. Imam mnoge prijatelje koji bismo mogli nazvati „progresivci-ma“ koji se bore za socijali-zam, ili pokušavaju, no uvijek rade sami, razmišljajući o pro-blemima stvarnog osvješćiva-nja2 i mjesta intelektualaca u narodnoj borbi.

Mnogi od njih stvarali su filmove koje obuhvaćamo imenom „latinoamerička ki-nematografija“. Iz tog isku-stva, individualno i grupno, nije proizišlo ništa dobro, a uključujem tu i sebe. To je sto-ga što je osnovni problem kad snimamo film finalni gleda-telj samog proizvoda. Svi su razmišljali o tom problemu; kako doprijeti do baze, obič-nih ljudi, ne samo u teoriji već i u praksi; raditi filmove za lju-de i o konkretnoj metodi kako to postići.

Mogli bismo raspravljati o teoriji zauvijek, no pravi je

problem u tome kako doprijeti do stvarne osobe, radničke klase, ljudi koji obolijevaju u tvornicama, oni zaslužuju ba-rem našu podršku. Moramo premostiti vlastita ograniče-nja, kao intelektualci srednje klase moramo doprinijeti nji-hovu znanju i poslati jasnu po-ruku. Shvatili smo da moramo ostvariti kontakt s bazom, s ljudima koji se svakodnevno bore na ulicama. Nismo nikad ostvarili taj kontakt.

HOMMAGERAYMUNDO GLEYZER I CINE DE LA BASEDokukino KIC / 11. do 14. svibnja / 19.00 i 21.00

Intervju s Raymundom Gleyzerom

1 Tomás Gutiérrez Alea (1928. – 1996.) bio je kubanski revolucionarni filmaš i jedan od osnivača Instituto Cubano del Arte e Industria Cinematográficos – ICAIC (vidi: Memorias del Subdesarrollo, 1968.) (op. prev.).

2 Conscientização je popularan edukativni i društveni koncept utemeljen u postmarksističkoj kritičkoj teoriji koji je osmislio i razvio brazilski pedagog i teoretičar edukacije Paulo Freire (vidi: Pedagogia do Oprimido – Pedagogija potlačenih, 1968.) (op. prev.).

Godine 1969. svjedočili smo kako je radnička klasa subvertirala sve: vojsku, biro-kraciju, sindikate, i možda smo promijenili naš paterna-listički stav. Ili ne razumijemo radničku klasu, ili govorimo u njezino ime bez da nas itko išta pita. Strateška je pogreška s naše strane distancirati se od narodne borbe. Situacija je još gora za intelektualca koji želi doprinijeti revoluciji.

Stoga vjerujem kako je ključna inkorporacija politič-ke organizacije, organizacije s konkretnim planom kako da preuzme vlast. To je misija re-volucionarnog filma; ako nije, onda je u pitanju samo govo-renje u prazno. Ako nije, samo lajemo bezveze.

Ne znam jesam li bio do-voljno jasan. U Cine de la Base proveli smo nekoliko mjeseci pokušavajući riješiti tehničke probleme, nismo brinuli o ni-čemu drugom: samo o tome gdje razvijati, gdje montirati, tko će napraviti ovo i ono. Ka-da smo uspjeli riješiti te teh-ničke probleme, shvatili smo da naš rad sa Cine de la Base neće biti potpun dok se ne pridružimo konkretnoj poli-tičkoj grupi, koja ima stvaran plan kako preuzeti vlast u Ar-gentini. Ako ne, onda nismo politički filmaši, već diletanti koji su odvojeni od nacional-nog projekta našeg naroda.

Što radimo u Cine de la Ba-se, osim što snimamo i distri-buiramo filmove poput Izdaji-ca (Los traidores, 1973.)? Ofor-mili smo tri divizije. Prve dvi-je produciraju filmove, a treća je posvećena grafičkim mate-rijalima. Kad jedna grupa pro-ducira, druga distribuira i vice versa. Mislimo kako je izni-mno bitno imati vlastite pro-

store za prikazivanje, stoga gradimo mala kina, jer film ovisi o gledatelju. Ako je ideo-logija filma jasna i revolucio-narna, moramo doprijeti do ljudi; moramo riskirati da im približimo naše radove, jednako kao što smo riskirali živote snimajući ih u undergroundu.

Film je instrument buržoa-zije; stvoren je kako bi služio toj svrsi. Kako bismo gledali film, trebamo kinodvoranu, projektor itd. Zbog toga je ne-moguće pokazati film u tvor-nici. Nismo još iznašli način kako koristiti film kao oruđe radničke klase. Upravo stoga gradimo kina u susjedstvima, s bilo kojim materijalom koji nam je na raspolaganju: drve-tom, metalom itd. Već imamo kino za 200 ljudi, a ime mu je Cine de la Base. Planiramo iz-graditi još 50-ak kina, a to je ključno kako bismo imali naš vlastiti kanal distribucije.

Konačno, kada kažemo da je film instrument, ne misli-mo kako je kamera vojno oružje, već kontra-informacij-sko oruđe, to je prava vrije-dnost te vrste filma. ★

S engleskog prevela Dina Pokrajac

Preuzeto s http://documenta-ryisneverneutral.com/words/rayminter.html



yzerova udovica, producenti-ca i montažerka zvuka Juana Sapire za 10. Subversive Festi-val ustupila nam je restaurira-ne i digitalizirane kopije nje-govih filmova, napravljene u suradnji s Instituto Nacional de Cine y Artes Audiovisuales (IN-CAA). Trenutačno je u pripre-mi i engleski prijevod knjige

Cynthie Sabat i Juane Sapire Compañero Raymundo, koju se nadamo uz prisutnost autori-ca predstaviti na narednom Subversive Festivalu.

Hommage u Dokukinu KIC uključuje Gleyzerove etno-grafske i političke filmove. Meksiko, zamrznuta revolucija (1970.) podastire sociopolitič-ku analizu izdaje Meksičke re-volucije iz 1910. godine. Reda-telj koristi rijetke filmske žur-nale i arhivske snimke Pancha Ville i Emiliana Zapata te ih jukstaponira snimkama ma-sakra u Tlatelolcu i Olimpij-skih igara 1968. godine, kako bi komentirao neuspjeh revo-lucije svojega doba i krvavo ugušene studentske prosvje-de. Film je svojedobno osvojio Zlatnog leoparda na Međuna-rodnom filmskom festivalu u Locarnu. Gleyzerov jedini igrani film, Izdajice (1973.), na-pet je politički triler o životu sindikalnog militanta koji ti-jekom peronističke vladavine biva potkupljen od sindikalne birokracije; međutim, teško je razlučiti fikciju od stvarnosti. Osim tih dvaju dugometra-žnih filmova, prikazujemo i niz kratkiša koji dokumenti-raju Gleyzerovu odlučnost da po svaku cijenu dovede do korjenitih društvenih pro-mjena u Latinskoj Americi. Zemlja gori (1964.) prikazuje sumornu svakodnevnicu u ruralnim krajevima Brazila kroz priču o 35-godišnjem far-meru Juanu Amaru (šifra: si-neast gladi Glauber Rocha i njegov Sertão). Quilino (1966.) je etnobiografija (suradnja s njezinim pionirom Jorgeom Preloránom) o indogenim obrtnicima ovisnim o hirovi-tosti vlaka punog turista koji periodično prolazi njihovim krajem. Iste godine snimljena je i trodijelna obiteljska saga Dogodilo se u Hualfinu o zača-ranom krugu siromaštva. Ra-dikalni manifesti za ujedinje-nje gerilskih skupina pod egi-dom Narodne revolucionarne vojske (ERP) u antiimperijali-stičkoj borbi Swift (1971.), B A

N A D E (1972.) i Nemoj zabora-viti, nemoj oprostiti (1973.) na-stali su pod geslom “Oružje i novac za socijalističku Argen-tinu”. Ubijaju me i ako ne radim i ako radim (1974.) inspiriran je pak taktovima pjesme meta-lurških radnika.

Osim Gleyzerovih filmova, prikazujemo testament preo-stalih članova Cine de la Base, snimljen nedugo nakon Raymundove smrti, iz egzila u Peruu - AAA1 su tri oružane snage (1977.) baziran je na fra-gmentima otvorenog pisma pisca Rodolfa Walsha upuće-nog vojnoj hunti nakon ne-stanka dragih prijatelja. Oče-kivano, Walsh je ubijen u zas-jedi dan nakon objave pisma. Film je nagrađen na 24. Među-narodnom festivalu kratkog filma u Oberhausenu. Prika-zujemo i dokumentarnu po-svetu Ernesta Ardita i Virne Moline Raymundo (2003.), koji nas podsjećaju na ono što su CIA i latinoameričke diktatu-re pokušale bjesomučno uni-štiti, a to su sjećanje, ideali i hrabrost istine (parezija) usprkos mrmljanju govora smrti. ★

Kako doprijeti do baze?

1 Alianza Anticomunista Argentina (AAA) je Antikomunistička alijansa Argentine, ekstremno desničarska brigada smrti osnovana 1973. godine pod vodstvom Joséa Lópeza Rege.

primarno su usmjereni na prenošenje jasne poruke ra-dničkoj populaciji. Kako ostvariti kontakt s bazom, lju-dima koji se svakodnevno bo-re na ulici, ključno je pitanje koje je preokupiralo Gleyzera. Surađivao je i na paradigmat-skom revolucionarnom doku-mentarcu i jednom od najino-vativnijih filmova dvadesetog stoljeća Vrijeme žeravice (La hora de los hornos, 1968.) koji su autori Fernando Solanas i Oc-tavio Getino snimili uz po-moć kolektiva sastavljenog od radnika, seljaka i studenata.

Grupa Cine de la Base bila je posvećena približavanju revo-lucionarnih filmova radnici-ma, gradeći diljem Argentine revolucionarnu kino mrežu i kontra-informacijski distri-bucijski kanal. Godine 1976. Gleyzera je, zajedno s deseci-ma tisuća drugih umjetnika, intelektualaca, radnika i akti-vista koji nikada nisu pro-nađeni (tzv. desaparecidos), otela i ubila Videlina vojna hunta. Jer, Raymundo je, rije-čima urugvajskog novinara i pisca Eduarda Galeana, radio “neoprostive filmove”. Gle-

Dina Pokrajac

A rgentinski doku-mentarni filmaš i politički aktivist Raymundo Gleyzer

bio je osnivač Cine de la Base (Kino baze), militantne grupe koja je imala bliske veze s gru-pom Cine Liberación Fernanda Ezeqiela Solanasa i drugim filmskim pokretima Trećeg svijeta, tzv. Trećim filmom (Tercer Cine) kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih. Zajednička im je ekspozicija loših radnih uv-jeta i vojne represije te buđe-nje društvene svijesti i poli-tičkog glasa; međutim, ubrzo dolazi do razilaženja dviju grupa oko podrške Juanu Perónu. Gleyzer postaje razo-čaran peronistima i njihovim korporativističkim pragma-tizmom (vidi: Izdajice), dok je Solanas i dalje aktivno angaži-ran kao Perónov pristalica. Dok su Cine Liberación bili više fokusirani na estetsku inova-tivnost koja prati marksistička gledišta o ulozi nasilja u pro-cesu nacionalnog oslobođe-nja, Gleyzer i Cine de la Base


iz poglavlja 2.2. Teorija i kritika, str. 42-45

[...]

U “svjetonazorskom” mar-ksizmu, o kojemu je već bila riječ, Marx je važio za naj-većeg ekonomistu radničkog pokreta, za utemeljitelja “marksističke političke eko-nomije” koju je bilo moguće suprotstaviti “građanskoj eko-nomskoj teoriji” (tj. onim ško-lama ekonomske teorije koje su se pozitivno referirale na kapitalizam). Prema tom tu-mačenju, Marx je od Adama Smitha (1723-1790) i Davida Ricarda (1772-1823), najvažni-jih predstavnika takozvane klasične političke ekonomije, preuzeo radnu teoriju vrije-dnosti, po kojoj je vrijednost robe određena radnim vreme-nom potrebnim za njezinu proizvodnju. No za razliku od klasičnih političkih ekonomi-sta, razvio je navodno i teoriju eksploatacije radne snage i te-oriju koja otkriva inherentno krizni karakter kapitalizma. Prema tom viđenju, ne posto-je fundamentalne kategorijal-ne razlike između klasične i marksističke političke ekono-mije, već se razlike svode sa-mo na njihove teorijske rezultate.

To je u osnovi i shvaćanje suvremene ekonomike: za nju je Marx po sadržaju svoje teo-rije predstavnik klasične poli-tičke ekonomije, koji samo iz-vodi drugačije zaključke od

Smitha i Ricarda. A pošto je klasična politička ekonomija za modernu ekonomiku za-starjela (moderna se teorija oprostila od određenja vrije-dnosti preko radnog vreme-na), današnji su ekonomisti uvjereni da se ni Marxovom teorijom više nisu dužni ozbiljno baviti.

Međutim, već sam podna-slov Kapitala jasno daje do znanja da Marx nije htio po-nuditi alternativnu “političku ekonomiju”, nego “kritiku po-litičke ekonomije”. Svaki novi znanstveni pristup, doduše, nužno uključuje i kritiku do-tad postojećih teorija, već i stoga da bi potvrdio vlastito pravo na postojanje, no Mar-xova ambicija bitno nadilazi takav oblik kritike. Nije htio kritizirati samo pojedine teo-rije (iako i toga naravno ima u Kapitalu). Marxova kritika ci-lja na cjelokupno polje politič-ke ekonomije: htio je kritizi-rati kategorijalne pretpostavke cijele jedne znanosti. Obu-hvatan karakter svoje kritike razjasnio je još krajem 1850-ih u pismu Ferdinandu Lassal-leu: “Rad o kojemu je prven-stveno riječ, jest kritika eko-nomskih kategorija ili, if you li-ke; sistem građanske ekono-mije kritički prikazan. To je u isti mah i prikaz sistema i nje-gova kritika uz pomoć prika-za.” (MED 36, str. 502)

Ta kritika kategorija poči-nje već kod najapstraktnije kategorije političke ekonomi-je – vrijednosti. Marx političk-oj ekonomiji doduše priznaje da je “analizovala vrednost i veličinu vrednosti i otkrila sa-držinu koja se u ovim oblici-ma krije”, dakle vezu između rada i vrijednosti, ali si “nikad nije ni postavila pitanje zašto ta sadržina uzima onaj oblik, odnosno zašto se rad predsta-vlja u vrednosti, a merenje ra-da njegovim vremenskim tra-janjem u veličini vrednosti proizvoda rada.” (MED 21, str. 81) Marx ovdje u prvom redu ne kritizira rezultate političke ekonomije, nego način na koji postavlja sama pitanja, tj. razli-ku između onoga što politička ekonomija želi objasniti i ono-ga što prihvaća kao toliko sa-morazumljivo da ne zahtijeva nikakvo objašnjenje (primje-rice robni oblik proizvoda ra-da). Tako je Adam Smith, je-dan od utemeljitelja klasične političke ekonomije, pretpo-stavljao da ljudi za razliku od životinja posjeduju “sklonost ka razmjeni”. Tretiranje svih stvari kao robe prema tome bi spadalo među najopćenitije ljudske karakteristike.

Društveni odnosi poput razmjene i robne proizvodnje u političkoj se ekonomiji “na-turaliziraju” i “postvaruju”, tj. društvene se odnose shvaća kao kvazi-prirodne karakteri-stike, u konačnici – kao karak-teristike samih stvari (stvari razmjensku vrijednost ne stječu tek unutar određene društvene strukture, nego im je ona navodno svojstvena sa-ma po sebi). Kroz tu naturali-zaciju društvenih odnosa iz-gleda kao da stvari posjeduju karakteristike i autonomiju subjekata.

Marx je takve odnose oka-rakterizirao kao “ludost” (MED 21, str. 77), govori o “avetinjskoj predmetnosti” (MED 21, str. 46) ili “tajnom svojstvu” (MED 21, str. 144). Što svaka od tih sintagmi zna-či još ćemo razmotriti u nare-dnim poglavljima. U svjeto-nazorskom marksizmu, kao i u građanskoj kritici Marxa, preko takvih se koncepcija u pravilu prelazilo ili ih se svo-dilo na puke stilističke osebuj-nosti. No Marx je s takvim iz-razima ciljao na za kritiku po-litičke ekonomije centralnu činjenicu. Naime, da naturali-zacija i postvarenje društvenih odnosa nipošto nisu posljedi-ca grešaka pojedinačnih eko-nomista, nego su rezultat slike stvarnosti koja se kod članova građanskog društva razvija sama od sebe na temelju nji-hova svakodnevnog iskustva. Na kraju trećeg toma Kapitala, Marx stoga može zaključiti da ljudi u građanskom društvu “žive u začaran[om], izvrnut[om] i na glavu postavljen[om] svet[u]” te da ta “religij[a] svakidašnjeg ži-vota” (MED 23, str. 690) ne predstavlja samo temelj sva-kodnevne svijesti, nego tvori i pozadinu kategorija političke ekonomije.

Nešto ranije smo postavili pitanje što riječ “kritika” u kritici političke ekonomije za-pravo označava. Na to sada možemo dati privremen od-govor: kritika cilja na razgra-dnju teorijskog polja (tj. samo-razumljivih nazora i spontano nastajućih predodžbi) kojemu kategorije političke ekonomi-je duguju svoju prividnu plau-zibilnost – “ludost” (Ver-rücktheit) političke ekonomije treba postati razvidna. Ovdje se susreću kritika spoznaje (dakle pitanje – kako je spo-znaja moguća?) i analiza kapi-talističkih proizvodnih odno-sa, a nijedna od njih nije mo-guća bez druge.

No Marx s Kapitalom nije namjeravao dati samo kritiku građanske znanosti i građan-ske svijesti, nego i kritiku građanskih društvenih odno-sa. U jednome pismu svoje djelo – ne baš skromno – opi-suje kao “sigurno najstrašnije missile [projektil – op. prev.] koje je ikad bačeno na glave buržoazije (uključujući i sop-stvenike zemlje)” (MED 38, str. 498).

U tu svrhu, Marx želi uka-zati na ljudsku i socijalnu cije-nu koja je neizbježno poveza-na s kapitalističkim razvojem. Pokušava dokazati da se “u okviru kapitalističkog sistema svi metodi za uvećavanje dru-štvene proizvodne snage rada izvode na račun individual-nog radnika; sva sredstva za razvijanje proizvodnje izopa-čavaju se u sredstva za eksplo-ataciju proizvođača i gospoda-renje nad njima” (MED 21, str. 571). Ili kao što je to formulirao na drugome mjestu: “Kapita-listička proizvodnja razvija, dakle, tehniku i kombinaciju društvenog procesa proizvo-dnje samo istovremenim pot-kopavanjem izvora svakog bo-gatstva: zemlje i radnika.” (MED 21, str. 446)

P RO M O C I JA K N J I G E

Michael Heinrich: “Uvod u Marxovu kritiku političke ekonomije”Sudjeluju: Stipe Ćurković i Dean DudaModerira: Marko Kostanić

Dvorana Müller, Kino Europa /ponedjeljak, 15. svibnja / 18.00

M arx je bezbroj puta proglašen mrtvim, ali njegovo ime i dalje proganja sa-

dašnjost, baš poput bauka ko-munizma u njegovom slav-nom Manifestu. No sto pede-set godina poslije objave pr-vog toma Kapitala, njegova opus magnuma, Marxovo ime kruži prije svega kao teorijska glasina, glasina koja za sobom vuče nepregledne gomile po-vijesnog balasta. Ako je i dalje prisutan u političkom imagi-nariju, onda prije svega kao sablast ideološkog rodonačel-nika jednog od velikih totali-tarnih zala 20. stoljeća. To je sukus prevladajućeg liberal-nog common sensea o Marxu. Široka rasprostranjenost te doxe efektivno je jamstvo nje-ne neupitnosti. Marxa se tako politički i teorijski pokušava staviti ad acta. Ako ipak uvijek iznova izranja, onda zato što se, svim nastojanjima unatoč, ne da svesti na povijest nomi-nalno komunističkih društa-va, koja su njegovo ime mono-polizirala kao izvor vlastite legitimacije.

Marx je prije svega bio kri-tičar društvenog sustava s ko-jim je liberalizam historijski neraskidivo povezan – kapita-lizma. No koji je točno sadržaj te kritike? O tome su se vodili (i dalje se vode) intenzivne ra-sprave, kako unutar ‘marksiz-ma’, tako i među njegovim kritičarima. Sadržajna kom-pleksnost ali i zahtjevnost je-zika na kojemu je pisan, Kapi-

tal čine knjigom o kojoj svi imaju predodžbe, ali je malo tko doista i čitao.

Brojni popularizacijski uvodi pokušavali su premosti-ti jaz između prosječnog čita-telja i Marxove kritike politič-ke ekonomije (što je podna-slov Kapitala), ali su često u ši-rokoj recepciji zamijenili djelo koje su htjeli približiti. U pra-vilu, to je plaćeno cijenom po-nekad i grubih simplifikacija, a ponekad i grubih distorzija. Tom riziku se izlaže svaki po-kušaj uvoda u Marxovu misao. No neki tim minskim poljem ipak uspješnije manevriraju od drugih. Uvod u Marxovu kritiku političke ekonomije Mi-chaela Heinricha u Njemačkoj je vrlo brzo po objavljivanju prvog izdanja 2004. godina postao standardnom ulaznom točkom u Marxovu misao. Za to postoje dobri razlozi: ja-snoća, razumljivost i sistema-tičnost Heinrichova uvoda su bez konkurencije, didaktički on je remek-djelo. Objavljiva-nje prijevoda u izdanju Centra za radničke studije, trebalo bi osigurati veći stupanj teorij-ske odgovornosti u javnom baratanju Marxovim imenom. Ili, drugačije rečeno: tko želi ozbiljno odgovoriti na pitanje o aktualnosti Marxa danas, odsad će to argumentacijski morati činiti na nivou koji je svojim uvodom zadao Micha-el Heinrich.

Uvod u Marxovu kritiku političke ekonomije


— Mađarskog se premijera Viktora Orbana ponekad percipira kao opoziciju diktatu Europske komisi-je. Možete li usporediti njegove politike s „prije-dlozima“ koji dolaze iz Bruxellesa?Glavna razlika je u tome što

su one strože, nepoštenije i nepravednije. Razlikuju se i po tome što bi se prema Orba-

novoj viziji, njegovim vlasti-tim brendom politike mjera štednje trebala okoristiti naci-onalna buržoazija, mađarska autoritarna katolička bijela vi-ša srednja klasa, što je posve kriva procjena. U ovakvom će ekonomskom sistemu korist, naravno, pripasti multinacio-nalnim kompanijama. Jači tla-či, a odnosi snaga trenutno su prilično rigidni, iako neće ta-kvi ostati vječno.

Stvarno ne uživam toliko pričati o Mađarskoj jer je situ-acija iznimno turobna i mrač-na. Problem leži u tome što je kritika Orbanovih antidemo-kratskih politika upućena iz različitih europskih instituci-ja u kombinaciji s pritiskom prema provođenju politike mjera štednje. Današnja bi li-beralna linija u Mađarskoj (a svi u službenoj opoziciji, osim fašista, su u osnovi liberali) re-kla da je to sukus europske ideje – sloboda i glad, a nema sumnje da će to biti nepopu-larno. Tako da sada imamo Orbana koji se, barem prema onome što govori, opire neoli-beralnom jurišu koji dolazi iz Europske unije i drugih zapa-dnih krugova ove vrste, i na-stupa kao branitelj nacional-nog interesa, što je naravno laž. Bez obzira na to, on vrlo vješto koristi situaciju. Popri-lično je umješan i inteligentan političar koji zna kako se to ra-di, tako da uživa određenu po-pularnost – oko 30% populaci-

je je zadovoljno njegovom iz-vedbom, što je nažalost više nego što se može reći za soci-jalističke političare u opoziciji.

Ova vrsta prosvijećenog apsolutizma, naslijeđenog od Habsburgovaca, karakteristič-na je za europske institucije. Riječ je o mješavini benevo-lentne tiranije, jurističkog pri-stupa javnim slobodama te iz-nimno dogmatske ekonom-ske politike, što ljudi odbijaju, odbacujući pritom elemente javnih sloboda i socijalnih prava, a to se dobro vidi na primjeru Mađarske. Ta naka-radna mješavina u kojoj slo-boda dolazi pod cijenu pri-hvaćanja cijeloga paketa, predstavljena je ljudima, a nji-hova je reakcija bila „Vraga će-mo prihvatiti cijeli paket!“. Ni sam ga ne prihvaćam, tako da u neku ruku razumijem svoje sunarodnjake. Činjenica da još uvijek podržavaju gospodina Orbana ne dokazuje da su glu-pi, nego da su prisiljeni birati između dva zla, a budite uvje-reni da nije lako birati između dva zla koja su ujedno i jedino što se trenutno nudi. Oni bira-ju jedno zlo, ja odbijam oba, ali ne mogu reći da imamo po-sla s plemenitim vitezovima iz Bruxellesa, Berlina, Pariza i Washingtona koji su odlučni u namjeri da spase mađarskog seljaka – naravno da nisu.

— Možete li komentirati po-jačano javno sablažnja-

No Marx s takvim iskazima ne cilja na moralnu kritiku. Ka-pitalizmu (ili čak pojedinač-nim kapitalistima) ne predba-cuje da krše nekakve vječne norme pravednosti. Umjesto toga, cilj mu je konstatirati či-njenično stanje: kapitalizmu je imanentan duboko destrukti-van potencijal, koji se uvijek iz-nova aktivira (vidi poglavlja 5 i 9). Zbog svog načina funkci-oniranja, kapitalizam uvijek iznova mora povrijediti ele-mentarne životne interese ra-dnika i radnica. U kapitalizmu je te elementarne životne in-terese moguće samo ograni-čeno i privremeno štititi. Te-meljita promjena te situacije stoga bi zahtijevala njegovo ukidanje.

Marx bezobzirnostima ka-pitalizma ne suprotstavlja za-govor moralnog “prava” na neoštećen život ili nešto tome slično. Umjesto toga, polaže nadu u to da će s rastućom spoznajom o destruktivnoj prirodi kapitalističkog sustava (koju je moguće konstatirati i bez ikakva prizivanja morala) radnička klasa krenuti u bor-bu protiv tog sustava – ne iz moralnih razloga, nego iz vla-stitog interesa. No taj interes nije interes za poboljšanje vla-stitog položaja unutar kapita-lizma, nego interes za dobrim i sigurnim životom, koji je moguće ostvariti samo s onu stranu kapitalizma. ★

[...]

Knjigu u cijelosti možete preuzeti u pdf.-u na linku:http://www.rosalux.rs/bhs/uvod-u-marxovu-kritiku-politicke-ekonomijeIzdavač: Centar za radničke studije, Zagreb 2015. vanje nad koruptivnim

radnjama i težnju prema dostizanju onoga što se smatra normalnim funk-cioniranjem kapitalistič-kog sistema?Pitanje je suprotstavljamo

li se anomalijama kapitalizma ili samom kapitalizmu. Ko-rupcija je poprilično precije-njena. Naravno da ona može dosegnuti razmjere u kojima je čak i normalno funkcioni-ranje tzv. kapitalističke demo-kracije onemogućeno. Do to-ga je znalo doći, no to je iz-nimka. Činjenica je da se veći-na opresivnih, nepodnošlji-vih, nepravednih i nepoštenih pravila kojima se moramo podčiniti nalazi u javnoj sferi, i da su to službeni i javni akti nacionalnih parlamenata, međunarodnih tijela, sudova, javnih sporazuma između različitih društvenih aktera itd.

Stoga je vrlo opasno dise-minirati ideju prema kojoj su naši problemi, uključujući kri-zu, rezultat nekog tajnog ne-vidljivog faktora – ne samo zbog fašističke paranoje, koja nesumnjivo postoji, već i zato što je to naprosto netočno. Ono čemu se moramo opirati nije neka izvanredna, okultna ili nova sila, već su to postoje-će strukture moći. Ono čemu se protivimo su vlade, vojske, sudovi, policijske snage, međunarodne banke, Ujedi-njeni narodi, Svjetska trgovin-


G.M. TamásG. M. Tamás mađarski je fi-lozof i marksist. Rođen u ru-munjskom Cluju 1948., iz po-litičkih je razloga 1981. pre-bjegao u Mađarsku, gdje po-staje jedan od vodećih disi-denata tog doba. Od 1989. do 1994. sjedio je u mađarskom parlamentu kao predstavnik Saveza slobodnih demokrata – Mađarske liberalne stran-ke. Politički i teorijski zaokret doživljava početkom 21. sto-ljeća: razočaran građanskom predstavničkom demokraci-jom, vraća se marksističkoj i materijalističkoj analizi. Že-stoki je kritičar europske de-snice, Viktora Orbána i neoli-beralizma. Trenutačno pre-daje na Odsjeku za sociologi-ju i socijalnu antropologiju budimpeštanskoga Srednjo-europskog sveučilišta.

Korupcija je poprilično precijenjena


G. M. Tamás: Ljevica i novi pokreti – mobilizacije u postsocijalističkim državamaModerira: Bartul ČovićKino Europa / petak / 19. svibnja / 21.00 – 23.00/

N ovi društveni pokreti jačaju u Ru-munjskoj, Mađarskoj, Srbiji i Slo-vačkoj. U slučaju Srbije, ljevica je

najaktivnija osviještena politička sila u pro-svjedima. Ipak, ljevici predstoji strateški iz-bor - kreirati novu, uistinu popularnu poli-tičku alternativu, ili se osuditi na još veću političku irelevantnost. Temeljno pitanje za ove post-socijalističke zemlje nepostojanje je alternative koja bi adresirala probleme većine građana. O ovim iskustvima i per-spektivama radikalne ljevice u novim dru-štvenim pokretima, razgovarat ćemo s G. M. Tamásem iz Budimpešte.


ovisi o tome koliko ste spremni ulagati u razvoj teorije i pra-kse, njezin profesionalni i etič-ki razvoj. To je moguće postići jedino u dijalogu s drugim di-sciplinama, ili, transdiscipli-narno, jer su problemi s koji-ma se susrećemo toliko slože-ni (wicked) da nemamo luksuz korištenja isprobanih i proku-šanih rješenja.

— Jedna od ovogodišnjih te-

ma na Subverzivu je pa-nel o Odrastu - kako gle-date na tu priču?S Odrastom sam već neko

vrijeme. Počelo je s knjigom, a kako drugačije, ali kako to u životu ponekada bude, jedna vrata znaju otvoriti druga, a druga treća. Odrast ili de-growth, bio mi je u startu bli-zak zbog svojeg snažnog transformacijskog potencijala, po mojem sudu, daleko sna-žnijeg od shvaćanja koncepta održivosti. To me odvelo na 5. Međunarodnu konferenciju posvećenu odrastu u Budim-pešti, početkom rujna prošle godine gdje sam se imala prili-ku uvjeriti da odrast ima svoja žarišta širom svijeta, ali da je pred nama dug put umrežava-nja i osnaživanja.

— Kako gledate na Odrast u

Hrvatskoj i gdje vidite priliku..?Prije ovog pitanja trebalo bi

postaviti pitanje kako gledam održivi razvoj u Hrvatskoj, jer tek tada možemo bolje razu-mjeti odrast u Hrvatskoj. Pri-mjećujem ono što je i inače problem, koji to zapravo i nije, samo kada bismo mu pristu-pali na drugačiji način. Naime, ne vjerujem da itko u Hrvatskoj ili bilo gdje u svijetu želi loš ži-vot sebi ili svojoj djeci. Među-tim, nema nikakve sumnje da imamo različite stavove o to-me što je loše ili dobro. Vjeru-jem ipak da bismo drugačijim načinima razgovora mogli

ska organizacija, Međunaro-dni monetarni fond, Svjetska banka, Europska unija itd. Sve su to potpuno legalne i pozna-te javne institucije. Ne postoji tajna i to je moja loša vijest.

Ne radi se o nekoj velikoj misteriji, već o disbalansu do kojega je došlo nestankom so-cijalnog aspekta ranije europ-ske strukture iz perioda prije 1989. godine, utemeljene na servisima države blagostanja. Čitav socijalni pravni okvir je nestao, što je omogućeno po-litičkom mobilizacijom protiv onih čija egzistencija ovisi o javnoj pomoći, a to će uskoro biti većina, čak i u bogatim dr-žavama poput naše – naime, u usporedbi s, primjerice, veći-nom afričkih zemalja, mi smo naravno bogate zemlje. Sve vi-še ljudi ovisi o državi za osigu-ravanje egzistencije i normal-nog života, obrazovanja, zdra-vstvene skrbi itd., dok im dr-žava u sve većoj mjeri javno i otvoreno oklijeva osigurati elementarne uvjete dostojan-stvenog života – hranu, krov nad glavom i aspirin kada imaju prokletu glavobolju! To se više ne smatra jednom od javnih dužnosti dobre vlasti. Nema sumnje da je riječ o promjeni, ali ona se odvijala tijekom četrdesetogodišnjeg perioda tranzicije, tako da su postojale brojne prilike da se to uoči i da se tome suprotsta-vi. Ne radi se o nagloj, recen-tnoj zavjeri. Ove politike su na djelu još otkad je Maggie Thatcher došla na vlast 1979., dakle već četrdesetak godina.

— Druga generacija ljudskih prava često se zaziva u borbama za obranu dije-lova javne sfere (npr. zdravstva ili obrazova-nja), dok se ljudska prava prve i treće generacije evociraju u situacijama kršenja slobode govora, odnosno u ekološkim borbama. Međutim, koja su ograničenja ljudskih prava u zahvaćanju du-bljih, strukturnih eko-nomskih nepravdi?Ljudska prava su više od

taktike. Prije svega, nema su-mnje da ona predstavljaju naj-bolje što buržoaski poredak može ponuditi. To je jezik prosvjetiteljstva, jezik 18. sto-ljeća i Francuske revolucije. Ljudska prava su svakako dio progresivne tradicije i ne bih to htio omalovažavati. Među-tim, očito je da su ona dio dru-štvenog poretka u kojemu se pojedince promatra na ap-straktan način, u kojemu po-stoji pravni poredak koji osi-gurava da su u određenom po-gledu građani međusobno po-tpuno jednaki i u kojemu se takvu vrstu jednakosti u pra-vima brani javnim autoritetom.

Bilo bi predivno kada bi to funkcioniralo na taj način, no to je naravno nemoguće, jer sve navedeno dolazi u kombi-naciji s opresivnim poretkom na drugoj razini – na razini onoga što se smatra priva-tnom sferom svakog pojedin-ca, a obuhvaća rad, proizvo-dnju i potrošnju. Njih se ne smatra javnim pitanjima, već

ugovornim odnosima između privatnih osoba koje one mo-gu dogovoriti kako im je po volji. Riječ je o vrhunaravnoj obmani svih buržoaskih dru-štava jer, kao što je poznato, politička borba ne staje na ulazu u tvornicu ili pred vrati-ma ureda. Međutim, buržoa-sko se društvo tu zaustavlja, dok si mi to ne bismo smjeli dopustiti.

Možemo to artikulirati i na sljedeći način: klasna borba koja se provodi u duhu oslo-bođenja proširenje je i poopći-vanje emancipatornih ideja prosvjetiteljstva. Osobno se ne slažem s tom formulaci-jom, no to je bila jedna od po-zicija ljevičarskih pokreta iz 20. stoljeća. Radi se o površnoj ideji jer postoje problemi i s prosvjetiteljstvom, no u sva-kom slučaju ljudska prava na-dilaze puku taktiku. Poruka upućena buržoaskom društvu mogla bi glasiti ovako: kada već proglašavate ljudska pra-va, mogli biste ih ponajprije poštivati i pridržavati ih se. Naime, kada bi ih se uistinu pridržavalo, ljudska prava bi vodila prema izlasku iz bur-žoaskog društva. No naravno, njih se pridržava ili u slučaje-vima kada su već prekršena, ili kada ih se zloupotrebljava. Za-ustavljeno je povećanje opse-ga socijalnih prava, dapače, ona su uništena, tako da danas više nemamo socijalna prava. U većini svjetskih država pro-gresivni socijalni pravni okvi-ri povučeni su ili je njihovo donošenje zapriječeno, stoga nema sumnje da su zajednič-ke borbe i međunarodna soli-darnost potrebne jer se jedna-ko tragična situacija odvija posvuda. ★

S G.M. Tamásem je za KOME (Kolektiv za medijsku edukaci-ju), a u produkciji Slobodni Fi-lozofski – SkriptaTV, razgova-rao Martin Beroš u svibnju 2012. godine, tijekom 5. Sub-versive Festivala u Zagrebu.

Intervju je izvorno objavljen na portalu Slobodni Filozofski http://slobodnifilozofski.com/skripta-tv/korupcija-poprilicno-precije-njena

S engleskog transkripta pre-vela: Ivana Jandrić

Andreja Pavlović je viša savjetnica u agenciji Hauska & Partner iz Zagreba. Radi na različitim projektima koji se bave pitanjima zaštite okoliša, osobito onih koji se tiču postupaka procjene utjecaja na okoliš i gospodarenje otpadom, poput izgradnje LNG terminala, uvođenja goriva iz otpada, izgradnje centara za gospodarenje otpadom u Zadarskog županiji i Primorsko-goranskoj županiji.Izlagala je na mnogim skupovima o pitanjima društveno odgovornog poslovanja, održivog razvoja i etike. Predaje društveno odgovorno poslovanja na Visokoj školi za komunika-cijski menadžment Edward Bernays.

PA N E L

Okolišna demokracijaModerira i vodi: Igor GrozdanićDvorana Müller, Kino Europa / subota /20. svibnja / 17.00 – 18.30 /Sudjeluju: gosti iz Briselskog think tanka, DOOR I drugi okolišni aktivisti/ice

PA N E L

Odrast kao društveni izazovModerira i vodi: Igor GrozdanićDvorana Müller, Kino Europa / subota /20. svibnja / 18.30 – 18.30 /Sudjeluju: Andreja Pavlović (komunikacijska stručnjakinja), Kristijan Kotarski (docent na FPZG), Miljenko Cimeš (Predsjednik Hrvatskog društva za organizacijsko učenje), Neven Duić (energetski stručnjak za energetsku tranziciju i profesor na Fakultetu Strojarstva i brodogradnje)

utvrditi ono što nam može biti svima zajednički nazivnik. Od-rživom razvoju u Hrvatskoj se pristupa sektorski, bez sagle-davanja cjeline i uzajamnih utjecaja sektora jednih na dru-ge. Odrast sigurno nije nepo-znanica jednom užem intelek-tualnom i aktivističkom krugu, ali je sasvim sigurno trenutno potpuno izvan domašaja inte-resa i razumijevanja politike, tim više što sve dosadašnje politike zagovaraju i prizivaju rast, kao jedini način za izla-zak iz krize.

— Kako vidite komunikacije

u politici posebno pred lokalne izbore i da li bi ovdje tema Odrasta mo-gla nekome biti zanimljiva?Iako to ne bi riješilo sve

probleme, politika bi prvo tre-bala ukinuti zabranu angaži-ranja stručnjaka za odnose s javnošću. Političari su uglav-nom sami svoji majstori u po-litičkoj komunikaciji, pogotovo na lokalnim izborima, što se vidi: komunikacije su zbrčka-ne, a ponekad nažalost čak i na granici „vjerovali ili ne“.

Pametniji političari mogli bi posegnuti za imaginarnijem Odrasta kako bi istaknuli po-trebu radikalnog zaokreta u Hrvatskoj, kao kritiku dosada-šnjeg načina upravljanja koji kulminira ne samo u snažnoj nestabilnosti već i odsustvu ikakve vizije mogućeg drugači-je razvoja. ★

Razgovor vodio: Igor Grozdanić

— Kako biste sebe opisali i ono čime se bavite?Znatiželjna sam, prije sve-

ga. Volim čitati, istraživati, po-stavljati pitanja, analizirati, preispitivati… interpretirati pa razumijevati… Odnosima s javnošću bavim se skoro dva-deset godina, s fokusom na pi-tanja održivosti, društveno od-govornog poslovanja, okolišne demokracije i prava javnosti na informacije te sudjelovanje u donošenju odluka koje se ti-ču okoliša…

— Kako gledate na komuni-kacije u Hrvatskoj i stanje u vašoj struci?Velika je zabluda, a često se

s njome ‘sudaram’, da je svaka komunikacija dobra komuni-kacija. Imam lošu i dobru vi-jest. Loša vijest: ne znaju svi dobro komunicirati, dapače, mnogi ne znaju dobro komuni-cirati. Dobra vijest: dobra ko-munikacija se uči. Stanje u na-šoj struci, kao i svakoj struci,

Mini-intervju

Andreja Pavlović


PA N E L

Nezakonita i nasilna policijska protjerivanja izbjeglica sa granica iz centralne i jugoistočne EuropeDvorana Müller, Kino Europa /srijeda, 17. svibnja / 10.00 - 13.00Gosti panela su aktivisti/kinje iz Makedonije, Srbije, Bugarske, Mađarske, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

P ritužbe na nasilno policijsko nasilje nad izbjeglica i onemogućavanje pristupu su-stava azila kontinuirano pristižu. UN-

CHR iz Srbije, Oxfam i Institut za rasne odnose iz Velike Britanije, Human Rights Watch, Legis iz Makedonije, Moving Europe te Inicijativa Do-brodošli iz Hrvatske opetovano upozoravaju u svojim izvještajima o nasilnim i nezakonitim protjerivanjima izbjeglica prema istočnim i juž-nim granicama. Prema našim saznanjima, sva-kodnevno su, iz Hrvatske, Srbije, Makedonije, Madžarske, Bugarske, protjerivani ljudi različi-tih dobi, uključujući i maloljetnike, unatoč tomu što su mnogi tražili azil.

Nesumnjivo je kako postoji ponavljajući obrazac koji uključuje: onemogućavanje pristu-pa sustavu azila, nasilno ponašanje policije koje nerijetko završava oduzimanjem osobnih stvari i odjeće te protjerivanje s granica prema susje-dnim zemljama. Unatoč upozorenjima nevladi-nih i međunarodnih organizacija te izvještava-nju medija, protjerivanja nisu prestala.

PA N E L

Budućnost MediteranaDvorana Müller, Kino Europa /srijeda, 17. svibnja / 18.00 - 20.00

U okviru panela o budućnosti Mediterana razgovaramo o ključnim izazovima Me-diterana kao političkog migratornog

prostora. Panel otvaramo razgovorom o tragič-nim ljudskim pogibijama u Mediteranskome moru koje svakodnevno upozoravaju na stra-vične posljedice politika eksternalizacije i seku-ritizacije granica i prostora Tvrđave Europe. Panel otvara i niz pitanja vezanih uz mediteran-sko građanstvo odnosno prilike za povezivanje ljudi i građanskih pokreta mediteranske regije u nadilaženju eurocentrističkih političkih per-spektiva i demokratizaciji granica unutar Medi-terana. Mediteranski prostor ima i svoje izazove u snažnim identitetskim religijskim i političkim narativima koje su često i promjenjive, stoga ovaj panel otvara tu kompleksnost.

Tijekom panela razgovaramo s Gianlucom Solerom (www.gianlucasolera.it), talijanskim aktivistom i novinarom.

PA N E L

Rodna perspektiva migracijaModerira: Nataša GovedićDvorana Müller, Kino Europa / petak / 19. svibnja / 18.00Sudjeluju: Nataša Govedić, Marijana Hameršak, Lana Bobić, Emina Bužinkić, Selma Banich, Cyrille Cartier.

U razgovoru o rodnoj perspektivi u novim migracijskim tokovima u Europi i tzv. europskoj migracijskoj krizi, aktivistki-

nje, teoretičarke i umjetnice govorit će o poli-tičkoj instrumentalizaciji migracijskih procesa, o zanemarivanju ideologijske, klasne, kulturne i rodne raznolikosti migranata i migrantkinja te problemima s kojima se suočavaju žene u mi-gracijskim i integracijskim procesima.

Gianluca Solera je osnivač prve talijanske zelene političke plat-forme. Nakon studija regionalnih i urbanih odnosa u Veneciji, Pa-rizu i Berlinu, deset je godina radio kao sav-jetnik Zelene stranke u Europskom parlamen-tu te dvije godine kao koordinator španjolske zelene stranke. U fon-daciji Anna Lindh tije-

kom osam godina rada izgradio je mrežu od 4.000 organizacija u Europi, arapskim ze-mljama, Izraelu i Tur-skoj. Autor je nekoliko knjiga od čega izdvaja-mo “Mediteransko buđenje” (A Mediter-ranean Awakening, Nuovadimensone, 2013) i Građanski akti-vizam i mediteranski identitet (Citizens Ac-tivism and Mediterra-nean Identity, 2017.). Surađuje s organizaci-jom COSPE i drugima u Italiji i na Meditera-nu. Član je Mediteran-ske građanske zajednice.

M editeran forum zavr-šavamo premijerom filma HASSAN

(2017./33’), Arsena Oremo-vića. Film prikazuje priču novi-nara Hassana Haidara Diaba, na dan primanja nagrade Hr-vatskog novinarskog društva. Rođeni Libanonac 1981. godi-ne, privučen pozicijom Jugo-slavije u svijetu i ulogom Tita u Pokretu nesvrstanih, dolazi u Zagreb na studij. Nakon obi-teljske tragedije, tada kao veli-ki podražavatelj PLO-a (Pale-stinske oslobodilačke organi-zacije) ostaje razočaran ‘idea-lima’, pitajući se zbog čega se vode ratovi i shvaća da se za-

pravo radi samo o krinkama u borbi za vlast. Time ne gubi in-teres za politiku, već postaje istaknuti poznavatelj Bliskog istoka i ratni izvjestitelj.

U 30-ak minuta filma otkri-vaju se položaji političkih emi-granata i izbjeglica s Bliskog istoka iz vremena nesvrstanih do današnje krize, te se otva-raju pitanja vezana za bu-dućnost Bliskog istoka, migra-cije ‘nekada’ i ‘sada’, integraci-ju. U filmu su prikazani se-gmenti ekskluzivnog intervjua kojeg je Hassan početkom travnja snimio sa sirijskim predsjednikom Basharom al--Assadom, u kojem se govori o

P RO J E KC I JA F I L M A I R A S P R AVA

HassanSudjeluju: Arsen Oremović (redatelj), Hassan Haidar Diab, Magda Sindičić (AYS)Moderira: Tvrtko JakovinaKino Europa / srijeda / 17. svibnja / 21.00 – 23.00

poziciji Europe i Hrvatske pre-ma Siriji, te izgledima za okončanje rata. Nakon filma slijedi rasprava u kojoj će uz autore filma – redatelja Arse-na Oremovića i protagonista Hassana Haidara Diaba, sud-jelovati i povjesničar Tvrtko Jakovina te aktivistica Magda Sindičić.

Arsen Oremović: od 1991. do 2016. radi kao filmski kriti-čar, novinar, kolumnist i ure-dnik u Večernjem listu. Direk-tor filmskog festivala u Puli 1999. godine te u dva mandata predsjednik Hrvatskog društva filmskih kritičara (2001./2003.). Posljednjih go-dina sve aktivniji kao filmski redatelj i scenarist. Ostvario je međunarodno nagrađivane dokumentarce: “U braku sa švicarcem” (2013.), “Sudar u dvorcu” (2014.), “Treći” (2016.)… Član je Društva hr-vatskih filmskih redatelja.

Mediteran forum


O K RU G L I S TO L

Nacionalizam i jezikSudjeluju: Tomislav Longinović, Viktor Ivančić, Snježana Kordić, Boris Buden, Mate KapovićModerira: Dragan MarkovinaKino Europa / petak / 19. svibnja / 19.00 – 21.00/

D a su nacionalni identi-teti država koje su se osamostalile po raspa-

du Jugoslavije neobično krhki, jasno je svakome tko ima ika-kva doticaja s ovim prostori-ma, a posebno njegovim građanima. Također temelj tih identiteta u prvom redu čine jasne distinkcije prema najbli-žim susjedima i vlastitim su-građanima koji pripadaju ‘onoj drugoj’ južnoslavenskom naci-ji. Situacija je ponekad u tolikoj mjeri šizofrena, da se praktič-no jedini identitet svih tih naci-onalnih zajednica iskazuje is-ključivo kroz negaciju. Kako je praktično riječ o istom narodu, koji se razlikuje isključivo po vjerskoj opredijeljenosti, a go-vori istim jezikom, nacionali-stička politika prema jeziku od strane najviših akademskih in-stitucija i profesionalne javno-sti napravila je sve da južno-slavenske narode trajno udalji u jezičnom smislu. Budući da se takvo što logično ispostavilo kao nemoguće, skoro tri puna desetljeća svjedočimo nasilju nad jezikom i njegovoj izravnoj instrumentalizaciji koja za ključnu posljedicu ima nasilnu segregaciju djece u nacionalno miješanim sredinama i razvoj ozbiljne autocenzure kod iz-vornih govornika. O svemu to-me pokušalo se razgovarati na nekoliko tribina održanih u Sr-biji, Hrvatskoj i Bosni i Herce-govini, koje su nakon dugog usuglašavanja i odbacivanja prvog prijedloga, uspjele iznje-driti deklaraciju o zajedničkom jeziku. Burna reakcija koja je potom uslijedila, praktično u sve četiri države istog jezika, s posebnim naglaskom na Hr-vatsku, zapravo je potvrdila sve navode iz same deklaracije i ukazala na potrebu njezina donošenja. Na panelu ćemo stoga razgovarati o državnom odnosu prema jeziku, njegovoj politizacije i pitanju radi li se doista o jednom jeziku ili o više njih.

S erija regionalnih konferencija EURO-POLY multidiscipli-narni je projekt

udruga Bijeli val (Hrvatska), Krokodil (Srbija), Crvena (Bosna i Hercegovina) i BLOCKFREI (Austrija) koji se bavi temom migracija, prven-stveno s područja jugoistočne Europe u zemlje centralne i zapadne Europe; počevši od velikog vala ekonomskih mi-granata (takozvanih gastar-bajtera) iz šezdesetih i sedam-desetih godina dvadesetog stoljeća preko desetina tisuća ratnih izbjeglica iz devedese-tih, antiprovincijskih odlaza-ka mladih, uglavnom u svjet-ske metropole, kao i konstan-tnog odljeva mozgova te naj-novije izbjegličke krize koja se preko Balkana kreće prema europskim zemljama. Namje-ra je projekta istražiti i mapi-rati intenzivan društveni, kul-turni i umjetnički utjecaj koji je taj dugotrajni val migracija

de u državama članicama EU-a fotografirani su i zastupljeni u igri zajedno sa svojim profe-sijama. Sreća u velikoj mjeri određuje moguć uspjeh ili propast „igrača“ koji žele po-stati dio EU-a i preuzeti novi europski identitet. Europska unija definira europski identi-tet kao nešto što se može steći samo unutar EU-a i što je re-zervirano isključivo za građa-ne Europske unije, iako Euro-pa ne završava na granicama Unije. Ipak, EU ima moć da definira identitete, moć da us-postavlja pravila igre kojima se drugi moraju povinuti. Po-trošačko društvo Europske unije stvorilo je pravilo po ko-jem je sve na prodaju, uključu-jući i naše identitete. Instala-cija će biti izložena do 11. svib-nja, dokad svi zainteresirani mogu odigrati partiju te igre trgovanja europskim identite-tom nalik na Monopoly.

U sklopu izložbenog pro-grama predstavljamo i video-uradak GUESTures | GOSTIku-lacije, dio dugotrajnog projek-ta Margarete Kern o ženama koje su krajem 1960-ih emi-grirale iz Jugoslavije u Zapa-dni Berlin kako bi radile u tvornicama koje proizvode vi-deo- i televizijsku opremu. Žene su sačinjavale velik dio populacije migrantskih radni-ka, no njihove priče uglavnom su odsutne iz službenih povi-jesti i arhiva, kao i kolektivnog imaginarija. Margareta Kern vizualna je umjetnica, kultu-ralna aktivistkinja i predavači-ca na sveučilištu Falmouth, koja se izražava u medijima fotografije, videa, instalacije i kritičkog pisanja.

U sklopu konferencije 2. i 3. svibnja u 19 h održat će se dva panela, jedan posvećen dru-štveno angažiranim umje-tničkim praksama kritičnim prema migracijskoj i kultur-noj politici EU-a, a drugi poli-tikama identiteta i migracij-skim praksama na (ne)imagi-narnom Balkanu. Bitno nam je naglasiti i kako sve prisutni-ji prelazak na prekarni rad utječe na migracije i pitanja identiteta te koje su ekonom-ske posljedice toga procesa. U prvom panelu sudjeluju umjetnice Andreja Kulunčić i Tanja Ostojić, a moderator je dizajner i likovni kritičar Bo-jan Krištofić. U drugom pane-lu sudjeluju filozofkinja, teo-retičarka i umjetnica Marina Gržinić Mauhler (Akademija likovnih umjetnosti u Beču, Znanstveno-istraživački cen-tar Slovenske akademije zna-

nosti i umjetnosti), Marijana Hameršak (znanstvena sura-dnica pri Institutu za etnolo-giju i folkloristiku u Zagrebu), politolog Viktor Koska (Cen-tar za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija pri Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu) i antropolog Du-ško Petrović (Filozofski fa-kultet u Zagrebu).

Osim izložbenog programa i panel-diskusija, od 4. do 6. svibnja u KIC-u će se održati filmski ciklus osam recentnih filmova i kultnih klasika koji preispituju hibridni položaj gastarbajtera i migranata u balkansko-europskoj svako-dnevici – od etnološke studije Halo München Krste Papića, preko crnohumornog doku-mentarca Dragan Wende West Berlin Lene Müller i Dragana von Petrovića, do subverziv-nog Montenegra Dušana Ma-kavejeva. Tu su i dokudrama Druga generacija Želimira Žil-nika o petnaestogodišnjem Pavli koji se iz Stuttgarta vraća u Jugoslaviju, gdje prolazi identitetsku i ideološku krizu; još jedan Papićev kratkiš Spe-cijalni vlakovi te intimni prikaz jednog Pogrebnika na povrat-ku iz rada u Njemačkoj i Au-striji redatelja Dragana Niko-lića. Katzelmacher je komad iz Fassbinderove radikalne faze o grupi mladih u Münchenu čiju rutinu uzdrma dolazak grčkog migrantskog radnika (glumi ga sam Fassbinder); dok Flotel Europa Vladimira Tomića govori o redateljevu odrastanju na istoimenom iz-bjegličkom brodu usidrenom u kopenhaški kanal. ★

Ulaz na sva događanja je slobodan!

Organizatori su projekta Europoly: Udruženje KROKO-DIL (SRB), BLOCKFREI (AT), Udruga BIJELI VAL (HR), Udruženje CRVENA (BIH). Projekt su omogućili: Allianz Kulturstiftung, ERSTE fon-dacija, Savezna kancelarija Republike Austrije, Grad Beč, Austrijski kulturni forum u Be-ogradu, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Za-greb. Partneri: Muzej Jugosla-vije, Goethe-Institut Zagreb, Kulturno informativni centar (KIC).

Prva u nizu konferencija održana je u Beogradu u trav-nju 2017., a preostale konfe-rencije regionalnog projekta Europoly održat će se u Sara-jevu u rujnu 2017. i u Beču u prosincu 2017. godine.

RASPORED

Utorak, 2. 5. 2017.19 h – Otvorenje instalacije EUROPOLY –

The European Union Identity Trading Game, autor: Dejan Kaludjerović.

Panel: Europski multikulturni projekt i društveno angažirane umjetničke prakse: igra mrkve i batine

Sudjeluju: Andreja Kulunčić, Tanja Ostojić, Bojan Krištofić

GUESTures | GOSTIkulacije, dvokanalni HD video, Margareta Kern, 2011., 33’

Instalacija EUROPOLY i video GUESTures bit će izloženi do 11. 5. 2017.

Srijeda, 3. 5. 2017.19 h – Panel: (Ne)imaginarni Balkan –

politike identiteta i migracijske prakse Sudjeluju: Marina Gržinić, Viktor Koska,

Marijana Hameršak, Duško Petrović

Četvrtak, 4. 5. 2017. 19 h – Halo München, r. Krsto Papić,

Jugoslavija, 1968., 12’ – Druga generacija, r. Želimir Žilnik,

Jugoslavija, 1983., 88’ 21 h – Specijalni vlakovi, r. Krsto Papić,

Jugoslavija, 1972., 16’ – Pogrebnik, r. Dragan Nikolić,

Njemačka/Srbija, 2013., 53’

Petak, 5. 5. 2017. 19 h – Dragan Wende West Berlin, r. Lena

Müller, Dragan von Petrović, Njemačka/Srbija, 2013., 87’

21 h – Flotel Europa, r. Vladimir Tomić, Danska/Srbija, 2015., 72’

Subota, 6. 5. 2017. 19 h – Katzelmacher, r. Rainer Werner

Fassbinder, SR Njemačka, 1969., 88’ 21 h – Montenegro, r. Dušan Makavejev,

Švedska/VB, 1981., 96’

EUROPOLYkonferencija, izložbeni program i filmske projekcije2. – 11. 5. 2017., Kulturno informativni centar (KIC), Preradovićeva 5, Zagreb

ostavio kako na zemlje zapad-nog Balkana, tako i na zemlje koje su najčešće predstavljale finalnu destinaciju migranata. Panel-diskusije, izložbeni program i filmske projekcije održavat će se tijekom 2017. godine u četiri grada: Beogra-du, Zagrebu, Sarajevu i Beču. Okosnica i polazišna točka projekta jest EUROPOLY – The European Union Identity Trading Game, umjetnička in-stalacija srpsko-austrijskog umjetnika Dejana Kaludjero-vića inspirirana društvenom igrom Monopoly, koja će biti izložena u galerijskim prosto-rima u sva četiri grada. Zagre-bački segment programa odr-žava se od 2. do 11. svibnja 2017. u Kulturno informativ-nom centru (KIC).

Umjetnička instalacija EU-ROPOLY preispituje položaj imigranata u EU-u, kao i samu ideju EU-a te jaz između idea-la i prakse. Građani država ko-je nisu članice EU-a, a koji ra-


U svojoj knjizi ‘O zlu’ baveći se filozofijom morala, Hannah Arendt razmatrajući

Sokratovsko-platonovsku ar-gumentaciju zašto je bolje podnositi nego činiti zlo pri-mjećuje: ‘ukoliko činim zlo osuđena sam na to da živim u nepodnošljivoj bliskosti sa zlikovkom; nikada je se neću riješiti.’ Klasični starogrčki pristup, po Arendt, implicira postojanje čovjeka u pluralu, a ne u singularu tj. čovjeka koji je uvijek nužno u društvu – društvu sebe samoga. Čineći zlo, čovjek se dovodi u rasko-rak sa samim sobom, tj. napu-šta se i usamljuje, a u konačni-ci i postaje vlastitim neprijate-ljem s kojim je prisiljen svako-dnevno živjeti. Usamljenost stoga, nije napuštanje poje-dinca od gomile već prven-stveno od sebe samoga. a briga za dobrobit drugih tek je svo-jevrsna nuspojava brige za se-be. Čuvajući vlastiti plural, osoba čuva i onaj širi - dru-

štveni. Šutnjom se osoba, ka-ko nas J. Benda i Feralovci uče, također može napustiti. Osta-ti nijem na zločine počinjene (među ostalima i u moje ime) znači u suštini postati suuče-snikom u tom zločinu. Napu-štanjem sebe, paradoksalno u ime bijega od usamljenosti, galopom u gomilu, postaje se suučesnikom u istom tom zlo-činu. Građanska hrabrost (su)kreatora Ferala, nije stoga po-sljedica odsustva straha od gomile, već straha od suživota sa vlastitim zločincem, dru-gim riječima - od gomile u sebi.

Još je manje posljedica ne-kih ‘nadljudskih supermoći’ kojima bi tek rijetki bili obda-reni (ili pak opterećeni) hiro-vitom voljom Fortune. Sjećam se kad mi je Viktor jedne ve-čeri gotovo ispovjednički pri-znao da se ‘usr’o u životu bar 27000 puta.’ Ne znam zašto je odabrao baš tu cifru za opisat golemost. Isprva se činila sim-bolički preuveličanom, ali kad

Raymond Bellour (Lyon, 1939.) francuski je pisac, filmski kritičar, kustos i teoretičar. Nekoć profesor na Université de la Sorbonne Nouvelle (Paris 3), danas professor emeritus pri Centre National de la Recherche Scientifique (CNRS) u Pari-zu, utemeljio je 1991. sa Sergeom Daneyem filmološki časopis Trafic. Objavio je, među ostalim, knjige Analiza filma (1979.), Međuslika 2 (1999.) i Filmska tijela (2009.).

M eđuslika: fotografija, film, video, objav-ljena izvorno u Pa-rizu 1990. godine,

donosi 20 eseja koje je Raymond Bellour, jedan od vodećih svjetskih teoretičara filma, objavio tijekom 1980-ih u presudnom razdoblju u povijesti

pokretnih slika kad se film-ska slika konačno suočila s elektronskom slikom i vide-om. Eseji su pisani u doba kad je ono “analogno” prvi put su-srelo svoje isto, ali drugo – ono “digitalno”, što, kasnijim rije-čima samog autora, ovu tad

inovativnu knjigu čini da-nas, u doba sveopće prevlasti digitalnih slika, svojevrsnim “arheološkim korpusom”, podsjetnikom i svjedočan-stvom o tome kako je bio “oblikovan obzor pokretnih slika i koji povijesno konte-kstualizira prve stvaralačke susrete na presjecištu fotogra-fije, filma i videa”. Bellour je predvodnik rijetkog oblika pi-sanja o filmu koje razmatra audiovizualne slike u njihovu širem, upravo najširem obliku, kao među-slike, a u ovim ese-jima razmatra djela i strategije umjetnika poput Chantal Akerman, Jeana Eustachea, Jean-Luca Godarda, Thierryja Kuntzela, Chrisa

Markera i Billa Viole te te-matizira postupnu, ali inhe-rentnu i nezaustavljivu mije-nu u pokretnim slikama za koju ustanovljuje da se odvija u tri glavna područja mijene – između nepokretnog i pokre-ta, unutar fotografske analogi-je te između jezika i slike.

“Međuslika (virtualno) predstavlja prostor svih tih prijelaza. Mnogostruko, fizič-ko i mentalno mjesto. Ujedno vrlo vidljivo i potajno uronje-no u djela što preoblikuju naše

Up&Underground -Raymond Bellour: MeđuslikaRaymond Bellour: Međuslika: fotografija, film, videoUp&Underground #29/30, Zagreb, 2016., cijena: 200 kn

unutarnje tijelo propisujući mu nove pozicije, ono djeluje među slikama, u vrlo općeni-tom i uvijek jedinstvenom smislu riječi. Lebdeći između dva fotograma kao i između dva ekrana, između dvije gu-stoće materije kao i između dvije brzine, ono je teško od-redivo: ono je sama varijacija i sama disperzija. Slike nam od-sada dolaze upravo na taj na-čin, u prostoru u kojemu valja odrediti koje su slike prave. To jest, ono je jedna stvarnost svijeta, pa makar i virtualna i apstraktna, stvarnost slike kao mogućeg svijeta. Međuslika je taj još uvijek dovoljno nov prostor da bi mu se pristupilo kao enigmi, i prostor koji je već dovoljno utvrđen da bi mu se mogle odrediti granice. Ovdje se ne radi o pisanju po-vijesti (koju bi, kao i onu svih mješavina, bilo teško zamisli-ti) ni o stvaranju teorije u smi-slu specifičnih koncepata na koje bi se međuslika pozivala i koje bi bile uvjetom da se o njoj može govoriti. Za mene se prije radilo o pokušaju for-muliranja jednog iskustva, onakvog kakvo se malo-po-malo izgrađivalo od trenutka kad se pokazalo da smo s vi-deom i svime što on za sobom povlači, ušli u drugo doba slike.” ★

(iz predgovora Raymonda Belloura).

P RO J E KC I JA F I L M A I PA N E L

Glede & Unatoč: Razgovor s trojicom od FeralaMarina Baničević i Saša Stanić /Hrvatska/2017., 96 min

Moderira: Pero MrnarevićSudjeluju: Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Predrag Lucić, Marina Banićević, Saša Stanić, Boris Pavelić, Dragan MarkovinaKino Europa / subota/20. svibnja / 20.00 – 23.00/

sam se prisjetio svih njegovih napisanih članaka koji su sa-moprozvane Isusove zaštitni-ke ponukale da otvoreno pri-jete, vrijeđaju, zazivaju linč, brojka mi se učinila statistički realna. Svi mi, podsjećaju nas Feralovci i u ovom filmu, ima-mo tu sposobnost, te ‘nad-ljudske supermoći’ da bude-mo ljudi. Svi mi možemo, strahu od pravovjerne gomile usprkos, ne pristati na rekla-mnu verziju statusa quo kao najboljeg mogućeg, ne zatvo-riti oči nad počinjenim zloči-nima, ne slegnuti ramenima na njih i za iste optužiti ap-straktna ‘loša vremena’ umje-sto ‘loših ljudi’, ne pristati da zločini (i kada su počinjeni u naše ime) ikad mogu biti ‘na-ši’ i imati bilo čiju putovnicu.

Filmske korice jedne knji-ževne večeri pokazuju se i ovaj put preuske za fetišizira-nje autora, no sasvim pristale za njihovo otvaranje još je-dnog fronta otpora bezumlju, poticaja na pobunu i u konač-nici kao podsjetnik na straho-te života sa vlastitim zlikovcima.

Od samih svojih početaka 1984. g. kao podlistak Slobo-dne Dalmacije, potom i prvog zasebnog izdanja Feral Tribu-ne-a kao dvotjednika 1993. g., pa sve svojeg gašenja 2008. g. ovi Bogu-mili-a-ni-Vragu-ni-su-mrski proganjani su za svoju SUBNORzivnu djela-tnost, od reklo bi se - istih lju-di, stoga za predstavljanje pr-vog filma o njihovom dosada-šnjem radu i nema boljeg fe-stivala od onog koji nosi ime Subversive Film Festival. ★


Škola suvremene humanistikeTransformativni potencijali emancipatornih praksi ili o izazovima kontrahegemonije

Prijedlog za trening o digitalnoj sigurnosti

T rening je namijenjen borcima za ljud-ska prava i drugim aktivistima anti--autoritarnog usmjerenja. Cilj mu je

omogućiti (1) razumijevanje praksi nadzora nad fizičkim I digitalnim osobama I njihovim odnosima, koje prakse ugrožavaju osobnu I kolektivnu privatnost I sigurnost aktivista, nji-hov rad I demokratičnost društva, I (2) upo-znavanje s raznim digitalnim alatima, tehno-logijama, tehnikama I strategijama koje smjeraju zaštiti njihove komunikacije, organi-ziranja I djelovanja.

Polaznici treninga steći će teorijski i prak-tični uvid u slijedeća pitanja:(1) Kritična pitanja koja se odnose na kontrolu

nad mrežama I podacima;(2) Kako postići anonimnost tijekom pregle-

davanja sadržaja na internetu;(3) Kako komunicirati sigurnije I privatnije;(4) Kako koristiti mobilni telefon sigurnije;(5) Kako stvoriti i čuvati sigurne lozinke.Trenerica i autorica kurikuluma: Morana Miljanović

Zelena škola za sistemsko mišljenje

U ovome obrazovnom ciklusu poseban segment zauzimaju i zelene teme te zelena škola za sistemsko razmišlja-

nje. Voditelj Igor Grozdanić, istraživač s Insti-tuta Max Planck, zeleni je ciklus zamislio kao mjesto interdisciplinarnog promišljanja pitanja koji prate lokalne zajednice, odrast (degrowth) na lokalnoj razini, mikroekonomi-je ruralnih sredina, makroekonomske te-me te energetske i socijalne tranzicije dana-šnjeg društva.

Teme koje će se obrađivati su aktualne, a polaznici/ce će dobiti uvid u nove trendove i sistemsko razmišljanje u praksi! Predavači su iz područja društvenih i tehničkih znanosti (iz područja komunikacija, sociologije, politolo-gije, energetike i biotehnologije).Voditelj: Igor Grozdanić, Predavači: Ankica Djukić, Nataša Marin, Anđelko Balban, Mladen Iličković, Andrea Pavlović, Miljenko Cimeša te Igor Grozdanić.

P rojekt škole suvre-mene humanistike cilja uspostaviti mje-sto interdisciplinar-

nog promišljanja problema neoliberalnog kapitalizma ko-je se nalazi između civilnog sektora i javnih obrazovnih institucija. Sveučilišni obra-zovni programi problematizi-raju suvremene probleme kroz optiku teorijske produk-cije druge polovice dvadese-tog stoljeća. Izvaninstitucio-nalni oblik suradnje civilnog i javnog sektora omogućuje otvaranje prostora novim teo-rijama i oblicima interdisci-plinarnog proučavanja koje je onemogućeno strukturom di-scipliniranog sveučilišta.

Škola je organizirana kao niz predavanja iz različitih disciplina okupljenih oko jedinstvenog problema. Polaznici tijekom trajanja škole stječu znanja i vještine koje su povezane s njihovim izvorišnim studijskim programima, ali izlaze iz disciplinskih okvira. Time je omogućeno povezivanje različitih perspektiva proučavanja, što dovodi do razvoja njihovih kritičkih i analitičkih vještina i osjetljivosti na širi kontekst.

Novi društveno-ekonomski modeliDominantne su mejnstrim ekonomske teorije, u obra-zovnim institucijama i jav-nom diskursu okrenutom pri-vatizacijama, razvijane s pre-tpostavkom da je kapitalistič-ka proizvodnja jedini oblik proizvodnje te da je njezin rast garancija razvoja ljudskih sposobnosti i porasta kvalite-te života. Teorije se baziraju na matematičkim modelima čije pretpostavke u pravilu nisu održive. Na taj se način teori-ja, nepodložna empirijskim provjerama, emancipirala od prakse kapitalističkih društa-va i za njih ne može odgovara-ti. Istovremeno se za praksu pretpostavlja da u svim scena-rijima dugoročno vodi ka na-pretku za sve. Ostale se forme društvene proizvodnje, poput javnog i nevladinog sektora, individualnih ili obiteljskih obrta, volonterskog rada, nea-dekvatno shvaćaju. Podvrgava ih se, njihov doprinos procje-njuje, kategorijama razvijeni-ma za kapitalističku proizvodnju.

Kućanski se rad, nesocijali-ziran, gigantskog volumena, prepušten individualnim aranžmanima i resursima, najčešće opterećujući žene, u pravilu ignorira. Adekvatnim razumijevanjem različitih for-mi proizvodnje otvaramo pro-stor promišljanju drugačijih društveno-ekonomskih modela.

Umjesto klasičnog preda-vanja, od samog početka ćemo otvoriti raspravu sa sljedećim smjernicama. Unatoč dugoj i intenzivnoj zloupotrebi poli-tičkih stranaka za zapošljava-nje vlastitih članova na loše promišljenim ili potpuno fik-tivnim radnim mjestima te podređenosti ciljevima repro-dukcije kapitalističkog dru-štva, javni sektor je najveći ne--kapitalistički proizvođač. Prema kojoj pokretačkoj logici

javni sektor proizvodi i posto-je li odjeli čije se logike razlikuju?

Privatni sektor se često na-ziva “realnim” – je li stoga opravdano zvati javni sektor nerealnim i po kojoj logici? U kakvom je odnosu javni sek-tor sa kapitalističkom proi-zvodnjom i monetarno-bu-džetskim pitanjima? U nedo-statku profita kao kategorije uspješnosti, kako mjeriti do-prinos javnog sektora rastu bogatstva i ljudskom razvoju? Prema kojim kriterijima gasiti i otvarati odjele i radna mjesta u javnom sektoru te što raditi s ogromnim brojem viška za-poslenih? Kako javni sektor može pridonijeti socijalizaciji kućanskog rada, posebno adresirajući nerazmjernu op-terećenost žena? Pokretače novih firmi u privatnom sek-toru zovemo poduzetnicima, no postoji li prostor za sličnu ulogu u javnom sektoru? Pita-nja su primjenjiva i na ostale ne-kapitalističke aktivnosti, pogotovo na nevladine orga-nizacije koju su često s pra-vom viđene kao produžetak javnog sektora. Predavači: Toni Prug i Karlo Vujeva

Marksistička kritika kapitalizma Danas se postavlja pitanje ži-vimo li više uopće u kapitaliz-mu? Već izrazi ”posloprimac” i ”poslodavac” dovode u pita-nje klasne odnose – ”poduze-tnik” ”ulaže” i ”preuzima ri-zik”, a radnik u taj odnos uno-si jedino što ima – svoju radnu snagu. Proleteri nemaju što izgubiti osim svojih okova pi-še u ”Komunističkom manife-stu”. No imamo li proletere danas i ako imamo, od čega su sačinjeni njihovi okovi? Pre-davanja će mapirati neke od temeljnih marksističkih izvo-da i pokušati pokazati kako start up, platformski kapitali-zam, kreativni kapitalizam, gig-ekonomija te drugi no-vovjekovni modeli ne izlaze iz okvira kapitalizma zbog čega je na njih moguće i potrebno primijeniti Marxovu kritiku političke ekonomije.

Predavači: dr. sc. Katarina Peović Vuković

Feminističke teorije i prakseUkoliko Školu suvremene hu-manistike shvatimo kao otpor hegemonijskim diskursima, feministička epistemologija pokazuje se neizostavnom.

Kroz niz predavanja, femini-stička teorija i praksa promi-šljat će se kao mjesto dekon-strukcije uvriježenih znače-nja, analize odnosa moći, spo-la/roda, pri čemu će se poseb-no fokusirati emancipacijski modeli spoznaje i otpora koji nam feminističke perspektive nude, a ujedno i kao mo-gućnost iniciranja društvenih promjena i stvaranja novih sa-vezništava u borbi protiv do-minantnih matrica.

Feministička kritika jezika Predavanje će propitivati od-nos jezika i roda te njihovu in-terakciju. ‘Ženski’ se jezik raz-likuje prema kontekstu i činjenicama kao što su klasa, etnička ili regionalna pripa-dnost, seksualne preferencije, pri čemu jezik označava upra-vo tu različitost pripadanja. No ipak, iako žene nisu ho-mogena skupina, jezik ih re-prezentira u poopćenim ro-dnim stereotipima i prepun je seksizama.

Feminizam i pravoOd pregleda razvoja femini-stičkih pravnih teorija i prava žena i odnosa roda i prava, propitivat će se načini na koje pravo podržava neravnoprav-ne rodne odnose i konstruira rodne identitete i seksualnost, te načini na koje se pravo mo-že koristiti za adresiranje ne-jednakosti i društvene promjene. Predavačice: Rada Borić, Ivana RadačićPrijedlog za trening o digitalnoj sigurnostiPredavačica: Morana Miljanović

Mala škola antifašizmaIako su današnja Europa i Hr-vatska utemeljene na vrije-dnostima antifašizma i pobje-di antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu, svje-doci smo potpune razgradnje spomenutih vrijednosti na praktično cijelom europskom prostoru. O razlozima zašto je tomu tako, mogli bismo ispi-sati čitave studije, no da takva vrsta povijesnog revizionizma kao činjenica i fenomen po-stoji, jasno je manje-više svim građanima. S obzirom da spo-menuti povijesni revizioni-zam svoje motive pronalazi u aktualnoj društvenoj i politič-koj situaciji, nastojeći razgra-dnjom antifašističkog narati-va, ovladati sadašnjošću i bu-dućnošću društva, a tek po-tom i prošlošću, jasno je kako je riječ o fenomenu kojem se treba suprotstaviti na svim ra-zinama. Tim više što je sustav-nim iznošenjem frizirane ili otvoreno lažne slike prošlosti i falsificiranjem karaktera ustaške države, ali i antifaši-stičke borbe, taj diskurs do te mjere prodro u javnost, zado-bivši potporu čak i nekih naj-

viših dužnosnika vlasti, da ga je moguće zaustaviti isključi-vo sistematičnim i kvalite-tnim obrazovnim radom. Ško-la će otvoriti dvije važne te-me: Historijski antifašizam i Antifašizam danas.

Uvod u školu antifašizma bavit će se povijesnim pojava-ma totalitarnih nacističkih i fašističkih režima, kako u Eu-ropi tako i na prostoru Kralje-vine Jugoslavije. Ovaj uvid omogućit će razumijevanja načina na koji je ideološki aparat funkcionirao u tim re-žimima i na koji se odnosio prema svim vrstama manjina, ali i prema lijevom pokretu. Slijedom toga u modulu će bi-ti obrađene i strategije borbe protiv fašizma, ali i odnos po-litičkih pokreta prema njemu. Poseban naglasak stavit će se na pitanje španjolskog građanskog rata i pojavu anti-fašističke interancionale. U konačnici, program će se bavi-ti antifašističkim pokretom u Hrvatskoj i Jugoslaviji, koji je uspio u gotovo nemogućim uvjetima poraziti fašizam te iznova izgraditi povjerenje među jugoslavenskim narodi-ma, otvarajući ujedno i pitanja aktivne uloge žena u društvu, čija istinska emancipacija po-činje upravo za vrijeme anti-fašističke borbe.

Imajući u vidu da su u po-sljednjih četvrt stoljeća zbog čitavog niza okolnosti, a po-najprije zbog dominantne ideologije nacionalizma, vri-jednosti antifašističke borbe posve marginalizirane i do minimuma uklonjene iz školskih programa, postoji realna potreba za proučavanjem tih vrijednosti u kontekstu modernog društva. Tim prije, što se na čitavom europskom prostoru, kao i u Hrvatskoj, sve više revitaliziraju ideje neofašizma, koje zbog izostanka ozbiljnog otpora postaju sve više prihvaćene u društvu. Drugi modul će stoga ukazati na te tendencije na europskom i hrvatskom prostoru te ponuditi čitanje antifašizma i potencijala kojeg te vrijednosti imaju danas, u otporu prema revizionizmu i neofašističkim pokretima.Predavači: Dragan Markovina i Vuk Perišić ★


Karl Marx

V idjeli smo kako se novac pretvara u ka-pital, kako se po-moću kapitala pravi

višak vrijednosti, a iz viška vrijednosti više kapitala. Međutim, akumulacija kapi-tala ima za pretpostavku višak vrijednosti, višak vrijednost kapitalističku proizvodnju, a ova pak postojanje većih masa kapitala i radne snage u ruka-ma prizvođača robâ. Čitavo ovo kretanje izgleda dakle kao da se vrti u pogrešnom krugu, iz kojega možemo izići samo ako pretpostavimo jednu “pr-vobitnu” akumulaciju (“previo-us accumulation” u A. Smitha) koja prethodi kapitalističkoj, akumulaciji koja nije rezultat kapitalističkog načina proi-zvodnje, već njegova polazna točka.

Ova prvobitna akumulacija igra u političkoj ekonomiji otprilike istu ulogu koju prvi grijeh igra u teologiji. Adam zagrize u jabuku i time se gri-jeh svali na ljudski rod. Porije-klo grijeha objašnjava se je-dnim podvigom koji se kao dogodio nekoliko dana poslije postanka svijeta. Isto je tako u davno minulo doba bila na je-dnoj strani elita vrijednih, razboritih i prije svega štedlji-vih ljudi, a na drugoj lijeni ne-valjalci koji su proćerdali sve što su imali, pa i više od toga. Svakako, legenda o teološkom prvom grijehu priča nam kako je čovjek bio proklet da u zno-ju lica svoga jede nasušni hljeb; no priča o ekonomskom prvom grijehu otkriva nam kako to da ima ljudi za koje ova božja zapovijest ne vrije-di. Svejedno. Tek tako se do-godilo da su prvi nagomilali bogatstvo, a oni drugi nisu više ništa imali da prodadu osim rođene kože. I od tog prvog grijeha postoji siromaštvo veli-ke mase, koja još i danas, upr-kos svemu radu, nema što da proda do sebe samu, i bogat-stvo jedne šake ljudi, koje ne-prekidno raste, iako su oni odavno prestali raditi. Ovakve bljutave djetinjarije stalno se nanovo prežvakavaju. G. Thi-ers (Tjer) je na pr. imao smje-losti da čak i sa svečanom dr-žavničkom ozbiljnošću servi-ra takve priče nekad tako du-hovitim Francuzima, napisav-ši o tom knjigu s kojom je mi-slio da je u prah satro bezbo-žne napadaje socijalizma pro-tiv propriété [vlasništva]. A čim se radi o vlasništvu, od-mah se nameće sveta dužnost da se stanovište dječjeg bu-kvara utvrdi kao jedino is-pravno za staro i mlado i za sve stupnjeve razvitka.[188c] Po-znato je da u stvarnoj historiji osvajanje, podjarmljivanje, pljačka i ubijanje, jednom rije-čju nasilje igra glavnu ulogu.

U krotkoj političkoj ekonomiji oduvijek je vladala idila. Pravo i “rad” bili su oduvijek jedina sredstva za stjecanje bogat-stva, razumije se uvijek s izu-zetkom “ove godine”. Stvarno, pak, metode prvobitne aku-mulacije sve su drugo samo ne idilične.

Novac i roba nisu unaprijed kapital, kao što to nisu ni sred-stva za proizvodnju ni životne namirnice. Oni se moraju pre-tvarati u kapital. Ali se samo ovo pretvaranje može izvršiti jedino pod određenim okol-nostima, koje se sve zajedno stiču u ovom: Dvije veoma različite vrste vlasnika robâ moraju se sučeliti i stupiti u dodir jedni s drugima; s jedne strane vlasnici novca, sredstava za proizvodnju i životnih namir-nica, koji hoće da vrijednost kojom gospodare oplode ku-povinom tuđe radne snage; s druge strane slobodni radnici, prodavači vlastite radne sna-ge, dakle prodavači rada. Ra-dnici slobodni u dvostrukom pogledu: da oni sami ne spa-daju neposredno u sredstva za proizvodnju, kao robovi, kme-tovi itd., niti da sredstva za proizvodnju njima pripadaju, kao što je slučaj kod samostal-nog seljaka itd., nego da su oni, naprotiv, svega toga oslo-bođeni, lišeni. Ovom polariza-cijom robnog tržišta dati su osnovni uslovi kapitalističke proizvodnje. Kapitalistički odnos ima za pretpostavku da su radnici odvojeni od vlasništva na uslovima za ostvarenje rada. A čim kapitalistička proizvo-dnja stane jednom na noge, ona ne samo što održava ovu podvojenost, već je i reprodu-cira u sve većem razmjeru. Proces koji stvara kapitalistič-ki odnos ne može, dakle, biti drugo do proces odvajanja ra-dnika od vlasništva na uslovima svoga rada, proces koji s jedne strane pretvara društvene ži-votne namirnice i sredstva za

ukidanje kmetstva, a suvereni gradovi, slava Srednjeg vijeka, već su duže vremena bili u opadanju.

U historiji prvobitne aku-mulacije epohalni su svi oni prevrati koji su služili kao po-luga kapitalističkoj klasi u nje-nom stvaranju; ali prije svega su to bili oni momenti kada su velike mase ljudi bile iznebu-ha i nasilno otkidane od svo-jih sredstava za život i bile ba-cane na tržište rada kao goli proleteri. Osnovu čitavog ovog procesa čini eksproprija-cija poljoprivrednog proizvođa-ča, seljaka, od zemlje. Njena hi-storija je u svakoj zemlji druk-čija i razne njene faze teku drukčijim redom i u različnim historijskim epohama. Klasi-čan oblik ima ona samo u En-gleskoj, i stoga ovu zemlju uzimamo kao primjer.[189] ★

[188c] Goethe, rasrđen ovim gluparijama, ismijao ih je u sljedećoj “katehizaciji”:Učitelj: Promisli, dijete, otkud ti ovi dari?Sam ti nisi mog’o doći do tih stvari!Dijete: Pa sve mi je od tatice.Učitelj: A otkud one njemu?Dijete: Od djedice.Učitelj: Valjda ne! Od koga ih je djeda dobio?Dijete: On je nekog orobio.

[189] U Italiji, gdje se najprije razvila kapitalistička proizvodnja, najprije su razriješeni i kmetovski odnosi. Kmet je ovdje oslobođen prije no što je mogao osigurati ma kakvo pravo zastarjevanja na zemljište. Njegovo oslobođenje ga je dakle odmah pretvorilo u gola ničim zaštićena proletera, koji je uz to našao i gotove nove gospodare u gradovima preostalim u većini još od rimskog doba. Kad je revolucija svjetskog tržišta, počevši od kraja 15. vijeka, uništila premoć trgovine sjeverne Italije, nastalo je kretanje u suprotnom pravcu. Gradski radnici u masama su tjerani na selo, gdje su sitnoj kulturi, vršenoj na baštovanski način, dali silan polet.

Karl Marx: Kapital – kritika političke ekonomije, prvi tomKultura, Zagreb, 1947.S njemačkog preveli: Moša Pijade i Rodoljub Čolaković [str. 638-641]

Tajna prvobitne akumulacije

proizvodnju u kapital, a s dru-ge strane neposredne proi-zvođače u najamne radnike. Ta-ko zvana prvobitna akumulacija nije, dakle, ništa drugo do hi-storijski proces rastavljanja proi-zvođača od sredstava za proi-zvodnju. On se ispoljava kao “prvobitan” zato što sačinjava prethistoriju kapitala i načina proizvodnje koji mu odgovara.

Ekonomska struktura ka-pitalističkog društva proizišla je iz ekonomske strukture fe-udalnog društva. Raspadanje ovoga oslobodilo je elemente onoga.

Neposredni proizvođač, ra-dnik, mogao je raspolagati svojom ličnošću tek onda kad je prestao biti vezan za zemlju i kad više nije nekom drugom bio kmet ili podložnik. Zatim, da bi mogao postati slobodan prodavač svoje radne snage koji svoju robu nosi svugdje gdje ima prođe za nju, morao se osloboditi vlasti ceha, nje-govih pravila o šegrtima i kal-fama i ograničenja njegovih propisa o radu. Tako se histo-rijsko kretanje, koje pretvara proizvođače u najamne radni-ke, ispoljava, s jedne strane, kao njihovo oslobođenje od činidaba i cehovske stege; za naše buržoaske historičare sa-mo ta strana i postoji. Ali, s druge strane, ovi novooslo-bođeni postaju prodavači sebe samih tek pošto im se otmu sva njihova sredstva za proi-zvodnju i sva jamstva za op-stanak koja su im pružale sta-re feudalne ustanove. Histori-ja ove njihove eksproprijacije zapisana je u analima čovje-čanstva neizbrisivim potezi-ma krvi i ognja.

Sa svoje strane, industrijski kapitalisti, te nove velmože, morali su potisnuti ne samo cehovske zanatlije, nego i feu-dalne gospodare, koji su u svo-jim rukama držali izvore bo-gatstva. S te strane njihovo uzdizanje predstavlja se kao plod pobjedonosne borbe protiv feudalne vlasti i njenih mrskih povlastica, kao i protiv cehova i okova koje su ovi udarali slobodnom razvitku proizvodnje i slobodnom ek-sploatiranju čovjeka od čovje-ka. Ali su vitezovi industrije samo na taj način uspjeli suz-biti vitezove mača što su isko-ristili događaje za koje oni baš nisu ništa pridonijeli. Oni su se podigli isto onako niskim sredstvima kakva su bila sred-stva pomoću kojih je nekad rimski oslobođenik postao gospodarem svoga patrona [zaštitnika].

Polazna točka razvitka koji je stvorio i najamnog radnika i kapitalista bilo je ropstvo ra-dnika. Napredak koji je u tom razvitku postignut sastojao se u promjeni oblika ovog ropstva, u pretvaranju feudalne eksploa-tacije u kapitalističku. Da bismo razumjeli kako je on tekao, ni-je potrebno da zahvatimo da-leko u prošlost. Ma da prve početke kapitalističke proi-zvodnje zatječemo sporadič-no još u 14. i 15. stoljeću u ne-kim gradovima oko Sredoze-mnog Mora, kapitalistička epo-ha otpočinje tek u 16. vijeku. Tamo gdje se ona pojavljuje već je odavno bilo izvršeno

#29/30 •Zagreb, 2O16.cijena 2OO kn UP&UNDERGROUND

RAYMOND BELLOURMeđuslikaFotogra∫ja, ∫lm, video

uz potporu

sponzor

partneri

Documents

subverzivac - Subversive Festival · Povremenik za nove emancipacijske borbe • broj 06 • Zagreb • svibanj 2017. • besplatan primjerak 10. SUBVERSIVE FILM FESTIVAL Igrana konkurencij