1

Stvari

Materijalni dijelovi prirode koji se mogu osjetilima primijetiti, prostorno su ograničeni i postoje u sadašnjosti ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti.Pojam stvari u GP nije istovjetan pojmu stvari u prirodi (u prirodnim znanostima) ili drugim granama prava. Npr. otvoreno more, slobodna atmosfera, Zemljina kugla itd. nisu stvari u smislu GP, ali jesu objekti međunarodnog prava.Stvar npr. zrak komprimiran u bocama, električna struja, kisik u bocama. Stvar mora biti potčinjena ljudskoj moći da bi imala karakter stvari.Pojam stvari nije univerzalan, mijenjao se u zavinosti od razvoja društveno-ekonomskih odnosa (čovjek nekada bio stvar).

Čl. 4. Nacrta Zakona o stvarnim pravima FBiH (čl. 5. ZSP RS i čl. 6. ZSP BD) (1) Stvari u smislu ovog Zakona su materijalni dijelovi prirode, koji mogu biti u vlasti fizičkog ili pravnog lica, osim ako zbog svojih prirodnih svojstava ili ograničenja na osnovu posebnog zakona nisu podobne da budu objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava.(2) Stvari u smislu ovog zakona su i skup stvari i prava koja su zakonom izjednačena sa stvarima.

Objekt stvarnopravnog odnosa. Povodom jedne stvari može postojati više pravnih odnosa. Prirodni pojam stvari: dio prirode, dio materijalnog svijeta, koji čovjek može aprehendirati, potčiniti svojoj vlasti. Rimsko pravo: res corporales sunt qui suae naturae tangi possunt. Danas je bitno da mogu biti potčinjene vlasti pravnog subjekta (npr. energija).

Prirodni i pravni pojam stvari

Materijalni dio prirode je širi od pojma stvari, a stvar je, sa druge strane, šira od pojma materijalni dio prirode. Nisu svi materijalni dijelovi prirode stvari, već samo oni koji se mogu potčiniti ljudskoj moći. Stvari mogu biti i neki drugi entiteti, kojima po prirodi nisu stvari, ali im pravni poredak daje karakter stvari (životnija, čovjek, dijelovi ljudskog tijela, bestjelesne stvari – telefonski impulsi).

Podjela stvari

1. Kriterij prometnosti – sposobnost stvari da se pojavi kao objekt SGP i objekt pravnih poslova:

- stvari u prometu (res in commercio)- stvari ograničene u prometu- stvari van prometa (res extra commercium)

Kriterij određen ne samo prirodnim svojstvima stvari, nego i različitim socijalno-ekonomskim i političkim prilikama. Ovisno o poretku prometna sposobnost stvari. S. u ograničenom prometu – promet ograničen iz različitih ekonomskih, socijalnih,

2

političkih itd. razloga. Lijekovi, oružje, opojne droge, exploziv, otrovi, plemeniti metali. S. van prometa – uopće ne mogu biti objekt prava.

Opća dobra (dobra u općoj upotrebi) – res communes omnium1. zbog prirodnih svojstava nisu podobne biti objekt ničijeg SP, već služe zajedničkim potrebama svih ljudi (npr. zrak u atmosferi, rijeke, jezera i mora kao cjelina, obale mora kao cjelina itd.).2. stvar je opće dobro i kada to nije posljedica njezinih prirodnih osobina već joj zakonske norme uskraćuju sposobnost da bude predmet stvarnog prava (res extra commercium), npr. parkovi, gradske ulice, ranije stvari u društvenom vlasništvu.Opća dobra ne mogu uopće biti predmet prava vlasništva niti su stvari u smislu GP. Svi ih koriste, služe zajedničkim potrebama svih ljudi i država njima upravlja kao imperium, ne kao vlasnik, saobraćajnice). Nisu ničije vlasništvo, država upravlja općim dobrima, daje koncesije fizičkim i pravnim osobama za posebnu upotrebu i korištenje općeg dobra pod pretpostavkama određenim posebnim zakonom. Dok traje koncesija zgrade i druge građevine izgrađene na općem dobru su posebne nekretnine, na njima pravne i fizičke osobe imaju stvarna prava. Kad koncesija prestane, one postaju sastavni dio općeg dobra. Npr. voda u rijeci je opće dobro, ne može kao cjelina biti ni u čijoj vlasti, ali izdvojena iz rijeke u posebnu posudu se nalazi u vlasti onoga ko ju je izdvojio – postaje posebna stvar, može biti objekt SP (javnim – upravnim pravom se reguliše mogućnost da pojedinci iskorištavaju opća dobra – uzimaju vodu iz rijeke, love ribu.) Kad nije posebno regulisana mogućnost stjecanja PV na pojedinim dijelovima općeg dobra, onda se izdvojena pokretna stvar može steći okupacijom, pošto je ničija – lov ribe u rijeci.

2. Dobra od općeg interesa Stvari od posebnog interesa za društvo zbog svog ekonomskog, istorijskog, strategijskog značaja; određuju se posebna pravila za upotrebu i iskorištavanje tih stvari, iako ona mogu biti i predmet prava vlasništva. Status DOI se stječe zakonom ili odlukom nadležnog organa pod uslovima propisanim zakonom. Tu spadaju opća dobra, istorijski i kulturni spomenici, poljoprivredno i šumsko zemljište (more, vode, zračni prostor, rudno blago, prirodna bogatstva, zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, stvari od kulturnog i historijskog značaja). Sve nabrojano, osim općih dobara, mogu biti predmet prava vlasništva. Vlasnik je ograničen u svojim ovlaštenjima, ali mu pripada naknada za ograničenja koja trpi. Mogu biti objekt prava vlasništva, ali je njihov vlasnik podvrgnut posebnom pravnom režimu. Dobra od općeg interesa šira od općih dobara.

3. Javna dobra (res publicae) – stvari u vlasništvu države ili drugih javnopravnih subjekata. U užem smislu se pod javnim dobrima smatraju opća dobra (putevi, vode, luke, parkovi, trgovi) i prirodna bogatstva (rude, divljač). ZSPRS koristi kategorije opća dobra i javna dobra, i pritom pod javnim dobrima podrazumijeva stvari van prometa tj. opća dobra – ulice, trgove, parkove (čl 7/2).

3

- Dobra mrtve ruke – dio imovinske mase koji se privremeno ili trajno izuzima iz pravnog prometa tj. izuzima se pravo raspolaganja njima. U feudalnom pravu, radi očuvanja posjeda. U savremenom pravu gotovo i da ne postoje.

2. Kriterij prirodnih svojstava:a) pokretne i nepokretnePokretne – mogu mijenjati položaj u prostoru, a da se pri tome ne uništi njihova bit (supstanca), odnosno da se time ne promijeni njihova dosadašnja struktura. Nepokretne su one stvari koje ne mogu mijenjati položaj u prostoru a da im se kod toga ne uništi bit ili ne promijeni dosadašnja struktura.Nekretnina je zemljišna čestica i sve ono što je trajno mehanički ili organski s njom povezano iznad ili ispod zemljišta (načelo jedinstvenosti nekretnine). Ukopano, uzidano, ukovano. Dioba nekretnina: 1. kriterij prirodne kvalitete – prirodnih svojstava - res naturaliter immobiles - (zemljišta, zgrade trajno povezane, sve što je trajno ugrađeno u zgradu – instalacije vodovodne, radijatori, roletne na prozorima – barake, šatori, paviljoni nisu – bitna je namjena – trajno povezano sa zemljom, mostovi, tv tornjevi, brane, hangari itd.). Nije presudna vrijednost stvari da bi se ona smatrala nekretninom, već namjena – ako je trajno povezana sa zemljištem. Također ono što je za zemlju trajno organski vezano – drveće, trava, plodovi dok su neodvojeni od matice. Sve što je zakopano, ukovano, dograđenoili na drugi način trajno spojeno sa nekretninom.2. kriterij posebnih ciljeva, kriterij pravnog poretka – res civiliter immobiles – propis određuje da će se neka pokretna stvar smatrati nekretninom. npr. brodovi, avioni.3. kriterij pertinencije, pripadnosti (nekretnine po namjeni) – ona stvar koja je po svojim fizičkim svojstvima pokretna, ali se po namjeni smatra nekretninom. Pripadak – namjena mu je da služi trajno ekonomskom iskorištavanju nekretnine. Plug, traktor, kamion koji služe nekretnini – nekretnina po namjeni. Takvu namjenu pokretnoj stvari mora odrediti vlasnik nekretnine.Važnost diobe – ova podjela je od primarnog značaja za stvarno pravo. Različit stvarnopravni režim za pokretne i nepokretne stvari.

Pripadak (pertinencija, pobočna stvar) je sporedna stvar koja je određena da trajno služi ekonomskim svrhama neke glavne stvari, a da pri tome ne postaje njezin sastavni dio.Karakteristike pripatka su da je on: 1. samostalna, sporedna i pokretna stvar, 2. trajno služi glavnoj stvari i slijedi njenu pravnu sudbinu 3. kod nastanka i prestanka pripatka odlučna je volja vlasnika glavne stvari. Npr. kožna futrola i naočale, ključ i brava. Nije neophodno da vlasnik glavne stvari i pripatka budu ista osoba – npr. ukradeni ključ koji se trajno koristi za otvaranje ormara je njegov pripadak).Npr. guma na točku auta je sastavni dio auta, a rezervna njegov pripadak. Glavna stvar može biti i pokretna i nepokretna (vedro i bunar, futrola i naočale). Sastavni dio samostalne i pripadak – razlika što je sastavni dio u fizičkoj vezi sa stvarju, a

4

pripadak ne. Sastavni dio je neophodan za stvar, a bez pripatka ona može funkcionisati.

Zakonsko određenje nekretnine de lege lata

ZOVO, ZZK FBiH, ZZKRS: Nekretnine su zemljište, zgrade, stanovi i poslovni objekti kao posebni dijelovi zgrade i drugi građevinski objekti.ZVRS - Nekretnine su čestice zemljišne površine, zajedno sa svim onim što je na zemljištu trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drugačije određeno. (čl. 6/2)ZV Brčko Distrikta BiH – čestice zemljišne površine, zajedno sa svim onim što je na zemljištu trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drugačije određeno, te pripatci nekretnina.

ZSPRS i nacrt ZSPFBiH – u odredbi o definisanju nekretnina je sadržan jedan od najznačajnijih reformskih zahvata SP. Odstupa se od definicije date u ZOVO/ZZK prema kojoj su nekretnine zgrade, posebni dijelovi zgrada, zemljišta. Načelo superficies solo cedit, glavna stvar zemljište. To je jedina nekretnina. Pravo građenja se takođe smatra (artificijelnom, vještačkom) nekretninom. U našem pravo načelo SSC napušteno 1958. nacionalizacijom građevinskog zemljišta. Razdvojena je pravna sudbina zemljišta i zgrade. Zakon o građevinskom zemljištu je dijelom uspostavio pravno jedinstvo (samo za izgrađena građ. zemljišta). Posljedice: stjecanje vlasništva nad izgrađenim objektom (čl. 53. ZGZ!!??), finansiranje objekta u izgradnji.

Pravni značaj podjele stvari na nepokretne i pokretne

Nepokretne stvari:- Derivativno stjecanje: stroga forma pravnog posla (titulus); upis u

zemljišne knjige je modus acquirendi.- Originarno stjecanje: duži rokovi dosjelosti; nemoguće stjecanje od

nevlasnika (mogućnost stjecanja na osnovu netačne zemljišne knjige); nije moguća okupacija.

- Založno pravo na nekretninama je hipoteka. - Procesno pravo: posebna pravila za prinudno izvršenje na nekretninama,

za prodaju u stečaju, za vođenje ostavinskog postupka

Pokretne stvari:

- Derivativno stjecanje: pravni posao u principu neformalan; tradicija je modus acquirendi

- Originarno stjecanje: kraći rokovi dosjelosti; moguće stjecanje od nevlasnika; moguće stjecanje vlasništva okupacijom.

- Založno pravo na pokretninama je pignus (ručna zaloga).- Procesno pravo: posebna pravila za prinudno izvršenje na pokretninama,

za prodaju u stečaju, za vođenje ostavinskog postupka.

5

Pojam Stvarnog prava

Pojam SP u objektivnom i subjektivnom smislu. - u objektivnom smislu - skup pravnih normi koje regulišu odnose subjekata povodom stvari. Skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi koji nastaju među ljudima povodom neposrednog ekonomskog iskorištavanja stvari. Skup pravnih pravila građanskoga prava koja uređuju neposredno, za svakoga mjerodavno pripadanje stvari osobama. Zakonom određena i zaštićena prava njihovih titulara da neposredno vrše pravnu vlast nad pojedinačno određenim stvarima, uz mogućnost da je suprotstave trećim osobama.Stvarno pravo u objektivnom smislu reguliše subjektivna prava na stvarima.- u subjektivnom smislu – različita ovlaštenja u pogledu stvari koja subjektima u stvarnopravnim odnosima priznaju norme objektivnog prava. Subjektivna stvarna prava su ona građanska, i to imovinska prava, koja svoje nosioce ovlašćuju da određene stvari imaju u svojoj neposrednoj privatnoj vlasti - potpunoj ili ograničenoj, a svim drugim subjektima zabranjuju da ih u izvršavanju te vlasti samovlasno smetaju. Pravo određenog subjekta na određenoj stvari, koje daje titularu neposredno ovlaštenje na stvar, a obim tog ovlaštenja proizilazi iz samog prava. - Suština SP u subjektivnom smisluNeposredna pravna vlast na određenoj stvari, a tek radi osiguranja te vlasti nameće se svim trećim osobama određeno ponašanje i ono se uvijek sastoji u nečinjenju, u pasivnosti u odnosu na datu stvar. Izvršenje obaveze od strane pasivnih subjekata ne znači i vršenje prava od strane aktivnog subjekta, već tek stvaranje preduslova za vršenje tog prava (to što niko sem mene ne smije upotrebljavati moj auto ne znači da ga samim tim ja upotrebljavam). Objekt stvarnog prava – stvar.Između subjekta i objekta (stvari) postoji uska veza (“naročito krepka veza” - Bogišić). Starija pravna nauka: stvarna prava = odnos subjekta i stvari.Korelacija stvar – pravo: od sudbine stvari zavisi sudbina prava (dioba, priraštaj, propast stvari, pravo slijeđenja).

SP kao grana prava

Dio građanskog prava (porodica građanskog prava), oblast privatnog prava.

Predmet

Društveni odnosi u koje subjekti ulaze povodom stvari.Odnos između čovjeka i stvari – faktički odnos, nikad pravni! Odnos između ljudi povodom stvari – pravni odnos.

6

Karakteristike

1. imovinska prava – objekt se može izraziti u novcu.

2. stvarnopravnost – objekt SP je stvar. Stvarnopravni odnos je odnos između ljudi (subjekata) povodom stvari. Stvar je neposredno, direktno objekt pravnog odnosa.

3. apsolutnost – dejstvo erga omnes (contra omnes). Na jednoj strani se nalazi titula načelo privatnopravne vlasti na stvari. Ovo načelo daje subjektima neposrednu, za svakoga mjerodavnu (apsolutno djelujuću), razmjerno trajnu pravu vlast na stvari. Privatnopravna vlast na stvari je ona koju pravno izjednačeni pravni subjekti imaju u međusobnim odnosima, na temelju svojih subjektivnih građanskih prava. Stvarnopravni odnos je privatnopravnog karaktera. Privatnopravna vlast je neposredna tj. vlast je usmjerena neposredno na stvar, a ne posredno putem neke osobe. Stvarnopravna vlast je apsolutna tj. pravna vlast djeluje prema svima i trajne je prirode. Dejstvo erga omnes. Pravna vlast i dalje postoji i kada nema neposredne faktične vlasti na stvari na kojoj postoji stvarno pravo (načelo slijeđenja). Apsolutnost nije apsolutni kriterij razlikovanja. Moguće je da obligaciona prava djeluju apsolutno. Pretpostavka – treća lica znaju za postojanje obligacionih prava.Apsolutno dejstvo SP znači da se na jednoj strani nalazi titular SP, a na drugoj sve osobe, jer svaka od njih može povrijediti taj odnos, svaka može doći u neovlaštenu vezu sa stvari da time onemogući ili ograniči titulara u realizaciji njegovog prava na stvari. SP titulara djeluje doslovno tj. teoretski prema svim ljudima na Zemlji. Pošto se ne zna ko može unaprijed povrijediti odnos, SP moraju imati apsolutno dejstvo. Svi se moraju ponašati pasivno – obaveza je negativna, propuštanje tj. uzdržavati se od neovlaštenog utjecaja na stvar, a time i povrede prava titulara (to je tzv. negativna strana aspolutnosti SP). Zato titular može potraživati stvar od svakog onog kod koga se stvar nalazi, može se realizovati SP bez obzira u čijim se rukama stvar nalazi – pravo slijeđenja. Iz apsolutnosti, pored prava slijeđenja, proizilazi još i pravo prvenstva.

4. pravo slijeđenja – može se realizovati SP bez obzira u čijim se rukama stvar nalazi, titular SP može potraživati stvar od svakog onog kod koga se stvar nalazi, bilo bespravno bilo po nekom pravnom osnovu.

5. pravo prvenstva – subjekt SP ima prioritet povodom određene stvari ispred ostalih subjekata; u koliziji stvarnog i obligacionog prava uvijek je jače stvarno pravo, a u koliziji dva stvarna prava jače je ono koje je prije nastalo.

6. specijalnost – SP postoje na tačno određenim stvarima, na individualno određenim, samostalnim stvarima (species), te na pravima u određenim slučajevima. Netačno: prodaje nepokretnu imovinu, vlasnik preduzeća, plodouživanje na imovini ostavioca.

7

5. numerus clausus (zatvoren broj stvarnih prava) - ovo načelo podrazumijeva: a) ograničenje vrsta (tipova) stvarnih prava; b) ograničenje sadržaja svake vrste stvarnih prava, c) nedjeljivost sadržaja svakoga pojedinoga stvarnoga prava. Ograničenje vrsta stvarnoga prava znači da u pravnom poretku postoje samo one vrste stvarnih prava koje su predviđene zakonom. To je karakteristično za kontinentalnoeuropske pravne poretke. U tim porecima, a također i u bosanskohercegovačkom stvarnom pravu, postoje zakonom određena stvarna prava: FBiH, RS, Distrikt Brčko. Ograničena stvarna prava dijele se na: a) ograničena stvarna prava koja ovlašćuju na uporabu odnosno korištenje stvari (pravo služnosti, stvarni tereti, pravo građenja) i b) ograničena stvarna prava koja ovlašćuju na osiguranje i namirenje iz neke stvari (založno pravo). Zakoni propisuju sadržaj svakoga stvarnoga prava striktnim normama što znači da je određen pojam i bitni sadržaj svakoga stvarnoga prava dok je ipak glede nebitnih pojedinosti ostavljena mogućnost da sudionici sami odrede podrobnije sadržaj svakoga pojedinoga stvarnoga prava. Sadržaj svakoga stvarnoga prava je nedjeljiv što znači da se ne može dijeliti po ovlaštenjima između više nositelja istoga prava. To primjerice znači da ako postoji više suvlasnika iste stvari svi imaju sve ovlasti, a ne da jedan ima ovlast korištenja, drugi raspolaganja itd. U srednjovjekovnim pravnim uređenjima bilo je drukčije pa je postojalo tzv. vrhovno i koristovno vlasništvo što je značilo podjelu sadržaja prava vlasništva po ovlastima. Ako se stvarna prava dijele to ne može biti po ovlastima već samo po obujmu (npr. kod suvlasništva).Zašto je imperativnom normom određen broj (tipologija) i sadržaj SP? Razlozi pravne sigurnosti. Intenzitet zaštite - apsolutno dejstvo nameće obaveze trećima, pa je nužno ograničiti broj SP da bi im se mogla pružiti maksimalna zaštita.

6. nedjeljivost u pogledu ličnosti titulara – ukoliko se više osoba pojavljuju kao titulari sadržaj SP je nedjeljiv. Može se podijeliti SP po obimu, ali ne po sadržaju ovlaštenja (suvlasmištvo).

7. publicitet – treba biti vidljivo prema vani, prema trećim osobama, da na stvari postoji nečije stvarno pravo. S obzirom na to da su stvarna prava apsolutna i da djeluju prema svima potrebno je da svim zainteresovanim bude objavljeno (publicirano) da na određenoj stvari postoji nečije stvarno pravo. To omogućava poštovanje tuđeg prava. Publicitet stvarnih prava na pokretninama se postiže preko posjeda, a na nekretninama njihovim upisivanjem u zemljišnu knjigu. Za pojedine vrste pokretnina uspostavljaju se također javni upisnici (npr. upisnik brodova), koji igraju sličnu ulogu kao i zemljišne knjige kod nekretnina. Tri funkcije posjeda i zemljišnih knjiga: 1. pretpostavka vlasništva – za posjednika pokretne stvari pretpostavka da je vlasnik, kao i za osobu koja je upisana u ZK .2. zaštita savjesnosti (dobre vjere) – stjecanje prava od nevlasnika (razlika pokretne - nepokretne stvari) 3. prenosni efekat – modus acquirendi – svaka promjena SP mora biti vidljiva, pa je prenos SP praćen tradicijom za pokretne stvari, a upisom u ZK za nekretnine, pored pravnog osnova stjecanja.

8

Razlike stvarna – obligaciona prava

Klasična doktrina je ovu diobu smatrala summa rerum divisio. Vremenom su nastali novi tipovi subjektivnih prava – autorska, lična. Kriterij razlikovanja sporan u doktrini:

1. Apsolutna – relativna prava (nije uvijek pouzdano, ima obligacionih prava sa apsolutnim dejstvom – pravo preče kupovine, otkup, zakup, prekup)

2. Neposredna faktička vlast na stvari3. Neposredna pravna vlast na stvari

Razlike: nastanak – kod OP samo saglasnost ugovornih strana, kod SP pored titulusa još i modus – predaja za pokretne, upis u ZK za nepokretne. Nije nužno da predmet obaveze bude određen, može biti odrediv, i na generičke stvari, dok je kod SP species. Ne može nastati SP na više predmeta (biblioteci od 100 knjiga, princip specijalitetaPredmet OP je genus ili species, dok je kod SP isključivo species. SP samo na stvarima koje postoje, OP i na budućim stvarima.SP rangirana, može ih biti više na jednoj stvari istovremeno (npr. vlasništvo, založno itd.). OP nemaju rang, jer se radi o odnosu jedne osobe prema drugoj.Prestanak: OP – postoji i nakon propasti predmeta, obaveza se transformiše, SP prestaje propašću stvari.

Stvarna prava: - Dejstvo erga omnes- Ispunjenje obaveze od svih trećih- Korelacija pravo u cjelini – obaveza- U momentu nastanka nije poznato obavezno lice- Obaveza negativna- Ne zastarjevaju

Obligaciona prava:- Dejstvo inter partes- Ispunjenje obaveze od ugovornog partnera- Korelacija ovlaštenje – obaveza- Obavezno lice poznato odmah- Obaveze primarno pozitivne- Zastarjevaju

Klasifikacija

SP na svojoj stvari – pravo vlasništva i SP na tuđoj stvari (sektorska) – pravo služnosti, založno pravo, pravo stvarnog (realnog) tereta i pravo građenja.

9

Historijski razvoj

Stvarno pravo na području Evrope je nastalo na tekovinama rimskoga prava. Potom se, oplemenjen idejama prirodnopravne škole, razvio cijeli sistem pravnih normi - tzv. opće pravo (pandektarno pravo) koje se primjenjivalo na gotovo cijelom području kontinentalne Evrope. To opće pravo neposredan je prethodnik i svojevrstan temelj savremenoga građanskoga prava u pravnim porecima kontinentalno-evropskoga pravnoga kruga. Razvoj stvarnopravnoga uređenja obilježen je temeljnim pitanjem – kako pravedno urediti pripadanje stvari osobama. Pripadne li stvar jednome, uskraćena je drugima. Rješenja koja daju prednost privatnom u odnosu na opće nazivaju se individualističkim, liberalističkim, a rješenja koja prednost daju javnom, državnom ili društvenom interesu nazivaju se kolektivističkim. Između ta dva suprotstavljena shvaćanja traje neprekidna borba. I jedan i drugi koncept su imali značajne predstavnike i među znanstvenicima, posebno filozofima. Individualističko shvaćanje je bilo zastupljeno u Aristotela, Lockea, Kanta, Hegela, Fichtea. Kolektivističko shvaćanja je bilo zastupljeno u djelima Platona, Sv. Ambrosiusa (socijalna etika ranoga kršćanstva), Marxa, Engelsa, Lenjina. Nestankom SSSR-a iz kontinentalno-evropskoga pravnoga kruga izdvojio se novi krug - socijalistički pravni krug. U državama čiji su se pravni poreci uključili u socijalistički pravni krug razvila su se tzv. socijalistička stvarna prava. Nestankom socijalizma i države koje su pripadale tom krugu prilagođavaju svoje pravne sisteme kontinentalno-evropskom pravnom krugu, koji je pretežno individualistički određen, iako je i u njima naglašena socijalna nota nakon II. svjetskoga rata. Integracije koje se događaju u Evropi možda će rezultirati i pravnim ujednačavanjem na području građanskoga prava. Evropski parlament je još 1989. donio rezoluciju kojom je pozvao na izradu Evropskoga građanskoga zakonika.

BIH

U Kraljevini Jugoslaviji nije bilo potpune kodifikacije stvarnog prava. Nakon II svjetskog rata – primjena pravnih pravila (Zakon o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6.4.1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije). Od 1945. godine bosanskohercegovačko je pravo sve više ulazilo u krug socijalističkih prava. U tom razdoblju je ono bilo obilježeno kolektivističkim gledanjem na vlasništvo, dualizmom općih uređenja pripadanja stvari (društvenim i privatnim), pogodovanjem društvenoga vlasništva na štetu privatnoga, nejednakošću pravnih subjekata i njihovih prava, razbijanjem pravnoga jedinstva nekretnine, brojnim posebnim pravnim uređenjima osobito za nekretnine (poljoprivredno zemljište, stanovi, poslovni prostori), zakržljalošću općih instituta stvarnoga prava (založno pravo, zaštita povjerenja u zemljišne knjige). 1980. god. je donesen ZOSPO – Zakon o osnovnim svojinsko (vlasničko) pravnim odnosima; ni bivša SFRJ nije imala potpunu kodifikaciju SP. Regulisan samo dio materije SP, zbog podjele kompetencija između savezne države i federalnih jedinica. Takvo stanje je i danas – materija SP nije u cjelini regulisana. Stvarno

10

pravo FBiH nije u potpunosti kodificirano – osnovni izvor ZOVO ne reguliše sva pitanja stvarnog prava. U BiH danas ne postoji zakon koji regulira stvarno pravo na državnom nivou (entitetska nadležnost). Zakon o stvarnim pravima donosi se na entitetskom nivou. Zakoni entiteta bi trebali biti harmonizirani, ali nisu u cjelosti sudeći po usvojenom Zakonu o stvarnim pravima u RS i nacrtu ZSP FBiH. Bolje rješenje bi bilo: državni zakon ili okvirni zakon

Izvori

Federacija BiHZakon o vlasničkopravnim odnosima 1998.Zakon o zemljišnim knjigama 2002. Zakon o notarima 2002.

11

Zakon o građevinskom zemljištu 2003.Zakon o svojini na posebnim dijelovima zgrade 1977.

Republika SrpskaZakon o stvarnim pravima 2008.Zakon o zemljišnim knjigama 2002. Zakon o notarima 2004.Zakon o građevinskom zemljištu 2006.

Brčko Distrikt BiHZakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 2001. Zakon o registru zemljišta i prava na zemljištu 2001. Zakon o notarima 2003.

BiHOkvirni zakon o zalozima Bosne i Hercegovine 2004.

Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda Vijeća Evrope iz 1950. godine1. protokol uz konvenciju, čl. 1. Protokola – Zaštita imovine

Struktura ZOVO FBiH

I Osnovna načela, predmet i nosioci prava vlasništvaII Stjecanje prava vlasništvaIII Zaštita prava vlasništvaIV Prestanak prava vlasništvaV Pravo stvarne služnostiVI Pravo zalogaVII PosjedVIII Pravo stranih osobaIX Prelazne i završne odredbe

Objekt

Objekt SP je stvar. Stvarnopravni odnos je odnos između ljudi (subjekata) povodom stvari. Stvar je neposredno, direktno objekt pravnog odnosa, za razliku od obligacionog prava, gdje je ona to posredno, jer je objekt OP činidba, a predmet e činidbe može biti i stvar – predaja stvari.Između subjekta i objekta (stvari) postoji uska veza (“naročito krepka veza”) - Bogišić. Starija pravna nauka: stvarna prava = odnos subjekta i stvari.

12

Korelacija stvar – pravo: od sudbine stvari zavisi sudbina prava (dioba, priraštaj, propast stvari, pravo slijeđenja).

Bit stvarnog prava

Reguliše odnose povodom stvari – prisvajanje, iskorištavanje. Ovi odnosi su uslov čovjekove egzistencije. Radi se o osnovnom društvenom odnosu. Postojao je i prije postojanje države i prava. Danas je to i osnovni pravni odnos. Stvarno pravo – blisko bazi, neposredno odražava ekonomske odnose. Promjena društveno-ekonomskih odnosa – nužno znači promjenu stvarnog prava.

Posjed

Stvarnopravni odnos, uvijek dva odnosa unutar njega – društveni odnos između ljudi povodom stvari i faktički odnos čovjeka prema stvari.Odnos čovjek – stvar može postojati i van stvarnopravnog odnosa, kao neka činjenica iz stvarnog života koja nema utjecaja na nastanak bilo kojeg stvarnopravnog odnosa. Odnos čovjek – stvar je uvijek faktički, nikad pravni odnos!

Tri tipa odnosa čovjek – stvar:1. mehanički odnos2. detencija3. posjed

1. Mehanički odnos – čovjek se faktički nalazi u odnosu prema stvari, ali tog odnosa uopće nije svjestan, za njega i ne zna. Npr. padne nam list na šešir dok šetamo, a da to ne primijetimo, neko stavi svoju stvar u našu tašnu zabunom, mi je odnesemo, a to i ne vidimo.2. Detencija – držanje stvari s voljom da se stvar drži (obično za drugoga), čovjek je svjestan postojanja tog odnosa. Faktički odnos prema stvari. Npr. prijatelj nam da pismo da ga umjesto njega ubacimo u poštanski sandučić. Ne držimo tu stvar kao svoju, već sa voljom da je držimo za drugoga.3. Posjed - Kao i detencija, faktički odnos prema stvari. Od detencije se razlikuje po konstrukciji.

Definicije posjeda

Faktička vlast na stvari, tj. mogućnost faktičnog raspolaganja sa stvari. To je faktično stanje zaštićeno pravom.Posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari.

Posjed je faktička vlast na nekoj stvari, mogućnost faktičkog raspolaganja stvarju. Jedno od ovlaštenja većine stvarnih prava je posjedovanje stvari. U pravilu se

13

pravna i faktička vlast poklapaju, ali posjed može postojati i bez prava. Koncentrisati se na posjed, faktičku vlast, a zanemariti pravo.

Ko je sve posjednik?

Vlasnik kome je stvar ukradenaVlasnik koji je stvar dao u zakupLopovA koji čuva stvar za vlasnika (depozitar)Nalazač izgubljene stvariNalazač napuštene stvari, koji je aprehendiraKupac koji potajom uzme stvar od prodavca jer mu je ovaj ne želi predati

Konstrukcije (koncepcije) posjeda

Posjed je tradicionalno smatran činjenicom, a ne stvarnim pravom. Pod utjecajem učenja Heinricha Hahna počelo je prevladavati shvaćanje da je posjed ipak subjektivno pravo, a ne činjenica. To je shvaćanje došlo do izražaja i u OGZ, gdje je posjed shvaćen kao vrsta stvarnoga prava, doduše nešto slabija od ostalih. Savremena pravna doktrina smatra posjed činjenicom, ali socijalnom i pravno relevantnom koja izaziva određene pravne učinke.

1. Rimska (subjektivistička, klasična) – elementi posjeda corpus i animus (rem sibi

habendi). Ova koncepcija je oslonjena na idealističku filozofiju (ponajviše

Immanuela Kanta), smatra da je posjed spoj tijela i duha (corpusa i animusa). OGZ je prihvatio subjektivističku konstrukciju posjeda, koja je u suvremenom austrijskom pravu dosta relativizirana i približila se objektivističkom shvaćanju.Držanje stvari sa voljom da se stvar drži za sebe, kao svoja.2. Germanska (objektivistička, moderna) – samo corpus. Prvi put je istaknuta u Njemačkom GZ iz 1896. Smatra posjed samo faktičnom vlasti na stvari (animus se ne traži). Prihvaćena je u većini suvremenih pravnih poredaka (njemačkom, švicarskom). Objektivističku koncepciju prihvaća i naše suvremeno pravo. Animus ne ulazi u kontrukciju posjeda kao konstitutivni element.Posljedica prihvatanja objektivističke koncepcije je u pretvaranju dotadašnjih detentora (plodouživatelja, zakupnika, čuvara) u posjednike.

14

Posjed – detencija

Rimska koncepcija: razlika posjed – detencija. Detentor ima samo corpus, a nema animus rem sibi habendiNajširi pojam detencije, najuži pojam posjeda.Ko je posjednik, a ko detentor: zakupac, plodouživalac, pignatar, lopov, uzurpator, poslugoprimac, nalazač koji je utajio stvar, depozitar, vlasnik, skladištar

• zakupac, plodouživalac, pignatar, lopov, uzurpator, poslugoprimac, nalazač koji je utajio stvar, depozitar, vlasnik,

skladištarGermanska koncepcija: nema razlike posjed – detencija. Svako ko ima faktičku vlast (corpus) je posjednik.Najuži pojam detenecije, najuži pojam posjeda.

• Ko je posjednik, a ko detentor: zakupac, plodouživalac, pignatar, lopov, uzurpator, nalazač koji je utajio

stvar• z akupac, plodouživalac, pignatar, lopov, uzurpator, nalazač koji je utajio

stvar

Praktične posljedice koncepcija posjeda

Posjed ima niz pravnih posljedica. Najznačajnija pravna posljedica – zaštita posjeda. Zaštitu uživa svaki posjednik. Posjednik uživa posjedovnu zaštitu, a detentor ne. Proširenje pojma posjeda g proširenje posjedovne zaštite.

Moderna koncepcija posjeda u našem pravu

Usvojena u bivšoj SFRJ 1980. (ZOSPO). Samo jedan element posjeda – corpusZnači li to da volja ne igra nikakvu ulogu? Detentor (čl. 76 ZOVPO).Pojam posrednog i neposrednog posjeda. Neposredni posjednik sam, neposredno vrši faktičku vlast. Posredni posjednik vrši faktičku vlast preko druge osobe.Vlasnik – lopov, posredni-neposredni posjednik? Nema pravnog odnosa među njima.

Član 75. ZOVPO

15

Posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičku vlast na stvari (neposredni posjed). Posjed stvari ima i osoba koja faktičku vlast na stvari vrši preko druge osobe, kojoj je na osnovu pravnog posla dala stvar u neposredan posjed (posredan posjed).

Posjed – svako vršenje faktičke vlastiIzuzeci:1. pomoćnik u posjedu - detentor (čl. 76. ZOVPO)2. nasljednički posjed (čl. 78. ZOVPO)3. tabularni posjed – zemljišnoknjižni (nije regulisan u ZOVPO) – osoba koja je upisana u zemljišne knjige, a ne vrši faktičku vlast na stvari. I to je idealan posjed kao i nasljednički, a ne efektivan.

Član 76. Osoba koja na osnovu radnog ili sličnog odnosa ili u domaćinstvu, vrši faktičku vlast na stvari za drugu osobu i dužna je postupati po uputstvima te osobe, nema posjed na toj stvari.

Čl. 78.Nasljednik postaje posjednik u trenutku smrti ostavioca, bez obzira kada je stekao faktičku vlast na stvari.

Uloga posjeda u stvarnom pravu

• prenos prava• publicitet• zaštita sigurnosti pravnog prometa

Objekt posjeda

Stvari i pravaKoje stvari mogu biti objekt posjeda? Res in commercioMogu biti i stvari koje nisu u prometu. Objekt posjeda ne može biti ono što nije stvar (npr. javna dobra). Sadašnje stvari. Pravo stvarne služnosti (čl. 75. ZOVPO) i posjed prava korištenja tehničkih usluga (voda, el. energija, grijanje itd.).Posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim predmetom stvarnih prava (poput sobe ili druge prostorije u stanu). Takav dio ne bi mogao biti samostalni predmet vlasništva ili kojega drugoga stvarnoga prava, ali može biti predmet posjeda jer posjed uopće nije stvarno pravo, kao ni pravo uopće.

16

Posjed prava stvarne služnošti ima osoba koja faktički koristi nekretninu druge osobe u obimu koji odgovara sadržini te služnosti. Posjed prava korištenja tehničkih usluga (električna energija, voda, plin, telefonska linija i sl.) ima osoba koja te usluge neposredno faktički koristi ili to čini preko druge osobe. (čl. 75. ZOVPO)

Subjekti posjeda

Sve fizičke i pravne osobe. Na stvarima na kojima bi mogle imati pravo vlasništva ili neko drugo stvarno pravo. Posjednik ne mora imati poslovnu sposobnost. Posjednik može biti poslovno nesposobna osoba na stvarima na kojima može poduzimati određene aprehenzione radnje. U posesornoj parnici nju će zastupati

njen zakonski zastupnici.

Vrste posjeda

1. osnovna podjela: neposredan i posredan2. prema volji: samostalan i nesamostalan3. prema objektu: posjed stvari i posjed prava4. prema broju subjekata: individualni posjed i suposjed5. prema kvalitetu: zakonit, istinit, savjestan (pošten)

1. Neposredan – ima ga svaka osoba koja neposredno, lično vrši faktičku vlast na stvari. Uslijed prostornog odnosa sa stvari posjednik određeno vrijeme vrši neposredan utjecaj na nju i ima faktičku volju da kontroliše stvari.Posredan – ima ga osoba koja faktičku vlast na stvari vrši preko druge osobe, kojoj je dala stvar u neposredan posjed na osnovu plodouživanja, ugovora o korištenju stana, zakupa, čuvanja, posudbe ili drugog pravnog posla. Za posrednog posjednika faktičku vlast vrši neposredni.Neposredan posjed je onaj koji posjednik ima u pogledu određene stvari, time što na njoj neposredno i vanjski vidljivo izvršava svoju faktičnu vlast osobno ili posredstvom pomoćnika u posjedovanju. Neposredni posjednik u pravilu izvršava osobno faktičnu vlast na stvari, ali je može izvršavati i pomoću druge osobe - pomoćnika u posjedovanju. Pomoćnik u posjedovanju je osoba koja neposredno poduzima one čine kojima se izvršava faktična vlast na stvari, ali koja time ne izvršava nikakvu svoju, nego isključivo tuđu faktičnu vlast. S obzirom da ne izvršava svoju nego tuđu faktičnu vlast pomoćnik nije posjednik tako da i ovdje postoji neposredni posjed od strane posjednika koji se samo izvršava preko pomoćnika. Pomoćnik se pokorava posjednikovim nalozima izvršavajući time isključivo njegovu (posjednikovu) faktičnu vlast na stvari. Pomoćnik u posjedovanju može biti svaka osoba koja se s posjednikom stvari nalazi u radnom ili sličnom odnosu, član je njegova domaćinstva itd. Ako dođe do spora, dok se ne utvrdi da je onaj tko je neposredno izvršavao čine faktične vlasti pritom bio samo tuđi pomoćnik u posjedovanju, smatrat će ga se neposrednim posjednikom.

17

Posredan posjed stvari postoji ako neposredni posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ujedno izvršava i vlast za drugoga. Tada se posredstvom vlasti neposrednoga posjednika stvar nalazi i u posrednoj, višoj faktičnoj vlasti toga drugoga posrednoga posjednika. Najčešće se kao neposredni posjednik (u slučaju kada postoji i posredni posjed) javlja plodouživatelj, zakupnik, najmoprimac, čuvar, založni vjerovnik, posudovnik, a posredni posjednik najčešće je vlasnik stvari.

2. Samostalan i nesamostalanSamostalan posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast, ne izvršava time ničiju tuđu “višu”, posrednu vlast (vlasnički posjed). Nesamostalan posjed postoji kada posjednik posjeduje stvar priznajući višu vlast posrednoga posjednika (uporabni posjed). Samostalan je kada faktičku vlast na stvari izvršava vlasnik stvari – vlasnički ili vlastiti posjed. Ima animus rem sibi habendi. Nesamostalan je onaj kod kojeg se faktička vlast izvršava na osnovu prava izvedenog iz prava samostalnog posjednika – posjed zakupca, depozitara, plodouživaoca itd. Nema animusa.Zakupac kao nesamostalni ima iznad sebe vlasnika kao posrednog posjednika zakupljene stvari. Nesamostalni može biti neposredan – zakupac sam ima faktičku vlast na stvari i posredan (zakupac daje stvar u podzakup).Za svaki se posjed predmnijeva da je samostalan.

o Samostalni i neposredni - vlasnik drži stvaro Samostalni i posredni - vlasnik je predao stvar drugom – zakupcu,

plodouživaocu itd.o Nesamostalni i neposredni - zakupac, plodouživalaco Nesamostalni i posredni - zakupac daje stvar u podzakup

3. Posjed stvari i posjed pravaKod posjeda stvari objekt posjeda je stvar. Prema objektivističkoj konstrukciji, ima ga svaka osoba koja neposredno ili posredno vrši faktičku vlast na stvari. Posjed stvari – faktička vlast na stvari. Svaka osoba koja neposredno ili posredno vrši faktičku vlast. Da li postoji faktička vlast – faktičko pitanje, prema shvatanjima u prometu (realna mogućnost vršenja te vlasti). Privremeno udaljavanje od stvari i privremena spriječenost neovisno o volji posjednika ne znači gubitak posjeda.Posjed prava - ima ga osoba koja faktički izvršava sadržaj prava stvarne služnosti. Prema objektivističkoj koncepciji sužen posjed prava. Objekt posjeda su samo ona prava čiji se sadržaj izvršava trajanjem npr. služnosti. Posjednik stvarne služnosti vrši njen sadržaj kao da je titular tog prava (npr. prolazi preko tuđeg zemljišta, ne dozvoljava titularu poslužnogdobra da otvori prozor prema njegovom dvorištu).

4. Individualni posjed i suposjedIndividualni – samo jedna osoba ima posjed na stvari ili pravu. Susposjed – više osoba imaju posjed na istoj stvari ili pravu. Organizacija suposjeda: svi zajedno, jedan za ostale ili sukcesivno.Običan suposjed postoji kada svaki od suposjednika može izvršavati suposjed nezavisno od ostalih suposjednika (npr. posjed zajedničkoga dvorišta). Zajednički

18

suposjed postoji kada ni jedan od suposjednika ne može izvršavati suposjed nezavisno od ostalih nego samo u zajednici s ostalima (sef koji se otvara šifrom, oba posjednika znaju samo po dio šifre). Individualni (samoposjed) postoji kada na jednom stupnju posjedovanja stvar posjeduje samo jedna osoba (jedna kao neposredni, a druga kao posredni posjednik). Suposjed postoji kada isti posjed ima više osoba, što kod stupnjevanoga posjeda znači, kada na istom stupnju posjedovanja stvar posjeduje više osoba. Nije bitno kod suposjeda da između suposjednika postoji određeni pravni odnos (suposjednici su suvlasnici ili zajednički vlasnici), niti da postoji ista vrsta posjeda (vlasnik i zakupac mogu koristiti isti bunar). Bračni partneri imaju suposjed na predmetima zajedničkog domaćinstva, ili dosadašnjiindividualni posjednik ustupa faktičku vlast na stvari drugoj osobi (predaje mu drugi ključ od auta, pa ga obojica mogu voziti).

5. Zakonit, istinit i savjestan posjedObjektivne karakteristike su zakonitost i istinitost, a subjektivna je savjesnost.Posjed koji ima sve tri karakteristike naziva se publicijanski posjed (po publicijanskoj tužbi koju može uložiti posjednik kao da je vlasnik), uzukapioni posjed (jer se može redovitom dosjelošću pretvoriti u pravo) ili kvalificirani posjed (po činjenici da je takav posjed kvalificiran za spomenutu tužbu i za dosjelost).- Zakonit i nezakonit posjedPosjed koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Osnova za stjecanje (kao za stjecanje prava vlasništva ili drugog stvarnog prava): pravni poslovi, odluke državnih organa vlasti ili druge činjenice (okupacija, odvajanje plodova itd.). Zakonit je onaj posjed koji ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Nezakonit je onaj posjed koji uopće nema nikakav pravni temelj ili mu temelj nije valjan. Na posjedovanje stvari ovlašćuje pravo vlasništva, pravo plodouživanja, založno pravo na pokretnini, pravo zakupa, pravo najma, pravo posudbe i dr. Posjed je nezakonit ako uopće nema pravni temelj te ako mu je pravni temelj ništetan pravni posao. Ako mu je pravni temelj pobojan posao, to neće štetiti njegovoj zakonitosti, dok mu ne bude poništen taj posao.- Istinit i neistinitIstinit – posjed koji je stečen na pravilan način – tradicijom. Neistinit (viciozan) – posjed koji je stečen silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja (vi, clam, praecario). Istinit posjed je onaj koji nije stečen na protupravan način, dakle koji nije nastao silom (vis), ni potajno (clam), ni zlouporabom povjerenja (praecario modo). Neistinit (viciozan) je posjed koji je stečen silom, potajno ili zlouporabom povjerenja. Pod silom se razumijeva fizička sila i prijetnja. Posjed je stečen potajno ako je stečen prijevarom, krađom ili na bilo koji drugi potajni način. Pod stjecanjem posjeda zlouporabom povjerenja (na izmoljen način) smatraju se svi oni načini stjecanja posjeda u kojima je stjecatelj već imao neku poziciju u pogledu tuđe stvari, ali ju je onda samovlasno pretvorio iz neposjeda u posjed (npr. najmoprimac nakon isteka ugovora o najmu ne želi vratiti stvar – izmoljena posluga, ugovor o prekariju). Neistinit posjed nije miran jer je tuđi posjed samovlasno oduzet. Posjednik čiji je posjed oduzet ima pravo na zaštitu. Ako se

19

pravo na posjedovnu zaštitu ne iskoristi u određenom roku tada se neistinit posjed umirio, premda je i dalje neistinit, postao je to miran posjed.- Savjestan i nesavjestanSavjestan – posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova; ne zna ili ne može znati da mu ne pripada pravo čiji sadržaj vrši; posjednik opravdano vjeruje u pravnu osnovu svog posjeda (posjednik u dobroj vjeri – bonae fidei possessor).Nesavjestan – posjednik ne zna ili prema okolnostima ne mora znati da nema pravo posjedovati stvar (posjednik u zloj vjeri – malae fidei possessor).Posjed može i naknadno postati nesavjestan ako posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed. Savjesnost je subjektivna značajka posjeda pa ona nikada ne prelazi s prednika na sljednika u posjedovanju - savjesnost se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. To znači da prednik može biti nesavjestan posjednik no to neće štetiti sljedniku ako je on sam savjestab posjednik, odnosno ako nije znao za prednikovu nesavjesnost.

Čl. 77. Posjed je zakonit ako se zasniva na punovažnom pravnom osnovu i ako nijepribavljen silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna niti može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Savjesnost posjeda se pretpostavlja.

Zaštita posjeda

Posjed je socijalni odnos – subjekt ima relativno trajnu, socijalno relevantnu faktičku vlast u pogledu nekog objekta.Zaštita posjeda:- apsolutna teorija – radi njega samogrelativna teorija – radi činjenica van posjeda- teorija mira – zaštita javnog reda i mira- teorija kontinuiteta – održavanje kontinuiteta odnosa u kojima ljudi žive, zabrana samovoljnih zahvata u posjed

Kontinuitetna funkcija posjeda. Za svako su društvo posebno važni socijalni odnosi u vezi sa stvarju. Neophodno je da ti odnosi budu što stabilniji, da se održava njihov kontinuitet, kako ne bi trpjeli interesi koji se zadovoljavaju njima. Teži se što manjim potresima nastalim samovlasnim činima. Funkciju održavanja kontinuiteta i stabilnosti socijalnih odnosa u pogledu stvari izvršava posjed kroz svoje pravne učinke koji se pokazuju preko: 1. zaštite posjeda od smetanja i 2. mogućnosti da se putem dosjelosti dugotrajan posjed pretvori u subjektivno stvarno pravo.

Niko nema pravo samovlasnoga smetanja posjeda. Načelno se štiti svaki posjed koji je faktičan (nije idealan), posljednji i miran. Miran je svaki posjed osim neistinitoga (određeno vrijeme i u odnosu na određenu osobu, odnosno dok ne istekne rok za zaštitu jer je tada i takav posjed miran iako je još uvijek neistinit).

20

Od načela da se štiti samo faktični posjed iznimka je napravljena u odnosu na nasljednički posjed koji je vrsta idealnoga posjeda.

Smetanje posjeda

Posjed je smetan ako je: 1. oduzet ili 2. uznemiren. Posjed je oduzet ako je potpuno prestala faktična vlast dotadašnjega posjednika. Uznemiravanje posjeda - radnje i ponašanja kojima se faktička vlast posjednika ograničava, ometa, osporava.Pravo na zaštitu posjeda nastaje samo ako postoji nečiji čin smetanja i ako je taj čin samovlastan. Čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju. Čin smetanja posjeda može biti učinjen ne samo činjenjem već i nečinjenjem (npr. nevraćanjem posuđene stvari). Čin smetanja može biti poduzet osobno ili preko zastupnika. Čin smetanja poduzet je samovlasno ako onaj koji ga je poduzeo nema za to ovlaštenje, tj. dozvolu, pristanak posjednika, niti je na to ovlašten neposredno zakonom (npr. u slučaju nužne obrane, krajnje nužde, i kod prava zadržanja-retencije tuđe pokretne stvari) ili odlukom koju je sud ili drugo tijelo vlasti (npr. pljenidba, deložacija, rekvizicija) donijelo na temelju zakona koji dopušta odnosni zahvat u tuđi posjed. Pravo na zaštitu posjeda nastaje za posjednika samovlasnim smetanjem njegovoga posjeda

Član 80. ZOVPO

Posjednik ima pravo na zaštitu od protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (smetanja posjeda).

Oblici zaštite posjeda

1. Samopomoć2. Sudska zaštita

Samopomoć - Pravo posjednika da primjenom odgovarajuće sile ili na drugi način odbije samovlasno smetanje posjeda. Samopomoć mora biti dopuštena. Pretpostavke:1. neposredna opasnost jer je čin smetanja u tijeku ili je već dovršen 2.samopomoć je nužna jer bi sudska pomoć stigla prekasno (okolnosti ne omogućuju da posjednik traži sudsku zaštitu) 3. da za zaštitu posjeda ne bude primijenjena sila veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (ni posljedice ne trebaju prelaziti granicu onoga što je nužno da se zaštiti posjed)Rok – 30 dana od saznanja za smetanje i učinioca, 1 god. od dana učinjenog smetanja

21

Čl. 81. Posjednik ima pravo na samopomoć protiv onoga ko ga neovlašteno uznemirava u posjedu ili mu je posjed oduzeo, pod uvjetom da je opasnost neposredna, da jesamopomoć nužna i da način njenog vršenja odgovara prilikama u kojima postoji opasnost.

Sudska zaštita

Tužba zbog smetanja posjeda, posjedovna tužba.Specifičnost sudske zaštite posjeda je njegova sumarnost, hitnost i provizornost (nije dozvoljeno raspravljanje pravnih pitanja). Zaštita koju sud pruža posjedniku u ovom postupku ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao – ko je bio posljednji mirni posjednik i ko je učinio čin smetanja.Tužilac – posljednji mirni posjednik do trenutka smetanja (posredni i neposredni posjednik prema trećima, te međusobno, nasljednik kao posjednik). Isto tako i suposjednici jedan prema drugome. Pomoćnik u posjedovanju nije aktivno legitimiran za pokretanje postupka zbog smetanja posjeda.

Tuženi – onaj ko je sam učinio smetanje, kao i onaj koji je dao nalog za smetanje, te onaj u čijem je interesu učinjeno smetanje, a nije se od toga ogradio (kosci pokose dio susjedove livade, vlasnik pokupi i to sijeno, ne obavještavajući susjeda). Posredni prema neposrednom i obrnuto – zakupac i zakupodavac.

Trajanje prava na zaštitu posjeda – podizanje tužbe ograničeno je subjektivnim rokom od 30 dana od kada je posjednik saznao za smetanje i tko je posjed smetao te objektivnim rokom od jedne godine od smetanja, bez obzira je li i kada je posjednik saznao za smetanje. Rok se prekida kada ranije posjedovno stanje bude ponovno uspostavljeno silom (samopomoć) ili milom. Objektivni rok u sebe uključuje subjektivni, pa kad protekne objektivni, ne može se podići tužba, bez obzira što subjektivni rok nije iskorišten. Prekluzivni rokovi.

Čl. 82.Posjednik ima pravo zahtjevati sudsku zaštitu od smetanja posjeda u roku od trideset dana od dana saznanja za smetanje i ucinitelja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog smetanja (spor zbog smetanja posjeda). Dokazivanje – na teret tužioca. Mora dokazati činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik i čin smetanja. Nema utjecaja pravo na posjed, pravni osnov posjeda, niti savjesnost posjednika. O tome se ne raspravlja u parnici za smetanje posjeda.

Čl. 83. Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjednika. I posjednik koji je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja, ima pravo na zaštitu od smetanja posjeda, osim prema osobi od koje

22

je na takav način došao do posjeda, ako od nastalog smetanja nisu protekli rokovi iz čl. 82. ovog zakona.

Tužbeni zahtjev sastoji se od tri elementa: 1. od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja tužiteljevoga posjeda od strane tuženog2. da se tuženome naredi uspostava ranijega posjedovnoga stanja 3. da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dakako sve pod prijetnjom izvršenja, ne bude li tuženik to sam u određenom roku dobrovoljno izvršio.Sporedni zahtjev se može sastojati u naknadi parničnih troškova, određivanju privremene mjere, određivanju kratkoga paricijskoga roka itd.

Tuženik smije stavljati prigovore koji se odnose na sljedeća pitanja: 1. ima li tužitelj posjed kakav se štiti 2. je li tuženik uznemirio ili oduzeo taj posjed 3. nije li istekom prekluzivnih rokova tužitelju prestalo pravo na sudsku zaštitu i 4. nije li uspostavljanje prijašnjega posjedovnoga stanja faktično nemoguće ili nedopušteno5. izuzezno prigovor vlasništva (petitorni prigovor), ako je u toku postupka za smetanje posjeda pravosnažno okončan postupak kojem je tuženom priznato pravo vlasništva ba stvari. Odluka suda U sporovima zbog smetanja posjeda sud odluku donosi u obliku rješenja. Izreka rješenja kojim je usvojen tužbeni zahtjev ima tri glavna dijela: 1. utvrđivanje posjeda i čina smetanja 2. naredba tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje 3. zabrana takvoga ili sličnoga čina smetanja ubudućeU rješenju sud određuje rok za dobrovoljno izvršenje onoga što je naredio (paricijski rok) prema okolnostima pojedinoga slučaja, pa ga može odrediti u kraćem trajanju od inače propisanih 15 dana (štoviše može odrediti da rješenje treba izvršiti odmah). Rok za podnošenje žalbe je svega 8 dana. Ako tuženi ponovo učini smetanje, neće se voditi novi postupak, već na osnovu prvobitnog rješenja izdati novo rješenje o izvršenju i uspostava prethodnog posjedovnog stanja.

Čl. 84.Odlukom o zahtjevu za zaštitu zbog smetanja posjeda sud određuje zabranu daljeg užnemiravanja posjeda pod prijetnjom novcane kazne, odnosno vracanje oduzetog posjeda, kao i druge mjere potrebne za zaštitu od daljeg smetanja posjeda.

Kroz cijelo vrijeme dok teče postupak mogu se određivati privremene mjere. Sud će odrediti privremenu mjeru ako je vjerojatno da postoji pravo na zaštitu posjeda i ako je vjerojatna opasnost da bi se ostvarenje zahtjeva moglo spriječiti ili znatno otežati ili je vjerojatno da postoji potreba za odnosnom mjerom da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete. Privremena mjera može biti

23

donijeta na određeno vrijeme, ukinuta na zahtjev tuženika ako se promijene okolnosti. Svakako će biti ukinuta ako tužbeni zahtjev bude pravomoćno odbijen.

Nastanak (stjecanje) posjeda

Uspostavljanje faktičke vlasti na stvari. Posjed je stečen ako i kada je činom stjecanja zaista nastalo u pogledu stvari stanje koje ima sve osobine posjeda stvari odnosno prava, bilo neposrednoga bilo posrednoga.

Čin stjecanja posjeda redovito je: 1. neki vanjski vidljivi tjelesni čin 1.1. jednostran - uzimanje, oduzimanje posjeda 1.2. dvostran - tradicija) 2. očitovanje volje (pravni posao)

Originaran (izvoran) i derivativan (izveden) nastanak posjeda.Originarno – uspostavljanje faktičke vlasti mimo ili protiv volje dosadašnjeg posjednika, stjecanje bez obzira na prednika.Jednostrani vanjski vidljiv čin uspostavljanja faktične vlasti može biti: a) čin uzimanje stvari, ili b) čin oduzimanja stvari. - Originarno se posjed stječe činom uzimanja (aprehenzija) stvari, koja u trenutku stjecanja nije ni u čijem posjedu, u neposredan posjed (npr. uzimanje stvari rukom). Ima šire značenje od jednostavnog uzimanja stvari, svaki akt kojim se zadobija faktička vlast na stvari. Različit ovisno o vrsti stvari. - Oduzimanje stvari se obavlja jednostranim činom kojim se uspostavlja faktična vlast stjecatelja, a oduzima ista takva vlast dotadašnjem posjedniku. Izvorno stjecanje posjeda oduzećem stvari od dotadašnjega posjednika je samovlasno i nije dozvoljeno. Posjed je stečen izvorno (originarno) ako je stjecatelj jednostranim činom uspostavio svoju faktičnu vlast glede neke stvari koja u tom času nije bila ni u čijem posjedu, ili ako je bila, uspostavio je svoju vlast neovisno ili usprkos tom tuđem posjedu.

Derivativno – stjecanje sa voljom dosadašnjeg posjednika. To se čini dvostranim činom – predajom. Predaja (primopredaja, tradicija) je dvostrani čin koji poduzimaju dotadašnji posjednik i stjecatelj posjeda, s voljom prvoga da preda i drugoga da primi posjed stvari. Predaja posjeda stvari je u mnogim slučajevima ona tačka u kojoj obvezni odnosi prerastaju u stvarnopravne, jer je redovito predaja posjeda stvari jedna od pretpostavaka za stjecanje stvarnih prava (prava vlasništva, založnoga prava). Čin izvedenoga stjecanja (derivativnoga) posjeda je uvijek dvostrani čin dotadašnjega posjednika i stjecatelja kojim se uspostavlja stjecateljeva faktična vlast tako što ju dotadašnji posjednik predaje stjecatelju, a taj je prima.

24

Oblici tradicije

1. Fizička predaja, predaja iz ruke u ruku (traditio de manu ad manum)2. Predaja znacima, simbolička tradicija (traditio symbolica) 3. Tradicija očitovanjem (traditio per declarationem)3.1. tradicija brevi manu3.2. constitutum possesorium3.3. cassio vindicationis4. Tradicija transportom

1. da se stjecatelju omogući faktičko raspolaganje stvarju, da mu se stavi u položaj da nad njom može vršiti vlast – doslovno iz ruke u ruku, ubacivanjem pisma u sandučić, isporukom robe pred naša vrata. U to spada i predaja dugom rukom – sa uzvisine pokažemn svoju zemljišnu parcelu i time mu predam posjed.2. prenos uz pomoć oruđa, simbola, isprava – kod stvari koje se ne mogu predati iz ruke u ruku, ako bi takva predaja bila komplikovana, skupa, neekonomična3. stjecanje posjeda očitovanjem volje javlja se u sljedećim oblicima:- Predaja kratkom rukom (traditio brevi manu) je čin predaje neposrednoga posjeda osobi koja se već nalazi u položaju da izvršava akte. Tjelesna predaja u ovom slučaju nije potrebna jer stjecatelj već izvršava akte faktične vlasti na stvari (primjeri: pomoćnik u posjedovanju pretvara se u neposrednoga posjednika, nesamostalni posjednik postaje samostalnim posjednikom, posjednik koji je stvar posjedovao na nižem stupnju sada će je posjedovati na višem stupnju).- Osnivanje prava na predaju stvari (constitutum possessorium). Ovdje dotadašnji posjednik posjeduje i dalje, ali drukčije nego do tada. Njegov je posjed postao niži u odnosu na posredan posjed koji je stekao stjecatelj. Primjer: netko proda stvar, ali je zadrži u posjedu npr. kao ostavoprimac, zakupnik, najmoprimac.Prenošenje prava zahtijevati predaju stvari (cessio vindicationis) Obavlja se pravnim poslom (cesija, prijenos ugovora, asignacija) između stjecatelja i dosadašnjega posrednoga posjednika kojim mu ovaj prenosi svoje pravo što ga ima u pravnom odnosu s neposrednim posjednikomPrimjer: kupoprodaja stvari koja je posuđena pri čemu kupac stječe pravo da zahtijeva od posudovnika predaju stvari u neposredan posjed

Stjecanje posjeda pravaMože se ostvariti jednostranim činom. Npr. posjed afirmativne stvarne služnosti osniva se jednostranim činom kojim se samovlasno izvrši na nekretnini u tuđem posjedu nešto što posjednik te druge nekretnine ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi. Posjed negativne stvarne služnosti osniva se jednostranim činom stjecanja kojim je posjednik jedne nekretnine u korist te svoje nekretnine samovlasno zabranio posjedniku druge nekretnine da na svojoj nekretnini čini nešto što bi taj inače mogao činiti. Stjecanje posjeda prava može se izvršiti i dvostranim činom, u sporazumu s posjednikom nekretnine koja bi time postala poslužna. Prestanak posjeda

25

Prestanak vršenja faktičke vlasti na stvari. Apsolutan i relativan. Apsolutan – dotadašnji posjednik gubi posjed, a niko drugi ga ne stječe. Relativan – dotadašnji posjednik gubi posjed, a neko drugi ga u isto vrijeme stječe. Slučaj prenosa posjeda – tradicija.

Posjed stvari je relativno prestao ako dođe do: 1. predaje posjeda drugoj osobi ili 2. do nasljeđivanja posjedaU apsolutni prestanak posjeda stvari ubraja se: 1. Propast i gubitak stvari (uzrok propasti može biti prirodni događaj ili ljudska radnja, skrivljena ili neskrivljena)2. Napuštanje (derelikcija) posjeda stvari je faktičan čin suprotan činu uzimanja stvari u posjed koji također mora proistjecati iz volje posjednika koja ne mora biti očitovana izričito3. Oduzeće stvari znači prestanak posjeda ako neka osoba jednostranim činom oduzme stvar posjednikuNo dotadašnji posjed prestaje samo ako ga posjednik ne zaštiti putem samopomoći ili sudskom zaštitom jer ako posjed bude ponovno uspostavljen zaštitom smatra se kao da posjed nije ni bio prekinut

Pravni učinci posjeda

Učinci/dejstva koja nastaju kada neko vrši faktičku vlast na stvari. Skup pravnih učinaka se zove pravo posjeda.Učinci:1. stvarnopravni

- pretpostavka stjecanja stvarnih prava (modus za stjecanje PV i založnog prava, dosjelost) – akvizicijska funkcija posjeda

- publicitetna funkcija – pretpostavka o postojanju stvarnih prava (presumira se da je svaki posjednik vlasnik). Svojom vanjskom vidljivošću posjed daje publicitet subjektivnim pravima na stvari, ali svojstvo vanjske vidljivosti ima u pravilu samo neposredni posjed. Posredni posjedi redovito nisu vanjski vidljivi, a isto tako ni posjedi prava. Da bi održali povjerenje u posjed kao sliku subjektivnih prava, pravni poretci moraju otkloniti ili barem znatno ublažiti opasnosti koje u pravnom prometu prijete od pogrešne slike koju bi o pravu mogao dati posjed. To je neizbježna posljedica povjeravanja publicitetne funkcije posjedu. Pravni poretci stoga pružaju zaštitu posjedu, čak i onom koji je samo privid prava. Pravni učinci koji slijede iz publicitetne funkcije posjeda su da je moguće steći stvar i od posjednika koji nije nositelj prava na stvar i da posjednik odgovara umjesto vlasnika za štetu od opasne stvari koju posjeduje. Zemljišne knjige kada je riječ o nekretninama sve više preuzimaju publicitetnu funkciju od posjeda, ali ona još uvijek vrijedi barem ako se radi o pokretninama. - Kontinuitetna funkcija posjeda. Za svako su društvo posebno važni socijalni odnosi u vezi sa stvarju. Neophodno je da ti odnosi budu što stabilniji, da se održava njihov kontinuitet, kako ne bi trpjeli interesi koji se zadovoljavaju njima. Teži se što manjim potresima nastalim samovlasnim činima. Funkciju održavanja

26

kontinuiteta i stabilnosti socijalnih odnosa u pogledu stvari izvršava posjed kroz svoje pravne učinke koji se pokazuju preko: 1. zaštite posjeda od smetanja i 2. mogućnosti da se putem dosjelosti dugotrajan posjed pretvori u subjektivno stvarno pravo.

2. obligacionopravni- zahtjevi posjednika za naknadu troškova kod reivindikacije- zahtjevi vlasnika za povrat ili naknadu plodova- odgovornost za štetu (sporedni zahtjev kod reivindikacije, odgovornost

posjednika opasne stvari za štetu)- zaštitna funkcija

Pojam prava vlasništva

Pravo vlasništva/svojine (dominium proprietas) je subjektivno građansko pravo koje svom titularu daje najpotpuniju pravnu vlast na stvari. “Kažeš li o kojoj stavri moja je, najviše je što si o njoj mogao reći.” (Bogišić)

Kroz pravo vlasništva se primarno odražavaju osnovni i primarni društveno-ekonomski odnosi, odnosi proizvodnje.

Član 2. ZOVPOVlasništvo je pravo da se stvar posjeduje, koristi i da se njome raspolaže, sukladno s njenom prirodom i namjenom. Svako je dužan da se uzdržava od povrede prava vlasništva druge osobe.

Član 17. Zakona o vlasničkopravnim odnosima Republike Srpske(1) Svojina je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlašćenje da slobodno i po svojoj volji stvar drži, koristi i da s njome raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama određenim zakonom. (2) Svako je dužan da se uzdržava od povrede prava svojine drugog lica.

Čl. 16. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko Distrikta BiHVlasnik ima pravo da se sa stvari koristi i da njome raspolaže u granicama predviđenim zakonom.Ovlašćenja navedena u st. 1. Ovog člana vlasik može vršiti prema svom slobodnom nahođenju i volji, a od sih trećih lica može zahtijevati da mu to omoguće i da se uzdrže od povrede njegovog prava, ako to nije u suprotnosti sa pravima drugih lica ni sa zakonskim ograničenjima.

Pozitivna i negativna strana PV

- Pozitivna strana PV:Pravo stvar posjedovati, koristiti se njome, ubirati plodove, faktički i pravno njome raspolagati

27

Mogućnost odvajanja pojedinih ovlaštenja i prenosa na druge subjekte – konstitutivna sukcesija- Negativna strana PV:Isključenje svih trećih osoba

Karakteristike PV

• Stvarno pravo – ima sve one osobine koje imaju stvarna prava• Maksimalna dispozitivnost – daje svom titularu maksimalni skup ovlaštenja

u pogledu stvari, cjelokupnost ovlaštenja koja se odnose na ekonomsko iskorištavanje stvari

• Isključivost – vlasnik na osnovu svog PV može isključiti sve druge osobe od utjecaja na objekt svog PV, monopol privatnog vlasništva

• Apsolutno dejstvo – erga omnes, svako se mora uzdržavati od povrede PV druge osobe

• Elastičnost/rekadentnost – PV se automatski vraća u prvobitni oblik kad otpadnu ograničenja koja su na njemu postojala (npr. prestanak prava stvarne služnosti, založnog prava na pokretnoj stvari)

• Jedinstvenost – skup vlasničkih ovlaštenja je uvijek vezan uz jednog subjekta. Ako se pojavi više subjekata kao titulari (suvlasništvo, zajedničko vlasništvo), onda se sve one tretiraju kao jedna osoba. Vlasništvo se među njima ne dijeli po sadržaju nego po obimu.

• Jednovrsnost – pošto se sadržaj ne može dijeliti po ovlaštenjima, postoji samo jedna vrsta prava vlasništva. Nekad ranije (feudalizam) postojale dvije vrste: vrhovno i koristovno

Historijski razvoj

• Vlasništvo kao prisvajanje imanentno je svakom društvu – uvjet opstanka• Kao pravo nastalo je sa postankom države• Temeljna ustanova svake društvene formacije, ali nije jednako u svakoj

društvenoj formaciji• Sa promjenom društveno ekonomskog uređenja dolazilo je do promjene u

konceptu vlasništva

Pravna ustanova vlasništva jedna je od temeljnih ustanova cijeloga pravnoga i društvenoga poretka, osobito u pravnim porecima kontinentalno-europskoga pravnoga kruga.Ona je uz slobodu ugovaranja i nasljeđivanja jedan od tri temeljna stupa toga uređenja.

28

Individualistički i kolektivistički koncept

• Kroz istoriju se smjenjivali:• rodovsko-plemensko uređenje (K.k) • stari vijek (antička društva) (I.k) • srednji vijek (K.k.) • buržoaske revolucije – kapitalizam (I.k.) • socijalističko društveno-ekonomsko uređenje (K.k.) • tranzicija

Kroz historiju postojalo je kolektivističko i individualističko uređenje vlasništva. Kolektivističko je prevladavalo u rodovskom uređenju, zatim u evropskom srednjovjekovnom pravu poglavito kod Germana i Slavena, zatim u socijalizmu. Individualističko shvaćanje nastalo je u rimskom pravu, a prevladavalo je poglavito nastankom kapitalizma.Savremeni pravni poreci su prihvatili doktrinu o socijalnoj vezanosti vlasništva kojom se vrši javnopravni utjecaj na izvršavanje prava vlasništva, što je dalo odlične rezultate u otklanjanju negativnih strana individualističkoga shvaćanja vlasništva. Pokušaj da se vlasništvo ukine (društveno vlasništvo) nije značio ukidanje vlasništva kao pravne ustanove, nego samo mijenjanje njegove strukture ka kolektivističkom uređenju vlasništva.Čini se da za sada ne postoji mogućnost ukidanja pravne ustanove vlasništva nego samo njezine transformacije.Individulistički koncept podrazumijeva jednovrsnost PV.U socijalizmu postojala viševrsnost PV (državno, zadružno, privatno, lično, mješovito) sad u tranziciji jednovrsnost.

Socijalna vezanost prava vlasništva

U okviru individualističkog koncepta – socijalizacija prava vlasništva. Pod socijalnom vezanošću vlasništva treba razumjeti vezanost vlasnikove načelne slobode s dužnostima prema društvu, što ovisi o socijalnoj funkciji vlasnikove stvari koja uz služenje privatnim interesima vlasnika služi i općim interesima. Vlasništvu su imanentna ograničenja – javnopravni uticaj na izvršavanje prava vlasništva. Izvršavanje vlasništva ne tiče se samo vlasnika, već cijelog društva.Svaki je vlasnik dužan u vršenju svoga prava postupati obzirno prema drugima.Negatorske teorije o subjektivnim pravima (Kelzen, Digi).

Sadržaj prava vlasništva

Društveni odnos – odnos vlasnika stvari prema svim drugim osobama s obzirom na tu stvar g isključivost, pasivna univerzalna obaveza.

29

o ovlaštenje vlasnika da ne vrši svoja ovlaštenja (da ne koristi stvar) o ovlaštenje isključivanja svih trećih osoba

Faktički odnos – odnos vlasnika prema stvari g ovlaštenja Posjedovanje• Upotreba (neplodonosna stvar) ili korištenje (plodonosna stvar)• Raspolaganjeo faktičko – ne zasniva se pravni odnos (uništenje, trošenje, prerada)o pravno – disponiranje subjektivnim pravom (pravni poslovi – otuđenje

stvari putem kupoprodaje, poklona, zasnivanje založnog prava, prava služnosti)

Sadržaj prаvа vlasništva: Ius possidendi (ovlašćenjе držanjа stvаri) Ius utendi (ovlašćenjе upоtrеbе i korišćenja)Ius fruendi (ovlašćenjе pribiranjа plodovа)Ius abutendi (ovlašćenjе fаktičкоg i pravnog raspolaganjа)

• Posjedovanje/držanje - omogućava vlasniku da ima faktičku vlast na stvari – posjed, koji je također zaštićen.

o Ovo ovlaštenje može imati i osoba koja nije vlasnik!• Upotreba – stvar se upotrebljava, sa stvarju se služi • Korištenje – izvlači se korist, plodovi iz neke stvario Ovlaštenje korištenja je upotrebljavanje stvari u skladu sa potrebama

vlasnika, odnosno radi ubiranja plodova koje stvar daje.

Ograničenja prava vlasništva

Zabrana zloupotrebe prava vlasništva – u teoriji postoje institucionalna i individualna zabrana zloupotrebe prava. Kod institucionalne – vršenje prava protivno cilju koji je zakonom priznat – prelaze se granice instituta PV. Kod individualne vršenje prava ne izlazi iz okvira samog instituta, ali u tom vršenju se događa povreda moralnog pravila, načela savjesnosti i poštenja. Šikana – štetnik svjestan da vršenjem svog prava nanosi drugome štetu – redovno ima namjeru prouzrokovati štetu – nema interesa da vrši svoje pravo na način na koji ga vrši, već samo da bi drugom prouzrokovao štetu. Francuska judikatura, dimnjak postavljen da se zakloni vidik i svjetlost susjedu.Ne možeš se služiti svojim pravom tek na štetu i dosadu drugom. Bogišić

Susjedska prava – Ograničenja prava vlasništva na nekretninama koja su nastala radi uređenja susjedskih odnosa. Pravo pribiranja plodova koji su pali sa stabla na jednoj nekretnini na susjednu, pravo ulaska na susjedno zemljište radi popravka svoje nekretnine, ograda na međi, pravo posijecanja grana koje prelaze na susjednu nekretninu – može ih susjed odsjeći, zabrana kopanja na svom zemljištu da se potkopa susjedno. Regulisano u ABGB, kao pravna pravila kod nas (čl. 94. ZOVPO FBiH), u ZSPRS su regulisana.

30

Imisije – utjecaji koje plinovite, krute ili tekuće tvari koje dolaze sa jedne nekretnine imaju na korištenje susjednih nekretnina.- direktne i indirektneDirektne – radnja je direktno upravljena na to da te tvari dospiju na susjedno zemljište (neko istresa smeće u tuđi vrt, neko je usmjerio zvučnike u tuđe dvorište i glasno pušta muziku). Zabranjene ovakve imisije.Indirektne – susjedno zemljište slučajno ili pod djelovanjem prirodnih sila (vjetra, zraka) izloženo utjecajima i smetnjama. Dijele se na uobičajene i neuobičajene. Uobičajene su dopuštene, neuobičajene nedopuštene. Kriterij razlikovanja – uobičajenost korištenja s obzirom na prirodu i namjenu nekretnine i s obzirom na mjesne prilike. Ako se otežava korištenje nekretnine preko mjere koja je uobičajena ili ako se njima nanosi znatnija šteta. Vlasnik nekretnine sa koje dolaze imisije, pored uzdržavanja, ima dužnost otklanjati uzroke koji potječu od njegove nekretnine.

Ograničenja u ZOVPO

• garancija od zahvata javne vlasti po uzoru na EK o ljudskim pravima (samoograničenje) – čl. 3.

Čl. 1. Prvi protokol uz EKLJPZaštita imovineSvako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

• zabrana zloupotrebe prava (član 5)• zabrana prekomjernih imisija odnosno dužnost trpljenja imisija (član 9)• susjedska prava• propisivanje posebnih režima za pojedine vrste stvari (stvari od općeg

interesa) – član 4• mogućnost oduzimanja ili ograničenja prava vlasništva u javnom interesu

(čl. 6)

Član 3.

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uzivanje svog vlasništva, samostalno i u zajedniči s drugima. Nikome se ne može oduzeti vlasnistvo osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

31

Čl. 4.

Zakonom se, u javnom interesu, a naročito radi zaštite prirodnih bogatstava, okoline i kulturnohistorijske baštine, može ograničiti ili posebno urediti način korištenja i raspolaganja određenim stvarima.

Član 5.

Zabranjeno je vršenje prava iz ovog zakona suprotno cilju zbog kojeg su ta prava ustanovljena ili priznata.

Član 6. Pravo vlasništva može se ograničiti ili oduzeti samo u javnom interesu, sukladno s ustavom, na način i pod uvjetima određenim zakonom. Vlasnik ima pravo na punu nadoknadu za ograničeno ili oduzeto pravo vlasništva. Odredba stava 2. ovog člana ne odnosi se na slučajeve određene zakonom, ako je do ograničenja ili oduzimanja prava vlasništva došlo usljed protupravnog ponašanja vlasnika.

Član 9. Vlasnik stvari dužan je uzdržavati se od radnji i otklanjati uzroke koji potječu od njegove stvari, kojima se otežava ili onemogućava korištenje tuđih stvari (prenošenja dima, neprijatnih mirisa, toplote, čađi, potresa, buke, oticanja otpadnih voda i sl.) preko mjere koja je uobičajena s obzirom na prirodu i namjenu stvari i na mjesne prilike, ili kojima se prouzrokuje znatnija šteta. Bez posebnog pravnog osnova zabranjeno je vršenje smetnji iz stava 1. ovog Člana, posebnim uređajima. Zakonom se uređuju prava i obveze vlasnika nekretnina koji proizilaze iz susjedskih odnosa.

Subjekti

• Fizičke osobe• Pravne osobe• Strane fizičke osobe o na pokretnim stvarima - kao i domaće fizičke i pravne osobeo na nepokretnim stvarima – na osnovu nasljeđivanja, uz uslov reciprociteta

Član 13. st. 1. ZOVPO FBiH Nosioci prava vlasništva su fizička i pravna lica.

Član 87. ZOVPO FBiH Strano fizičko i pravno lice može biti nosilac prava vlasništva na pokretnoj stvari, kao i domaće fizičko i pravno lice, ako federalnim zakonom nije drukčije određeno. Na teritoriji Federacije strana fizička lica mogu biti nosioci prava

32

vlasništva na zemljištu i zgradi koje su stekli nasljeđivanjem, kao i državljani Bosne i Hercegovine i Federacije, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Oblici prava vlasništva

• Individualno vlasništvo• Suvlasništvo • Zajedničko vlasništvo• Etažno vlasništvo

Individualno vlasništvo

Titular prava vlasništva tj. nosilac vlasničkih ovlaštenja samo jedna osoba. - načelo isključivosti prava vlasništva – u isto vrijeme na istoj stvari ne mogu biti dva vlasnika

Suvlasništvo

Suvlasništvo je pravo vlasništva dvije ili više osoba na istoj, fizički nepodijeljenoj stvari, po dijelovima koji su određeni idealno (alikvotno).Zajednica između osoba koje imaju pravo vlasništva na istoj stvari, ali je ono raščlanjeno na dijelove koji su međusobno spojeni. Udio nije materijalni dio, jer se pravo vlasništva odnosi na cijelu stvar i prodire u svaki njen molekul.

kod susvojine nije podeljena stvar već prava između dva ili više lica i to po obimu a ne po sadržini prava)

Karakteristike

• pravo vlasništva je podijeljeno među suvlasnicima idealnom diobom• alikvotni (idealni) dijelovi suvlasnika• pravo vlasništva na cijeloj stvari kao jedno cijelo (1), a udio svakog

suvlasnika određen je razlomkom, procentom, kvotom - matematički (npr. 1/3, 50% itd.)

• ni jedan od suvlasnika nije isključivi vlasnik cijele stvari• svaki suvlasnik je istovremeno suvlasnik cijele stvari i svakog njenog dijela,

ali samo u iznos svog alikvotnog dijela • pravo vlasništva među suvlasnicima nije podijeljeno po sadržaju, nego po

obimuo sadržaj – pojedina ovlaštenja → koja ovlaštenja ima suvlasnik? o obim – skup ovlaštenja → koliko ovlaštenja ima suvlasnik?• svaki suvlasnik ima istovremeno sva vlasnička ovlaštenja, ali samo u

iznosu svog suvlasničkog dijela

33

• jedinstvenost prava vlasništa – nemogućnost diobe PV po sadržaju

Čl. 15. ZOVPOSuvlasništvo postoji kada nepodijeljena stvar pripada dvjema ili više osoba, tako da je dio svake od njih određen srazmjerno cjelini (idealni dio). Svaki suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i da se njom koristi srazmjerno svom dijelu, ne povređujući prava ostalih suvlasnika. Suvlasnik može raspolagati svojim dijelom bez suglasnosti ostalih suvlasnika. U slučaju prodaje suvlasničkog dijela, ostali suvlasnici Imaju pravo preče kupovine samo ako je to zakonom određeno.

Nastanak

• pravnim poslom (ugovor i testament)• odlukom državnog tijela vlasti (npr. postupak komasacije)• na osnovu zakona (nasljeđivanje, miješanje stvari, prerada stvari,

izrastanje drveta na međi itd.)

Pravni položaj suvlasnika

- u pogledu cijele stvari- u pogledu alikvotnog dijela

Položaj pojedinog suvlasnika u pogledu cijele stvari – svaki suvlasnik je ograničen pravom drugih suvlasnika.a) pravo na posjed - suposjedb) pravo na upravljanjec) ostala prava i obaveze

pravo na upravljanje (poslovi rednog upravljanja i poslovi koji prelaze okvire redovnog upravljanja)ostala prava i obaveze (svaki suvlasnik je ovlašten štititi stvar, ima pr. na plodove i koristi od stvari razmjerno svom suvlasničkom dijelu, pravo zahtijevati polaganje računa i diobu koristi u svako doba, pravo zahtijevati da se u korist njegova suvlasničkog dijela osnuje vl. određenog posebnog dijela)

Čl. 16. ZOVPOSuvlasnici stvari imaju pravo da njom zajednički upravljaju, a mogu povjeriti upravljanje jednom ili nekolicini suvlasnika ili trećoj osobi. Troškove korištenja, upravljanja i održavanja stvari i ostale terete koji se odnose na cijelu stvar, snose suvlasnici srazmjerno veličini svojih dijelova.

Čl. 17. ZOVPOZa poduzimanje poslova redovnog upravljanja stvarju potrebna je suglasnost suvlasnika čiji dijelovi zajedno čine više od jedne polovine vrijednosti stvari.

34

Ako se ne postigne potrebna suglasnost, a poduzimanje posla je neophodno za redovno održavanje stvari, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud. Za poduzimanje poslova koji prelaze okvir redovnog upravljanja (promjena namjene stvari, otuđenje cijele stvari, izdavanje cijele stvari u zakup, zasnivanje hipoteke na cijeloj stvari, zasnivanje služnosti, veće popravke ili prepravke stvari koje nisu nužne za održavanje i sl.) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Ako se u slučajevima iz stava 3. ovog člana, ne postigne suglasnost svih suvlasnika, a za poduzimanje posla postoje naročito opravdani razlozi, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud.

Položaj suvlasnika u pogledu njegovog alikvotnog (idealnog) dijela – potpuni je vlasnik tog dijela. Može njime potpuno samostalno raspolagati i za to mu ne treba saglasnost ostalih suvlasnika. Može svoj alikvotni dio prodati, suvlasnici nemaju pravo preče kupovine, sem ako to nije posebnim zakonom određeno (npr. kod bračne stečevine). Može svo dio opteretiti, zasnovati personalnu služnost, ali realnu samo svi suvlasnici zajedno.

Raskid suvlasničke zajednice - dioba

Suvlasništvo nije trajno i neraskidivo. Svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati diobu. Pravo na diobu neovisno o tome koliko iznosi alikvotni dio jednog suvlasnika. Može se tražiti dioba u svako vrijeme sem kad bi to izazvalo štetu drugim suvlasnicima – u nevrijeme. Može se ugovorom odreći prava na diobu za određeno vrijeme, ali ne trajno. Ne može se suvlasniku narediti da traži diobu, niti pravo na diobu može zastarjeti.Vrste diobe:– dobrovoljna- putem suda

Diobe – fizička (djeljiva pokretna stvar), geometrijski (nekretninu), prodajom stvari i davanjem iznosa novca (nedjeljive stvari i sl), isplatom (suvlasnik dobiva stvar, a ostale isplati u novcu).

• dobrovoljna (sporazum suvlasnika)• putem sudao fizička diobao civilna diobao dodjela stvari jednom od suvlasnika, uz obavezu isplate ostalim vrijednosti

njihovih dijelova

Čl. 18.Suvlasnik ima pravo da zahtijeva diobu stvari i to pravo ne zastarijeva. Ugovor kojim se suvlasnik trajno odriče prava na diobu stvari je ništav.

Član 19.

35

Suvlasnici sporazumno određuju način diobe stvari. U slučaju kada suvlasnici ne mogu postići sporazum o načinu diobe stvari o tome će odlučiti sud, na zahtjev svakog od suvlasnika.

Član 20. Ako je fizička dioba stvari nemoguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, sud će odlučiti da se dioba izvrši prodajom stvari. Ako ne uspije dioba prodajom stvari, sud može stvar dosuditi u vlasništvo jednom ili više suvlasnika uz obavezu isplate ostalim suvlasnicima naknade prometne vrijednosti stvari, srazmjerno njihovim dijelovima. Suvlasniku kome je diobom pripala cijela stvar ili dio stvari, ostali suvlasnici jamče za pravne i fizicke nedostatke stvari do visine vrijednosti svojih suvlasničkih dijelova. Pravo iz stava 3. ovog člana gasi se protekom tri godine od diobe stvari.

Bračna stečevina

U PZ FBiH bračna stečevina ima oblik suvlasništva Bračna stečevina: imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine + pokloni trećih osoba učinjeni za vrijeme trajanja b. zajednice, ukoliko nisu isključivo namijenjeni jednom od bračnih partnera + dobitak od igara na sreću + prihodi od intelektualnog vlasništva ostvareni za vrijeme trajanja bračne zajednice.

Čl. 252. PZFBiH

(1) Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici na bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili(2) Budući bračni partneri, odnosno bračni partneri mogu bračnim ugovorom drukčije urediti odnose vezane za bračnu stečevinu.(3) Ukoliko je u zemljišne knjige kao vlasnik stečevine upisan jedan bračni partner, drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upisa, u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine.

Čl. 253.

Na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obligacionog prava, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Čl. 255.

(1) Podjela bračne stečevine vrši se ugovorom bračnih partnera.

(2) Ako bračni partneri ne zaključe ugovor iz stava 1. ovog člana, podjelu bračne stečevine izvršit će sud na zahtjev bračnih partnera ili povjerioca bračnih partnera, kako tokom tako i nakon prestanka braka.

Čl. 257.

36

Ako je sud odlučio da se podjela izvrši predajom stvari zbog toga što je fizička dioba stvari nemoguća ili je nemoguća uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, bračni partner ima pravo preče kupovine te stvari.

Zajedničko vlasništvo

Pravo vlasništva više osoba na istoj stvari po udjelima koji nisu određeni, ni realno ni idealno, ali su odredivi.Osobe koji učestvuju u zajedničkom vlasništvu su zajedničari. Oni zadržavaju individualni subjektivitet, i uprkos zajednici nisu formirani kao poseban pravni subjekt.Udjeli pojedinih zajedničara nisu unaprijed određeni. Vlasništvo nije podijeljeno ni po sadržaju niti po obimu. Udjeli su odredivi, po različitim kriterijama, ovisno o vrsti zajedničkog vlasništva. Kad se odrede udjeli zajedničara, ZV se pretvara u suvlasništvo.

Upravljanje i raspolaganje stvarju – zajednički, svi zajedničari. Pojedini zajedničar ne može raspolagati svojim udjelom, samo svi zajedničari zajedno i sporazumno čitavom stvarju.Svaki zajedničar ima pravo na vlasničke i posjedovne tužbe prema trećim osobama. Također ima pravo zahtijevati diobu ZV, nakon čega se zajedničari pretvaraju u suvlasnike.

Član 21.

Zajedničko vlasništvo postoji u slučajevima određenim zakonom, kada stvar pripada dvjema ili više osoba (zajedničari) tako da njihovi udjeli nisu unaprijed određeni, ali su odredivi. Na zajedničko vlasništvo shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o suvlasništvu, ako zakonom nije drukčije određeno.

Vrste ZV su određene zakonom.Tri oblika u našem pravu:1) porodične – kućne zadruge (radne i imovinske zajednice članova jedne ili više porodica sa specifičnom organizacijom i zajedničkom imovinom, osnovnu jezgru sačinjava zajedničko vlasništvo na nekretninama). Arhaične i rijetke danas.2) zajednička imovina bračnih drugova – imovina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, diobom suvlasništvo – u PZRS3) nasljednička zajednica – skup osoba na koje su kao nasljednike određenog ostavioca prešla imovinska prava i obaveze koje sačinjavaju njegovu ostavionu, sve do diobe ostavine.Nastaje u času smrti ostavioca, po sili zakona. Pretpostavke: otvaranje nasljedstva i postojanje više nasljednika.

37

Etažno vlasništvo

Pravo vlasništva na stanu ili poslovnoj prostoriji kao posebnom dijelu nekretnine (zgrade).- horizontalna i vertikalna dioba zgrade- stan ili poslovna prostorija istovremeno kao samostalna stvar i sastavni dio zgrade- grupa ovlaštenja u pogledu zajedničkih dijelova, općih dijelova, te zemljišta na kojem je zgrada izgrađena.Zajednički dijelovi zgrade su nedjeljivi, prava na njima su akcesorna, nedjeljiva od vlasništva na posebnim dijelovima (ulazna vrata i prozori na stanu pripadaju zajedničkom vlasništvu, a ne etažnom).- zajedničko vlasništvo na zemljištu ispod zgrade prema ZOVPO FBiH; suvlasništvo

Okvir privatnog vlasništva: Stan – individualno vlasništvo; Zajednički dijelovi zgrade: zajedničko vlasništvo; Zemljište: suvlasništvo; FBiH od 1998.g. zajedničko vlasništvo

Nazivi koji se koriste: etažno vlasništvo i vlasništvo posebnog dijela nekretnine. Naziv etažno vlasništvo (od franc. riječi étage=kat): jednostavnost i uvriježenost u praksi.

Etažno vlasništvo potpunije se razvilo tek u XX. stoljeću pod utjecajem stambene krize. Zaćeci na antičkom Istoku (Babilon, Egipat, Sirija). U nas se potpunije razvija tek nakon II. svjetskog rata donošenjem Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (1959.). S pravnog stajališta etažno je vlasništvo vrlo složena ustanova.Razlozi nastanka etažnog vlasništva: 1. socijalni, 2. ekonomski, 3. prostorno-komunalni. Socijalni razlozi: u pravilu jeftinija izgradnja i cijena u odnosu na obiteljske kuće predstavlja jedno od sredstava za smanjivanje stambene krize; država nastoji što većem broju građana omogućiti kvalitetan stambeni prostor (značajno iz različitih aspekata: radnog, zdravstvenog, demografskog i sl.). Ekonomski razlozi: stvaranje novih materijala i sustava gradnje omogućilo je znatno jeftinije podizanje velikih stambenih četvrti. Ekonomski razlozi: izgradnjom velikih višekatnih stambenih četvrti smanjuje se preveliko širenje gradova; smanjuje se površina građevinskog zemljišta čime se čuva poljoprivredno zemljište. Prostorno-komunalni

38

razlozi: uštede u izgradnji komunalne infrastrukture, gradskog prometa i sl.

Etažno vlasništvo predstavlja odnos između zemljišta, zajedničkih dijelova nekretnine i posebnih dijelova nekretnine. U ranijem sustavu etažnog vlasništva (socijalističkom) temeljna odrednica je bio poseban dio zgrade (stan ili poslovna prostorija). Od stana su se određena prava širila na zajedničke dijelove i zemljište

Objekt na kojem se uspostavlja etažno vlasništvo najčešće je stan, ali ono se može uspostaviti i na samostalni poslovnim prostorijama, samostalnim garažama ili jasno omeđenim mjestima u zgradi namijenjenim ostavljanju motornih vozila. Etažno vlasništvo ne može postojati na zajedničkim dijelovima nekretnine (npr. zemljište na kojem je izgrađena zgrada kao i zemljište koje služi redovitoj uporabi zgrade, temelji, glavni zidovi, pročelje, stubište, dizala i sl.).

Stan je “skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz”. Jedna prostorija ne može se smatrati stanom. Sve prostorije koje čine stan moraju činiti zatvorenu građevinsku cjelinu – moraju biti povezane. Stan mora imati poseban ulaz (tzv. prolazni stan nije stan po zakonskoj definiciji).

Poslovna prostorija je “jedna ili više prostorija u poslovnoj ili stambenoj zgradi namijenjenih obavljanju poslovne djelatnosti koje, u pravilu, čine građevinsku cjelinu i imaju zaseban glavni ulaz”. Objekt etažnog vlasništva mogu biti samostalne poslovne prostorije. Objekt etažnog vlasništva mogu biti i samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila (ne radi se o parkiralištima na otvorenom-npr. ispred zgrade).

Uz stan ili drugu samostalnu prostoriju etažno vlasništvo se može protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske i tavanske prostorije, kućne vrtove, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu

Etažno vlasništvo uspostavlja se:1. na temelju odgovarajućeg suvlasničkog dijela (potrebna je odluka suda); 2. na temelju suglasne odluke svih suvlasnika (potrebna je suglasna pisana odluka svih suvlasnika); 3. na temelju očitovanja volje vlasnika zemljišta sa zgradom, odnosno nositelja prava građenja sa zgradom

39

(potrebno je pisano očitovanje volje vlasnika zemljišta, odnosno nositelja prava građenja).Uspostava etažnog vlasništva je u potpunosti valjana tek kada se izvrši upis u zemljišnu knjigu.

Prava i dužnosti koja proizlaze iz etažnog vlasništva izvršavaju solidarno.

Zakon o svojini na posebnim dijelovima zgrade SRBiH 1977.

Član 22. ZOVPO FBiH

Vlasnici posebnih dijelova zgrade (etazni vlasnici) imaju nedjeljivo zajedničko pravo vlasništva na zajedničkim dijelovima zgrade koji služe njihovim posebnim dijelovima i nedjeljivo zajedničko pravo vlasništva ili trajnog korištenja na zemljištu pod zgradom i zemljištu koje služi za njenu redovnu upotrebu. Međusobni odnosi, prava i obaveze etažnih vlasnika zgrade uređuju se zakonom.

Novi koncept etažnog vlasništva prema Zakonu o stvarnim pravima

U dosadašnjem konceptu (socijalizam) je primaran bio stan, vlasništvo na posebnom dijelu zgrade kao glavno pravo, a dva sporedna ga prate – pravo na zajedničkim dijelovima i pravo na zemljištu. Dualistička teorija o pravnoj prirodi etažnog vlasništva.Novi koncept: primarno je zemljište, jedinstvo zgrade i zemljišta. Sve se izvodi iz prava vlasništva na zemljištu odnosno iz prava suvlasništva na zemljištu koje obuhvata sve što je sa njim spojeno (zgrada) sa idealnim suvlasničkim dijelom na zemljištu je povezano pravo na realnom dijelu.

Član 80. ZSP RS(1) Svojina na posebnom dijelu nepokretnosti (etažna svojina) proizlazi i ostaje neodvojivo povezana s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nepokretnosti na kojem je uspostavljena, te se može samo zajedno sa njim prenijeti ili opteretiti. (2) Svojina određenog posebnog dijela nepokretnosti ovlašćuje etažnog vlasnika, da taj poseban dio nepokretnosti isključivo koristi i raspolaže s njim, a na zajedničkim dijelovima nepokretnosti ima pravo susvojine.(3) Etažna svojina može se uspostaviti na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nepokretnosti koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom. (4) Na pravne odnose etažne svojine koji nisu regulisani ovim zakonom shodno se primjenjuju opšta pravila o susvojini.

Stjecanje prava vlasništva

40

- Opće pretpostavke stjecanja prava vlasništva su: 1. sposobnost predmeta da se na njemu stekne pravo vlasništva, 2. sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva na tom predmetu, 3. pravni osnov- Pravni osnov za stjecanje PV u našem pravnom poretku:1. pravni poslovi kojima je cilj stjecanje prava vlasništva2. odluke vlasti (sudske ili upravne) usmjerene na stjecanje prava vlasništva (odluka o komasacija, o diobi suvlasništva, o oduzimanju stvari u krivičnom postupku, odluka o stvarima ostavioca koji nema nasljednike itd.) – nije potreban modus.3. nasljeđivanje4. neposredno zakon

Čl. 23. ZOVPOPravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na osnovu pravnog posla, odlukom nadležnog organa i nasljeđivanjem.

- Načini stjecanja:• Originarno (izvorno) – stjecanje neovisno o volji prethodnog vlasnika i

okolnostima koje su postojale na njegovoj strani. Stjecatelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika, nego na stječe na osnovu drugih pravnih činjenica za koje objektivno građansko pravo veže stjecanje subjektivnih prava.

• Derivativno (izvedeno) – stjecanje koje se zasniva na volji prethodnog vlasnika i okolnostima koje su postojale na njegovoj strani. Stjecatelj svoje pravo zasniva na pravu prednika tj. Izvodi ga iz prava prednika.

Derivativno stjecanje

- Stjecanje na temelju pravnoga posla

41

Pretpostavke koje se trebaju ispuniti da bi temeljem pravnoga posla sposobni stjecatelj stekao pravo vlasništva na sposobnoj stvari su: 1. da postoji valjani pravni posao upravljen na prijenos prava vlasništva2. da je to pravni posao osobe koja je vlasnik stvari, ovlašten da tako raspolaže svojim pravom3. da je na zakonom određeni način prenesena vlast na toj stvari stjecatelju.

- vlasništvo prednika- titulus acquirendi (naslov stjecanja)- modus acquirendi (način stjecanja) – različit za pokretne i nepokretne stvari

1. Vlasništvo prednika – niko ne može prenijeti na drugog više prava nego što ga sam ima, vlasništvo se ne može steći preko granice u raspolaganju stvari koju ima otuđilac. U slučaju stjecanja PV na nekretninama, potrebno je da dotadašnji vlasnik bude upisan u zemljišnu knjigu kao takav – tzv. knjižni prednik stjecaoca.Izuzetak je stjecanje prava vlasništa od nevlasnika, kod pokretnih stvari. Kod nekretnina se može ići preko te granice ako je stečeno PV na osnovu načela povjerenja u zemljišne knjige i postupanja u dobroj vjeri – radi se o netačnom upisu u ZK.

2. Titulus – naslov stjecanja Pravni posao u kojem je manifestovana stranačka volja da se prenese pravo vlasništva. Pravni posao može biti jednostran (oporuka) ili dvostran (ugovor).Mora biti objektivno valjan – nije dovoljan tzv. putativni titul, onaj za koji stranke vjeruju da je valjan, a on ima nedostatkeForma – za pokretnine se ne traži određena forma, za nekretnine pismena, ugovor u formi notarski obrađene isprave.

Član 73. Zakona o notarima FBiHPravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava odnose se na:4. pravne poslove, čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama, Pravni poslovi, za koje, protivno stavu 1. ovog člana, nisu sačinjene notarski obrađene isprave, ništavi su.

Član 74. Izvornik notarske isprave (u daljem tekstu: izvornik) mora sadržavati:1. podatke o notaru koji sudjeluje u sastavljanju izvornika (prezime, ime i sjedište notara),2. podatke o strankama (prezime, ime, zanimanje i adresu), te podatke o eventualnim svjedocima i tumačima / prevodiocima ,3. način na koji je utvrđen identitet lica pod tačkom 2. ovog člana,4. tekst pravnog posla s naznakom eventualnih punomoći i priloga,5. napomenu da je izvornik strankama pročitan ili da je postupljeno po odredbama člana 87. stav 2., člana 88. stav 1. i člana 89. ovog zakona,

42

6. dan, mjesec, godinu i mjesto, a kada to zakon ili stranke zahtijevaju, i sat kada je izvornik sastavljen,7. potpis lica pod tač. 1. i 2. ovog člana i pečat notara koji je sastavio izvornik.

3. ModusPokretne stvari - Vlasništvo pokretnine stječe se predajom stvari u samostalan posjed stjecatelja, ako je ta predaja utemeljena na otuđivateljevom pravnom poslu usmjerenom na prijenos vlasništva te stvari stjecatelju, a otuđivatelj je vlasnik stvari koji je ovlašten tako njome raspolagati. Tradicija – sve vrste tradicije.Nepokretne stvari – upis u zemljišne knjige- isprava /ugovor u formi notarski obrađene isprave- zahtjev za upis – ZK sudu, načelo prvenstvenog reda, plomba (čl. 3. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH)- rješenje o upisu zemljišnoknjižnog referenta (čl. 31. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH)- provođenje upisa - uknjižbaIsprava + klauzula intabulandi. KI – izjava osobe čije se pravo prenosi, ukida ili opterećuje da je saglasna da se novi stjecalac uknjiži kao titular prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Zbog nedostatka clausule intabulandi ne može se provesti uknjižba, već samo predbilježba.

- Višestruko otuđenje stvari

Samim ugovorom se ne dobija nikakvo pravo na stvar, već samo pravo na činidbu koju treba ispuniti saugovaratelj → pravo zahtijevati predaju stvari, odnosno upis u zemljišne knjigeŠta ako je stvar istovremeno prodata nekolicini osoba?Nepokretne – pravo zahtijevati upis onaj kojem je nekretnina prvo predata u posjed, a ako je još u posjedu prenosioca, onaj ko je prvi stekao pravni osnov za prenos PV.Pokretne – onaj kojem je prvo predata, pod uslovom da je savjestan.

Čl. 38. ZOVPOPravo vlasništva na nekretnine, na osnovu pravnog posla stječe se upisom u javne knjige o nekretninama, ako je nositelj savjestan. Savjesnost stjecatelja se pretpostavlja. U slučaju više savjesnih stjecatelja, upis u javne knjige ima pravo zahtjevati stjecatelj kome je nekretnina predata u posjed, a dok je nekretnina u posjedu prenositelja, upis u javne knjige ima pravo zahtjevati stjecatelj koji je prvi stekao pravni osnov za prenos prava vlasništva.

Čl. 39. ZOVPOVlasništvo na pokretnoj stvari, na osnovu pravnog posla, stječe se njenom predajom u posjed stjecatelja. Predaja pokretne stvari smatra se izvršenom i predajom isprave na osnovu koje stjecatelj može njome raspolagati, uručenjem nekog dijela stvari, izdvajanjem ili drugim označavanjem stvari koje znači njenu predaju i kada po shvatanju u prometu to proizlazi iz konkretnih okolnosti.

43

Čl. 40. ZOVPOIzuzetno od odredbe člana 39. ovog zakona, pravo vlasništva na pokretnoj stvari, na osnovu pravnog posla, stječe se u trenutku kada se sa vlasnikom zaključi pravni posao: 1) ako se stvar već nalazi u posjedu stjecatelja po nekom drugom pravnom osnovu; 2) ako stjecatelj ostavi stvar i dalje u posjedu prenositelja po nekom drugom pravnom osnovu, i 3) ako se stvar nalazi u posjedu treće osobe. Čl. 41. ZOVPOKada je više osoba zaključilo posebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva na istu pokretnu stvar koja je individualno određena, to pravo stječe osoba kojoj je stvar predata, ako je savjesna. Ako postoji više savjesnih stjecatelja, pravo da zahtijeva predaju stvari u posjed ima stjecatelj koji je prvi stekao pravni osnov za prenos prava vlasništva.

Originarno stjecanje

• Dosjelost (održaj)• Stjecanje od nevlasnika• Okupacija• Nalaz stvari• Odvajanje plodova• Prerada

44

• Spajanje i miješanje stvari• Građenje na tuđem zemljištu

Stjecanje od nevlasnika

Izuzetak od pravila da niko ne može prenijeti na drugog više prava nego što ga sam ima.Cilj – zaštita savjesnog stjecaoca i načela savjesnosti i poštenja, povjerenje u promet, a sa druge strane svojevrsna sankcija za vlasnika koji u određenim slučajevima nije vodio računa o stvari, pa je ona došla u posjed osobe koja ju je dalje otuđila.Zakon određuje pretpostavke i uslove, ne može u svakom slučaju se steći od nevlasnika PV.

Čl. 36. ZOVPOSavjesna osoba stječe pravo vlasništva na pokretnu stvar koju je pribavila uz naknadu od nevlasnika:

1) koji u okviru svoje djelatnosti stavlja u promet takve stvari; 2) kome je vlasnik predao stvar u posjed na osnovu pravnog posla koji nije

osnov za pribavljanje prava vlasništva, i 3) na javnoj prodaji.

Raniji vlasnik, u roku od jedne godine od dana prestanka njegovog prava vlasništva, ima pravo na povrat stvari u vlasništvo, ako ta stvar za njega ima poseban značaj i ako stjecatelju plati naknadu u visini prometne vrijednosti stvari.

Dosjelost

Dosjelost (usucapio) je u širem smislu stjecanje prava neprekidnim izvršavanjem kroz zakonom određeno vrijeme.U užem smislu dosjelost je stjecanje prava vlasništva na nekoj stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Stjecanje vlasništva dosjelošću je originarno, dakle bez upisa u zemljišnu knjigu. Dosjelošću se faktično stanje pretvara u pravno stanje. Trijumf fakta nad pravom. Nevlasnik koji se neko vrijeme ponašao kao vlasnik to postaje, a vlasnik koji nije vršio svoje pravo to prestaje biti. Stari vlasnik nije izgubio pravo jer ga nije vršio, već što je na njegovoj stvari originarno neko drugi stekao PV, a ne mogu dva vlasnika biti na istoj stvari u isto vrijeme.Neka osoba vrši faktičku vlast na stvari duže vrijeme, ponaša se prema stvari kao vlasnik, a nije njen vlasnik. Ne zna za činjenicu da nije stekla pravo vlasništva sklapanjem pravnog posla i predajom stvari u posjed, odnosno ispunjenjem drugih pretpostavki (nasljeđivanjem), da njen prednik nije bio vlasnik. Opravdano vjeruje u osnovanost svog posjeda. Bez obzira na savjestan i istinit posjed ne može postati vlasnik, jer njen prednik nije bio, zato je potreban protek vremena – dosjelost.

45

To je manje sankcija za indolentnost u vršenju prava, kakav je slučaj kod zastarjelosti, više je ustanova u opštem druptvenom interesu, pacifikacija odnosa u kojima postoje otvorena pitanja.Jedan od oblika stjecanja od nevlasnika, ali uz protek vremena.

Pretpostavke dosjelosti:1. sposobnost uzukapijenta – u načelu svaka osoba, ne mora biti poslovno sposobna2. sposobnost stvari – one na kojima se može steći PV3. posjed određenog kvaliteta – kvalifikovan ili bar savjestan, efektivan, neprekidan – zakonit, vlasnički posjed (testament, poklon, kupoprodaja – ne može na osnovu izvedenog posjeda – ostava, zakup, plodouživanje); savjestan – opravdano vjeruje da je stvar kupio/dobio od vlasnika4. vrijeme dosjelosti

Vrste: Postoji redovna i vanredna dosjelost. Za redovnu dosjelost traži se da posjed bude zakonit, istinit i savjestan, te da traje tri godine za pokretnine, a deset godina za nekretnine.Vanredna dosjelost omogućava da samostalni posjednik čiji je posjed barem savjestan može steći vlasništvo na pokretnini posjedovanjem kroz šest godina, a na nekretnini dvadeset godina.Rok dosjelosti počinje teći onoga dana kada posjednik stekne posjed stvari, a završit će posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost ako u međuvremenu ne bude prekinut, niti traje zastoj toka tog roka.Do prekida roka dosjelosti će doći: 1. ako dosjedatelj izgubi samostalni posjed stvari, 2. ako prestane biti savjestan posjednik, 3. ako posjednik prizna tuđe pravo vlasništva, 4. ako vlasnik podigne protiv njega tužbu. Prekid utječe na gubitak protekloga vremena.Zastojem roka dosjelosti ne prestaje dosijedanje nego se samo tijek dosjelosti produžuje za onoliko koliko je trajao zastoj. Razlozi su kao i kod zastoja zastare tražbina (uređuje ZOO). Prenošenje posjeda derivativnim načinom na novoga posjednika ne prekida posjedovanje pod pretpostavkom da su posjedi imali jednaku kakvoću.U pravilu se dosjelošću može steći svaka stvar osim onih koje nitko ne može steći u vlasništvo.Dosjelošću se vlasništvo stječe izvanknjižno pa bi dosjedatelj trebao da se upiše u zemljišnu knjigu jer iako je dosjelošću postao vlasnikom moguće je da izgubi taj status ako bi treći na temelju pravnoga posla, u dobroj vjeri upisao u zemljišnoj knjizi svoje pravo vlasništva te nekretnine. Savjesnost posjednika se uvijek pretpostavlja.Postoji mogućnost kombinovanja rokova vanredne i redovite dosjelosti ako su posjednici imali različite kvalitete posjeda (npr. jedan je imao kvalificirani, a drugi samo pošten posjed).

Čl. 32. ZOVPOPosjednik stječe dosjelosću pravo vlasništva na nepokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom deset godina savjesnog i zakonitog posjeda.

46

Posjednik stjece dosjeloŠcu pravo vlasništva na nepokretnoj stvari koja je u vlasniŠtvu druge osobe, protekom dvadeset godina savjesnog posjeda. Čl. 33. Posjednik stječe dosjelosću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, proteklom tri godine savjesnog i zakonitog posjeda. Posjednik stječe dosjelosću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom šest godina savjesnog posjeda.

Čl. 35.Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći od dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme posjeda uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici posjednika posjedovali stvar kao svjesni i zakoniti, odnosno savjesni posjednici. Na zastoj, odnosno prekid dosjelosti, shodno se primjenjuju zakonske odredbe o zastoju, odnosno prekidu zastarjelosti potrazivanja.

Okupacija

Prisvojenje (okupacija) je stjecanje prava vlasništva na temelju zakona uzimanjem u samostalan posjed određene stvari s namjerom da je se prisvoji.U našem pravnom poretku dolaze u obzir da budu stečene prisvojenjem: 1. ničije stvari. Ničije stvari su one stvari koje nisu u vlasništvu niti jedne osobe, bilo da su izvorno ničije, bilo da su napuštene. To su one stvari za koje je njihov vlasnik na nesumnjiv način izrazio volju da ih više ne želi posjedovati. Nisu napuštene stvari izgubljene, zaboravljene i u nuždi napuštene stvari. U nas se ne može prisvojenjem steći vlasništvo na nekretnini koja je ničija. Takva nekretnina postaje vlasništvo države.Zakon može ograničiti mogućnost prisvojenja pojedinih vrsta pokretnina tako da se razlikuju: a) ničije stvari čije prisvojenje je slobodno i b) ničije stvari koje se može steći samo ako se ima pravo na prisvojenje (npr. pravo lova, ribolovna dozvola i dr.).

Čl. 37. ZOVPO

47

Na pokretnu stvar koju je njen vlasnik napustio, pravo vlasništva stječe osoba koja je uzme u posjed sa namjerom da je prisvoji, ako zakonom nije drukčije određeno. Napuštena nekretnina postaje vlasništvo Federacije, ako posebnim zakonom nije određeno da postaje vlasništvo kantona, općine, ili grada.

Nalaz stvari

Izgubljena stvar je pokretna stvar na kojoj nitko nema faktičnu vlast, a iz vlasti dotadašnjega posjednika izašle su bez njegove volje. Tu spadaju izgubljene, sakrivene i ukradene stvari, ali ne i napuštene. Nalaz izgubljene stvari je čin uzimanja izgubljene stvari u posjed. S obzirom da je moguće da ima više nalaznika stvari oni imaju pravo na nalazninu na jednake dijelove. Nalaznik je dužan nađenu stvar bez odgađanja predati onome tko ju je izgubio ili njezinom vlasniku. Nalaznik ima pravo na nalazninu i na naknadu nužnih troškova u vezi s nađenom stvari. Nalaznik koji nije nađenu stvar predao osobi koja ju je izgubila ili vlasniku dužan ju je bez odgađanja predati najbližem nalaznom uredu (vodi ih MUP) osim ako nije po općem mišljenju zanemarive vrijednosti. Nalazni ured je dužan stvar čuvati, no ako je stvar pokvarljiva ili su troškovi za njezino čuvanje i održavanje nerazmjerni njezinoj vrijednosti, neće se čuvati stvar nego će se prodati na javnoj dražbi. Napuštene nekretnine prelaze po zakonu u vlasništvo države.

Odvajanje plodova

Stjecanje nove stvari koja se odvojila od vlasnikove. Od stvari koja već postoji mogu se u nove stvari odvojiti njezini plodovi i njezini dijelovi. Neodvojeni plod još nije samostalna stvar nego je odvojivi (sastavni) dio matične stvari i pripada njenom vlasniku. Odvajanjem stječe pravo vlasništva ploda ili odvojenoga dijela: 1. vlasnik matične stvari, 2. samostalni posjednik stvari, 3. plodouživatelj, 4. nesamostalni posjednik, ali pošteni, 5. nositelji prava koje ovlašćuje na ubiranje plodova (založni vjerovnik, nositelj služnosti uporabe) stječu vlasništvo plodova ne odvajanjem nego ubiranjem za sebe6. obveznopravni ovlaštenik (zakupnik npr.) ima ispred svih navedenih osoba prednost prigodom stjecanja plodova

Prerada stvari

48

Prerada je pretvaranje stvari u novu stvar korisnim radom. Ako je prerađivač tuđu stvar preradio na temelju ugovora o djelu i sl. s vlasnikom te stvari tada pravni odnos koji postoji između njih određuje čiji je rezultat prerade. Samo se pokretnine mogu radom pretvoriti u novu stvar, dok nekretnina ostaje ista bez obzira na promjene na njoj. Ako se vlasnikovu stvar koju je neko preradio može vratiti u prijašnje stanje, vlasniku će se vratiti njegovo. Nije li moguće stvar vratiti u prijašnje stanje tada vlasnik prerađene stvari i preraditelj postaju suvlasnici u razmjeru vrijednosti stvari i korisnoga rada. Ako je stvar prerađena bez krivnje vlasnika tada on ima pravo na razvrgnuće suvlasništva isplatom.

Vlasnik postaje osoba ako:1. ako je novu stvar izradio od svog materijala svojim radom2. ako je od njegovog materijala novu stvar izradila druga osoba na osnovu nekog pravnog posla npr. ugovor od djelu (krojač-materija-odijelo)3. od tuđeg materijala novu stvar, ako je bio savjestan (nije znao da je materijal tuđi i da ga neovlašteno upotrebljava) i da je vrijednost rada veća od vrijednosti materijala. Ako su vrijednosti iste – suvlasništvo. Obaveza naknade osobi čiji je materijal.

Č 25. ZOVPOOsoba koja od svog materijala svojim radom izradi novu stvar stječe na nju pravo vlasništva. Pravo vlasništva na novu stvar pripada vlasniku od čijeg ju je materijala, na osnovu posla, izradila druga osoba. Ako je neko od tuđeg materijala svojim radom izradio novu stvar, ona mu i pripada ako je savjestan i ako je vrijednost rada veća od vrijednosti materijala. U slučaju iz stava 3. ovog člana, ako su vrijednost rada i vrijednost materijala jednake, nastaje suvlasništvo.

Spajanje i miješanje

Sjedinjenje stvari je rezultat fizičkoga odnosno kemijskoga procesa kojim se stvari pomiješaju (commixtio) ili smiješaju (confusio) u jedno. Do sjedinjenja stvari dolazi djelovanjem prirodnih sila ili djelovanjem ljudi. Sjedinjenje može biti trajno ili privremeno.Ako se stvari mogu razdvojiti svakomu će se vratiti ono što je njegovo. Međutim, rastavljanje nekad nije moguće faktično ili gospodarski (ako bi troškovi rastavljanja bili nerazmjerno veliki). Trajno sjedinjenje stvari različitih vlasnika može biti u slučaju da je: 1. tuđa stvar prirasla vlasnikovoj postavši njezinim sastavnim dijelom, ili 2. da su se stvari različitih vlasnika sjedinile u novu stvar Prirastanjem neke stvari kao sporedne tuđoj stvari kao glavnoj stekao je vlasnik glavne stvari i sporednu. Vlasnik glavne stvari dužan je naknaditi korist koju ima od prirastanja bivšem vlasniku sporedne stvari. Prirastanje sporedne stvari glavnoj može biti: 1. prirastanje pokretnine pokretnini, 2. prirastanje pokretnine nekretnini i 3. prirastanje nekretnine nekretnini.

49

Prirastanje pokretnine pokretnini može se dogoditi u sljedećim slučajevima: a) sjedinjenje pokretnih stvari u užem smislu (fizičko sjedinjenje - npr. bojanje tuđe pokretne stvari svojom bojom), b) miješanje krutih stvari (commixtio), c) miješanje tekućina (confusio), d) ulaganje rada i novca u pokretninu.Glavna stvar određuje bit cjeline, odnosno ono što je priraslo postaje vlasništvo vlasnika glavne stvari.Kod prirastanja pokretnine nekretnini uvijek je nekretnina glavna stvar.Zbog djelovanja načela superficies solo cedit kada se s nečijom nekretninom trajno spoji tuđa pokretna stvar ta stvar prirasta kao sporedna toj nekretnini kao glavnoj, pravno pripada onome tko je vlasnik te nekretnine.Slučajevi prirasta pokretnine tuđoj nekretnini su: a) sijanje i sađenje na tuđem zemljištu (vlasnik sjemena i sadnica ima pravo tražiti naknadu), b) izgradnja zgrade na tuđem zemljištu i c) ugradnja tuđega materijala.

Čl. 26.Kada su stvari koje pripadaju raznim vlasnicima tako spojene ili pomiješane da se ne mogu razdvojiti bez znatne štete ili bez nesrazmjernih troškova, na novoj stvari nastaje suvlasništvo dotadašnjih vlasnika i to srazmjerno vrijednosti koju su pojedine stvari imale u trenutku spajanja ili miješanja. Ako je neko od vlasnika bio nesavjestan, savjestan vlasnik može zahtijevati, u roku od jedne godine od dana spajanja ili miješanja stvari, da mu cijela stvar pripadne u vlasništvo ili da cijela stvar pripadne u vlasništvo nesavjesnom vlasniku i da mu ovaj naknadi prometnu vrijednost njegove stvari. Ako od dviju spojenih ili pomiješanih stvari jedna ima neznatnu vrijednost u odnosu na drugu, vlasnik vrijednije stvari stječe pravo vlasništva na novu stvar.U slučaju iz stava 3. ovog člana, osoba koja je izgubila pravo vlasništva može, u roku od jedne godine od dana spajanja ili miješanja stvari, zahtijevati naknadu prometne vrijednosti svoje stvari.

Građenje na tuđem zemljištu

Slučaj prirastanja pokretnih stvari nekretnini.Neko gradi zgradu na tuđem zemljištu. Između graditelja i vlasnika zemljišta nema pravnog posla.Razlikuju se tri različite situacije ili slučaja. Prvi je slučaj kada vlasnik zemljišta ne zna da netko samovlasno gradi zgradu na njegovom zemljištu. Nikakvu ulogu ne igra je li graditelj znao ili nije da gradi na tuđem zemljištu. Zgrada u ovom slučaju postaje vlasništvo vlasnika zemljišta. Graditelj može potraživati naknadu za vrijednost uloženoga rada i materijala, ali vlasniku zemljišta možda takva zgrada ne treba pa može tražiti da se uspostavi prijašnje stanje. U tom slučaju graditelj je dužan zemljište dovesti u prijašnje stanje, a naknada mu ne pripada (može jedino odnijeti materijal).Drugi je slučaj kada je graditelj pošten (ne zna da gradi na tuđem zemljištu niti je to morao znati), a vlasnik zemljišta nije pritom postupao pošteno jer je znao za gradnju, a nije je bez odgode zabranio. Tu dolazi do inverzne primjene načela

50

superficies solo cedit, naime izgradnjom zgrade graditelj će steći vlasništvo cijele nekretnine. Prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo da traži naknadu tržišne vrijednosti toga zemljišta. Međutim, do izloženoga stjecanja vlasništva dolazi tek pošto je zgrada izgrađena, a ne već time što se gradi. Dok je gradnja u tijeku radi se samo o ugrađivanju materijala u vlasnikovo zemljište, a tek završetkom izgradnje nastupaju spomenuti učinci jer vlasnik zemljišta može tijekom izgradnje tražiti prestanak uznemiravanja. Treći je slučaj kada graditelj nije pošten (znao je ili je morao znati da gradi na tuđem), ali ni vlasnik zemljišta nije bio pošten (znao je za građenje, a nije ga bez odgađanja zabranio). Zemljište sa zgradom pripada vlasniku zemljišta, ali on ne može tražiti uspostavu prijašnjega stanja. Graditelj može tražiti naknadu vrijednosti zgrade ili uspostaviti svojom voljom prijašnje stanje, na svoj trošak i uzeti za sebe svoj materijal. Čl. 27.Osoba koja izgradi građevinski objekat trajne namjene na zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva (graditelj) stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekat, kao i na zemljište koje je neophodno za njegovu upotrebu, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. U slučaju iz stava 1. ovog člana, vlasnik zemljišta ima pravo, u roku od tri godine od dana saznanja za završenu izgradnju, a najkasnije do deset godina od završene izgradnje ,zahtijevati da mu graditelj naknadi prometnu vrijednost zemljišta u vrijeme donošenja sudske odluke.

Čl. 28.Ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao, a vlasnik se odmah usprotivio gradnji, vlasnik zemljišta može zahtijevati da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekat ili da graditelj poruši građevinski objekat i vrati zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu vrijednost zemljišta. Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, sud može odlučiti da se izgrađeni građevinski objekat ne poruši, ako njegovo rušenje, s obzirom na okolnosti slučaja (vrijednost objekta, ponašanje vlasnika zemljišta i graditelja u toku izgradnje i sl.) ne bi bilo opravdano. U slučaju iz stava 1. ovog člana, vlasnik zemljišta ima pravo i na naknadu štete. Ako vlasnik zemljišta zahtijeva da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekat, dužan je graditelju naknaditi vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu gdje se nalazi, u vrijeme donošenja sudske odluke. Pravo izbora iz stava 1. ovog člana, vlasnik zemljišta može ostvariti u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta, a po proteku tog roka može zahtijevati isplatu prometne vrijednosti zemljišta.

Čl. 29.Ako je graditelj savjestan, a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kada građevinski objekat vrijedi znatno vise od zemljišta, građevinski objekat zajedno sa zemljištem pripada graditelju, a on za zemljište duguje vlasniku naknadu po prometnoj cijeni zemljista. Ako je vrijednost zemljišta znatno veća,

51

sud će na zahtjev vlasnika zemljišta građevinski objekat dosuditi njemu i obvezati ga da graditelju naknadi građevinsku vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene u mjestu gdje se objekat nalazi. Ovaj zahtjev vlasnik ima pravo podnijeti u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta. U slučaju kada su vrijednost građevinskog zemljišta i vrijednost objekta približno jednake, sud će građevinski objekat, odnosno građevinski objekat i zemljište, dosuditi vlasniku zemljišta, odnosno graditelju, vodeći računa o njihovim potrebama i svim okolnostima slučaja. Vlasniku zemljišta, odnosno graditelju pripada naknada za zemljište, odnosno građevinski objekat po prometnoj cijeni zemljišta, odnosno objekta.

Čl. 30.U slučaju kad su graditelj i vlasnik zemljišta nesavjesni, shodno će se primjeniti pravila iz odredbe člana 28. ovog zakona.

Zaštita prava vlasništva

Vlasnički zahtjev je vlasnikovo subjektivno pravo koje ga ovlašćuje da od osobe koja vrijeđa njegovo pravo vlasništva zahtijeva onu činidbu kojom će se ukloniti ta povredu. - dejstvo erga omnes- univerzalna pasivna obaveza

Sadržaj vlasničkoga zahtjeva ovisi o tome kakva je povreda vlasništva tako da to može biti: 1. vlasnički zahtjev za povrat stvari (vindikacijski zahtjev) i 2. vlasnički zahtjev za prestanak uznemiravanja (negatorijski zahtjev).Vlasnički zahtjevi nazivaju se i vlasničkim tužbama, prema tradiciji iz rimskoga prava, iako razlika postoji jer je vlasnički zahtjev subjektivno pravo zahtijevati od određene osobe neku činidbu, dok je tužba procesna radnja.Vlasnik nije ovlašten svoj zahtjev ostvarivati putem ofanzivne samopomoći jer bi tada postupio samovlasno. Ovlašten je zahtijevati jedino sudsku (ili upravnu) zaštitu.

Vlasničke tužbe su: 1. prava vlasnička tužba (reivindikacija, rei vindicatio) 2. tužba pretpostavljenog vlasnika za povrat stvari (actio Publiciana) 3. prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (actio negatoria)4. tužba pretpostavljenog vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska actio negatoria).

Sud o vlasničkoj tužbi sudi u parničnom postupku, po općim pravilima toga postupka. Vlasničke tužbe treba razlikovati od posjedovne zaštite. Dok je vlasničkom tužbom postavljen zahtjev koji proizlazi iz povrede prava vlasništva, kod posjedovne tužbe proizlazi iz povrede činjenice posjedovanja.

52

Vlasničke tužbe treba razlikovati od nasljedničke tužbe jer ove potonje zastarijevaju. Vlasničke tužbe razlikuju se i od kondikcije (tužbe zbog stjecanja bez osnove) i od tužbi za utvrđenje (deklaratorne tužbe) jer se kod ovih potonjih ne traži nikakvo dužnikovo činjenje.

Reivindikacija

Prava vlasnička tužba (reivindikacija, rei vindicatio) je tužba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar, kojom on, pozivajući se na svoje pravo vlasništva koje može dokazati, traži od nje da mu stvar preda u posjed.

Aktivno je legitimiran za vlasničku tužbu vlasnik stvari koji je u stanju dokazati svoje pravo vlasništva. To je vlasnik neposjednik ili vlasnik posredni posjednik. Također, legitimirani su i svi suvlasnici zajedno i svi zajednički vlasnici zajedno, ali i svaki od njih pojedinačno pa i u odnosu na druge suvlasnike i zajedničke vlasnike. Etažni vlasnici su također aktivno legitimirani.

Tužitelj mora dokazati svoje pravo vlasništva, a to znači i sve pretpostavke njegovoga stjecanja. To znači da treba dokazati i vlasništvo svoga prednika. To je ponekad vrlo teško pa se kaže da je to vražje dokazivanje (probatio diabolica). U praksi to i ne mora uvijek biti teško jer ako je pravo vlasništva nekretnine upisano u zemljišnu knjigu na ime tužitelja nema potrebe za daljnjim dokazivanjem.

Pasivno legitimirana osoba je posjednik stvari (možda će to biti pomoćnik u posjedovanju pa će on imenovati prednika odnosno navesti osobu u čije ime posjeduje stvar). Tužitelj mora dokazati vlasništvo stvari i identitet, te da je stvari u posjedu tuženika.

Čl. 43. ZOVPOVlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari. Vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povraćaj traži ima pravo vlasništva, kao i da se ona nalazi u faktičkoj vlasti tuženog. Pravo na podnošenje tužbe iz stava 1. ovog člana ne zastarijeva.

Tužbeni zahtjev kod prave vlasničke tužbe glasi na predaju stvari. Stvar treba biti individualno određena jer ako se radi o generičnoj stvari može se staviti samo obveznopravni zahtjev za naknadu štete. Glavni zahtjev, a to je zahtjev za

53

predaju stvari vlasniku nikada ne zastarijeva. Nasuprot tome, sporedni zahtjevi (npr. za predajom koristi od stvari-plodova i za naknadu štete koje su nastale pogoršanjem ili propašću stvari) podložni su zastarijevanju u roku od tri godine od dana predaje stvari (vraćanja stvari vlasniku). Pošteni posjednik ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova za vrijeme dok je stvar pošteno posjedovao. Nužni troškovi su oni bez kojih bi stvar propala, pogoršala se ili bi joj se vrijednost smanjila. Korisni troškovi su oni koji su pridonijeli povećanju vrijednosti stvari. Je li vrijednost stvari povećana ili nije prosuđivat će se po objektivnom kriteriju, dakle prema tržišnoj vrijednosti. Luksuzni ili raskošni troškovi su oni koje je posjednik učinio radi svojega zadovoljstva ili radi uljepšavanja stvari. Za takve troškove nema se pravo zahtijevati naknada. Vlasnik može ako to želi ponuditi naknadu i za luksuzne troškove, ali ako se to ne dogodi tada posjednik ima pravo odnošenja (ius tollendi). Pravo odnošenja se ima samo u slučaju ako se ono što je dodano vlasnikovoj stvari može od stvari odvojiti bez oštećenja same stvari.

Vlasnik će od naknade troškova poštenom posjedniku odbiti vrijednost plodova i drugih koristi koje je posjednik imao od vlasnikove stvari. Pošteni posjednik ima pravo zadržanja (ius retentionis) vlasnikove stvari dok mu ne budu naknađeni troškovi na koje ima pravo. Potraživanje troškova zastarijeva za tri godine od predaje stvari vlasniku. Čl. 44. ZOVPOOsoba čiji je posjed savjestan u smislu člana 77. stav 2. ovog zakona (savjestan posjednik), dužna je vratiti stvar vlasniku sa plodovima koji nisu obrani. Savjestan posjednik ne odgovara za pogoršanje i propast stvari koji su nastali za vrijeme njegovog savjesnog posjeda. Savjestan posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova za održavanje stvari, kao i na naknadu korisnih troškova u mjeri u kojoj je vrijednost stvari povećana. Savjestan posjednik ima pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšanja stvari samo ukoliko je time njena vrijednost povećana. Ako se ono što je učinjeno radi zadovoljstva ili uljepšanja stvari može od nje odvojiti bez njenog oštećenja, savjestan posjednik ima pravo da to odvoji i zadrži za sebe. Savjestan posjednik ima pravo zadržavanja stvari dok mu se ne naknadi iznos nužnih i korisnih troškova koje je imao u vezi s njenim održavanjem.

Nepošteni posjednik mora: 1. stvar predati vlasniku, 2. naknaditi sve štete koje su na njoj nastale za vrijeme dok ju je nepošteno posjedovao, 3. predati sve koristi (plodove, odvojene dijelove, koristi od uporabe), 4. naknaditi one koristi koje bi od stvari imao da ih nije zanemario. Zahtjev naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari vlasniku. I nepošteni posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova, ali ne svih nego samo onih koji bi bili nužni i vlasniku. Glede korisnih troškova treba razlikovati troškove koji su bili korisni da bi stvar dala plodove od troškova korisnih za samu stvar. Ima se pravo zahtijevati naknadu onih troškova koje je imao radi dobivanja tih plodova, ako bi ih imao dobar gospodar, no nikada više od vrijednosti plodova koje je dužan predati. Naime, nepošteni je posjednik dužan predati sve plodove. Glede troškova korisnih

54

za samu stvar ima pravo na naknadu za ono što je priraslo. Nepošteni posjednik nema pravo na naknadu luksuznih troškova, ali ima pravo odnošenja ako se ono može izvršiti bez oštećenja stvari. Nepošteni posjednik nema pravo zadržanja vlasnikove stvari ako mu se troškovi ne naknade nego mora stvar predati bez odgode.

Čl. 45. ZOVPOOsoba čiji posjed nije savjestan (nesavjestan posjednik) dužna je stvar vratiti vlasniku sa svim plodovima koje je stvar dala za vrijeme njegovog posjeda. Nesavjestan posjednik dužan je naknaditi vlasniku vrijednost ubranih plodova koje je potrošio, otuđio ili uništio, kao i vrijednost plodova koje je propustio da ubere. Nesavjestan posjednik dužan je naknaditi štetu nastalu pogoršanjem ili propašću stvari, osim ako bi ta šteta nastala i da se stvar nalazila kod vlasnika. Nesavjestan posjednik ima pravo zahtijevati naknadu nužnih troskova koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega. Nesavjestan posjednik ima pravo zahtijevati naknadu korisnih troškova samo ako su korisni osobno za vlasnika. Nesavjestan posjednik nema pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšanja stvari. Ako se ono što je učinjeno radi zadovoljstva ili uljepšanja stvari može odvojiti od stvari bez njenog oštećenja, nesavjestan posjednik ima pravo da to odvoji i zadrži za sebe.

ČL. 46. ZOVPOSavjestan posjednik postaje nesavjestan od trenutka kada mu je tužba dostavljena, ali vlasnik može dokazivati da je savjestan posjednik postao nesavjestan i prije dostavljanja tužbe.

Tuženikovi materijalnopravni prigovori vlasnikovom zahtjevu: Prigovori se dijele na one koji vlasnički zahtjev negiraju, ukidaju i zaustavljaju. Prigovori koji negiraju vlasnički zahtjev su oni kojima posjednik poriče istinitost činjeničnih navoda na kojima se temelji vlasnički zahtjev tako da poriče da tužitelj ima pravo vlasništva one stvari koju se od njega zahtijeva ili poriče da stvar koju ta osoba zahtijeva ima u svojem posjedu. Prigovori koji ukidaju vlasnički zahtjev su: a) da tužitelj više nije vlasnik stvari, ili b) da tuženik više nije u posjedu te stvari. Npr. tužitelj je tuženiku ili nekom trećem stvar valjano otuđio, da je stvar stečena od nevlasnika ili dosjelošću. Ukidajući je prigovor tuženika i njegova tvrdnja da je stvar u međuvremenu propala, uništena, potrošena i sl. Prigovori koji zaustavljaju vlasnički zahtjev sastoje se u tvrdnji tuženika da ima pravo koje ga ovlašćuje da posjeduje tu tužiteljevu stvar. To pravo može se zasnivati na ugovoru o najmu ili o zakupu s tužiteljem, zatim na pravu koje je dobio od treće osobe (npr. podnajam) ili na pravu koje je stečeno od bivšega vlasnika koji je svoje pravo prenio na sadašnjega vlasnika-tužitelja. Nepošteni posjednik može uputiti prigovore koji tužbeni zahtjev negiraju, kao i neke od prigovora koji tužbu ukidaju (ne može se pozvati na stjecanje od nevlasnika i dosjelošću jer se tu traži pošten posjed). Nepošteni posjednik praktički ne može uputiti prigovore kojima bi zaustavljao vlasnički zahtjev jer najčešće njegov posjed nije utemeljen na pravu.Ako sud utvrdi da je tužba bila opravdana donijeti će kondemnatornu presudu kojom će narediti tuženiku da preda stvar tužitelju, odnosno osobi koju je tužitelj

55

odredio. U presudi će sud navesti rok za dobrovoljno izvršenje onoga što je presudom naredio (paricijski rok). Ne izvrši li tuženik presudu u paricijskom roku presuda postaje ovršna.

Negatorna tužba

Prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (negatorna tužba, actio negatoria, tužba za nepačanje) je tužba kojom vlasnik zahtijeva od osobe koja ga u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti bespravno uznemirava na neki drugi način, a ne oduzimanjem stvari, da to uznemiravanje prestane.Slična tužbi zbog smetanja posjeda, ali za razliku od nje, njeno podnošenje nije ograničeno rokom.Ometanje – svaka pozitivna ili negativna radnja - imisije, faktičko vršenje služnosti, svojatanje prava vlasništva.

Aktivno je legitimiran za ovu tužbu vlasnik-posjednik stvari kojega drugi bespravno uznemirava u izvršavanju prava vlasništva. Tužitelj treba dokazati svoje pravo vlasništva. Pošto se nalazi u posjedu, dovoljno je da dokaže posjed – presumpcija zakonitosti i savjesnosti posjeda. Kod pokretnih stvari dokatzuje naturalni posjed, kod nekretnina tabularni – da je upisan u ZK.

Pasivno je legitimirana osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, osoba po čijem se nalogu vrši uznemiravanje i osoba u čijem se interesu vrši uznemiravanje. Primjeri uznemiravanja su prisvajanje kakvoga stvarnoga ili obveznoga prava (zakupa, služnosti), samovoljno proširivanje ili modificiranje prava. Uznemiravanje može biti učinjeno i indirektnim načinima (npr. imisijama, verbalno itd.).

Tužbeni zahtjev je usmjeren na uspostavu prijašnjega stanja i propuštanje daljnjega uznemiravanja. Sporedni zahtjevi mogu se ticati naknade štete. Tužbe za prestanak uznemiravanja ne mogu zastarjeti. Sud će svojom odlukom narediti tuženiku da izvrši činidbe kojima se uspostavlja ranije stanje i zabraniti ponavljanje istoga ili sličnoga uznemiravanja. Ne izvrši li tuženik dobrovoljno u paricijskom roku ono što je sud pravomoćnom presudom naredio, presuda postaje ovršna.

Čl. 49. ZOVPOAko treća osoba protivpravno uznemirava vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik, odnosno pretpostavljeni vlasnik, imaju pravo tužbom zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Kad je uznemiravanjem iz stava 1. ovog člana, prouzrokovana šteta, vlasnik i pretpostavljeni vlasnik imaju pravo zahtjevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete. Pravo na podnošenje tužbe iz stava 1. ovog člana, ne zastarijeva.

56

Publicijanska tužba

Vlasnička tužba pretpostavljenog vlasnika za povrat stvari (publicijanska tužba, actio Publiciana) je tužba kojom tužitelj, za kojega se u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom smatra da je vlasnik stvari, traži od osobe koja tu stvar posjeduje da je preda u posjed njemu, ili osobi koju on odredi. Ovom se tužbom može poslužiti i osoba koja nije u stanju dokazati svoje pravo vlasništva. Ova se tužba oslanja na zakonsku pretpostavku vlasništva koja ima ofenzivno djelovanje, a proizlazi iz činjenice bivšega posjedovanja te stvari. Štiti se jače pravo na posjed.

Tužitelj je kvalificirani posjednik. Treba u postupku dokazati pravni temelj stjecanja posjeda te stvari – zakonitost i istinitost posjeda, posjed tuženog iidentitet stvari. Pretpostavka neće nikada djelovati u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik te stvari. Pretpostavka vlasništva ne djeluje protiv onoga tko stvar posjeduje po jednako jakom ili jačem pravnom temelju. Pretpostavka vlasništva djeluje smo protiv posjednika koji: 1. stvar posjeduje bez ikakvoga valjanoga pravnoga temelja ili 2) stvar posjeduje na temelju koji je slabiji. Posjednikov je temelj posjedovanja stvari slabiji a) ako njegov posjed ili nije zakonit, ili nije istinit, ili nije pošten odnosno b) iako mu je posjed zakonit, istinit i pošten, ne može označiti svoga prednika ili može označiti samo sumnjivoga ili ako je njegov posjed stečen besplatno u odnosu na onoga posjednika koji je stvar stekao naplatno. Zbog jednostavnijega postupka jer se ne mora dokazivati pravo vlasništva, vlasnik će se redovito koristiti publicijanskom tužbom jer je konačni rezultat jednak.

Tužitelj (aktivno legitimirana osoba) je predmnijevani vlasnik stvari. On treba dokazati temelj svojega stjecanja stvari u samostalan posjed i istinit način toga stjecanja. Savjesnost ne treba dokazivati jer se ono predmnijeva.

Tuženik (pasivno legitimirana osoba) je osoba koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na pravnom temelju koji je slabiji od tužiteljevoga.

Tužbeni zahtjev stavljen vlasničkom tužbom pretpostavljenog vlasnika ne razlikuje se od zahtjeva koji bi bio stavljen pravom vlasničkom tužbom. Ne razlikuju se ni neki različiti sporedni zahtjevi.

Pored prigovora spomenutih kod reivindikacije postoje i specifični prigovori kod publicijanske tužbe (npr. prigovor kojim se negira da je tužitelj ikada imao spornu stvar u samostalnom posjedu). Može doći do prerastanja publicijanskoga u reivindikacijski spor jer pravna kvalifikacija ne ovisi o prosudbi tužitelja nego suda. Zato će sud redovito voditi postupak kao da je posrijedi publicijanski

57

tužbeni zahtjev, a tek ako se spor ne bi mogao riješiti na temelju predmnjeve o vlasništvu, sud će taj isti postupak nastaviti dalje voditi kao da je posrijedi pravi vlasnički zahtjev.

Tužba predmnijevanoga vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska negatorija)

Na ovu se tužbu primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi za prestanak uznemiravanja, ali među ovim se tužbama ipak javljaju bitne razlike jer se negatorija temelji na pravu vlasništva, a publicijanska negatorija samo na predmnjevi vlasništva. A. Vlasnikova tužba za brisanje. Brisovnom tužbom zahtijeva nositelj knjižnoga prava povrijeđenoga nevaljanim tuđim neistinitim upisom, da se izbriše taj neistiniti upis i time uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje. B. Vlasnikov izlučni zahtjev. Izlučni zahtjev je zahtjev treće osobe da se glede nekoga predmeta proglasi nedopuštenom ovrha koju se vodi protiv ovršenika radi namirenja ovrhovoditeljeve novčane tražbine, jer toj trećoj osobi pripada na tom predmetu pravo koje spriječava vođenje te ovrhe. To je u biti negatorijski zahtjev. Može se postaviti osim u postupku ovrhe i u stečajnom postupku.C. Vlasnikov opozicioni zahtjev. Opozicioni zahtjev je zahtjev ovršenika kojim on zahtijeva da se utvrdi da postoje činjenice koje ukidaju ovrhovoditeljevo pravo koje bi se ostvarivalo ovrhom, ili zaustavljaju njegovo djelovanje, čineći ovrhu nedopuštenom.D. Vlasnikov adhezioni zahtjev u kaznenom postupku. Može se staviti glede zahtjeva za naknadu štete, povrata stvari ili poništaja određenoga pravnoga posla i to u okviru kaznenoga postupka ako se time ne bi znatno odugovlačio taj postupak. Pasivno su legitimirani okrivljenik, sudionik u kaznenom djelu ili osoba kojoj su oni predali stvar na čuvanje. Sud može oštećenikov zahtjev usvojiti u cijelosti, djelomično ili ne odlučiti o tom zahtjevu već vlasnika uputiti na parnicu. No ako se odluči o tome u kaznenom postupku onda je to res iudicata (riješeni predmet) te se mogu ulagati samo pravni lijekovi.E. Vlasnikov zahtjev za uređenje međe. To je predmet posebnoga izvanparničnoga postupka. Sud obnavlja nespornu među ako prijeti opasnost da se ona neće moći obnoviti ili se ne raspoznaje ili je sporna. Istodobno se međa označava međašnjim znakovima. Time se ne odlučuje o pravu vlasništva jer se može u parnici to dokazivati.Onaj tko je sudjelovao u postupku uređenja međa može svoj vlasnički zahtjev staviti samo unutar roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku.

Prestanak PV

58

Relativan prestanak prava vlasništva znači prelaženje prava vlasništva neke stvari s jedne osobe na drugu. Apsolutan prestanak vlasništva javlja se u sljedećim slučajevima:1. Prestanak propašću stvariPropadne li stvar koja je predmet nečijega prava vlasništva, prestaje i to pravo vlasništvaAko nakon propasti preostanu neki ostaci stvari na njima i dalje postoji vlasništvo2. Trajan gubitak samostalnosti stvariPostoji u slučaju da vlasnikova stvar priraste tuđoj stvari i time postane njezin dio3. Stavljanje stvari izvan prometa4. Izvorno tuđe stjecanje prava vlasništva na temelju zakona (npr. stjecanje dosjelošću, stjecanje pokretne stvari od nevlasnika)5. Prestanak na temelju odluke suda ili druge vlasti (npr. odluke o potpunom izvlaštenju, komasaciji, konfiskaciji odnosno u svim slučajevima kada se odlukom pravo vlasništva stječe izvorno)6. Prestanak odreknućemPravo vlasništva pokretnine prestaje odreknućem – derelikcijomDerelikcija je vlasnikov čin napuštanja posjeda svoje stvari, poduzet s namjerom odreknuća od prava vlasništva te stvari. Stvar time postaje ničija Ako se radi o napuštanju nekretnine pravo vlasništva prestaje tek upisom brisanja vlasnikovoga vlasništva u zemljišnim knjigama za što je potrebna pisana ispravaNapuštena nekretnina prelazi na temelju zakona u vlasništvo Republike Hrvatske7. Prestanak na temelju odredbi posebnoga zakona

etažno vlasništvo

vlasništvo nad poserbnim djelovima zgrade ili vlasništvo nad stanovima i popslovnim prostorijama,je institut koji je do danas imao veoma interesantan razvoj u bivšoj sfrj,odnosno bih.u kraljevini jugoslaviji etažno vl.postojalo je samo u nekim gradovima slovenije,dalmacije i bih.jedan od 3 zemljišnoknjižna zakona iz 1930/31 zabranio je dalju mogučnost osnivanja prava vlasništva na posebnim djelovima zgrade.načelno je ta zabrana postojala sve do 1959 kada je donesen zakon o svojini na djelovima zgrade,i ako je nizom propisa bilo dozvoljeno osnivanje u korist određenih subjekata ili promet fizičkim djelovima zgrade.i nakon što više nije bilo prepreke da se osniva etažno vlasništvo,ograničenje je postojalo na drugi način,pretežan broj stanova bio je u državnom/društvenom vlasništvu,a na njima je zasnovano stanarsko pravo.raniji savezni zakon o svojini na djelovima zgrade iz 1959 uspostavio je određeni koncept etažnog vlasništva koji je bio na snazi sve do disolucije sfrj,odnosno na snazi je i danas u onim djelovima bivše sfrj,koje nisu izvršile reformu vlasničkih odnosa među kojima je bih.vlasništvo na stanovima de lege lataprema trenutnom stanju propisa nije više moguče govoriti o jedinstvenom uređenju etažnog vlasništva u bih.posebni entitetski propisi su na različit način regulisali određena pitanja etažnog vlasništva ne promjenjivši osnovni koncept etažnog vlasništva koncipiran još 1959.koncept etažnog vlasništva u pozitivnom pravu bihosnovna karakteristika ovog koncepta jeste da on polazi od vlasništva na posebnom djelu zgrade,kao glavnog prava kojeg prate 2 sporedna prava-pravo na zajedničkim djelovima zgrade i pravo na

59

zemljištu.time je prihvačena tzv dualistička teorija o pravnoj prirodi etažnog vlasništva u kome se vide dvije grupe ovlaštenja-ona na privatnim djelovima koja proizilaze iz vlasništva i druga na zajedničkim djelovima zgrade i zemljištu.pri tome je prihvačena ona varijanta dualističke teorije koja primat daje pravu na stan,a ostala prava smatra akcesornim.ova dva sporedna prava su se bitno razlikovala s obzirom na činjenicu da li je zgrda bila u društvenom ili privatnom vlasništvu  ili da li je bila izgrađena na zemljištu u društvenom/državnom vlasništvu ili na zemljištu u privatnom vlasništvu.u situaciji da se radilo o privatnoj zgradi,vlasnici stanova su na zajedničkim djelovama zgrade bili nosioci zajedničkog prava vlasništva,ako se radilo o zgradi u društveno/državnom vlasništvu,bili su nosioci zajedničkog prava korištenja.u slučaju da je zemljište bilo u državnom vlasništvu,odnosno da je zgrada bila podignuta na području grada ili naselja gradskog karaktera vlasnici posebnog djela zgrade imali su pravo trajnog korištenja zemljišta ispod zgrade,a u slučaju da je zemljište bilo u privatnom vlasništvu bili su suvlasnici građevinske parcele srazmjerno vrijednosti posebnog djela prema ukupnoj vrijednosti cjele zgrade.ipak koncept etažnog vlasništva u bih ne uklapa se lahko u rješenja prihvačena u uporednom pravu.u uporednom pravu se konstrukcija etažnog vlasništva se u principu kreče u okviru suvlasničke konstukcije,bez obzira da li se radi o unitarnoj ili dualističkoj koncepciji,i bez obzira na to da li se na posebnim djelovima priznaje pravo vlasništva ili neka prava sui generis,bez obzira na to da li je stan ili su zemljište i zgrada glavna stvar.kod dualističkog koncepta vlasništvo na zajedničkim  djelovima ili uređajima zgrade regulira kao suvlasništvo,a kod unitarnog koncepta etažnog vlasništva se etažno vlasništvo tretira kao posebno oblikovano suvlasništvo.navedeni koncept etažnog vlasništva u bivšoj sfrj bio je uvjetovan općim okvirom nevlasničkog koncepta društvenog vlasništva.kako na društvenim sretstvima nije moglo postojati pravo vlasništva sljedstveno tome nije moglo postojati ni pravo suvlasništva.time je bila isključena primjena suvlasničke koncepcije.na onim zemljištima na kojima je postojalo pravo privatnog vlasništva primjetan je utjecaj suvlasničke koncepcije-u ranijem saveznom zakonu kao i u kasnijim republičkim zakonima,na takvim zemljištima je postojalo suvlasništvo etažnih vlasnika.suvlasnička konstukcija u pravu sfrj nije bila moguča,ne samo zbog posebne prirode društvenog vlasništva,već i zbog napuštanja načela superficies slo cedit,odnosno načela pravnog jedinstva nekretinine.iz tog razloga je bilo moguče da na zemljištu,zajedničkim prostorijama i stanu postoje čak tri modeliteta vlasništva(individualno,zajedničko i suvlasništvo,odnosno trajno pravo korištenja.koncept etažnog vlasništva se u toliko uveliko razlikovao od rješenja u uporednom pravu,što ne treba nužno vidjeti kao posebnu vrijednost i dio pravne tradicije koje treba čuvati već kao palijativno rješenje u uvjetima društvenog vlasništva i narušavanja pravnog jedinstva nekretnine.i ako je zakon o svojini na posebnim djelovima zgrade,još formalnopravno na snazi,određene su odredbe donošenjem novih propisa postale bezpredmetne ili su izgubile svaki praktični značajtako se nakon donošenja entitetskih zakona o građevinskom zemljištu uopšte ne može gevoriti o pravu korištenja etažnih vlasnika na zemljištu ispod i oko zgrade,budući da su ti vlasnici ex lege postali vlasnicima zemljištima i to zajednički vlasnici,što je opet suprotno izvornim rješenjima ovog zakona.kniga položenih ugovora

Pojam i funkcija ZK

Stvarna prava na nekretninama da bi djelovala prema svima moraju biti publicirana na način koji svima omogućuje da za njih saznaju. Publiciranje stvarnih prava na nekretninama upisivanjem u posebne javne knjige započelo je u srednjem vijeku i zadržalo se do danas.

ZK - Javni registri u koje se upisuju nekretnine i (stvarna) prava na nekretninama.

60

Daju sliku o pravnom statusu nekretnine, o pravima i ograničenjima koja na njoj postoje. Cilj: sigurnost pravnog prometa nekretninama.

Nekretnine se evidentiraju zbog njihovog značaja i vrijednosti (res mobiles res vilis), relativno konstantnog broja i s toga što se lako ne gube i ne troše.

Sistemi vođenja zemljišnih knjiga

Istorijski i uporednopravno – različiti tipovi javnih registara nekretnina (npr. Princip realnih/personalnih folija, registri kojipružaju samo informaciju ili su jedini dokaz o vlasništvu i sl.)3 sistema:- Francuska (Vlasništvo se prenosi ugovorom. U javne knjige se vrši prepis ugovora i drugih isprava o prenosu nekretnine ili teretima na stvarima. Upis nema konstitutivni karakter).- Australija (Vlasnik vrši premjer svojih nekretnina i sa planom i dokazima o PV dolazi kod nadležnog organa, prijavljuje se, i ovaj mu nakon provjere izdaje pismenu ispravu vlasnika, a jedan primjerak se prilaže u ZK).- Njemačka, Austrija, BiH (zasniva se na opštem katastarskom premjeru zemljišta. SP na nekretninama se stječe upisom u ZK).

Postoji više različitih sistema javnih knjiga u koje se upisuju nekretnine i stvarna prava na njima. Najpoznatiji i za nas najznačajniji je zemljišnoknjižni sistem. Zasniva se na tradicijskom načelu stjecanja stvarnih prava, te neposrednom upisivanju nekretnina i stvarnih prava na njima u zemljišne (gruntovne) knjige. Ovaj sistem je zastupljen i u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji i dr.U zapadnoevropskim sistemima koji su usvojili konsenzualno stjecanje stvarnih prava razvio se sistem transkripcija i inskripcija koji je nastao u francuskom pravu. Publicitet se po ovom sistemu ostvaruje polaganjem isprava o raspolaganju pravima na nekretninama u javne knjige. Osim u francuskom, prihvaćen je u talijanskom, belgijskom, holandskom, španjolskom, portugalskom, rumunjskom i nekim drugim pravima. U pravnim porecima angloameričkoga pravnoga kruga razvila su se dva sistema publiciranja stvarnih prava na nekretninama. Prvi je Deeds Registration sistem (deed - isprava, dokument) koji se temelji na polaganju isprava u javnu knjigu. Drugi je Title Registration sistem (Torrensov sistem) koji se temelji na neposrednom upisivanju u javne knjige. U pojedinim federalnim državama SAD primijenjen je ili jedan ili drugi sisetm. Torrensov sistem primijenjen je djelomično u Velikoj Britaniji i Australiji.

Vrste evidencije nekretnina u našem pravu

• Zemljišne knjige• Katastar nekretnina (dijelom postoji samo kao katastar zemljišta)

61

• Knjiga položenih ugovora (za stanove i poslovne prostorije)

Historijski pregled vođenja ZK u BiH

Otomansko doba - tapije - isprave koje su odgovarale karakteru zemljišne knjige 1884 godine BiH dobija zemljišnu knjigu u evropskom smislu (Austro-Ugarska).

• Uspostavljene Gruntovnim zakonom iz 1886. godine. • 1930. godina: Zakon o zemljišnim knjigama• Zakon o osnivanju i unutrašnjem uređenju zemljišnih knjiga • 1931. godina: Zakon o zemljišnoknjižnim diobama,otpisima i pripisima • Zakoni iz 1930/31. god. primjenjivani su kao pravna pravila do

donošenjanja Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH/RS iz 2003. godine

Izvori zemljišnoknjižnog prava u BiH

o Zakon o zemljišnim knjigama FBiH 2002.o Pravilnik o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima 2003.o Pravilnik o elektronskom načinu vođenja zemljišnih knjiga 2003. o Pravilnik o obrazovanju i stručnom ispitu za zemljišnoknjižnog referenta

2003.o Zakon o zemljišnim knjigama RS 2002. o Zakon o registru zemljišta i prava na zemljištu BD BiH 2001.

Osnovna obilježja ZK u BiH

Pripadaju austrijsko-njemačkom tipu evidencije nekretnina i baziraju se na premjeru i katastru zemljišta. Prvi premjer izvršen još za vrijeme Austro-Ugarske - ne odgovara više stvarnom stanju nekretnina. Vode se po principu realnih folija tj. prema nekretnini (zemljišno-knjižnom tijelu), a ne njenom vlasniku.Stanje ZK u BiH danas

Nakon II svjetskog rata do danas – neuređene, neaktuelne, neažurne. Na dijelu teritorije uništene za vrijeme II s.r. Izmještanja i za vrijeme agresije 1992 – 1995.g. Pokušaj reforme 1984. – Zakon o premjeru i katastru nekretnina. 2002. – Zakon o zemljišnim knjigama – harmoniziran u oba entiteta

Katastar zemljišta

Osnov zemljišne knjige. Evidencija o zemljištu, javna evidencija u koju svako može izvršiti uvid. Izrađena na osnovu geodetskog premjera (horizontalni i vertikalni prikaz teritorije). Katastar zemljišta vode općinski organi uprave.

62

Od svih javnih evidencija koje se vode o nekretninama najveću važnost za zemljišne knjige ima katastar zemljišta. Katastar zemljišta je javna evidencija o zemljištima koja sadrži podatke o zemljištima u pogledu njihovog položaja, oblika, površine, izgrađenosti, načina iskorištavanja, proizvodne sposobnosti, katastarskoga prihoda i korisnika. Podaci iz katastra zemljišta namijenjeni su ekonomskim, pravnim, upravnim, poreznim, statističkim i drugim potrebama, utvrđivanju katastarskoga prihoda, osnivanju zemljišnih knjiga, izradi prostornih planova i dr.

Katastarska čestica (parcela) je osnovna jedinica katastra zemljišta koja se definira kao dio zemljišta koji se iskorištava na isti način i pripada istom korisniku. Svaka katastarska čestica je označena posebnim brojem katastarske čestice i nazivom katastarske općine u kojoj leži. Položaj i oblik svake katastarske čestice i objekta koji se na njoj nalazi grafički su prikazani na katastarskim planovima, a ostali podaci se upisuju u posebne popise. Katastarska općina je osnovna teritorijalna jedinica za koju se izrađuje katastar zemljišta. U pravilu obuhvaća jedno naseljeno mjesto, no, može obuhvaćati i više mjesta ili da pojedino mjesto bude razdijeljeno u više katastarskih općina.

Zemljišno-knjižno pravo

Zemljišnoknjižno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila koja uređuju upisivanje nekretnina i prava na njima u zemljišne knjige. Ta pravila se dijele na materijalno zemljišnoknjižno pravo i procesno zemljišnoknjižno pravo koja u nas čine cjelinu i uređena su istim propisima. Glavni pravni izvori zemljišnoknjižnoga prava u nas su Zakoni o zemljišnim knjigama FBiH, RS i Zakon o registru zemljišta i prava na zemljištu BD. Izvor su i odredbe stvarnog prava – ZOVPO; ZSP RS; ZV BD, zakoni o notarima.

Zemljišne knjige

Zemljišne knjige su javne knjige koje se vode o pravnom stanju nekretnina mjerodavnom za pravni promet. U zemljišne knjige se upisuju sve nekretnine, osim ako za neke vrste nekretnina nije što posebno određeno, druga prava za koja je to zakonom određeno, te druge činjenice važne za pravni promet nekretnina. Zemljišnim knjigama osigurava se apsolutno djelovanje stvarnih prava na nekretninama. Iz toga proizlazi i najvažnija funkcija zemljišnih knjiga - zaštita povjerenja u pravnom prometu nekretnina. Prava koja su pošteni stjecatelji stekli pouzdajući se u točnost zemljišnih knjiga neće se moći osporavati.

Čl. 2. st. 1. ZZK

63

Zemljišna knjiga je javna knjiga i javni registar stvarnih prava na nekretninama, kao i drugih prava i činjenica čiji je upis predviđen zakonom, a koje su značajne za pravni promet.

Štiteći povjerenje u pravnom prometu nekretnina zemljišne knjige osiguravaju potrebnu pravnu sigurnost. Zemljišne se knjige temelje na podacima katastarskog premjera. Na katastarskom premjeru se temelji osnivanje, obnavljanje i dopunjavanje zemljišnih knjiga. Zemljišne knjige vodi zemljišnoknjižni odjel (gruntovnica) osnovan pri općinskom sudu i to za nekretnine koje se nalaze na području za koje je taj sud mjesno nadležan. Zemljišne knjige se vode po sistemu realnih folija. Za upisivanje u zemljišnu knjigu odlučna je pojedinačna nekretnina i ona je središte pravnoga interesa. Zemljišne knjige se mogu voditi na dva načina: 1. ručnim upisivanjem zemljišnoknjižnih podataka u uvezane tomove, sveske zemljišnih knjiga (ručno vođena zemljišna knjiga) ili 2. pohranjivanjem zemljišnoknjižnih podataka u bazu zemljišnih podataka pomoću elektroničke obrade podataka (zemljišna knjiga vođena elektroničkom obradom podataka, EOP-zemljišna knjiga. Razlike su jedino tehničke prirode, a sve ostale odredbe tiču se i jednoga i drugoga načina vođenja zemljišnih knjiga.

Sastav ZK

Zemljišna knjiga se sastoji od glavne knjige i zbirke isprava, a uz svaku se zemljišnu knjigu vode pomoćni registri (i katastarski planovi). Glavna knjiga i zbirka isprava smatraju se zemljišnom knjigom u užem smislu.

Čl. 15. Zemljišna knjiga se sastoji od glavne zemljišne knjige, zbirke isprava i pomoćnih registara. Glavna zemljišna knjiga se sastoji od zemljišnoknjižnih uložaka. Glavna zemljišna knjiga se vodi za jednu katastarsku općinu.

- Glavna knjiga je dio zemljišne knjige u koji se upisuju nekretnine i promjene na nekretninama te stvarna prava na nekretninama i promjene tih prava. U glavnu knjigu se upisuju sva zemljišta jedne katastarske općine. Za svaku se katastarsku općinu vodi posebna glavna knjiga. Glavna knjiga je najvažniji dio zemljišne knjige. Za razliku od ručno vođene zemljišne knjige kod koje se ručno upisuju podaci, kod EOP-zemljišne knjige upisi se pohranjuju u bazu zemljišnih podataka što ima značenje upisa (postoji popis upisa i popis izbrisanih upisa).Zbirka isprava za jedan zk sud, sve isprave na osnovu kojih se vodi upis su hronološki poredane.

ZK uložak – upisuje se u njega jedno ZK tijelo. (čl. 16. ZZK)

- Zemljišnoknjižno tijelo je jedna ili više katastarskih čestica (zemljišta) koje se nalaze u istoj katastarskoj općini i koje u pravnom prometu imaju isti pravni

64

položaj jer pripadaju istom vlasniku, nisu različito opterećene, te u pogledu njih ne postoje razlike u ograničenjima vlasništva. Katastarske čestice koje čine jedno zemljišnoknjižno tijelo smatraju se zajedno jednom pojedinačnom nekretninom te u pravnom prometu imaju istu pravnu sudbinu (npr. može se prodati samo kao cjelina ili kao idealni dio). Katastarska čestica za koju se želi uspostaviti drukčiji pravni status mora se izdvojiti u zasebno zemljišnoknjižno tijelo.

Čl. 16. ZZK(1)  Upisi se vrše u zemljišnoknjižni uložak.(2)  U zemljišnoknjižni uložak se upisuje jedno zemljišnoknjižno tijelo.(3)  Zemljišnoknjižno tijelo se sastoji od jedne ili više katastarskih parcela koje se nalaze u istoj katastarskoj općini i na kojima postoje isti pravni odnosi. Određivanje područja i naziva katastarskih općina uređuju propisi o katastru zemljišta tako da jedna katastarska općina može obuhvatati samo one nekretnine koje se nalaze na području nadležnosti jednog zemljišniknjižnog suda, s tim što nekretnine na području nadležnosti jednog zemljišnoknjižnog suda mogu biti podijeljene u više katastarskih općina.(4)  Zemljišno-knjižni uložak se sastoji iz natpisa (naslova) i tri odjeljka (A, B i C).

Zemljišnoknižna prava

• Pravo vlasništva• Stvarna prava na tuđoj stvari• Određena obligaciona prava (zakup, pravo preče kupovine, pravo otkupa)

Podjela ZK (čl. 17-20. ZZK)

- Glavna se knjiga sastoji od zemljišnoknjižnih uložaka. Zemljišnoknjižni uložak je dio glavne knjige u koji se upisuje jedno zemljišnoknjižno tijelo i sve promjene na njemu, knjižna prava koja se odnose na to zemljišnoknjižno tijelo i promjene tih prava te druga prava i činjenice. U zemljišnoknjižni se uložak upisuje samo jedno zemljišnoknjižno tijelo. Zemljišnoknjižni uložak sastoji se od tri dijela: 1. posjedovnice (popisni list, list A), 2. vlastovnice (vlasnički list, list B) i teretovnice (teretni list, list C).Popisni list – čl. 18. ZZK. U popisni list/posjedovnicu se upisuju svi sastavni dijelovi zemljišnoknjižnoga tijela odnosno sva zemljišta te katastarski podaci o njima kao što su oznaka, naziv zemljišta, kultura, površina, pobliže identifikacijske oznake za zgrade. Od stvarnih prava se upisuju samo ona koja postoje u korist zemljišnoknjižnoga tijela (pravo služnosti u korist povlasnoga dobra, pravo stvarnoga tereta u korist toga zemljišnoknjižnoga tijela), otpisi i pripisi. Vlasnički list – čl. 19. ZZK; čl. 10. PPZKS

65

U vlastovnicu se upisuje vlasništvo tj. podaci o vlasniku nekretnine. Upisuju se i ograničenja kojima je vlasnik lično podvrgnut.- pravni osnov upisa, ime vlasnika, suvlasnika, nosioca prava zajedničkog vlasništva; pravo vlasništva, suvlasništva ili zajedničkog vlasništva sa pripadajućim dijelovima; upisi ograničenja koja se odnose na osobu vlasnika u pogledu raspolaganja ZK tijelom.Teretni list – čl. 20.; čl. 10. PPZKSU teretovnicu se upisuju stvarna i druga prava kojima je opterećeno zemljišnoknjižno tijelo kao što su založno pravo (hipoteka), lične i stvarne služnosti, stvarni tereti, pravo građenja, obvezna prava, koncesije, zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine.- pravni osnov upisa; sva stvarna prava kojima kojima je zemljišnoknjižno tijelo opterećeno i zabilježbe koje se odnose na ta opterećenja ili idealni dio nekog suvlasnika, prava stečena na ovim pravima, pravo otkupa, pravo preče kupovine, pravo najma i zakupa, ograničenje raspolaganja zemljišnoknjižnim tijelom ili suvlasničkim dijelom kojem je podvrgnut svagdašnji vlasnik opterećenog dobra; koncesije, ukoliko je zemljišnoknjižno tijelo u vlasništvu države - Pomoćni registri1. Registar vlasnika – čl. 23. ZZK2. Registar parcela – čl. 24. ZZK3. Dnevnik – čl. 25. ZZK

Načela zemljišno-knjižnog prava

1. Načelo stvarnosti određuje što je predmet upisa u zemljišne knjige. Predmet upisa u zemljišne knjige su nekretnine, stvarna prava na njima i druga prava i činjenice. Nekretnine koje nisu sposobne biti objektom stvarnih prava u pravilu se ne upisuju u zemljišnu knjigu (npr. opća dobra osim ako je na njima osnovana koncesija). U zemljišnu se knjigu upisuju sva stvarna prava (vlasništvo, služnosti, založno pravo, pravo građenja i stvarnoga tereta), ali i neka obvezna prava (npr. pravo preče kupovine, najma, zakupa i koncesije).

2. Načelo upisa određuje djelovanje upisa na stjecanje, promjenu, prijenos i prestanak knjižnih prava. Kad se stvarna prava stječu, prenose, ograničavaju ili ukidaju na temelju pravnoga posla upis u zemljišnu knjigu je jedna od materijalnopravnih pretpostavki derivativnoga stjecanja. Upis u zemljišnu knjigu je modus stjecanja, konstituiranja određenoga prava. – čl. 5. ZZK konstitutivno dejstvo upisa za sve oblike stjecanja SP na nekretninama, izuzev nasljeđivanja.Upis je neistinit (nevaljan) i ne proizvodi učinke kada nisu ispunjene sve materijalne i procesne pretpostavke za valjan upis (npr. upis je različit od

66

stvarnog stanja u pogledu nosioca, sadržaja, opsega ili prvenstvenog reda). čl. 89. ZZK – prelazna odredba - dosjelost. 3. Načelo knjižnoga prednika - upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis već upisana u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnoga prava (knjižni prednik), u pogledu kojeg se upis zahtijeva. Izuzeci od pravila da je upis moguć samo ako je pravo stečeno od knjižnoga prednika su: 1. ako posljednji stjecatelj dokaže ispravama podobnim za upis neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe i 2. ako nasljednik otuđi pravo koje je sa ostavitelja prešlo na njega, stjecatelju će se dopustiti upis prava neposredno iza ostavitelja.

4. Načelo javnosti znači da su zemljišne knjige javne, jer je njihov sadržaj svima dostupan, a uvid u njih svima slobodan (načelo javnosti u formalnom smislu). Načelo javnosti znači i to da zemljišne knjige, ispisi, izvaci i prepisi uživaju javno povjerenje u pogledu njihove potpunosti i istinitosti, valjanosti svoga sadržaja i imaju dokaznu snagu javnih isprava (načelo javnosti u materijalnom smislu). Postoji potpuna sloboda uvida u zemljišne knjige za što nije potrebno dokazati pravni interes. Može se ostvariti lično ili preko zastupnika, neposrednim uvidom ili preko izvatka. U pogledu poznavanja zemljišnoknjižnoga stanja vrijedi neoboriva presumpcija da se niko ne može pozivati da mu nije bilo poznato ili nije moglo biti poznato stanje u zemljišnim knjigama. Na nepotpunost zemljišnih knjiga može utjecati neupisivanje stvarnopravnih promjena, a na istinitost provedba nevaljanih upisa.

5. Načelo povjerenja - štite se savjesne treće osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog stanja u slučajevima kad se zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnoga pravnoga stanja na nekretninama. Ovo načelo djeluje u pozitivnom smjeru kao načelo povjerenja u istinitost i u negativnom smjeru kao načelo povjerenja u potpunost. U pogledu neistinitoga upisa vrijedi neoboriva presumpcija da je stanje valjano, istinito, odnosno da ono što je upisano u zemljišnoj knjizi postoji. U pogledu nepotpunoga upisa djeluje neoboriva presumpcija da je zemljišnoknjižno stanje potpuno. Pravni učinci načela povjerenja isti su neovisno o tome radi li se o načelu povjerenja u istinitost ili o načelu povjerenja u potpunost. Pošteni stjecatelj ako je postupao u dobroj vjeri i upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju valjane pravne osnove bit će zaštićen u pogledu stjecanja knjižnoga prava.

6. Načelo konsenza određuje da se upisi u zemljišne knjige mogu provoditi samo uz obostranu saglasnost osobe koja upisom stječe pravo i osobe čije se pravo ograničava, prenosi na drugoga ili ukida. Osoba koja stječe pravo već podnošenjem prijedloga za upis dala je svoju saglasnost. Osoba čije se pravo ograničava ili prestaje svoj pristanak za upis daje u klauzuli intabulandi - izričitoj i strogo formalnoj izjavi kojom se pristaje na ograničavanje, opterećivanje, ukidanje ili prenošenje prava na drugu osobu.

67

7. Načelo zakonitosti određuje da je zemljišnoknjižni sud dužan po službenoj dužnosti ispitati postoje li sve zakonske pretpostavke za upis u zemljišne knjige. Zemljišnoknjižni sud treba provjeriti: a) postoje li zapreke upisu, b) da li su osobe protiv kojih se zahtijeva upis sposobne raspolagati predmetom upisa, c) proizlazi li utemeljenost upisa iz sadržaja podnesenih isprava, d) imaju li isprave oblik koji se zahtijeva. 8. Načelo prvenstva (prioriteta) uređuje pravne učinke upisa prema drugim upisima ovisno o vremenskom redoslijedu kojim su upisi provedeni. Prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje se prema času u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis. Ranije podnesen prijedlog za upis ima ranije, bolje mjesto u prvenstvenom redu od prijedloga koji je podnesen kasnije (prior tempore potior iure). Ako je zemljišnoknjižnom sudu istodobno stiglo više prijedloga za upis, upisana prava imat će isti prvenstveni red. Do promjene prvenstvenoga reda može doći samim brisanjem prava koje je bilo na ranijem, boljem mjestu u redu prvenstva. Tada se pravo koje je bilo iza njega odmah pomiče unaprijed. Druga je mogućnost da nositelji knjižnih prava sporazumno, temeljem pravnoga posla, promijene prvenstveni red (radi se o ustupu ili cesiji prvenstvenoga reda).

• Pravna pravila: red prvenstva prema trenutku kad je podnesak stigao z.k. sudu

• ZZK: Red prvenstva se računa prema redosljedu izvršenih upisa (dispozitivno pravilo)

• Obaveza obrade zahtjeva prema redosljedu njihovog prispjeća

9. Načelo potpunosti - zemljišne knjige pružaju prikaz cjelokupnoga stanja u pogledu određene nekretnine. U zemljišne knjige treba upisivati sve podatke o nekretninama i pravima na njima koji su važni za pravno stanje nekretnina mjerodavno za pravni promet nekretnina.

10. Načelo određenosti (specijaliteta) zahtijeva da svaki upis u zemljišne knjige bude samostalna i potpuno određena pravna cjelina, odnosno da sadržaj upisa bude potpuno određen. Upisi moraju biti potpuno određeni u pogledu pojedine nekretnine i u pogledu vrste upisa.

11. Načelo preglednosti određuje da zemljišne knjige moraju biti uređene tako da se iz njih može lako i brzo saznati cjelokupno pravno stanje upisanih nekretnina. To se ostvaruje podjelom zemljišne knjige na dijelove i tzv. sistemom dvoknjiženja (u glavnoj knjizi i zbirci isprava).

Pretpostavke za upis

Materijalne pretpostavke upisa su knjižni prednik i tabularna isprava. Tabularna isprava može biti javna ili privatna. Isprava mora biti sastavljena u propisanom obliku, u njoj mora biti jasno naznačen pravni temelj, ne smije imati očitih

68

nedostataka koji dovode u sumnju njezinu vjerodostojnost, u njoj moraju biti navedene osobe protiv kojih se upis zahtijeva te mjesto i datum sastavljanja. Procesne pretpostavke upisa su: 1. stavljanje zahtjeva za upis, 2. podnošenje isprava, 3. rješenje o upisu koje donosi ZK referent, 4. provedba upisa

Čl. 3. ZZK (1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis. Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstove donosi ministar pravde.(2)  Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.To mogu biti: 1)      isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava; 2)      dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo; 3)      ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis; 4)      neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom; 5)      dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona; 6)      drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom.(3)          Pretpostavka za upis je i dokaz o plaćanju sudske takse.(4)          Ukoliko se isprava nalazi kod istog organa koji provodi upis ne mora se ponovo podnositi. U zahtjevu za upis organ koji obrađuje zahtjev treba da zabilježi gdje se isprava nalazi.

 Čl. 31.Upis se vrši na osnovu rješenja o upisu, koje donosi zemljišnoknjižni referent. Rješenje o upisu se odnosi na zahtjev za upis, koji je podnesen u skladu sa članom 3. stav 1. ovog zakona.

Vrste upisa

Vrste upisa u zemljišnu knjigu su: uknjižba, predbilježba i zabilježba. - Uknjižba je upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju bez posebnoga naknadnoga opravdanja. Uknjižba se naziva intabulacijom kad se knjižno pravo stječe, mijenja ili ograničava (pozitivna uknjižba). Uknjižba se naziva ekstabulacijom kad njome knjižna prava prestaju (negativna uknjižba). Pravni učinci uknjižbe sastoje se u bezuvjetnom i konačnom stjecanju, prijenosu, ograničenju ili prestanku knjižnih prava. Ona se ne mora ni na koji način naknadno opravdati. Isprave kojima se može provesti uknjižba mogu biti privatne i javne isprave o pravnim poslovima koje su sastavili javni bilježnik ili nadležno tijelo i one čine jednu grupu. U drugu grupu spadaju izvršna sudska odluka, sudske odluke o dosudi nekretnina prodanih na prisilnoj prodaji, pravomoćna ostavinska rješenja, rješenja u upravnim postupcima (npr. o izvlaštenju) .

- Predbilježba je upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničavaju ili prestaju pod uvjetom naknadnog opravdanja i u opsegu u kojem budu naknadno opravdana. Predmet predbilježbe isti je kao i predmet uknjižbe, a to su sva

69

stvarna prava kao i ona obvezna prava koja se upisuju u zemljišne knjige. Kad se predbilježba naknadno opravda, stvarno se pravo smatra stečenim već od časa kad je sudu bio podnesen prijedlog za njegov upis u zemljišnu knjigu.

- Zabilježba je upis kojim se u zemljišnim knjigama čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da se upisuju u zemljišne knjige ili kojim se osnivaju određeni pravni učinci kad je to zakonom predviđeno. Osnovni smisao zabilježbe je da se njome evidentiraju određene pravnorelevantne činjenice ili osnuju određeni pravni učinci koji se odnose na subjekte knjižnih prava. Zabilježbom osobnih odnosa upisuje se da je nosilac knjižnog prava maloljetan, da mu je oduzeta poslovna sposobnost, da je nad pravnom osobom otvoren stečajni postupak. Pravne činjenice koje mogu biti predmetom upisa zabilježbom su: 1. zabilježba prvenstvenoga reda, 2. zabilježba otkaza i hipotekarne tužbe, 3. zabilježba spora, 4. zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, 5. zabilježba imenovanja ili opoziva upravitelja, 6. zabilježba odbijanja izvršenja itd.

Čl. 2. st. 3., 4. i 5. ZKK(3) Predbilježba je uvjetni, privremeni upis prava na nekretninama kojim se sticanje, prijenos, ograničenje ili prestanak prava postiže naknadnim opravdanjem.(4)  Zabilježba je upis određenih okolnosti i činjenica koje su od uticaja na raspolaganje nekretninama. Zabilježba se može odnositi na lične odnosekao što su maloljetnost, stavljanje pod starateljstvo, produženje roditeljskog prava ali i na druge činjenice kao što su otvaranje stečaja, postojanje spora, postupak eksproprijacije, prvenstveni red, prinudna uprava i dr.).

(5) Uknjižba je konačan upis prava na nekretninama, kojim se bezuvjetno stiču, prenose, ograničavaju ili prestaju prava na nekretninama.

Akvizicijska funkcija upisa znači da je upis stvarnoga prava u korist stjecatelja konstitutivan za stjecanje toga prava na temelju pravnoga posla. Njegova je funkcija jednaka kao što je predaja pokretne stvari u posjed. Upisi u zemljišnu knjigu imaju i publicitetnu funkciju. Njima se daje vanjska slika pravnoga stanja nekretnine, njima se publicira sve ono što je mjerodavno za pravno stanje nekretnine u pravnom prometu. Zaštita povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga u pravnom prometu nekretnina razumijeva da u korist upisanoga pravnoga prednika savjesnog stjecatelja postoji knjižno pravo upravo s onim sadržajem, opsegom, redom prvenstva kako je ono upisano u zemljišnoj knjizi, premda se upis razlikuje od izvanknjižnoga sadržaja, opsega ili prvenstvenoga reda toga prava. Ta je presumpcija u odnosu na savjesnog stjecatelja neoboriva, pa se ne može pobijati nikakvim dokaznim sredstvima. Zaštita koja se u takvim slučajevima pruža savjesnom stjecatelju sastoji se u tome da se stjecanje savjesnog stjecatelja neće moći osporavati, premda je upis proveden u korist njegovoga pravnoga prednika bio nevaljan. Rokovi u kojima se protiv savjesnog stjecatelja može s uspjehom podnijeti tužba za brisanje prednikova upisa različiti su i ovise o tome da li je osobi čije je knjižno

70

pravo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika ili ne Zaštita povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga u odnosu na savjesnog stjecatelja koji se pouzdao u potpunost podataka u zemljišnoj knjizi, znači da mu se neće moći suprotstaviti neupisana knjižna prava i pravne činjenice i osobni odnosi koji su izvanknjižno postojali. Pretpostavke za zaštitu povjerenja, neovisno da li se radi o povjerenju u istinitost ili u potpunost zemljišnih knjiga, su: 1. zemljišnoknjižno stanje mora biti neistinito ili nepotpuno, 2. stjecatelj je pošten jer nije znao niti je imao dovoljno razloga posumnjati u to da zemljišnoknjižno stanje nije potpuno ili istinito, 3. pošteni stjecatelj pravo mora steći na temelju pravnoga posla, 4. u korist poštenoga stjecatelja mora se provesti upis stjecanja knjižnoga prava.

Pojam prava služnosti

Služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari, na osnovu kojeg se ovlaštenik može tom stvarju koristiti na određeni način. Uloga služnosti danas nije onako značajna kao u rimskom pravu i u doba kada je donesen OGZ. Pojavile su se uporedo sa pravom vlasništva, kao jedan oblik njegovog ograničenja. Dok još nisu postojala javnopravna i administrativnopravna ograničenja PV, služnosti su bile osnovni instrument za uređenje međuvlasničkih odnosa.

Karakteristike

1. Služnost je stvarno pravo – vrijede za njih osnovna načela i karakteristike SP2. Služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari – nama služnosti na vlastitoj stvari.; izuzetno – vlasnička služnost, ako se sjedine povlasno i poslužno dobro, dok se ne izvrši brisanje u ZK postoji 3. Služnost na služnosti ne može postojati – jedna nekretnina može biti opterećena sa više služnosti, ali novija ne smije ograničavati izvršenje postojećih4. Služnost na činjenje ne može postojati (samo trpljenje ili propuštanje) 5. Služnost mora biti korisna 6. Služnost se mora izvršavati obzirno – da se što manje opterećuje poslužno dobro. Isto tako, ni vlasnik poslužnog dobra ne smije činiti ništa da se onemogući izvršavanje prava služnosti. Prelaganje ili modifikacija služnosti je preinaka načina izvršavanja služnosti bilo po sadržaju ili po užem lokalitetu na kojem se izvršava; premještanje na onaj dio poslužnog dobra gdje će, uz očuvanje njene svrhe i sadržaja, biti manje tegobna za vlasnika poslužnog dobra. Troškove prelaganja snosi vlasnik poslužne stvari7. Služnosti su neodvojive (neprenosive) od poslužne stvari, a isto tako se ne mogu odvojiti od ovlaštenika (osobna služnost). 8. Služnosti su nedjeljive (osim plodouživanja). Po prirodi stvarna služnost može postojati samo na cijeloj stvari, a nikako ne na alikvotnom dijelu. Plodouživanje je djeljivo jer je i korištenje (ubiranje plodova) djeljivo.

71

Vrste

- S obzirom na osobu: stvarne i lične. Stvarna služnost je ako je ovlaštenik određen s obzirom na svoje vlasništvo određene nekretnine, osobna ako je određen s obzirom na svoju osobu.- Po sadržaju se služnosti dijele na afirmativne i negativne. Afirmativnim je služnostima sadržaj trpljenje – titular ima ovlaštenje koristiti se poslužnim dobrom na određeni način, a vlasnik trpjeti (prelaz preko nekretnine, crpljenje vode), a negativnima propuštanje – da se vlasnik suzdrži od radnji koje bi imao pravo obavljati (da ne podiže zgradu, zid).- Po trajanju se služnosti dijele na trajne i povremene/privremene. Trajne su stanje koje neprekidno traje i nije potrebna neka ljudska radnja da bi se izvršavale (npr. pravo prozora), a povremene se izvršavaju ponavljanjem ljudskih radnji (npr. služnost puta). – značaj diobe kod stjecanja dosjelosti i kod gubitka nevršenjem.- Po tome može li ih se uočiti od bilo koje osobe dijele se na vidljive i nevidljive. Služnosti mogu biti naplatne i besplatneTzv. zakonske služnosti uopće nisu služnosti nego ograničenja prava vlasništva, o čemu je bilo riječi ranije (npr. imisije, zabrana sječe šume itd.).

Stvarne služnosti

Stvarna služnost (zemljišna, realna) je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nekretninom drugog vlasnika (poslužna nekretnina), ili da zahtijeva od svagdašnjeg vlasnika poslužne nekretnine da se suzdržava od obavljanja određenih radnji koje bi inače mogao obavljati na svojoj nekretnini.

Karakteristike

Postoje isključivo na nekretninama. Povlasna i poslužna nekretnina ne moraju biti susjedne. Povlasno i poslužno dobro.Vlasnici moraju biti različite osobe.Moraju biti objektivno korisne – bolje ekonomsko iskorištavanje nekretnine.Moraju se obzirno izvršavatiNedjeljiva prava – terete cijelu poslužnu nekretninu i vezane su sa cijelom povlasnom nekretninom Ako se podijeli poslužno dobro, ostaje samo na dijelovima na kojima se izvršava; u slučaju diobe povlasne nekretnine – ostaje u korist svih njenih dijelova

Čl. 55. ZOVPO

72

Stvarna služnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasna nekretnina) da za potrebe te nekretnine vrši određene radnje na nekretnini drugog vlasnika (poslužna nekretnina) ili da zahtjeva od vlasnika poslužne nekretnine da se uzdržava od vršenja određenih radnji koje bi inače imao pravo vršiti na svojoj nekretnini. Stvarna služnost se može ustanoviti na određeno vrijeme ili za određeno doba godine.

Dijele se na poljske i kućne služnosti.

- Poljske služnosti 1. Služnost puta (pravo staze, progona stoke i pravo kolnika).2. Služnost vode (pravo crpljenja vode, pravo pojenja stoke i služnost vodovoda (pravo vodu odvraćati, navraćati ili provoditi).3. Služnost paše4. Šumske služnosti (sječa drva, skupljanje žira, suhoga granja, lišća)

- Kućne služnosti U afirmativne (pozitivne) kućne služnosti spadaju npr. pravo: 1. nasloniti teret svoje zgrade na tuđu2. gredu ili rožnik umetnuti u tuđi zid3. imati dijelove svoje zgrade u susjedovom zračnom prostoru ili zemljištu iliimati prozor u tuđem zidu4. imati svoje naprave na tuđoj nekretnini5. provoditi dim ili druge plinove kroz susjedov dimnjak6. navoditi kapnicu sa svoga krova na tuđu nekretninu7. odvoditi ili prolijevati tekućine na susjedovo zemljišteU negativne kućne služnosti spadaju: 1. svoju kuću ne povisivati (npr. zbog zraka, vidika)2. kuću ne snižavati (npr. zbog bure)3. ne oduzimati povlaštenoj zgradi svjetlo i zrak ili vidik4. ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće na susjedovo zemljište

Lične/osobne služnosti

Lična/osobna služnost je stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti. Nastaje samo na temelju pravnoga posla - ugovora ili testamenta.

Karakteristike

• Postoje u korist pojedinačno određene osobe• Ovlaštenici fizičke i pravne osobe• Neprenosive – vezane za osobu ovlaštenika• Nenasljedive - gase se smrću ovlaštenika• Služe osiguranju materijalnih sredstava za život ovlašteniku

73

• U načelu djeljiva prava, mogu se osnovati na suvlasničkom dijelu

Vrste Pravo plodouživanja (ususfructus, uzufrukt) je lična služnost na temelju koje se ovlaštenik može u svakom pogledu služiti tuđom stvari, ali u skladu s njezinom namjenom i čuvajući joj supstancu. Plodouživatelj može biti svaka fizička i pravna osoba. Predmet plodouživanja je nepotrošna stvar (najčešće nekretnina). Plodouživatelj je ovlašten služiti se poslužnom stvari bez obzira na to kolike su mu potrebe, ali u skladu s temeljnom namjenom stvari. Ima pravo na čisti prihod od čiste vrijednosti, a to je prihod koji poslužna stvar daje bez umanjenja supstance. Plodouživatelj mora poslužnu stvar čuvati kao dobar domaćin. Ne smije je uništiti niti joj promijeniti namjenu. Troškove za redovite popravke i redovito održavanje snosi plodouživatelj, a za izvanredne popravke i izvanredno održavanje vlasnik stvari.

Pravo upotrebe (usus) je lična služnost na temelju koje se ovlaštenik može za svoje potrebe služiti tuđom stvari prema namjeni i čuvajući njezinu supstancu. Razlika u odnosu na plodouživanje je kvantitativna. Dok se plodouživatelj tuđom stvari može koristiti neograničeno, uporabovnik to smije samo u opsegu svojih potreba (pod time se smatraju i potrebe njegova obiteljskoga kućanstva). Najčešći je slučaj ove služnosti u praksi pravo upotrebe stana, ali se ono od davnina izdvaja kao posebna služnost.

Pravo stanovanja (habitatio) je lična služnost na temelju koje se ovlaštenik može služiti tuđom stambenom zgradom ili njezinim dijelom za stanovanje. Sadržaj ove služnosti može biti bilo uporaba u svrhu stanovanja bilo plodouživanje u svrhu stanovanja. O pravu stanovanja kao plodouživanju govori se kada ovlaštenik ima pravo zgradu ili njezin dio iznajmiti, a inače to ne smije. Vlasnik je ovlašten raspolagati onim dijelovima zgrade koji nisu namijenjeni stanovanju kao i onima koji nisu obuhvaćeni ovom služnošću.

Stjecanje

Služnost se može steći originarno, a to je bez saglasnosti vlasnika poslužne stvari, te derivativno uz saglasnost.

Pravni temelji derivativnoga stjecanja su: a) pravni posao, b) odluka vlasti (suda ili upravnoga tijela), c) zakon.

Pravni posao kao temelj stjecanja služnosti može biti ugovor i oporuka. Ugovor mora biti u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina (može biti naplatan ili besplatan). Način stjecanja služnosti na nekretnini je uknjižba služnosti u zemljišnu knjigu.

74

Vlast može osnovati služnost samo u točno određenim slučajevima (po ZV sud može osnovati služnost u diobnom postupku te u postupku osnivanja nužnoga prolaza odnosno nužnoga osnivanja služnosti vodova ili drugih uređaja). Nužni prolaz je služnost puta osnovana sudskom odlukom, o čemu odlučuje općinski sud u vanparničnom postupku. Svrha nužnoga prolaza je bolje ekonomsko iskorištavanje nekretnina. Predviđa se i plaćanje naknade vlasniku poslužne nekretnine. Pretpostavke osnivanja nužnoga prolaza su: 1. da do te nekretnine nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom (npr. neprikladan je put koji je preuzak ili prestrm) i 2. da je korist od nužnoga prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini. Ne može se osnovati nužni prolaz preko nekretnina glede kojih se tome protive javni interesi (npr. preko željezničke pruge), kroz zgrade, kroz ograđena dvorišta, kroz ograđena uzgajališta divljači. Nužni se prolaz ne može osnovati u korist općega dobra jer bi to onda postao javni prolaz.Analogno nužnom prolazu sud može osnovati služnost vodova ili drugih uređaja (električnih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, telekomunikacijskih).

- Stjecanje dosljelošću

Na temelju samoga zakona služnost u nas nastaje samo u jednom slučaju, a to je dosjelost. Pretpostavka za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću su da posjed prava stvarne služnosti mora biti savjestan i istinit. Rok posjedovanja je 20 godina i jedinstven je. Posjednik je savjestan ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo izvršavati tu služnost. Posjed je istinit ako ga posjednik nije izvršavao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja.

Zaštita

Opća sredstva su a) samopomoć i tužba zbog smetanja posjeda kojima se štiti posjed prava stvarne služnosti, b) obveznopravni zahtjev radi ispunjenja ugovora o osnivanju služnosti, c) tužba radi utvrđenja da služnost postoji, d) sredstva za zaštitu knjižnih prava po pravilima zemljišnoknjižnoga prava.

- Actio confessoria je specifična tužba kojom se traži da vlasnik poslužne stvari prizna postojanje služnosti i da trpi njeno izvršavanje. Tužitelj mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin kojim smeta izvršavanje toga prava. Ova tužba zastarijeva u roku od 20 godina koji počinje teći od trenutka kad je ovlašteniku služnosti oduzet ili smetan posjed toga prava. Postoji i tzv. publicijanska actio confessoria (tužba predmnijevanoga ovlaštenika služnosti) kojom se može poslužiti posjednik prava služnosti koji može dokazati pravni temelj i istiniti način stjecanja posjeda te služnosti.

75

Prestanak

1. Propast stvari (kad propadne poslužna stvar ili se stavi izvan prometa)2. Odreknuće (to je jednostrana izjava ovlaštenika služnosti)3. Istek roka i ispunjenje raskidnoga uvjeta4. Sjedinjenje (to je spajanje vlasništva poslužne i povlasne stvari u jednoj osobi)5. Prestanak ovlaštenika (samo osobne služnosti prestaju smrću ovlaštenika, a stvarne ostaju)6. Ukinuće (kad prestane razumna svrha trebala bi prestati i služnost)7. Rasterećenje (to je ukidanje služnosti na nekim zemljištima temeljem zakona u općem interesu, uz odštetu ili bez nje)8. Zaštita tuđega povjerenja (ako je služnost stečena izvanknjižno, npr. dosjelošću, a nije upisana potom u zemljišnu knjigu, moguće je da takva služnost prestane radi zaštite tuđega povjerenja)9. Neizvršavanje- prestaje zastarom a to je neizvršavanje služnosti kroz 20 godina- prestaje i temeljem usucapio libertatis što znači neizvršavanje služnosti kroz 3 godine jer se vlasnik poslužne stvari tome protivio.

Založno pravo - pojam

Založno pravo je stvarno pravo na određenoj stvari ili pravu - zalogu, koje ovlašćuje svoga nosioca (založnoga povjerioca) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga, ma čiji taj bio, a njegov svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

Pravo namirenja znači da ako tražbina o dospjeću ne bude namirena, namiruje se iz vrijednosti zaloga. Založno pravo ima kod namirivanja prednost u odnosu na sve tražbine koje nisu osigurane založnim pravom, kao i u odnosu na one koje doduše jesu osigurane založnim pravom, ali se u prvenstvenom redu za namirivanje nalaze iza toga zaloga. Mogućnost povjerioca da se namiri iz imovine dužnika ovisi o dužnikovom imovinskom stanju, fluktuacija dužnikove imovine. Ako ima više povjerilaca, namiruju se prema trenutku nastanka obaveze, a ne traženja ispunjenja, pa je manji izgled namirenja za one koji su kasnije zatražili ispunjenje. ZP se otklanja dvostruka nesigurnost – u pogledu obima dužnikove imovine i u pogledu anijeg namirenja drugih povjerilaca. Pomoću ZP izdvaja se iz čitave imovine objekt iz čije se vrijednosti dužnik može namiriti.

Izvori

• Zakon o vlasničkopravnim odnosima Federacije BiH• Okvirni zakon o zalozima (Sl. glasnik BiH 28/2004)• Zakon o obligacionim odnosima

76

Načela ZP

- Akcesornost Tražbina i založno pravo povezani su svrhom založnoga prava, založno pravo postoji radi tražbine. Obveznopravni odnos koji se osigurava zalogom je glavni, a založni, stvarnopravni odnos sporedni.Založno pravo je akcesornog karaktera – njegov nastanak, trajanje i prestanak ovise o postojanju potraživanja čije se namirenje njime osigurava.Izuzeci

o kreditni/kaucijski zalog – nastaje i prije nastanka potraživanja, za buduće potraživanje

o zastarjelost potraživanja – ne dovodi do prestanka ZP, jer s epovjerilac može namiriti ukoliko drži založenu stvar u rukama

o hipoteka – ako nije brisano iz ZK postoji ZP iako je prestalo glavno potraživanje

- SpecijalnostTražbina i predmet založnoga prava moraju biti određeni (načelo specijalnosti), odnosno individualizirani. Tražbina se smatra dovoljno određenom ako su utvrđeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom. Zalog mora biti individualiziran pa tako u slučaju generičnih stvari mora postojati njihova dovoljna individualiziranost

- Oficijelnost – namirivanje iz vrijednosti zaloga u pravilu se provodi putem javne vlasti, u pravilu putem suda. Povjerilac ga izuzetno može sam realizovati.

- Nedjeljivost Založno pravo je nedjeljivo kako s obzirom na tražbinu tako i s obzirom na zalogZaložno pravo osigurava tražbinu kao cjelinu, a tražbina je osigurana cijelim predmetom založnoga prava. U slučaju namirenja dijela duga ZP ostaje na cijeloj stvari. U slučaju diobe stvari ZP ostaje na svim njenim dijelovima

Subjekti

založni dužnikdužnik iz obligacionog odnosazaložni povjerilac – povjerilac iz obligacionog odnosaZaložni vjerovnik kao i založni dužnik može biti svaka fizička i pravna osoba. Ipak treba razlikovati pojmove založni dužnik i zalogodavac jer to ne mora uvijek biti ista osoba (moguće je svoju stvar založiti za nečiji tuđi dug).

Predmet (objekt)

77

Predmet založnoga prava mogu biti nekretnine, pokretnine i imovinska prava. To može biti i idealni dio stvari. Kada je zalogom opterećena neka stvar to se odnosi i na sve njezine pripadnosti (svi dijelovi, neodvojeni plodovi, pertinencije, prirast).

Oblici

• na pokretnim stvarima – pignus (ručni zalog)• na nepokretnim stvarima – hipoteka• na pravima

Stjecanje ZP

• stječe se na osnovu pravnog posla, sudske odluke i zakona• dobrovoljno – pravni posao (ugovor i testament)• sudsko – sudska odluka• zakonsko – činjenice predviđene zakonom kao pretpostavke za stjecanje

ZP

Dobrovoljno založno pravo na pokretnini

Ručni zalogNastaje pravnim poslom. Ugovor o davanju u zalog je založni ugovor kojim se obvezuje dužnik ili netko treći (zalogodavac) vjerovniku da će radi osiguranja određene vjerovnikove tražbine založnim pravom predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, a druga se ugovorna strana obvezuje da će stvar koju primi u zalog čuvati i da će je vratiti zalogodavcu čim prestane tražbina koju zalog osigurava. To je konsenzualan, neformalan (iako će najčešće ipak biti u pisanom obliku), kauzalan, naplatan ugovor jer je zalog svojevrsna naplata za obvezu koja se osigurava.Zabranjeni uglavci kod ugovora o davanju u zalog su: 1. lex commisoria po kojem bi založena stvar prešla u vlasništvo založnoga vjerovnika ako mu tražbina ne bi bila ispunjena, 2. uglavak da dužnik ne može zalog nikada iskupiti, 3. uglavak po kojem bi vjerovnik mogao založenu stvar prodati, 4. uglavak po kojem dužnik ne bi smio osnivati na istom zalogu založna prava za druge osobe, 5. uglavak po kojem vjerovnik nakon dospijeća tražbine ne bi mogao zahtijevati prodaju zaloga.Založni vjerovnik može založiti svoju tražbinu zajedno sa založnim pravom koje je osigurava, dakle dati u podzalog ono što je dobio u zalog, no samo u granicama svojega prava na namirenje iz zaloga.Založni vjerovnik ima pravo na neposredan posjed zaloga, dužan je čuvati zalog s pažnjom dobroga domaćina, u pravilu nije ovlašen na uporabu stvari. Plodove može ubirati, ali se njihova vrijednost prebija s njegovom tražbinom. Isto se

78

odnosi i na koristi od stvari. Stvar može dati u podzalog i pored protivljenja dužnika osim ako to nije predviđeno ugovorom. Zamjena zaloga načelno nije dozvoljena, ali je ipak zakonom dopuštena založnom vjerovniku: 1. zbog skrivenih nedostataka (jer stvar nije dovoljna za osiguranje tražbine jer ima nedostatke) i 2. zbog nužne prodaje (jer se stvar kvari ili gubi na vrijednosti). Založni dužnik također ima pravo na zamjenu: 1. zbog vlastite potrebe (mora dužnik dati drugu stvar koja nije manje vrijednosti i ne zahtijeva veći trud ili troškove za čuvanje), i 2. zbog nužne prodaje (isto kao i za vjerovnika).

• Stjecanje ZP ugovorom na pokretnim stvarima stjecanje – ugovor konsenzualan, modus – predaja stvari u posjed založnom vjerovniku

• Stjecanje ZP ugovorom na nekretninama – ugovor u formi notarski obrađene isprave, modus – upis u zemljišne knjige

• Hipotekarni povjerilac ne dobija založenu nekretninu u posjed

Sudsko prisilno založno pravo osniva se na dužnikovoj pokretnini sposobnoj za unovčenje, a na temelju odluke suda donesene u postupku kojim se određuje prisilno osiguranje tražbina, a na način koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju. Dakle, osnivanje ovoga oblika založnoga prava je protiv volje dužnika.

Zakonsko založno pravo nastaje na temelju zakona radi osiguranja određenih vrsta tražbina, a osniva se nastupanjem onih pravnih činjenica koje zakonske norme određuju za pretpostavke nastanka založnoga pravaPrimjeri ovakvoga založnoga prava su sljedeći:1. Izvođač radova (poduzetnik) ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima naručitelja, a radi osiguranja njegovih tražbina od naručitelja (naknade za rad, utrošeni materijal itd.)2. Najmodavac ima na temelju zakona (Zakon o najmu stanova) založno pravo na unesenom pokućstvu i drugim pokretninama najmoprimca i članova njegovoga obiteljskoga domaćinstva radi osiguranja namirenja najamnine i naknade štete3. Nalogoprimac ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio na temelju ugovora o nalogu radi osiguranja naknade i troškova4. Prijevoznik ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima koje su mu predane na prijevoz i u vezi s prijevozom radi osiguranja naknade i troškova5. Skladištar ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima koje je primio na čuvanje na temelju ugovora o uskladištenju, a radi osiguranja njegovih tražbina iz toga ugovora6. Otpremnik (špediter) ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima koje su mu predane radi osiguranja svojih tražbina

79

7. Komisionar ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima komitenta radi osiguranja svojih tražbina8. Trgovinski zastupnik (agent) ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio radi osiguranja svojih tražbinaZakonsko založno pravo prestaje: 1. propašću zaloga, 2. odreknućem, 3. istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, 4. prestankom osigurane tražbine, 5. prestankom založnoga vjerovnika, 6. rasterećenjem, 7. prestankom onih okolnosti zbog kojih je na temelju zakona osnovano

Založno pravo na nepokretnim stvarima

Predmet je pojedinačna nekretnina ili idealni dio nekretnine. Stječe se upisom u zemljišne knjige. Ovrha se može provoditi na svim stambenim i poslovnim objektima, a socijalni razlozi onemogućavaju ovrhu samo na poljoprivrednom zemljištu i gospodarskim zgradama potrebnim za uzdržavanje poljodjelca i njegove uže obitelji. Dobrovoljno založno pravo na nekretnini Pretpostavke su: 1. zalogodavčevo vlasništvo nekretnine, 2. pravni posao, 3. upis u zemljišnu knjiguUgovor o hipoteci (hipotekarni ugovor) je ugovor kojim se obvezuje dužnik ili netko treći (zalogodavac) vjerovniku da će radi osiguranja određene vjerovnikove tražbine hipotekom na svojoj nekretnini, dopustiti vjerovniku da svoje založno pravo (hipoteku) upiše u zemljišnu knjigu kao teret te nekretnine, a druga se ugovorna strana (vjerovnik) obvezuje da će čim prestane njezina tražbina osigurana tom hipotekom, učiniti što je s njegove strane potrebno da bi se izbrisala hipoteka iz zemljišne knjige

Nedopušteni uglavci su kao i kod pokretnina (npr. lex commisoria-uglavak da založena stvar prelazi u vlasništvo založnoga vjerovnika ako mu tražbina o dospjelosti ne bude ispunjena itd.)Ugovor o hipoteci je formalan, naplatan, kauzalan, konsenzualanUpis u zemljišnu knjigu može biti uknjižba ili predbilježbaNa novoga vjerovnika prelaze i hipoteke. Za opterećenje podzaložnim pravom (nadhipoteka) nije potreban pristanak vlasnika nekretnineHipotekarni vjerovnik ima pravo da zahtijeva očuvanje vrijednosti nekretnine i zaštitu svojega založnoga prava. Ima pravo ustupiti naplatno ili besplatno mjesto u prvenstvenom reduNamirenje se može ostvariti jedino putem suda. Pravni temelj za donošenje sudskoga rješenja o ovrsi su ovršne i vjerodostojne isprave. Ovrha se redovito provodi prodajom nekretnine, a to se čini u nekoliko faza: 1. zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi, 2. utvrđenje vrijednosti nekretnine, 3. prodaja nekretnine i 4. namirenje ovrhovoditelja iz kupovnineZaključak o prodaji koji donosi sud sadrži podatke o vrijednosti nekretnine, načinu prodaje (dražba, prodaja neposrednom pogodbom), uvjete prodaje, vrijeme i mjesto dražbe

80

Ostvarenje založnog prava

Namirivanje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga moguće je putem suda i izvansudskim putem. Namirivanje putem suda provodi se sudskom prodajom zaloga i privremenom upravom radi namirivanja iz plodova i drugih koristi. Sudski put namirenja je redoviti put i obavlja se ovršnom prodajom zaloga. Založni vjerovnik treba staviti sudu prijedlog za ovrhu.Ako sud ustanovi da je prijedlog utemeljen na ovršnoj ispravi (ovršna sudska odluka, ovršna sudska nagodba, ovršna odluka ili nagodba donesena u upravnom postupku, ovršna javnobilježnička isprava) ili vjerodostojnoj ispravi (račun, mjenica, ček, izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga i dr.) donijet će rješenje o ovrsi. Tim će rješenjem sud narediti založnom dužniku da u roku od 8 dana ispuni tražbinu zajedno s troškovima i odrediti prodaju zaloga radi namirenja.

Prodaja zaloga je moguća neposrednom pogodbom i prodajom na sudskoj usmenoj javnoj dražbi. Stvar se prodaje najboljem ponuditelju, a ne bi se smjela prodati za cijenu manju od dvije trećine procijenjene vrijednosti no to vrijedi samo za dražbu koja se održava prvi puta. Na novoj dražbi stvar se može prodati za cijenu ne manju od trećine procijenjene vrijednosti. Budući da se dražba ne smatra u pravnom smislu prodajom nego slučajem javnoga obećanja nagrade kupac nema prava temeljem odgovornosti za materijalne nedostatke stvari. Ako nakon prodaje preostane novca on se vraća vlasniku prodane stvari.

Dobrovoljno založno pravo apsolutno prestaje: 1. propašću zaloga, 2. odreknućem od založnoga prava, 3. istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, 4. prestankom osigurane tražbine, 5. prestankom založnoga vjerovnika i 6. rasterećenjem (ukidanje na temelju određenih pretpostavki).

• Sudsko namirenje u pravilu (tužba za namirenje, odluka suda – izvršni naslov, javna prodaja)

• Izuzecio ugovori u privredio vrijednost stvari – visina troškova javne prodaje o cijena stvari propisana

Prestanak

• prestankom potraživanja

81

• odreknućem• propašću stvari• sjedinjenjem (konsolidacija – hipoteka i vlasništvo; hipotekarni povjerilac i

vlasnik stvari)• izvršnom prodajom zaloga• gubitkom posjeda (pignus)

Stvarni tereti

• Stvarni teret je za svakoga mjerodavna opterećenost nekretnine nečijim stvarnim pravom na ponavljana davanja ili činjenja na teret vrijednosti te nekretnine

• Promjena vlasnika nekretnine ne utječe na pravo iz stvarnoga tereta• Pravo iz stvarnoga tereta je ograničeno stvarno pravo na nekretnini koje

svojega nositelja (korisnika tereta) ovlašćuje na to da mu se na teret njezine vrijednosti ponavljano daju stvari ili čine činjenja koje su sadržaj toga stvarnoga tereta, a da mu za to odgovara svagdašnji vlasnik opterećene nekretnine njezinom vrijednošću

• Predmet stvarnoga tereta može biti jedino nekretnina i to ona koja je sposobna biti predmetom i založnoga prava

• Korisnik (nositelj) stvarnoga tereta može biti određen realno pa je tada stvarni teret predijalan što znači da je jedna nekretnina opterećena stvarnim teretom u korist neke druge nekretnine

• Ako je stvarni teret određen personalno tada je stvarni teret personalan, a kao korisnik je određen pojedinac i njegovi nasljednici ili određena obitel.

• Stvarnim teretom je opterećen vlasnik opterećene nekretnine (opterećenik)

• Sadržaj stvarnoga tereta je činidba koju korisnik ima pravo ponavljano dobivati na teret vrijednosti opterećene nekretnine

• Činidba koju je vlasnik dužan izvršiti je pozitivna te se po tome stvarni tereti razlikuju od stvarnih služnosti

• Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena ili barem odrediva (npr. davanje stvari ili novca)

• Preinaka stvarnoga tereta može se obaviti jedino u sporazumu s vlasnikom opterećene nekretnine ili na njegov zahtjev

• Vrste stvarnih tereta. Prema temelju svojega nastanka dijele se na: 1.privatnopravne i 2. javnopravne

• Privatnopravni stvarni tereti osnovani su npr. na pravnom poslu vlasnika zemljišta ili na odluci koju sud donosi u vezi privatnopravnih odnosa glede toga zemljišta

• Javnopravni stvarni tereti utemeljeni su npr. na komunalnim naknadama, vodnim naknadama

• Prema sadržaju stvarni tereti mogu biti: 1. naturalni (na ponavljana davanja stvari ili ponavljana izvršavanja određenih činidbi rada, i 2. novčani (ponavljana davanja novca-novčane rente)

82

• Prema tome u čiju su korist određeni: 1. predijalni stvarni tereti (u korist nekretnina) i 2. personalni stvarni tereti (u korist osoba)

• Prema trajnosti: 1.tereti ograničenoga trajanja i 2. trajni tereti• Stvarni tereti osnivaju se: 1. pravnim poslom, 2. sudskom odlukom (npr. u

postupku razvrgnuća suvlasništva, diobe zajedničkoga vlasništva i u ostavinskom postupku), 3. na temelju zakona

• Zaštita stvarnih tereta može se ticati utvrđivanja postojanja stvarnoga tereta i ostvarenja prava na činidbe kao i zaštite stvarnoga prava kao zemljišnoknjižnoga prava

• Stvarni teret prestaje: 1. propašću opterećene nekretnine (a predijalni i propašću povlasne nekretnine), 2. jednostranim odreknućem korisnika, 3. istekom roka odnosno ispunjenjem uvjeta, 4. na temelju sudske odluke o njegovom ukidanju, 5. zbog zaštite povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga (ako stvarni teret nije upisan u zemljišnu knjigu, a opterećenu nekretninu stekne osoba koja nije znala niti je morala znati da on postoji), 6. smrću fizičke osobe ili prestankom pravne osobe (personalni stvarni tereti), 7. ako se ispune pretpostavke određene posebnim zakonom

• Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu, koje ovlašćuje svojega nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima u svojem vlasništvu zgradu trajno fizički spojenu s tim zemljištem, a svagdašnji vlasnik toga zemljišta je dužan to trpjeti

• Pravo građenja je zakonom u pravnom pogledu izjednačeno sa stvari odnosno smatra se nekretninom, “umjetnim” zemljištem što predstavlja svojevrsnu fikciju

• Pravo građenja je neodvojivo od njime opterećenoga zemljišta i čini sa zemljištem nerazdvojivu pravnu cjelinu

• Pravo građenja je otuđivo i nasljedivo• Moguće ga je opteretiti služnostima, stvarnim teretima i založnim pravom• Pravo građenja je trajno pravo iako ga je moguće i vremenski ograničiti• U Austriji se osniva samo na određeno vrijeme od najmanje 30 godina do

najviše 60• Pravo građenja je naplatni teret na zemljištu• Nositelj prava građenja dužan je plaćati vlasniku zemljišta mjesečnu

naknadu za zemljište u iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište• Predmet prava građenja je uvijek cijelo zemljište odnosno cijelo

zemljišnoknjižno tijelo• Pravom građenja ne može se opteretiti idealni dio zemljišta• Pravo građenja osniva vlasnik zemljišta, a to je često država odnosno

pravni subjekti javnoga prava • Pravo građenja osniva se pravnim poslom vlasnika nekretnine i odlukom

suda• Pretpostavke osnivanja prava građenja su: 1. vlasništvo osnivatelja, 2.

vlasnikov pravni posao usmjeren na osnivanje prava građenja i 3. upis prava građenja u zemljišnu knjigu

• Pravni posao može biti jednostran i dvostran

83

• Upis prava građenja u zemljišnu knjigu je dvostruk: 1. upisuje se kao teret zemljišta, 2. osniva se posebno zemljišnoknjižno tijelo u koje se upisuje pravo građenja kao nekretninu u novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku

• Sud može pravo građenja osnovati u postupku diobe suvlasništva i zajedničkoga vlasništva te u ostavinskom postupku

• Zakonom se ne stječe pravo građenja osim zbog zaštite povjerenja u zemljišne knjige (ako ga stekne u odnosu na osobu koja je neistinito upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnik)

• Pravo građenja uživa zaštitu po pravilima o zaštiti prava služnosti koja se tu primjenjuju na odgovarajući način

• Pravo vlasništva zgrade izgrađene na pravu građenja štiti se po pravilima o zaštiti prava vlasništva.

• Pravo građenja prestaje: 1. propašću stvari, 2. ovlaštenikovim odreknućem, 3. istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, 4. zaštitom tuđega povjerenja, 5. prestankom nositelja prava, 6. rasterećenjem (ukidanje na temelju zakona u općem interesu) i 7. ukinućem na temelju odluke suda

• S prestankom prava građenja postaje pripadnost zemljišta sve ono što je do tada bilo od zemljišta pravno odvojeno

• Vlasnik je dužan platiti naknadu nositelju prava građenja po prestanku toga prava za onoliko koliko je njegova nekretnina u prometu vrijednija s tom zgradom nego bez nje