Broj 1. godina I.Studeni 2007.

Buzet nekad...

UVODNA RIJEÈ

i danas

Drage moje Buzeæanke i Buzeæani!

Dozvolite mi da vas svih najprije toplo pozdravim, te da vam zaželim ugodne trenutke uz naš novi projekt - novi gradski list kojemu želim lijepu buduænost na našu zajednièku radost.Buzetski gradski list nastao je u želji da Buzet ima svoje zrcalo u kojem æe se bilježiti sve što se tijekom godine na našem prostoru dogodi, svi lijepi trenuci, svi važni dogaðaji, pa i sve svakodnevne zanimljivosti i neobiènosti u kojima se svatko od nas može prepoznati. Temeljna ideja lista su predstavljanje života Buzeta i Buzeštine onako kako ga svi mi vidimo, kroz roðenje, igru, uèenje, rad, druženje, kroz dobivena priznanja, kulturne manifestacije, sportske uspjehe, prisjeæanje na trenutke iz prošlosti i stare obièaje, ali i realizirane aktivnosti, te predstavljanje naših novih projekata i izazova.Kažu da se ljepota života sastoji u tome da se èovjek raduje malenim stvarima, zato smo se odluèili pokrenuti list koji æe oslikati Buzeštinu onakvom kakva jest i kakvom je u buduænosti želimo vidjeti,

zabilježiti sve što se oko nas zbiva. List koji æe nam jednog dana biti vremeplov, podsjetnik na ono što smo uèinili na svoju radost i za svoj kraj, list koji æe pratiti svakodnevni život nas Buzeæana.Ovo je prostor gdje æe svoje mjesto naæi oni koji su ušli u jesen svojega života, ali i dalje se živo sjeæaju prohujalih dana, oni koji marljivo i predano obavljaju svoj posao, pa nakon toga svoje slobodno vrijeme ulažu u kulturu, glazbu ili sport, oni najmanji koji dobro uèe, plešu, pjevaju ili crtaju. Ovo je prostor u kojem djeliæ dobiva svatko od nas kako bi svi ostali mogli vidjeti, razumjeti i cijeniti naše aktivnosti.Nama su, baš kao što i treba biti u gradu koji drži do graðanskog i kulturološkog prestiža, jednako važni stanovnici koji žive na cijelom podruèju Buzeštine sa svojim realnim komunalnim potrebama, mladi i malo stariji sugraðani, mlade obitelji i novoroðena djeca, školarci, studenti, sportaši, kulturni djelatnici, udruge graðana, radnici, poljoprivrednici, obrtnici i umirovljenici - važne su nam njihove potrebe, njihovi uspjesi, datumi i obljetnice koje zajedno slavimo i obilježavamo.

Briga svih nas za sve navedeno treba biti nedjeljiva i stalna poput naše poznate buzeæanske upornosti i radišnosti i jednako takva mora biti pažnja prema viziji daljnjeg razvoja ovog grada.A kako je tekla priprema prvog broja... Nakon što smo se odluèili na pokretanje Buzetskog lista, bilo je potrebno angažirati kreativne i profesionalne ljude koji æe spremno uložiti svoju energiju u ovaj projekt. Nakon kratkog razgovora, s autorima brzo smo dogovorili sve uvjete i obilježja koja jedan gradski list mora imati, prepoznavši u tim mladim ljudima istinsku želju i strast prema poslu kojeg obavljaju.Na kraju, iskreno želim da ovaj projekt pronaðe svoje mjesto meðu nama i da ga svi Buzeæani srdaèno prihvate kao svoj list, jer, kako je jednom rekao jedan mislilac:Ono što sanjamo sami, ostaje san. Ono što sanjamo zajedno, postaje stvarnost.

mr. sc. Valter Flegogradonaèelnik Grada Buzeta

Ono što sanjamo sami, ostaje san.Ono što sanjamo zajedno, postaje stvarnost.

Buzetski list3Buzetski list 2

IMPRESUM:

IZDAVAÈ:Grad BuzetII. Istarske brigade 11, Buzet

GLAVNI UREDNIK:Ana Pisak

POMOÆNIK UREDNIKA:Siniša Žuliæ

SURADNICI:Zdravko Miholiæ, dipl.ing.agr.Nada Prodan Mrakoviæ, dipl. oecc.Mr.sc. Jasna Štifaniæ dr.med.Mr. sc. Božo Jakovljeviæ Ivan Antiæ, dr.vet.medJosip Šipuš, prof.Marija Èrnac,Darko MatkoviæDejan HrenFoto MirkoFoto Festival

GRAFIÈKO OBLIKOVANJE:Sanja Vivoda Benac

TISAK:Kasaniæ d.o.o. Zagreb

LIST IZLAZI 4 PUTA GODIŠNJE

SREBRNA PLAKETA: Mješoviti pjevaèki zbor "Sokol" Buzet i Silvano Komar

Buzetski list5Buzetski list 4

Grad mladih i Grad znanja. Grad u razvoju i Grad saèuvana okoliša. Grad solidarnosti i Grad turizma, kulture, sporta i tradicije. Grad Buzet. Ljudi velikog srca i dobrih namjera. Ljudi radišni, veseli i njegovatelji starih obièaja. Buzeæani i Buzeæanke. Ponosni što p r i p a d a j u m a l e n o m istarskom kraju, mjestu k o j e g d a n a s m n o g i priželjkuju za svoj dom, graðani Buzeta i ove su godine povodom sv. Marije

Sveèana sjednica gradskog vijeæa Grada Buzeta

Male, tradicionalne puèke fešte, proslavili gradski praznik Subotinu 2007. Obi l ježavanje stol jetne tradicije buzetskih predaka i poèetak bogatog sportsko-kulturnog vikenda zapoèelo je sveèanom sjednicom Gradskog vijeæa 7. rujna u palaèi Bigatto, smještenoj na zidinama stare gradske jezgre. - Buzet se razvija, Buzet raste i napreduje, a mi ž e l i m o s m i s l e n o i ravnopravno ulagati u razvoj našeg grada. Jasno nam je

Obilježavajuæi Dan grada gradonaèelnik Valter Flego ovogodišnjim je dobitnicima uruèio priznanja Grada Buzeta. Najveæe odlikovanje - zlatna plaketa pripala je manifestaciji "Biranje župana na leto dan" koja ove godine obilježava 30. obljetnicu otkako je tradicija obnovljena. Zlatna plaketa je uruèena Franku Gržiniæu, trenutaènom županu Huma. Izbor župana na leto dan obnovljen je 1977. godine na inicijativu èakavskog sabora u sklopu obnove i revitalizacije najmanjeg grada na svijetu, a na temelju podataka iz dokumenata i naputaka povjesnièara dr. Danila Klena. Priredbu na

da ne trèimo utrku na 100 metara veæ maraton i to maraton razvoja Buzeštine u kojem je potrebno voditi raèuna o našoj tradiciji i nasljeðu ali i o komunalnom i društvenom standardu kojem treba težiti bez obzira tko obnaša vlast - istaknuo je buzetski gradonaèelnik Va l t e r F l e g o u s v o m uvodnom govoru te dodao - U starogradskoj se jezgri gotovo do op ip l j i vost i oživljava osebujna prošlost B u z e t a , n a s e l i m a i

zaseocima ureðuju ceste, u naseljima grade djeèja igrališta, a u industrijskim zonama nièu nove hale. Isto tako su nam, baš kao što treba i biti u gradu koji drži do graðanskog i kulturološkog prestiža, jednako važni stanovnici koji žive na cijelom podruèju Buzeštine s a s v o j i m r e a l n i m komunalnim potrebama, m l a d i i m a l o s t a r i j i sugraðani, mlade obitelji i novoroðena djeca, školarci, studenti, sportaši, kulturni

djelatnici, udruge graðana, radnici, poljoprivrednici, obrtnici i umirovljenici - važne su nam njihove potrebe njihovi uspjesi, datumi i obljetnice koje zajedno slavimo i ureðujemo - kazao je gradonaèelnik Flego.

Ana Pisak

humskom d i ja lek tu je osmislio Vladimir Perniæ, književnik iz Roèa. Nekada se župan birao svake godine, a županska palica, simbol vlasti u Humu, mogla je pripasti samo žitelju Huma - grašæaku ili pak žitelju okolnih naselja - Homjanu. Èelnog èovjeka Huma morao je prat i t i g las dobrog gospodara, poštenog i uglednog pripadnika tog komuna. Funkcije župana bile su raznolike; zastupao je komun u opæinskoj upravi te provodio njezine odredbe. Ž u p a n s e b a v i o i održavanjem reda i mira, organizirao je akcije èišæenja, a skrbio je i o nemoænima te ošteæenima. Na inicijativu Turistièke zajednice Buzeta, a p o v o d o m t r i d e s e t e god išn j ice obnav l jan ja povijesne priredbe humski je župan ove godine dobio "Knjigu župana Huma". Upravo æe ta knjiga biti s v j e d o k z b i v a n j a n a humskom komunu, jer zadatak župana je da u nju rukom piše o sucima, n j i h o v o m g l a s o v a n j u , rabotama i naèinu života u glagoljaškom središtu.

Nagraðeni

ZLATNA PLAKETA: Izbor župana na leto dan

Ove je godine buzetsko Gradsko vijeæe srebrnu plaketu dodijelilo Mješovitom pjevaèkom zboru Glazbenog društva "Sokol" Buzet i Silvanu Komaru. Mješovtiti pjevaèki zbog osnovan je prije dvadeset i pet godina i od tada neprekidno radi, a znaèajna je èinjenica da je u buzetskom zboru pjevalo preko 100 pjevaèa. Mješoviti z b o r o d r ž a o j e i 3 0 samostalnih koncerata, 2006. izdao je svoj nosaè zvuka "22. godine zajedno" te èest je uèesnik društvenih dogaðanja na Buzeštini kako i na susretu zborova u Poreèu. "Srebrni" dobitnik, Silvano Komar, roðen je 28. rujna 1940. godine. Nakon završene osnove škole zapošljava se u "Uljaniku" Pula gdje i radi sve do 1975. godine kada se zajedno sa svojom obitelji seli u Buzet. Silvano se te godine zaposlio u "Dr voplastu" . Nakon nekoliko provedenih godina u spomenutom poduzeæu zapošljava se u Mjesnoj zajednici Buzet, a nakon toga u Radnoj organizaciji "Park" u ko jo j je radio sve do

SREBRNA PLAKETA:Mješoviti pjevaèki zbor "Sokol" Buzet i Silvano Komar

umirovljenja 1994. godine. Silvano je danas aktivni èlan Skupštine i Predsjedništva Saveza antifašista Grada Buzeta. Naroèito se istièe u radu gradskih humanitarnih organizacija, posebice u Udruzi distrofièara Istre. U zadnje vrijeme èlan je i Planinarskog društva Istre.

G r a d o n a è e l n i k F l e g o nagrade Buzeta uruèio je i Maloj glagoljskoj akademiji "Juri Žakan" Roè te Ivanu Marincu. MGA ove je godine obilježila svoju petnaestu godinu djelovanja. Roèka

NAGRADAGRADA BUZETA:MGA Roè i Ivan Marinac

glagol jska škola svoje mnogobrojne polaznike iz cijele Hrvatske poduèava o na js tar i jem hr vatskom pismu, glagoljskim natpisima i spomenicima. Zadnjih je g o d i n a j e d a n d prepoznatljivih simbola Roèa i Buezeta. Prošlogodišnji gimnazijalac Srednje škole u

Pohvalnice Grada uruèene su Marinu Horvatu, Iris Jakac, Lori Pavletiæ, Auto klubu "Buzet Autosport", eko grupi Podruène škole Vrh te plesnoj grupi "Angels".

POHVALNICE

ZLATNA PLAKETA, Franko Gržiniæ

Buzetu, Ivan Marinac, za školsku godinu 2005./2006. osvojio je prvo mjesto na 11. n a t j e è a j u z a n a j b o l j u m a t u r a l n u r a d n j u i z geografije u Hrvatskoj, a koju raspisuje izdavaèka kuæa "Meridijan" iz Samobora. Radnja je nosila naziv "Naselje Most na Mirni i poèeci turizma u Buzetu". Za taj je rad Ivan upotrijebio kuænu arhivu svojih predaka.

U n a d o l a z e æ e m razdoblju centar Buzeta o è e k u j u z n a è a j n e promjene. Uz veæ mnogo p u t a s p o m i n j a n o p r e u r e ð e n j e g l av n o g gradskog Trga Fontana, koji bi prema nekim zamislima trebao postati pješaèka zona i suvremeni gradski centar i za èiju se realizaciju trenutno izraðuje projektna dokumentacija, znaèajno æe uljepšavanje doživjeti i j e d n a o d s r e d i š n j i h

Buzetski list9

Preureðuje se UlicaII. istarske brigade

Novo lice centra Buzetagradskih ulica, II. istarske b r i g a d e . P o è e t k o m studenog proveden je natjeèaj te bi radovi mogli uskoro zapoèeti. Projektom je predviðeno ureðenje od hotela Fontana do buzetske osnovne škole, a najveæa je novina što bi ulica za razliku od dosad bila preureðena za jednosmjerno odvijanje prometa i to od Narodnog d o m a d o k r i ž a n j a s odvojkom za djeèji vrtiæ i Sportsku ulicu. Kako bi se

ublažila prometnost u tom dijelu grada na sadašnjem proširenju pored zgrade u kojoj svoje prostorije ima Klub mladih BUM i disco k l u b , p r e d v i ð e n a j e izgradnja kružnog toka, a u samoj ulici da drugom traku današnjeg kolnika biti æe u r e ð e n o è e t rd e s e t a k parkirališnih mjesta. Smanjenjem prometa v iše æe prostora b i t i odvojeno za zelene površine i šetaèe koji æe se uz

p j e š a è ku s t a z u m o æ i odmoriti, te bicikliste koji æe dobiti svoju stazu i mjesta za ostavljanje bicikala. Urediti æe se i parkiralište za motocikle te autobusno ugibalište s nadstrešnicom. U p r v o j f a z i r a d o v a predviðeno je potpuno uklanjanje dosadašnjeg sloja asfalta, kamenih p o t p o r n i h z i d o v a i obavljanje svih zemljanih radova radi uèvršæivanja podloge.

Siniša Žuliæ

Uoèi svog najznaèajnijeg i najveselijeg blagdana Martinje, društveni dom u Svetom Martinu doživio je potpuno preureðenje. Uz ranije zatvorenu terasu, èime je površina doma znatno poveæana, ovih su dana zgotovljeni radovi na potpunom unutrašnjem ureðenju. Ureðenje Društvenog doma provodi se i u Sovinjaku. Uz preureðenje unutrašnjeg stubišta s ogradom, biti æe izvršeni zidarski i keramièarski radovi te ureðenje vodovodnih i elektriènih instalacija. Uz zabave i prigodne proslave, prostorije doma u Sovinjaku za svoj rad koristi Mjesni odbor i èlanovi Pikado kluba „Sove“.

Radovi u Roèu, Franeèiæima, Maloj Hubi i ProdanimaU Roèu se ureðuje mrtvaènica. Ureðen je i prilaz na parkiralište mjesnog groblja. Na parkiralištu je izravnata šljunèana površina èime su postignuti bolji uvjeti parkiranja prijevoznih sredstava, a u planu je i njegovo asfaltiranje. Takoðer, uredit æe se i okoliš groblja. Osim radova u drevnom Roèu, u pripremi je i izgradnja ulice «Odvojak Franeèiæi». Uz novih 175 metara prometnice u Franeèiæima napravit æe se oborinska kanalizacija. Pješaèenje novom dionicom mještanima æe olakšati novi nogostup. Izvoðaè radova

Zub vremena oštetio je kamene ploèe na povijesno znaèajnoj baštini u starom gradu Veloj šterni, sagraðenoj davne 1788./1789. godine na mjestu gdje je prije postojala starija šterna. Sanacija na graðevini bila je neophodna obzirom na dotrajale ploèe i moguænost propadanja sluèajnih ili pak namjernih prolaznika. Ovih dana Vela šterna poprima novi izgled. U tijeku su konzervatorsko-restauratorski radovi na sanaciji i zaštiti kamenih ploèa i blokova. Prema procjeni Hrvatskog restauratorskog zavoda ukupna vrijednost radova je 400 tisuæa kuna. Do sada su izvršeni restauratorski i kamenorezaèko-klesarski radovi koji obuhvaæaju èišæenje kamene površine, spajanje i figuriranje kamenih ploèa, blokova i pukotina, te postavljanje ploèa i blokova koji su nedostajali. Sredstva za dosadašnje radove je osiguralo Ministarstvo kulture i Grad Buzet. Ostatak troškova namjerava se pokriti sredstvima ostvarenim na natjeèajima Istarske županije i Regione del Veneto. Radove izvodi Macuka d.o.o. iz Sv. Petra u šumi.

Novi izgled stare šterne

na «Odvojku Franeèiæi» je Cesta d.o.o Pula. Financijska težina projekta je 393 tisuæe kuna. Kako bi vozila lakše skrenula s državne ceste u industrijsku zonu Mala Huba proširit æe se postojeæi kolnik te dobiti treæu zaustavnu traku. Izvoðaè radova je Dira gradnja. Za tu namjenu Grad je izdvojio 350 tisuæa kuna. Radovi se odvijaju i na podruèju Mjesnog odbora Svi Sveti. U selu Prodani, u suradnji s HEP-om, rekonstruira se 300 metara javne rasvjete te se postavlja desetak novih rasvjetnih tijela. Investicija je teška 70 tisuæa kuna.

Martinja u preureðenom Domu

Buzetski list 8

projekti

RADOVI NA ASFALTIRANJU CESTANA PODRUÈJU GRADA BUZETA

MJESNI ODBOR ŠTRPED

Trkusi

Šantiæi

Škuljari

MJESNI ODBOR SVETI MARTIN

Majcani

MJESNI ODBOR SVETI IVAN

Pintori

Korta

Jurièiæi - vodovod

MJESNI ODBOR ROÈ

Blatna vas

MJESNI ODBOR KRUŠVARIJezer - glavna cesta

OSTALI RADOVI

Sanacije (više lokacija)

194.730,00

56.400,00

24.369,00

56.916,00

16.695,00

27.825,00

464.722,00

409.160,00

92.750,00

24.354,00

POD LADONJOM Božo Jakovljeviæ

Kako su Vas se dojmili ljudi u Buzetu kada ste dolazili u Vama novu, nepoznatu sredinu?

- U Buzet sam došao za ravnatelja osmogodišnje škole, koju baš te godine zamjenjuje Niža gimnazija i postaje prva srednja škola u Buzetu. Buzeština je u to vrijeme bila jako siromašna. Još smo kao djeca pratili dogaðaje ovdje u Istri i iz onih krajeva gore gdje sam bio u Uèiteljskoj školi imao sam kudikamo nepovoljniji dojam. Rijeè je recimo konkretno o tome da je škola bila zatvorena 25 godina i bilo je pitanje kako æu se ja snaæi u tim uvjetima i sredini u kojoj je vladala visoka stopa nezaposlenosti, te je 95 posto stanovništva živjelo od zaostalog naèina poljoprivrede. Prijatelji su mi èak znali reæi kako æe mi slati hranu i sve ostale potrepštine, samo da im se javljam. U to vrijeme kada sam dolazio u Buzet, osim zemljoradnika bila je tek policija, dva službenika na banci i pošti te škola. Postojao je još vodovod. U takvim uvjetima od direktora škole se oèekivalo da gotovo sve zna i da bude lider ovom društvu. Ja sam sa 21 godinom bio relativno mlad, što su ljudi ovdje i tražili, pa sam prigodom moga dolaska ovdje naišao na veliki broj mladih nastavnika. No, oni ni bi se ovdje zadržali tek godinu ili dvije i kasnije otišli, a ja sam ostao te se kasnije tu i oženio. S obzirom da sam oèekivao vrlo tešku situaciju, koju æu zateæi mogu priznati da sam se na poèetku ugodno osjeæao. Nije bilo škole, zgrade popaljene. Istra je bila u tom položaju nerazvijenosti, zapuštenosti i zapostavljenosti, a ja sam se iznenadio što sam ipak došao

Neumorni kronièar buzetskeprošlosti Razgovarao: Siniša Žuliæ

Buzetska se kotlina prostire oko starog gradiæa Buzeta, smještenog na brdu što se uzdiže posred nje. Sa zapadne, južne i istoène strane kotlinu zatvaraju dijelovi brežuljkastoga podruèja srednje Istre. Podruèje je to koje veæ pola stoljeæa neiscrpno fascinira Božu Jakovljeviæa u njegovom bogatom stvaralaèkom radu. Brojne publikacije u kojima se pojavljuje kao autor ili urednik postale su neizostavni udžbenici povijesti i tradicije kraja u koji je stigao po završetku Drugog svjetskog rata i otada mu podario svoju bogatu stvaralaèku karijeru. Životni ga je put doveo u Buzet s navršene 22 godine, nakon završetka uèiteljske škole u Križevcima i Više pedagoške škole u Splitu. Godine 1970. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pedagogiju i filozofiju, da bi potom šest godina kasnije završio i magisterij.

u sredinu gdje me doèekalo jako mnogo prijatelja. S obzirom na malen broj intelektualaca u to vrijeme bilo je normalno da sam automatizmom bio postavljan i u razne odbore kotara. Ovamo sam došao kao u sredinu koja me oèekivala tako da je od prvog dana stalno su se interesirali kako mi je, što mi treba. U to vrijeme postojali su još bonovi za hranu i odjeæu i ljudi su se ovdje potrudili da dobijem pokoji bon više, ne u zloj namjeri veæ je to jedino što su mi u tim uvjetima mogli pružiti. Kao prosvjetni radnik nastojao sam ovu sredinu što bolje upoznati. Kada uzmemo u obzir da je to bila 1948. godina i da su se tragovi rata još znaèajno osjeæali, bilo je nemoguæe pronaæi bilo kakvu dokumentaciju, jer su fašisti sve zapalili. Direktor škole bio sam 20 godina od 48 do 70-te. U tom razdoblju tri sam godine bio u Kotaru.

Znatiželja o povijesti u sredinu u koju je st igao nagnala je J a kov l j ev i æ a d a z n a è a j a n znanstveni i struèni rad koji æe u buduænosti ostaviti znaèajnog traga u bilježenju prošlosti ovoga kraja. Godine 1969. u Istri je osnovana Katedra èakavskog sabora, a svoju je katedru dobio i Buzet godinu dana kasnije. Meðu aktivnostima koje su pokretane bio je i znanstveni skup „Buzetski dani“ koji je od toga vremena do danas imao 37 svojih izdanja te sa svoj im t iskanim izdanjem, Buzetskim zbornikom, postao trajna i vrijedna arhiva života mještana ovih prostora.

- U to vrijeme nije bilo jedinstvenog istarskog tijela za kulturu, pa smo po osnivanju Èrnjinog Èakavskog sabora i mi u Buzetu odluèili osnovati svoju katedru. Tako su z a p o è e l i i B u z e t s k i d an i , znanstveni skup na kojem je dosad prezentirano više od 400

znanstvenih i struènih priopæenja o prošlosti Buzeštine i buzetskog govora. Novce za takve stvari je uvijek bilo teško prikupiti, no tu su u pomoæ uvijek priskakali opæina i kotar. Ista prièa je bila i oko zbornika koji neprestano izlazi od 1975. godine s pretežnim sadržajem radova pripremljenih za znanstvene skupove. Na više od 900 stranica ove knjige piše stotinu autora, a osim buzetskog skupove o povijesti i baštini priredili smo i u Lupoglavu, pa posljednjih godina izlaze zbornici Opæine Lupoglav i Opæine Lanišæe. Grad nam daje potporu za djelovanje, s time da se zbornik financira i otkupom primjeraka od strane buzetskih poduzeæa. Imali ste mnogo kronièara i kronika Buzeta na ovaj ili onaj naèin i zbornik je upravo bio ideja da se prikupi što više podataka i znanja vezanih za ovaj kraj. Danas imamo èakavski sabor s pet mladih ljudi i pokušavamo tu tradiciju nastaviti.

Bogato izdavaèko iskustvo, uz rad na zbornicima, kojima je uvijek b i o g l av n i u r e d n i k , B o ž o Jakovljeviæ proširio je i na nekoliko samostalnih zavièajnih publikacija kao autor ili njihov urednik. „Sveti Ivan i okolica“, „Iz povijesti školstva“, „Zapadnim i južnim obroncima Buzeštine“ samo su neki od naslova koji èine vrijednu Jakovljeviæevu biblioteku.

- Poèelo se sa školstvom i NOB-om pa se nas tav i lo i d rug im publikacijama. Djeca su u školi èesto pitala zašto toliko moramo prièati o Buzeštini, a nemamo ništa od kuda bi to mogli proèitati i nešto nauèiti. Tako da su te knjige dijelom produkt moje znatiželje i potrebe škole za gradivom iz ovoga kraja. Tijekom rata mnogo je knjiga bilo uništeno, pa Istra je vrlo rijetko bila glavni sadržaj publikacija, ali i studija u drugim hrvatskim krajevima. Kao direktor škole

oèekivalo se od mene da znam i više od drugih, pa sam tako bio i prisiljen nauèiti nešto više o ovom kraju. To mi uopæe nije bilo teško s obzirom da su ljudi vrlo rado pr ipov i jeda l i o pov i jesn im zgodama i dogaðajima. Svoju prvu knjigu objavio sam još 1961. godine zajedno sa sveuèilišnim profesorom Ivanom Rubiæem pod nazivom „Buzet i njegov kraj Buzeština“. Najbliži mi je bio rad na upoznavanju prošlosti školstva i Narodnooslobodilaèke borbe o kojem je bilo oèuvano mnogo dokumenata, a dragocjena su bila i sjeæanja sudionika. Osim objavljivanja knjiga, moji su radovi ob jav l j i van i i u raz l i è i t im zbornicima i publikacijama, a jedno sam vrijeme pisao i za novine, Glas Istre te Školske novine.

Buzet je danas izrastao u potpuno razlièitu sredinu, od one koju je zatekao pred pola stoljeæa, prigodom svoga dolaska. Usprkos mirovini u kojoj uživa od 1988. godine Božo Jakovljeviæ je i danas v r l o a k t i v a n u ku l t u r n i m aktivnostima Buzeta.

- Ne znam što se danas može napraviti više od èinjenice da u ovom gradu sada nema nezaposlenih, a kada sam ja dolazio u Buzet 95 posto stanovništva bilo je bez posla. Doduše bilo je to pred šezdeset godina, ali poslije toga mnogo se toga okrenulo Buzetu u korist. Šezdeset i neke godine prestalo je iseljavanje. Danas je gotovo sve asfaltirano i sva nam djeca idu u srednju školu, izuzev možda jednog vrlo malog postotka. Ako u ovo uklopimo i brigu za starije danas je situacija jako dobra. Buzet ne zaostaje ni u kulturno-društvenom stvaralaštvu, a mislim da je uz to i dosta privatnih buzetskih snova ostvareno.

flaširanje u svibnju 1977. godine pošto je gradnja veæ sredinom te godine bila gotova. Sveèanim puštanjem pivovare u pogon 2. srpnja 1977. godine zapoèet je i probni rad jednog od simbola buzetskog gospodarstva.Devedesetih godina Hrvatska ulazi u rat. Kao i mnoge druge tvornice u to vrijeme, ni buzetska tvornica piva nije uspjela izbjeæi krizu. Kako bi zadržali svoja radna mjesta radnici su 1990. godine referendumom odluèili tvornicu udružiti s ljubljanskim Unionom. No, veæ nakon tri godine Union želi obustaviti proizvodnju u Buzetu, pa Skupština Istarske županije ovlašæuje Poglavarstvo da pokrene proizvodnju u buzetskoj pivovari. Na temelju ugovora s Istarskom županijom 1993. godine poduzeæe BUP d.o.o. (osnovan od osmero bivših radnika buzetske tvornice) preuzima pogon i ponovno pokreæe proizvodnju pjenušave žute tekuæine. Naredne godine su godine kada na hrvatsko tržište dolaze nove i velike inozemne pivovare. Voðeni željom da se pivo «Favorit» održi na tržištu 2005. godine BUP svoje vlasnièke udjele prodaje tvrtki Bavaria Adria d.o.o.Nakon promjene vlasništva u buzetskoj tvornici nastupa razdoblje intenzivnog razvoja i modernizacije. Valja spomenuti da je BUP d.o.o. jedna od malobrojnih pivovara u stopostotnom hrvatskom vlasništvu. Modernizacija proizvodnje, poboljšanje uvjeta rada, okretanje obnovljenim izvorima energije, cjelokupna racionalizacija proizvodnog ciklusa, znaèajno ulaganje u zaštitu okoliša te briga o kupcima rezultirali su

Buzetski list15

Ana Pisak

Uspješni gospodarski subjekti Buzeštine

Buzetska pivovara je u rujnu dvodnevnom prigodnom sveèanošæu proslavila svoj 30. roðendan. Prvi dan roðendanskog slavlja je bio i povod za otvaranje novog pogona punionice baèava, najmodernijeg ne samo u Hrvatskoj veæ i ovom djelu Europe. Okrugla brojka razlog je i da se prisjetimo povijesti buzetske pivovare; raðanje ideje za njenu izgradnju, realizaciju, njeno funkcioniranje te znaèenje kojeg ona ima kroz dugi niz godina u najsjevernijem istarskom gradiæu.Starije stanovništvo vjerojatno se još uvijek prisjeæa borbe vodeæih ljudi Opæine Buzet iz sredine prošlog stoljeæa za izbor lokacije buduæe pivovare. Iako su po narudžbi Skupštine

tada nije bilo ništa. Buzet je u to vrijeme bio nerazvijeno

Opæine Rijeke veæ 1958. godine izraðeni prvi dokumenti, od planirane gradnje, zbog nedostataka financijskih sredstva,

30 godina Buzetske pivovare

obljetnice

gospodarsko podruèje. Dolazak pivovare u grad znaèilo je i stvaranje novih radnih mjesta te poèetak razvijanja malene sredine. Buzeæanima je to bila prilika da osiguraju kruh svojim obiteljima. Stoga, nisu smjeli dopustiti da se pivovara smjesti u nekoj drugoj sredini. Konaèno, 1975. odluka je bila donesena. Gradnja pivovare poèinje u Buzetu zbog ekonomske konkurentnosti lokacije, raspolaganja s kvalitetnom vodom te željom da se pokrene razvoj ratarske i stoèarske proizvodnje na tom podruèju. Kamen temeljac sveèano je položen 29. travnja 1975. godine, a nakon toga je zakljuèen Ugovor o kreditu te Ugovor s izvoðaèima radova i dobavljaèima opreme. Radna organizacija «Jadran» u izgradnju pivovare uložila je znaèajna sredstva, više od 30 milijuna tadašnjih njemaèkih maraka.Prve napunjene boce piva «Favorita» izašle su iz linije za

godišnjem rastom od preko dvadeset posto i vraæanjem Favorit piva na vodeæe mjesto u Istarskoj županiji - istièu u Uparavi BUP-a. U razvojni ciklus koji traje zadnje dvije godine uloženo je 55 milijuna kuna. Prije godinu dana, u prvoj fazi modernizacije, otvoren je novi pogon filtracije, jedan od najvažnijih segmenata proizvodnje, a 20. rujna tekuæe godine, slaveæi 30. roðendan BUP-a, gradonaèelnik Buzeta Valter Flego otvorio je novi pogon punionice baèava, kapaciteta proizvodnje 120 baèava na sat. Izgradnjom nove hale skladišta i baèvarije obnovljeni su svi ispusti tehnoloških, sanitarnih i oborinskih voda koji garantiraju nepropusnost i sigurnost po okoliš. Dan kasnije, 21. rujna buzetska je pivovara svojim vjernim potrošaèima pripremila Dan piva. Na parkiralištu se simbolièno našlo trideset špina bire za svaku godinu postojanja po jedna pipa. Pored besplatne bire posjetiteljima se nudilo i 300 metara pivske jeger kobasice. Za dobru zabavu pobrinuli su se Gustafi i svjetski poznati Koèani orkestar iz Makedonije, a iza dvadeset i dva sata uslijedio je nebeski spektakl - gotovo desetominutni vatromet.Trideseti roðendan pivovare bila je prigoda da se nagrade osobe koje su veæ trideset godina zaposlene u toj tvornici. Radnici s najdužim radnim iskustvom u buzetskoj pivovari su: Luèana Bartoliæ, Bruno Antonac, Anton Prešnjak, Vladimir Marušiæ, Olivjero Petretiæ, Edo Nežiæ, Ivan Paladin, Dario Èerneka, Nevija Basaneže, Miro Nežiæ, Milenko Blaževiæ, Željka Trboviæ, Dario Èerneka.

NAJSTARIJI ZAPOSLENICI BUP-a

Buzetski list 16

Josip Šipuš, prof.

Visintin i Buzetskog društva za š tedn ju i za jmove , reg is t r i rane zadruge s neogranièenim jamstvom, tzv. posujilnice (štedno-kreditne zadruge) iz Buzeta. Posujilnicu je predstavljao direktor Francesco Flego, sin Sebastiana iz Poèekaji, a za vrijeme pregovora kupce je zastupao Giovanni Marinac iz Marinci. Postignuta je cijena od 20 tisuæa i 100 kruna. Dom je gradilo austrijsko poduzeæe «Martelantz» iz Trsta. Kamen za gradnju vaðen je preko puta gradilišta iznad kuæe Dinka Sirotiæa ( d a n a s d i s c o c l u b ) i transportiran vagonetima na o d r e ð e n u l o k a c i j u . Graðevinska stolarija, grede, potrebne daske i drugi materijal dobavljen je iz okolice Ilirske Bistrice u Sloveniji. Po završetku gradnje,

sveèano otvorenje Narodnog doma uprilièeno je 13. listopada 1907. godine (u nedjelju). O tom dogaðaju pisala je «Naša sloga» 17. listopada izvijestivši da je dom blagoslovio i sveèano otvorio veleèasni dr. Vjekoslav Spinèiæ, u nazoènosti velikog broja graðana Buzeštine i Slovenaca iz Trsta te više sveæenika na Narodnoj poljani gdje je održana sveta misa. Osobno ju je služio vlè. Spinèiæ. «Muževi zaslužni po narod», istaknuti borci za hrvatska prava, buzetski narodnjaci, uz materijalnu i moralnu potporu hrvatske veæine i «braæe Slovenaca», uspjeli su gradnjom doma 1 9 0 7 . g o d i n e p o d zajednièkim krovom ujediniti gotovo sve najvažnije udruge i ustanove hrvatskoga puka: Opæinsko poglavarstvo,

ustanova, devast i ran je k a m e n i h g l a g o l j s k i h spomenika, uništavanje i paljenje èitaonica širom Buzeštine samo je mali dio popisa nedjelja od strane vlastodržaca. U takvim uvjetima Narodni dom je proživljavao teške dane s t a l n i h n a p a d a i zastrašivanja, ali niti najgora fašistièka represija nije uspjela uništiti hrvatski nacionalni osjeæaj žitelja Buzeštine i Istre, osjeæaj koji se nanovo snažno probudio za vrijeme 2. svjetskog rata i trijumfirao prikljuèenjem Istre matici domovini Hrvatskoj. Pe d e s e t g o d i n a o d otvorenja, 1957. Narodni dom s j e d i š t e j e N a r o d n o g s v e u è i l i š t a , j e d i n e profesionalne ustanove u k u l t u r i n a p o d r u è j u Buzeštine, danas gradske ustanove Puèkog otvorenog uèilišta nastavljajuæi svoje stoljetno djelovanje. Odolio je svim burama i neverama, okupan suncem 21. stoljeæa sveèano je obilježio obljetnicu u svojstvu stogodišnjeg svjedoka i simbola kulturnog i d e n t i t e t a r a s a d i š t a naprednih ideja buduæi da je pod svo j im krovom, u najnovije vrijeme, udomio ne samo kulturna društva nego i udruge te politièke stanke. D a b i s v e è a n o s t stogodišnjaka bila na visini, u zajednièkom nastojanju da graðevina bude što ljepša, da Narodni dom blista, pobrinuo se Grad Buzet, Ministarsvo kulture RH, brojni sponzori, d o n a t o r i , p r o j e k t a n t i , izvoditelji radova na obnovi i pridonijeli izgledu koji privlaèi poglede svakog namjernika ili sluèajnog prolaznika. U njegovoj unutrašnjosti, kamo treba zaviriti, od 1969. godine ugoðaj u predvorju i gradskoj vijeænici stvara mozaik kako ga je kreirao Edo Murtiæ i još za života oèekivao njegovu valorizaciju. S v e o v o n a p i s a n o

p r i g o d n o j e i z n i j e l a r a v n a t e l j i c a P u è k o g otvorenog uèilišta profesorica Mirjana Pavletiæ povodom 100 godišnjice Narodnog doma i zahvalila svima koji su na bilo koji naèin pomogli da se višegodišnjim ulaganjem u osuvremenjivanje interijera i obnove zgrade od temelja do krova dogodi Narodni dom u n o v o m s v j e t l u , n a z a d o v o l j s t v o i p o n o s Buzeæana i d je la tn ika gradskih ustanova. No, u s v e è a n o m o z r a è j u ravnateljica podsjetila je da

štedionicu/ posujilnicu i «Hrvatski sokol» (osnovan 1905. godine) sa sokolskom glazbom. Našlo se mjesta i za gostionicu, plesnu dvoranu s pozornicom, konaèište, radne prostore i vinski podrum. Od 1910. godine u Narodnom domu je Hrvatska èitaonica (službeno osnovana 1890. godine) koja je prerasla u Puèku knjižnicu i dom postaje s r e d i š te i o r g a n i z a to r k u l t u r n i h d o g a ð a j a i djelovanja pjevaèkog zbora, d r a m s k e d r u ž i n e , tamburaškog o rkes t ra , predavanje za sel jake, opismenjivanja stanovništva, izleta, maškara, doèeka Nove godine, koncerata, plesnih zabava za potrebe buzetskih Hrvata. Za hrvatski živalj u Buzetu Narodni dom je znaèio svojevrsnu potvrdu opstanka i pripadnosti svome narodu, mjesto za uèenje i razonodu. Ta l i j a n i m a i p o g l av i to talijanašima bio je trn u oku i zato nisu izostajali napadi svakojake vrste, bivali su sve èešæi i nasilniji kako se približavao 1. svjetski rat. Deset godina kasnije u Buzetu se 1917. godine osniva «Prijateljsko društvo Jugoslavena» koje prihvaæa Deklaraciju o ujedinjenju Slovenaca, Hrvata i Srba u jednu državu smatrajuæi da se približava vrijeme skorog osloboðenja i sjedinjenja s m a t i c o m d o m o v i n o m Hrvatskom. Meðutim, kraj 1. s v j e t s ko g r a t a d o n o s i Buzeštini nove nevolje. Raspala se Austro-Ugarska, u Istru dolazi talijanska vojska i sa sobom donosi nasilje i p o n i ž av a n j e . S k i d a n j e hrvatskih zastava i natpisa, smjen j i van je hr vatsk ih naèelnika, zabrana javnog o k u p l j a n j a , h a p š e n j e istaknutih Buzeæana, upadi u stanove, premlaæivanje, kraða imovine, paljenje hrvatskih knjiga, zatvaranje h r v a t s k i h d r u š t a v a i

Narodni dom u Buzetu jedan je od pet domova sagraðenih u široj okolici za vrijeme narodnog preporoda (uz one u Puli, Pazinu, Opatiji i Trstu). Jedini je opstao (drugi su spaljeni i srušeni) i do danas nositelj je i èuvar vri jednosti koje su mu namijenili - preporoditelji njegovi tvorci Mate Trinajstiæ, Ivan Sancin, Vinko Šepiæ, Fran Flego, Kazimir Rade. Odbor za gradnju doma, predvoðen Ivanom Sancinom, osnovan je 1904. godine. Za podizanje graðevine odabrana je Narodna poljana koju je trebalo kupiti da bi se moglo nesmetano raditi. Izvršene su potrebne pripreme, osiguran novac za isplatu traženog iznosa te 02. i 03. studenoga 1905. godine zakljuèen i po tp i san kopoproda jn i ugovor izmeðu prodavatelja gospode Ermani, Francesco i

Stogodišnjak izdržao sve bure i nevere

treba imati hrabrosti, htjenja i odluènosti riješiti pitanje vinskog podruma buduæi da se vrati u svoje okrilje. Nema v i n s k i p o d r u m s a m o muzejsku vrijednost, podrum je mjesto gdje se može pokrenut i p ro i zvodn ja , obogat i t i nova ponuda proizvoda i sadržaja, može se ured i t i kao mjesto za druženje, kulturno zabavne sadržaje. Dom treba biti cjelina, živuæi spomenik preporodnog pokreta, simbol sloge i napretka… Vel ik propust 2004. godine, kada je Grad Buzet mogao saèuvati cjel inu Narodnog doma, urodio je neželjenim posljedicama:

vrata vinskog podruma ostala su zatvorena. Kako je bila kazala ravnateljica uèilišta Mirjana Pavletiæ, na prvi vlak smo zakasnili, sli na slijedeæi ne bismo smjeli. Neka se to dogodi što prije. «Kad bi danas mogli biti s nama, ti naši znameniti Dobrile, Spinèiæi, Trinajstiæi, Sancini, Šepiæi, Flegi…, bili bi presretni jer je ostvaren njihov cilj oèuvan i uzbosit Narodni dom u Istr i u stoljetnoj funkciji, u mirnom i osuvremenjenom Buzetu, usred lijepe bogate Istre koja

je mnogima primjer suživota u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj na putu u modernu Europu. Takva je slika našim slavnim preporoditeljima bila samo dalek nedosanjan san. Bili su «vizionari», ustvrdila je p r o f e s o r i c a P a v l e t i æ završavajuæi izlaganje u povodu stote obljetnice Narodnog doma i dodala da je njihova vizija bila daleka buduænost za koju se valjalo boriti i radi koje su mnogi p o g i n u l i u 1 . i 2 . i Domovinskom ratu. Danas je to «naša sadašnjost. Možda nismo ni svjesni koliko je ona lijepa i bezbrižna», zakljuèuje svoje kazivanje ravnateljica uèilišta Pavletiæ.

Buzetski list17

obljetnice100 godinaNarodnog doma u Buzetu

Buzetski list 18

Hrvati, nomadsko pleme koje je u sedmom stoljeæu u traženju boljih životnih uvjeta krenulo prema današnjim prostorima svoje je adekvatne uvjete za život pronašlo i na Velom Mlunu. Dobri izvori pitke vode (Droga, Kroh, Slatina), bogate šume što su osiguravale ogrjev, graðu, zaštitu od neprijatelja i bogati lov divljaèi, bile su glavne pogodnosti života na visoravnima iznad doline rijeke Mirne. Pleme je na platou Mlun našlo pogodno mjesto za obradu zemlje koja im je osigurala hranu za život. Tu su zatekli kulturu maslina, smokve i vinove loze pošto mlunska visoravan ima ekspoziciju jugozapadno, sa najvišim vrhom 318 metara iznad razine mora zvanim Meja, a sam rub Mluna je na visini 250 metara nadmorske visine, kao i selo Veli Mlun.

Hrvati su došli na Veli Mlun i našli ostatke Ilira koji su imali gradinu na vrhu Meje. Ilire su porobili Rimljani 177. godine prije Krista. Dokaz tome su pronaðena dva grobna spomenika niže od vrha Meje na Velom Mlunu u predjelu zvanom Podolina koja su 1924. godine prevezena u Buzet. Danas se grobni spomenici nalaze u lapidariju Zavièajnog muzeja Grada Buzeta. Imena na tim nadgrobnim spomenicima su ilirska, a zapisana su latinicom i potjeèu iz 1. i 2. stoljeæa poslije Krista iz èega se može zakljuèiti kako su se Iliri romanizirali. Ilirima se poslije toga gubi svaki trag jer su oni kao pleme Histri, koji su obitavali u Istri pa tako i na Mlunu, nestali. To podruèje u 6. i 7. stoljeæu poèinje naseljavati hrvatsko pleme i to po sestri Bugi pa su èlanove plemena radi toga nazivali Bužanima. Na putu do izvora pitke vode Droga i u mlunske šume, toènije na Zojèjem brèu voda je stoljeæima udubljivala put koji je prolazio grobljem. Seljani Velog Mluna udubljenje su koristili kao šumski put. - U tu su izdubinu, s višeg proplanka, ispadale ljudske kosti koje su Mlunci od davna vremena (200-300 godina unatrag) sakupljali i pohranjivali na suprotnu stranu puta u velike iskopane rupe pokrivene kamenim ploèama (skrilama). Oko 1945. godine, ja kao i ostala mlunska djeca, prilikom odlaska po vodu na dno velikog potoka, na pašu ili pak u šumu, nailazili smo na ljudske kosti koje su virile van iz rupa u koje su naši preci sahranjivali pronaðene kosti. Iste smo primali u ruke i gledali ih. Bile su to bedrena kost i kosti potkoljenice. To su mjesto seljani oduvijek pamtili kao nalazište kostiju, noževa, naušnica, prstenja i narukvica. Pamtim da su se ti predmeti èesto puta znali donijeti u selo. Meðutim, kamo su ih naši preci stavljali nije mi poznato. Iz koljena na koljeno prenašala se pretpostavka da na tom mjestu postoji groblje, a sve ono što su pronalazili govorilo je u prilog tome. Èak se išlo s prièom toliko daleko da su seljani zazirali noæu prolaziti bliže ili podalje groblja jer je postojala opasnost da se susretnu sa kojekakvim pojavama. Zanimljivo je da se šuma koja neposredno granièi s mjestom pronalaska kostiju i sa kolskim putem koji vodi iz Velog Mluna prema izvoru vode Slatina i Kroh te dalje prema Kajinskom hribu zove Dušica. Stari seljani èesto su znali povezivati ime te šume sa dušama iz neposrednog groblja. Mlunom su èesto kružile i prièe da se u toj šumi noæu viðaju kojekakva svijetla. Te su prièe najviše kolale meðu lovcima koji su

Živa rijeè povijestiStarohrvatsko groblje na Velom Mlunu (Zojèji brè) baština

lovili na tom podruèju - prisjeæa se nekoliko desetljeæa unatrag sedamdesetèetverogodišnji Danilo Cerovac, porijeklom iz Velog Mluna. Šezdesetih godina prošlog stoljeæa, zahvaljujuæi izrazito naèitanom èovjeku, inteligentnom i kulturno obrazovanom stanovniku Velog Mluna, Jakomu Cerovcu (1907-1988), koji je arheolozima iz Arheološkog muzeja u Puli isprièao o pronalascima starih sumještana, 1962. godine na Zojèjem brèu zapoèinju arheološka istraživanja. Arheološka istraživanja je provodio pokojni dr. Branko Marušiæ, arheolog pulskog Arheološkog muzeja, a fizièka iskopavanja Galiano Labinjan iz Livada. O svojim istraživanjima na Zojèjem brèu 1962. i 1963. godine Dr. Marušiæ zapisao je slijedeæe:Sama Nekropola na Zajèjem brijegu smještena je visoko iznad doline rijeke Mirne na jednom od rtastih ispupèenja na južnom podnožju najveæeg brežuljka Mlunštine, zvanog Meja. Pripada grobljima na redove, a svi su iskopani grobovi orijentirani od zahoda prema istoku. Pokojnici su sahranjivani pojedinaèno; izuzetak predstavlja istovremeno polaganje dviju osoba, što je zabilježeno u tri sluèaja. Gotovo svi grobovi bili su djelomice ili u cjelini obloženi kamenjem i zatrpani zemljom. Naðeni su i jednostavni zemljani grobovi, a i grobovi koji su bili potpuno obloženi i pokriveni kamenim ploèama. U više grobova uz užu zapadnu stranu javlja se i visoka kamena ploèa, koja je služila, kada je groblje bilo u upotrebi, kao vidljiva oznaka njegova položaja. Od pogrebnih obièaja ustanovljeno je paljenje vatre uz otvorene grobove i u njima, stavljanje kamenih ploèa na trup pokojnika, te polaganje raznih grobnih priloga. U toku iskopavanja naðena su 163 predmeta. To su dijelovi nakita (12 naušnica, odnosno karièica, 5 ogrlica 1 fibula, 3 ukrasne igle, 15 narukvica i 1 ažurirana ploèica), nošnje ( 28 razlièitih metalnih dijelova od pojasa), oruðe (27 noževa, 29 èešljeva 9 pršljena od vretena, 8 kresiva, 15 kamena za kresanje, 1 škare, 1 šilo, 1 kljuè, 1 kozmetièki pribor i 1 zvono), oruðe ( 4 kratka bojna noža) i zemljano posuðe ( 3 rimske svjetiljke i 2 lonca). Meðu nalazima, koji su pripadali grobovima, zaslužuju zbog svoje kronološke i tipološke vrijednosti naroèitu pažnju srebrni

novèiæ i zvjezdolike naušnice. Probušeni i veoma loše oèuvani novèiæ Konstantina V Kopronima pruža s god. 741. pouzdani terminus ante quem non za dotaciju groba, obzirom na njegovu trošnost i sekundarnu upotrebu može se pretpostaviti da je krasio pokojnicu prije na kraju života bizantskog cara ili èak u vrijeme izmeðu njegove smrti (god. 775) i dolaska Istre pod Franaèku vlast (god 788.), a nije iskljuèeno ni prvo desetljeæe nakon dolaska Franaka, koje predstavlja prijelazni period izmeðu bizantskog društvenog poretka i novog feudalnog po srednjoeuropskom uzorku. Vrijednost nalaza je u tome, što on ne datira samo grob, nego ukazuje i na postepeno širenje nekropole na Zajèjem brijegu od jugozapada prema sjeveroistoku, te ujedno odreðuje i gornju vremensku granicu korištenja groblja. Zvjezdolike naušnice, dosada jedini nalaz ovog tipa naušnica na tlu Istre, stavljene su na temelju prethodnog izlaganja u grob jednom u drugoj polovini VIII stoljeæa. No, time još nije odreðeno vrijeme njihove izrade, koje može biti prema gotovo jednakim naušnicama iz poznatog ukrajinskog nalazišta Pastyrskoje gorodište kod Kijeva zlatarski proizvod VII stoljeæa. Buduæi da vuku lijevane zvjezdolike naušnice, izraðene od bronce, a koje potjeèu iz radionica s podruèja panonskog Podunavlja, prema mišljenju madžarskih arheologa svoje porijeklo iz pontskih radionica, otvaraju se dvije moguænosti tumaèenja njihove pojave u grobu. Prva bi govorila u prilog trgovaèkih veza izmeðu Istre i crnomorskog podruèja, dok bi druga ukazivala na seobu jedne od staroslavenskih etnièkih grupa putovima južnoslavenske ekspanzije, koja se je zaustavila na podruèju Buzeštine u Istri. U tom sluèaju bi naušnice predstavljale omiljeni porodièni nakit, koji se zadržao i prenosio kroz duže razdoblje u porodiènom krugu. Drugu pretpostavku bi potvrðivali i pogrebni obièaji, ustanovljeni kod otvaranja groba. (B. Marušiæ, Nekropole VII i VIII stoljeæa u Istri. Arheološki vestnik18, 1967, 333.)

S LIJEVE STRANE KOSTI SU PADALE U UDUBLJENJE.SELJANI SU IH SAHRANJIVALI S DESNE STRAN

SREBRNI NOVÈIÆ IZ GROBA ZOJÈJI BRÈ

OSTACI NASEOBINA PLEMENA KOJE JE NASELILO MLUN

IZVOR DROGA IZVOR SLATINA IZVOR KROH

Danilo Cerovac istièe kako naziv mjesta «Zajèji brè» starješine su objašnjavale kao mjestu gdje se susreæu zeèevi pri izlasku iz jedne i ulasku u drugu šumu te kao mjestu gdje oni vode ljubav. Danilo se i danas sjeæa govora pokojnog dr. Marušiæa kada je prilikom vršenja istraživanja 1962. godine njemu i pokojnom Jakomu Cerovcu objasnio da je velika rupa natkrivena kamenom ploèom pri ulasku na groblje Zojèji brè simbol starih hrvatskih plemena. Naime, ta plemena su imala obièaj pokopati vola pri samom ulasku na groblje pri èemu bi iskopanu rupu prekrili kamenom skrilom. Danilo još uvijek pamti tu kamenu ploèu na ulasku na groblje Zojèji brè. Meðutim, zadnjih joj se nekoliko desetljeæa gubi svaki trag, tim više što tim mjestom sada prolazi šumski put. U blizini Zojèjeg brèa nalaze se i tri izvora vode. Prema prièanju djeda Danila Cerovca, Antona Cerovca - Lukasa, roðenog 1862. godine na Velom Mlunu, on je za vrijeme velikih ljetnih suša po vodu odlazio na izvor Drogu. Da bi natoèio dvije litre vode morao je èekati cijelu noæ. Kaptaža je tada bila takva da je u rupu odakle je dolazila voda stavljena cijev od kore od jasena. Za razliku od izvora Kroh i Slatina, izvor Droga u dugim sušnim periodima nije nikad presušio. Kaptaža na spomenutim izvorima napravljena je 1921. godine izvor Slatina, 1922. godine izvor Kroh i 1928. godine izvor Droga.

Ana Pisak

CRKVICA SV. ANDREJ

Buzetski list 20

Program pomoæi u kuæii dnevni boravak solidarnost na djelu

Zar ima ljepše stvari od vidjeti èovjeka nasmijana i vedra lica? Èovjeka kojemu je dovoljan samo malen znak pažnje kako bi mu se uljepšala jesen života? Treæa životna dob period je kada tijelo polako slabi, a èesto um ne može zapovijedati biæem koje nas predstavlja. Vrijeme je to kada pojedinci više nisu dovoljni sami sebi - potrebna im je neèija ruka koja æe im pružiti bezuvjetnu pomoæ. U najnovije doba proširuje se pokrenuti program pomoæi starijim osobama u kuæi. Tako i na podruèju Buzeštine i Æiæarije.

U lipnju 2006. godine u Buzetu je pokrenut program Pomoæi u kuæama u kojeg je ukljuèeno 125 korisnika osoba starijih od 65 godina ili socijalno ugroženih, samaèka domaæinstva, ljudi koji nemaju djecu i teški bolesnici. I zn imke mogu b i t i i osobe s invaliditetom. Program obuhvaæa podruèje Grada Buzeta i Opæine Lanišæe (25 korisnika). Financira ga Ministarstvo obitelji, branitelja i meðugeneracijske solidarnosti, a sufinancira Grad Buzet te Opæina

Pružanje ruke osobama u jeseni njihova života

Buzetski list21

MAVRO GRŽELJ, pomoæni radnik MARIO FLEGO i pomoæni radnici MAVRO GRŽELJ i BRANKO VIVODA

MARIO FLEGO

STANKA KOS

Lanišæe. U programu je zaposleno 11 djelatnika - 5 geruntodomaæica, 2 pomoæna radnika, medicinska sestra, spremaèica u dnevnom boravku, domaæica dnevnog boravka i voditeljica programa Sanja Rupena. Cilj programa je pružati pomoæ starijim i potrebitim osobama. Korisnicima se nude razlièite usluge: donose im se lijekovi i namirnice, vozi ih se k lijeèniku, jednom tjedno donosi im se i topli obrok koji korisnici s a m i p l a æ a j u . S a m a è k i m domaæinstvima pomoæni radnici pile i cijepaju drva, lièe kuæu, a medicinska sestra redovito obilazi korisnike, mjeri im šeæer i tlak. Važno je napomenuti da se sve vrste usluga pružaju besplatno dok namirnice, lijekove, topli obrok i drva korisnici plaæaju sami.

- Kada smo krenuli s programom, korisnici su bili malo skeptièni. Nisu bili nauèeni na takav oblik pomoæi, jer do tada ga nije bilo na podruèju Grada Buzeta i Opæine Lanišæe. Buduæi da je prošla godina i pet

mjeseci, korisnici su se u potpunosti privikli na nas, nedostajemo im, zahvalni su na našoj pomoæi, a mogu reæi i da su nas jako zavoljeli. Korisnicima pružamo i uslugu prijevoza u trgovinu, na groblje najmilijima, pomažemo im pri obavljanju nekih složenijih poslova, koje oni ne mogu odraditi sami s obzirom na svoje godine. Medicinska sestra vodi brigu o redovitosti uzimanja lijekova. U kontaktu smo s njihovim obiteljskim lijeènikom, naruèujemo ih na specijalistièke preglede. Za sada smo krenuli s raspodjelom toplog obroka jedanput tjedno koji se priprema u Domu za starije i nemoæne osobe u Buzetu. Obrok je uvijek kuhan, a postoje dva menija izmeðu kojih korisnici mogu birati, kazala je voditeljica programa Sanja Rupena.

Osim programa boravka u kuæi, korisnicima se nudi i moguænost dnevnog boravka. Dnevni boravak je smješten u Domu za starije i nemoæne osobe na Gorièici. On nije

namijenjen samo za korisnike programa pomoæi u kuæi veæ za sve starije osobe s podruèja grada koji mogu doæi u dom pogledati televizijski program, proèitati dnevni tisak ili pak samo za druženje. Svaki èetvrtak se održavaju radionice po programu Goranke Èrnac, domaæice dnevnog boraka. Srijedom se održava pjevaèki zbor kojeg vodi profesor Manuel Èerneka, a prve srijede u mjesecu organizira se i sv. misa. Djelatnici programa imaju u planu posjeæivati korisnike na dan njihova roðendana i darivati ih prigodnim poklonom koji su izradili korisnici u radionicama dnevnog boravka. U prostorijama dnevnog boravka èesto se organiziraju priredbe i i z n e n a ð e n j a . Ta k o j e z a Meðunarodni dan starijih osoba, u suradnji s Osnovnom školom Vazmoslava Gražalje, održana djeèja priredba na kojoj je nastupio i E l i o P i s a k . Z a h v a l j u j u æ i donacijama buzetskih obrtnika, korisnici su na besplatnoj tomboli dobili i poklon u znak pažnje.

Pokretanje Programa pomoæi u kuæama mnogim korisnicima je preokrenulo živote, vratilo im t r a è a k s r e æ e u n j i h o v u svakodnevicu. Osobe starije životne dobi više se ne osjeæaju usamljeno, a dolazak djelatnika programa išèekuju s nestrpljenjem.

S e d a m d e s e t d vo g o d i š n j a S tanka Kos , por i jek lom i z Dalmacije, jedna je od korisnika Programa pomoæi u kuæi. Stanka živi sama u Kompanju, a korisnica je i socijalne pomoæi. Mjeseèno prima mirovinu u iznosu od šestotinjak kuna. Dobar dio novca potroši na lijekove s obzirom na to da ima probleme sa zdravljem. Prije nego što je postala korisnica

programa, Stanka je, kaže, bila u životnoj opasnosti.

- Sada se osjeæam bolje jer znam da postoji netko tko æe mi pomoæi. Djelatnici su jako dobri prema meni, ali i ja prema njima. Doðu jednom tjedno. Donesu mi lijekove i kruh. Medicinska sestra izmjeri mi tlak i šeæer. Nakon što mi je suprug umro, ostala sam sama bez ikoga. Starom èovjeku je najgore biti sam. Sada me posjeæuju djelatnice. Kad sam tužna, raspolože me. Ako nešto zatrebam, zovem ih na telefon gdje je uvijek netko dostupan. Ja sam veæ starija osoba i nikamo ne idem pa ništa i ne znam. Radnice mi uvijek isprièaju što se dogaða na Buzeštini. Kada doðu, ako imam, skuham im kavu, ako nemam, one svejedno budu kod mene. Još uvijek pamtim rijeèi pokojnog tate kad mi je rekao «Pusti mamu, pusti tatu, ali drži susjeda» jer susjed je prvi koji æe ti pomoæi, isprièala nam je «bistra» teta Stanka koja kaže: Takve smo mi Dalmatinke. Za predstojeæe zimske dane pomoæni radnici spremili su joj drva za ogrjev. No, osim tete Stanke, ni 75-ogodišnji Mario Flego iz Škuljari hladnoæe više se ne boji. Naime, i njemu su pomoæni radnici Branko Vivoda i Mavro Grželj pripremili oko šest metara drva za ogrjev. Ako zima p o t r a j e , a s a m a è k i m domaæinstvima ponestane drva, radnici æe, kažu, spremiti još drva. Mario nam je takoðer izrazio zadovoljstvo što je korisnik programa. Djelatnici mu pružaju veliku potporu s obzirom na to da živi sam. Na naš upit je li sretan što æe imati dovoljno drva za grijanje ove zime, odgovorio nam je: Naravno da sam kuntenat!

Ana Pisak

Buzetski list23Buzetski list 22

Ana Pisak

Berba grožða na Vrhuvštini

Tradicija pripremanja vina na Istarskom poluotoku jedna je od najstarij ih vještina za koju znaju Istrijani. Autohtoni obièaji, naslijeðe koje su nam ostavili Fenièani i stari Grci, danas se s v e m a n j e n j e g u j u u njihovom izvornom obliku i ostaju nažalost tek blijeda uspomena na težaèki život naših predaka. Od tradicije koja je nekad bila nasušna p o t r e b a o v d a š n j e g stanovništva, vinarstvo i vinogradarstvo postali su poljoprivredna grana kojem se danas mnogi vinari bave iz razonode i l i profesionalno,stvarajuæi od vina unosan p o s a o i

U vinogradu barba Paškvala

p r e p o z n a t l j i v i b r a n d istarskoga poluotoka. Upravo iz tog razloga danas je starinski naèin pravljenja «Božje kapljice» zamijenila nova, moderna tehnologija. P o t a k n u t i ž e l j o m z a spoznajom kako su nekad naši noniæi spremali grožðe u njihove drvene baève uputili smo se u najpoznat i j i buzetski vinorodni kraj; na Vrhuvštinu, toènije u selo Barušiæe. U stoljetnoj konobi sedamdesetjednogodišnjeg Paškvala Bržente, prostoru u kojem svaki detalj odjekuje starinom, vratili smo se pedesetak godina unatrag, u

vrijeme spremanja lozinog ploda u noniæevoj konobi. Dok smo èekali da se

sunce digne visoko na nebu i osuši jutarnju

rosu u vinogradu, Paškval i njegov dvije godine stariji p r i j a te l j A n to n Šæulac, u s e l u

znan kao Tone, otkrili su nam tajnu spravljanja «svete podrumske kapljice».- Prve dane rujna baève se izvadilo iz konoba. Stavilo ih se na kišu da se zamoèe kako bi bile spremne za prihvat soka od grožða. Ukoliko kiše nije bilo baève se dvaput dnevno moèilo pomoæu leðne pumpe za prskanje i to u vremenskom razdoblju od d e s e t a k d a n a . N a ko n moèenja baève se opralo èistom vodom bez dodatka ikakvog deterdženta, a pomoæu metle od sirka ili èetkom. Osim p r a n j a , baève je valjalo i

podbabit (alatima pubojem i batiæem uèvrstilo se obruèe na sredini kako ne bi ispalo dno) - otkrio nam je barba Paškval. Jednom kad su baève bile èiste ispod njih se napravila kadivnica zapalio se žolfer (sumpor), a pomoæu dima dezinficirao spremnik za vino. Žolfer je bio zaštitno sredstvo za vino i baève. Ako dim nije htio ulaziti u baèvu znaèilo je da je spremnik nezdrav te da ga ponovno treba oprati vodom, jer voda izvuèe najviše bolesti iz drva, objasnio nam je barba Tone.U meðuvremenu rujansko je sunce ugrijalo bobice grožða i došlo je vrijeme da krenemo u vinograd. Majstori od vina, Tone i Paškval, u ruke su uzeli drvene brente i kusiriæ, jer kažu, plastika i škara nekad nije bilo. U vinograd smo

krenuli traktorom jer n e k a d a š n j e g

p r i j e v o z n o g s r e d s t v a ,

boškarina i v o z a ,

danas je gotovo nemoguæe pronaæi. - Nekad se trgalo u brente kapaciteta 40 litara, a grožðe iz njih se sipalo u badnje smještene na vozu. Berba je zapoèela tek sredinom rujna. Sprave za mjerenje šeæera i vinske kiseline nisu postojale. Da je grožðe zrelo znali smo po okusu koje je ostavljalo u ustima i oblaku pèela i stršljena nad vinogradom te po boji bobica, prièao nam je Paškval dok je sa smiješkom na licu trgao grozde sa èokota koje je posadio njegov djed. - Dani berbe su bili i dani slave, posebice ako je ljetina bila dobra i ako je grožðe bi lo zdravo. Iz vinograda se uvijek orila pjesma; nezaobilazne su bile Quel mazzolin di fiori i One dvije narance ki ti je majka dala, naglasio je Tone i zapjevao "e picchia picchia la porticella e la mia bella mi viene ad aprir…". Pobrano grožðe Tone i Paškval su dovezli do svoje konobe. Tamo su ga pomoæu ruènog mlina samljeli u badnje, a veseli što se njihova kapljica nalazi na sigurnom radosno su nazdravili dobrom urodu. U iduæih tjedan dana bijelo grožðe se nije diralo kako bi se drop dignuo na površinu. Crno vino se rotalo, miješalo, dva do tri puta dnevno. Miješalo se sa rogovijama - drvenom palicom koja je na dnu imala tri kraka. Crno vino je u badnjima kuhalo od deset do dvanaest dana, a b i j e l o j e d a n t j e d a n . Paškvalovu konobu ponovno smo posjetili kada je bilo vrijeme za daljnji tretman mošta. - Mošt iz badnji stavili smo u toræ da stisnemo bobice grožða i odvojimo sok

od ljuske. Vino smo tada stavili u baève. Lijevalo ga se k r o z d r v e n i l i j e v a k u n u t a r n j o m s t r a n o m o b l o ž e n r a m o m ( b a k r o m ) , namijenjenom da i z v ina i zvuèe modru galicu. Vino u baèvama potom se više ne dira do Martinje! - rekao je Paškval. Svoje vino Paškval je stavio u stogodišnju baèvu od hrasta, ruèni rad njegovog pokojnog oca Klementa. Otkako P a š k va l p a m t i , b a è v a kapaciteta 1200 litara nikad nije bila prazna. Èep je na njoj pustio otvoren da vino kuha, a neki ga znaju pokriti lozinim listom da ne uðe miš unutra. Svoj najveæi ponos u konobi, tatinu baèvu, Paškval je namazao smjesom brašna i vode da se zaèepe svi spojevi drva te da ona bude štanja. A što je s vodom i šeæerom? Jesu li ih dvoje iskusnih v inara dodal i u svo ju "kapljicu"? - Najbolje vino je ono prirodno, bez dodanog šeæera i vode! Tko je nekad znao koliko gradi ima vino te koliko šeæera mu treba dodati?! Bilo je onako kako je priroda stvorila. No, bilo je i više sunca, ljepši jesenski dani! - objasnio je Tone. Dvoje noniæa istièu da se gradiralo vino jedino kad su ga prodavali u podrum u Livadama, a Tone se prisjeæa kako je jednom takvom prilikom njegovo grožðe imalo èak 24 grada. Bila je ovo vinska prièa barbeta Toneta i Paškvala iz Barušiæi, a mi ih sada ostavljamo, kako oni kažu, u nj ihovoj najveæoj brizi : ispijanju napravljenog vina!

baština

Buzetski list25Buzetski list 24

Ana Pisak

Prve jutarnje zrake sunca koje su provirile kroz stare jerte i drvena škura znak su bile seljacima da valja ustati i krenuti na kampanju. Posla je u polju tijekom cijele godine bilo mnogo, a osim brige za vlastite obitelji, valjalo je misliti i na životinje u štali, nezaobilazne pomoænike u obavljanju gotovo svakoga težaèkoga posla. Svaki kmet imao je najmanje jedan par boškarina, a štala je uvijek bila puna blaga za koje je u ljetnim vremenima trebalo priskrbiti hranu za hladne zimske dane.

Ko ti ne sklepješ kosu,sklepje ona tebe

Svibanj je period kada je košnja mlade arbešpanje (djeteline) i raznih drugih trava, posebice livadskih, bila u punom jeku. Umjesto današnjih modernih motornih kosilica posao su obavljali kosci na ruke, dižuæi se u pravilu u ranim jutarnjim satima, kako bi košnja do jakoga prijepodnevnog sunca bila gotova. - Dizali smo se oko tri sata poslije pola noæi. Na pojas smo o b j e s i l i « t e l o c » ( k o r a boškarinovog roga), napunili ga vodom i u njega stavili brus. U ruku uzeli kosu te s komadom kruha u džepu i kjantom (bocom) bevande na ramenu krenuli na posao, isprièao nam je šezdesetse-dmogodišnji

barba Aldo Bartoliæ iz sela Krti. - Kositi je valjalo poæi rano ujutro dok je na travi bilo još rose. Mokru travu se lakše reže, a i kosu treba manje brusiti. Snažni zamasi rukama i uvijek mokre noge davale su osjeæaj kao da plivaš, prièa barba Aldo. Od èetiri pa do osam sati ujutro seljaci bi pokosili površinu od tri tisuæe èetvornih metara, ako je trava bila visoka. - Pokošeno sjeno najprije se trebalo posušiti, poslijepodne ga se okretalo na drugu stranu, a naveèer stavljalo na lomnice (kupove) ili na trefojeliæe (male kupove). Stavljanje sjena na lomnicu znaèajno je bilo iz dva razloga:

jedan je da na njega ne padne rosa preko noæi, a drugi da se unutar kupa stvori odreðena temperatura kako bi sjeno zakuhalo i zadržalo vitamine za životinje, istièe barba Aldo. Osušeno sjeno vozilo se pomoæu voza kojeg su vukli boškarini doma na titoje (natkrivena spremišta za sjeno) ili štale. Ukoliko kmetovi nisu imali dovoljno mjesta za uskladištiti ljetnu stoènu zalihu hrane na polju bi napravili (kope u zemlju se zabio visoki trupac drva oko kojeg se slagalo sjeno). - Visina kope je ovisila o tome koliko visoko mogu seljaci uzdizati svoje vile. Kad je kopa bila gotova nalikovala je kruški,

smješkajuæi se kazao je barba Aldo. Kosci su se za ranojutarnju košnju pripremali veèer prije na naèin da su sklepali i nabrusili svoj alat odnosno kosu. «Klepoc» (osoba koja klepa kosu) sjeo je na pod raširenih nogu. Izmeðu nogu, u tlo bi zabio babicu (duguljast komad željeza s proširenim vrhom). Na babicu se polegla kosa, a onda se batiæem, èekiæem namijenjenom toj vrsti posla, klepalo po kosi. Pravilno je bilo ako se klepalo od poèetka do kraja oštrog ruba i obrnuto. Tada bi kosa rezala više te se ne bi uništavao krajnji dio koji reže t r a v u . Š e z d e s e t š e s t o -

godišnjeg Ðineta Bartoliæa iz Krti smo upitali koliko èesto je trebalo klepati kosu? - Sve je ovisilo o vrsti trave. Ako je bila oštrica kosu se moralo klepat èešæe. Kad bi žene dones le ka l i c i j on (doruèak) obièno se kosa sklepala još jednom jer ako ti ne sklepješ kosu, sklepje ona tebe! Èim se sunce diglo iznad brda valjalo je poæi doma jer kosa više nije kosila, isprièao nam je barba Ðino. Djetelinu se kosilo oko èetiri puta godišnje. Nakon toga se dvaput kosilo sjeno i otavu, a rijetko kada se vršio i terciol, treæi otkos. Nakon što se sjeno posušilo seljaci su ga volovima odvozili kuæama. No,

Stare užanceKošnja trave u Krtima baština

šezdesetdevetogodišnji barba Mario Krt, takoðer iz Krti, imao je i drugaèijih neugodnih iskustava. - Ujutro smo sjeno pokosili i pustili ga da se suši preko dana. Ukoliko ga naveèer nismo stigli dovesti doma znalo se desiti da padne kiša te da cijela vala poplavi, a voda odnese sjeno. I ode naš cjelodnevni trud i ljetina, prièa barba Mario. Nije ni èudno da je meðu koscima kružila izreka da ako se sjeno ne pokupi naveèer ujutro æe ga se naæi na vrbama. Barba Ðino pamti i drugu (ne)zgodu iz vremena košenja trave. U samo jednom danu volovi su mu se preplašili tri puta i sva tri puta prevrnuli pun voz sjena! No, Mario i Ðino

pamte još jedna dogaðaj vezan za Senjsku valu. - Dogovorili smo se sa Juštinom od Slavka da mu pokosimo valu. Za uzvrat je on nama trebao dati pšenicu i deset litara vina. I baš kad smo bili pri kraju košnje poèela je kiša. Sklonili smo se ispod lomnice i pili vino koje smo mukotrpno zaradili. Umor i «dobra kaplj ica» nas je svladala, a oèi su nam se sklopile. Najednom smo se probudili u vodi, a pokošeno sjeno plivalo je oko nas, pripovjedali su Mario i Ðino! Osim što je Juštin od Slavka ostao bez sjena, i dvoje je kosioca «ostalo» bez vina za ponijeti kuæi!

Glavni alat kosaca je bila kosa sa drvenom ruèkom, brus te teloc. Teloc se pravio od roga boškarina na naèin da se rogove stavi kuhati kako bi se unutrašnji dio boškarinovog ponosa omekšao, odnosno kako bi ga kosci mogli izdubiti. Nakon toga u teloc se stavila voda, a u nju brus. Kosci su teloc objesili oko pojasa da im brus bude uvijek pri ruci èim im zatreba. No, teloc je imao još jednu funkciju; stariji ljudi su na dno teloca izbušili rupu i u njega stavili trstinu. Pušuæi u teloc odnosno u rog, starješine su stvarale neobiène zvukove. T i su zvuci kor ist i l i za zastrašivanje lopova, loših ljudi i divljih životinja.

Zdravko Miholiædipl.ing.agr.

Buzetski list27Buzetski list 26

poljoprivreda

Maslinovo ulje je, uz brašno i vodu, u razdoblju pisanja Biblije, važilo kao osnovna namirnica potrebna za opstanak èovjeka u kriznim vremenima. Prorok Ilija se u razdoblju suše i gladi, u vrijeme kralja Ahaba, uz Božju pomoæ, hranio krušèiæima dobivenim od ulja i brašna. Danas je situacija umnogome postala drugaèija. Maslinovo ulje je postalo luksuzni proizvod pa se prognozom rodnosti godine i moguæom kvalitetom ulja više bavi imuæniji i probirljivi sloj društva. U 2007. godini je razloga za nagaðanja pa i zabrinutost svakako bilo. Ova je godina, po mnogo èemu specifièna, što se tièe poljoprivredne proizvodnje. Dvije su je okolnosti posebno uèinile godinom za pamæenje. Prva je izrazito blaga zima, a druga sušno ljeto. Ova prva p o j a v a i n i c i r a l a j e neuobièajeno rani poèetak vegetacije, kao i znatno uranjeno odvijanje pojedinih feno faza bil jnih vrsta. Primjerice cvatnja je kod maslina, na nekim lokacijama zabilježena veæ negdje 15.

Blaga zima i sušno ljetopožurili ovogodišnju berbu

svibnja. U dvije prethodne godine ( 2005. i 2006.) bilo je to izmeðu 13. i 17. lipnja. Takav ubrzani ritam protezao se i kroz sušno ljeto pa su se javljala nagaðanja o tome kakav æe biti prinos odnosno postoci ulja i njegova kvaliteta u jednoj takvoj godini . Gledajuæi na sve ostale poljoprivredne kulture moglo s e p r e d v i d j e t i r a n i j e dozrijevanje maslina, samo je pitanje bilo, koliko dana. Pojedinci koji i inaèe na ovom podruèju otvaraju sezonu berbe poèeli su s njom veæ prije 10. listopada (lani 20. listopada). Krenulo se, kao i inaèe, s ranijim sortama Leccino i Pendolino koje d o m i n i r a j u u m l a d i m n a s a d i m a . I z v j e š t a j i s priobalja Istre, o znatnoj z a r a ž e n o s t i p l o d o v a maslinovom muhom, dali su dodatni argument za raniji poèetak berbe. Meðutim, prema zapažanju struènog s a v j e t n i k a ( p r a æ e n j e feromonskih mamaca, žutih ploèa i plodova), situacija na Buzeštini (što se tièe ranih s o r t i ) i p a k n i j e t a k o alarmantna. Plodovi ranijih

s o r t i i p a k s u d o b r o g z d r a v s t v e n o g s t a n j a . D o z r i j e l o s t L e c c i n a i Pendolina varirala je ovisno o optereæenosti stabala. Tako su nešto starija stabla koja su uz to obilno zametnula rod bila umjereno obojenih plodova za razliku od mlaðih, osrednje rodnih gdje su plodovi bili gotovo potpuno obojeni i sasvim spremni za obiranje. Kao optimalan moment berbe navodi se trenutak kad je 1/3 ploda poprimila tamnu boju. Sa srednje kasnim (npr. Èrnica), a naroèito kasnim sortama (poput Istarske bjel ice) ipak treba bit i oprezan. Može se dogoditi da na njihovim plodovima napad maslinove muhe bude nešto jaèi, pri èemu svakako treba u berbu krenuti ranije no što sugerira izgled plodova. Naime i na jednima i na drug ima, na po jed in im lokacijama na Buzeštini, zamjeæen je znatan broj plodova ošteæenih lièinkama masl inove muhe. Dakle odluku treba donjeti povodeæi se prije svega vlastitim maslinama i njihovom stanju a ne informacijom da je netko

negdje poèeo ili nije poèeo berbu. Onima pak koji prakticiraju nešto kasniju berbu može se da t i p reporuka : Ne èekajte da tamna boja pokožice zahvati meso ploda. Poberite svoje m a s l i n e , i p a k , ranije.Daljnjim èekanjem neæete znaèajnije utjecati na kolièinu proizvedenog ulja, a kvaliteta se može samo umanjiti. P r v a i z v j e š æ a i z buzetskih uljara govore o randmanima koji se kreæu izmeðu 11 i 14% . Na Buzeštini se, usprkos suši oèekuje jedna prosjeèna berba (oko 100 tona ploda). Tome najviše doprinose mlaði maslinici koji polako, iz godine u godinu, imaju sve veæi udio u ukupnom rodu i koji su ove godine lijepo ponijeli plodove. Starija stabla autohtonih sorti (Èrnice, Bilice, i Karbone) ponegdje su podbacila pa se, ponajprije, na njih odnosi informacija o nešto slabijem rodu. Buduæi da je berba tek

p o è e l a n i j e l o š e spomenuti nekoliko bitnih preduvjeta da bi se iz kvalitetnog ploda maslina dobilo kvalitetno ulje: 1) Obrane plodove masline što prije treba odpremiti na preradu (odreðen broj veæih proizvoðaèa na Buzeštini nabavio je strojeve za otresanje maslina, kojima se u kraæe vrijeme može sakupiti kolièina dostatna za odvoženje na preradu) 2) Ukoliko se plodovi veæ moraju neko vrijeme èuvati, neka to ne bude duže od tjedan dana. Podesne su za to suhe i zamraèene prostorije u k o j i m a s u m a s l i n e rasprostiru u tankom sloju ili su pak slažu u prozraènim kašetama. D o b r o j e d a u spomenutom prostoru nema izvora agresivnih mirisa (kante s benzinom i sl.). 3) Kad preradom ploda dobijemo ulje valja ga, takoðe, pohraniti na z a t a m n j e n o m j e s t o konstantne temperature

izmeðu 10 i 15 stupnjeva. Još je važnije no kod ploda, da ono bude udal jeno od dosega n e p o ž e l j n i h m i r i s a . Izloženost utjecaju zraka mora se potpuno izbjeæi. To se najbolje postiže u s t a k l e n i m i l i i n o k s posudama s kvalitetnim sistemom zatvaranja. Važno je pritom ne zaborav i t i da svak i proizvoðaè maslinovog ulja koji u Upisniku p o l j o p r i v r e d n i h g o s p o d a r s t a v a i m a prijavljeno 50 i više rodnih stabala, ostvaruje pravo na poticaj za preradu ukoliko preradi 800 i više kilograma ploda. Poticaj s e o s t v a r u j e p r e ko preraðivaèa masl ina odnosno uljare koja je preradila masline. Za veæe proizvoðaèe koji preko raèuna prodaju 100 i više litara ekstra d j e v i è a n s k o g u l j a (dokazano rezultatom kemijske analize) postoji i dodatni poticaj u iznosu od 10 kn/lit. prodanog ulja.

na Buzeštini

Ivan Antiædr. vet. med.

Prehrana pasaPravilna prehrana temelj je zdravlja vašeg psa. Uz to, ona je i užitak koji pomaže osnažiti posebnu vezu izmeðu ljudi i njihovih ljubimaca. Kako bi osigurali kolièinski dostatnu i kvalitetnu ishranu usklaðenu sa svakodnevnim potrebama vašeg ljubimca važno je i poznavati osnove pravilne prehrane pasa.Prema naèinu prehrane psi (kanidi) se svrstavaju u skupinu mesoždera, zajedno sa maèkama, ali za razliku od

njih ne hrane se iskljuèivo mesom, veæ i ostalim dijelovima životinjskog tijela i biljem. Dugovjekim životom uz èovjeka psi su se još više udaljili od pravih mesojeda, jer su bili prisiljeni jesti hranu koju im je pribavio vlasnik. Psi zahtijevaju uravnoteženu prehranu koja sadrži dovoljne kolièine osnovnih hranjivih tvari-bjelanèevina, ugljikohidrata, masti i 13 razlièitih vitamina i 20 minerala. Pravilna je prehrana èesto i sastavni dio terapije kod razlièitih bolesti pasa.Hrana pripremljena kod kuæe sastoji se od mesa, iznutrica, jaja (izvor bjelanèevina), žitarica (ugljikohidrati), povræa (vitamini i vlakna) i masti životinjskog i biljnog podrijetla. Takva prehrana veæinom i zadovoljava osnovne potrebe za hranjivim tvarima, iako iziskuje odreðeno vrijeme za pripremu. Osnovni nedostatak «domaæe» prehrane ipak je deficit životno važnih aminokiselina, vitamina i minerala, potrebnih u vrijeme poveæanih fizièkih aktivnosti i u bolesnim stanjima.Gotova industrijska hrana proizvodi se u obliku suhe (briketi, peleti, štapiæi), polusuhe (u obliku vreæica) i vlažne tj. konzervirane hrane. Suha hrana u najširoj je uporabi, paketirana u vreæama od 3 25 kg. Deklarira se pod raznim nazivima prema sadržaju proteina, masti i vlaknastih tvari kao hrana za štenad, odrasle pse, skotne kuje i medicinska hrana za bolesne pse. Vlasnici pasa èesto i ne obraæaju pažnju na sastav hrane, veæ na cijenu i prohtjev psa za istom hranom, iako dugotrajno uzimanje pogrešne hrane može dovesti i do ozbiljnih zdravstvenih poremeæaja.

Štenad je nakon odbijanja od majke potrebno nadohranjivati kvalitetnim mesnim i mlijeènim obrocima u obliku mesnih juha, variva ili kašica. Obrok šteneta predstavlja kolièina hrane koju pojede u 15 minuta, hraniti 3-4 puta dnevno. Mlijeko predstavlja izvor hranjivih tvari, ali nije i neophodno nakon prestanka sisanja jer èesto uzrokuje proljev. Kosti su važne zbog kalcija i jaèaju zube i desni, ali valja izbjegavati sitne pileæe, zeèje, riblje i prekuhane kosti!Prehrana odraslih pasa ovisi o pasmini i tjelesnoj aktivnosti. Dovoljan je jedan obrok dnevno iako nije naodmet i poneki manji meðuobrok. Glavni obrok najbolje je davati u prijepodnevnim satima kako bi hranu probavio do sljedeæeg jutra. Izbjegavati nagle promjene hrane koje èesto dovode do kratkotrajnog proljeva i gubitka apetita. Tada je potrebno uskratiti hranu na sljedeæih 24 sata uz dodatak medicinskog ugljena u vodi za piæe.Tjelesno aktivnim psima i skotnim kujama obavezno treba davati hranu visoke energetske vrijednosti uz dodatak vitamina, a starim psima hranu sa smanjenim udjelom masnoæe, više vlakana i vlage (konzervirana vlažna hrana) zbog oslabljene sposobnosti žvakanja i probave.

U radnih pasa èesta je mršavost zbog iscrpljenosti i metabolièkih poremeæaja, s otpadanjem dlake i brzim umaranjem u radu. Takve je pse potrebno hraniti gotovom hranom s poveæanim

udjelom kvalitetnih proteina, tretirati protiv parazita (gliste, trakavica) i dodavati vitaminsko-mineralno-proteinske dodatke (VMP tablete). Dugotrajna ishrana suviše masnom hranom dovodi do kroniènih katara želuca uz povremeno uzimanje trave, povraæanje i gubitak apetita. Preporuèa se smanjivanje udjela masnoæe i izbacivanje zaèina i slastica te dodatak mlijeèno-kiselih pripravaka (jogurt, acidofil).Kroniène upalne bolesti crijeva, jetara i gušteraèe

lijeèimo dugotrajnim davanjem kvalitetne hrane na bazi janjetine i riže («lamb& rice), kao i

bolesti kože uz dodatak esencijalnih aminokiselina i vitamina (vit. A i biotin).

L i j e è e n j e k r o n i è n i h b o l e s t i urogenitalnog, kardiovaskularnog

sustava i èeste pretilosti pasa, najuèinkovitije potpomažemo

g o t o v o m h r a n o m s a regu l i ran im odnosom hranjivih tvari i dodataka

(RID, ASD, WRD diet).a podruèju grada Buzeta

registrirano je oko 1850 pasa. Više od polovice ovog broja èine radni psi-tartufarski i lovaèki, dok ostatak broje kuæni psi i psi èuvari. Ocjena kvalitete držanja i prehrane subjektivne je naravi, ali ipak prevladava dojam da bi ju trebalo podignuti na višu razinu, posebice u radnih tartufarskih pasa. Žalosna je èinjenica da pojedini vlasnici i dalje hrane pse po sistemu «kruh i voda». Psi koji rade i do 8 sati dnevno zaslužuju najbolju prehranu, bez obzira na radni uèinak ili sezonu. Vlasnici 1-5 pasa mnogo su bolji uzgajivaèi i hranitelji jer mogu pažljivije rasporediti svoje vrijeme i novac na prehranu, dok vlasnici veæeg broja (5-10 i više) pasa teže pružaju podjednaku pažnju svim psima u skupini. Jasno je da je presudan utjecaj financija, ali konaèna je raèunica sasvim suprotna- samo zdravi i dobro hranjeni psi mogu se u najboljoj mjeri odužiti vlasniku.Nadam se æe vam ovi savjeti i informacije dobro poslužiti pri uzgoju i držanju vaših ljubimaca, a za sva pitanja, kao i navedene vrste hrane, vitamina i ljekovitih pripravaka navratite u našu veterinarsku ambulantu u Buzetu.

Prehrana pojedinih kategorija pasa

Režim prehrane u bolesnim stanjima

životinjeVeterinarski savjet

Buzetski list 30

S i n d r o m s e n i l n e demencije je prvi put opisao Alois Alzheimer 1906. godine da b i ona danas b i la p r o g l a š e n a v o d e æ o m bolešæu.

Kao bolest prepoznata je šezdesetih godina prošlog stol jeæa, a do tada je opisivana kao organski psihosindrom, senilna ili vaskuklarna demencija. Bolest se danas javlja u 1 do 3 posto svjetske populacije, a èak u 11 posto osoba starijih od sedamdeset godina. Uzrok bolesti je do danas nepoznat.

È e s t o s e s p o m i n j e genetska uv je tovanos t (potomci oboljelih imaju èak deset puta veæe šanse da obole).

Poèetak bolesti može biti akutan. Svi simptomi bolesti se javljaju odjedanput, naglo, najèešæe istovremeno sa nekim tjelesnim oboljenjem ili emocionalnim šokom.

M n o g o è e š æ e A l z h e i m e r o v a b o l e s t zapoèinje podmuklo sa postepenom progresijom o š t e æ e n j a s p o z n a j n i h funkcija dok je slabljenje pamæenja njezin najizraženiji s i m p t o m . P o è e t n i s e simptomi èesto pripisuju staraèkoj zaboravnosti, ali kako bolest napreduje bo lesn ic i se sve teže orjentiraju u vremenu i prostoru, uoèavaju se i promjene u karakteru, nemoguænost usvajanja novih sadržaja i prisjeæanja veæ usvojenih. Èesto ne mogu pronaæi pravu r i jeè pa

ZdravljeAlzheimerova demencija

Mr.sc. Jasna Štifaniæ, dr.med.

naširoko opisujuæi nastoje reæi što su mislili. Kako bolest n a p r e d u j e j av l j a j u s e p r o b l e m i u i z v o ð e n j u svakodnevnih aktivnosti (oblaèenju, prisjeæanju gdje se nalaze stvari, pronalaženju željenog puta). Bolesnici postaju sve nezainteresiraniji , izražen je strah, sve slabije razumijevaju govor. Govor im je sve slabiji i prelazi u fazu automatskog ponavljanja. Javljaju se i stereotipni pokret i . Makroskopske p r o m i j e n e n a m o z g u b o l e s n i k a s u u v i d u smanjenog volumena i težine m o z g a s a a t r o f i è k i m p r o m j e n a m a v i j u g a i proširenjem brazda.

U podlozi bolest i je neurofibrilarna degeneracija i stvaranje senilnih plakova p o s l j e d i c a è e g a s u biokemijske promjene u mozgu.

U postavljanju dijagnoze se uz anamnestièke podatke kor is te i neuro loška i psihološka testiranja, CT( k o m p j u t e r i z i r a n a to m o g r a f i j a ) i l i M R I ( magnetska rezonanaca) kojima se vidi jaka difuzna atrofija moždane kore. Pomoæ u postavljanju dijagnoze m o g u b i t i E E G (elektroencefalografija) i PET( p r o t o n s k a e m i s i o n a tomografija).

Do danas djelotvornog lijeka nema. Usporavanju b o l e s t i m o g u p o m o æ i vitamini, cerebralni dilatatori, l i jekovi protiv motornog nemira, sedativi.

Vjetar s Æiæarijepostao važan energent Ana Pisak

Na podruèju od Trstenika do Raèje Vasi na Æiæariji planira se gradnja vjetroelektrane odnosno trideset i èetiri vjetroturbogeneratora, ukupne snage osamdeset megavata. Investicijsko poduzeæe je Valalta d.o.o iz Rovinja koje djeluje zajedno s njemaèkom kompanijom Wallenborn Projektentwicklung. Broj vjetroturbogeneratora koji æe «niknuti» u prvoj fazi ovisi o operateru prijenosnog sustava, HEP-u, koji æe odluèiti koliku energiju mogu injektirati u visokonaponski sustav mreže. Prva predviðanja govore da æe poèetna faza obuhvatiti ugradnju desetak «stupova». Davorin Flego, voditelj razvoja i gradnje vjetroelektarne investitorskog poduzeæa, izvijestio nas je o trenutaènim aktivnostima vezanim za projekt.

U tijeku je niz pripremnih radova. Meðu njima je i Studija utjecaja na okoliš. Najviše vremena investitoru æe uzeti ornitološki dio jer je za praæenje migracije ptica potrebna godina dana. Ornitološko praæenje odradit æe Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Odjel za ornitologiju te Natura Histrica. Gradnja vjetroelekrane veæ se nalazi u prostornom planu Istarske županije i nadležne Opæine Lanišæe, a nakon što Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva da svoje mišljenje podnijet æe se i zahtjev za izdavanje lokacijske i graðevinske dozvole, saznajemo od F. Davorina.

Gradnja vjetroelektrane na podruèje prostorno najveæe te rijetko naseljene istarske Opæine Lanišæe, uveliko æe poboljšati životni standard stanovnika tog prostora. Projekt, vrijedan osamdeset milijuna eura, otvorio bi desetak novih radnih mjesta, a odreðeni postotak dobiti punio bi opæinski proraèun. Davorin F. istièe kako æe se insistirati da izvoðaèi radova budu iz Hrvatske, lokalni graðanski poduzetnici i tvrtke. Projekt bi mogao donijeti zaradu i vlasnicima zemljišta za èije bi korištenje investitor projekta plaæao najam.

Na podruèju Trstenika prije tri godine postavljena je mjerna stanica koja bilježi broj vjetrovitih dana u godini i jaèinu prirodne sile. Podatak o broju vjetrovitih dana u jednoj godini ostaje poslovna tajna, no prema nekim nagaðanjima radi se o brojci koja nadmašuje dvije tisuæe vjetrovitih sati.

Æiæski list

Buzetski list31

Buzetski list33

Neka moja Istra blistanaj nan Buzeština bije lipa èista

Turistièka zajednica Grada Buzeta kroz geslo akcije „Naj nan Buzeština bije lipa èista“ kontinuirano se ukljuèuje u projekte „Volim Hrvatsku“ Hrvatske turistièke zajednice i „Neka moja Istra blista“ TZ Istarske županije u cilju poticanja aktivnosti meðu l o k a l n i m s u b j e k t i m a i stanovništvom te sudjelovanja u programima zaštite okoliša kao komparativne prednosti turizma, radi boljeg i ugodnijeg boravka nas samih, a potom i turista koji borave na našem podruèju. Akcija je zapoèela poèetkom travnja, kada je TZG B u z e t a u s u r a d n j i s p l a n i n a r s k i m d r u š t vo m „Planik“ podružnica Buzet o r g a n i z i r a l a è i š æ e n j e i obnavljanje markacije na pješaèkim stazama Put Mirne i Put Raspadalice. Komunalno poduzeæe Park, je u suradnji s Turistièkom zajednicom i pod pokrov i te l j s t vom Grada Buzeta poèetkom travnja p o è e o s a b e s p l a t n i m postavljanjem kontejnera za krupni otpad na podruèju Buzeštine. Akcija je trajala do sredine srpnja. Potom je uslijedila akcija: TU DA, TU NE!

POSTAVLJANJE TURISTIÈKE SIGNALIZACIJE NA BUZEŠTINI projekt je koji je zapoèeo u travnju ove godine i obuhvaæa postavljanje interpretacijskih tabela, planova podruèja i turistièkih putokaza u cilju boljeg informiranja i snalaženja turista na našem podruèju. Do sada su realizirane interpretacijske tabele koje su oblikovane u suradnji s dizajnerom Robertom Radešiæem, a poveznica su s info materijalima, te se nalaze uz znaèajnije kulturno-povijesne znamenitosti Buzeštine. Planovi podruèja s naznaèenim turistièkim sadržajima, zonom tartufa i sl. postavljeni su na Trgu Fontana i Roèu. Slijedi nam postavljanje turistièkih putokaza koji su jednim dijelom postavljeni na podruèju užeg centra Buzeta još 2004 .godine, te slijedi nastavak postavljanja na cijelom podruèju Buzeštine. Projekt je vrijedan 200.000,00 kn, a finaciraju ga Grad Buzet i Hrvatska turistièka zajednica, svatko u poloviènom iznosu. Izvoðaè radova je firma Paštrin d.o.o iz Roèkog Polja.

POVEÆAN BROJ NOÆENJA NA BUZEŠTINI Turistièka zajednica Buzeta veæ niz godina bilježi kontinuirani porast noæenja na podruèju Buzeštine. U prvih osam mjeseci zabilježeno je 3107 dolazaka i 10136 noæenja što je za 17 posto više u odnosu na prošlu godinu. Najbrojniji gosti su i dalje domaæi, slijede Talijani, državljani Bosne i Hercegovine i to pretežno radnici-turisti, Rumunji, Austrijanci, Nijemci, Britanci i Slovenci. Turistièka zajednica bilježi i sve veæu posjetu na info punktovima u Buzetu i Roèu, te je prema evidencijama, od mjeseca svibnja do kraja kolovoza u Roèu zabilježeno 2600 posjeta u ovoj godini što je 500 posjeta više u odnosu na 2006. godinu i 685 posjeta u Buzetu što je 207 posjeta više u donosu na prošlu godinu. Sve navedeno rezultat je pojaèane promocije podruèja kroz razne kanale prodaje (distribuiranje vodièa kroz Buzeštinu na sajmove diljem Europe, na graniènim prijelazima, po hotelima Istre i Kvarnera, info punktovima i sl., web stranice, e-mailing liste, promocija Buzeta grada tartufa, organiziranje višednevnih manifestacija itd.). Na Buzeštini ove godine bilježimo i poveæanje smještajnih kapaciteta za 22 nove postelje u privatnom smještaju, što je ukupno 288 kreveta na podruèju Buzeta i Æiæarije. S najveæim brojem kreveta raspolaže hotel Fontana, sve ostalo je u privatnom smještaju.

Akcijom do ureðenijeg Buzeta Nada Prodan-Mrakoviæ, dipl.oecc.

BUZET POSTAJE SVE IZRAZITIJETURISTIÈKO SREDIŠTE

Nove oznake za sve veæi broj turista

turizam

(p laka t i ran je na za to predviðenim mjestima), koja se organizira u suradnji s Komunalnim redarom Grada Buzeta. Cilj akcije je ureðenje i oèuvanje okoliša, te apeliranje na organizatore manifestacija i s t a n ov n i š t vo d a ko d plakatiranja koriste table za o g l a š a v a n j e k o j e s u postavljene na podruèju cijele Buzeštine.Ovogodišnja središnja tema županijske akcije bili su vidikovci, a TZ Buzeta ukljuèila je u to i lokve sa ciljem senzibiliziranja javnosti, a posebice najmlaðih, za o è u v a n j e l o k a v a k o j e p r e d s t av l j a j u p r i r o d n u vrijednost i kulturnu baštinu ovog kraja. Stoga se u suradnji s djeèjim vrtiæom Grdelin organizirao odlazak djece u posjet lokvama i vidikovcima Sovinjštine i Vrhuvštine. Prilikom posjeta djeca su razgovarala s mještanima o lokvama i njihovoj namjeni nekada i danas, uzeli su u z o r k e v o d e , t e s v e fotografirali. U suradnji s b u z e t s k o m O s n o v n o m š k o l o m , 2 1 . s v i b n j a organizirano je predavanje na

te m u : L o k ve , p r i ro d n a vrijednost i kulturna baština. Predavaè je bio Nediljko Landeka, struèni suradnik u udruzi Zelena Istra.Najznaèajnija buzetska akcija „ M a r g a r i t a “ , b i r a n j e n a j u r e ð e n i j e o ku æ n i c e , b a l k o n a i p o s l o v n o -g o s p o d a r s k o g o b j e k t a zapoèela je poèetkom svibnja i trajala je do kraja srpnja kada je troèlana komisija izašla na teren i pregledala kandidirane okoliše. Proglašenje najboljih uslijedilo je na Dan grada Buzeta Subotini. Akciju organiziramo u suradnji s mjesnim odborima Buzeštine koji su predložili kandidate sa svog podruèja u skladu s Pravilnikom akcije. Od ove godine pri javl j ival i su i pojedinci. Od ukupno trideset i dvoje kandidiranih prvo mjesto u kategoriji balkona pripalo je Loreni Klariæ iz Buzeta, drugo mjesto Jadranki Stefanoviæ iz Roèa i treæi balkon bio je vlasnice Edine Rubiæ iz Starog grada.U kategorij i okuænica prvo mjesto pripalo je obitelji Kružiæ iz Majcani, drugo mjesto obitelji Krbavèiæ sa Gorièice i

treæe obitelji Nemarnik iz R o è a . N a j u r e ð e n i j i poslovnogospodarski objekti su: Istracommerce ispod Erste banke kao veliki objekt i konoba Volte u Kozarima kao mali poslovno-gospodarski objekt. Izvan kategori je „Margaritice“ su dobile obitelji u Ri jeèkoj u l ic i : F lego, Krbavèiæ, Borojeviæ, Šverko, Zornada, Višiæ, Milan Krbavèiæ i Karla Krbavèiæ te poduzeæe „ Fu g a “ z a d o p r i n o s u c j e l o ku p n o m i z g l e d u i urednosti ulice. Svi nagraðeni su dobili statue „Margarita“ i „Margaritica“ koje je izradila buzetska umjetnica Goranka Èrnac te nagrade pokrovitelja i s p o n z o r a . G e n e r a l n i pokrovitelj akcije bile su Hrvatske šume, Uprava šuma podružnica Buzet, a sponzori: cvjeæarne Ana, Loredana i Morena.

1. mjesto u kategoriji balkona - Lorena Klariæ

Najureðeniji mali poslovno-gospodarski objekt konoba Volte u Kozarima

1. mjesto najljepše okuænice, obitelj Kružiæ iz Majcani

Buzetski list35Buzetski list 34

19. listopad - Trogodišnji mališani iz djeèjeg vrtiæa Grdelin, skupina Medvjediæi, povodom Dana jabuka posjetili su korisnike Doma za starije i nemoæne osobe. Djeèica su korisnicima doma darovala jabuke, pjevala i recitirala. Od sreæe nonice su i zaplakale. No djeèica su si dala truda i zajedno s najstarijom korisnicom doma, roðenom davne 1912. godine, Vajom Saviæ, pored doma posadili stablo jabuke. Svako je dijete kod jabuke bacilo šaèicu zemlje, a vrijedne tete Katarina i Eleonora trogodišnjacima su objasnile kako æe novoposaðeno stablo donositi jabuke poput onih koje su poklonili štiæenicima doma.

2. listopad - Obilježavajuæi Djeèji tjedan mališani iz djeèjeg vrtiæa Grdelin i uèenici Osnovne škole Vazmolslav Gržalja Buzet sudjelovali su u niz aktivnosti u kojima su pisali, crtali, šetali se prirodom i zabavljali. Povodom Meðunarodnog dana djeteta, najmlaði Buzeæani i Buzeæanke sastati su se s gradonaèelnikom Buzeta Valterom Flegom. Prvog èovjeka Buzeta djeca su podarila recitacijama o svom zavièaju i crtežima, a zauzvrat svaki je predstavnik razrednog odjeljenja dobio nogometnu loptu na dar. Moto ovogodišnjeg Djeèjeg tjedna je bio "Ljubav djeci prije svega, odrasli slušajte nas"!

Osnovano Slovensko kulturno društvo lipa Buzet

19. listopad - U vijeænici Narodnog doma u Buzetu osnovano je Slovensko kulturno društvo lipa Buzet. Za predsjednicu je izabrana Draga Klariæ, a za dopredsjednicu Smilja Marin