Struktura komunikacije

Elementi komunikacije

• Pošiljalac poruke – poslovni partner ili stranka. Pošiljalac angažuje vlastite misli i emocije da bi poslao poruku i učinio je dostupnom primaocu.

• Šum (buka, smetnja) – sve ono što može ometati efikasnu komunikaciju. To može biti nerazumljiv govor, nejasna audio-vizuelna prezentacija, ometanje, nezainteresovanost

• Povratna sprega – podrazumijeva primaočev odgovor na poruku koja stiže od pošiljaoca, kao i saznanje o smetnjama koje prate komunikaciju

Definicija komunikacije

• Teoretičar komunikacije Wilbur Schramm ističe da je komunikacija nešto što čine ljudi. U njoj nema nikakve magije, osim one koju joj ljudi pridodaju u komunikacijskom procesu. Poruka nema značenja osim onog koje joj ljudi pripišu. Promišljati komunikaciju znači promišljati ljude (način na koji se oni odnose jedni prema drugima i prema svojim grupama, organizacijama i društvima, utičući jedni na druge, primajući informacije, podučavajući, učeći i zabavljajući se. Da bismo razumjeli komunikacijski proces meñu ljudima, moramo razumjeti način na koji se oni odnose jedni prema drugima.

Dimenzije poslovne komunikacije

• Kognitivna dimenzija – odnosi se na razumijevanje ili dekodiranje poruka, signala i znakova. Primalac mora da odvoji bitno od nebitnog, da pamti i koristi informacije.

• Emotivna dimenzija – prepoznavanje i razumijevanje svojih i tuñih emocija, samokontrola, saosjećanje, prilagodljivost i otvorenost.

• Akciona dimenzija – sposobnost aktivnog slanja i primanja poruka, poznavanje materije koja je sadržaj komuniciranja, volja i motivisanost za komuniciranje. Podrazumijeva obučenost i zainteresovanost komunikatora.

Informisanje u poslovnoj komunikaciji

• Privlačenje pažnje• Navoñenje primaoca da prihvati poruku• Navoñenje primaoca da prihvati poruku

kako je to planirao pošiljalac• Navoñenje primaoca da memoriše poruku

i da je kasnije reprodukuje• Upućivanje na djelovanje u skladu sa

porukom (ubjeñivanje)

Elementi komunikacijskog modela

• Pošiljalac: Poruka o sprečavanju infekcije HIV virusom zvuči uvjerljivije ako je prezentuje visoko vjerodostojan izvor kao što je npr. priznati medicinski stručnjak. Percipirani status, pouzdanost i stručnost izvora daju poruci dodatnu težinu

Elementi komunikacijskog modela

• Poruka:Različiti ljudi koji primaju istu poruku mogu je protumačiti na različite načine, pripisati joj različita značenja i drugačije na nju reagovati. U skladu sa različitim profilima primalaca, poruku je poželjno prilagoditi.

Elementi komunikacijskog modela

• Prilagoñavanje poruke:

Elementi komunikacijskog modela

• Kontekst odnosa i društveno okruženje:

Komunikacija utiče na društveno okruženje, a društveno okruženje utiče na komunikaciju. Unutar konteksta uzajamnih odnosa pojedinaca u grupi, cilj pošiljalaca poruke je da sa primaocima poruke imaju sljedeće dodirne tačke: primjerenu i tačnu procjenu problema, postizanje potpunog razumijevanja cilja, kao i kriterija za uspjeh, slaganje u pogledu pozitivnih ishoda odluka

Šum u komunikaciji - Ironija• Ironija (grč. εἰρωνεία, eironeia = odglumljeno ignorisanje) je jezički izraz i stilska

figura u kojoj je pravo značenje riječi ili prikriveno ili suprotno doslovnom značenju izraza i upotrijebljenih riječi.

• Ironija je forma crnog humora . Od ironije su jači sarkazam i groteska.

• Primjeri ironije

• Slušalac treba da shvati da se ono što se govori ne misli doslovno. Ironija je u dramskom komadu kad je publici očigledno šta će se dogoditi, dok to glumac na sceni očigledno ne razumije i ponaša se sasvim suprotno očekivanjima publike.

• Osim u govoru, ponekad se spominje i ironija života (npr. Ludvig van Betoven izgubio je sluh).

• Ironija u svakodnevnom govoru: – A baš si pravi prijatelj.– Sve si uspio uništiti! Odlično!– Ma baš je pametna.

• Ironija kao stilsko sredstvo u poeziji: – Na lijepo mjesto zaveo me put! (Baš sam pogodio gdje ću doći – došao sam na

pogrešno mjesto)

Ironija kao vještina

Sokratova metoda razgovora s polazištem u čuvenoj tvrdnji‘’Znam da ništa ne znam’’ osvješćivanje o neznanju stavlja u prvikorak, početak znanja. Ta prva, negativna faza u metodi razgovora jefaza ironije u kojoj Sokrat svog sagovornika, učenika koji tvrdi da neštozna (pretkoncepcija ili pogrešna koncepcija) kroz dobro usmjerenauzastopna pitanja i odgovore suočava s njegovim neznanjem (elenktika).U drugoj fazi majeutike (porodiljska vještina) se postiže da sagovornikspozna, porodi , ‘’iznese na svijet’’ svoje znanje (protreptika).

Šum u komunikaciji - sarkazam

Sarkazam – od grč. σαρκασµός (sarkasmos) –podrugivanje. Sarkazam je tijesno povezan s ironijom i znači izrugivanje osobi, situaciji ili stvari.

Vid verbalne ironije koji ima za namjeru da uvrijedi navodeći upravo ono suprotno pravom značenju, npr. govoreći “fantastično” za nešto što je loše. Koristi se u kombinaciji s humorom, često u grubom maniru, sa jačom intonacijom glasa

Korištenje sarkazma se često smatra iskazivanjem skrivenog bijesa ili iritacije. Ponekad se koristi i u opisima situacija, u konstrukcijama kao što je “ovo malo kućerine”.