UPRAVNO PRAVOSEMINAR

23.06.2007. godine Kata Senjak

ORGANIZACIJA UPRAVE

Opći pojmovi

Dodatna nadleţnost – ustavom BiH (Član 3) propisane su nadleţnosti BiH, ali isto takočlanom 3.5 a) i b) propisane su ustavom FBiH i dodatne nadleţnosti. To znači da entitetijedan dio svoje nadleţnosti mogu prenijeti na BIH (Ministarstvo pravde, Ministarstvoodbrane, VSTV...)Podjela nadleţnosti –Zatečeni propisi – to znači da svi zakoni, sudska pravila i propisi koji su ze zatekli na dandonošenja ustava FBIH (isto vaţi i za ustav BIH) će se primjenjivati u onoj mjeri ukolikonisu u suprotnosti sa ustavom FBiH (isto vaţi i za BiH) (npr. zakon o eksproprijaciji, ZOO).

ZAKON O VIJEĆU MINISTARA (SG BIH 38/02)

Izvršna u vlast u BIH – Vijeće Ministra, Predsjedništvo BiH, Centralna banka BiHIzvršna u vlast u FBIH – Predsjednik FBIH, Vlada FBiHIzvršna u vlast u kantonu – Vlada kantonaIzvršna u vlast u općini i gradu – Načelnik općine i gradonačelnik

Vijeće ministaraTo je izvršna vlast BiH. Čini ga predsjedavajući Vijeća ministara i min istri. Manadat je 4godine isto kao i članova Parlamentarne skupštine. Predsjedavajućeg Vijeća ministaraimenuje predsjedništvo BiH, a odluku o imenovanju donosi Predstavnički dom Parlamentarneskupštine BiH. Ministre imenuje predsjedavajući Vijeća ministara, a odluku o imenovanjutakoĎer potvrĎuje Predstavnički dom Parlamentarne skupštine. Predsjedavajući Vijećaministara moţe podnijeti ostavku. Podnošenjem ostavke predsjedavajućeg, cijelo Vijećeministara je u ostavci. Isto tako, Predsjedništvo BiH moţe pokrenuti postupak opozivaPredsjedavajućeg Vijeća ministara, a ako to prihvati Parlamentarna skupština, dolazi se u istusituaciju kao i da sam podnosi ostavku. Članovi Vijeća ministara i Predsjedavajući ostaju daobavljaju te poslove do izbora novih članova.Vijeće ministara donosi:

----

Odluke,Zaključke,Rješenja,Usvaja nacrte i prijedloge zakona koji se dostavljaju Skupštini.

ZAKON O VLADI FBIH(SNFBIH 1/94, 8/95, 19/03, 54/05 i 2/06)

Vlada FBIHVladu FBiH imenuje Predsjednik FBiH uz saglasnost dva potpredsjednika i nakonkonsultacije sa Premijerom odnosno, kandidatom za premijera. Odluku o imenovanjupotvrĎuje Predstavnički dom Parlamenta FBiH. Vladu FBiH čini premjer i ministri. Premijerima dva zamjenika, a sastav vlade je slijedeći: 8 ministara iz reda Bošnjaka, 5 ministara iz

2

reda Hrvata, 3 ministra iz reda Srba. Vlada FBiH odgovorna je svom šefu tj. Predsjednikufederacije, kao i Parlamentu FBIH, a ministri su, pored navedenog, odgovorni i premijeruVlade FBiH. Vlada Federacije zastupa Federaciju kao pravno lice, te upravljaimovinom u vlasništvu Federacije, ako zakonom nije drugačije odreĎeno.Vlada FBiH donosi slijedeće propise: uredbe sa zakonskom snagom, uredbe, odluke,rješenja i zaključke. Uredbe donosi kada se radi o najvaţnijim pitanjima iz nadleţnosti vlade,ureĎuje neke odnose koji su potrebni za provoĎenje odreĎenih zakona i osniva stručne i drugesluţbe. Odlukom se ureĎuju pojedina pitanja ili propisuju neke mjere, daje saglasnost ilipotvrĎuju neki drugi akti. Pojedinačnim aktima tj. rješenjima odlučuje se oimenovanjima/razrješenjima odreĎenih osoba, a koje je u nadleţnosti Vlade FBiH.Zaključcima se utvrĎuju stavovi o pitanjima značajnim za sprovoĎenje utvrĎene politike.Sjedište Vlade je u Sarajevu, a ima svoj ured u Mostaru. Vlada Federacije radi nasjednici.Vlada Federacije moţe odlučivati ako sjednici prisustvuje više od polovicečlanova Vlade.Vlada Federacije odluke donosi većinom glasova prisutnih članova, akoUstavom Federacije nije drugačije odreĎeno. Vlada Federacije donijet će Poslovnik o svomeradu u roku od 30 dana od dana svoga konstituiranja.

ZAKON O MINSTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA UPRAVEU BIH (SG BIH 5/03, 26/04 I 42/04)

koja su to ministarstva BIH?

Ministarstva na nivou BiHTo su:

1. Ministarstvo vanjskih poslova,2. Ministarstvo pravde,3. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa,4. Ministarstvo finansija,5. Ministarstvo civilnih poslova,6. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice,7. Ministarsvo komunikacija i prometa,8. Ministarstvo sigurnosti,9. Ministarstvo odbrane.

Čime su osnovana? Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave u BiH, i istimzakonom su odreĎene nadleţnosti tih ministarstava.

ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMAFEDERALNE UPRAVE – SNFBIH 19/03, 38/05 I 2/06

Ministarstva na nivou FBiH

Poslove uprave iz okvira nadleţnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Federacija) vrše federalna ministarstva, federalne uprave i federalne upravne organizacijepredviĎene ovim zakonom. Sva ministarstva su duţna obavljati svoje poslove u skladu saUstavom Bosne i Hercegovine.Ukupno ima 16 ministarstva.

Federalna ministarstva su:1. Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova - Federalno ministarstvo unutarnjih poslova. Usastavu Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova nalazi se Federalna uprava policije koja

3

vrši operativne poslove policije iz nadleţnosti Federalnog ministarstva unutrašnjih poslovautvrĎene posebnim zakonom;2. Federalno ministarstvo pravde - U sastavu Federalnog ministarstva pravde nalazi se Zavodza javnu upravu.3. Federalno ministarstvo finansija - Federalno ministarstvo financija - U sastavu Federalnogministarstva finansija - Federalnog ministarstva financija su: Porezna uprava, Carinskauprava i Finansijska policija.4. Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije - U sastavu Federalnog ministarstvaenergije, rudarstva i industrije je Zavod za mjeriteljstvo i Federalna direkcija za namjenskuindustriju.5. Federalno ministarstvo prometa i komunikacija - U sastavu Federalnog ministarstvaprometa i komunikacija je Federalna direkcija za civilnu avijaciju i Federalna direkcija zaizgradnju, upravljanje i održavanje autocesta.6. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike .7. Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica.8. Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata - Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno- oslobodilačkog rata.9. Federalno ministarstvo zdravstva - U sastavu Federalnog ministarstva zdravstva jeFederalna uprava za zaštitu od zračenja i radijacijsku sigurnost.10. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.11. Federalno ministarstvo kulture i sporta - U sastavu ministarstva kulture i sporta nalazi seZavod za zaštitu spomenika.12. Federalno ministarstvo trgovine .13. Federalno ministarstvo pro stornog ureĎenja.14. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva - U sastavu Federalnogministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nalaze se Federalna uprava zašumarstvo i Federalni zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi.15. Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta.16. Federalno ministarstvo okoliša i turizma.

(Ministarstvo odbrane je od kraja 2005. ustanovljeno na nivou BiH). Jedan brojministarstava sjedište ima u Mostaru, a drugi u Sarajevu.

Sljedeća federalna ministarstva imaju sjedište u Mostaru:

Federalno ministarstvo trgovine,Federalno ministarstvo prometa i komunikacija,Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije,Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke,Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta.

UtvrĎena je nadleţnost federalnih ministarstvava ovim zakonom, a osnovano je nekolikofederalnih uprava koje mogu biti samostalne ili okviru ministarstava.

Samostalne federalne uprave su:1. Federalna uprava civilne zaštite,2. Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove3. Federalna uprava za inspekcijske poslove.

Samostalne upravne organizacije su:1. Federalni zavod za statistiku,

4

2. Federalni hidrometeorološki zavod,3. Arhiv Federacije,4. Federalni zavod za programiranje razvoja i5. Federalna direkcija robnih rezervi,6.Federalni zavod za agropedologiju,7. Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo,8. Federalni agromediteranski zavod Mostar,9. Federalni zavod za geologiju.

Upravne organizacije imaju svojstvo pravnog lica, ako posebnim zakonom nije drugačijeodreĎeno.

ZAKON O DRŢAVLJANSTVU BIH –SG BIH 13/99, 41/02, 6/03, 14/03 i 82/05

Sticanje drţavljanstva BiHDrţavljasnstvo BiH stiče se porijeklom, roĎenjem na teritoriji BiH, usvajanjem,naturalizacijom i meĎunarodnim ugovorom.

1. Porijeklom : dijete čija su oba roditelja drţavljani BiH u vrijeme roĎenja stičedrţavljanstvo BiH bez obzira gdje je roĎeno. Dijete stiče drţavljanstvo BiH ako jejedan roditelj u vrijeme roĎenja bio drţavljanin BiH, a dijete je roĎeno na teritorijiBiH, dijete stiče drţavljanstvo BiH ako je jedan roditelj bio drţavljanin BiH, a dijeteje roĎeno u inozemstvu.

2. Rođenjem: ako je dijete roĎeno ili naĎeno na teritoriji BiH, a oba roditelja sunepoznata ili nepoznatog drţavljanstva.

3. Usvojenjem : ako je dijete mlaĎe od 18 godina i ako se radi o potpunom usvojenju4. Naturalizacija: ta osoba mora da ima 18 godina, da prije podnošenja zahtjeva ima

stalno mjesto boravka na teritoriji BiH, da poznaje jedan od jezika konstitutivnihnaroda u BiH, da mu nije izrečena mjera protjerivanja stranaca sa teritorije BiH, danije osuĎivan na izdrţavanje kazne zatvora za krivična djela koja su učinjena sapredumišljajem duţe od 3 godine i da se odrekao ili na neki drugi način izgubio svojeranije drţavljanstvo. Olakšana naturalizacija znači da se radi o bračnom drugudrţavljanina BiH. Za ovo je potrebno da brak traje 5 godina prije podnošenja zahtjevaza prijem u drţavljanstvo BiH, 3 godine boravka na teritoriji BiH, da se odrekao ili nadrugi način izgubio svoje prethodno drţavljanstvo. OdreĎene osobe i bez ispunjavanjaovih uslova mogu steći drţavljanstvo BiH, a to je ako se radi o emigrantima koji su sevratili u BiH i ako se radi o njihovim potomcima (1. i 2. generacija)

5. Međunarodnim ugovo rom – drţavljanstvo se stiče na način kako je tim ugovoromdogovoreno.

Prestanak drţavljanstva BiHPrestaje po sili zakona, odricanjem, otpustom, oduzimanjem i po meĎunarodnim ugovorima.

1. Po sili zakona drţavljanstvo prestaje dobrovoljnim sticanjem drugog drţavljanstva, abilateralnim sporazumom izmeĎu BiH i te drţave nije drugačije ureĎeno.

2. Odricanjem prestaje ako je graĎanin BiH napunio 18 godina, a ţivi u inozemstvu iima drţavljanstvo druge drţave ili mu je ono zagarantirano, moţe se odrećidrţavljanstva BiH. Ako se radi o maloljetnoj osobi oba roditelja moraju podnijetizahtjev.

3. Otpustom drţavljanstvo prestaje pod slijedećim uvjetima: da ima 18 godina, da seprotiv te osobe ne vodi krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se goni po

5

sluţbenoj duţnosti, da je ta osoba izmirila odreĎene poreze, doprinose ili drugeobaveze koje su utvrĎene pravomoćnim odlukama, da se toj osobi garantiradrţavljanstvo neke druge drţave i da je ispunila vojnu obavezu.

4. Oduzimanjem drţavljanstva : moţe se oduzeti ako je

drţavljanstvo stečeno prevarom, na osnovu laţnih dokaza i informacija, a to jebilo relevantno prilikom donošenja rješenja za sticanje drţavljanstva BiH,zatim ako drţavljanin BiH vrši vojnu sluţbu u nekoj drugoj drţavi, ali nemasaglasnosti nadleţnih organa BiH,kao i odlukom Drţavne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranihdrţavljana koja je zaduţana za provjeru sticanja drţavljanstva od 6. aprila1992. do 1. januara 2006. (sastav komisije 2B+2H+2S+ 3 stranca koja će seimenovati nakon konsultacije sa Vijećem Evrope). Odluke ove Komisije sukonačne. Komisija treba da završi posao do kraja 2006.

ZAKON O ORGANIZACIJI UPRAVE U FBIH (SN FBIH 35/05)

Ovim zakonom propisan je način organiziranja uprave u FBiH, kantonu, općini i gradu. Ovoje jedan sistemski zakon i na osnovu njega donose se svi ostali zakoni iz oblasti uprave, s timda u nekim lex specialis zakonima odreĎena rješenja mogu biti i drugačije propisana.Nadleţnost federalnih organa uprave utvrĎuje se u federalnom zakonu o federalnimministarstvima, a organizacija i nadleţnost kantonalnih organa uprave propisuje sekantonalnim zakonom. Nedleţnost gradskih i općinskih sluţbi propisuje se propisomgradskog odnosno općinskog vijeća.

Poslovi uprave

1. Izvršavanje zakona i drugih propisa – federalni organi uprave nadleţni su zaizvršavanje federalnih propisa i zakona BiH kada je u tim zakonima propisano da jeza rješavanje odreĎenih upravnih stvari nadleţan entitet ili ukoliko se desi da sezakonom BiH propiše da BiH jedan dio svoje nadleţnosti prenese na entitetet.Kantonalni organi nadleţni su za sprovoĎenje kantonalnih propisa, federalnih propisaako je to utvrĎeno zakonom Federacije i ako je Federacija jedan dio svojihnadleţnosti prenijela na kanton. Gradske i općinske sluţbe su nadleţne za izvršavanjepropisa koje donose gradska i općinska vijeća, za izvršavanje kantonalnih propisa akoje utvrĎeno u zakonima kantona, i ako je kanton, odnosno, Federacija jedan dio svojenadleţnosti prenijela na grad, odnosno općinu.

2. Vršenje upravnog na dzora – Upravni nadzor obuhvata:1) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose organi uprave kojimase rješava u upravnim stvarima u upravnom postupku;2) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose pravna lica sa javnimovlaštenjima;3) inspekcijski nadzor.

3. Donošenje provedbenih propisa, samo u slučajevima zakonom propisanim – organiuprave nadleţni su za donošenje provedbenih poropisa samo ako je to predviĎenozakonom iz odreĎene oblasti

4. Pripremanje odreĎenih propisa i davanje preporuka – organi uprave pripremajuzakone i druge propise kada o tome odluči nadleţna zakonodavna ili izvršna vlast.Prilikom izrade zakona organi uprave duţni su pribavljati odgovarajuća mišljenja,

6

posebno ako se tim zakonima propisuje i dio nadleţnosti nekih drugih organa, kao ipribavljati mišljenja ako predloţena rješenja iziskuju angaţiranje odreĎenihfinansijskih sredstava.

5. Davanje odgovora na pitanja zakonodavnoj vlasti – to su zastupnička pitanja6. Praćenje stanja u oblasti za koje su ti organi osnovani –7. Obavljanje drugih poslova kada je to zakonom propisano –

Osnivanje organa uprave i upravnih organizacijaOrgani uprave osnivaju se za obavljanje upravnih, stručnih i drugih poslova (u daljnjemtekstu: upravni i stručni poslovi), a upravne organizacije osnivaju se za obavljanje stručnih idrugih poslova.

Organi uprave - Organi uprave osnivaju se na svim nivoima vlasti u Federaciji i to:1) federalni organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz nadleţnostiFederacije,2) kantonalni organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz nadleţnostikantona,3) općinski i gradski organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova izsamoupravnog djelokruga općine, odnosno grada.Organi uprave osnivaju se na način koji osigurava potpuno i efikasno obavljanje svihupravnih i stručnih poslova iz okvira nadleţnosti Federacije, kantona, općine i grada i radiefikasnog ostvarivanje prava i izvršavanja obaveza graĎana i pravnih lica.

Upravne organizacije

Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje stručnih poslova koji preteţno zahtijevajuprimjenu stručnih i naučnih metoda rada i sa njima povezanih upravnih poslova.Upravneorganizacije, po pravilu, osnivaju se na nivou Federacije i kantona, a, izuzetno, mogu seosnivati i u općini i gradu - općinama sa najmanje 50.000 stanovnika, ako za njihovimosnivanjem ima stvarne potrebe i ako postoje poslovi koji spadaju u nadleţnost upravnihorganizacija.

Upravne organizacije u općini i gradu mogu se osnovati samo pod uvjetom ako se gorenavedeni poslovi (stručni poslovi koji zahtjevaju primjenu stručnih i naučnih metoda) nemogu obavljati u okviru općinskog, odnosno gradskog organa uprave, s tim što općina i gradmogu osnovati zajedničku upravnu organizaciju ako se time postiţe racionalnije i efikasnijeobavljanje odreĎenih poslova.Zakonom, odnosno odlukom, kojima se vrši osnivanje upravnih organizacija (samostalne ili usastavu organa uprave) moţe se utvrditi da upravna organizacija ima svojstvo pravnoglica.

Osnivanje organa uprave i upravnih organizacija1) Osnivanje federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacijaFederalni organi uprave i federalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju, te njihovdjelokrug utvrĎuje federalnim zakonom a u skladu sa ovim Zakonom.Federalni organi uprave su

federalna ministarstva ifederalne uprave.

Federalne upravne organizacije su:

7

federalni zavodi,federalne direkcije ifederalne agencije.

Federalne uprave i Federalne upravne organizacije mogu se osnovati kao samostalnefederalne upravne organizacije i kao federalne upravne organizacije u sastavufederalnog ministarstva.

2) Osnivanje kantonalnih organa uprave i kantonalnih upravnih organizacijaKantonalni organi uprave i kantonalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihovdjelokrug utvrĎuje kantonalnim zakonom a, u skladu sa ovim Zakonom.Kantonalni organi uprave su kantonalna ministarstva i kantonalne uprave.Kantonalne upravne organizacije su:

kantonalni zavodi,kantonalne direkcije ikantonalne agencije.

Kantonalne upravne organizacije mogu se osnivati kao samostalne kantonalne upravneorganizacije i kao kantonalne upravne organizacije u sastavu kantonalnog ministarstva.3) Osnivanje općinskih organa uprave i općinskih upravnih organizacijaOpćinski organi uprave su općinske sluţbe za upravu.U općini se mogu, samo izuzetno, osnivati općinski zavodi, općinske direkcije i općinskeagencije kao općinske upravne organizacije, koje mogu biti samostalne, ili u sastavuopćinske sluţbe za upravu ako ima potrebe za osnivanjem tih organizacija.Općinski organi uprave i općinske upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihovdjelokrug utvrĎuje odlukom općinskog vijeća a u skladu sa ovim Zakonom i odgovarajućimzakonom kantona.4) Osnivanje gradskih organa uprave i gradskih upravnih organizacijaGradski organi uprave su gradske sluţbe za upravu. Gradski organi uprave i gradske upravneorganizacije osnivaju se i njihov djelokrug utvrĎuje odlukom gradskog vijeća o organizaciji idjelokrugu gradskih organa uprave i upravnih organizacija u skladu sa ovim Zakonom iodgovarajućim zakonom kantona.

Povjeravanje javnih ovlaštenja – često pitanje

Povjeravanje javnih ovlašćenja se moţe vršiti samo zakonom.Organ uprave u okviru obavljanja svoje djelatnosti mogu jedan dio svojih poslova prenijeti naneku drugu pravnu osobu, kada je to prikladno i kada se time postiţe efikasnije ostvarivanjeodreĎenih prava i obaveza graĎana i pravnih lica ali isto tako zakon propisuje da se na drugupravnu osobu ne moţe prenijeti inspekcijski nadzor. MeĎutim, u okviru inspekcijskognadzora jedan dio se moţe prenijeti a to je obavljanje određenih ekspertiza, i stručnihanaliza sa kojima organ uprave ne raspolaţe, ili kada je potebna primjena naučnih iliposebnih metoda (laboratorija). Prenos nadleţnosti moţe se vršiti samo zakonom. One pravneosobe na koje je preneseno obavljanje odreĎene djelatnosti sa organa uprave zovu seInstitucije koje vrše javna ovlaštenja. Ako pravna lica sa javnim ovlaštenjima ne vršepovjerene poslove u skladu sa zakonom, organ uprave koji vrši upravni nadzor obavezan jepisano upozoriti organ upravljanja tog pravnog lica koje vrši javna ovlaštenja i naloţiti mumjere za rješavanje tog pitanja. U vršenju upravnog nadzora nad radom pravnih lica sajavnim ovlaštenjima, nadleţni organ uprave ima sljedeća prava i duţnosti:1) da provodi inspekcijski nadzor i u okviru svoje nadleţnosti osigura zakonito i u propisanimrokovima vršenje poslova koji se odnose na javna ovlaštenja;

8

2) da rješava po ţalbama izjavljenim protiv donesenih upravnih akata u vršenju povjerenihjavnih ovlaštenja;3) da prema potrebi daje stručna uputstva i objašnjenja za primjenu zakona i drugih propisakoji se odnose na vršenje povjerenih javnih ovlaštenja;4) da preduzima i druge mjere koja prema zakonu ima drugostepeni organ uprave urješavanju upravnih stvari u drugostepenom upravnom postupku.Pravna lica sa javnim ovlaštenjima duţna su najmanje jedanput godišnje podnijeti izvještaj ovršenju povjerenih javnih ovlaštenja nadleţnom organu uprave koji vrši upravni nadzornad njihovim radom i na traţenje tih organa uprave dostavljati odreĎene podatke i dokumentakoja su od značaja za vršenje upravnog nadzora u vršenju javnih ovlaštenja.

Utvrđivanje unutarnje organizacije organa upraveUtvrĎuje se pravilnikom o unutarnjoj organizaciji. Pravilnik donosi rukovoditelj organauprave uz saglasnost Vlade FBiH ili Kantona

Rukovođenje organima upraveKantonalnim i federalnim organima uprave rukovodi ministar. On zastupa i predstavljaministarstvo i organizira rad ministarstva. Ministar je odgovoran za izvršavanje svojihovlaštenja, odnosno, nadleţnosti organa kojim rukovodi, a ako ministar ocijeni da ne moţeobavljati poslove – moţe podnijeti ostavku. Federalni ministar podnosi ostavku predsjednikuFederacije, a kantonalni premijeru Vlade Kantona. Samostalnom upravom i upravom uokviru ministarstva rukovodi direktor. Direktor zastupa i predstavlja upravu i upravnuorganizaciju, organizira i osigurava obavljanje svih poslova iz nadleţnosti uprave, odnosnoupravne organizacije. Direktora samostalne federalne uprave i samostalne federalne upravneorganizacije postavlja Vlada Federacije, a rukovodioca samostalne kantonalne uprave isamostalne kantonalne upravne organizacije imenuje vlada kantona, u skladu sa Zakonom odrţavnoj sluţbi u Federaciji Bosne i HercegovineMinistar/rukovodilac organa uprave donosi slijedeće propise: pravilnike, uputstva,instrukcije i naredbe. Pravilnikom se ureĎuju pojedina pitanja iz okvirafederalnog/kantonalnog zakona, uputsvom se bliţe propisuje način postupanja, a instrukcijomtakoĎer se utvrĎuju pravila o postupanju u odreĎenoj oblasti/poslovima.Odnosi organa uprave prema građanimaOrgani uprave zahtjeve građana rješavati u skladu sa zakonom i u rokovima propisanimzakonom. Organi uprave duţni su u kontaktima sa graĎanima postupati na način da se usvakoj situaciji poštuje dostojanstvo ljudske ličnosti i njihov moralni integritet.Organi uprave duţni su graĎanima pruţati potrebnu pravnu pomoć i davati odgovarajućaobjašnjenja i upute za ostvarivanje njihovih prava i obaveza.Organi uprave ne smiju od graĎana zahtijevati da pribavljaju uvjerenja i druge javneisprave o činjenicama o kojima organi vode sluţbene evidencije, jer podatke o timčinjenicama drţavni sluţbenici duţni su pribaviti po sluţbenoj duţnosti.Kad se graĎanin odazove pozivu organa uprave, a bez njegove krivnje sluţbena radnjaradi koje je pozvan nije obavljena, ima pravo zahtijevati naknadu nastalih troškova kojiobuhvataju troškove prijevoza i troškove ishrane za vrijeme boravka u sjedištu organauprave, s tim da ti troškovi ne mogu biti veći od visine sluţbene dnevnice utvrĎene zadrţavne sluţbenike. Zahtjev za naknadu troškova podnosi se pisano organu uprave koji jepozvao graĎanina. O zahtjevu za naknadu troškova odlučuje se rješenjem na osnovu propisakojim su ureĎene naknade troškova svjedocima u upravnom postupku.Protiv takvog rješenjagraĎanin moţe izjaviti ţalbu nadleţnom drugostepenom organu uprave u roku od osam danaod dana prijema rješenja.

9

Organi uprave i upravne organizacije i pravna lica sa javnim ovlaštenjima koji u skladu sazakonom i drugim propisima vode sluţbene evidencije o odreĎenim činjenicama, duţni suna pisani ili usmeni zahtjev graĎana izdavati uvjerenja o podacima iz tih evidencija.Uvjerenja se izdaju odmah, a najkasnije u roku od pet dana od dana podnesenog zahtjeva.Ako drţavni sluţbenici u organima uprave zahtjeve graĎana ne rješavaju u propisanimrokovima, ili od graĎana traţe nepotrebne i suvišne dokaze, ili traţe dokaze koje su, oni duţnipribavljati po sluţbenoj duţnosti, ili ako na bilo koji drugi način odugovlače sa rješavanjemzahtjeva graĎana, građani imaju pravo da u vezi sa takvim ponašanjem drţavnih sluţbenikapodnesu prituţbe rukovodiocu organa uprave, a u općini - općinskom načelniku, odnosno ugradu - gradonačelniku. Rukovodilac organa uprave obavezan je odmah, a najkasnije u rokuod pet dana od dana prijema prituţbe, ispitati tu prituţbu i ako utvrdi da je osnovana, duţan jepreduzeti zakonom predviĎene mjere (pokrenuti disciplinski postupak ili preduzeti drugemjere) prema drţavnom sluţbeniku na čiji se rad prituţba odnosi i istovremeno podnosiocuprituţbe obavezno dostaviti pisani odgovor o preduzetim mjerama.Ovakve radnje drţavnihsluţbenika predstavljaju teţu povredu sluţbene duţnosti.GraĎani se mogu obratiti i upravnojinspekciji.

Odnos organa uprave prema zakonodavnoj i izvršnoj vlastiPrilikom pripreme zakona i provedbenih propisa organ uprave moţe traţiti smjernice i uputeza pripremu zakona iz odreĎene oblasti. Vlada Federacije/kantona moţe traţiti da organuprave odreĎeni zakon/propis pripremi u odreĎenom roku. Moţe traţiti da se ispita stanje uodreĎenoj oblasti i da se od utvrĎenog stanja pripreme odgovarajuće izmjene i dopunezakona. Organi uprave za svoj rad odgovorni su Vladi Federacije/kantona, odnosnogradonačelniku i općinskom načelniku. Prema zakonodavnoj vlasti je isti odnos, s tim štozakonodavna vlast moţe traţiti izvještaj o radu i preduzeti odreĎene mjere za reorganizaciju iprijedlog za promjenu osobe rukovodioca organa uprave i rukovodećih drţavnih sluţbenika.

Opće odredbe inspekcijskog nadzoraInspekcijiski nadzor vrše organi uprave – federalna /kantonalna inspekcijska uprava, a uokviru njih inspektori. Inspektori su drţavni sluţbenici sa posebnim ovlaštenjima. Oniobavljaju inspekcijske preglede po sluţbenoj duţnosti ili po zahtjevu stranke. Ukoliko se radio zahtjevu stranke inspektor je duţan da izvrši pregled i obavijesti stranku u roku od 15 danaod dana podnošenja zahtjeva. Inspektor moţe preduzeti slijedeće mjere: prvo mora sačinitizapisnik i u njemu konstatovati utvrĎeno činjenično stanje, a od upravnih mjera moţepreduzeti slijedeće:

donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrĎenih nedostataka,donijeti rješenje o zabrani rada,izreći novčanu kaznu ako je to propisano materijalnim zakonom,moţe podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka,zahtjev za prekršaj,privredni prijestup,krivičnu prijavu.

Upravne i druge mjere inspektor nareĎuje donošenjem pisanog rješenja. Lice kod kojeg jeizvršen inspekcijski nadzor moţe izjaviti ţalbu u roku od 8 dana nadleţnom organu. Kojemorganu se izjavljuje ţalba zavisi od toga da li je rješenje donio federalni ili kantonalniinspektor, i o primjeni kojeg zakona je riječ (federalni ili kantonalni).Federalna upravna inspekcija ostala je u nadleţnosti Federalnog ministarstva pravde inadleţna je za (član 139-10 nabrajanja...;-)):

sprovoĎenje zakona o organizaciji uprave,radne odnose drţavnih sluţbenika i namještenika,

10

sprovoĎenje zakona o upravnom postupku i drugim zakonima koji reguliraju postupakkoji je drugačiji od zakona o upravnom postupku.

Protiv rješenja Federalnog upravnog inspektora moţe se podnijeti ţalba Federalnomministarstvu pravde u roku o d8 dana. Doneseno rješenje je konačno, i protiv njega semoţe pokrenuti upravni spor pred Vrhovnim sudom FBiH. Primjena ovog zakona – on seodnosi na organe uprave i na upravne ustanove, na sudove i sudsku vlast i zakonodavnu iizvršnu vlast.Kantonalna upravna inspekcija organizira se za vršenje inspekcijskog nadzora ukantonalnim, gradskim i općinskim organima uprave i upravnim organizacijama.

Odnosi prema ombudsmenimaMoţe ispitivati nadleţnosti i način rada organa uprave, moţe vršiti uvid u sve spise (ipovjerljive) i ne moţe biti stranka u postupku ali moţe prisustvovati voĎenju postupka, amoţe pokrenuti upravni spor.

Koje propise donose organi uprave:- opće propise pravilnik (razraĎuju se pojedine odredbe zakona), naredbe (nešto nareĎuje ilizabranjuje), uputstva (bliţe se propisuje način izvršenja pojedinih odredaba) i instrukcije(utvrĎuju se neka pravila ponašanja))- pojedinačna akta (rješenja i zaključke)

ZAKON O UPRAVI BIH – SG BIH 32/02Organizacija je skoro identična kao u FBiH.

11

UPRAVNI POSTUPAK

Načela upravnog postupkaNačelo posebnog postupka – to znači da se odreĎenim zakonom iz odreĎene upravne oblastimoţe urediti/propisati postupak koji je drugačiji od zakona o upravnom postupku (zakon oprestanku primjene zakona o napuštenim stanovima)

Načelo supsidijarne primjene propisa – to znači da ako je odreĎenim lex specialis zakonompropisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, u svim pitanjima u kojim nijepropisan poseban postupak primjenjuju se odredbe ZUP-a.

Načelo zakonitosti – to znači da su svi organi uprave i upravne organizacjije duţne prilikomrješavanja upravnih stvari da primjenjuju zakone i druge propise. Ovo načelo se odnosi i naInstitucije koje imaju javne ovlasti.

Načelo efikasnosti – to znači da su organi uprave duţni po zahtjevima stranaka rješavati urokovima koji su propisani zakonom.

Načelo materijalne istine – to znači da prije donošenja rješenja odnosno rješavanja po zahtjevustranke organ uprave duţan je da utvrdi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonitog ipravilnog rješenja.

Načelo saslušanja stranaka – to znači da je organ uprave duţan dopustiti strankama da se izjasneo svim činjenicama i dokazima u konkretnom slučaju koje su vaţne za donošenje rješenja.

Načelo samostalnosti u rješavanju – to znači da organ uprave samostalno donosi odluku bezuticaja bilo koga, na osnovu utvrĎenih činjenica i dokaza.

Načelo dvostepenosti - pravilo je da se protiv svakog I stepenog rješenja donesenog uupravnom postupku moţe izjaviti ţalba. Zakonom se moţe propisati da se protiv prvostepenogrješenja ne moţe izjaviti ţalba.

Načelo konačnosti – rješenje protiv koga se ne moţe izjaviti ţalba, ali se moţe pokrenutiupravni spor je konačno rješenje.

Načelo pravomoćnosti – rješenje protiv koga se ne moţe izjaviti ţalba niti pokrenuti upravnispor je pravomoćno rješenje. I takvo rješenje moţe se izmjeniti, poništiti i ukinuti u slučajevimapropisanim zakonom.

Stvarna i mjesna nadleţnost organa upraveNadleţnost jednog organa je pravo i duţnost tog organa da radi po odreĎenim upravnim stvarima ina odreĎenom području.Stvarna naddleţnost je vrsta jednog posla ili više vrsta srodnih poslova čijeje obavljaje stavljeno u duţnost jednog organa. Mjesna nadleţnost podrazumjeva odreĎeno područjedrţavne teritorije na kojoj odreĎeni organ moţe obavljati poslove iz svoje stvarne nadleţnosti.Stvarna nadleţnost Stvarna nadleţnost za rješavanje u upravnom postupku odreĎuje se popropisima kojima se ureĎuje odreĎena upravna oblast ili po propisima kojima se odreĎujenadleţnost pojedinih organa.Mjesna nadleţn ost se odreĎuje po federalnim propisima kojima su ureĎena federalne jedinice(kantoni) Federacije, kao i po propisima o teritorijalnoj podjeli općina i po propisima o organizaciji

federalnih i kantonalnih organa uprave, odnosno po gradskim i općinskim propisima o organizacijigradskih i općinskih sluţbi za upravu.Federalni organi uprave nadleţni su: ako se radi o upravnim stvarima iz isključive nadleţnostifederacije, ako se radi o zajedničkoj nadleţnosti izmeĎu federacije i kantona i u onim stvarima kadaje kanton jedan dio svoje nadleţnosti prenio na federalnu vlast.Kantonalni organi uprave nadleţni su: ako se radi o zajedničkoj nadleţnosti izmeĎu federacije ikantona, ako je federacija jedan dio svoje nadleţnosti prenijela na kantone i u onim stvarima koje suutvrĎene u kantonalnim zakonima.Općinski i gradski organi uprave/sluţbe nadleţni su: u upravnim stavrima koje su utvrĎenepropisom grada/općine, ako je to propisano kantonalnim zakonom, ako je kanton prenio jedan diosvoje nadleţnosti na općinu/grad i ako je federacija dio svoje nadleţnosti prenijela na grad/općinu.Ni jedan organ uprave ne moţe izvršiti prenos svoje nadleţnosti u dogovoru sa drugim organom.Prenos nadleţnosti se moţe propisati samo zakonom. Ako se ne moţe utvrditi stvarna nadleţnostorgan uprave (imajući u vidu naprijed navedeno) bit će nadleţan organ uprave koji je nadleţan zaorganizaciju uprave.Mjesna nadleţnost:Ako se radi o nepokretnostima – prema mjestu gdje se nalazi nepokretnostiAko se radi o firmi – prema sjedištu firmeO stvarima koje se odnose na profesionalnu djelatnost pojedinih osoba – prema mjestu radnjeodnosno gdje se djelatnost obavlja.U ostalim stvarima-prema prebivalištu stranaka.

Svaki organ je duţan da vodi računa o svojoj nadleţnosti (stvarnoj i mjesnoj) tokom čitavogpostupka.

Sukob nadleţnosti--

-

--

-

Ako se radi o sukobu nadleţnosti federalnih organa uprave o sukobu rješava Vlada FBiH.Ako se radi o sukobu nadleţnosti izmeĎu dva organa uprave iz različitih kantona – o sukoburješava Vrhovni sud FBiH.Ako se radi o sukobu nadleţnosti Institucija koje imaju javne ovlasti iz različitih kantona – osukobu rješava Vrhovni sud FBiH.Vlada kantona nadleţna je za sukob nadleţnosti izmeĎu organa uprave istog kantona.Ako se radi o sukobu nadleţnosti Institucija koje imaju javne ovlasti istog kantona – nadleţanje kantonalni sud.Ako se radi o sukobu izmeĎu gradske uprave – nadleţan je gradonačelnik, a ako je sukobnadleţnosti izmeĎu općinskih sluţbi za upravu – nadleţan je općinski načelnik.

Zahtjev podnosi organ koji je zadnji rješavao. Kada se rješava o sukobu nadleţnosti nadleţniorgan donosi rješenje. Organ donosi rješenje kojim se rješava sukob nadleţnosti i njime se utvrĎujekoji je organ nadleţan i da se predmet dostavlja tom organu. Protiv tog rješenje ne moţe seizjaviti ţalba niti pokrenuti upravni spor.Osoba koja je ovlaštena za vođenje upravnog postupka – rukovodilac organa uprave, meĎutim onmoţe ovlastiti neku drugu osobu (samo za voĎenje postupka, a moţe i za donošenje rješenja).Rukovodilac donosi rješenje kojim utvrĎuje koja je osoba nadleţna, (njene lične podatke) i utvrĎujeza koji dio je nadleţna u postupku upravnog rješavanja.Pravna pomoćAko u postupku rješavanja odreĎene upravne stvari organu uprave su potrebni neki podaci ili da seizvrši neka radnja koja je na području nekog drugog organa, onda će on zamoliti taj organ da mudostavi podatke ili izvrši neku radnju, a taj drugi organ je duţan da po tome postupi.Organ moţetraţiti te podatke od suda ili tuţilaštva.

13

Inostrani organi – Za pravnu pomoć u odnosu sa inozemnim organima vaţe odredbemeĎunarodnih ugovora, a ako ovih ugovora nema, primjenjuje se načelo reciprociteta, objašnjenje otom pitanju zatraţit će se od organa uprave nadleţnog za vanjske poslove BIH.

Izuzeće sluţbene osobeZakon propisuje dvije vrste izuzeća: obligatorno i fakultativno.Obligatorno postoji u slučaju:

ako je sluţbena osoba učestvovala u donošenju prvostepenog rješenja,ako je sa strankom u krvnom srodstvu u prvoj liniji, a u pobočnoj liniji do 4. stupnja,ako je sa strankom u odnosu straraoca, usvojioca, usvojenika iliako je u postupku koji je prethodio bila stranka, vještak, punomoćnik i sl.

Fakultativno izuzeće moţe biti u slučaju ako stranka sumnja u nepristrasnost sluţbene osobe.Stranka mora pismeno traţiti izuzeće a o izuzeću odlučuje rukovodilac organa uprave. Ako se traţiizuzeće ministra o izuzeću će odlučivati Vlada.O izuzeću se odlučuje zaključkom.

Ko moţe biti stranka u upravnom postupku?Stranka je osoba po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili kojaradi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da učestvuje u postupku.Stranka u upravnom postupku moţe biti svako fizičko i pravno lice.Organi uprave i drugi organ i poslovna jedinica poduzeća (društva), naselje, grupa osoba i dr. kojinemaju svojstvo pravnog lica, mogu biti stranke u postupku, ako mogu biti nosioci prava iobaveza o kojima se rješava u upravnom postupku.Ombudsmen ne moţe biti stranka u postupku ali moţe prisustvovati voĎenju upravnog postupka.

Procesna sposobnost – Fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna moţe sama obavljatiradnje u postupku, moţe poduzimati odgovarajuće procesne radnje.

Zakonski zastupnik – osoba koja poduzima odreĎene radnje u skladu sa zakonom i provedbenimpropisima. Za procesno nesposobnu fizičku osobu radnje u postupku obavlja njegov zakonskizastupnik. Predstavnik, odnosno zakonski zastupnik pravnog lica odreĎuje se njegovim općimaktom.Privremeni zastupnik – ako je stranka nepoznata, nepoznatog boravišta, ako je potrebno da sezavrši odreĎeni postupak u odreĎenom vremenu.(radi hitnosti predmeta) ovo vaţi i za preduzeće ilineko drugo pravno lice.Zajednički predstavnik – više stranaka sa istim pravnim interesom izjave da hoće da imaju istogpredstavnika.Punomoćnik – je fizička osoba koja poduzima odreĎene radnje za neku drugu osobu. Obimpunomoći se odreĎuje u datoj punomoći koja moţe biti pismena ili data na zapisnik. Punomoćnikmoţe biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavinadripisarstvom. Da li punomoć prestaje smrću srtanke? Ne, ali nasljednici je mogu izmjeniti iopozvati.

Zapisnik u upravnom postupkuO usmenoj raspravi illi nekoj drugoj vaţnijoj radnji u upravnom postupku sastavlja se zapisnik.Zapisnik je javna isprava a da bi imao taj status mora da sadrţi slijedeće podatke: nazivorgana, vrijeme i mjesto gdje se sačinjava, predmet, osobe koje su prisutne, izjave stranaka,vještaka, prilog zapisnika, tj. kratak sadrţaj svih provedenih radnji. Pročita se stranka ma. Uzapisniku se ništa ne smije precrtavati, dodatvati, a ako ima više stranica – numerišu se. Sve strankekoje su učestvovale u postupku potpisuju se na kraju, a ako odbijaju da potpišu i to se konstatuje uzapisnik. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene nikakve

14

primjedbe, ili ako jesu, ukratko će se upisati sadrţaj datih primjedaba. Zapisnik ima snagu javneisprave bez obzira da li stranka ima primjedbi na isti ili ne. Spisi se mogu razgledati, osim nacrtarješenje, nacrta zapisnika i neke druge povjerljive dokumentacije.

Dostavljanje pismenaDostavljanje pismena (poziva, rješenja, zaključaka i drugih sluţbenih spisa) vrši se, po pravilu, takošto se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno. Vrši se radnim danom u radno vrijeme. Organčije se pismeno ima dostaviti moţe, izuzetno iz osobito vaţnih razloga odrediti da se dostavljanjeizvrši i u nedjelju ili drugi neradni dan ili na dan drţavnog praznika. Dostava se moţe vršiti u stan,na radno mjesto i u advokatsku kancelariju. Dostavljanje se mora izvršiti osobi na koju se pismenoodnosi, a ako to nije moguće, dostavlajenje se moţe izvršiti njegovom zakonskokm zastupniku,članovima porodice, na radno mjesto. Ako ne moţe ni na jedan od ovih načina, onda će se istaći naoglasnoj ploči organa uprave.

Vrste dostavljanja:--------

zakonskom zastupniku ili punomoćniku,osobi ovlaštenoj za prijem pismena,nadleţnim organima,pravnim osobama,organima uprave,dostavljanje osobama u inostranstvu (putem DKP-ova),stranim drţavama (preko MIP-a),osobama koje se nalaze u zatvoru (preko ustanove gdje izdrţava kaznu), itd.

Obavezno lično dostavljanje? Kako se vrši kada se lice ne nađe u stanu? (Dostavljanje se moraizvršiti lično kad je takvo *dostavljanje određeno ovim zakonom ili drugim propisom, *kad oddana dostavljanja počinje teći rok koji se po zakonu ne moţe produţiti, ili *kad to odredi organkoji je naredio dostavljanje. Smatra se da je izvršeno osobno dostavljanje advokatu i predajompismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu. Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobnoizvršiti ne zatekne u stanu, odnosno radnom mjestu, ili se u advokatskom uredu ne zatekne niosoba koja je u njemu zaposlena, dostavljač ostaviti pismeno obaviještenje da odreĎeni dan i satbude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena članovima domaćinstva ilisusjedima, ili osobama na radnom mjestu. Ako i poslije toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj sedostavljanje ima izvršiti, na vratima stana te osobe dostavljač će pribiti pismeno saopćenje ukojem je naznačeno gdje se pismeno nalazi. Na saopćenju i na samom pismenu koje se imalodostaviti, dostavljač će naznačiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopćenje u kojemje naznačeno pribio na vrata, i staviti svoj potpis. Dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku,punomoćniku ili punomoćniku za primanje pismena, smatra se da je dostavljanje izvršeno samojstranci.

Dostavnica--

--

-

Dokaz za izvršeno dostavljanje pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica).Dostavnica sadrţi: naziv organa koji dostavlja, broj i datum , naziv pismena koje se dostavlja,ime stranke , odnosno osobe kojoj se pismeno dostavlja i njenu adresu.Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuju je primalac i dostavljač.Primalac će na dostavnici sam slovima naznačiti datum prijema. Ako je primalac nepismen iline moţe da se potpiše, dostavljač će na dostavnici naznačiti njegovo ime i datum predaje istavit će napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis.Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu , dostavljač će to zabiljeţiti na dostavnici i ispisatislovima datum predaje, i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.

15

RokoviPostoje dvije vrste rokova: zakonski i sluţbeni. Zakonski rokovi su prekluzivni i ne mogu sepomijerati, a sluţbene rokove odreĎuje sluţbena osoba koja vodi postupak. Računaju se na dane,mjesece i godine. Na početak rokova ne utiče nedelja i neradni dan, ali na završetak utiče. Početak itok rokova ne sprečavaju nedjeljni dan, odnosno dani kada se ne radi i dani drţavnih praznika. Akoposljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan drţavnog praznika, ili u neki drugi dan kad organ kodkoga se radnja postupka ima poduzeti ne radi, rok ističe istekom prvog narednog radnog dana.

Povrat u pređašnje stanje – traţi stranka koja je propustila iz opravdanih razloga poduzimanjeodreĎene radnje. Postoje rokovi u kojim stranka ovaj povrat moţe traţiti. Objektivni rok je 8 danaposlije prestanka tih okolnosti koji su doveli do propuštanja radnje, a maksimalno u roku od 3mjeseca. Kada organ odlučuje o povratu on donosi zaključak kojim se dozvoljava povrat. Protivtog zaključka kojim je odobren povrat nije dozvoljena ţalba, a ako je zaključkom odbijen zahtjev zapovrat u preĎašnje stanje, ţalba je dozvoljena ako je zaključak donio prvostepeni organ, a ako jedrugostepeni tada ţalba nije dozvoljena.

TroškoviSnosi organ koji je pokrenuo postupak. Svaka stranka snosi, po pravilu sama svoje troškoveprouzrokovane postupkom , kao što su: troškovi dolaţenja izgubljenog vremena, izdaci na takse, zapravno zastupanje i stručno pomaganje.Kad u postupku učesvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvalapostupak, a na čiju je štetu postupak okončan, duţna je da protivnoj stranci naknadiopravdane troškove koji su toj stranci nastali učestvovanjem u postupku. U rješenju kojim sepostupak završava, organ koji donosi rješenje odreĎuje ko snosi troškove postupka, njihov iznos ikome se i u kom roku imaju isplatiti.U rješenju se mora posebno navesti da li će onaj koji snosi troškove imati da naknadi troškovedrugoj stranciStranka se moţe i osloboditi plaćanja troškova a koji su to slučajevi utvrĎuje se propisom kojidonosi Vlada FBIH. Organ koji vodi postupak moţe osloboditi stranku snošenja troškova u cijelostiili djelimično, ako utvrdi da ona ne moţe podnijeti troškove bez štete po nuţno izdrţavanje svoje isvoje porodice. Organ donosi zaključak o tome po prijedlogu stranke, a na osnovu uvjerenja onjenom imovnom stanju koje izdaje nadleţni organ.

POKRETANJE PRVOSTEPENOG POSTUPKA

Moţe se pokrenuti na dva načina: po sluţbenoj duţnosti i po zahtjevu stranke.Upravni postupak jepokrenut čim je nadleţni organ izvršio ma koju radnju radi voĎenja postupka. Ako nadleţni organpovodom stavljenog zahtjeva stranke utvrdi da po vaţećim propisima nema uvjeta za pokretanjepostupka, donijet će o tome zaključak, kojim će se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen.Protiv tog zaključka dopuštena je posebna ţalba.

Spajanje stvari u jedan postupak - Organ koji vodi upravni postupak moţe donijeti zaključak ospajanju podnesenih zahtjeva u jedan predmet, (ako su zahtjevi isti, tj. imaju isti pravni osnov i akoje organ koji vodi postupak stvarno nadleţan u pogledu svih predmeta).

Izmjena zahtjeva - Stranka moţe izmjeniti svoj zahtjev djelimično ili u cjelosti, do donošenjarješenja u I stepenu. ako organ koji vodi postupak ne dozvoli proširenje ili izmjenu zahtjeva, donijetće o tome zaključak. Protiv takvog zaključka dopuštena je posebna ţalba.Odustanak od zahtjeva - Stranka moţe odustati od podnesenog zahtjeva, u toku cijelog postupka.ali organ moţe nastaviti sa voĎenjem postupka ako ocijeni da postoji ¸javni interes, ili to zahtjevaprotivna stranka Stranka odustaje od svog zahtjeva podnošenjem pismene izjave koju daje organu

16

koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zaključak oobustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka moţe opozvati svoj odustanak od zahtjeva.Stranka od podnesenog zahtjeva moţe odustati sve do donošenja drugostepenog rješenja. U slučajuodustanka od zahtjeva organ će donijeti zaključak o obustavi postupka i poništit će donesenorješenje. Protiv zaključka kojim se obustavlja postupak dopuštena je posebna ţalba.

Poravnanje - Ako u postupku učestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima , sluţbenaosoba koja vodi postupak nastojat će u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ilibar u pojedinim spornim tačkama. Poravnanje mora biti uvijek jasno i određeno , i ne smiju bitina štetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba. Sluţbena osoba kojavodi postupak mora na to paziti po sluţbenoj duţnosti. Ako se utvrdi da bi poravnanje bilo na štetujavnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba, organ koji vodi postupak nećeprihvatiti da se zaključci poravnanje, i o tome će donijeti poseban zaključak. Poravnanje seupisuje u zapisnik. Poravnanje je zaključeno kad stranke poslije pročitanog zapisnika o poravnanjupotpišu zapisnik. Ovjeren prepis zapisnika predat će se strankama ako ga traţe. Poravnanje imasnagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

Skraćeni postupak i posebni ispitni postupakPostoji skraćeni postupak i poseban ispitni postupak. Organ uprave moţe donijeti rješenje poskraćenom postupku pod uslovom: da je stranka uz zahtjev dosatvila dokaze iz kojih se moţeutvrditi da su ispunjenje odreĎene pravne pretpostavke da se donese rješenje, ili ako organ naosnovu sluţbenih podataka s kojima raspolaţe moţe da donese rješenje, ili ako se radi opoduzimanju nekih hitnih mjera, ili ako se radi o opće poznatim činjenicama. Rok za donošenjeovog rješenja je 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.Posebni ispitni postupak –Poseban ispitni postupak se provodi kad je potrebno da se utvrdečinjenice i okolnosti koje su značajne za razjašnjenje stvari ili da se strankama da mogućnosti daostvare i zaštite svoja prava i pravne interese. Tok ispitnog postupka određuje sluţbena osobakoja vodi postupak. Sluţbena osoba koja vodi postupak naročito:----

odreĎuje koje će se radnje u postupku izvršiti;odreĎuje usmene rasprave i saslušanje;odlučuje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstvima iodlučuje o svim prijedlozima i izjavama.

Stranka ima pravo:---

----

da učestvuje u ispitnom postupku i da daje potrebne podatke,da brani svoja prava i zakonom zaštićene interese,moţe iznositi činjenice koje mogu uticati na rješenje stvari i pobijati tačnost navoda koji se neslaţu s njenim navodima,da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku,da se izjasni o prijedlozima i ponuĎenim dokazima,da učestvuje u izvoĎenju dokaza ida postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko sluţbene osobe kojavodi postupak, a s njenom dozvolom i neposredno.

Nadleţni organ ne moţe donijeti rješenje prije nego što stranci pruţi mogućnost da se izjasni očinjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rješenje a o kojima stranci nije bila datamogućnost da se izjasni.

Prethodno pitanje – kada organ uprave u fazi rješavanja odreĎene upravne stvari naiĎe na neko napitanje koje je potrebno prethodno utvrditi jer od te činjenice zavisi ishod postupka, npr. postojanjebraka, postojanje krivičnog djela i sl. a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješenjenadleţan sud ili neki drugi organ (prethodno pitanje), on moţe, pod uvjetima iz ovog zakona, samraspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadleţni organ to pitanje ne riješi. O prekidu

17

postupka donosi se zaključak , protiv kog je dopuštena posebna ţalba, osim ako je zaključak doniodrugostepeni organ. Ako je organ raspravio prethodno pitanje, riješenje takvog pitanja ima pravno djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje riješeno. U pitanju postojanja krivičnog djela ikrivične odgovornosti učinioca , organ koji vodi postupak vezan je pravomoćnom presudomkrivičnog suda kojom je optuţeni oglašen krivim. Organ koji vodi postupak mora prekinutipostupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje krivičnog djela , na po stojanje braka,utvrĎivanja očinstva, ili kad je to zakonom odreĎeno.

Usmena raspravaUsmenu raspravu zakazuje sluţbena osoba na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, kada je topotrebno za razjašnjenje stvari, a mora je odrediti:

1. u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više stranaka s protivnim interesima, ili2. kad se ima izvršiti uviĎaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka.

Usmena rasprava je javna. Sluţbena osoba koja vodi postupak moţe isključiti javnost za cijeluusmenu raspravu ili samo za jedan njen dio:

ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti,ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave,ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji,ako treba da raspravlja o okolnostima koje predstavljaju sluţbenu, poslovnu,profesionalnu, naučnu ili umjetničku tajnu.

Prijedlog za isključenje javnosti moţe staviti i zainteresirana osoba. O isključenju javnosti donosi sezaključak , koji mora biti obrazloţen i javno objavljen. Pri priopćavanju rješenja javnost se nemoţe isključiti. Osobama koje se pozivaju na usmenu raspravu mora se ostaviti dovoljno vremenada se pripreme za raspravu i da na nju doĎu na vrijeme i bez vanrednih troškova. Pozvanimosobama ostavit će se, po pravilu osam dana od dostavljanja poziva do dana rasprave. Organ kojivodi postupak duţan je da i javno objavi određivanje usmene rasprave: kad postoji opasnost dase pojedinačni pozivi neće moći na vrijeme dostaviti, kad postoji vjerovatnoća da imazainteresiranih osoba koje se još nisu pojavile kao stranke, ili kad to nalaţu drugi slični razlozi. Akona usmenu raspravu ne dođu stranke po čijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je urednopozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari se moţe pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla, sluţbenaosoba koja vodi postupak obustavit će postupak. Protiv zaključka o tome dopuštena je posebnaţalba. Ako se ne moţe pretpostaviti da je stranka sama povukla zahtjev, ili ako bi se postupak ujavnom interesu morao nastaviti po sluţbenoj duţnosti, sluţbena osoba će, prema okolnostimaslučaja, provesti raspravu bez te osobe ili će je odgoditi. Ako stranka protiv koje je pokrenutpostupak neopravdano izostane mada je uredno pozvana, sluţbena osoba koja vodi postupak moţeprovesti raspravu i bez nje, a moţe na njen trošak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebnoradi pravilnog rješenja stvari. Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono što jepredmet ispitnog postupka.

DOKAZIVANJEČinjenice na osnovu kojih se donosi rješenje utvrĎuju se dokazima. Kao dokazno sredstvoupotrijebit će se sve što je podesno za utvrĎivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju,kao što su: isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcije te kopije, svjedoci, izjavastranke, vještaci, uviĎaj. Dokazi se, po pravilu, izvode pošto se utvrdi šta je u činjeničnom pogledusporno ili šta treba dokazivati. Ne treba dokazivati činjenice koje su opće poznate. Isto tako, ne

18

treba dokazivati činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopušeno dokazivatinepostojanje tih činjenica, ako zakonom nije drukčije odreĎeno.

Javne isprave – isprave koje je izdao nadleţni organ u okviru svoje nadleţnosti i koje suprilagođene elektronskoj obradi. Stranke imaju pravo dokazivati da činjenice iz javne ispravenisu istinite. Takva isprava dokazuje ono što se u njoj potvrĎuje ili odreĎuje. U postupkudokazivanja, mikrofilmska kopija isprave, odnosno reprodukcije te kopije, izjednačava se sjavnom ispravom, ako je takvu mikrofilmsku kopiju, odnosno reprodukciju te kopije, izdaoorgan u granicama svoje nadleţnosti, odnosno institucija koja ima javne ovlasti ili drugo pravnolice. Dopušeno je dokazivati da mikrofilmska kopija, odnosno reprodukcija te kopije nije vjernaoriginalu.

Uvjerenje – javna isprava koju izdaje organ na osnovu sluţbene evidencije. Sluţbena evidenicja jeevidencija koja je propisana zakonom ili drugim provedbenim propisom. Organ uprave je duţan nazahtjev graĎana izdati uvjeranje u roku od 5 dana od dana podnesenog zahtjeva. Ako organ utvrdi upostupku da ne moţe izdati uvjerenje, donijeće rješenje kojim odbija stranku sa podnesenimzahtjevom. Organi uprave su duţni izdavati uvjerenja i ako ne vode sluţbenu evidenciju ako je topropisano zakonom.

Sluţbena evidencijaJe evidencija koja je ustanovljena zakonom ili nekim drugim podzakonskim aktom. Ako organ nećeda izda uvjerenje, donosi rješenje jer rješava u meritumu.Organi uprave i u onim slučajevima u kojima ne vode evidenciju, duţni su da daju podatke uslučajevima ako je to propisano zakonom.

SvjedociSvjedok moţe biti svaka fizička osoba koja je bila sposobna da opazi činjenicu o kojoj ima dasvjedoči i koja je u stanju da to svoje opaţanje saopći. Osoba koja u postupku učestvuje u svojstvusluţbene osobe ne moţe biti svjedok. Svaka osoba koja se kao svjedok poziva duţna je da seodazove pozivu, a i da svjedoči, ako ovim zakonom nije drukčije odreĎeno.Svjedok moţe uskratitisvjedočenje u slučajevima zakonom odreĎenim.

(na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloţio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ilikrivičnom gonjenju sebe, srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do trećeg stupnjazaključno, svog bračnog druga i td.; o onome što je stranka povjerila svjedoku kao svompunomoćniku; o onome o čemu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskomispovjedniku.)

Svjedok će se prethodno upozoriti da je duţan da govori istinu, da ne smije ništa prešutjeti i damoţe na svoj iskaz biti zaklet, pa će mu se predočiti i posljedice dvanja laţnog iskaza.

Usmena izjava stranke moţe se uzeti kao dokazno sredstvo Ako za utvrĎivanje odreĎene činjenicene postoji neposredan dokaz, ili se takva činjenica ne moţe utvrditi na osnovu drugih dokaznihsredstava. Izjava se unosi u zapisnik. Prije uzimanja izjave stranke sluţbena osoba koja vodipostupak duţna je upozoriti stranku na krivičnu i materijalnu odgovornost za davanje laţne izjave.UviđajUviĎaj se vrši kad je za utvrĎivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebnoneposredno opaţanje sluţbene osobe koja vodi postupak.

19

RJEŠENJE – donose ga organ uprave i institucije koje imaju javna ovlaštenja na osnovuprovedenog postupka. Rješenje moţe donijeti organ uprave samostalno, u dogovoru sa drugimorganom, uz prethodno pribavljenu saglasnost ili mišljenje drugog organa.

Oblik i sastavni dijelovi rješenja: Svako rješenje mora se kao takvo označiti. Rješenje se donosipismeno. Iznimno, u slučajevima predviĎenim ovim zakonom, rješenje se moţe donijeti i usmeno.Pismeno rješenje sadrţi:

naziv organa, broj i datum ,uvod,dispozitiv (izreku),obrazloţenje,uputstvo o pravnom lijeku,potpis ovlaštene sluţbene osobe i pečat organa.

I kad se rješenje objavi usmeno, mora se izdati napismeno, sukladno ovom zakonu. Rješenje semora dostaviti stranci u originalu ili u ovjerenom prepisu.

1. Uvod rješenja sadrţi: naziv organa koji donosi rješenje, propis o nadleţnosti tog organa, imestranke i njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika ako ga ima i kratko označenje predmetapostupka.

2. Dispozitivom se rješava o predmetu postupka u cjelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima utoku postupka nije posebno riješeno. Dispozitiv mora biti kratak i odreĎen. Dispozitivom semoţe riješiti i o troškovima postupka, ako ih je bilo, odreĎujući njihov iznos, ko ih je duţanplatiti: kome i u tom roku. Ako se u dispozitivu ne rješava o troškovima, navest će se da će se onjima donijeti poseban zaključak. Ako se rješenjem nalaţe izvršenje kakve radnje, u dispozitivuće se odrediti i rok u kome se ta radnja ima izvršiti. Kad je propisano da ţalba ne odgaĎaizvršenje rješenja, to mora biti navedeno u dispozitivu.

3. Obrazloţenje rješenja sadrţi: ukratko zahtjev stranke, provedeni postupk, provedene dokaze išta je bilo opredjeljenje organa da riješi na način kako je rješeno.

4. Uputstvom o pravnom lijeku stranka se obavještava da li protiv rješenja moţe izjaviti ţalbu ilipokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom, te se navodi naziv organa kome se ţalbaizjavljuje,. Kad se protiv rješenja moţe pokrenuti upravni spor, u uputstvu se navodi naziv isjedište suda kom se tuţba podnosi, u kom roku.

5. Rješenje potpisuje sluţbena osoba koja je ovlaštena da donosi rješenje.

Djelimično, dopunsko i privremeno rješenjeDjelimično rješenje - Kad se o jednoj stvari rješava u više tačaka, samo su neke od njih dozrele zarješenje, i kad se pokaţe svrsishodnim da se o tom tačkama riješi posebnim rješenjem, nadleţniorgan moţe donijeti rješenje samo o tim tačkama.Dopunsko rješenje - Ako nadleţni organ nije rješenjem odlučio o svim pitanjima koja su bilapredmet postupka, on moţe, po prijedlogu stranke ili po sluţbenoj duţnosti, donijeti posebnorješenje o pitanjima koja već donesenim rješenjem nisu obuhvaćena (dopunsko rješenje).Privremeno rješenje – je rješenje kojim se privremeno ureĎuju sporna pitanja ili odnosi, takvo serješenje donosi na osnovi podataka koji postoje u času njegovog donošenja. U takvom rješenjumora biti izrično naznačeno da je privremeno. Rješenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakonokončanja postupka ukida se privremeno rješenje donijeto u toku postupka.

Sve tri vrste rješenja smatraju se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja kao samostalno rješenje.

20

Rokovi za donošenje rješenja: u skraćenom postupku je 15 dana, a u posebnom ispitnom

postupku rok je 60 dana, a u slučaju kada nije potrebno provoditi ispitni postupak rok je 30

dana.

Ispravljanje rješenja – mogu se ispravljati samo tehničke greške. Ispravka se vrši zaključkom.

16.06.2007. godine Sadudin Kratović

- nastavak ZUP-a

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

Ţalba – Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo ţalbe Ţalbu protiv Istepenog rješenja moţe uloţiti stranka i lica koja imaju pravni interes, tuţitelj, pravobranitelj.Ombudsmen ne moţe uloţiti ţalbu, ali moţe pokrenuti upravnni spor. Ţalba se ne moţe uloţiti:protiv rješenja domova parlamenta FBiH ( ne protiv parlamenta, već domova, kandidati čestogriješe pa navode samo «Parlament» a ne domove), i rješenja zakonodavnih tijela kantona, protivrješenja općinskog i gradskog vijeća, protiv rješenja Vlade FBiH i Vlade kantona. Isto tako, zakonpredviĎa da se protiv ovih konačnih prvostepenih rješenja moţe pokrenuti upravni spor kodnadleţnog suda (kantonalni sudovi).

Organi nadleţni za rješavanje po ţalbi – Nadleţnost za II stepeno rješavanje zavisi od toga kojipropis je primijenio I stepeni organ kada je rješavao. Nadleţni organ moţe da bude federalni,kantonalni i drugi organi propisani propisom općinskog/gradskog vijeća. Npr. ako je rješenje doniokantonalni organ po federalnom propisu, po ţalbi će rješavati nadleţni federalni organ iz odreĎenenadleţne oblasti. Ako je rješenje donio kantonalni organ uprave a osnov za donošenje je biokantonalni propis, drugostepeni organ je kantonalni organ koji je propisan tim kantonalnimpropisom. Ako je rješenje donijela organizaciona jedinica u okviru federalnog ministarstva nadleţnidrugostepeni organ je ministar ili ministarstvo, zavisno kako je propisano tim propisom.

Rok za ţalbu je 15 dana po ZUP-u, ali se drugim zakonom moţe propisati i drugačiji rok. Rok zaţalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rješenje dostavlja računa se od dana dostavljanjarješenja.

Ţalba treba da sadrţi: rješenje koje se pobija, označujući naziv organa koji ga je donio, i broj idatum rješenja, ime i prezime, adresa podnosioca ţalbe i potpis.U ţalbi se mogu iznositi novečinjenice i novi dokazi, ali je ţalilac duţan da obrazloţi zbog čega ih nije iznio u prvostepenompostupku. Dovoljno je da ţalilac izloţi u kom je pogledu nezadovoljan rješenjem, ali ţalbu ne moraposebno obrazloţiti. U upravnom postupku, ţalbe se ne dostavljaju nikome na odogovor, izuzevkada jedna stranka navodi nove činjenice i nove dokaze. U takvom slučaju organ dostavlja svakojtakvoj stranci prepis ţalbe i ostavlja joj rok da se o novim činjenicama i dokazima izjasni. Ovaj rokne moţe biti kraći od 8, ni duţi od 15 dana.

Predaja ţalbe: ţalba se predaje poštom ili se šalje neposredno organu, a prvo se predaje organukoji je donio rješenje da bi on mogao kopmpletirati spis zajedno sa ţalbom i dostaviti gadrugostepenom organu. Ako je ţalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, on jeodmah šalje organu prvog stupnja.

21

Rad I stepenog organa po ţalbi

Ţalba se predaje I stepenom organu. Organ I stepena ispituje da li je ţalba dopuštena ,pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe. Nedopuštenu, nepravovremenu ili od neovlašteneosobe izjavljenu ţalbu organ I stepena odbacit će svojim rješenjem Protiv rješenja kojim je ţalbaodbačena, stranka ima pravo ţalbe. Ako organ koji rješava o ţalbi utvrdi da je ţalba opravdanariješit će ujedno i o ţalbi koja je bila odbačena. Ako organ prvog stupnja koji je donio rješenjeutvrdi da je ţalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, moţe stvar riješitidrugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se ţalbom pobija. Protiv novog rješenja strankaima pravo ţalbe.

Ako organ koji je donio rješenje utvrdi povodom ţalbe da je provedeni postupak bio nepotpun, ada je to moglo uticati na rješavanje stvari, on je duţan postupak upotpuniti u skladu s odredbamaovog zakona. Organ koji je donio rješenje upotpunit će postupak i onda kad ţalilac iznese u ţalbitakve činjenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugačije rješenje stvari, ako je ţaliocu morala bitidata mogućnost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju rješenja a ta mu mogućnostnije bila data, ili mu je bila data a on je propustio da je koristi, ali je u ţalbi opravdao to propuštanje.Prema rezultatima dopunjenog postupka organ koji je donio rješenje moţe, u granicama zahtjevastranke, stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se ţalbom pobija. Protivnovog rješenja stranka ima pravo ţalbe.

Kad je riješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bioobavezan, ili kad stranci nije bila data mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje suod vaţnosti za donošenje rješenja, a stranka u ţalbi traţi da se ispitni postupak provede, odnosno dajoj se pruţi mogućnost da se izjasni o takvim činjenicama i okolnostima, prvostepeni organ je duţanda provede taj postupak. Nakon provoĎenja postupka prvostepeni organ moţe uvaţiti zahtjev izţalbe i donijeti novo rješenje.

Kad organ koji je donio rješenje utvrdi da je podnesena ţalba dopuštena, pravovremena i izjavljenaod ovlaštene osobe, a nije sukladno odredbama zakona novim rješenjem zamijenio rješenje koje seţalbom pobija, duţan je, bez odgaĎanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema ţalbe,poslati ţalbu organu nadleţnom za rješavanje o ţalbi. Uz ţalbu je duţan priloţiti sve spise koji seodnose na predmet.

Vazno: Organ treba da zakaţe dopunsku rasprava (ako se radi o dvostranačkim predmetima), paonda da donese I stepeno rješenje. Ako je jednostranačko postupanje, I stepeni organ moţeizmijeniti svoje prethodno rješenje i na taj način ne opterećuju II stepeni organ (odmah da riješi poţalbi).

II stepeni organAko je ţalba nedopuštena, nepravovremena ili izjavljena od neovlaštene osobe, a prvostepeni organje propustio da je zbog toga odbaci, odbacit će je rješenjem organ koji je nadleţan za rješavanje oţalbi. Ako ţalbu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rješavanje.Drugostepeni organ moţe:

1. odbiti ţalbu,2. poništiti rješenje u cjelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti.

Drugostepeni organ će odbiti ţalbu:

22

-

-

-

kad utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno ina zakonu zasnovano, a ţalba neosnovanakad utvrdi da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogliuticati na rješenje stvari.kad drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugihrazloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni, on će u svom rješenju izloţiti te razloge, aţalbu odbiti.

Drugostepeni organ će poništiti rješenje u cjelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti:

1. Ako utvrdi da je u prvostepenom postupku učinjena nepravilnost koja čini rješenje ništavim,proglasit će takvo rješenje ništavim.

2. Ako utvrdi da je prvostepeno rješenje donio nenadleţan organ, poništit će to rješenje posluţbenoj duţnosti i dostaviti predmet nadleţnom organu na rješenje.

3. Ako utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrĎene, da se upostupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari, ili daje dispozitiv pobijenog rješenja nejasan ili je u protivrječnosti s obrazloţenjem, on ćeupotpuniti postupak i otkloniti izloţene nedostatke. Ako II stepeni organ utvrdi da se naosnovu činjenica utvrĎenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što jerješena prvostepenim rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i samriješiti stvar.

4. Ako utvrdi da će nedostatke prvostepenog postupka brţe i ekonomičnije otklonitiprvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmetprvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostepeni organ je duţan svojimrješenjem da ukaţe prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, aprvostepeni organ je duţan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgaĎanja, anajkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rješenje. Protivnovog rješenja stranka ima pravo ţalbe.

5. Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da jeiz utvrĎenih činjenica izveden pogrešan zaključak glede činjeničnog stanja, da je pogrešnoprimijenjen pravni propis na osnovu koga se rješava stvar, da je u istoj upravnoj stvari većjednom poništeno prvostepeno rješenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupiopo drugostepenom rješenju ili ako utvrdi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijetidrugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

6. Ako drugostepeni organ utvrdi da je rješenje pravilno glede utvrĎenih čijenica i u pogleduprimjene zakona , ali da se cilj zbog koga je rješenje doneseno moţe postići i drugim sredstvimapovoljnijim za stranku, izmijenit će prvostepeno rješenje u tom smislu.

7. Radi pravilnog rješenja stvari drugostepeni organ moţe povodom ţalbe izmijeniti prvostepenorješenje u korist ţalioca i mimo zahtjeva postavljenog u ţalbi, a u okviru zahtjeva postavljenogu prvostepenom postupku, ako se tim ne vrijeĎa pravo druge osobe.

Po zakonu imaju dva roka za rješavanje po zahtjevu – 30 dana ako ne treba provoditi posebanispitni postupak i 60 dana kada treba provoditi.

Ţalba kad prvostepeno rješenje nije doneseno u zakonskom ro kuAkoprvostepeni organ nije donio rješenje u zakonskom roku, stranka moţe izjaviti ţalbu a IIstepeni organ je duţan odmah, a najkasnije u roku od 3 dana od prijema ţalbe traţiti da mu Istepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rješenje

23

nije doneseno u roku. I stepeni organ je obavezan postupiti po tom traţenju u roku koji odredi IIstepeni organ s tim da taj rok ne moţe biti duţi od 5 dana.-

-

Ako II stepeni organ utvrdi da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ilizbog krivice stranke, odredit će s I stepenom organu rok za donošenje rješenja, koji ne moţebiti duţi od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje.Ako II stepeni organ utvrdi da razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisuopravdani, on će riješiti stvar prema spisima predmeta i donijet će svoje rješenje, ako je tomoguće, a ako se stvar ne moţe riješiti prema spisima predmeta, sam će provesti postupak isvojim rješenjem riješiti stvar. Rješenje drugostepenog organa doneseno po ovoj odredbi jekonačno.

( Ukratko: Ukoliko se predmet pred I stepeim organom ne rješava – onda se izjavljuje ţalba. II stepeni organima kratak rok (3 dana) za rješavanje po ţalbi. Onda on traţi od I stepenog zašto nije riješio. Ako je I stepniorgan nije riješio zbog krivice stranke, onda je na stranci teret dokaza, onda će II stepeni naloţiti I stepenomda riješi u roku od najčešće 15 dana. Ako ovo nije slučaj, onda će II stepeni riješiti predmet.)

Rok za rješavanje po ţalbi je 30 dana.Računa se od dana predaje ţalbe. Sve dok ne ode stranci rješenje se ne smatra da je doneseno.

Ţalba zbog ćutanja uprave – drugostepeni organ će u roku od 3 dana traţiti spis od prvostepenogorgana, a prvostepeni organ je duţan u roku od 5 dana isti dostavit drugostepenom organu.Drugostepeni organ moţe sam riješiti ako postoji dovoljno dokaza, ili ako utvrdi da će prvostepeniefikasnije riješiti moţe dostaviti njemu predmet koji mora u roku od 15 dana donijeti rješenje.

(Nema više institucija koja vrše javna ovlaštenja – već pravne osobe koje vrše javna ovlaštenja. NAUČITIOVO IZ ZAKONA O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE: Povjeravanje javnih ovlaštenja)

ZUP BiH (SGBIH 29/02) – uglavom ga ne pitaju.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI –uvijek pita

1. Obnova postupka – moţe se traţiti samo za konačan akt (protiv kojeg se ne moţe izjavitiţalba). Podnosi se prijedlog za obnovu postupka. Razlozi: ako se sazna za nove činjenice ili sepribave novi dokazi koji bi, da su bili poznati, doveli do drukčijeg odlučenja u toj upravnojstvari, ako osobi koja je trebala sudjelovati u postupku nije data mogćnost sudjelovanja, ako jerješenje donijela sluţbena osoba koja nije bila ovlaštenja za njegovo donešenje, ako je natemelju saslušanja stranke doneseno rješenje a dokaţe se da je iskaz bio neistinit... (ima ihukupno 11, dovoljno je da se zna 3-4). Ko moţe podnijeti zahtjev? Stranka u upravnompostupku, organ koji je donio rješenje. Postoji takoĎer i subjektivni rokovi (30 dana od danasaznanja) i objektivni 5 godina, a moţe i duţe u izuzetnim slučajevima (ako se temelji na nekojpresudi koja naknadno bude ukinuta). Stranka koja podnosi prijedlog duţna je da učinivjerovatnim da postoji razlog za obnovu i da podnese prijedlog u predviĎenom roku. Oprijedlogu za obnovu postupka rješava organ koji je donio konačno rješenje. Kako će tajnadleţni organ riješiti? Ako naĎe da ima osnova, ne mora nikakav postupak provoditi akoocijeni da činjenica koju stranka navodi nije od značaja za predmet, iako je učinjenavjerovatnom on će prijedlog odbiti. Ponavljane postupka se odobrava zaključkom iistovremeno se odreĎuje koje radnje će se provesti. Izuzetno, ne mora se donijeti zaključak negose odmah počne sa obnovnim radnjama, a u cilju povećanja efikasnosti. Prijedlog za obnovupostupka, po pravilu, ne odgađa izvršenje rješenja po kome se obnova traţi, ali organ koji jenadleţan za odlučivanje o prijedlogu za obnovu postupka, ako smatra da će prijedlog za obnovubiti uvaţen, moţe po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev stranke riješiti da se odgodi izvršenje

24

dok se ne odluči o pitanju obnove postupka. Zaključak kojim se dopušta obnova postupkaodgaĎa izvršenje rješenja protiv koga je obnova dozvoljena.Protiv zaključka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rješenja donesenog uobnovljenom postupku, moţe se izjaviti ţalba samo kad je taj zaključak, odnosno rješenje donioprvostepeni organ.Ako je zaključak , ili rješenje u obnovi postupka donio drugostepeni organ, protiv tog zaključka,odnnosno rješenja moţe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadleţnog suda.

2. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom – Organ protiv čijeg je rješenjapravovremeno pokrenut upravni spor moţe do okončanja spora , ako uvaţava sve zahtjevetuţbe, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poništiti takvorješenje, ako se time ne vrijeĎa pravo stranke u upravnom postupku ili treće osobe. Rješenje oponištavanju ili izmjeni rješenja, organ donosi po sluţbenoj duţnosti u momentu kad iz tuţbekoju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis utvrdi da je tuţba osnovanaRješenje se donosi u roku koji je sud odredio za davanje odgovora na tuţbu, odnosno prije negose okonča upravni spor. Izmjenjeno rješenje će dostaviti sudu i stranci.

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti – ne pita– Protiv pravomoćnog rješenja donesenog u stvari ukojoj se ne moţe voditi upravni spor , a sudska zaštita nije osigurana ni izvan upravnog spora,tuţilac ima pravo da podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako smatra da je rješe njempovrijeĎen zakon. Zahtjev se moţe podići u roku od 30 dana od dana kad je rješenje dostavljenotuţitelju, a ako mu nije dostavljeno- u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja stranci.

4. Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora (često pitanj e) – treba razlikovati dvoje: ukom dijelu se poništava a u kom ukida rješenje (čl.260-265 ZUP) – svi pitaju često.

U ovim slulčajevima se rješenje poništava po pravu nadzora:-

--

--

-

kada rješenje donese organ uprave koji nije nadleţan. (Ako ovakvo rješenje donese viši organnpr. načelnik opštine umjesto nadleţne sluţbe, ne moţe se koristiti ova odredba),ako je u istoj upravnoj stvari ranije rješeno na drugačiji način,ako se donese sloţeno rješenje (u njegovom donošenju učestvuje min. 2 organa – jedan organdonosi rješenje uz prethodnu saglasnost drugog organa) a da nije bilo pribavljeno mišljenje ilisaglasnost drugog organa a bilo je obavezno da se to uradi,(rokovi za podnošenje u prethodna3 slučaja su 3 godine),ako je rješenje donijeo mjesno nenadleţni organ (rok podošenja 5 godina),ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, prinude, ucjene i sl (nema roka zapodnošenje).

Rješenje će se ukinuti:ako je njime očigledno povrijeĎen materijalni zakon (rok za podnošenje je 1 godina). To moţeu jednostranačkim predmetima. U dvostranačkim predmetima se mora pribaviti saglasnostdruge stranke (zato što je ona moţda stekla neko pravo tim rješenjem čije se ukidanje traţi).

O ovom zahtjevu rješava drugostepeni organ.Protiv ovog rješenja se moţe voditi upravni spor, a ne moţe se izjaviti ţalba.

5. Ukidanje i mjenjanje pravosnaţnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke – ako jepravosnaţnim rješenjem stekla neko pravo, a organ koji ga je donio smatra da je nepravilnoprimjenjeno materijalno pravo, moţe ga ukinuti ili izmjeniti samo uz saglasnost stranke i akotime ne vrijeĎa pravo treće osobe. Na zahtjev stranke, moţe se ukinuti ili izmijeniti ipravomoćno rješenje koje je nepovoljno po stranku. Ako organ utvrdi da nema potrebe da serješenje ukine ili izmijeni, duţan je da o tome obavijesti stranku. Ţalba protiv novog rješenja

25

dopuštena je samo ako je to rješenje donio prvostepeni organ. Ako je rješenje doniodrugostepeni organ, odnosno ako je rješenje prvostepenog organa konačno, protiv rog rješenjamoţe se pokrenuti upravni spor.

6. Vanredno ukidanje rješenja – (često pitanje) ovdje se radi o izvršnom rješenju koje jedoneseno u skladu sa zakonom, npr. odobrenje za graĎenje.

-

-

-

Izvršno rješenje moţe se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredneopasnosti po ţivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radiotklanjanja poremećaja u privredi, ako se to ne bi moglo uspješno otkloniti drugim sredstvima,kojima bi se manje diralo u stečena prava. Rješenje se moţe ukinuti i samo djelimično, uopsegu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili zaštite navedeni javni interesi.Ako je rješenje donio prvostepeni organ, to rješenje moţe, ukinuti drugostepeni organ.Protiv rješenja kojim se izvršno rješenje ukida dopuštena je ţalba samo kad je to rješenjedonio prvostepeni organ. U suprotnom, protiv takvog rješenja moţe se neposredno pokrenutiupravni spor kod nadleţnog suda.Stranka koja usljed ukidanja rješenja trpi štetu ima pravo na naknadu samo stvarne št ete. Zarješavanje o zahtjevu za naknadu štete nadleţan je u prvom stepenu sud koji bi po Zakonu oupravnim sporovima bio nadleţan za rješavanje upravnog spora.

7. Oglašavanje rješenja ništavim – ništavim se oglašava rješenje:-

---

-

ako je u upravom postupku rješeno o stvari iz sudske nadleţnosti, ili ako se radi o stvari kojauopšte nije u nadleţnosti organa uprave, uošte nije upravna stvar.ako svojim izvršenjem to rješenje dovelo do krivičnog djela.ako je donijeto rješenje čije je izvršenje nemoguće.ako je doneseno rješenje po sluţbenoj duţnosti a predviĎeno je da se moţe donijeti samo nazahtjev stranke, ovakvo rješenje se moţe konvlaidirati samo ako stranka naknadno pristane nanjega.koje sadrţi nepravilnosti koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviĎena kao razlogništavosti

Nema rokova za njihovo oglašavanje ništavim. Na ova rješenja se moţe izjaviti ţalba.

8. Pravne posljedice poništavanja i ukidanja

Poništavanjem rješenja i oglašavanjem rješenja ništavim, poništavaju se i pravne posljedicekoje je takvo rješenje proizvelo - od dana donošenja (ex tunc),Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo do danaukidanja, ali se onemogućava daljnje proizvoĎenje pravnih posljedica ukinutog rješenja - ukidajuposljedice od dana ukidanja (ex nunc).Organ koji sazna za rješenje kojim je povrijeĎen zakon, a povreda moţe biti razlog za obnovupostupka, odnosno za poništavanje, ukidanje ili mijenjanje rješenja, duţan je bez odgaĎanja da otome obavijesti organ nadleţan za pokretanje postupka i donošenje rješenja.IzvršenjeRješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršno. Prvostepeno rješenjepostaje izvršno:

1. istekom roka za ţalbu, ako ţalba nije izjavljena;2. dostavom stranci , ako ţalba nije dopuštena;3. dostavom stranci, ako ţalba ne odgaĎa izvršenje;4. dostavom stranci rješenja kojim se ţalba odbacuje ili odbija.

26

Drugostepeno rješenje kojim je izmijenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavistranci.Ako rješenjem nije odreĎen rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od 15 dana oddana donošenja rješenja.Izvršenje se moţe provesti i na temelju zaključenog poravnanja , ali samo protiv osobe koja jeučestvovala u zaključivanju poravnanja.Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku učestvuju sa istovjetnimzahtjevima, ţalba koju podnose bilo koja od tih stranaka sprečava izvršnost rješenja.Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne moţe se traţiti njegovoizvršenje.Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanihpotraţivanja ili nenovčanih obaveza.Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevimapredviĎenim ovim zakonom-sudskim putem (sudsko izvršenje).Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraţivanja provodi se sudskim putem. Izuzetno, izvršenjeradi ispunjenja novčanih potraţivanja iz primanja na osnovu radnog odnosa moţe se provestiadministrativnim putem po pristanku izvršenika.

Administrativno izvršenje provodi organ uprave koji je o stvari rješavao u prvom stupnju.Da bi se moglo pristupiti izvršenju rješenja, potrebno je da organ nadleţan za provoĎenjeadministrativnog izvršenja donese po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev traţioca izvršenja zaključako dozvoli izvršenja. Zaključkom se utvrĎuje da je rješenje koje se ima izvršti postalo izvršno iodreĎuje način izvršenja. Protiv ovog zaključka dopuštena je ţalba nadleţnom drugostepenomorganu.

Kad se ima provesti sudsko izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku, organ čije serješenje ima izvršiti stavlja na rješenje potvrdu izvšnosti i dostavlja ga radi izvršenja sudunadleţnom za izvršenje.Rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrţi potvrdu izvršnosti jeste osnov za sudskoizvršenje. To izvršenje provodi se po propisima koji vaţe za sudsko izvršenje.

Izvršenje nenovčanih obavezaIzvršenje radi ostvarenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se preko drugih osoba iliprinudom (prisilom).Ako stranka neće da izvrši rješenje, proteknu rokovi, postoje dva načina:

--

prisila novčanim naknadama ( koja prvi put ne moţe biti veća od 50 KM)ako neće onda se ide preko angaţovanjem drugog lica (sruši, dostavi se račun organu, sudu).

Organi uprave uspostavljaju pravo sluţnosti.

Izvršenje radi osiguranja -Radi osiguranja izvršenja moţe se zaključkom dopustiti izvršenjerješenja i prije nego što je ono postalo izvršno, ako bi bez toga moglo biti osujećeno ili znatnooteţeno izvršenje nakon što rješenje postane izvršno. Izvršenje radi osiguranja moţe se provoditiadministrativnim ili sudskim putem.

UPRAVNI SPOR

Zakon o upravnom sporu – SN FBIH 2/98 i 8/00

ŠTA JE UPRAVNI SPOR? (član 1.)

27

To je spor o zakonitosti upravnog akta. Suština organa uprave je donošenje upravnih akata kojimarješavaju o pravima i obavezama graĎana i pravnih lica u pojedinačnim upravnim stvarima

Ko sve moţe pokrenuti upravni spor? ( član 2.) Pojedinac – fizičko lice i pravno lice, ako smatrada mu je upravnim aktom povrijeĎeno neko pravo. Pored toga, upravni spor moţe pokrenuti i onikoji nisu ni fizička ni pravna lica. To su prije svega skupine građana, određeno naselje, organuprave ali samo pod jednim uslovom: da takvo lice moţe biti nosilac prava i obaveza o kojima serješavalo u pravnom postupku. Ako ne moţe biti nosilac prava i obaveza ne moţe se pojaviti satuţbom u upravnom sporu. Upravni spor moţe pokrenuti i pravobranilac kad je upravnim aktompovrijeĎen zakon na štetu Federacije, Kantona, grada ili općine. Upravni spor moţe pokrenuti iombudsmen. On se moţe pojaviti u upravnom sporu ako ocijeni da je konačnim upravnim aktompovrijeĎeno ljudsko dostojanstvo, osnovna prava i slobode zagarantovane ustavom FBiH imeĎunarodnim konvencijama.

Presude u upravnom (član 3.)sporu su obavezne prema svakom.

Da li u upravnom sporu ima zainteresirana stranka? Da. Primjer: povrat stana. Stranke su: nosilacstanarskog prava i korisnik koji je tokom rata dobio privremeno rješenje. Vodi se spor izmeĎu njih.Postoji treća stranka koji su mnogi kantonalni sudovi ignorisali: to je vlasnik stana, koji je takoĎerzainteresovan da taj stan ostane njemu, tako da i zainteresovano lice ima u sporu poloţaj stranke

Ko rješava upravne sporove?(član 5.) – Kantonalni sud i to prema sjedištu prvostepenog organaodnosno njegove organizacione jedinice. Ko sudi? - U upravnim sporovima sudi sudija pojedinac.Izuzetno, u sloţenim predmetima upravnog spora sudi se u vijeću od trojice sudija, o čemuodlučuje predsjednik vijeća za upravne sporove.

Šta je organ u smislu ZUS-a? Pod njima se podrazumijevaju federalni i kantonalni organi uprave,upravne organizacije (direkcije, zavodi, agencije...oni nisu pravna lica same po sebi. Postaju pravnalica ako se to reguliše...), općinske sluţbe, gradske sluţbe, pravna lica koja imaju javna ovlaštenja(Federalni zavod za PIO).

Protiv čega se pokreće upravni spor? Samo protiv upravnog akta. Upravni akt jeste akt nadleţnogorgana kada rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnih lica u nekoj upravnoj stvari.Protiv kojeg upravnog akta se pokreće upravni spor? Konačnog, najčešće drugostepenog (u95% slučajeva). Moţe i protiv prvostepenog akta na koje nije dozvoljena ţalba, ali je dozvoljenopokrenuti upravni spor.

Ćutanje administracije? - Šta kada prvostepeni i drugostepeni organ ćuti? (član 11. i 22.) Ako uupravnom postupku prvostepeni organ protiv cijeg akta je dozvoljena zalba nije u roku od 60 danaili u posebnim propisom odredjenom kracem roku donio nikakvo rjesenje po zahtjevu, stranka imapravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. MeĎutim ako prvostepeni organ nijedonio rjesenje a protiv kojeg zakonom nije dozvoljena zalba, stranka moţe pokrenuti upravni spor.Ako u upravnom postupku drugostupanjski organ nije u roku od 30 dana ili u posebnompropisom odredjenom kracem roku donio rjesenje po zalbi stranke protiv prvostupanjskogrjesenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila, stranka mozepokrenuti upravni spor kao da joj je zalba odbijena.

Protiv kojih akata se ne moţe voditi upravni spor (čl.12 ZUS)?1 - Upravni spor se ne mozevoditi:1) protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zastita osigurana van upravnog spora;

1 Često pitanje

28

2) protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izricitoj odredbi zakona ne moze voditi upravnispor;3) u stvarima o kojima neposredno na osnovu ustavnih ovlastenja odlucuju domovi ParlamentaFederacije ili predsjed-nik Federacije i dopredsjednik Federacije odnosno zakonodavno tijelokantona-zupanije. Kada općinsko vijeće donese upravni akt moţe se pokrenuti upravni spor protivtog akta.

Zakonski razlozi za pobijanje upravnog akta (čl.13 ZUS)?2 Upravni akt moze se pobijati:1) sto u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili opci akt;2) sto je akt donesen od strane nenadleznog organa;3) ako se u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupilo po pravilima postupka, anarocito ako cinjenicno stanje nije potpuno i pravilno utvrdjeno, ili sto je iz utvrdjenih cinjenicaizveden nepravilan zakljucak u pogledu cinjenicnog stanja;4) ako je nadlezni organ rjesavajuci po slobodnoj ocjeni prekoracio granice ovlastenja koja su mudata pravnim propisima i suprotno cilju u kome je ovlastenje dato.

Tuţena strana? (član 18.) To je organ čiji se upravni akt osoprava. Organ koji donosi rješenj nije ine moţe biti stranka u postupku, on je samo tuţena strana.

Odgoda izvršenja? (član 19.) Kada stranka podnese tuţbu u upravnom sporu to ne odgaĎa izvršenjeupravnih rješenja (a najčešće se radi o carinama i porezima). Stranka moţe podnijeti organu upraveili sudu (u tuţbi zatraţi da se odgodi izvršenje i tada se hitno postupa) zahtjev za odgodu (ako hoćeda pokrene spor) pod slijedećim uslovima da:

da odlaganje nije protivno javnom interesu i datim odlaganjem nije nanesena šteta drugoj stranci

Izuzetak: Kada se stranka obraća organu uprave za odgodu izvršenja i nije uspjela, tada ne moţe istizahtjev isticati u tuţbi. Ako sud odbije odgodu, nema prava na ţalbu.

Upravni spor-postupak? Pokreće se tuţbom. Ona se podnosi u roku od 30 dana od dana kada jestranci dostavljen akt koji se osporava. Ovaj rok vaţi i za ombudsmene i za pravobranioce, ako imje upravni akt dostavljen. A ako im akt nije dostavljen tuţbu mogu podnijeti u roku od 60 dana oddana kada je akt dostavljen stranci u čiju je koris akt i donesen. Tuţba se predaje neposredno ilipreporučenom poštom. Moţe se izjaviti i na zapisnik kod nadleţnog suda. Moţe se desiti da izneznanja ili omaškom da tuţba bude predata drugom organu – u tom slučaju se smatra da je predatau roku.

Sastav tuţbe? Tuţba mora sadrţavati: ime i prezime tuţitelja i druge lične podatke, naznakutuţenog, koji upravni akt se osporava, donosioca akta, zakonske razloge za pobijanje akta, u kompravcu predlaţe da se riješi stvar. Tuţba se dostavlja u dva primjerka, jer se ista dostavlja drugojstrani na odgovor. Uz tuţbu se dostavlja obavezno i akt koji se pobija. U tuţbi se ne mogu navoditinove činjenice i dokazi, ali postoji izuzetak: kada stranka uz tuţbu prilaţe izuzetno jak dokaz kojidovodi u pitanje činjenično stanje iz upravnog postupka. Svaka stranka je duţna dokazati činjenicena koje se poziva, dakle teret dokazivanja je na strankama. Tuţilac moţe odustati od tuţbe sve dodonošenja sudske odluke u upravnom sporu. Tada sud rješenjem obustavlja postupak.(Kako se moţe potpisati stranka u upravnom postupku koja je nepismena? Drugo lice će gapotpisati i osoba koja ga je potpisala ispod naznači svoje ime i prezime i adresu. Prstoznakom semoţe potpisati samo u jednoj situaciji: samo kada nepismena stranka daje punomoć. Kada se

2 Često pitanje

29

ţalbaupravnom postupku dostavlja na odgovor? Samo u jednom slučaju: kada stranka u ţalbiističe nove činjenice i dokaze.)

Odbačaj tuţbe? Sud će rješenjem odbaciti tuţbu ako je:----

--

neblagovremena, prijevremena (ćutanje administracije), podnesena od neovlaštenog lica;ako akt koji se tuţbom osporava nije upravni akt;ili da je očigledno da se upravnim aktom ne dira u pravo tuţioca (ne odnosi se na njega),;ako je stranka podnijela tuţbu a imala je pravo na ţalbu na prvostepeno rješenje a to pravo nijeiskoristila;ako se radi o stvari o kojoj se ne moţe po odredbama zakona voditi upravni spor,i ako već postoji sudska odlika o istoj stvari.

Sud moţe iz ovih razloga odbaciti tuţbu u svakom stadiju postupka.Sud moţe poništiti upravni akt i bez dostavljanja tuţbe na odgovor, ako naĎe da osporeniupravni akt ima takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu zakonitosti.

Dostava upravnih spisa po tuţbi? Sud je duţan tuţbu dostaviti organu uprave koji je donio upravniakt na odgovor u odreĎenom roku (odgovara se u roku koji nije duţi od 20 dana) Tuţeni je duţan dadostavi upravne spise sudu. Ako ne dostavi spise u ostavljenom roku, tada organ uprave povrijeĎujesluţbenu duţnost, tada sud ima pravo i obavezu da podnese prijavu disciplinskoj komisiji protivsluţbenog i odgovornog lica u tom organu.

Šta sve moţe tuţilac? O upravnim sporovima sud rješava nejavno, po sudiji pojedincu ili nasjednici. Ako stranka u sporu zatraţi da prisustvuje nejavnom rješavanju ili da se u predmetuodrţi javna rasprava, sud je duţan obavjestiti stranke i zainteresirana lica, ako ih ima, odatumu nejavnog rješavanja i njihovom pravu da tom rješavanju prisustvuju, odnosnoodrţati usmenu raspravu javno (u daljnjem tekstu: rasprava).Stranke u sporu mogu zatraţiti daprisutvuju nejavnom rješavanju ili da se u predmetu odrţi javna rasprava samo u tuţbi ili odgovoruna tuţbu. Kad je u predmetu odlučivano nejavno, na sjednici ili po sudiji pojedincu, sud moţe, akosu za to ispunjeni uvjeti, poništiti osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i onsadrţavao iste nedostatke i predmet vratiti tuţenom ili prvostepenom organu na ponovnorješavanje kada ocijeni da će on brţe i efikasnije provesti postupak i odlučiti o upravnoj stvari.Raspravom rukovodi sudija pojedinac odnosno predsjednik vijeća. O raspravi se vodi zapisnik ukoji se unose samo bitne činjenice i okolnosti kao i izreka odluke. Zapisnik potpisuju predsjednikvijeća odnosno sudija pojedinac i zapisničar. Izostanak stranke sa rasprave ne zadrţava rad suda,sud će raspraviti spor i bez prisustva stranaka.

Rješavanje suda po tuţbi? Kada sud na raspravi utvrdi drugačije činjenično stanje u odnosu načinjenično stanje utvrĎeno u upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog postupka,poništit će osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadrţavao iste nedostatke, tesam rješiti upravnu stvar, sud tada rješava stvar u meritumu (nema poništavanja rješenja ivraćanja na ponovni postupak). TakoĎer moţe tuţbu odbiti i potvrditi upravni akt i to je opetmeritorno rješavanje. Sud moţe da poništi sve prethodne akte i donese meritornu odluku koja seizvršava.

Zakonitost osporenog akta? Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjevaiz tuţbe, ali pri tome nije vezan razlozima tuţbe. Na ništavost upravnog akta sud pazi po sluţbenojduţnosti. Sud odlučuje većinom glasova sudskog vijeća. O vijećanju i glasanju vodi se posebanzapisnk, koji potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Vijećanje i glasanje vrši se bez prisustvastranaka.

30

Spor se rješava presudom, tako što se tuţba uvaţava ili odbija kao neosnovana. Presudom se tuţbamoţe uvaţiti na 2 načina: upravni akt se poništava i rješava se upravna stvar tj. presuđuje umeritumu, a moţe da tuţbu uvaţi i poništi i prvostepeno i drugostepeno rješenje i vrati naponovni postupak ali samo kada ocjeni da ovi organi mogu lakše i efikasnije provesti postupak,nego sud. Ako nadleţni organ ne postupi po presudi suda on čini tešku povredu sluţbene duţnosti itada je sud duţan podnijeti prijavu za pokretanje disciplinskog postupka.

Šta presuda sadrţi? Presuda, odnosno rjesenje sadzi: --

---

oznacenje suda, broj i datum,uvod koji obuhvata ime i prezime predsjednika vijeca, clanova vijeca i zapisnicara, oznacenjestranaka i njihovih zastupnika, kratko oznacenje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosnorjesenje izreceno i objavljeno,dispozitiv,obrazlozenje ipouku o zalbi, ako je zalba dozvoljena.

Dispozitiv mora biti odvojen od obrazlozenja. U presudi se moraju cijeniti svi navodi tuzbe.Originalnu presudu, odnosno rjesenje potpisuju predsjednik vijeca i zapisnicar. Presuda,odnosno rjesenje izdaje se strankama u ovjerenom prijepisu.

Pravni lijekovi?1. Ţalba - Protiv odluke donesene u upravnom sporu ţalba se ne moţe izjaviti.

2. Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke –

Protiv pravosnazne sudske odluke kantonalnog suda, donesene u upravnom sporu strankamoze, Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu podnijeti zahtjev za vanrednopreispitivanje sudske odluke.Vrhovnom sudu Federacije stranka moţe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbogpovrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakonao postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.Kantonalnom sudu stranka moţe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povredekantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona opostupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.Zahtjev za vanredno preispitivanje ne moţe se podnijeti zbog povrede pravila postupka kojase odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.Zahtjev se moze podnijeti u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv kojese podnosi zahtjev. O zahtjevu za vanredno preispitivanje odlucuje nadleţni sud vijecusastavljenom od trojice sudija, akorješava kantonalni sud onda koji nisu ucestvovali u donosenjuodluke. Zahtjev sadrzi oznacenje sudske odluke cije se preispitivanje predlaze, kao i razloge i obimu kome se predlaze preispitivanje. Nadleţni sud ce odbaciti rjesenjem zahtjev koji je:

- neurednu i to nakon što je pozvato podnosioca zahtjeva koji je bio nepotpun ilinerazumljiv da te nedostatke otkloni. Ako to ne učini u ostavljenom roku, a ti su nedostacitakvi da sprječavaju rad suda, tek onda donosi rješenje kojim odbacuje zahtjev; i koji je

- nedozvoljen, neblagovremen ili zahtjev koji je podnijela neovlascena osoba,Nadleţni sud rjesava o zahtjevu, po pravilu, u nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo ugranicama zahtjeva. Presudom se odbija ili uvaţava zahtjev. Presudom kojom se zahtjev uvazava,sud moze ukinuti ili preinaciti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev. Ako Vrhovni sudFederacije ili kantonalni ukine sudsku odluku, predmet vraca na ponovni postupak.3. Ponavljanje postupka? Postupak okoncan presudom ili rjesenjem nadleznog suda ponovit

ce se na zahtjev stranke:1) ako stranka sazna za nove cinjenice ili nove dokaze na osnovu kojih bi spor bio povoljnije

31

rijesen za nju da su te cinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijemsudskom postupku;2) ako je do odluke suda doslo usljed krivicnog djela suca ili radnika u sudu,3) ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivicnoj ili gradjanskoj stvari, a tapresuda je kasnije ukinuta drugom punomocnom sudskom odlukom;4) ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lazna, ili ako je svjedok, vjestak ili stranka,prilikom saslusanja pred sudom dao lazan iskaz, a odluka suda se zasniva na tom iskazu;5) ako stranka nadje ili stekne mogucnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istomupravnom sporu;6) ako zainteresiranoj osobi nije bila data mogucnost da ucestvuje u upravnom sporu.

Ponavljanje postupka moze se traziti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala zarazlog ponavljanja. Po proteku pet godina od pravosnaznosti sudske odluke ponavljanje se ne mozetraziti. Izuzetno, i poslije roka od pet godina ponavljanje postupka se moze traziti zbog razlogazakonom odreĎenih. Ponavljanje postupka pokrece se tuzbom. O tuzbi za ponavljanje postupkarjesava sud koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka, i to sudijapojedinac koji nije učestvovao u donošenju te odluke. Sud presudom rjesava o tuzbi za ponavljanjepostupka. Protiv odluke suda donesene po tuzbi za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravnilijekovi koji su ovim zakonom dozvoljeni u glavnoj stvari. Ukoliko ZUS ne sadrţi pojedine odredbeshodno se primjenjuju odredbe ZPP-a.

4. Obaveznost presude? Ako je presudom poništeno rješenje i vraćeno prvostepenom organu, istije duţan u roku od 15 dana donijeti novo rješenje shodno uputama iz sudske presude. Ako on tone učini, ili donese rješenje protivno uputama iz presude, stranka moţe ponovo podnijeti tuţbusudu, odnosno, zahtjev u kojem će zatraţiti da sud koji je poništio upravni akt riješi tu upravnustvar jer organ uprave ćuti. Ako upravni organ nije slijedio upute suda, stranka moţe podnijetituţbu, a sud tu stvar mora riješiti u meritumu, nema više vraćanja predmeta upravnom organu.Odluka suda je upravni akt koji se izvršava (ako podlijeţe izvršenju). Organ koji je ćutao vršitešku povredu i protiv njega se moţe pokrenuti disciplinski postupak.

5. Postupak zaštite sloboda i prava pojedinaca zaštićenih ustavom federacije? Ovim pravnimsredstvom se dozvoljava da se pobijaju akti koji se inače ne mogu pobijati, a kojima se kršeprava pojedinaca (iz ustava i meĎunarodnih konvencija i sporazuma), pod uslovom da nijezajamčena druga sudska zaštita protiv takvih akata. Ovakav zahtjev rješava kantonalni sud.Odlučuje se rješenjem. Protiv ovog rješenja dozvoljava se podnošenje zahtjeva za vanrednopreispitivanje i to vrhovnom sudu FBiH. Osim pojedinačnih akata, ovo se odnosi i napojedinačne radnje tj. ponašanju sluţbenog ili odgovornog lica koji svojim radnjamaonemogućava stranci da ostvari ustavom zagarantovana prava i slobode. Ako se to zaista utvrdi,tada postoji mogućnost da kantonalni sud donese rješenje kojim će zabraniti dalje postupanje ilinepostupanje ili će naloţiti da se postupi na odreĎeni način i utvrĎuje odreĎene mjere kako bi seotklonile te negativne posljedice. Postoji čak i mogućnost novčanog kaţnjavanja (200-800 KM).Ovo rješenje treba da izvrši kod koga se te radnje čine ili ne čine, a ako on to neće da izvrši,onda sud moţe da preuzme izvršenje tog rješenja.

32

23.06.2007. godine Kata Senjak

RADNO PRAVO

.LITERATURA

Zakon o drţavnoj sluţbi SNFBIH 67/05 (zadnja izmjena)Zakon o namještenicima SBFBIH 49/05Zakon o PIO (SNFBIH 29/98, 49/00, 32/01 i 73/05)Zakon o drţavnoj sluţbi u instistucijama BiH (SG BIH 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04,48/05 i 2/06)Zakon o radu FBiH (SNFBIH 43/99, 32/00 i 29/03)Zakon o radu u institucijama BiH (SGBIH 26/04) – ne pitajuPravilnik o radnoj knjiţici (SNFBIH 42/00, 53/00)

RADNO PRAVO.

ZAKON O DRŢAVNOJ SLUŢBI U FBIH(“Sl. novine FBiH” br. 29/03-Prečišćeni tekst sa izmjenama objavljenim u

“Sl. Novinama FBiH” br. 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06)

Proporcionalna zastupljenostU organima drţavne sluţbe Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi zajedno sa ostalima igraĎani Bosne i Hercegovine bit će proporcionalno zastupljeni.

Zapošljavanje i unapređenjeZapošljavanje i unapreĎenje profesionalne karijere drţavnog sluţbenika temelji se na javnomkonkursu i profesionalnoj sposobnosti.

Zakonski principiDrţavna sluţba osigurava poštivanje i primjenu sljedećih principa:a) zakonitost;b) transparentnost i javnost;c) odgovornost;d) učinkovitost i ekonomičnost;e) profesionalna nepristrasnost;f) politička nezavisnost.

Izuzeće u primjeni1. Članovi Parlamenta Federacije, predsjednik i potpredsjednici Federacije, članovi VladeFederacije, sudije Ustavnog suda Federacije, sudije Vrhovnog suda Federacije i federalni tuţiocinisu drţavni sluţbenici i njihov radno-pravni status se ureĎuje drugim propisima.2. Članovi kantonalne vlade, članovi skupština kantona, sudije kantonalnih sudova i kantonalnituţioci nisu drţavni sluţbenici i njihov radno-pravni status se ureĎuje drugim propisima.3. Članovi općinskih vijeća, općinski načelnik svake općine i sudije općinskih sudova nisu drţavnisluţbenici i njihov radno-pravni status se ureĎuje drugim propisima.4. Članovi gradskih vijeća i gradonačelnici nisu drţavni sluţbenici i njihov radno -pravni status seureĎuje drugim propisima.

33

5. Lica zaposlena kao savjetnici nosioca funkcija iz ovog člana nisu drţavni sluţbenici.6. Ovaj zakon se ne primjenjuje na revizore zaposlene u Uredu za reviziju Federacije Bosne iHercegovine, pripadnike policije i oruţanih snaga.

Drţavni sluţbenici mogu biti: drţavni sluţbenici i rukovodeći drţavni sluţbenici. Rukovodećidrţavni sluţbenici su rukovoditelj samostalne uprave i samostalne ustanove, sekretar organa uprave,pomoćnici rukovoditelja i glavni inspektori (federalni i kanotnalni). Ostali drţavni sluţbenici su:inspektori, stručni saradnici, viši stručni saradnici i stručni savjetnici.

Odlučivanje o pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika1. O pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika iz radnoga odnosa, na osnovu ovog zakona ipodzakonskih propisa, odlučuje rukovodilac organa drţavne sluţbe, osim kada je o vim zakonom ipodzakonskim propisima utvrĎeno da odlučuje drugi organ (Agencija i Odbor za ţalbe).2. O pravima i duţnostima donosi se rješenje.3. Za donošenje i dostavljanje rješenja drţavnom sluţbeniku, primjenjuju se odgovarajuće odredbeZakona o upravnom postupku.4. Protiv rješenja, drţavni sluţbenik ima pravo u roku od 15 dana od dana prijema rješenja izjavitiţalbu Odboru drţavne sluţbe za ţalbe (u daljem tekstu: Odbor za ţalbe) radi preispitivanjapravilnosti donesenog rješenja.

Interni premještaj drţavnog sluţbenika1. Ukoliko u organu drţavne sluţbe postoji upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika u tom

slučaju rukovodilac organa drţavne sluţbe prvo razmatra da li moţe na to radno mjestopremjestiti drţavnog sluţbenika koji se nalazi na sličnom radnom mjestu u istom organudrţavne sluţbe. Premještaj moţe biti dobrovoljan, uz saglasnost drţavnog sluţbenika koji sepremješta, a izuzetno i nametnut, ako postoje objektivno utvrĎene i neodloţne potrebe sluţbe.Nametnuti premještaj moţe biti i zamjena sluţbenika sa jednog na drugo radno mjesto. Rješenjeo premještaju donosi rukovodilac organa drţavne sluţbe. Primjerak rješenja dostavlja seAgenciji.

2. Kod odlučivanja o premještaju u obzir se uzimaju ocjene rezultata rada koje je ostvario drţavnisluţbenik koji se premješta, kao i njegova ukupna stručna sposobnost za obavljanje poslova naradnom mjestu na koje se premješta.

3. Ukoliko premještaj podrazumijeva i promjenu prebivališta drţavni sluţbenik ima pravo naodgovarajuću naknadu.

Sporazumno preuzimanje duţnosti drţavnog sluţbenika iz drugog organa drţavne sluţbe - Organdrţavne sluţbe moţe sporazumno sa drugim organom drţavne sluţbe istog nivoa vlasti i uzsaglasnost ili pisani zahtjev drţavnog sluţbenika preuzeti drţavnog sluţbenika sa iste ili sličnepozicije, a kod rukovodećih drţavnih sluţbenika moţe preuzimati samo ove rukovodeće drţavnesluţbenike: sekretara organa drţavne sluţbe; pomoćnika rukovodioca organa drţavne sluţbe iglavnog federalnog i kantonalnog inspektora koji se nalaze na poziciji radnog mjesta koja jeistovijetna poziciji radnog mjesta na koje se vrši preuzimanje. Preuzimanje se vrši pisanimsporazumom organa drţavne sluţbe od čega se primjerak sporazuma i rješenje o postavljenjudostavljaju Agenciji.

Popuna upraţnjenih radnih mjes ta sa liste prekobrojnih1. Kada rukovodilac organa drţavne sluţbe odluči da popunu upraţnjenog radnog mjesta

drţavnog sluţbenika ne vrši Internim premještajem i sporazumnim preuzimanjem duţnostidrţavnog sluţbenika iz drugog organa drţavne sluţbe, odnosno ako se popuna ne vrši na taj

34

način, u tom slučaju rukovodilac tog organa podnosi zahtjev Agenciji za popunu tog radnogmjesta.

2. Agencija prvo pokušava popuniti to radno mjesto drţavnim sluţbenicima koji se nalaze na listiprekobrojnih drţavnih sluţbenika koju vodi agencija za sve organe drţavne sluţbe u FBiH.Popuna se vrši prema kriterijima i pravilima za izbor drţavnih sluţbenika koje podzakonskimaktima utvrĎuje Agencija.

PrekobrojnostPrekobrojnost nastaje isključivo kao posljedica reorganizacije, smanjenja obima poslova organadrţavne sluţbe ili njegovog ukidanja. Agencija proglašava drţavnog sluţbenika prekobrojnim naprijedlog organa drţavne sluţbe. Drţavni sluţbenik koji je proglašen prekobrojnim se moţe:

rasporediti na slično upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika u drugom organudrţavne sluţbe;ukoliko je ovo rasporeĎivanje nemoguće, drţavnom sluţbeniku se nudi prijevremenopenzionisanje, u skladu sa zakonom (posebnim zakonom);ukoliko je privremeno penzionisanje nemoguće rukovodilac organa drţavne sluţberazrješava duţnosti prekobrojnog drţavnog sluţbenika koji moţe izjaviti ţalbu Odboru zaţalbe i traţiti preispitivanje svog razrješenja, u skladu sa ovim zakonom;drţavni sluţbenik koji je proglašen prekobrojnim, a nije dalje rasporeĎen, ima pravo naotpremninu u skladu sa zakonom, te na naknadu za slučaj nezaposlenosti, u skladu sazakonom.

Ukoliko se u organu drţavne sluţbe oglasi upraţnjeno slično radno mjesto u roku od godinu danaod dana razrješenja s duţnosti, prekobrojni drţavni sluţbenik ima prednost prilikom ponovnogzaposlenja u organu drţavne sluţbe.

Javno oglašavanje1. Ukoliko se upraţnjeno radno mjesto u organu drţavne sluţbe ne bi moglo popuniti sa liste

prekobrojnih, u tom slučaju to radno mjesto Agencija popunjava oglašavanjem javnogkonkursa. Zabranjena je diskriminacija na osnovu spola u postupku zapošljavanja iunapreĎenjka drţavnog sluţbenika

2. Javni konkurs objavljuje se najmanje 15. dana prije krajnjeg roka za prijave u “Sl. NovinamaFBiH” i u najmanje 2 dnevna lista koji se distribuiraju na cijeloj teritoriji BiH i na sluţbenojinternet stranici Agencije.

3. Javni konkurs sadrţi:----

naziv i opis upraţnjenog radnog mjestaopće uvjete iz čl. 25. ovog zakonaposebne uvjete utvrĎene pravilnikom o unutrašnjoj organizacijispisak potrebnih dokumenata, rok i mjesto njihovog podnošenja.

4. Troškove objavljivanja javnog konkursa snosi organ drţavne sluţbe za čije se potrebe provoditaj konkurs.

Opći uvjeti za postavljenje drţavnog sluţbenika - Da bi bilo postavljeno na radno mjesto drţavnogsluţbenika lice mora ispunjavati sljedeće opće uvjete:

da je drţavljanin Bosne i Hercegovine;da je stariji od 18 godina;da ima univerzitetsku diplomu najmanje VII. stepena stručne spreme;da je zdravstveno sposobno za obavljanje odreĎenih poslova predviĎenih za to radno mjesto;da u posljednje tri godine, od dana objavljivanja upraţnjenog radnog mjesta, lice nijeotpušeno iz drţavne sluţbe, kao rezultat disciplinske mjere, na bilo kojem nivou vlasti uBosni i Hercegovini;da nije obuhvaćeno odredbom člana IX.1 Ustava Bosne i Hercegovine.

35

Izuzetno od ovih uvjeta, lica sa višom stručnom spremom (VI. stepen) koje su ranije postavljenekao drţavni sluţbenici na radna mjesta u drţavnoj sluţbi, mogu ostati na tom radnom mjestu uperiodu ne duţem od tri godine od stupanja na snagu ovog zakona.

Komisije za izbor1. Agencija imenuje posebne komisije za izbor koje su nepristrane u provedbi javnog konkursa.2. Komisiju za izbor sačinjava najmanje tri člana, od kojih su najmanje dva člana drţavnisluţbenici iz organa drţavne sluţbe, od kojih je jedan član predstavnik sindikata, na koji se javnikonkurs odnosi i koji imaju akademsko i profesionalno iskustvo u oblastima obuhvaćenimprocesom javnog konkursa, dok se ostali članovi imenuju s liste eksperata koju utvrdi Agencija.

Javni konkurs - Agencija utvrĎuje značaj i sadrţaj javnog konkursa. Javni konkurs sadrţi:a) ispit općeg znanja;b) stručni ispit.Vlada Federacije, na prijedlog Agencije, podzakonskim aktom utvrĎuje uvjete, način i programpolaganja ispita općeg znanja. Kandidati koji su poloţili stručni upravni ispit ili pravosudni ispitizuzeti su od polaganja ispita općeg znanja.

Postavljenje drţavnog sluţbenika1. Drţavnog sluţbenika postavlja rukovodilac organa drţavne sluţbe, uz prethodno pribavljenomišljenje Agencije, s liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkurs.2. Nakon prethodno pribavljenog mišljenja od Agencije, općinski načelnik i gradonačelnikpostavljaju nadleţne općinske i gradske drţavne sluţbenike sa liste uspješnih kandidata ko ji suprošli javni konkurs.3. Rezervna lista uspješnih kandidata čuva se do isteka probnog rada postavljenoga drţavnogsluţbenika.4. Postavljenje drţavnog sluţbenika vrši se rješenjem koje se objavljuje na oglasnoj ploči organadrţavne sluţbe i dostavlja drţavnom sluţbeniku. Prije preuzimanja duţnosti, postavljeni drţavnisluţbenik prima pisani opis svog radnog mjesta i opis uvjeta sluţbe.5. Rješenje o postavljenju sadrţi:a) ime i prezime drţavnog sluţbenika;b) naziv organa drţavne sluţbe u koji je drţavni sluţbenik postavljen;c) naziv radnog mjesta i platni razred.6. Postavljeni drţavni sluţbenik preuzima duţnost polaganjem zakletve vjernosti pred

rukovodiocem organa drţavne sluţbe. Tekst zakletve utvrĎuje Agencija. Potpisani tekst zakletvesastavni je dio personalnog dosjea drţavnog sluţbenika.

Probni period1. Kada se radi o prvom zapošljavanju u organu drţavne sluţbe, drţavni sluţbenik prolazi razdobljeprobnoga rada. Period probnog rada drţavnog sluţbenika obuhvata vrijeme uvoĎenja u posao ivrijeme obavljanja duţnosti i ukupno traje šest mjeseci.2. Neposredno nadreĎeni drţavni sluţbenik se odreĎuje kao supervizor odgovoran za davanjeocjene rada na kraju probnog perioda. Ocjenjivanje probnog rada rukovodećih sluţbenika vrširukovodilac organa drţavne sluţbe.3. Ukoliko je ocjena rada:a) zadovoljavajuća, rukovodilac organa drţavne sluţbe potvrĎuje postavljenje drţavnog sluţbenikana radno mjesto;b) nezadovoljavajuća, rukovodilac organa drţavne sluţbe razrješava duţnosti drţavnog sluţbenika,koji time gubi svoj status bez primanja naknade zbog otpuštanja. Razriješeni drţavni sluţbenik ima

36

pravo uloţiti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja odluke.5. Ukoliko je drţavni sluţbenik razriješen duţnosti, sljedeći uspješni kandidat s rezervne listepostavlja se na upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika.6. Probnom radu ne podlijeţu pripravnici.

Ocjena rada - Ocjenu rada rukovodećih i drugih drţavnih sluţbenika utvrĎuje rukovodilac organadrţavne sluţbe. Rukovodilac organa drţavne sluţbe ocjenjuje rad svih drţavnih sluţbenika, naprijedlog neposredno nadreĎenog sluţbenika, najmanje svakih 12 mjeseci. Ocjena rada zasniva sena rezultatima postignutim u realiziranju poslova predviĎenih opisom radnoga mjesta i ciljevimakoje za dati vremenski period utvrdi neposredno nadreĎeni sluţbenik.Rezultati ostvareni uobavljanju poslova u toku perioda koji se ocjenjuje označuju se sljedećim ocjenama:nezadovoljavajuće, zadovoljavajuće, uspješno i izuzetno uspješno. Rezultati ocjene rada uzimaju seu obzir prilikom unapreĎenja i internih premještaja. Svi drţavni sluţbenici:a) imaju nesmetan pristup ocjenama svoga rada koje se nalaze u ličnom dosjeu,;b) imaju mogućnost da u odgovarajućem vremenskom roku priloţe pisane informacije uz ocjenusvoga rada i imaju pravo izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja ocjene o radu.Ukoliko su dvije uzastopne ocjene rada negativne, rukovodilac organa drţavne sluţbe, po prethodnopribavljenom mišljenju Agencije, razrješava duţnosti drţavnog sluţbenika. Drţavni sluţbenik moţeizjaviti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja razrješenja, u skladu sa članom 65. ovog zakona.

Pripravnici -Rukovodilac organa drţane sluţbe moţe zatraţiti od Agencije da u drţavnu sluţbuprimi pripravnika, koji se zapošljava na osnovu javnog konkursa kojeg objavljuje Agencija.Organdrţavne sluţbe duţan je da obavijesti pripravnika o sadrţaju programa i načinu na koji se nadgledanjegov pripravnički rad.Pripravništvo traje godinu dana nakon čega pripravnik stiče pravo prijavena javni konkurs.

Radni odnos na određeno vrijeme - U slučaju duţe odsutnosti drţavnog sluţbenika sa posla(bolovanje, porodiljsko odsustvo i sl.) moţe se primiti drţavni sluţbenik u radni odnos na odreĎenovrijeme koji traje do povratka odsutnog drţavnog sluţbenika na posao. Prijem u radni odnos prvo sevrši sa liste prekobrojnih a tek onda javnim oglašavanjem. Radni odnos na odreĎeno ne moţeprerasti u radni odnos na neodreĎeno vrijeme.

Propisi o radu i socijalnom osiguranju - Na drţavnog sluţbenika primjenjuje se Zakon o radu,ostali zakoni i kolektivni ugovori kojima se ureĎuju prava i obaveze iz radnih odnosa, osim akoovim zakonom nije drugačije utvrĎeno.

Odsustvo i godišnji odmorRukovodeći drţavni sluţbenici imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 25 radnihdana i na plaćeno odsustvo od pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godiniOstali drţavni sluţbenici imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana i naplaćeno odsustvo od pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini. Godišnji odmor po svimosnovama ne moţe biti duţi od 36 radnih dana.

Neplaćeno odsustvo i rad sa skraćenim radnim vremenom - Vlada Federacije utvrĎuje bliţe uvjeteu skladu s kojim drţavni sluţbenik moţe uzeti neplaćeno odsustvo, i kada se moţe duţnostdrţavnog sluţbenika obavljati sa skraćenim radnim vremenom.

Stručno obrazovanje i usavršavanjeDrţavni sluţbenici obavezni su da neprestano rade na svom stručnom obrazovanju i usavršavanju.Drţavni sluţbenik ima pravo i obavezu učestvovati na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih

37

aktivnosti. O učestvovanju drţavnih sluţbenika na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnihaktivnosti odlučuje rukovodilac organa drţavne sluţbe, vodeći pri tom računa o podjednakomučestvovanju svih drţavnih sluţbenika.

Prestan ak radnog odnosa drţavnog sluţbenikaDrţavnom sluţbeniku prestaje radni odnos u organu drţavne sluţbe u sljedećim slučajevima:a) dobrovoljnim istupanjem iz drţavne sluţbe;b) ispunjavanja zakonskih godina ţivota, odnosno navršenjem 40 godina penzijskog staţa;c) gubitkom drţavljanstva Bosne i Hercegovine;d) sticanja drţavljanstva druge drţave suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i njenim zakonima;e) prekobrojnošću;f) odbijanja polaganja zakletve vjernosti i/ili potpisivanja teksta zakletve vjernosti;g) nezadovoljavajući probni period;h) dvije uzastopno negativne ocjene rada;i) ako je osuĎen za krivično djelo i zbog izdrţavanja kazne zatvora mora biti odsutan sa rada udrţavnoj sluţbi duţe od šest mjeseci;j) na osnovu izrečene disciplinske mjere prestanka radnog odnosa u drţavnoj sluţbi;k) predajom dokumenata ili izjava tokom postupka podnošenja prijava za prijem u drţavnu sluţbu,za koje se kasnije pokaţe da su laţni.

Postupak za prestanak radnog odnosaDrţavnog sluţbenika razrješava rukovodilac organa drţavne sluţbe, prema prethodno pribavljenommišljenju Agencije, sa izuzetkom prestanka radnog odnosa zbog dvije uzastopne negativne ocjenerada.Općinske drţavne sluţbenike razrješava općinski načelnik uz pribavljeno mišljenje Agencije,sa izuzetkom prestanka radnog odnosa zbog dvije uzastopne negativne ocjene rada. Gradskedrţavne sluţbenike razrješava gradonačelnik uz pribavljeno mišljenje Agencije, sa izuzetkomprestanka radnog odnosa zbog dvije uzastopne negativne ocjene rada. Drţavni sluţbenik komeprestaje radni odnos, moţe, u roku od 15 dana od prijema odluke o razrješenju, podnijeti ţalbuOdboru za ţalbe. Ţalba odlaţe izvršenje odluke o razrješenju.

Naknade - Drţavni sluţbenik ne ostvaruje pravo na otpremninu ako izgubi svoj status, osim uslučajevima prekobrojnosti.

Disciplinska odgovornost - Drţavni sluţbenik moţe se smatrati disciplinski odgovornim zbogkršenja sluţbenih duţnosti utvrĎenih ovim zakonom, nastalih kao rezultat njegove krivice.

Disciplinski postupak - Radi pokretanja disciplinskog postupka svi drţavni sluţbenici mogurukovodiocu organa drţavne sluţbe podnijeti disciplinsku prijavu, koja mora biti obrazloţena.Disciplinski postupak protiv drţavnog sluţbenika pokreće rukovodilac organa drţavne sluţbe ililice koje on odredi. Disciplinski postupak protiv drţavnog sluţbenika vodi Disciplinska komisija iizriče disciplinske mjere.Članove Disciplinske komisije imenuje Agencija. Komisiju čine tri člana,a rukovodilac organa drţavne sluţbe ne moţe biti član Komisije. Disciplinska komisija tokompostupka pribavlja mišljenje medijatora drţavne sluţbe o podnesenoj disciplinskoj prijavi. Agencijaizvršava konačna rješenja donesena u disciplinskom postupku. Protiv odluke Disciplinske komisijedrţavni sluţbenik ima pravo izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja donesene odluke.Ţalba se moţe uloţiti u roku od 15 dana od dana prijema odluke Disciplinske komisije.

Disciplinske mjereU slučaju da drţavni sluţbenik učini povredu sluţbene duţnosti mogu se izreći sljedeće disciplinskemjere:

38

a) javna disciplinska opomena;b) suspenzija prava učestvovanja u javnim konkursima za unapreĎenje u drţavnoj sluţbi u

periodu od najviše dvije godine;c) kaznena suspenzija sa poslova i plaće tokom perioda od dva do 30 dana;d) vraćanje na niţu kategoriju u okviru radnih mjesta iz člana 6. ovog zakona;e) prestanak radnog odnosa u drţavnoj sluţbi.

Agencija za drţavnu sluţbu - Vlada Federacije osniva Agenciju za drţavnu sluţbu Federacije.Agencija vrši sljedeće poslove:a) postavlja drţavne sluţbenike u organima drţavne sluţbe u Federaciji, u skladu sa zakonom;b) planira i realizira proces zapošljavanja drţavnih sluţbenika, na zahtjev i u skladu sa potraţnjomorgana drţavne sluţbe;c) organizira i realizira stručno obrazovanje i usavršavanje drţavnih sluţbenika upo slenih uorganima drţavne sluţbe, kao i razvoj drţavne sluţbe;d) organizira edukaciju kandidata za polaganje stručnog ispita za drţavnu sluţbu koji predstavljauvjet za rad u organu drţavne sluţbe;e) pruţa stručnu pomoć organima drţavne sluţbe u realiziranju njihove kadrovske politike,organizacijskih poboljšanja i razvoja, kao i uspostavu i voĎenje registra drţavnih sluţbenika;f) podnosi godišnji izvještaj o stanju kadrova u organima drţavne sluţbe u Federaciji i podnosi svojplan rada za narednu godinu Vladi Federacije na odobravanje;g) obavlja ostale poslove i zadatke koji su joj ovim zakonom stavljeni u nadleţnost.Agencijom rukovodi direktor Agencije kojeg imenuje Vlada Federacije na osnovu javnogkonkursa.

Odbor drţavne sluţbe za ţalbe - Vlada Federacije osniva Odbor drţavne sluţbe za ţalbe (Odbor zaţalbe) koji se sastoji od tri člana.Javni konkurs za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Odboru za ţalbe oglašava se u trivisokotiraţna dnevna lista koji se distribuiraju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, najmanjejedan mjesec prije roka za predaju molbi.Nezavisna komisija za izbor kandidata, koju imenuje Vlada Federacije, bira članove Odbora zaţalbe, na osnovu njihovog radnog iskustva i demonstrirane sposobnosti da obavljaju duţnost uOdboru za ţalbe. Vlada Federacije imenuje članove Odbora za ţalbe na rok od četiri godine samogućnošću ponovnog izbora.Član Odbora za ţalbe je:a) nezavisan i nepristran;b) ne moţe bit na javnoj funkciji na koju je izabran izravno ili neizravno, odnosno ne moţe bitiimenovan na radno mjesto u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivouvlasti u Federacije i u Bosni i Hercegovini;c) povlači se sa duţnosti prije isteka mandata samo na inicijativu Vlade Federacije, koja jepokrenuta uslijed izuzetnih okolnosti i konsenzusom ostalih članova Odbora za ţalbe.Odbor za ţalbe, u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim propisima, odlučuje u drugom stepenuo svim ţalbama koje se izjave na rješenja rukovodioca organa drţavne sluţbe, o ţalbama koje seizjave na odluke disciplinske komisije i o ţalbama koje se izjave na odluke direktora Agencije, i tona zahtjev:a) drţavnog sluţbenika na kojeg se sporna odluka, preduzeta ili propuštena radnja odnosi;b) organa drţavne sluţbe gdje drţavni sluţbenik obavlja svoju duţnost ic) Agencije.Odbor za ţalbe:a) saslušava podnosioca ţelbe, ukoliko je to primjereno situaciji;b) poziva svjedoke i eksperte kada se to smatra neophodnim;

39

c) traţi i dobiva sve relevantne informacije od nadleţnih organa;d) usvaja poslovnik o svom radu koji se objavljuje u ''Sluţbenim novinama Federacije BiH''.Odluke Odbora za ţalbe moraju biti donesene na zakonskim osnovima i pravilno i potpunoutvrĎenom činjeničnom stanju. Odluke Odbora za ţalbe su:a) konačne i podlijeţu svakom preispitivanju od nadleţnog suda. Postupak pred sudom moţe sepokrenuti u roku od 30 dana od dana prijema konačne odluke.b) dostavit će se podnosiocu u roku od osam dana od dana donošenja.

ZAKON O NAMJEŠTENICIMA(Sve identično kao kod sluţbenika)

Namještenci su osobe sa SSS i VŠS. Primaju se na rad putem ADS.Odlučivanje o prijemu namještenika u radni odnos -O potrebi prijema namještenika u radniodnos odlučuje rukovodilac organa drţavne sluţbe u okviru potreba i slobodnih radnih mjestanamještenika utvrĎenih pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji organa drţavne sluţbe. U radniodnos u organ drţavne sluţbe na radno mjesto namještenika moţe biti primljena osoba kojaispunjava sljedeće opće uvjete:1) da je drţavljanin Bosne i Hercegovine;2) da je punoljetna;3) da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta;4) da ima vrstu i stepen školske spreme potrebnu za obavljanje poslova radnog mjesta premapravilniku o unutrašnjoj organizaciji organa drţavne sluţbe;5) da u posljednje dvije godine od dana objavljivanja javnog oglasa nije otpuštena iz organadrţavne sluţbe kao rezultat disciplinske kazne na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji, odnosno uBosni i Hercegovini;6) da nije obuhvaćena odredbom člana IX 1. Ustava Bosne i Hercegovine.Za rad na pomoćno-tehničkim i pomoćnim poslovima u organu drţavne sluţbe, radni odnos moţezasnovati i osoba sa navršenih 15 godina ţivota.Popuna upraţnjenog radnog mjesta putem internog oglašavanja -Popuna upraţnjenog radnogmjesta u organu drţavne sluţbe prvo se vrši putem preuzimanja namještenika iz drugog organadrţavne sluţbe o čemu se objavljuje interni oglas. Oglas se objavljuje na oglasnim tablama svihorgana drţavne sluţbe. Pravo prijavljivanja na ovaj oglas imaju namještenici iz organa drţavnesluţbe svih nivoa vlasti u Federaciji. Oglas ostaje otvoren najmanje 10 dana od dana objavljivanja.Interni oglas sadrţi:1) naziv radnog mjesta i opis poslova upraţnjenog radnog mjesta,2) posebne uvjete utvrĎene za obavljanje poslova tog radnog mjesta,3) spisak dokumenata koje treba podnijeti uz prijavu na oglas,4) rok trajanja oglasa,5) adresu za podnošenje prijava na oglas.Popuna upraţnjenog radnog mjesta putem javnog oglašavanja - Ako se upraţnjeno radnomjesto namještenika ne moţe popuniti putem internog oglasa onda se popuna tog radnog mjesta vršiputem javnog oglašavanja. Javni oglas objavljuje se u najmanje tri različita dnevna lista koja sedistribuiraju na cijelom području Federacije. Rok za javni oglas ne moţe biti kraći od 15 dana.Rukovodilac organa drţavne sluţbe odlučuje o prijemu namještenika u radni odnos sa listekandidata koji ispunjavaju sve uvjete javnog oglasa.Prijem u radni odnos vrši se rješenjem koje sadrţi:1) ime i prezime namještenika koji se prima u radni odnos;2) naziv radnog mjesta i organizacione jedinice u kojoj se radno mjesto nalazi;3) platni razred;4) vrijeme trajanja radnog odnosa (neodreĎeno ili odreĎeno vrijeme);

40

5) trajanje probnog rada i6) datum stupanja na posao.Namještenik stupa na posao nakon što rješenje o prijemu u radni odnos postane konačno.Odredbe Zakona o drţavnoj sluţbi koje se odnose na eksterni premještaj drţavnih sluţbenika uorgan drţavne sluţbe primjenjuju se i na namještenike u organima drţavne sluţbe.O pravima, duţnostima i odgovornostima namještenika iz radnog odnosa odlučuje rukovodilacorgana drţavne, s tim što o pravima, duţnostima i odgovornostima namještenika u općinskim igradskim organima drţavne sluţbe odlučuje općinski načelnik, odnosno gradonačelnik. O pravima,duţnostima i odgovornostima namještenika odlučuje se rješenjem. Za donošenje i dostavljanjerješenja namješteniku primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o upravnom postupku. Protivrješenja namještenik ima pravo da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja izjavi ţalbu Odborudrţavne sluţbe za ţalbe. Ţalba odlaţe izvršenje rješenja ako ovim Zakonom nije drugačijepredviĎeno. Rješenje Odbora za ţalbe je konačno. Protiv rješenja moţe se pokrenuti spor kodnadleţnog suda u roku od 30 dana od dana prijema rješenja donesenog po ţalbi.Probni rad je kraći (3 mjeseca). Izuzetno, namješteniku čiji je probni rad ocijenjennezadovoljavajućom ocjenom, moţe se na njegov zahtjev i uz pribavljeno mišljenje sindikata,odnosno medijatora drţavne sluţbe produţiti probni rad za još tri mjeseca sa utvrđenimzahtjevima koje namještenik treba da ispuni u toku produţenog probnog rada o čemurukovodilac organa drţavne sluţbe donosi rješenje.Pripravnik se prima u radni odnos na period trajanja pripravničkog staţa koji za pripravnikesrednje školske spreme iznosi šest mjeseci, a za pripravnike više školske spreme devet mjeseci ijoš tri mjeseca po isteku staţa u kojem pripravnik polaţe stručni ispit.Za obavljanje izvanrednih, ili privremenih, ili povremenih poslova, ili poslova čiji se obimprivremeno i nepredviĎeno povećao, a koji nisu trajnijeg karaktera, zasniva se radni odnos naodređeno vrijeme dok traju potrebe za obavljanje tih poslova a najduţe dvije godine.

ZAKON O PIO

Prava iz PIO:

pravo na starosnu penziju,pravo na invalidsku penziju,

pravo na porodičnu penziju iprava osiguranika sa preostalom radnom sposobnšću.

Invalidnost postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena zdravstvenog stanja ne moţe da radi naodgovarajućim poslovima, a te promjene nastale su zbog: povrede na radu, povrede van rada,profesionalne bolesti i u tom slučaju kod osiguranika nastaje gubitak radne sposobnosti.Izmjenjena radna sposobnost nastaje kada osiguranik ne moţe da obvalja poslove svog radnogmjesta sa punim radnim vremenom, ali moţe da obavlja druge poslove uz prekvalifikaciju ilidokvalifikaciju.

Starosna penzija – uvjeti: da osoba ima 65 godina ţivota i minimalno 20 godina staţa osiguranja,odnosno 40 godina staţa osiguaranja bez obzira na godine starosti.

Invalidska penzija – dovoljno je da se utvrdi gubitak radne sposobnosti prouzrokovan povredomna radu ili profesionalnom bolešću.

41

Porodična penzija – pravo na nju ima: bračni partner (ţena preko 45, muškarac preko 65 godina),djeca do 15 godina, ako se nalaze na redovnom školovanju do 25 godina, supruga iz razvedenogbraka ako je presudom za razvod braka utvrĎeno pravo na izdrţavanje.

Vrste staţa:poseban staţ – na njega imaju pravo pripadnici Armije BiH, HVO i policije koji su uzeli učešćeu odbrani BiH i to u periodu od 30.04.1991. – 22.12.1995. godinestaţ osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem – odnosi se na osiguranike koji rade nanaročito teškim i po zdravlje štetnim poslovima gdje se ni posebnim mjerama zaštite na radu nemogu poboljšati uslovi radastaţ osiguranja sa efektivnim trajanjem - pravo na taj staţ imaju osobe koje rade puno radnovrijeme, nepuno radno vrijeme, osobe koje rade sa skraćenim radnim vremenom koje se računakao puno radno vrijemepenzijski staţ – to je staţ na osnovu koga osiguranik ostvaruje prava iz PIO a to je samo za onajstaţ koji je plaćen.

ZAKON O RADU

Poslodavac je fizička i pravna osoba koja daje posao, a zaposlenik je osoba koja obavlja odreĎeniposao.Radni odnos se zasniva zaključivanjem ugovora o radu.Ugovor o radu ne moze se sklopiti sa licem koje nije navrsilo 15 godina zivota. Lice izmedju 15 i18 godina zivota (u daljem tekstu: maloljetnik) moze se zaposliti pod uvjetom da od ovlastenoglijecnika ili nadlezne zdravstene ustanove pribavi potvrdu kojom dokazuje da ima opcu zdravstvenusposobnost za obavljanje tih poslova.Prilikom zakljucivanja ugovora o radu moze se ugovoriti probni rad. Probni rad ne moze trajatiduze od sest mjeseca. Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok iznosi najmanje sedam dana.Ugovor o radu zakljucuje se:

1. na neodredjeno vrijeme;2. na odredjeno vrijeme.

Ugovor o radu koji ne sadrzi podatak u pogledu trajanja smatrat ce se ugovorom o radu naneodredjeno vrijeme.Ugovor o radu na odredjeno vrijeme ne moze se sklopiti za period duzi od dvije godine.Ako zaposlenik izricito ili precutno obnovi ugovor o radu na odredjeno vrijeme sa istimposlodavcem, odnosno izricito ili precutno zakljuci s istim poslodavcem uzastopne ugovore o raduna odredjeno vrijeme na period duzi od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat ce seugovorom o radu na neodredjeno vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije drugacije odredjeno.Elemnti ugovora o radu:

1. naziv i sjedište poslodavca1. ime i prezime zaposlenika2. trajanje ugovora o radu3. početak rada4. mjesto rada5. naziv radnog mjesta6. opis poslova7. raspored radnog vremena8. plaća i naknade na plaću9. godišnji odmori i sve vrste odmora i odsustva10. otkaz ugovora o radu.

42

Prekidom ugovora o radu ne smatra se ako se zaposlenik nalazi na godišnjem odomru, bolovanje,odsustvo sa rada, porodiljsko odsustvo, razdoblje izmeĎu dva zaključena ugovora koje nije duţe od15 dana kod istog poslodavca, dopust sa posla ukoliko je dao saglasnost poslodavac.Ako poslodavac ne zaključi ugovor sa zaposlenikom on je duţan zaposleniku uručiti pismenuizjavu koja sadrţi sve podatke koje sadrţi i ugovor. Pismenu izjavu poslodavac je duzan urucitizaposleniku:1. u roku od jednog mjeseca od dana kada zaposlenik utpocne da radi kod poslodavca kada

se radi o ugovoru o radu na neodredjeno vrijeme;2. najkasnije na dan kada zaposlenik otpocne da radi za poslodavca kada se radi o ugovoru o

radu na odredjeno vrijeme.Ako poslodavac ne uruči tu pismenu izjavu a radi se o zaključivanju ugovora o radu na odreĎenovrijeme, smatraće se da je zaključen na neodreĎeno vrijeme.Ako zaposlenik odlazi u inozemstvo mora u ugovoru regulirati u kojoj valuti će se isplaćivati,koliko traje taj rad i pod kojim uvjetima se taj zaposlenik moţe vratiti na posao.Poslodavac moţe da zaključi ugovor sa pripravnikom ako je potrebno radno iskustvo ili polaganjeispita. Ta osoba ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 80% od najniţe plaće i moţe da zaključiugovor o obavljanju volonterskog rada. Kopija se dostavlja nadleţnom organu za zapošljavanje.Imaju pravo na zdravstvenu zaštitu za povredu na radu i zaštita od profesionalnih oboljenja.

Radno vrijeme1. Puno- Radno vrijeme kod poslodavca traje 40 sati sedmično2. Nepuno znači da zaposlenik moţe da zaključi ugovor još kood jednog ili dva poslodavca.i3. Skraćeno– ako se radi o radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada i računa se kao puno

vrijeme.

Prekovremeni rad moţe iznositi sedmično najviše 10 sati. + 10 sati uz saglasnost zaposlenika. Akoprekovremeni rad zaposlenika traje duze od tri sedmice neprekidno ili vise od 10 sedmica u tokukalendarske godine, o prekovremenom radu poslodavac obavijestava organ nadlezan za posloveinspekcije rada kantona (u daljnjem tekstu: inspekcija rada kantona).Prekovremeno ne mogu raditi maloljetnici i trudnice.Ako priroda posla to zahtijeva, puno radno vrijeme moze se preraspodjeliti tako da tokomjednog perioda traje duze, a tokom drugog perioda krace od punog radnog vremena, s tim daprosjecno radno vrijeme ne moze biti duze od 52 sata sedmicno, a za sezonske poslove najduze 60sati sedmicno.Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosjecno radno vrijeme tokom kalendarske godineili drugog perioda odredenog kolektivnim ugovorom, ne moze biti duze od 40 sati u sedmici. Akoje uvedena preraspodjela radnog vremena, takvo radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.

Noćni rad se smatra rad od 22.00 do 06.00 sati (u poljoprivredi do 05:00 sati).

Zaštita maloljetnih osoba i ţenaŢene ne mogu da rade noću, pod zemljom, vodom. Imaju pravo na trudničko, porodiljsko. Prijeporoda 28 dana, mogu otići i 42 dana prije.Maloljetne ne mogu prekovremeno raditi. Maloljetnici imaju pravo na godišnji odmor koji ne moţetrajati manje od 24 dana.

Vrste odmora:1. dnevni odmor

43

2. izmeĎu dva radna dana3. sedmični odmor4. godišnji.

Godišnji odmor se moţe koristiti iz dva dijela, prvi ne moţe biti kraći od 12 dana, a drugi dio semoţe koristiti do 30. juna naredne godine. Odsustvo moţe biti plaćeno i neplaćeno.Neplaćena se reguliraju Pravilnikom.

Plaćeno odsustva sa radaZaposlenik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu place do sedam radnih dana u jednojkalendarskoj godini - placeno odsustvo u slucaju: stupanja u brak, porodaja supruge, teze bolesti ismrti clana uze obitelji, odnosno domacinstva. Clanom uze obitelji, u smislu stava 1. ovog clana,smatraju se: supruznici odnosno vanbracni supruznici, dijete (bracno, vanbracno, usvojeno, pastorcei dijete bez roditelja uzeto na izdrzavanje), otac, majka, ocuh, maceha, usvojilac, dedo i nana (poocu i majci), braca i sestre. Zaposlenik ima pravo na placeno odsustvo i u drugim slucajevima i zavrijeme utvrdeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.Poslodavac moze zaposleniku, na njegov zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade place -neplaceno odsustvo.Izuzetno, poslodavac je duzan omoguciti zaposleniku odsustvo do cetiri radna dana u jednojkalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, stim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu place - placeno odsustvo. Za vrijeme odsustvaiz stava 1. ovog clana prava i obaveze zaposlenika koji se sticu na radu i po osnovu rada, miruju.

Plaća se utvrĎuje ugovorom o radu: za vrijeme bolovanja, plaćenog odsustva i godišnjeg.Naknada plaće: plaćeno odsustvo, godišnji odmor, bolovanje...

Prestanak ugovora o raduUgovor o radu prestaje:1. smrcu zaposlenika;2. sporazumom poslodavca i zaposlenika;3. kad zaposlenik navrsi 65 godina zivota i 20 godina staza osiguranja odnosno navrsi 40 godinastaza osiguranja, ako se poslodavac i zaposlenik drugacije ne dogovore;4. danom dostavljanja pravosnaznog rjesenja o utvrdivanju gubitka radne sposobnosti ;5. otkazom poslodavca odnosno zaposlenika;6. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na odredeno vrijeme;7. ako zaposlenik bude osuden na izdrzavanje kazne zatvora u trajanju duzem od tri mjeseca -danom stupanja na izdrzavanje kazne;8. ako zaposleniku bude izrecena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zastitna mjera u trajanju duzem odtri mjeseca - pocetkom primjene te mjere;9. odlukom nadleznog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.

OtkazMogu dati i zaposlenik i poslodavac.Poslodavac moze otkazati ugovor o radu zaposlenika uz propisani otkazni rok, ako:1. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehnickih ili organizacijskih razloga, ili2. zaposlenik nije u mogucnosti da izvrsava svoje obaveze iz radnog odnosa.Poslodavac moze otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze postivanja otkaznog roka, uslucaju da je zaposlenik odgovoran za tezi prijestup, ili za tezu povredu radnih obaveza iz ugovora oradu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano ocekivati od posodavca da nastavi radni odnos.

44

U slucaju laksih prijestupa ili laksih povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o raduse ne moze otkazati bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku.Otkaz se daje u pismenoj formi. Poslodavac je obavezan, u pismenoj formi, obrazloziti otkazzaposleniku. Poslodavac 14 dana, a zaposlenik 7 dana.

PROGRAM ZBRINJAVANJA VIŠKAPoslodavac koji zaposljava vise od 15 zaposlenika, a koji u periodu od naredna tri mjeseca imanamjeru da zbog ekonomskih, tehnickih ili organizacijskih razloga za vise od 10% zaposlenikaotkaze ugovore o radu, ali najmanje peterici zaposlenika, duzan se konsultirati sa vijecemzaposlenika, a ako kod poslodavca nije formirano vrijece zaposenika, sa sindikatom koji predstavljanajmanje 10% zaposlenika.Progrma zbrinjavanja je akt u pisanoj formi i priprema ga poslodavac Zapocinje najmanje 30 danaprije davanja obavijesti o otkazu zaposlenicima na koje se odnosi.Akt u pisanoj formi dostavlja se vijecu zaposlenika ili sindikatu prije pocetka konsultiranja, asadrzi, narocito, slijedece podatke:

razloge za predvidjeno otkazivanje ugovora o radu;broj i kategoriju zaposlenika za cije je ugovore predvidjen otkaz;mjere, za koje poslodavac smatra da se pomocu njih mogu izbjeci neki ili svi predvidjeniotkazi (npr. rasporedjivanje zaposlenika na drugo radno mjesto kod istog poslodavca,prekvalifikacija gdje je to potrebno, privremeno skracivanje radnog vremena);mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoci zaposlenicima da nadju zaposlenje koddrugog poslodavca;mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju prekvalificiranja zaposlenikaradi zaposljavanja kod drugog poslodavca.

Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu, poslodavac namjerava da zaposlizaposlenike sa istim kvalifikacijama i stepenom strucne spreme, prije zaposljavanja drugih lica æeponuditi zaposlenje onim zaposlenicima ciji su ugovori o radu otkazani.

O pravima i duţnostima zaposlenika odlučuje poslodavac.Zaposlenik moţe traţiti zaštitu svojih prava kod poslodavca, a moţe i kod suda u roku odgodinu dana.

Naknada štete - Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepaznjeprouzrokuje stetu poslodavcu, duzan je stetu naknaditi. Ako stetu prouzrokuje vise zaposlenika,svaki zaposlenik odgovara za dio stete koju je prouzrokovao. Ako se za svakog zaposlenika nemoze utvrditi dio stete koju je on prouzrokovao, smatra se da su svi zaposlenici podjednakoodgovorni i stetu naknaduju u jednakim dijelovima. Ako je vise zaposlenika prouzrokovalo stetukrivicnim djelom sa umisljajem, za stetu odgovaraju solidarno. Ako se naknada stete ne mozeutvrditi u tacnom iznosu ili bi utvrdivanje njenog iznosa prouzrokovalo nesrazmjernetroskove, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu moze se predvidjeti da se visina naknadestete utvrduje u pausalnom iznosu. Ako je prouzrokovana steta mnogo veca od utvrdenogpausalnog iznosa naknade stete, poslodavac moze zahtijevati naknadu u visini stvarnoprouzrokovane stete.

Vijeće zaposlenikaZaposlenici kod poslodavca koji zapošljava preko 15 zaposlenika mogu formirati vijećezaposlenika, a ako nema 15 tu funkciju obavlja sindikat.

Štrajk – zaposlenici imaju pravo organizirati štrajk i niko ne smije iz tih razloga imati manja pravaod onih koji nisu učestvovali u štrajku.

45

Privremeni i povremeni poslovi - to su poslovi za koje se ne moţe zaključiti ugovor o radu naodreĎeno ili neodreĎeno vrojeme i ne mogu trajati duţe od 60 dana u toku godine i koji sepredviĎaju pravilnikom ili kolektivnim ugovorom.

Naknada štete po zakonu o radu ako je više lica štetu nanijelo zajednički? - Zaposlenik koji naradu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepaznje prouzrokuje stetu poslodavcu, duzan jestetu naknaditi. Ako stetu prouzrokuje vise zaposlenika, svaki zaposlenik odgovara za dio stetekoju je prouzrokovao. Ako se za svakog zaposlenika ne moze utvrditi dio stete koju je onprouzrokovao, smatra se da su svi zaposlenici podjednako odgovorni i stetu naknaduju ujednakim dijelovima. Ako je vise zaposlenika prouzrokovalo stetu krivicnim djelom saumisljajem, za stetu odgovaraju solidarno. Ako se naknada stete ne moze utvrditi u tacnomiznosu ili bi utvrdivanje njenog iznosa prouzrokovalo nesrazmjerne troskove, kolektivnimugovorom ili pravilnikom o radu moze se predvidjeti da se visina naknade stete utvrduje upausalnom iznosu. Ako je prouzrokovana steta mnogo veca od utvrdenog pausalnog iznosanaknade stete, poslodavac moze zahtijevati naknadu u visini stvarno prouzrokovane stete.Pravo na otremninu? - Zaposlenik koji je sa poslodavcem zakljucio ugovor o radu na neodredenovrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnograda, osim ako se ugovor otkazuje zbog krsenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanjaobaveza iz ugovora o radu od strane zaposlenika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji seodreduje u zavisnosti od duzine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa timposlodavcem. Otpremnina se utvrduje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu ili ugovorom oradu, s tim da se ne moze utvrditi u iznosu manjem od jedne trecine prosjecne mjesecne placeisplacene zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svakunavrsenu godinu rada kod tog poslodavca. Izuzetno, umjesto otpremnine iz, poslodavac izaposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. Nacin, uvjeti i rokovi isplate otpremnine,utvrduju se pismenim ugovorom izmedu zaposlenika i poslodavca.Arbitraţa? - Strane u sporu mogu rjesavanje kolektivnog radnog spora sprorazumno povjeritiarbitrazi. Imenovanje arbitara i arbitraznog vijeca i druga pitanja u vezi sa arbitraznimpostupkom ureduju se kolektivnim ugovorom ili sporazumom strana. Arbitraza temelji svojuodluku na zakonu, drugom propisu, kolektivnom ugovoru i na pravicnosti. Arbitrazna odluka morabiti obrazlozena, osim ako strane u sporu ne odluce drugacije. Protiv arbitrazne odluke zalba nijedopustena. Arbitrazna odluka ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora.Radna knjiţica – moţe se izdati osobi koja ima 15 godina ţivota. Izdaje se na zahtjev te osobe, aizdaje je nadleţna općinska sluţba za poslove rada. U radnu knjiţicu se upisuju opći podaci ozaposleniku, a prilikom zasnivanja radnog odnosa zaposlenik je duţan predati radnu knjiţicuposlodavcu, a poslodavac je duţan izdati potvrdu o tome. Ako se desi da se zaposleniku poslijeprestanka radnog odnosa ne preda radna knjiţica, ista se dostavlja nadleţnoj općinskoj sluţbu poprebivalištu zaposlenika. Ako je zaposlenik umro – predaje se srodnicima.Ispravku netačno upisnih podataka moţe da vrši PIO i općinska sluţba

46