36

Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

  • Upload
    others

  • View
    10

  • Download
    2

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

1

Page 2: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

2

Knjiæni nizPOVIJEST

Josip Juraj StrossmayerGOVOR U RIMU 1870. GODINE

NakladnikESDEA d.o.o.

Oroslavje, Hrvatska

OdgovaraVelimir ©ubert

LekturaMarijan MalaπiÊ

GrafiËka pripremaGENESIS, Zagreb

TisakITG, Zagreb, 1999.

Page 3: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

3

Josip Juraj Strossmayer

GOVOR U RIMU1870. GODINE

ESDEA OROSLAVJE

Page 4: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

4

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica, Zagreb

UDK 929 Strossmayer, J. J. (042.5)

STROSSMAYER, Josip JurajGovor u Rimu 1870. godine / Josip

Juraj Strossmayer. - Oroslavje : Esdea, 1999.- 36 str. ; 15 cm. - (Knjiæni niz Povijest)

ISBN 953-6409-04-6

990413019- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Page 5: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

5

JOSIP JURAJ STROSSMAYER

Sredinom burnog 18. stoljeÊa iz Linza stiæeu Osijek mladi vojnik Paul Strossmayer, pri-vuËen neodoljivim πarmom grada i jedne do-maÊe djevojke. Paul se tu æeni i postaje rodo-naËelnikom obitelji koja se kasnije jako raz-granala i sasvim pohrvatila.

Daleko od glavnih tijekova povijesnih pli-ma i oseka, 4. veljaËe 1815. godine, nepismenitrgovac konjima Ivan Strossmayer i Ana Er-deljac postaju roditelji blizanaca Josipa i Jur-ja. Jedan od njih umire kratko vrijeme nakonporoda, a roditelji ne znajuÊi koji je zapravoumro, daju oba imena preæivjelom djetetu.

Nakon πkolovanja u Osijeku i –akovu,Strossmayer prvo doktorira filozofiju u Peπti,a uskoro i teologiju u BeËu. Uspjeh kojim jeJosip Juraj polagao ispite nije proπao neza-mijeÊen. U dva srediπta dunavske monarhije,BeËu i Peπti, ne jenjava zanimanje za mladogintelektualca ni nakon njegova povratka u grad

Page 6: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

6

koji Êe uvijek biti vezan uz njegovo ime —grad –akovo. I tako, nakon pet godina preda-vanja (matematike i fizike) u akovaËkom bis-kupskom sjemeniπtu, godine 1847. Strossmayerbî pozvan u BeË gdje, uz neke druge duænosti,preuzima mjesto dvorskog kapelana. Dvijegodine kasnije, starost i bolest ispratiπe dota-daπnjeg akovaËkog biskupa Josipa KukoviÊa,inaËe zagrepËanina, u mirovinu. Car Franjo Jo-sip postupi prema preporuci bana JelaËiÊa teosamnaestog dana, predzadnjeg mjeseca go-dine 1849. imenova Strossmayera za akovaË-kog biskupa.

Po sazivu pape Pia IX. zapoËeo je 8. pro-sinca 1869. godine opÊi crkveni sabor u bazili-ci Sv. Petra u Rimu. Dva biskupa, –uro Smi-Ëiklas i Josip Juraj Strossmayer putuju u Rim.Strossmayer ima mudrost, hrabrost i nadasveznanje da u nekoliko navrata progovori savr-πenim latinskim jezikom i retorikom koja jezadivila mnogobrojne crkvene velikodostojni-ke. Biskup s turske granice, kako su ga nekiprozvali, hrabro progovara protiv nepravilno-sti poslovnog reda, a u daljnjim sjednicamatijekom saborskih rasprava iznosi stavove πtoodiπu razumom i ljubavlju neuobiËajenima zasam sabor i vrijeme u kojem je odræan. Po-vjesniËar Friedrich svjedoËeÊi o Strossmaye-

Page 7: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

7

rovu nastupu izjavljuje: “Na govorniËku tribi-nu stupa izvanredan govornik... muæ pun duhai vjere, koji govori latinski kao nitko drugi...On govori s apostolskom otvorenoπÊu.” Neki-ma se ova otvorenost nije svidjela, a drugimaopet jest.

Nakon jednog dvosatnog govora u kojemje Strossmayer, kao i uvijek demokratski us-mjeren, uzdizao autoritet kardinalskoga kole-gija nasuprot papinskom autoritetu, bî izjav-ljeno da Êe se ta sjednica na vijeke brojiti meuprve. Neki biskupi izajviπe da se od vjekovanije Ëula takova govorniËka vjeπtina na latin-skom jeziku. Uskoro se po svemu svijetu raz-nio glas o tom govoru.

Izmeu mnogobrojnih Strossmayerovihmisli vrijedna je spomena njegova obrana pro-testantizma kad je na taj oblik vjerovanja sva-ljena krivnja zbog pojave tumaËenja poputnaturalizma, panteizma i ateizma. Genijalnostbiskupova se vidi i u njegovoj spoznaji da ma-njina Ëesto biva neduænom ærtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljepπih misli je svakakoona gdje on kaæe: “A πto se osobito ljubavitiËe, to je sigurno s njom u suprotivπtini tuerane dirati u drugu svrhu, nego da ih pomog-neπ lijeËiti.”

Page 8: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

8

Po nekima daleko najzapaæeniji potez slav-nog OsjeËanina jest odluËan i promiπljen go-vor protiv nepogreπivosti rimskog biskupa.Kao ishod, 55 biskupa, ne æeleÊi glasovati zapapinsku nepogreπivost, a ni protiv nje (i pro-tiv Pape), prijevremeno napuπtaju Rim.

Vrativπi se u ponosno –akovo, Strossma-yer biva istinski voljen i cijenjen od hrvatsko-ga puka, a neki slavni govornici tog vremenaproglaπavaju ga prvim europskim govorni-kom.

Josip Juraj Strossmayer umro je 8. svib-nja 1905. godine u –akovu. Za sobom je osta-vio novoizgraenu akovaËku katedralu, Sve-uËiliπte u Zagrebu, Ëiji je bio glavni osnivaË,te kao najveÊi hrvatski mecena Jugoslavenskuakademiju znanosti i umjetnosti (danas Hr-vatska akademija znanosti i umjetnosti), bo-gatu galeriju slika i slavu dovoljnu ne samo zapreæivjela veÊ i za preminula brata.

Mr. Predrag BrkiÊ

Page 9: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

9

©tovani oci i braÊo!

DrπÊuÊi, no slobodan i miran u svojoj sa-vjesti pred Bogom, koji æivi i mene gleda, ho-Êu da meu vama u ovoj sveËanoj skupπtiniprozborim.

Cijelo vrijeme, od kako ovdje s vama sje-dim, sluπao sam sve dosadanje govore æivomæeljom, da mi koja zraka odozgor oËi uma ra-svijetli i omoguÊi da izreknem svoje mnijenjevrhu zakljuËaka ovoga svetoga opÊega Sabora.

Obuzet Ëuvstvom odgovornosti pred Bo-gom, prouËio sam πto dublje spise Staroga iNovoga zavjeta, i te dostojne spomenike istinezapitao, da li je Sveti Papa, koji ovdje predsje-da, uistinu nasljednik svetoga Petra, namjes-nik Isusa Krista i nepogrjeπivi uËitelj SveteCrkve?

Za rjeπenje toga ozbiljnoga pitanja bio samprinuen sadanje okolnosti iz vida pustiti i sebeu duhu bakljom evanelja u ruci u ono dobapostaviti, gdje nije bilo ni ultramontanizma, ni

Page 10: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

10

galikanizma, kad je Crkva jedine svece Pavla,Petra, Jakoba i Ivana za uËitelje imala, kojimanitko boæanstvene uglednosti odreÊi ne moæe,a da ne uzdvoji o nauci svete Biblije, koja evopreda mnom leæi, i koju je u Tridentu obdræa-vani sabor crkveni za pravilo vjere i nauke oÊudorednosti proglasio.

Ja sam sve svete listove pregledao, pa —smijem li to otvoreno reÊi — nisam baπ niπtanaπao, πto bi nazore ultramontanaca potvrdilo.©to viπe, Ëudnovato ali istinito, ne naoh zavremena apostola ni spomena o Papi, koji binasljednik sv. Petra i namjesnik Isusa Kristabio, kao ni o Muhamedu, koji tada ni postojaonije.

Vi Êete, moj gospodine Maninge [engleskibiskup], reÊi, da ja Boga hulim, a vi gospodinePiccoe da sam poludio. Ali oboje je neistinito.ProËitao sam cijeli Novi testamenat, pa izjav-ljujem pred Bogom, podiæem ruku na ovo ras-pelo, da o papinstvu kakvo je danas ni traganaπao nisam.

©tovana braÊo, ne uskratite mi vaπu po-zornost, jer vaπim mrmljanjem i prekidanjemne opravdavate ni malo one, koji s ocem Hi-jacintom kaæu, da ovaj crkveni Sabor nije slo-bodan, jer da je naπem umu unaprijed namet-nut bio.

Page 11: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

11

Hvala budi njegovoj Ekselenciji gospodi-nu biskupu Dupanloupu na znaku priznanja: tome bodri da nastavim.

»itajuÊi svete spise pomnjom kojom meBog obdari, ne naoh ni jedno poglavlje, nijedan stih, u kojem bi Isus Krist sv. Petru vlastmed apostolima bio dao.

Kad bi ©imun sin Jonin ovo bio, za kogami danas njegovu svetost Pia IX. dræimo, ondaje Ëudnovato, da Isus Krist nije njemu rekao:“Kad ja svojem ocu uzaem, sluπajte ©imunaPetra, kao πto ste mene sluπali. Ja ga imenu-jem svojim namjesnikom ovdje na zemlji.”

No Isus Krist ne govori nigdje o ovomu,dakle ni ne misli Crkvi glavara postaviti. Da-paËe obeÊa apostolima prijestolja, da sude dva-naest onih plemena izraelskih, obeÊao je to svojDvanaestorici, a nije rekao da Êe jedan prije-stol nad ostalima biti, koji da Petar taj bude.©to moramo dakle iz te πutnje zakljuËiti? Ra-zum nam kaæe, da Isus Krist nije imao namje-ru sv. Petra za glavara apostolskog postaviti.

Kad je Isus Krist apostole za osvojenjesvijeta razaslao, dade svima jednaku moÊ iobeÊanje Svetoga Duha. Dopustite mi da gorereËeno opetujem.

Kad bi Krist namjeravao Petra postavitisvojim namjesnikom, jamaËno bi ga i vrhov-

Page 12: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

12

nim zapovjednikom nad svojom duhovnomvojskom imenovao.

Isus Krist je, kao πto to Sveto pismo svje-doËi, Petru i ostalim apostolima zabranio go-spodariti i silu upotrebljavati ili moÊ po pri-mjeru poganskih kraljeva imati (Lk 22,25). Daje Petar tada Papa bio, Isus Krist zaista ne bitako govorio, a i po naπem predanju ne bi on-da Papa imao kao znak duhovne i zemaljskemoÊi dva kljuËa, veÊ dva maËa u ruci.

Jedna toËka, moram reÊi, jako me je izne-nadila, koju su poslije duæeg umovanja ovakoprotumaËili: Da je Petar Papom bio izabran,ne bi bilo dopuπteno njegovim sudrugovimaposlati ga s apostolom Ivanom u Samariju, daondje navjeπta evanelje Sina Boæjega.

©to bismo mi, poπtovana braÊo, mislili, kadbismo se u ovom trenutku usudili poslati nje-govu svetost Pia IX. i njegovu Ekselencijugosp. Plantiera u Carigrad, tamoπnjem Pat-rijarhu, da se ovaj obveæe da Êe razdoru naIstoku jednom konac uËiniti.

Na to nam se nameÊe joπ vaænije pitanje.U Jeruzalemu sakupio se opÊi crkveni sabor,da stvori zakljuËak vrhu pitanja koja pravo-vjerje razdvajaju. Da je Petar Papa bio, tkobi taj crkveni sabor sazvati imao? Sveti Pe-tar!

Page 13: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

13

Tko bi zakljuËke crkvenog sabora formu-lirao i obznanio? Naravno, da opet — svetiPetar. Ali toga nije bilo. Petar je prisustvo-vao tom crkvenom saboru kao i ostali apostoli,pak ne on, nego sveti Jakob sabrao je glavnisadræaj, a kada su zakljuËci proglaπeni, uËinioje to u ime apostola, starjeπina i braÊe (Dj15).

»inimo li mi tako u naπoj Crkvi? ©to viπeo tomu predmetu razmiπljam, tim viπe se osvje-doËavam da se u Svetom pismu sin Jonin ni-kako za namjesnika Crkve smatrati ne moæe:i doËim mi uËimo da je Crkva na sv. Petruutemeljena, kaæe nam apostol Pavao, o Ëijemugledu dvojbe nema, u svojem pismu Efeæa-nima (2,20), da je Crkva utemeljena na teme-lju apostola i proroka s glavnim utemeljite-ljem Isusom Kristom.

Isti apostol Pavao vjeruje tako malo u vr-hovniπtvo svetog Petra, da oËito kara one, kojikaæu (1 Kor 1,12): “Ja sam Pavlov, ja sam Apo-lonov, ja sam Petrov, a ja Isusa Krista”, daklemkad bi Petar namjesnik Isusa Krista bio, ja-maËno ne bi se Pavao usudio tako ozbiljno onekoriti, koji su njegovi suapostoli bili.

Isti apostol Pavao napominje apostole, pro-povjednike, evaneliste, uËitelje i pastire, kado zvanjima crkvenim govori.

Page 14: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

14

Ne moæe se, πtovana braÊo, ni pomisliti,da bi ovaj veliki apostol Pavao zaboravio prvozvanje, to jest papinstvo napomenuti kad biisto namjesniπtvo po Bogu zaista postojalo. Ovazaboravnost Ëini mi se tako nemoguÊom, kaoda povjesniËar ovoga crkvenoga Sabora ne spo-mene njegovu svetost Pia IX. — [Viπe glasovase Ëuje: “©uti, bezboæniËe, πuti!”] — Umiritese, πtovana braÊo, joπ nisam pri koncu. Zabra-njujuÊi mi dalje nastaviti, dokazujete svijetuda nepravdu Ëinite, jer æelite neznatnog Ëlanaove skupπtine uπutkati.

Apostol Pavao ne spominje ni u jednompismu, koje je na mnogobrojne opÊine raza-slao, o vrhovniπtvu ovom. Kad bi ovo prven-stvo postojalo bilo, kojim bi, jednom rijeËju,Crkva vidljivog poglavara imala, koji bi u nau-Ëavanju nepogrjeπiv bio, bio bi taj apostol ja-maËno to prvenstvo spomenuo. ©to sam rekao?On bi u ovom velevaænom predmetu poduæepismo napisao! Jer kako bi on, koji je uistinuzgradu krπÊanskog nauËavanja podigao, natemelj i temeljni kamen zaboraviti mogao? Akodakle ne moæemo i ne smijemo reÊi, da je Apo-stolska crkva krivovjerna bila, to moramo ipriznati, da Crkva nikad nije bila ljepπa, ËiπÊai svjetlija, nego za vremena kada joπte Papenije bilo. — [Vika: “Nije istina, nije istina!”] —

Page 15: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

15

Neka gospodin Laval kaæe da “nije”, jer ako sejedan od vas, πtovana braÊo, usudi i pomisliti,da je Crkva, imajuÊi danas Papu za vladara,ËvrπÊa u vjeri, ËiπÊa u Êudorednosti, nego li jeApostolska crkva, to neka otvoreno pred cije-lim svijetom ispovijeda, jer ovo je srediπte odkuda Êe naπe rijeËi na sve krajeve svijeta do-pirati.

O Papinoj moÊi ne naoh ni traga u spisimaPavla, Ivana i Jakova. I sam Luka, povjesniËarapostolskog djelovanja pri πirenju Isusove vje-re, ne spominje ovu velevaænu toËku. Ta πutnjaovih svetih ljudi, Ëija pisma saËinjavaju jedandio kanoniËkih ili Bogom nadahnutih spisa, ne-dokuËiva mi je, pa bi bila i neoprostiva, kao daje na primjer Thiers, koji je pisao povijest Na-poleona Bonaparte, carev naslov izostavio.

Ovdje vidim jednog Ëlana, koji prstom po-kazujuÊi na mene veli: “Evo raskolniËkog bis-kupa, koji je pod laænom zastavom u naπu sre-dinu doπao.”

Ne, ne, πtovana braÊo, nisam ja u ovu Ëasnuskupπtinu kao lopov kroz prozor uniπao, negona vrata kao i vi svi. Moj biskupski naslovdaje mi pravo za to, a kao krπÊanina sili mesavjest ispovjediti πto istinom smatram.

©utnja svetog Petra jest vjerojatan dokaz.Kad bi ovaj apostol namjesnik Isusov na zem-

Page 16: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

16

lji bio, za kakvoga ga mi proglaπujemo, to bion sam za to jamaËno znati morao, a kad je onza to znati morao, zaπto nije barem jednomdjelovao kao Papa? Mogao je djelovati na Du-hove, dræeÊi prvu propovijed, ali on to nijeËinio, mogao je djelovati na crkvenom saboruu Jeruzalemu ili u Antiohiji, no i to nije uËinio,pa to ne uËini ni u ona dva pisma, koja je naCrkvu upravio. ©tovana braÊo, moæete li vi sebitakvog Papu predstaviti, da je Petar zaista Pa-pom bio?

Kad ga veÊ Papom dræati hoÊete, naravnoje da ustvrditi morate, da je njemu samome taokolnost nepoznata bila. No pitam svakoga, ko-ji je iole u stanju misliti, da li je takvo umova-nje moguÊno. Ja tvrdim, da Crkva za vremenaapostolâ Pape nije imala, a kad se protivnotvrdi, onda bi se sva Sveta pisma morala spalitiili sasvim mimoiÊi.

Sa svih strana Ëujemo: nije li Petar bio uRimu, nije li bio razapet glavom dolje obrnut,nisu li mjesta s kojih je nauËavao i oltari nakojima je svetu misu dræao, u ovom vjeËnomgradu?

Da je Petar u Rimu bio, temelji se, πtovanabraÊo, samo na predanju, no neka je i bisku-pom bio u Rimu, kako moæete iz njegove bis-kupske Ëasti i njegovo vrhovniπtvo dokazati?

Page 17: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

17

Josip Juraj Strossmayer

Page 18: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

18

Scaliger, veleum, nije se ustruËavao tvrditi,da se biskupstvo i stanovanje Petra u Rimumeu smijeπne priËe uraËunati mora. — [Vi-ka: “ZaËepite mu usta! Dolje s njim!”] — ©to-vana braÊo, pripravan sam πutjeti, no nije libolje u ovakvom Saboru sve ispitati kao πto toapostol zapovijeda, pa samo “dobro” vjerova-ti? Ali imamo diktaturu, pred kojom i samanjegova svetost Pio IX. klanjati se i πutjetimora. A to je povijest. Ona nije kao neka pri-Ëa, kojom bi se postupati moglo kao lonËar sasvojom glinom. Povijest je alem, koji slova nastaklo reæe, koja se ne mogu viπe izbrisati. Dosada sam se uvijek pozivao na povijest: pa akoza apostolsko vrijeme ni rijeËi o papinstvu na-πao nisam, to nije moja krivica, nego povijesti.Æelite li me dovesti u poloæaj Ëovjeka, koji jeradi izopaËenja istine okrivljen? »inite, ako tomoæete.

Zdesna dopiru mi rijeËi: “Ti si Petar, natoj stijeni sagradit Êu Crkvu svoju.” (Mt 16,18)Ovom prigovoru æelim, πtovana braÊo, odmahodgovoriti, no prije toga Êu vam plod mogaistraæivanja povijesti saopÊiti.

BuduÊi da za apostolsko vrijeme ni tragao papinstvu ne naoh, pomislih da Êu to moædanaÊi u Crkvenoj povijesti. Otvoreno vam ka-æem, traæio sam u prva Ëetiri stoljeÊa, da li se

Page 19: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

19

gdje god ime Pape nalazi, pa gle, nigdje toganisam naπao. Sigurno neÊe nijedan od vas po-sumnjati o velikom ugledu velikoga i slavnogaAugustina, svetog biskupa Hiponskog. Ovajpoboæni Ëovjek, dika i slava KatoliËke crkve,bio je tajnikom na crkvenom saboru u Melini.Meu zakljuËcima ove Ëasne skupπtine moæe-mo sljedeÊe velevaæne rijeËi naÊi: tko æeli oneotkraj mora priznati, toga nitko u Africi ucrkvenu zajednicu ne prima. Afrikanski bis-kupi nisu htjeli priznati Rimskog biskupa, πtoviπe, svakoga su progonili ako je priznavaoRim.

Sa πestoga crkvenoga sabora, koji se je uKarthagi pod biskupom Aurelijem odræavao,pisali su svi biskupi Celestinu, biskupu Rim-skom, opominjali ga da priziva a ne prima ko-jega bi mu afrikanski biskupi i sveÊenici slali,da nadalje poslanike ili komesare viπe ne πaljei da ljudsku oholost u Crkvu ne uvede. Da jepatrijarh Rimski odmah isprva pokuπao svuvladu i najveÊi ugled u svojoj osobi usredoto-Ëiti, sasvim je izvjesno, ali je to i oËito, datakovo vrhovniπtvo nigda posjedovao nije, ka-kvo mu ultramontanci nametnuti hoÊe. Da libi se afrikanski biskupi joπ prije Augustinausuivali zabranjivati slati pozive na njegovvrhovni sud, kad bi on vrhovniπtvo zaista bio

Page 20: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

20

imao? Rado priznajem, da je Rimski patrijarhprvo mjesto imao, kao πto to zakon Justinijanaveli: “UËinimo po ZakljuËcima Ëetiri crkvenasabora, da bude sveti Papa staroga Rima prvibiskup, a arcibiskup u Carigradu, kojeg na-zvaπe novi Rim, da bude drugi. Na to Êete vida reknete, klanjaj se dakle papinskom vrhov-niπtvu.”

No, Ëasna braÊo, ne stvarajte zakljuËkeprebrzo, jer zakon Justinijana ovakav napisima: “O redu mjesta patrijarha”. Ovdje je sa-mo prvenstvo nareeno, ali nije moÊ i vrhovnauprava dana. Na primjer, kad bi se svi talijan-ski biskupi sakupili u Florenciji na saboru, pada prvenstvo prvi biskup iz Florencije ima —tako isto na istoku patrijarh Carigradski, a uEngleskoj arcibiskup Canterburπki: no iz ovo-ga prvenstva ne moæe si ni jedan vrhovnu moÊnad svojim sudrugovima izraditi. Vaænost Rim-skog biskupa ne proizilazi iz boæanstvene pu-nomoÊi, nego poradi vaænosti samoga grada ukojem su stanovali. Gospodin Darbog nema vi-πe Ëasti od arcibiskupa Avignonskog, no zatomu daje Paris znamenitost, koju ne bi imao,kad bi svoju palaËu na Rhoni mjesto na oba-lama Seine imao. To isto valja u graanskim ipolitiËkim okolnostima. Prefekt iz Florencijenije moÊniji od onoga iz Puglia, no u graan-

Page 21: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

21

skim i politiËkim odnoπajima ima ipak veÊuvaænost.

VeÊ od prvih stoljeÊa trsi se Rimski patri-jarh, da zadobije vrhovnu upravu, te na nesre-Êu umalo je ne dostiæe: njegovi zahtjevi nao-πe otpora u zakonu kojega je car Teodozij II.izdao, da patrijarh Carigradski isti ugled imakao i onaj Rimski, a na crkvenom Saboru uCalcedonu uËiniπe biskupa starog i novogRima, takoer u crkvenim stvarima jednakim.

©esti crkveni sabor u Karthagi zabranisvima biskupima primiti naslov kneza ili vr-hovnih gospodara.

U pogledu naslova “opÊi biskup”, kojegasi Pape kaπnje pridodaπe, napisa sveti Grgur,misleÊi da se njegovi nasljednici nigdje s ovimnaslovom resiti neÊe, sljedeÊe:

“Ni jedan od mojih predπasnika da se neusudi ovo nesveto ime primiti, jer kad si samPatrijarh ovo ime daje, potkapa vrijednostsvoga imena. Neka se kloni svaki krπÊaninteæiti za naslovom, kada uzima svojoj braÊiËasno i dobro ime.”

Ove rijeËi sv. Grgura odnose se na njego-vog sudruga u Carigradu, koji je za prven-stvom u Crkvi teæio. Papa Pelagij II. nazivaCarigradskog biskupa Ivana, koji je za ËaπÊuprvog sveÊenika teæio — bezboænim i nesvetim.

Page 22: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

22

“Ne poæeli si — reËe on — naslov opÊegbiskupa, koji si je Ivan nezakonito prisvojio;ne puπtajte ni jednom Patrijarhu ovo oskvrnu-to ime nositi, jer Êe nas velike nesreÊe stiÊi,ako se meu sveÊenicima takovi pojave. Do-stiglo bi ih ono πto se o njima proriËe: ‘On jekralj sinova oholosti.’” (Pelagije II., pismo 13.)

Ova svjedoËanstva, a mogao bih sliËnihjednake vrijednosti na stotine joπ navesti, svje-doËe kao sunce jasno, da su Rimski biskupimnogo kaπnje za opÊe biskupe i glavare Crkvepriznati. A osim toga kome nije poznato, da jeod godine 580. do Drugoga ekumenskog sabo-ra u Carigradu, izmeu viπe od 1109 biskupa,koji na prvih πest sabora djelovahu, samo 19biskupa sa zapada prisutnih bilo.

Tko ne zna, da crkveni sabori po carevi-ma, bez znanja i protiv volje biskupa Rimskihbijahu sazivani. Tko ne zna da je Hosij, biskupKordovanski, predsjednikom Nicejskog saborabio i zakljuËke istoga proglasio. Isti Hosij pred-sjedao je i poslije toga crkvenoga sabora Sa-boru u Sardiki, na koji poslanik biskupa Rim-skog Julije pripuπten nije bio.

S tim neka bude dosta, Ëasna braÊo, nohoÊu joπte o dokazima progovoriti koje ste ma-lo prije poradi utemeljenja biskupa Rimskognaveli.

Page 23: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

23

Pod stijenom, na kojoj je sveta Crkva sa-graena, razumijete vi Petra. Da je to pravapravcata istina, to bi bilo naπem pravdanjukonac: ali naπi oËevi, koji su o tome neπto zna-ti morali, nisu mislili kao mi.

Sv. ∆iril u svojoj Ëetvrtoj knjizi o Trojstvukaæe: “Mislim da se pod stijenom sasvim si-gurno vjera apostola razumjeti mora.” Sv. Hi-larij, biskup Poitierski, piπe u drugoj svojojknjizi o Trojstvu: “Stijena je blagoslovljena ijedina je stijena vjera, koju je Petar priznao.”U πestoj knjizi opet kaæe isti: “Na ovoj stijeni,to jest vjeroispovijesti, je Crkva sagraena.”

“Bog je”, veli sveti Hijeronim u πestoj knji-zi, “po svetom Matiji svetu Crkvu na ovoj sti-jeni utemeljio, a to je stijena, od koje je apo-stol Petar ime dobio.” Dalje kaæe sv. Hrisos-tom u svojoj 53. propovijedi o Matiji: “Na tojstijeni æelim svoju Crkvu utemeljiti, to jest,na vjeroispovijedi.” ©to je pak bila ispovijedapostola? “Ti si Isus Krist, Sin Boga æivoga.”

Ambrozij, sveti arcibiskup Milanski (u 2.poglavlju pisma na Efeæane), Bazilij Selencij ioci Kalcedonskog crkvenog sabora piπu istotako.

Meu svima uËiteljima krπÊanskog starogvijeka pripada sv. Augustinu prvo mjesto, oso-bito πto se znanosti i svetosti tiËe: Ëujte dakle

Page 24: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

24

πto se u ovom drugom razlaganju u pismu Iva-novu piπe: “©to znaËe rijeËi: ‘Æelim svoju op-Êinu na ovoj stijeni sagraditi.’ Na ovoj vjeri,to jest na vjeri koja kaæe: ‘Ti si Isus Krist, sinBoga æivoga.’” A u 124. razlaganju nalazimoovo vrlo znamenito mjesto: “Na ovoj stijeni,koju si priznao, æelim svoju opÊinu sagraditi,jer je Isus Krist ta stijena bio.”

Da taj veliki biskup nije vjerovao, da jeCrkva na sv. Petru sagraena proizlazi jasnoiz njegovih rijeËi u 13. propovijedi: “Ti si Petari na toj stijeni, koju si priznao, na toj stijeni,koju si spoznao, to jest na tvojoj ispovijedi: ‘Tisi Isus Krist, Sin Boga æivoga’, hoÊu svoju Cr-kvu sagraditi, jer sam Sin Boga æivoga, a hoÊuje sagraditi na sebi samom, a ne pak na tebi.”A kako je Augustin o ovome znamenitom mje-stu mislio, tako je vjerovalo cijelo krπÊanstvoonoga doba.

Skupno, sve u jedno tvrdim:1. Isus je istu moÊ apostolima dao kao i

Petru.2. Da apostoli u Petru nikada namjesnika

i nepogrjeπivog uËitelja priznavali nisu.3. Da Petar ni pomislio nije da bude Pa-

pom, niti je igda kao Papa djelovao.4. Da su u prva dva stoljeÊa dræavni sabori

veliku Ëast Rimskom biskupu nad Crkvom da-

Page 25: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

25

vali, poradi znamenitosti grada Rima prizna-vali, da su mu samo Ëast, a ne vrhovnu upravupodijelili.

5. Da sveti oci ono znamenito mjesto: “Tisi Petar i na toj stijeni sagradit Êu Crkvu svo-ju”, nikada tako razumjeli nisu, kao da je Crkvana Petru sagraena, veÊ na stijeni (ne superPetrum, veÊ super Petram), tj. na vjeroispo-vijedi toga apostola.

U sasvim dobroj namjeri i krπÊanskoj svi-jesti stvaram taj neoboriv zakljuËak iz povi-jesti i razuma, da Isus Krist Petru nije podije-lio vrhovniπtvo, da Rimski biskupi nisu trebalibiti vladari Crkve, nego su to postali prisvaja-juÊi si pomalo sva prava biskupske Ëasti. —[Glasovi: “©uti, besramni protestante, πuti, πutijednom!”] — Ja nisam besramni protestant,zaista ne, i tisuÊu puta ne! Povijest nije kato-liËka, ni engleska, ni kalvinska, ni luteranska,ni armenska, ni istoËno-grËka, a najmanje ul-tramontanska. Ona je snaænija, nego sve vje-roispovijedi i zakoni ekumenskih crkvenih sa-bora. Piπi protiv povijesti ako smijeπ, ali nisije u stanju uniπtiti, kao πto ni jedne cigle izKoloseuma istrgnuti ne smijeπ, a da se ovaj nesruπi. Ako sam πto protivno iz povijesti rekao,posvjedoËite to iz povijesti, a ja Êu onda mojerijeËi oporeÊi: no strpite se, pa Êete vidjeti da

Page 26: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

26

nisam sve ono rekao, πto sam htio reÊi i mo-gao, pa da znadem da se za mene na Trgu sv.Petra lomaËa sprema, ne bih πutio i zato Êunastaviti.

Gospodin Dupanloup napomenuo je sasvimpravo u svojim znamenitim primjerima o tomVatikanskom saboru: ako Piu IX. za nepogrje-πivog proglasimo, dosljedno moramo tvrditi,da su i njegovi svi predπasnici nepogrjeπivibili. Ali proti tomu, πtovana braÊo, podiæe sesnaæno povijest, uvjeravajuÊi nas, da su ne-koji Pape straπno zabludjeli bili. Proti ovommoæete prosvjedovati ili zanijekati, kako vamje volja, no ja Êu to dokazati.

Papa Viktor (192.) odobravao je isprvamontanizam, zatim ga je proganjao.

Marcelin (296.—303.) bio je sluga krivo-boπtva: pohaao je hram Vesne, oboæavajuÊtu boginju. To je samo Ëasak slaboÊe, odgovo-rit Êete vi, ali ja kaæem, pravi namjesnik Isu-sa Krista umire prije nego postane otpadni-kom.

Liberij (385.) odobravao je progonstvo Ata-nasijevo i priznao arijanizam, da iz progon-stva bude puπten i opet u sluæbu postavljen.

Grgur I. (578.—590.) naziva bezboænikomsvakoga, koji bi se opÊim biskupom nazvatidao, a naprotiv Bonifacij III. (607.—608.) naveo

Page 27: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

27

je cara Thoku, ocoubojicu, da mu taj naslovpodijeli.

Paskal II. (1088.—1099.) i Eugenije (1145.—1153.), obojica odobravaπe, doËim ih je JulijII. (1509.) i Pio (1560.) zabranjivao.

Eugenij IV. (1433.—1439.) odobravao je Ba-zelski koncil i priËeπÊivanje iz kaleæa »eπkojcrkvi, doËim je Pio II. (1458.) tu dozvolu opo-zvao.

Hadrijan (867.—872.) proglasio je graan-ske æenidbe valjanim, koje Pio VII. osuuje.

Siksto V. (1585.—1590.) izdao je jedan sve-zak Biblije i preporuËio ju nekom bulom (pa-pinski list), πto je opet Pio VII. osudio.

Klement XIV. (1700.—1721.) ukinuo je redjezuita, koji je Pavao III. (1540.) dopustio, aPio VII. opet ukinuo.

A Ëemu da tako daleko dokaze traæimo.Nije li ovdje prisutni sv. Papa u svojoj buli,kojega ovaj Sabor ureuje, za sluËaj svojesmrti, dok sjednice ovog Sabora traju, sve opo-zvao, πto je s ovim Saborom od proπlih vre-mena u protuslovlju, pa makar to bilo i od sa-mih njegovih predπasnika nareeno. Zaista, daovo ne bi tako vaæno bilo, kad bi Pio IX. ovunaredbu s propovjedaonice proglasio, nego πtoon istu tu svoju volju iz dubine svog groba,ostalim vladarima Crkve nalaæe. Nikada ne bi

Page 28: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

28

dokonËao, Ëasna braÊo, kada bih vam svaprotuslovlja Papâ i njihova nauËavanja tuma-Ëiti htio. Kad dakle nepogrjeπivost sadanjegPape izreknete, to ujedno morate i dokazati(πto je baπ nemoguÊe), da si Pape nisu nigdaprotuslovile, ili morate opet izjaviti, da Vamje Duh Sveti objavio, da nepogrjeπivost Papeod godine 1870. poËima. Imate li toliko drzo-vitosti, jedno ili drugo uËiniti?

MoguÊe je, da Êe narodi teoloπka pitanjamimoiÊi, jer ih ne razumiju, a vaænost njihovune dokuËuju: ali premda su nemarni gledenaËina, nisu glede Ëina.

Ne varajmo sami sebe. Ako nauk o nepo-grjeπivosti potvrdite, to Êe se protestanti, naπiprotivnici, tim veÊom drzovitoπÊu na razva-line popeti, kojim smo mi sami uzrokom, jerveÊ i povijest za se imadu, doËim mi protivnjima samo naπe zanijekanje imademo. ©toim znademo odgovoriti, ako nam sve Rimskebiskupe, poËam od Petra pa sve do njegovesvetosti Pia IX. navedu? A da su svi takovibili, kao πto je Pio IX. mogli bi se slavodobitnoponositi, ali, æali Boæe, nije tako. — [Glasovi:“©uti, πuti, dosta je!”] — Ne viËite, gospodo,proti meni. Ako se vi povijesti bojite, to sepobijeenim priznajete, a osim toga, ako svuvodu rijeke Tibera preko povijesti pustite,

Page 29: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

29

niste u stanju ni jednog lista joj uniπtiti. Do-pustite da govorim, a ja Êu Ëim kraÊe da pro-zborim o tom velevaænom pitanju.

Papa Virginij (538.) kupio je papinskuËast od Belizara, namjesnika cara Justini-jana. Istina je, da nije svoju rijeË odræao,niti obeÊanu svotu platio. Je li to zakonitinaËin da se tijara Rima pribavi? Drugi kalce-donski sabor osudio je ovaj postupak ovako:Svaki biskup, koji tu Ëast novcem postigne,ima se skinuti.

Papa Eugenij III. (1145.) slijedio je Virgi-la. Sv. Bernard, sjajna ta zvijezda svogavremena, ukorava tog Papu sljedeÊim rijeËi-ma: “Jeste li u stanju jednoga mi samo Ëo-vjeka velikog grada Rima naznaËiti, koji bivas za Papu priznao, da nije za to novaca do-bio?”

©tovana braÊo, je li moguÊe, da je Papa,koji na kapijama hrama novËane zavode po-diæe, od Svetog Duha nadahnut? Ima li takovipravo poduËavati, da je Crkva nepogrjeπiva?Pripovijetka o Formosu jamaËno je svima poz-nata. Stjepan XI. dade njegovu ljeπinu, koja jeu papinskom odijelu zakopana bila, iskopati,prste, kojima je blagoslov dijelio, sjeÊi, te sizrekom da je vjerolomac i kopile bio, u Tiberbaciti. Njega zatvori, otrova i zaguπi narod.

Page 30: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

30

Da vidimo, kako je ovaj predmet opet u reddoveden.

Roman, nasljednik Stjepanov, a za njimIvan X. odobriπe djela Formosova.

Odgovorit Êete mi — to su pripovijetke, ane povijest. — No poite u Vatikansku knjiæ-nicu, pa Ëitajte Platiha, povjesnika papinskogi spise Baronija (898.).

Ovo su dogaaji, koje bi radi Ëasti SveteStolice na stranu ostavili, da se ne radi, danauka o tomu svoj stav odredi, a koja u naπojsredini veliki jaz poËiniti moæe.

Zar da iz ljubavi prema πtovanoj materiCrkvi πutimo?

Ja idem dalje.UËeni kardinal Baronij (912.), govoreÊ o

Papinom dvoru ovako veli: “»emu je u ono do-ba naliËila Rimska crkva, kakove su izvikane,ali moÊne æene vladale u Rimu? One su bis-kupske Ëasti dijelile, mijenjale i oduzimale, iæaliboæe, one su bile u stanju svoje ljubavnike,ove krive Pape na prijestolje Petra podiÊi.”

To nisu pravi Pape bili, reÊi Êete, no nekabude tako: ali kada su na prijestolju u Rimukroz pedeset godina protupape sjedili, gdjeÊete nasljedstvo papinstva zapoËeti? Kako jemogla Crkva sto pedeset godina bez glavaraopstojati?

Page 31: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

31

I Ëudnovato, veÊi dio tih protupapa pro-izlazi iz plemena raznih Papa, i to Êe biti oni,koje je Baronij opisao: “Pa sam Genebrado,najveÊi slavitelj Papa, usudio se je u svojemËasopisu reÊi (901.): ‘Ovo stoljeÊe je baπ ne-sretno, jer skoro je tomu 150 godina, od kakoPape vrline svojih predπasnika ne slijede imogu se prije odmetnicima nego apostolimanazivati.’”

Mogu misliti, kako se je taj znameniti Ba-ronij rumenio, kad je djela rimskih biskupapripovijedao. O Ivanu XI. (931.), sinu Pape Sa-razia s Marcijom, napisao je ove rijeËi: “SvetaCrkva, to jest Rimska, osramoÊena je straπnoovim izrodom.”

Ivan XII. (966.) u svojoj 18. godini, koji jebio po svojim ljubavnicama Papom izabran, niza dlaku nije bolji bio od svojih predπasnika.

Æao mi je, Ëasna braÊo, πto toliko prljav-πtina moradoh na vidik iznijeti, zato Êu daπutim o Aleksandru VI., ocu i ljubavniku Lu-krecije: neÊu da navedem Ivana XXII. (1316.),koji je neumrlost duπe nijekao i koji je eku-menskim saborom u Konstanci dostojanstvaliπen.

Neki Êe moæda prigovoriti, da taj sabornije bio javan: ako je tome tako, onda dosljed-no, da se ni izbor Martina V. (1417.) zakonitim

Page 32: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

32

smatrati moæe. Ali kamo Êe tada papinsko na-sljedstvo? Moæete li ovomu opet prigovor na-Êi?

NeÊu da govorim o razdoru, koji je CrkvuobeπËastio. U ono doba bilo je prijestolje uRimu po dvojici, a Ëesto i po trojici takmacazauzeto. Koji je od njih pravi Papa bio?

Opetovano vam velim: ako nepogrjeπivostsadanjega biskupa Rimskog sada zakljuËite,morate nepogrjeπivost sviju biskupa prijaπ-njih, bez razlike potvrditi, a kako biste to ustanju bili uËiniti, kad vam povijest bjelodanoveli, da su Pape u svom nauËavanju Ëesto za-bludili. Moæete li dakle tvrditi, da su lakomi,rodoskvrni, ubojni i radi simonije okrivljeni,namjesnici Isukristovi? Ali, Ëasna braÊo, ta-kovu rugobu tvrditi, znaËilo bi Isusa Kristaizdati: gore bi sagrijeπili protiv Isusa negoJuda: to bi znaËilo Njemu blato u lice bacati.— [Glasovi: “Dolje s govornice brzo, zaËepitetomu krivovjercu usta!”]

©tovana braÊo, vi glasno viËete, no bilo biËasnije, kad bi moja naËela i dokaze na vagisvetosti mjerili. Vjerujte mi, povijest ne dajese viπe ponoviti: tu je i ostaje za uvijek, zaozbiljni prosvjed protiv nauke o nepogrjeπi-vosti Pape. Moæete jednoglasno proglasiti, nomoga glasa nikada dobiti neÊete.

Page 33: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

33

Svi pravovjerni, gospodo, uprli su oËi unas, oËekujuÊi od nas lijeka protiv nebrojenihzloËina, koji Crkvu obeπËaπÊuju. Zar Êete ih utoj nadi prevariti? Prevelika vas odgovornostpred Bogom oËekuje, ako ovu sveËanu prilikupropustite, koju nam Bog za lijeËenje pravevjere daje.

Hajdemo braÊo, da ju upotrijebimo, oru-æajmo se svetom hrabroπÊu, uËinimo teπku aliplemenitu nategu, obazrimo se na nauk apo-stola, bez kojih Êemo u bludnji, tmini i krivojpredaji ostati.

Upotrijebimo naπ razum, jer dræimo apo-stole i proroke za jedine naπe nepogrjeπiveuËitelje u pogledu svih pitanja. ©to moramËiniti da blaæen budem? Kad budemo o tomodluËili, tada smo i temelj naπoj vjeri polo-æili.

»vrsto i postojano Êemo stajati na vjeËitojstijeni od Boga danoj u Svetom pismu, punipouzdanja pred svijetom, jer neÊemo drugogaosim raspetoga Isusa Krista priznati.

Mi Êemo biti svuda pobjeditelji i Rimskacrkva imat Êe svoju 89. godinu (tj. preustroj-stvo). — [Æestoka vika: “Dolje, napolje prote-stante, kalvine, izdajico Crkve!”]

Ne, nikako, gospodo, mene vaπa vika neplaπi, ako su moje rijeËi æestoke, ipak je moja

Page 34: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

34

glava mirna. Ja ne pripadam ni Lutheru, niKalvinu, ni Pavlu, ni Apolonu, nego jedino Isu-su Kristu. — [Na ovo vika: “Prokletstvo, pro-kletstvo otpadniku!”]

Prokletstvo! Gospodo, prokletstvo! Dobroznate, da ne prosvjedujete proti mene, negoproti svetim apostolima, pod Ëiju zaπtitu bihæelio da ovaj Sabor stavim.

O, da bi oni iz grobova ustali, sigurno bigovorili na moja usta, a govor njihov ne bi seni malo razlikovao od mojega.

©to biste im protureÊi mogli, kad bi vamiz spisa dokazali, da je papinstvo od evaneljaIsusa Krista udaljeno, tj. od onoga πto su onipropovijedali i svojom krvlju potvrdili. Bi lise usudili njima reÊi, da nauku naπih Papa,naπih Bellarmina, naπih Ignacija Loyola viπecijenite negoli njhovu?

Ne, i tisuÊu puta ne. Nije moguÊe da suuπi zaËepili da ne Ëuju, oËi pokrili da ne vide,a srca otupili da viπe ne osjeÊaju. A kad biOnaj gore nas kazniti i svoju teπku ruku nanas podiÊi htio, kao πto je to s faraonom uËi-nio, onda ne treba da vojnicima Garibaldi do-pusti, da nas iz ovoga vjeËnog grada protje-raju.

Ublaæite se, poπtovana braÊo, spasite Cr-kvu od propasti, ispitajte Sveto pismo, koje Êe

Page 35: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

35

vam pokazati pravu vjeru, koju vam valja vje-rovati, πtovati i priznati.

Rekoh, a Bog mi bio u pomoÊ!

[Ove zadnje rijeËi bile su primljene s ta-kvim negodovanjem, da se je cijela dvoranatresla. Biskupi su svi ustali, a mnogi se udaljiliiz dvorane. Mnogi Talijani, Amerikanci, Ni-jemci i Maari, a i nekoji Francuzi i Englezi,opkoliπe hrabrog govornika, pruæiπe mu rukuu znak odobravanja.

Takav govor doveo bi hrabrog biskupa uXVI. stoljeÊu sigurno na lomaËu, doËim su gasuvremenici hvalili i slavili na cijelom svije-tu.]

Page 36: Stross 10 copy 1 - svetlostistine.org filenjina Łesto biva nedu¾nom ¾rtvom veÊine ko-ja se je kadra na sve mahove od strasti zave-sti. A jedna od najljep„ih misli je svakako

36