STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE ...STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I DIO 6 Zavod za vodoprivredu d.d. Sarajevo Zavod za vodoprivredu d.o.o. Mostar

Bosna i Hercegovina Federacija Bosne i Hercegovine

Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo

Agencija za vodno područje Jadranskog mora, Mostar

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

I DIO– (NACRT)

Društvo za istraživanje, studije, projektiranje i konzalting Zavod za vodoprivredu d.o.o. Mostar

Sarajevo, mart 2009 godine

2 Zavod za vodoprivredu d.d. Sarajevo Zavod za vodoprivredu d.o.o. Mostar Mart 2009.

Zavod za vodoprivredu d.d. Sarajevo Zavod za vodoprivredu d.o.o. Mostar

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I

HERCEGOVINE

- I DIO-(NACRT)

Učesnici u izradi:

Voditelj projekta: Adnan Bijedić dipl.ing. Odgovorni izvršioci po oblastima: Vodno pravo: prof.dr. Slavko Bogdanović dipl.iur. Ekonomija: prof.dr. Kasim Tatić dipl.ecc. Korištenje voda: Indira Sulejmanagić dipl.ing. Zaštita voda: Haris Ališehović dipl.ing. Zaštita od voda: Ćamila Ademović dipl.ing. Hidrološke analize – bilans voda: Nino Rimac dipl.ing. Hidrogeologija: dr. Hazim Hrvatović dipl.ing. Kvalitet voda – biološki pokazatelji: dr. Sadbera Trožić-Borovac dipl.biol. Površinska vegetacija: dr. Izet Čengić dipl.ing. Korištenje voda za navodnjavanje: Federalni zavod za agropedologiju Sarajevo

Direktor:

Faruk Šabeta dipl.ing.

Sarajevo, mart 2009. god.

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I DIO


Strategija upravljanja vodama Federacije Bosne i Hercegovine

I Dio

Sadržaj:

1. Osnovne informacije o predmetnom području ..........................................................................9 1.1. Položaj i društveno politički okvir................................................................................................ 9

1.1.1. Osnovni pokazatelji .................................................................................................................................... 9 1.1.2. Stanovništvo ............................................................................................................................................. 10

1.1.2.1. Demografski razvoj do 1991 godine ............................................................................................... 11 1.1.2.2. Demografski razvoj u periodu 1991 – 2007 godina ........................................................................ 12

1.2. Prirodne karakteristike ............................................................................................................... 17 1.2.1. Opći pokazatelji ........................................................................................................................................ 17 1.2.2. Litografske i tektonske karakteristike ....................................................................................................... 17

1.2.2.1. Neogeni bazeni Federacije BiH....................................................................................................... 21 1.2.2.2. Glavne navlačne strukture Dinarida ................................................................................................ 22

1.2.3. Zemljišni resursi ....................................................................................................................................... 24 1.2.4. Biološka raznolikost ................................................................................................................................. 26 1.2.5. Vegetacijske karakteristike ....................................................................................................................... 27 1.2.6. Zaštićena područja .................................................................................................................................... 28 1.2.7. Stanje šuma............................................................................................................................................... 31

1.2.7.1. Struktura šuma................................................................................................................................. 33 1.2.7.2. Upravljanje šumama u kontekstu zaštite voda................................................................................. 36 1.2.7.3. Upravljanje šumama u kontekstu zaštite od erozija ........................................................................ 38

1.2.8. Opće hidrografske karakteristike .............................................................................................................. 39 1.2.8.1. Vodno područje rijeke Save ............................................................................................................ 40 1.2.8.2. Vodno područje Jadranskog mora ................................................................................................... 43

1.2.9. Reljef......................................................................................................................................................... 46 1.2.10. Klima.................................................................................................................................................... 46

2. Stanje voda ................................................................................................................................51 2.1. Površinske vode ............................................................................................................................ 51

2.1.1. Opće kvantitativne karakteristike.............................................................................................................. 51 2.1.2. Prostorna i vremenska raspodjela ............................................................................................................. 52 2.1.3. Količine površinskih voda ........................................................................................................................ 53

2.1.3.1. Vodno područje rijeke Save ............................................................................................................ 53 2.1.3.2. Vodno područje Jadranskog mora ................................................................................................... 70

2.1.4. Bilans površinskih voda............................................................................................................................ 80 2.1.4.1. Vodno područje rijeke Save ............................................................................................................ 80 2.1.4.2. Vodno područje Jadranskog mora ................................................................................................... 84 2.1.4.3. Sumarni bilans površinskih voda..................................................................................................... 86 2.1.4.4. Ocjena vodnog bogatstva sopstvenim vodama................................................................................ 86

2.1.5. Kvalitet površinskih voda ......................................................................................................................... 87 2.1.5.1. Uvod................................................................................................................................................ 87 2.1.5.2. Ocjena stanja kvaliteta voda za period do 1991 godine................................................................... 88

2.1.5.2.1. Vodno područje rijeke Save....................................................................................................... 89 2.1.5.2.2. Vodno područje Jadranskog mora.............................................................................................. 94

2.1.5.3. Ocjena stanja kvaliteta voda za period 2000-2005-2007 godina ..................................................... 95 2.1.5.3.1. Vodno područje rijeke Save....................................................................................................... 95 2.1.5.3.2. Vodno područje Jadranskog mora.............................................................................................. 98

2.1.5.4. Poređenje rezultata kvaliteta voda................................................................................................. 100 2.1.5.5. Preliminarna ocjena ekološkog statusa površinskih voda.............................................................. 102



2.2. Podzemne vode ........................................................................................................................... 103 2.2.1. Stepen hidrogeološke istraženosti ........................................................................................................... 103 2.2.2. Hidrogeološka rejonizacija ..................................................................................................................... 103 2.2.3. Prikaz akumulacija podzemnih voda sa bilansom rezervi....................................................................... 105

2.2.3.1. Lokacije, granice i karakterizacija tijela podzemnih voda sa bilansom rezervi............................. 105 2.2.3.1.1. Vodno područje rijeke Save..................................................................................................... 108 2.2.3.1.2. Vodno područje Jadranskog mora............................................................................................ 119

2.2.4. Zbirni bilans rezervi podzemnih voda .................................................................................................... 123 2.2.4.1. Intergranularni akviferi.................................................................................................................. 123 2.2.4.2. Karstno-pukotinski akviferi........................................................................................................... 124

2.2.5. Mineralne, termalne i termomineralne vode ........................................................................................... 124 2.2.5.1. Osnovni podaci.............................................................................................................................. 125 2.2.5.2. Stupanj istraženosti ....................................................................................................................... 126 2.2.5.3. Dosadašnje korištenje.................................................................................................................... 127 2.2.5.4. Neke karakteristike istraživanja i korištenja.................................................................................. 129

2.2.5.4.1. Mineralne vode ........................................................................................................................ 129 2.2.5.4.2. Termalne vode ......................................................................................................................... 129 2.2.5.4.3. Termomineralne vode .............................................................................................................. 129 2.2.5.4.4. Pravci održivog istraživanja i korištenja voda ......................................................................... 129

3. Stanje u području upravljanja vodama ..................................................................................131 3.1. Pravni okvir upravljanja vodama u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH........................... 131

3.1.1. Nadležnosti Bosne i Hercegovine ........................................................................................................... 131 3.1.2. Vodno pravo Federacije BiH .................................................................................................................. 132

3.1.2.1. Uvodne napomene......................................................................................................................... 132 3.1.2.2. Propisi o vodama Federacije BiH.................................................................................................. 132 3.1.2.3. Neke karakteristike novog pravno-institucionalnog okvira upravljanja vodama u Federaciji BiH133 3.1.2.4. Usklađenost propisa Federacije BiH sa Community Acquis......................................................... 135

3.1.3. Vodno pravo kantona.............................................................................................................................. 135 3.1.4. Odnosi između Entiteta........................................................................................................................... 136 3.1.5. Prilozi...................................................................................................................................................... 140

3.2. Institucionalni okvir upravljanja vodama u Federaciji BiH.................................................. 149 3.2.1. Uvod ....................................................................................................................................................... 149 3.2.2. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ........................................................... 150 3.2.3. Međunarodni okvir upravljanja vodama ................................................................................................. 151 3.2.4. Stručne institucije na nivou Federacije Bosne i Hercegovine................................................................. 152 3.2.5. Kantonalna ministarstva nadležna za oblast upravljanja vodama ........................................................... 153 3.2.6. Kadrovska struktura – ljudski resursi u sektoru voda ............................................................................. 154

3.2.6.1. Analiza stanja ................................................................................................................................ 163 3.2.7. Inspekcijske službe ................................................................................................................................. 164

3.3. Ekonomski okvir upravljanja vodama..................................................................................... 165 3.3.1. Osnovni izvori financiranja upravljanja vodama .................................................................................... 165 3.3.2. Izvorni prihodi sektora voda ................................................................................................................... 166

3.3.2.1. Posebne vodne naknade................................................................................................................. 166 3.3.2.2. Opća vodna naknada ..................................................................................................................... 168 3.3.2.3. Ostala sredstva............................................................................................................................... 168

3.3.3. Postojeća ekonomska situacija osnovnih segmenata vodnog sektora ..................................................... 169 3.3.4. Postojeća situacija u pogledu koncesija u vodnom sektoru .................................................................... 172 3.3.5. Postojeća situacija u pogledu privatizacije u vodnom sektoru................................................................ 173

3.4. Korištenje voda – pokazatelji stanja ........................................................................................ 174 3.4.1. Uvod ....................................................................................................................................................... 174 3.4.2. Snabdijevanje vodom stanovništva......................................................................................................... 174

3.4.2.1. Obuhvat stanovništva vodovodnim sistemima .............................................................................. 175 3.4.2.2. Zahvaćene i isporučene količine voda........................................................................................... 175 3.4.2.3. Prikaz resursa za vodosnabdijevanje ............................................................................................. 177

3.4.2.3.1. Podzemne vode: ....................................................................................................................... 177 3.4.2.3.2. Površinske vode: ...................................................................................................................... 178

3.4.2.4. Prikazi stanja vodosnabdijevanja po vodnim područjima ............................................................. 180



3.4.2.4.1. Vodno područje rijeke Save:.................................................................................................... 180 3.4.2.4.2. Vodno područje Jadranskog mora:........................................................................................... 188

3.4.2.5. Zaključak....................................................................................................................................... 192 3.4.3. Korištenje voda za potrebe privrede ....................................................................................................... 193

3.4.3.1.1. Vodno područje rijeke Save:.................................................................................................... 195 3.4.3.1.2. Vodno područje Jadranskog mora:........................................................................................... 197

3.4.3.2. Korištenje vodnih snaga ................................................................................................................ 198 3.4.3.3. Korištenje voda u poljoprivredi – navodnjavanje.......................................................................... 201

3.4.3.3.1. Stanje sadašnje poljoprivredne proizvodnje............................................................................. 201 3.4.3.3.2. Navodnjavane površine u ranijem periodu i sadašnje stanje u Federaciji BiH ........................ 202 3.4.3.3.3. Načini navodnjavanja............................................................................................................... 203

3.4.3.4. Ribnjaci ......................................................................................................................................... 203 3.4.3.5. Sport i rekreacija na vodama ......................................................................................................... 203 3.4.3.6. Plovidba......................................................................................................................................... 205

3.4.4. Prilog – Tabelarni prikaz izvorišta koja se koriste u javnim sistemima vodosnabdijevanja sa osvrtom na problematiku zaštite .............................................................................................................................................. 206

3.5. Zaštita voda – pokazatelji stanja .............................................................................................. 220 3.5.1. Uvodne napomene .................................................................................................................................. 220 3.5.2. Izvori zagađenja i procjena pritisaka ...................................................................................................... 220

3.5.2.1. Koncentrisani izvori zagađenja voda............................................................................................. 223 3.5.2.2. Disperzni izvori zagađenja ............................................................................................................ 229

3.5.3. Zaštita voda od koncentrisanih izvora zagađenja.................................................................................... 232 3.5.3.1. Postrojenja za prečišćavaje otpadnih voda .................................................................................... 232

3.5.4. Zaštita voda od disperznih izvora zagađenja .......................................................................................... 237 3.5.5. Zaštićena područja .................................................................................................................................. 237 3.5.6. Pojava akcidentnih zagađenja voda ........................................................................................................ 239 3.5.7. Ekološki prihvatljiv protok ..................................................................................................................... 240

3.6. Zaštita od voda – pokazatelji stanja ......................................................................................... 241 3.6.1. Uvodne napomene .................................................................................................................................. 241 3.6.2. Stanje sistema za zaštitu od štetnog djelovanja voda.............................................................................. 242 3.6.3. Zaštita od poplava – značaj poplava ....................................................................................................... 243

3.6.3.1. Izgrađenost zaštitnih objekata po poplavnim područjima ............................................................. 244 3.6.3.2. Plavne površine ............................................................................................................................. 249 3.6.3.3. Mape rizika.................................................................................................................................... 250 3.6.3.4. Negrađevinske mjere zaštite od poplava ....................................................................................... 250 3.6.3.5. Sadašnja organizacija odbrane od poplava.................................................................................... 251 3.6.3.6. Organizacija odbrane od leda ........................................................................................................ 251 3.6.3.7. Praćenje i prognoziranje hidrometeoroloških pojava .................................................................... 252 3.6.3.8. Režimi rada hidroakumulacija za vrijeme velikih voda ................................................................ 252 3.6.3.9. Otklanjanje posljedica od štetnog djelovanja voda ....................................................................... 252

3.6.4. Zaštita od erozija i bujica........................................................................................................................ 253 3.6.4.1. Stanje erozija tla i bujica ............................................................................................................... 254

3.6.5. Odvodnja unutarnjih voda....................................................................................................................... 254 3.6.6. Nedostatak voda...................................................................................................................................... 257

4. Ciljevi upravljanja vodama i mjere.........................................................................................258 4.1. Polazišta pri definiranju ciljeva upravljanja vodama ............................................................ 258

4.1.1. Nivo ugroženosti opće zdravstvene situacije stanovništva ..................................................................... 258 4.1.1.1. Obuhvat stanovništva javnim vodosnabdijevanjem ...................................................................... 258 4.1.1.2. Obuhvat stanovništva sistemima za odvodnju i tretman otpadnih voda........................................ 259 4.1.1.3. Kvalitet površinskih voda.............................................................................................................. 259 4.1.1.4. Kvalitet podzemnih voda............................................................................................................... 259 4.1.1.5. Uticaj poplava ............................................................................................................................... 260 4.1.1.6. Zaključak....................................................................................................................................... 260

4.1.2. Sigurnost stanovništva i dobara .............................................................................................................. 260 4.1.3. Međunarodne obaveze i ugovori............................................................................................................. 261

4.1.3.1. Evropski okvir upravljanja vodama............................................................................................... 261 4.1.3.2. Međunarodne konferencije o upravljanju vodama ........................................................................ 263



4.1.3.3. Milenijumski razvojni ciljevi (MRC)............................................................................................ 266 4.1.3.4. Relevantni ugovori i konvencije.................................................................................................... 268

4.2. Opći ciljevi upravljanja vodama............................................................................................... 272 4.3. Ciljevi upravljanja vodama i mjere po oblastima................................................................... 274

4.3.1. Uvod ....................................................................................................................................................... 274 4.3.2. Pravni okvir ............................................................................................................................................ 276

4.3.2.1. Metodološki pristup....................................................................................................................... 276 4.3.2.1.1. Razlozi za reviziju vodnog prava i propisa o vodama.............................................................. 276 4.3.2.1.2. Razlozi za institucionalnu reformu .......................................................................................... 277 4.3.2.1.3. Neke opšte karakteristike Strategije i trenutka u kome se donosi u pogledu ciljeva i rokova.. 277

Strateški cilj 1: Pravna i institucionalna reforma sektora voda, koja proizilazi iz potrebe za prilagođavanjem novim društvenim uslovima, uz prilagođavanje zahtjevima EU-e u oblasti upravljanja vodama kao dio procesa stabilizacije i pridruživanja BiH Evropskoj Uniji ............................................................................................ 278

4.3.2.1.4. Ciljevi koji proizilaze iz zahtjeva EU ...................................................................................... 278 4.3.2.1.5. Pricipi na kojima se zasnivaju zahtjevi EU.............................................................................. 279 4.3.2.1.6. Rokovi za zadovoljenje zahtjeva EU-e .................................................................................... 280 4.3.2.1.7. Kratko o procesu priduživanja EU........................................................................................... 281 4.3.2.1.8. Instrumenti međunarodnog vodnog prava................................................................................ 283

4.3.2.2. Operativni ciljevi i mjere za pravni okvir...................................................................................... 283 4.3.2.2.1. Operativni cilj 1: Ciljevi koji proizilaze iz zahtjeva EU-e ....................................................... 283 4.3.2.2.2. Operativni cilj 2: Ciljevi koji proizilaze iz potrebe za reformom nacionalnog vodnog prava i institucija ................................................................................................................................................. 292

4.3.2.3. Mjere za postizanje strateških i operativnih ciljeva....................................................................... 294 4.3.2.4. Prilozi: ........................................................................................................................................... 296

4.3.2.4.1. Prilog 1: Lista propisa EU koji se odnose na vode................................................................... 296 4.3.2.4.2. Prilog 2: Lista direktiva EU koji su od značaja za upravljanje vodama................................... 297

4.3.2.5. Pravni aspekt javno-privatnog partnerstva .................................................................................... 298 4.3.3. Ekonomski okvir..................................................................................................................................... 300

4.3.3.1. Razlozi za analizu ekonomskih i financijskih aspekata u upravljanju vodama ............................. 300 4.3.3.2. Ključne strateške odrednice i njihov uticaj na buduće poslovne modele u oblasti upravljanja vodama ....................................................................................................................................................... 300 4.3.3.3. Karakteristike uspješnih budućih poslovnih i organizacionih modela – strateški ciljevi u upravljanju vodama u Federaciji BiH............................................................................................................... 301 4.3.3.4. Strateški cilj 2: Adekvatna integracija oblasti upravljanja vodama u ekonomski sistem kao cjelinu, uz veću zastupljenost ekonomskih instrumenta u procesu upravljanja vodama............................................... 302 4.3.3.5. Strateški cilj 3: Poboljšanje efikasnosti, unapređenje transparentnosti i povećanje odgovornosti u upravljanju vodama .......................................................................................................................................... 302 4.3.3.6. Strateški cilj 4: Osiguranje finansijske održivosti u upravljanju vodama i reforma sistema cijena vodnih usluga uz postepeno uvođenje ekonomske cijene vode........................................................................ 303 4.3.3.7. Operativni ciljevi i mjere za ekonomski okvir .............................................................................. 305

4.3.3.7.1. Operativni cilj 3: Ekonomski racionalnije, i okolinski prihvatljivije, upravljanje vodama i realizacija mjera za prelazak sa postojeće prakse upravljanja ponudom na upravljanje potražnjom za vodom ................................................................................................................................................. 305 4.3.3.7.2. Operativni cilj 4: Postupni prelaz na sistem koji bi obezbijedio dugoročno održivo financiranje u oblasti upravljanja vodama, te puno pokriće troškova od korisnika usluga ili iz drugih izvora. ............. 306 4.3.3.7.3. Operativni cilj 5:Poboljšanje procesa odlučivanja o međusektorskoj alokaciji vodnih resursa i sagledavanje posebnih uslova u pogledu mogućnosti primjene ekonomskih instrumenata u ruralnom sektoru, izvan javnog sistema vodosnabdijevanja, i prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda................ 308

4.3.3.8. Problem financiranja i inovativni izvori financiranja u upravljanju vodama ................................ 309 4.3.3.9. Javno-privatno partnerstvo u oblasti upravljanja vodama – strateški izazovi i moguća rješenja .. 310 4.3.3.10. Ekonomska cijena vode................................................................................................................. 311 4.3.3.11. Financiranje putem vodnih naknada i prihoda po osnovu zakupa javnog vodnog dobra .............. 312

4.3.3.11.1. Posebne vodne naknade za korištenje površinskih i podzemnih voda ................................... 312 4.3.3.11.2. Financiranje melioracijske odvodnje i melioracijskog navodnjavanja:.................................. 313 4.3.3.11.3. Posebne vodne naknade za korištenje vode za proizvodnju električne energije .................... 315 4.3.3.11.4. Vodne naknade za zaštitu voda ............................................................................................. 315 4.3.3.11.5. Naknada za vađenje materijala iz vodotoka........................................................................... 316 4.3.3.11.6. Financiranje zaštite od štetnog djelovanja voda – zaštita od poplava .................................... 316

4.3.4. Institucionalni okvir ................................................................................................................................ 317



4.3.4.1. Strateški cilj 5: Efikasna institucionalna organizacija i administracija sposobna za provedbu procesa pridruživanja i primjenu zahtjeva EU-e u sektoru voda ...................................................................... 317 4.3.4.2. Operativni ciljevi i mjere za institucionalni okvir ......................................................................... 319

4.3.4.2.1. Operativni cilj 6: Institucionalno jačanje sektora voda Federacije BiH................................... 319 4.3.4.2.2. Operativni cilj 7: Osnaženje stručnih kapaciteta...................................................................... 321 4.3.4.2.3. Operativni cilj 8: Intenziviranje saradnje sa ostalim sektorima vezanim za vode.................... 321

4.3.5. Korištenje voda ....................................................................................................................................... 323 4.3.5.1. Uvod.............................................................................................................................................. 323 4.3.5.2. Strateški cilj 6: Povećanje obuhvata i poboljšanje javnog vodosnabdijevanja .............................. 324 4.3.5.3. Strateški cilj 7: Osiguranje uvjeta za održivo korištenje voda u oblastima čiji razvoj ovisi od interesa tržišta................................................................................................................................................... 325 4.3.5.4. Operativni ciljevi imjere za oblast korištenja voda ....................................................................... 327 4.3.5.5. Snabdijevanje vodom stanovništva ............................................................................................... 327

4.3.5.5.1. Potrebne količine voda............................................................................................................. 327 4.3.5.5.2. Prikaz raspoloživih vodnih resursa za javno vodosnabdijevanje ............................................. 329 4.3.5.5.3. Operativni cilj 9: Povećanje obuhvata javnim vodovodnim sistemima sa sadašnjih 60% na približno 80% na kraju planskog perioda Strategije .................................................................................... 332 4.3.5.5.4. Operativni cilj 10: Smanjenje gubitaka u javnim vodovodnim sistemima za oko 15%........... 333 4.3.5.5.5. Operativni cilj 11. Racionalno korištenje, zaštita, unapređenje stanja i očuvanje vodnih resursa koji se koriste ili se planiraju koristiti za potrebe javnog vodosnabdijevanja.............................................. 334

4.3.5.6. Korištenje vode u oblastima čiji razvoj ovisi od tržišta................................................................. 335 4.3.5.6.1. Operativni cilj 12: Očuvanje vodnih resursa, po osnovama uvjeta korištenja i zaštite iz ZoV Federacije BiH, u skladu sa očekivanim potrebama za vodom u oblastima čiji razvoj ovisi od interesa tržišta i općeg ekonomskog napredka..................................................................................................................... 335

4.3.6. Zaštita voda............................................................................................................................................. 342 4.3.6.1. Uvod.............................................................................................................................................. 342 4.3.6.2. Strateški cilj 8: Postizanje i održavanje dobrog stanja površinskih i podzemnih voda radi zaštite akvatične flore i faune i potreba korisnika voda............................................................................................... 343 4.3.6.3. Strateški cilj 9: Uspostava registra zaštićenih područja i definiranje načina i uslova korištenja prostora u cilju zaštite kvaliteta voda ............................................................................................................... 344 4.3.6.4. Operativni ciljevi i mjere za oblast zaštite voda............................................................................ 345 4.3.6.5. Kvalitet površinskih i podzemnih voda ......................................................................................... 349

4.3.6.5.1. Operativni cilj 13: Karakterizacija tipova vodnih tijela i klasifikacija stanja voda, u skladu sa ZoV-a Federacije BiH ................................................................................................................................. 349

4.3.6.6. Zaštita voda od koncentrisanih izvora zagađenja .......................................................................... 349 4.3.6.6.1. Operativni cilj 14:Smanjenje tereta zagađenja od urbanih/sanitarnih otpadnih voda .............. 351 4.3.6.6.2. Operativni cilj15: Smanjenje emisije štetnih i toksičnih materija koje produciraju pojedini industrijski zagađivači kroz uspostavljanje sistema dozvola/ kvota i principa zagađivač plaća.................. 353 4.3.6.6.3. Operativni cilj 16: Smanjenje količina zagađenja koje dospijeva u površinske i podzemne vode sa uređenih i divljih deponija krutog otpada................................................................................................ 354

4.3.6.7. Zaštita voda od disperznih izvora zagađenja ................................................................................. 354 4.3.6.7.1. Operativni cilj 17: Smanjenje unosa tereta zagađenja od poljoprivrednih aktivnosti planskim korištenjem zemljišta i pravilnom upotrebom agro-tehničkih mjera ........................................................... 355 4.3.6.7.2. Operativni cilj 18: Smanjenje unosa tereta zagađenja od aktivnosti vezanih za eksploataciju šuma primjenom postupaka i praksi koje u najmanjoj mjeri imaju uticaj na vode ...................................... 355 4.3.6.7.3. Operativni cilj 19: Izgradnja sistema za prikupljanje i odvodnju otpadnih voda za naselja ispod 500 stanovnika............................................................................................................................................. 355 4.3.6.7.4. Operativni cilj 20: Smanjenje unosa tereta zagađenja od saobraćaja. ...................................... 355

4.3.6.8. Zaštićena područja......................................................................................................................... 356 4.3.6.8.1. Operativni cilj 21: Uspostava katastra zaštićenih područja u skladu sa podjelama i opisima datim u poglavlju VI.2. Zakona o vodama Federacije BiH ......................................................................... 356 4.3.6.8.2. Operativni cilj 22: Uspostavljanje centalnog sistema u kome bi se prikupljali rezultati mjerenja i obrade rezultata fizičko- hemijskih i bioloških pokazatelja kvaliteta površinskih i podzemnih voda kao i njihovo sistematiziranje u cilju obezbjeđenja potrebnih informacija kako o trenutnom stanju, tako i veličini promjena stanja u mjernim tačkama i širem prostoru. ................................................................................. 357 4.3.6.8.3. Operativni cilj 23: Uspostavljanje referentne laboratorije i poboljšanja rada ovlaštenih laboratorija za ispitivanje kvaliteta voda ..................................................................................................... 358 4.3.6.8.4. Operativni cilj 24: Poboljšanje sistema dojave i efikasnog reagiranja u slučaju pojave akcidentnih i izvanrednih zagađenja............................................................................................................ 358

4.3.6.9. Ekološki prihvatljiv protok............................................................................................................ 358



4.3.6.9.1. Operativni cilj 25: Definiranje minimalnih proticaja kao garantiranih količina voda u vodotocima koji obezbjeđuju opstanak i razvoj akvatične flore i faune koja u tim vodotocima obitava u prirodnim uvjetima ...................................................................................................................................... 359

4.3.7. Zaštita od voda........................................................................................................................................ 360 4.3.7.1. Strateški cilj 10: Povećanje sadašnjeg nedovoljnog stepena zaštite od štetnog djelovanja voda .. 360 4.3.7.2. Operativni ciljevi i mjere za oblast zaštite od voda....................................................................... 361

4.3.7.2.1. Operativni cilj 25: Obnova i sanacija postojećih sistema zaštitnih vodnih objekata................ 361 4.3.7.2.2. Operativni cilj 26: Uređenje vodnog režima i novi pristupi uređenju vodnih područja. .......... 361 4.3.7.2.3. Operativni cilj 27: Uspostava sistema hidrološkog prognoziranja i ranog upozorenja ............ 363 4.3.7.2.4. Operativni cilj 28: Koordinirana nadležnosti i uloga „ostalih“ u odbrani od poplava i edukacija stanovništva ................................................................................................................................................. 363 4.3.7.2.5. Operativni cilj 29: Smanjenje erozije....................................................................................... 364 4.3.7.2.6. Operativni cilj 30: Rješavanje pitanja unutrašnjih voda .......................................................... 365 4.3.7.2.7. Operativni cilj 31: Rješavanje problema nedostatka vode ....................................................... 365 4.3.7.2.8. Operativni cilj 32: Koordinacija sistema upravljanje vodama i zemljištem............................ 366 4.3.7.2.9. Operativni cilj 33:Prevencija i spremnost za slučaj katastrofe- rušenja ili prelivanja brana .... 366

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1. OSNOVNE INFORMACIJE O PREDMETNOM PODRUČJU 1.1. POLOŽAJ I DRUŠTVENO POLITIČKI OKVIR


1. Osnovne informacije o predmetnom području

1.1. Položaj i društveno politički okvir

1.1.1. Osnovni pokazatelji Bosna i Hercegovina se, prema svom geografskom položaju, nalazi na granici dva klimatska pojasa zapadnog Balkanskog poluostrva. Prostire se na površini od 51 209,2 km2 od čega kopno zauzima 51 197 km2 a more 12,2 km2.1 Klima je pretežno kontinentalna a na jugu zemlje mediteranska. Zvanično ime države je „Bosna i Hercegovina“ koje je definirano stupanjem na snagu Okvirnog sporazuma o miru iz 1995 godine. Država se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine (Federacija BiH) i Republike Srpske (RS) kao i Distrikta Brčko (DB). Geografske koordinate krajnjih tačaka Bosne i Hercegovine su slijedeće: Položaj: Sjeverna geografska širina Istočna geografska dužina Općina/naselje Sjever 450 16' 30'' 160 55' 56'' B. Dubica/Gradina D.

Jug 420 33' 00'' 180 32' 24'' Trebinje/Podštirovnik Istok 440 03' 00'' 190 37' 41'' Bratunac/Žlijebac Zapad 440 49' 30'' 150 44' 00'' Bihać/Bugar

Tabela 1. 1.1: Geografske koordinate krajnjih tačaka Bosne i Hercegovine (Izvor: Uprava za geodetske i imovinskopravne poslove BiH) Federacija Bosne i Hercegovine, jedan od dva entiteta, je nastala potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, 18.3.1994 godine. Na sjednici Ustavotvorne skupštine, 30.3.1994 godine, usvojen je Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Ova skupština je 1996 godine prestala sa radom nakon formiranja Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Površina Federacije BiH iznosi 26 127 km2. Administrativno se Federacija BiH sastoji od deset kantona, što je utvrđeno Zakonom o federalnim jedinicama2, a nazivi i sjedišta kantona su utvrđeni Ustavima kantona, i to: Unsko-sanski kanton, sa sjedištem u Bihaću (Kanton 1); Kanton Posavski, Orašje (Kanton 2); Tuzlanski kanton, Tuzla (Kanton 3); Zeničko-dobojski kanton, Zenica (Kanton 4); Bosanskopodrinjski kanton, Goražde (Kanton 5); Srednjobosanski kanton, Travnik (Kanton 6); Hercegovačko-neretvanski kanton, Grad Mostar (Kanton 7); Zapadno-hercegovački kanton, Široki Brijeg (kanton 8), Kanton Sarajevo, Grad Sarajevo (kanton 9), i Livanjski kanton – Hercegbosanska županija, Livno (kanton 10).

Organizaciono, kantoni su podijeljeni po općinama kojih na prostoru Federacije BiH ukupno ima 79. Na slijedećoj slici se daje ilustrativan prikaz površina kantona unutar Federacije BiH.

1 Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine: www.bhas.ba 2 Sl. novine FBiH, br.9/96



Slika 1 1.1: Kantoni Federacije BiH

1.1.2. Stanovništvo Kao što je poznato u Bosni i Hercegovini (BiH) nema zvaničnih popisa stanovništva od 1991 godine. Svi podaci objavljeni nakon 1991 godine zasnivani su ili na ograničenim lokalnim popisima i anketama manjih područja ili na stručnim analizama i procjenama. Treba naglasiti da je period nakon 1991 godine obilježen burnim demografskim pomjeranjem. Pored toga u ovom vremenu su nastale političke i društvene promjene koje uveliko komplikuju ocjenu sadašnje demografske situacije a pogotovo prognoze za budući period. Područje Federacije BiH je bilo pogođeno migracionim promjenama u koje su bile uključene hiljade stanovnika i to u, demografski gledano, vrlo kratkom vremenu. Ove promjene su bile naročito izražene u gradskim sredinama. Značajan dio gradskog stanovništva je preselio u druge, mahom ruralne krajeve, dok se istovremeno dešavao i obrnut fenomen naseljavanja u gradske i prigradske sredine stanovništva iz drugih naselja. Tako je relativna stabilnost demografskih pokazatelja, postignuta u periodu od oko 100 godina, narušena vrlo brzo. U posljednjih 50 godina su se u Bosni i Hercegovini dešavali procesi industrijalizacije, deagrarizacije i urbanizacije. Ovi procesi su bili izraženiji do 1981 godine a kasnije usporeni budući da je navedeni proces uglavnom bio završen. Populacija se razvijala po modelu industrijskog društva – postepeno opadanje nataliteta, smanjivanje, stabilizacija na smanjenom nivou i blagi porast mortaliteta kao i učvršćivanje tendencije slabljenja dinamike rasta ukupnog broja stanovništva, odnosno sve niže stope rasta. Industrijalizacija se u BiH odvijala uglavnom preko većih gradova sa istovremenom deagrarizacijom ostalog prostora. Sa ovih prostora se uglavnom i generirao demografski pritisak na



gradove i veća naselja pa je dolazilo do naglih ubrzavanja urbanizacije, odnosno snažnog povećanja broja urbaniziranog stanovništva. Ukoliko se za Bosnu i Hercegovinu posmatraju stope prirasta stanovništva u posljednjih 40 godina može se izdvojiti nekoliko karakterističnih faza: Do 70-tih godina demografsku dinamiku karakterizirale su visoke stope prirasta stanovništva;

Od 70-tih do 90-tih godina, bez obzira na rast stanovništva, godišnji rast je bio manji;

Od druge polovine 90-tih, po procjenama, uočen je ponovni, nešto blaži rast ali daleko blaži u

odnosu na ranije periode.

1.1.2.1.Demografski razvoj do 1991 godine U slijedećoj tabeli i grafu daje se prikaz demografskog razvoja u Bosni i Hercegovini po rezultatima provedenih popisa stanovništva. Po rezultatima posljednjeg popisa stanovništva, 1991 godine, Bosna i Hercegovina je imala 4 377 033 stanovnika na teritoriji od 51 197 km2.3

Godina popisa

Površina

km2

Broj

stanovnika

Stanovnika / km2

1879 51 246 1 158 440 22,6 1885 51 246 1 336 091 26,1 1895 51 246 1 568 092 30,6 1910 51 200 1 898 044 37,1 1921 51 200 1 890 440 36,9 1931 51 564 2 323 555 45,1 1948 51 189 2 564 308 50,1 1953 51 221 2 847 459 55,6 1961 51 197 3 277 948 64,0 1971 51 197 3 746 111 73,2 1981 51 197 4 124 256 80,6 1991 51 197 4 377 033 85,5

Tabela 1.1.2: Prikaz promjene broja stanovništva BiH po provedenim popisima stanovništva 1879-1991 g.

3 Podatak se odnosi na površinu kopna BiH od 51197 km2, dok je ukupna površina BiH 51209,2 km2



4377033

41242563746111

3277948

28474592564308

2323555

18904401898044

15680921336091

1158440

0

500000

1000000

1500000

2000000

2500000

3000000

3500000

4000000

4500000

5000000

1879 1885 1895 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991Godina popisa

Bro

j sta

novn

ika

Slika 1.1.2: Grafički prikaz promjeen broja stanovnika u Bosni i Hercegovini u periodu 1879-1991 godine.

1.1.2.2.Demografski razvoj u periodu 1991 – 2007 godina Kao što je naprijed navedeno ovaj period se, pored toga što nije obilježen popisom stanovništva, karakteriše izraženim demografskim pomjeranjem. Ratni period 1991-1995 je donio destrukcije i posljedice velikih razmjera, mjerljivih i nemjerljivih u stanovništvu, imovini, privrednim kapacitetima te društvenoj i komunalnoj infrastrukturi. Posljedice na ljude su najteže i ogledaju se u gubicima, odlivu stanovništva (posebno radno najaktivnijeg) kao i u pogoršanju psihofizičkog zdravstvenog stanja. Stanovništvo je pretrpjelo izmjene migracijama, kretanjima raseljenih i izbjeglih lica a izmjenjena je ekonomska, obrazovna i urbano-ruralna struktura. Ukoliko se posmatra područje Bosne i Hercegovine (BiH), po procjeni za 1997 godinu, živjelo je 3.559.736 stanovnika, što je značajno manje u odnosu na 1991 godinu – 4 377 033 stanovnika. I pored informacija da se oko 500 000 stanovnika vratilo do 1999 godine, još je oko 1 000 000 stanovnika koji žive van Bosne i Hercegovine. Uglavnom se radi o mlađim licima sa višim stepenima obrazovanja. Procjenjuje se da se u BiH i 10 godina nakon rata tek 40 % izbjeglog stanovništva, pretežno starijih, vratilo u svoja mjesta, dok su ostali, pretežno mlađi, pogotovo oni sa višim stepenima obrazovanja, ostali u zemljama u koje su izbjegli. Prema novijim procjenama Bosna i Hercegovina je u 2005 godini brojala oko 4.07 miliona stanovnika od kojih oko 526 000 u glavnom gradu Sarajevu. Po podacima kancelarije UNHCR-a u Sarajevu, do 30.6.2007 godine, za Federaciju BiH, ukupan broj povrataka na mjesto boravka iz 1991 godine je ostvarilo 735 764 stanovnika (387 544 povraci iz inostranstva i 348 220 povraci raseljenih osoba). Od tog broja, ukupan broj manjinskih povrataka koji su se vratili u svoje mjesto porijekla u Federaciji BiH iznosi 272 695. Uporedo sa povratkom imovine i ljudi vršena je rekonstrukcija i izgradnja stambenih objekata za povratnike. Ovaj proces je nažalost i dalje u toku a procjenjuje se da u inozemstvu još uvijek ima oko 520 000 izbjeglih osoba sa prostora Federacije BiH. Procjene o broju stanovnika za period 1996- 2007 godina su preuzete iz publikacija Federalnog zavoda za statistiku Sarajevo4

4 Federalni zavod za statistiku Sarajevo „www.fzs.ba”



Treba znati da je u periodu nakon 1995 godine došlo do formiranja novih općina u Federaciji BiH, i to: Bužim u Unsko-sanskom; Domaljevac u Posavskom; Čelić, Doboj-istok, Sapna i Teočak u Tuzlanskom; Doboj-jug i Usora u Zeničko-dobojskom; Foča i Pale u Bosansko-podrinjskom i općina Dobretići u Srednjobosanskom kantonu. Takođe, došlo je i do promjena granica iz 1991 godine za neke općine. Sve ove promjene uzete su obzir pa je po podacima navedene statističke institucije broj stanovnika Federacije BiH, (stalno prisutno stanovništvo) za period 1991 – 2007 godina, u prikazan tabelarno i grafički, (Tabela 3 i Slika 3).

Broj stanovnika F BiH po procjenama, po godinama 1991

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

Prisutno stan. x 1000

3 134

2 254

2 346

2 226

2 276

2 312

2 307

2 315

2 321

2 325

2 328

2 325

2 328

Tabela 1.1.3: Prikaz promjene broja stanovnika u Federaciji BiH za period 1991 – 2007 godina (Izvor: Federalni zavod za statistiku Sarajevo)

Promjena broja prisutnog stanovništva u Federaciji BiH za period 1991-2007 godina

2000

2200

2400

2600

2800

3000

3200

1991 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Godine

Stan

ovni

štvo

x 1

000

Prisutnostanovništvo F BiH

Slika 1.1.3: Grfaički prikaz promjene broja stanovnika u Federaciji BiH za period 1991-2007 godina Kao što se vidi iz navedenih podataka broj prisutnog stanovništva se za posmatrani period uglavnom ne mijenja značajnije i kreće se oko 2 300 000, što je u odnosu na 1991 godinu smanjenje za oko 26%. Posmatrajući odnos broja stanovnika iz 2007 godine prema 1991 godini, po kantonima, dobija se slijedeća slika.

343.795

56.635

488.399 478.699339.513 267.412

89.012

916.273

115.626

287.878

496.830401.796

256.339227.473

82.095

419.030

82.069

39.95133.66241.187

UN

SK

O-S

AN

SKI

KAN

TON

KAN

TON

PO

SAV

SKI

TUZL

AN

SKI

KAN

TON

ZEN

IČK

O-D

OB

OJS

KIK

ANTO

N

BOS

ANS

KO

-PO

DR

INJS

KIK

ANTO

N

SRE

DN

JOBO

SAN

SKI

KAN

TON

HE

RC

EGO

VAČ

KO-

NE

RE

TVAN

SK

IK

AN

TON

ZAP

ADN

O-

HE

RC

EGO

VAČ

KIKA

NTO

N

KAN

TON

SAR

AJE

VO

HE

RC

EG

BO

SAN

SKA

ŽUP

ANIJ

A

PROCJENA 2007POPIS 1991

Slika 1.1.4: Grafički prikaz odnosa broja stanovnika popis 1991. – procjena 2007.



Trenutno najnaseljeniji dijelovi Federacije BiH su centralni i sjevero-istočni dio teritorije, tačnije Kanton Sarajevo sa oko 325 i Tuzlanski Kanton sa oko 185 stanovnika na km2, gdje na 15% površine teritorije živi oko 40% ukupnog stanovništva Federacije BiH. Na drugim dijelovima teritorije situacija je relativno povoljna, izuzev Kantona 10 (Hercegbosanska županija/Livanjski kanton) gdje na 19% ukupne teritorije Federacije BiH živi samo 16,6 stanovnika na km2. Raspored stanovništva po naseljima je moguće prikazati samo za period 1991 godina, shodno rezultatima popisa5. Na slijedećoj slici se daje grafička interpretacija veličine naseljenih mjesta na prostoru Federacije BiH.

Slika 1.1.5: Broj stanovnika i veličina naselja po općinama (popis 1991.)

Raspored broja stanovnika po vodnim, odnosno slivnim i podslivnim područjima u Federaciji BiH dat je na slijedećim tabelama.

5 Procjene o broju stanovnika, za period 1996-2007 godin,a se od Federalnog zavoda za statistiku daju samo za općine



Broj stanovnika

Vodno područje/Sliv/Podsliv Popis 1991 Procjena 2007 Procentualno

učešće

Vodno područje rijeke Save

Podsliv rijeke Une sa Glinom i Koranom

Unsko-sanski kanton 342.577 286.858 99,6 Hercegbosanska županija 22.020 15.629 19,0

Ukupno: 364.597 302.487 Podsliv rijeke Vrbas Srednjobosanski kanton 149.488 112.866 44,0 Hercegovačko-neretvanski kanton 0 0 0,0 Hercegbosanska županija 11.274 8.002 9,8

Ukupno: 160.762 120.868 Podsliv rijeke Bosne Kanton Posavski 15.488 11.263 27,3 Tuzlanski kanton 360.539 366.763 73,8 Zeničko-dobojski kanton 478.699 401.796 100,0 Bosansko-podrinjski kanton 0 0 0,0 Srednjobosanski kanton 190.025 143.294 56,0 Hercegovačko-neretvanski kanton 0 0 0,0 Kanton Sarajevo 915.572 418.611 99,9

Ukupno: 1.960.323 1.341.727 Podsliv rijeke Drine Tuzlanski kanton 23.459 23.864 4,8 Zeničko-dobojski kanton 0 0 0,0 Bosansko-podrinjski kanton 39.951 33.662 100,0 Kanton Sarajevo 0 0 0,0

Ukupno: 63.410 57.526 Neposredni sliv rijeke Save Kanton Posavski 41.147 29.924 72,7 Tuzlanski kanton 103.841 105.634 21,3 Zeničko-dobojski kanton 0 0 0,0

Ukupno: 144.988 135.557

Sveukupno VP rijeke Save: 2.694.080 1.958.166 Tabela 1.1.6: Prikaz stanovništva Federacije BiH na vodnom području rijeke Save



Broj stanovnika

Vodno područje/Sliv/Podsliv Popis 1991 Procjena 2007 Procentualno

učešće

Vodno područje Jadranskog mora Sliv rijeke Neretve sa Trebišnjicom Srednjobosanski kanton 0 0 0,0 Hercegovačko-neretvanski kanton 267.412 227.473 100,0 Zapadno-hercegovački kanton 89.012 82.095 100,0 Kanton Sarajevo 701 321 0,1 Hercegbosanska županija 1.935 1.373 1,7

Ukupno: 359.060 311.262 Sliv rijeka Krke i Cetine Unsko-sanski kanton 1.218 1.020 0,4 Srednjobosanski kanton 0 0 0,0 Zapadno-hercegovački kanton 0 0 0,0 Hercegbosanska županija 80.397 57.064 69,5

Ukupno: 81.615 58.084

Sveukupno VP Jadranskog mora: 440.675 369.346 Sveukupno Federacija BiH 3 134 755 2.327.512

Tabela 1.1.7: Prikaz stanovništva Federacije BiH na vodnom području Jadranskog mora

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1.OSNOVNE INFORMACIJE O PREDMETNOM PODRUČJU 1.2. PRIRODNE KARAKTERISTIKE


1.2. Prirodne karakteristike

1.2.1. Opći pokazatelji Geološka građa i petrografski sastav terena Federacije BiH je rezultat duge geološke prošlosti što je rezultiralo stvaranjem magmatskih, sedimentnih i metamorfnih stijena, i mnogih orudnjenja. Reljef se razvijao tokom perioda paleozoika, mezozoika i kenozoika. Na karakteristike hidrografskog oticanja značajno utiče postojanje razvijenog karstnog područja. Na hidrološke prilike geomorfološki i hidrogeološki faktori imaju bitan uticaj, što se ilustrira slijedećim navodima: Položaj barijera Dinarida, koji presjecaju vlažna zračna strujanja sa Sredozemlja, izazivaju njihovo podizanje, naglo hlađenje i nastanak padavina. Stoga su i najveće padavine na prostoru Federacije BiH baš u podnožju Dinarida;

Na takav sistem nastanaka padavina nadovezuje se položaj prostiranja karsta, sa njegovim velikim podzemnim retenzionim hidrološkim potencijalima.

Na ovakvim osnovama, uz odgovarajući pogodan rubni kontakt sa hidrogeološkim izolatorima, nastaju sva izvorišta značajnih vodotoka, oba vodna područja Federacije BiH. Sa istim geomorfološkim i oborinskim obilježjima, ali bez karsta, režim voda u Federaciji BiH, i u Bosni i Hercegovini u cjelini, bi bio značajno nepovoljniji.

1.2.2. Litografske i tektonske karakteristike Područje Federacije Bosne i Hercegovine smješteno je u nekoliko različitih paleogeografsko-strukturnih jedinica koje se razlikuju po svom sastavu, strukturi i genezi . U profilu jugozapad-sjeveroistok (od Jadranskog mora do rijeke Save mogu se izdvojiti slijedeće paleogeografsko-strukturne jedinice, prikazane na slijedećoj slici: Dinarska karbonatna platforma (Vanjski Dinaridi) - najvećim dijelom sliv Jadranskog mora a manjim rijeke Save.

Bosanski fliš – podsliv rijeke Save.

Paleozojsko-trijaske alohtone formacije koje manjim dijelom pripadaju slivu Jadrana a većim slivu rijeke Save. Slivu Jadrana pripadaju jugozapadni dijelovi Zec planine, Bitovnje i Bjelašnice (sliv rijeke Neretve). Slivu rijeke Save pripadaju paleozojski i trijaski tereni područja Ključa, Sanskog Mosta, planine Vranice, Igmana i Bjelašnice, šireg područja Sarajeva i Goražda.

Ofiolitna zona koja obuhvata planine Ozren i Konjuh (tipični nekarstni teren u kome preovladjuju bazične i ultrabazične stijene) – podsliv Save

Savsko-vardarska zona (Tuzlanski i Posavski kanton) – podsliv Save



U okviru ovih paleogeografsko-strukturnih jedinica izdvojene su post-orogene oligocenske, neogenske i kvartarne formacije u kojima su formirana značajna vodna tijela intergranularne poroznosti.

U narednom tekstu prikazane su osnovne geološke i tektonske karakteristike navedenih jedinica.

Legend

16

16-a

14

1718

14 - a

9

1110

87

56

99

9

9

Geological map of Bosnia and Herzegovina

11

11

18 18

18

18

10

10

10

10

10

8

8

8

8

8

8

8

7

7

7

7

6

6

6

6

6

6

6

6

6

6

15

14

14

13

13

1323

21

1931

44

4

22

3

14

44

5

4

2 25

25

2525

25

2525

2

4 4

23

3

44

24

24

36

2412

12

12

12

1414

13-a13-a13-a

13-a

2212

14-a

14-a

122299

4 4

1 12 23 3

12 1213-a 1314-a

1515

19 1920 2021 2122 2223 2324 2425 25

Allochthonus Paleozoic and Triassic complexes

Adriatic carbonate platform (External Dinarides)

Passive continental margin (Flysch Bosniaque)

Ophiolite zone

Active continental margin (Vardar zone)

Post-orogenic Oligocene, Neogene and Quarternary sediments

Metamorphyc Rocks: 1. Sedimentary Rocks: 2. , 3. ,4. , 5 , 6. , 7 ,Volcanic Rocks: Variscan=25 , Middle Triassic=23Plutonic Rocks: Middle Triassic=19. , 20. , 21.

8. , 11 , 13 , 14

10.

9 ), 18. Middle Jurassic- )

Sedimentary Rocks: 12. , 13 a , 14 a. Plutonic Rocks: 22. ), Volcanic Rocks: 24 )

15 ), 16. , 16 a. , 17.

Silurian, Devonian CarboniferousLate Permian . Early Triassic Middle Triassic . Late Triassic

. Rhyolite group . Basalt groupAlkali-feldspar syenite Gabbro group

Granodiorite-diorites group

Jurassic . Cretaceous . Paleocene . Eocene

Jurassic-Cretaceous

. Late Jurassic Late Cretaceous(melange Late Jurassic (ophiolite formations

Late Cretaceous . Paleocene EoceneEocene (granite group . Miocene (trachyte group

. Eocene-Oligocene (Promina Miocene intramountain fresh-water sedimentsMiocene South Pannonian Basin Pliocene Hazim Hrvatović

4

4

6

4

0 64Km

Mostar

Sarajevo

Tuzla

Brčko

BihaćBanjaluka

Livno

Neum

Travnik

Jablanica

B.Gradiška

Zvornik

Bijeljina

Višegrad

Trebinje

Goražde

Sl.1.2.1: Pregledna geološka karta Bosne i Hercegovine sa glavnim paleogeografsko-tektonskim jedinicama (Hrvatović, 2000). Legenda za sliku: Alohtoni paleozojsko-trijaski kompleksi Metamorfne stijene: 1. Silur(facija zelenih škriljaca), Sedimentne stijene: 2. Devon(krečnjaci i dolomiti), 3. Karbon(klastični sedimenti), 4.Gornji perm(klastiti, evaporiti,krečnjaci), 5. Donji trijas(klastiti i rjedje krečnjaci), 6.Srednji trijas(krečnjaci, rjedje dolomiti), 7. Gornji trijas(krečnjaci i dolomiti). Vulkanske stijene: Variscijske (paleozoik)=25. Grupa riolita, Srednji trijas=23 Grupa bazalta Plutonske stijene: Srednji trijas=19.Alkalni sijeniti, 20. Grupa gabrova, 21. Grupa granodiorita-diorita. Dinarska karbonatna platforma 8. jura(krečnjaci i dolomiti), 11. kreda(krečnjaci), 13. paleocen(krečnjaci), 14.eocen(fliš), Bosanski fliš (pasivna kontinentalna margina) 10. jursko-kredni flišni sedimenti Ofiolitna zona 9. gornje-jurski i donjo-kredni ofiolitni melanž(pješčari, glinci, alevroliti, rožnaci, dijabazi, gabri, serpentiniti, krečnjaci, konglomerati), 18.Srednjejurske-gornjojurske ofiolitne formacije (bazične i ultrabazične stijene) Savsko-vardarska zona (aktivna kontinentalna margina) Sedimentne stijene: 12. gronja kreda (fliš-djelimično metamorfisan), 13.a. paleocen (krečnjaci i klastiti), 14.a. eocen(fliš) Plutonske stijene: 22. Eocen (grupa granita), Vulklanske stijene:24 miocen (grupa trahita) Post-orogeni oligocenski, neogenski i kvartarni sedimenti 15.eocen-oligocen(konglomerati i pješčari), 16.miocenski slatkovodni sedimenti sa naslagama uglja, 16.a. miocenski sedimenti južnog Panonskog basena (marinski sedimenti), 17. pliocen



U narednom tekstu su opisane osnovne geološke i tektonske karakteristike navedenih jedinica: Dinaridska karbonatna platforma Dinaridska karbonatna platforma - Vanjski Dinaridi, obuhvata prostor sjeveroistočno od obale Jadranskog mora, poznat pod imenom Visoki krš ili karstni Dinaridi. To je pojas dužine preko 300 i širine 80-200 km (nakon tektonske redukcije). U ovom prostoru je bila karakteristična dugotrajna karbonatna sedimentacija (od srednjeg trijasa do srednjeg eocena, a u nekim dijelovima i od gornjeg perma) čiji je rezultat stvaranje veoma debelih naslaga karbonatnih sedimenata u kojima su smještena velika vodna tijela podzemne vode sa značajnim vrelima kao što su vrelo Bune, Bunice, Klokot, Klokun i mnoga druga. U okviru Dinaridske karbonatne platforme formirano je više tercijarnih paleodepresija odnosno neogenih sedimentacionih bazena u kojima su u periodu oligocen-pont egzistirala slatkovodna jezera.Po facijelnom tipu i litološkim karakteristikama sedimenata nastalih u ovim bazenima (gline, pjaščenjaci, breče, konglomerati, ugljevi i krečnjaci) bitno se razlikuju od sklopa karbonatne platforme ali po hidrogeološkoj funkciji, veličini i uticaju na razvoj karstifikacionih procesa unutar karbonatne platforme, ovi bazeni pretstavljaju njene značajne elemente. Neogeni bazeni su tretirani kao posebna paleogeografsko-strukturna jedinica, razvijena u širem prostoru BiH a u području Dinaridske karbonatne platforme to su slijedeće jedinice: Cazinsko-bihački, Drvarski, Glamočki, Kupreški, Livanjski, Duvanjski, Mostarski, Nevesinjski i Gatački bazen

Bosanski fliš (Blanchet, 1969; Aubouin et al., 1970), takodjer poznat kao flišna zona Sarajevo-Banja Luka (Mojičević, 1975), taložio se na padini i podnožju Jadransko-karbonatne platforme (Pamić et. al., 1998). U Bosanskom flišu, koji je debljine oko 3000 m, mogu se izdvojiti dvije grupe formacija (Olujić, 1980). U legendi karte to su brojevi 7 i 8. Starija, Vrandučka grupa, karakterizira se alterniranjem neflišnih šejlova «paraflišnih» i turbiditnih sekvencija koje su uglavnom izgradjene od mikrita, arenita, šejlova, ponegdje interstratificiranih s radiolaritima kao rezultat pelagičkih ingresija; ova je jedinica lijaske do berijaske starosti. Ova grupa formacija sadrži obilan ofiolitni detritus što indicira da je područje njenog stvaranja bilo u području ispred obdukovanih ofiolita. Ova grupa formacija je izgradjena od miješanih karbonatno-silikatnih stijena. Mlađa, Ugarska grupa formacija, predstavlja pravi karbonatni fliš koji je uglavnom izgradjen od materijala sa karbonatne platforme Vanjskih Dinarida. Leže diskordantno preko grupe Vranduk. Ova je jedinica albske do senonske starosti, a ponegdje sadrži i donjopaleogenske mikrofosile, poznata je u literaturi kao Durmitorski fliš.

U hidrogeološkom smislu, litološki sastav ovih flišnih formacija je odredio i njihovu hidrogeološku funkciju, pa je kompleks jursko-krednog fliša (Vrandučka grupa) definisan kao hidrogeološki kompleks sa vodonepropusnom funkcijom, bez akvifera a kredni karbonatni fliš (Ugarska grupa) kao hidrogeološki kompleks sa mješovitom poroznosti.

Alohtone paleozojsko-trijaske formacije poremećuju pravilni zonalni raspored dinaridskih paleogeografsko-strukturnih jedinica. Ove jedinice sadrže uglavnom Paleozojske metasedimente i metavulkanite koji su pokriveni permskim sedimentima. Pored paleozojskih formacija prisutno je obilje trijaskih krečnjaka i dolomita uz podredjenije sinhrone magmatske i klastične stijene.

Paleozojski i trijaski kompleksi predstavljeni su Sansko-unskim, Srenjebosanskim i Jugoistočno-bosanskim alohtonim masama.



Područje Federacije Bosne i Hercegovine zahvata male prostore poznatog paleozojskog Sansko-unskog područja. To su tereni kod Sanksog Mosta, Sanice i Ključa i pripadaju karbonu, gornjem permu i donjem trijasu.

Srednjobosanskim škriljavim gorjem (Vranica, Kruščica, Radovan, Bitovnja, Zec i Berberuša), u širem smislu, nazivamo planine uglavnom izgradjene od kristalastih škriljaca. Najstarije tvorevine predstavljaju metamorfiti nastali uglavnom od sedimentnog kompleksa silurske i ordovicijske (‘) starosti. Kompleksi škriljaca uglavnom pripadaju faciji zelenih škriljaca niskog stupnja metamorfizma, a manjim dijelom prelaznoj epidot-amfibolitskoj faciji. Izdvojeni su slijedeći metamorfiti: kvarcno-sricitski, muskovitski, filitični, hloritski, otrelitski, amfibolski i grafitični škriljci; metapješčari, kvarciti, dolospariti mermerisani krečnjaci i mermeri. Navedeni parametamorfiti najkarakterističniji su na terenima Busovače, Fojnice, Viteza i Vranice. Međutim, mogu se izdvojiti i ograničena područja karbonatne sedimentacije, izgrađena od krečnjaka , dolomita i mermera (Vranica) koja imaju karakter karstne sredine i kojima je smješteno vodno tijelo podzemne vode.

Oblast Jugoistočne Bosne zahvata područje Foče, Goražda i Prače. Najstarije naslage, stariji paleozoik, otkrivene su izmedju Foče i Goražda gdje je očuvan hercinski pravac pružanja slojeva. Kod Ustikoline otkriveni su bankoviti krečnjaci( Spasov i Filipović, 1966 i Kulenović 1977) sa konodontima gornjeg silura (Ozarkodina, Panderodus) .

Dinaridska ofiolitna zona pokriva najveći dio Unutarnjih Dinarida, a izgradjena je od slijedećih jedinica (Pamić, 1982; Pamić et al., 2002)

a) Radiolaritna formacija, srednje/gornjotrijaske do donjokredne starosti, predstavlja sloj-na-sloj sekvencu izgrađenu pretežno od radiolarita i šejlova s podredjenim mikritima i bazaltima.

b) Gornjojurski olistostromski ofiolitni melanž ili divlji fliš («wildflysch») u starijoj literaturi poznat kao dijabaz-rožna formacija ima debljinu veću od 1 km. Ova formacija predstavlja haotičnu tvorevinu izgradjenu od siltno-glinovitog matriksa sa fragmentima grauvaka, ofiolita i podredjeno rožnjaka, glinaca, škriljaca i egzotičnih krečnjaka koji su uglavnom trijaske starosti. Najgornji dio melanža je metamorfisan kao rezultat konduktivne toplote nastale obdukovanjem vrućih i mladjih ultramafitnih geoloških tijela. Ovaj metamorfizam je gornjojurske starosti.

c) Ultramafitni masivi su sačuvani kao relikt okeanske kore koja pliva na debelom ofiolitnom melanžu (dijelovi planina Konjuh, Ozren). Dijelovi ultramafita (lerzoliti i harzburgiti) su serpentinisani. Gornji dijelovi ofiolitnih sekvenci su bili erodirani kada se stvara kora raspadanja serpentinita obogaćena kobaltom i niklom (područje Gornjih Živinica). Preko kore raspadanja talože se mladje sedimentne kontinentalne i marinske formacije.

d) Sedimentne formacije koje leže transgresivno preko ofiolita mogu se izdvojiti u dvije glavne formacije: Pogarska formacija (Jovanović, 1957) i platformni krečnjaci kod Olova i na Vijencu kod Lukavca. Pogarska formacija je u donjim dijelovima predstavljena klastitima (konglomeratima, pješčarima, brečama) koji su nastali od detritusa iz jurske ofiolitne zone ali sa karakterističnim paleozojskim crvenim granitima pronadjenim u konglomeratima. Konkordantno preko ovih klastita (gornji dijelovi donje krede) leže gornjokredni rudistni krečnjaci (područje Žepča i Zavidovića).

Platformni tip krečnjaka otkirven je kod Olova (područje Stupčanice i Vijenac kod Lukavca) i predstavlja fosiliferne gornjojurske do donjokrene plitkovodne krečnjake koji predstavljaju početak formiranja jedne manje, izolovane, karbonatne platforme koja u podlozi ima ofiolite.



Savsko-vardarska zona, je prostor izmedju južne Tisije i unutrašnjih Dinarida (Sjeverna Bosna), koji je uglavnom pokriven neogenskim sedimentima Panonskog basena. Pre-neogene formacije su sačuvane na području Trebovca i Majevice. U Savsko-vardarskoj zoni su prisutne gornjokredne do paleogenske flišne jedinice koje su intrudovane paleogenim granitoidima, zatim ofiolitne jedinice, tektonizirani melanž i bimodalni vulkanizam.

Post-orogene oligocenske, neogenske i kvartarne formacije. U sadašnjoj strukturi Dinarida važnu ulogu imaju oligocensko-miocenske marinske do slatkovodne naslage nastale nakon finalnog strukturiranja Dinarida za vrijeme eocenske deformacione faze. U Bosni i Hercegovini ima preko 150 malih i velikih slatkovodnih basena sa nalsagama uglja od čega su u Federaciji Bosne i Hercegovine najpoznatiji Sarajevsko-zenički, Bugojanski, Kamengradski, Livanjski, Tuzlanski i Mostarski.

U okviru područja Federacije Bosne i Hercegovine, u izdvojenim slatkovodnim neogenskim basenima, izdvojene su naslage predstavljene laporovito-glinovitim sedimentima, rjeđe konglomeratima, pjeskovima, krečnjacima i ugljevima koji se eksploatišu. Najčešće, kao pokrovne naslage, u okviru ovih basena konstatovani su plio-kvartarni pijeskovi i glinoviti pijeskovi sa podređeno šljunkovima.

1.2.2.1.Neogeni bazeni Federacije BiH U strukturi Dinarida značajnu ulogu imaju neogenske marinske do slatkovodne naslage nastale nakon izdizanja Dinarida za vrijeme eocenske deformacione faze. U Bosni i Hercegovini ima veliki broj manjih ili većih slatkovodnih basena sa naslagama uglja ili bez njih , koji su rasprostranjeni na svim geotektonskim i paleogeografskim jedinicama i mogu se zonirati na: neogeni bazeni karbonatne platforme (Glamoč, Livno, Srđevičko p., Bijelo p., Duvanjsko polje, Kupreško p., Šuičko p., Mostar, Bihač, Drvar, Cazin i dr.).

neogeni bazeni između Srednjebosanskog škriljavog gorja i Dinaridske ofiolitske zone (Sarajevsko-zenički bazen, Bugojanski bazen, Sansko-Kamengradski, i dr.),

neogeni bazeni Unutrašnjih Dinarida, nastali između Dinarske ofiolitske i zone Savsko-Vardarske zone (Tuzlanski b., Gračanica, Banjalučki b. i dr.).

Posebno značajni po niz funkcija hidrološkog i hidrogeološkog karaktera su složeni sistemi Mostarskog blata, Hutova i Buškog blata.

Litofacijelne karakteristike ovih bazena su, zbog intenzivnih orogenih aktivnosti u tom peridu i cikličnih izmjena uslova sedimentacije, veoma raznovrsne ali generalno dominiraju klastiti svih tipova (gline, lapori, pijesci, konglomerati i dr.), sa karbonatnim sekvencama (krečnjaci ) i izraženim fazama formiranja ugljenih naslaga. Svaki od ovih bazena bitno utiče na regionalne i lokalne hidrogeološke odnose i dio su sistema cirkulacije podzemnih voda, a sa aspekta hidrogeološkog karaktera podloge na kojoj su formirani značajno je razlikovati: neogeni bazeni na karbonatnoj karstifikovanoj podlozi, neogeni bazeni na klastičnoj vodonepropusnoj podlozi.

U području karbonatne platforme neogeni bazeni zauzimaju značajna prostranstva u formi kraških polja i ovdje će se naglasiti neke od njih na području Federacije BiH, zbog veličine i značaja u formiranju sistema cirkulacije podzemnih voda odnosno formiranju podzemnih vodnih tijela u potručju Dinaridske karbonatne platforme.



Neogeni baseni i vodonepropusne naslage koje ih tvore, zavisno od lokalnih geoloških prilika i hipsometrijskog položaja, imaju različitu ulogu unutar hidrogeološkog sklopa karstnih terena. Prvenstveno funkcionišu kao djelimične (viseće), lokalne ili potpune barijere kretanju podzemnih voda, usmjeravajući njihovo kretanje i najčešće određuju podzemne hidrogeološke vododjelnice. Tako na pr. neogen Duvanjskog polja usmjerava vode na dvije strane: ka vrelima Rame i Sinjskom polju, dok neogen Livanjskog polja čini dugu barijeru, koja, ipak, ne zadržava sasvim vode iz zaleđa, itd. Na taj način ove naslage, zajedno sa strukturno-tektonskim poremećajima i njihovim posljedicama, direktno utiču na položaj u prostoru i dubinu karstifikacije. Tim prije jer su mnogi baseni znatne moćnosti: od 500 pa do 2.000 m. Vododjelnice između slivova Cetine, Krke i Neretve, unutar jadranskog sliva, rezultat su složenog djelovanja više faktora, među kojima značajno mjesto zauzima prostorni položaj stijenskih masa sa funkcijom hidrogeološkog kompleksa, kakvim se mogu smatrati jezerski sedimenti neogena u cjelini odnosno «promina naslage», razvijene u tom području. Na svom putu prema najnižem erozionom bazisu dio podzemnih voda više puta nailazi na prepreke od neogenih sedimenata, pojavljuje se na njihovoj površini i teče preko (a djelimično i kroz) njih, da bi, na suprotnom kraju polja, ponovo ušao u podzemlje i nastavio teći prema nižoj stepenici. Utvrđeno je pet horizonata na kojima podzemne vode izlaze na površinu i to: Kupreško polje (1.117 do 1.160 mnm), Šuičko polje (cca 915 mnm), Glamočko i Duvanjsko polje (oko 860 mnm), Livanjsko polje i Buško Blato (oko 700 mnm) te Sinjsko polje (oko 300 mnm). Utvrđena su dva generalna pravca cirkulacije podzemnih voda: zapadni krak, sa kaskadama Glamočko – Livanjsko – Sinjsko polje i istočni, markantniji smjer koji se odvija preko Kupreškog, Šuičkog, Duvanjskog i Buškog na Sinjsko polje.

1.2.2.2.Glavne navlačne strukture Dinarida Zanemarujući lokalne tektonske složenosti vidi se da sve velike paleogeografske i strukturne jedinice leže navučene jedna preko druge, s Vanjskim Dinaridima na dnu i Savsko-vardarskom zonom na vrhu. Te velike navlačno-borane strukture Dinarida deformisane su od gornje jure do eocenske deformacione faze. Imajući u vidu ovu činjenicu glavne navlačne strukture Dinarida (sl.4.3.) mogu se podijeliti u tri osnovne grupe (koje generalno predstavljaju i paleogeografske jedinice Dinarida): Navlake proizašle kretanjem Dinaridske karbonatne platforme, koje se karakterišu relativno jednostavnom geometrijom i umjerenom dužinom kretanja (Karstna i Una-Glamoč-Drežnica-Gacko navlaka),



SARAJEVO

MOSTAR

BIHAĆ

BANJALUKA

TUZLA

DUBROVNIK

LEGENDA

Savsko-vardarska navlaka

Ofiolitska navlaka

Durmitorska navlaka

Navlaka bosanskog fli aš

Tektonski blok Srednjebosanskog kriljavog gorjaš

Krska navlaka

Navlaka Glamo Dre nica-Gackoč- ž

Sansko-unska navlaka

Golijska navlaka

Radu ašk navlaka

1

2

3

4

5

6

7

1. Unski rasjed 2. Banjalu ki rasjedč 3. Spre ansko-kozara ki rasjedč č 4. Drinski rasjed 5. Sarajevski rasjed6. Neretvanski rasjed7. Trebinjski rasjed

0 100 km

8. Busova;ki rasjed9. Vrbaski rasjed

Slika 1.2.2: Glavne strukture Dinarida Bosne i Hercegovine

Navlake proizašle kretanjem Dinarskog dijela Tetisa, koje se karakterišu kompleksnom geometrijom i značajnom dužinom transporta (Bosanskog fliša, Ofiolitna i Savsko-vardrska). Navlake proizašle kretanjem paleozojsko-trijaskih jedinica, koje se takodjer karakterišu kompleksnom geometrijom i dužinom kretanja i preko sto kilometara (Durmitorska, Golijska, Sansko-Unska, Ključko-Raduška). Čeoni dijelovi ovih navlačnih struktura mogu se pratiti stotine kilometara. Svaka od ovih navlačnih strukturnih (navlake prvog reda) jedinica su interno ubrane, izrasjedane i podijeljene u navlake drugog reda, koje se mogu pratiti na dužini i do 50 km. Glavne rasjedne strukture Dinarida. U jasno izraženoj navlačnoj gradji Dinarida, mogu se izdvojiti slijedeći rasjedi:

dubinski rasjedi, postkolizioni horizontalni i normalni rasjedi - rasjedi prvog reda (neotektonski aktivni rasjedi), gravitacioni i reversni rasjedi drugog reda.

Izdvojeni dubinski rasjedi sijeku cijelu Zemljinu koru ili njene velike dijelove. Glavni pravac pružanja ovih rasjeda je sjeverozapad-jugoistok, dok su izdvojeni i rasjedi pravca pružanja sjeveroistok-jugozapad i oni vjerovatno predstavljaju granice magnetnih anomalija. Lokacije i dugotrajna aktivnost dubinskih rasjeda imala je značajnu ulogu u oblikovanju geologije. Očigledno je da oni imaju vezu izmedju geotektonskih jedinica, magmatizma i metalogenije, geotermalne energije, nalazišta plina i nafte a naročito su značajni za seizmičku aktivnost područja Bosne i Hercegovine. Dubinski rasjedi imaju približno vertikalni položaj a njihovo pružanje je saglasno sa pružanjem geotektonskih jedinica i neotektonskih zona. Površinska geologija i recentna seizmička aktivnost ukazuje na njihovu izraženu neotektonsku aktivnost.



1.2.3. Zemljišni resursi Zemljišni resursi na prostorima Federacije Bosne i Hercegovine predstavljaju važan segment u okvirima temeljnih pricincipa upravljanja vodama. Pedološka struktura ukazuje na veliki diverzitet tipske pripadnosti. To je polazni element na osnovima koga se područje Federacije BiH ubraja u prostor koji je bogat različitim tlima. Ukupni fond zastupljenih tala može se generalno podijeliti u dvije skupine: šumska tla, i poljoprivredna tla, ili tla namijenjena proizvodnji hrane.

Ovakva podjela ukazuje na različite proizvodne mogućnosti pojedinih tipova tla koja se nalaze u šumskoj ili poljoprivrednoj proizvodnji. U skupini šumskih tala zastupljena su plića, stjenovitija, skeletnija tla, zatim tla koja se nalaze u kanjonima i klisurama, tla sa visokim stepenom nagnutosti, erodirana ili na neki drugi način oštećena tla, te tla sa visokim nadmorskim pozicijama koje su nepovoljne za proizvodnju hrane. U skupini poljoprivrednih tala zastupljena su: obradiva, livadska i livadsko-pašnjačka tla. Po osnovima drugih važnih svojstava ukupni fond je podijeljen po vrsti klasifikacijske i geografsko-regionalne pripadnosti. Po tome je teritorij Federacije BiH podijeljen na pet pedogeografskih rejona, kako slijedi: I pedogeografski rejon se prostire u sjevernom i sjeveroistočnom dijelu Federacije Bosne i Hercegovine, s desne strane rijeke Save. To je nizijski rejon s intervalom nadmorskih visina od 80 do 300 m n.m. Na riječnim terasama najzastupljeniji su fluvisoli a u zavisnosti od reljefa (toposekvenca) značajno su prisutna glejna tla, i to prevladavajuće u tipovima semigleja i eugleja. Na dijelu površina u ovom pedogeografskom rejonu, zastupljene su pleistocenske ilovine, na kojima su se razvili tipovi kao što su: luvisol, pseudoglejni luvisol i pseudoglej. II pedogeografski rejon obuhvatio je područje brdskih predjela, sa intervalom nadmorskih visina od 300 do 700 m n.m. Na rastresitim, teksturno lakšim karbonatnim supstratima zastupljene su serije tala tipa: regosol, rendzina, eutrično smeđe tlo i luvisol. Na kompaktnim i rastresitim karbonatno-silikatnim supstratima zastupljene su serije tala i pojedinačno zastupljena tla u tipovima: litisol, ranker, distrični kambisol i luvisol. Na jedrim sedimentnim, pretežno karbonatnim supstratima, zastupljena su tla u tipu: litisol, rendzina, kalkomelanosol, kalkokambisol i luvisol. U riječnim dolinama ovog rejona prisutna je serija hidromorfnih tala u tipu: fluvisol, semiglej, močvarno, glejno i drugi tipovi tla iz ovog odjela koji imaju manji značaj po osnovi površina na kojima su zastupljeni. Na karbonatnim glinovitim supstratima zastupljene su smonice. III pedogeografski rejon obuhvata i geografski najveći dio Federacije BiH, a nalazi se iznad 700 m.n.v. Ovaj rejon uključuje centralni i zapadne dijelove entiteta. To je područje Središnjih Dinarida. Rejon se karakteriše velikom heterogenošću geološko-petrografskog supstrata. U zavisnosti od supstrata, reljefa i hidroloških prilika, na prostoru Federacije BiH je došlo do nastanka različitih tipova tla na različitim toposekvencama i litosekvencama: na krečnjačkim i dolomitnim supstratima došlo je do stvaranja serija zemljišta tipa: litosol, kalkomelanosol, kalkokambisol i luvisol. Na jače nagnutim površinama uslijed erozionih procesa,



formirala su se mlađa tla tipa kalkomelanosol. Na manje nagnutim terenima razvili su se kalkokambisoli, a na ravnijim formama reljefa luvisoli,

na beskarbonatnim silikatnim supstratima formirana je serija tala sa tipovima: litisol, regosol (na rastresitim supstratima), ranker, distrični kambisol i luvisol. I ovdje je uticaj reljefa imao značajnu ulogu u razvoju i nastajanju tla,

na silikatno-karbonatnim i neutralnim stijenama nastala je serija tala i to: rendzine, eutrični kambisol, luvisol i smonice,

u ovom području su takođe prisutna i kraška polja. Tla u zonama kraških polja obuhvataju hidromorfni razdjel. Zastupljena su tla različite tipske pripadnosti od koluvijalnih do glejnih. Tu su uglavnom: fluvisoli, koluvijalno-aluvijalna tla, semigleji, eugleji i histosoli. Među kraškim poljima najveće površine zauzimaju: Livanjsko, Glamočko i Kupreško. Na Livanjskom polju nalaze se i naša najveća tresetišta (Ždralovac, Jagme).

IV pedogeografski rejon je izdvojen kao zaseban, zbog izvjesnih njegovih specifičnosti, a odnosi se na zapadni dio Bosne. Čine ga krečnjačko-dolomitne stijene dinarskog sistema. Na jednom dijelu površine na ovim supstratima su se formirali kalkokamibisoli i luvisoli koji imaju karakter reliktnih tvorevina. Ovo područje je poznato i kao vrštinsko-bujadično područje, gdje su formirani distrični kambisoli i varijetet luvisola poznat kao akrično lesivirano tlo. To su tla sa izrazito jako kiselom pH reakcijom, a zbog karaktera supstrata na kojemu su nastala osjetljiva su na vodnu eroziju. V pedogeografski rejon je označen kao mediteranski odnosno sredozemni. On obuhvata područje Hercegovine i spada u zonu Spoljašnjih Dinarida. Tu su zastupljeni pretežno tvrdi mezozojski krečnjaci i dolomiti, koji su karstifikovani, a na kojima su se razvila tla crvene boje, koja se nazivaju crvenice ili terra rossa. Veliki dio ovog područja je bez vegetacije, koji je poznatiji kao kamenjar. Na jednom dijelu ovog rejona prisutan je i fliš, na kojem su se razvili tipovi tla kao što su: regosoli, rendzine i eutrični kambisoli. Pedosfera u visokim planinskim zonama predstavlja mozaik litogene sekvence. Ilustrativni prikaz navedenih pedogeografskih rejona dat je na slijedećoj slici 1.2.3.:

Slika 1.2.3. Ilustrativni prikaz pedogeografskih rejona u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH



1.2.4. Biološka raznolikost6 Geografski položaj Bosne i Hercegovine, a time i Federacije BiH, na raskrsnici najrazličitijih biogeografskih uticaja i puteva te raznovrsnost velikog broja ekološki različitih i mozaično raspoređenih staništa, uslovili su veliki diverzitet vrsta, kako pojedinih dijelova tako i ukupnog područja koja je bila jedno od najznačajnijih refugijalnih regiona Evrope za vrijeme ledenog doba. Posebno se izdvajaju, s jedne strane, drevni tercijarni, a s druge strane, glacijalni i interglacijalni tipovi (relikti). Relativno veliki broj vrsta je endemičan, a posebno mjesto pripada vrstama lokalnog i usko lokalnog rasprostranjenja. Upravo na području naše zemlje se nalaze brojni centri endemičnih vrsta i životnih zajednica, te centri reliktnosti - refugijumi tercijarne flore i faune, koja se upravo u specifičnim uvjetima paleoklime održala i do danas. Ovakva biološka raznolikost predstavlja nacionalno blago velike vrijednosti. Diverzitet flore: U flori vaskularnih biljaka Bosne i Hercegovine, utvrđeno je oko 5 000 taksona nivoa vrste, podvrste, varijeteta i forme. Kada se uzme u obzir odnos vrsta/površina, Bosna i Hercegovina spada u područja sa najvišim stupnjem biološke raznolikosti u Evropi. Čak oko 30 % ukupne balkanske endemične flore (1800 vrsta) nalazi se u sastavu flore Bosne i Hercegovine. Poseban značaj u endemičnoj flori maju lokalni endemiti, odnosno oni taksoni, koji su u svom ukupnom rasprostranjenju ograničeni na određeni dio teritorije. Diverzitet faune: Diverzitet faune, odnosno čitavog životinjskog svijeta Bosne i Hercegovine ne samo da je u pogledu stanja i ugroženosti tek fragmentarno ocjenjivan, nego je istraživanjima obuhvaćeno relativno malo životinjskih grupa. Inventari vrsta urađeni su za mali broj grupa, uglavnom kičmenjaka i beskičmenjaka za koje postoji ekonomski ili socijalni (zdravstveni) interes. Koliko je poznavanje faune deficitarno, vidi se i po tome što se stalno otkrivaju nove vrste u našoj zemlji, a u nekim životinjskim grupama i potpuno novi rodovi za nauku. Jedan od prioritetnih zadataka za budući rad u ovoj oblasti je sistematsko planiranje istraživanja i inventarisanja diverziteta faune Bosne i Hercegovine. Međutim, već na osnovu postojećih inventara, jasno je da je bogatstvo životinjskog svijeta BiH izuzetno veliko i da, u poređenju sa bogatstvom vrsta odgovarajućih grupa u okviru Balkanskog poluostrva ili Evrope, predstavlja ne samo nacionalni ponos i izuzetan razvojni potencijal već i međunarodno valorizovan dio svjetske prirodne baštine. Uostalom, to potvrđuje i veliki broj vrsta koje su identifikovane kao vrste od međunarodnog značaja. Stepen istraženosti faune se veoma razlikuje od grupe do grupe. Postoje samo okvirne procjene o broju pojedinih skupina organizama. Unatoč brojnim promjenama antropogene prirode u strukturi i dinamici svih oblika biodiverziteta, naša zemlja se još uvijek odlikuje sa dobro očuvanim dijelovima prirode, koje treba na najefikasniji način staviti na dobrobit lokalne zajednice, uz uvažavanje ekoloških principa. Ugroženost flore: Prema procjenama stručnjaka, danas u BiH ima više od 678 oblika papratnjača i sjemenjača koje su sa različitim stupnjem ugroženosti. U skladu sa IUCN kategorizacijom, spektar ugroženosti za BiH izgleda ovako: nestalih ili izumrlih vrsta ima 3, vjerovatno nestalih ima 5, jako ugroženih vrsta utvrdjeno je 43, ugroženih ili ranjivih ima 286, rijetkih ili potencijalno ugroženih je 298, a još uvijek nedovoljno poznatih su 52 vrste. U odnosu na ukupan broj procjenjenih oblika to iznosi čak blizu 19%.

6 Korišten materijal iz elaborata: „Procjena sadašnjeg nivoa zaštite od poplava u Federaciji BiH i izrada programa poboljšanja“, Knjiga D: Preliminarna studija procjene uticaja na okoliš, Zavod za vodoprivredu d.d. Sarajevo, oktobar 2002 godine.



Ugroženost faune: Kao i flora, fauna je također veoma ugrožena u ekosistemima naše zemlje. Naročito su ugroženi mnogi sisari iz kategorije lovne divljači, te životinje koje su u prošlosti više eksploatisane, kao što su puževi i neki gmizavci. Smanjenje njihove brojnosti na kritične nivoe uvjetovalo je i smanjenje brojnosti populacija drugih životinjskih organizama - leptira, skakavaca, zrikavaca, te različitih predstavnika mezo i mikrofaune. Uzroci ugrožavanja biodiverziteta: Kao najčešći lokalni i globalni uzroci ugrožavanja biodiverziteta u BiH su: Zamočvarena staništa BiH su ograničena na nekoliko prostorno odvojenih regiona. Ova područja koja su izuzetno bogata različitim vrstama ptica i vaskularnih biljaka a nepovoljna za gajenje kultura, danas se degradiraju meliorativnim zahvatima, podizanjem ribnjaka ili izgradnjom saobraćajnica;

Slaba mogućnost upravljanja katastrofama (požari, poplave, patogeni mikroorganizmi, invazivne vrste biljaka i životinja, genetički modificirani organizmi, hemijska sredstva, radijacija);

Nepostojanje jasnog institucionalnog okvira za upravljanje biološkom i geološkom raznolikošću na upravnoj, stručnoj i naučnoj osnovi, odnosno nivou;

Nedovoljna i nefunkcionalna zakonska osnova na svim nivoima teritorijalnog i društveno-političkog organizovanja;

Slaba proučenost biološke raznolikosti, te odustvo kategorizacije stupnja ugroženosti;

Nepostojanje standarda i strategije o održivoj upotrebi prirodnih resursa;

Nedostatak jasne politike finansiranja upravljanja biološkom raznolikošću;

Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja u Evropi, pa i u širem prostoru, koja još uvijek nema urađenu inventuru flore i faune. Izuzev katalogusa flore vaskularnih biljaka, modernijih pokazatelja o diverzitetu biljnog carstva još uvijek nema.

U Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH još nije utvrđena Crvena lista, propisana članom 23. Zakona o zaštiti prirode7

1.2.5. Vegetacijske karakteristike Na osnovama Zakona o vodama8 Federacije BiH, gdje se članom 65 definiraju zaštićena područja s ciljevima zaštite površinskih i podzemnih voda, te na osnovima Zakona o šumama, u kome se članovima 38, 39 i 40 definiraju posebne namjene šuma, područja u konceptu održivosti prirodnih resursa imaju poseban značaj. Federacija Bosne i Fercegovine se u biogeografskom smislu nalazi u obuhvatu tri regije. Veliki dio teritorija pripada eurosibirsko-sjevernoameričkoj regiji kontinentalnih dijelova, mali dio pripada mediteranskoj regiji, a najvisočija planinska područja pripadaju alpsko-visokonordijskoj regiji. Ove

7 Sl. Novine Federacije BiH br.33/03. Vrste sa crvene liste su vrste koje: izumiru, ili izumiru u divljini; ugrožene vrste; osjetljive vrste; rijetke vrste; endemične vrste i divlje vrste. 8 Sl. novine Federacije BiH br:70/06



regije se razdvajaju na niže vegetacijsko-geografske teritorijalne cjeline i to: (i) ilirsku provinciju, koja ima u obuhvatu zapadne i humudnije krajeve, (ii) mezijsku provinciju, koja ima u obuhvatu istočne aridne krajeve i (iii) srednjeevropsku provinciju koja ima u obuhvatu sjeverne krajeve Federacije. Ovakve pozicije ukupnog teritorija i orografsko-geološka struktura zajedno sa zastupljenom pedosferom uvjetovali su vegetacijsku strukturu koja se karakterizira visokim stepenom različitosti. Biološka različitost se ogleda u najvećem bogatstvu biljaka, gljiva i lišajeva. Procjenjeno je da prostori Federacije Bosne i Hercegovine sadrže oko 90% ukupnog broja evropskih vrsta. Zakonom o zaštiti prirode9, članovima 24, 25, 26, 27, 28 i 29, definirana su zaštićena područja. Ovim zakonom su također obuhvaćeni svi do sada proglašeni zaštićeni dijelovi prirode u Federaciji BiH. U prikazu koji slijedi navedene su vrste i dijelovi prirode koji imaju značaj u zaštiti površinskih i podzemnih voda i područja u kojima se nalaze takve vode, a koja imaju važnost za sektor voda. Okvirni pregled zastupljenosti vrsta prikazan je u narednoj tabeli.

Biljna vrsta: Procijenjeni broj: sjemenjače 4100 papratnjače 70 mahovine 500 alge 1100 lišajevi 300 gljive 1400 Tabela 1.2.1: Procjena zastupljenosti biljnih vrsta u Federaciji BiH Specijska različitost karakterizira se najvećom zastupljenosti endemičnih vrsta na prostorima Evrope, a čini je više od 450 vrsta viših biljaka. Večina endemičnih vrsta nalazi se u zonama karsta. Izuzev specijske različitosti područje Federacije BiH se odlikuje visokim stepenom pejsažne i ambijentalne različitosti koju spektakularnom čine isprepleteni oblici geološke i biološke specifičnosti. Jedinstven ambijentalni pečat daju pejsaži koje karakteriziraju endemične i rijetke vrste a kao posebno važni izdvajaju se: Pejzaži visokih planina sa prevladavajućom zastupljenosti planinskih i subalpskih livada, pašnjaka i rudina. Za ove prostore su karakteristična točila i sipari sa specifičnom vegetacijom, zatim pukotine i karstne formacije sa pretežno endemičnom vegetacijom. Posebnu ambijentalnu i vegetacijsku vrijednost imaju ekosistemi klekovine bora i tercijerni relikti munike.

Posebnu vrijednost imaju pejsaži reliktnih šuma bijelog i crnog bora na dolomitima i na peridotitnim formacijama.

Jedinstveni su pejzaži u kanjonima i klisurama rijeka: Une, Neretve, Bosne, Sane u kojima se nalaze velike različitosti ekosistema.

Jedinstveni su pejzaži vlažnih staništa: Hutovog Blata, Buškog Blata i planinskih jezera. Posebni značaj imaju pejzaži planinskih i karstnih visoravni i visoko planinskih masiva Bjelašnice, Prenja, Čvrsnice i Šatora.

1.2.6. Zaštićena područja Sva zaštićena područja, u kontekstu zaštite prirode, imaju posebno izraženu biološku raznolikost, a jedna od osnovnih ideja u donošenju zaštitnih okvira bila je ukupno održanje zatečenih ekoloških odnosa i ublažavanje negativnih antropogenih uticaja, kako bi se zaštitili prirodni resursi, u čijim okvirima su površinske i podzemne vode. 9 Sl. novine Federacije BiH br: 33/03



U Federaciji BiH upravljanje okolišom je u nadležnosti su Federalnog ministarstva okoliša i turizma, i kantonalnih ministarstva. Na nivou države Bosne i Hercegovine ove nadležnosti su u okvirima Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Pored nosilaca aktivnosti zaštite okoline u ove procese su uključeni Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva kao i kantonalna ministarstva. Briga o zaštićenim područjima regulisana je Zakonom o zaštiti prirode10, kojim se uređuje zaštita, očuvanje, obnova i održivi razvoj prirode u Federaciji BiH. Zakonom su obuhvaćene opće i posebne mjere zaštite uspostavom zaštićenih područja. U nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine su: zaštićena prirodna područja i nacionalni parkovi, a u nadležnosti kantona su: zaštićeni pejzaži i spomenici prirode11. U kategoriju zaštićena područja uvrštavaju se, po Zakonu o vodama, i zaštićene zona izvorišta, (stavka 3.5.5. Strategije). Zakonom o zaštiti prirode je regulisana materija u cilju definiranja uslova i načina zaštite, očuvanja i održivog korištenja prirodnih područja, općih mjera zaštite prirodnih i životinjskih vrsta i posebnih mjera zaštite prirode, što se ostvaruje proglašavanjem i uspostavom zaštićenih područja. Zakonom o zaštiti prirode se utvrđuju 4 prostorne kategorije zaštićenih područja12: Kategorija 1 - područja zaštite prirode: zaštićeno područje ustanovljeno u naučne svrhe ili radi zaštite divljine; Kategorija 2 – nacionalni park: zaštićeno područje ustanovljeno u svrhu zaštite ekosistema i rekreacije; Kategorija 3 – spomenik prirode: zaštićeno područje ustanovljeno u svrhu očuvanja specifičnih prirodnih karakteristika; Kategorija 4 – zaštićeni pejsaž: zaštićeno područje ustanovljeno u svrhu očuvanja kopnenih pejsaža, priobalnih područja i rekreacije. Na području Federacije BiH do sada su ustanovljena zaštićena područja od kojih se navode slijedeća: Veći dio podsliva rijeke Une proglašen je Područjem od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine13 i stavljen pod zaštitu Zakonom o nacionalnom parku Una. Osnovni cilj postavljene zaštite ovog područja bio je zaštita rijeke Une, očuvanje sedrenih tvorevina, očuvanje kvalitete voda, očuvanje biljnog i životinjskog svijeta i njihovih različitosti, kao i spomenika kulture u granicama područja i u njegovoj neposrednoj kontakt zoni. U obuhvatu Područja od značaja za

10 Sl. novine F BiH br.33/03. Po ovom zakonu, član 25. Zaštićena područja su: (1) zaštićena prirodna područja ustanovljena u naučne svrhe ili radi zaštite divljine, (2) nacionalni parkovi ustanovljeni u svrhu zaštite ekosistema i rekreacije; (3) spomenici prirode ustanovljeni u svrhu očuvanja specifičnih prirodnih karakteristika, i (4) zaštićeni pejsaži ustanovljeni u svrhu očuvanja kopnenih pejsaža, priobalnih područja i rekreacije. 11 Za upravljanje zaštićenim područjima donesene su i druge uredbe od kojih su važne: Pravilnik o uvjetima pristupa zaštićenim područjima (Sl. N. FBiH br. 69/06), Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja registra zaštićenih područja (Sl. N. FBiH br. 69/06), Pravilnik o sadržaju i načinu izrade plana upravljanja zaštićenim područjima (Sl.N. FBiH br. 65/06) te pravilnik o novim mjerama za istraživanje ili očuvanje kako bi se spriječio značajan negativni uticaj na životinjske vrste namjernim hvatanjem ili ubijanjem (Sl.N. FBiH br. 65/06). Pored navedenih zakonskih dokumenata i drugih akata, Zaštićena područja su obuhvaćena i Zakonom o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. N. FBiH br. 02/06). Ovim zakonom su regulisana područja posebnih obilježja, područja izrazitog prirodnog i kulturnoistorijskog značaja. 12 Kategorije zaštićenih područja se ne podudaraju sa nomenklaturom Međunarodne unije za zaštitu prirode, što bi trebalo prilagoditi izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode. (Izvor: „Informacija o zaštićenim prirodnim područjima u Kantonu Sarajevo, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, novembar 2008.) 13 Odluka o utvrđivanju područja sliva rijeke Une područjem od značaja za Federaciju BiH. Sl. novine Federacije BiH br.32/04



Federaciju, izdvojen je prostor od 19.800 ha, koji ima kategoriju Nacionalni park14, a prostor od 13.500 ha, bit će u kategoriji strogo zaštićeni prostor, dok će 6.300 ha biti kategorisano kao područje kontroliranog razvoja. Pored rijeke Une, značajni i vrijedni pažnje s karstnim karakteritikama su vodotoci: Unac, Ostrovica, Klokot i Bastašica, sa svojim izuzetno lijepim vrelima. Posebno se ljepotom izdvaja Crno vrelo. Cijelo Područje od značaja za Federaciju, karakteriše se ekološkom i vegetacijskom različitošću, sa zastupljenim biljnim zajednicama koje karakteriše prisustvo endemičnih, čak i reliktnih vrsta. Posebnost područja čine slatkovodna vegetacijska staništa, koja karakteriše sedreni karakter. Radi svih navedenih i ostalih karakteristika zaštićenog prostora, šumski ekosistemi igraju nezamjenjivu ulogu u održanju ekološke ravnoteže i zaštite svih njenih komponenti.

Područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine, proglašeni su Igman-Bjelašnica-Treskavica i Visočica.15 Prostor je u obuhvatu Hercegovačko-Neretvanskog i Sarajevskog kantona, sa površinom od oko 900 km2. U ovom području posebnih obilježja značajni vodotoci su: Željeznica, Bijela i Crna rijeka, u širem području nalazi se Neretva i Boračko jezero sa rijekom Šišticom kao istekom iz jezera, i rijeka Rakitnica. Površinskih voda gotovo uopće nema na cijelom prostoru. Cijeli prostor se odlikuje izraženom vegetacijskom različitosti. Specifikum ovog prosrora predstavlja prašuma „Ravna Vala“ koja je specijalni istraživački i obrazovni rezervat. U zoni Velikog polja poseban fenomen predstavljaju mrazišne šume smrče. U kanjonima Rakitnice i klisurama Željeznice i Neretve zastupljeni su elementi tercijerne flore. U najvišim, planinskim dijelovima u stijenama, pukotinama i karstnim formama, zastupljene su endemične zajednice. Radi značaja očuvanja kvaliteta voda u podzemnim karstnim vodonosnicima, posebna pažnja je usmjerena na očuvanju ekološke uravnoteženosti visokih mješovitih šuma u cijelom području. Također je pravilnikom o šumskom redu propisano upravljanje šumskim opadom i uređenjem šumskih ostataka nakon provedene sječe, kako bi se onemogučilo otpočinjanje erozionih procesa i obezbijedila zaštita podzemnih vodonosnika.

Spomenik prirode Skakavac, na području Kantona Sarajevo16, površine 1430 ha. I sa hidrološkog aspekta je značajno a odlikuje se visokim stepenom biološke raznolikosti.

Spomenik prirode Vrelo Bosne, na području Kantona Sarajevo, površine 603 ha.17

Spomenik prirode Tajan, na području Zeničko-dobojskog kantona. Površina ovog zaštićenog područja prirode iznosi 3510 ha a prostire se na općinama Zavidovići i Kakanj.18

Spomenik prirode Prokoško jezero, na području Srednjobosanskog kantona na površini od 2225 ha.19

Zaštićeni pejzaž Bijambare, obuhvata površinu od 367,36 ha i karakterišu ga geomorfološke i vegetacijske specifičnosti. Zaštićeno područje „Bijambare“20 proglašeno je IV kategorijom ili

14 Zakon o Nacionalnom parku Una, Sl. novine Federacije BiH br.44/08 15 Odluka o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH. Sl. novine Federacije BiH br.8/85 16 Odluka o proglašenju šireg područja vodopada Skakavac Spomenikom prirode. Sl. novine Kantona Sarajevo br.10/02 17 Zakon o proglašenju spomenika prirode Vrelo Bosne. Sl. Novine Kantona Sarajevo br.16/06 18 Sl. novine Zeničko-dobojskog kantona br.3/08 19 Sl. novine Srednjo-bosanskog kantona/Županija Središnja Bosna, br.12/05. U toku je inicijativa za proglašenje prostora Semešnica spomenikom prirode. 20 Zakon o proglašenju zaštićenog pejsaža Bijambare. Sl. novine Kantona Sarajevo br.21/03



Zaštićenim pejzažem, namijenjenim za očuvanje, naučna istraživanja, ekološka obrazovanja, kao i za rekreaciju i turizam.

Rekreacioni centar „Duga luka“ kod Bihaća, proglašen je Zaštićenim prostorom „Šume sa posebnom namjenom“, čija površina ima obuhvat od 118,2 ha.21

Poseban značaj za Federaciju Bosne i Hercegovine imaju dva Parka prirode, uspostavljena 1995 godine, Hutovo Blato i Blidinje22. Park prirode Hutovo Blato predstavlja močvarnu oblast u slivu Neretve. Također je jedna od najbogatijih zaštićenih oblasti sa površinom od 7 411 ha i koja je uvrštena u listu posebo zaštićenih Mediteranskih oblasti prema Barcelonskoj Konvenciji iz 1964 godine. Hutovo Blato za sada je jedini prostor u Federaciji BiH koji je uvršten (2002 godine) u popis močvarnih staništa od međunarodne važnosti (Ramsarska Konvencija, iz 1971 godine). Park prirode Blidinje se nalazi na prostoru Čvrsnice, na oko 2000 m n.v. Florni elementi ovog parka, i susjednih oblasti: Prenja, Čabulje i Vrana, koji ovaj sklop planina u fitogeografskom smislu uvrštavaju u takozvani „Hercegovački endemični razvojni centar“, obiluju endemičnim vrstama koje su zastupljene samo na ovim planinama ili u zoni Dinarida. Na prostoru Bosne i Hercegovine zaštićena područja zauzimaju površinu od 30 766,82 ha, što od ukupne površine iznosi oko 0,6%.23

1.2.7. Stanje šuma Neposredni sliv rijeke Save: Dominiraju ravne formacije i brežuljkasti dijelovi po obodu unutrašnjih Dinarida. Orografski su to nizinski dijelovi s intervalom visina od 80 do 550 m n.m. Cijeli prostor se odlikuje mozaičnom zastupljenošću šumskog i poljoprivrednog prostora. U dijelovima recentnih fluvijalnih nanosa na fluvisolima, zastupljene su šume vrba i topola u manjim zajednicama ili kao značajno degradirane forme. U današnjem okolinskom kontekstu ovo su zajednice koje imaju zaštitni i ambijentalni karakter. U najvlažnijim, ravnim dijelovima, prisutni su mjestimično „ostaci“ šuma crne johe i/ili poljskog jasena. Ravne dijelove ili dijelove diluvijalnih terasa karakteriše prisustvo šuma lužnjaka i običnog graba. U uzdignutom blago zatalasnom području, i brežuljkastim dijelovima, zastupljene su šume kitnjaka i običnog graba, sa kojima se izmjenjuju šume bukve na sjevrnim pozicijama, a na orografski izloženijim pozicijama prisutne su šume kitnjaka. Ove šumske zajednice su najzastupljenije u neposrednom slivu rijeke Save. Mjestimice, odnosno „tačkasto“, zastupljene su šume kitnjaka i cera. Podsliv Une sa Glinom i Koranom: U fitogeografskom smislu ovom podslivu pripada cazinsko i dio zapadnobosanskog područja. Cazinsko područje ima interval od 200 do 550 m n.m. U ovom dijelu snažni su antropogeni uticaji na sve prisutne šumske zajednice. Zastupljenost šumskih sastojina, izrazito je mozaična u izmjenama sa poljoprivrednim zemljišnim prostorom. U ovom području dominiraju šume kitnjaka i običnog graba. Prisutne su također i šume kitnjaka te šume kitnjaka i kestena. U dijelovima područja koji su sjeveru eksponirani, prisutne su šume bukve a zavisno od karaktera tla mogu biti acidofilne i neutrofilne. Na zapadnim i jugozapadnim ekspozicijama ima šuma javora gluhača i bukve. U drugom zapadnobosanskom fitogeografskom dijelu područja, koji prostorno predstavlja veći dio podsliva, karakteristični su visinski intervali od 300 do 1900 m n.m. Za brdske dijelove ovog područja karakteristične su šume kitnjaka i običnog 21 Rješenje o proglašavanju šume sa posebnom namjenom, sa službenim nazivom: Rekreacioni centar Duga Luka Plješevica, Bihać, Unsko Sanski kanton, Kantonalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, 3 maj 2006. 22 Uredba o zaštiti prirode HR HB, Zakon br.13/95 23 U toku je procedura proglašenja dijela područja planine Konjuh, sa dijelom slivnog područja gornjeg toka rijeke Oskove, površine oko 8000 ha, zaštićenim pejsažem



graba a za sjevernu eksponirane dijelove šume bukve. U planinskim dijelovim područja zastupljene su mješovite šume bukve i jele, u zonama koje su pod uticajima panonskih klimatskih faktora. Šume bukve i jele sa smrčom zastupljene su na sjevernim i visočijim pozicijama. U dijelovima podsliva koji dopiru do granica s vanjskim Dinaridima i koje se prostiru u pravcu jugoistoka, prisutne su šume crnog bora, na toplijim pozicijama, dok su šume bijelog bora i šume bijelog i crnog bora prisutne na hladnijim pozicijama. Ovakve šumske zajednice pretežno su vezane za dolomitne stijenske masive. U najvisočijim planinskim dijelovima prisutne su šume subalpske bukve i mjestimice, naizmjenično sa subalpskim livadama, ostaci šuma klekovine bora. U najhladnijim i mrazišnim visinskim dijelovima ima šuma smrče. Podsliv Vrbasa: Dio podsliva Vrbasa obuhvata izvorišne zone, zatim dijelove koji imaju forme klisura i kanjona do ispod Jajca. Obuhvata i dijelove platoa i karstnih zaravni. U fitogeografskom smislu ovaj prostor obuhvata dijelove Zapadnobosanskog područja sa obuhvatom Glamočko-kupreške visoravni, zatim dijelova masiva Čemernice i Vlašića, i spušta se do dolinskih dijelova rijeke Vrbas. Ovaj dio podsliva najvećim svojim dijelom pripada planinskim i priplaninskim oblastima. Cijeli prostor je u visinskom obuhvatu od 300 do 1900 m n.m. U nižim dijelovima podsliva zastupljene su šume kitnjaka i običnog graba i šume bukve. U dijelovima klisura i kanjona kao i u dijelovima strmih padina i siparastih formi, prisutne su pretežno šumske zajednice termofilnog karaktera, a najčešće su to šume medunca i graba. U području podsliva, najzastupljenije su šumske zajednice bukve i jele sa smrčom. U zavisnosti od pozicija, nadmorskih visina te karaktera geološkog supstrata, unutar navedenih šuma, zastupljene su šume bijelog bora i/ili jele/smrče. Vrlo su zastupljene i šume bukve, a u najhladnijim područjima ima smrčevih sastojina. U zonama dolomitnih masiva zastupljne su šume borova, a u zavisnosti od pozicije dominiraju šume bijelog ili crnog bora ili mješovite šume crnog i bijelog bora. Podsliv Bosne: Podsliv Bosne predstavlja geografski najveće područje s intervalima visina od 80 do 2200 m n.v. Fitogeografski obuhvata najveći dio srednjebosanskog područja. U najnižim dijelovima prisutni su ostaci šuma lužnjaka i običnog graba. U brežuljkastom dijelu koji obuhvata značajne prostore od Sarajeva do Zenice i dijelove u slivu Lašve i Usore, najzastupljenije su šumske zajednice kitnjaka i običnog graba, koje se mozaično izmjenjuju sa šumama bukve i kitnjaka. U visočijim zonama prisutne su šume bukve ili se izmjenjuju sa šumama kitnjaka i običnog graba. Planinska područja su u največem dijelu pod mješovitim šumama bukve i jele sa smrčom. U obuhvatu ovih šuma zastupljene su šume bukve, a njihov karakter zavisi od tipa tla. U prostornom obuhvatu Nemila - Zavidovići Maglaj, dominiraju magmiti i široka ofiolitska zona, a u tim okvirima je zastupljena i „specifična“ šumska vegetacija. Zastupljene su različite šumske zajednice mozaičnog karaktera. Izdvajaju se termofilne šume crog bora, šume crnog i bijelog bora, šume kitnjaka, šume bukve i jele sa smrčom i šume bukve i jele. U visokim i hladnijim dijelovima prisutne su šume jele i smrče. U navisočijim, subalpskim dijelovima zastupljene su šume subalpske bukve i u hladnim dijelovima subalpske smrče, a ima i zajednica klekovine bora. Podsliv Drine: Prostori Federacije Bosne i Hercegovine obuhvataju mali dio podsliva Drine. U fitogeografskom smislu zauzimaju dijelove romanijskog rejona. Orografski predstavljaju brdske i planinske dijelove prostora. U brdskom dijelu pretežno su zastupljene šume kitnjaka i običnog graba, a u planinskom dijelu šume bukve i jele sa smrčom. Sliv Neretve: Sliv Neretve u prostornom, geografskom, orografskom, geološkom i hidrološkom smislu, predstavlja izuzetno složeno područje. Visinski, sliv ima interval od 8 do 2086 m n.m. Obuhvata dijelove središnjih i vanjskih dinarida, a klimatski su prisutni uticaji triju vrsta klime: mediteranske kontinentalne i planinske. Fitogeografski sliv obuhvata submediteransko, submediteransko-planinsko područje i dio zapadnobosanskog područja. U najnižim močvarnim



dijelovima zastupljen je pojas močvarne vegetacije šaševa i trske. Zone aluvijuma su pod ostacima šuma vrba i topola. U dijelovima submediteranskog područja koje doseže do 700 m n.m., dominiraju šume medunca i bijelog graba, dok su na zaravnima prisutne šume sladuna. Jugu i zapadu eksponirana područja u obuhvatu su šuma kitnjaka i cera. U dijelovima Hercegovine s intervalom nadmorskih visina od 700 do 1200 m n.m. zastupljene su termofilne i mezofilne šume bukve i šume sladuna i crnog graba. U planinskim dijelovima zastupljene su šume bukve i jele i šume bukve, a njihov karakter zavisi od zastupljenog tla. U kanjonima i klisurama pretežno su zastupljene termofilne šume bukve i graba, a u kanjonskom dijelu Neretve, kserotermofilne šume bijelog odnosno crnog graba. U subalpskom dijelu nalazi se pojas subalpske bukve. Najvisočiji dijelovi Prenja, Čvrsnice i Čabulje odlikuju se prisustvom tačkasto raspoređenih zajednica munike. Sliv Krke i Cetine: Sliv Krke i Cetine, geografski u potpunosti pripada planinskoj regiji s intervalom visina od 800 do 2005 m n.m., a karakteriše se kraškim poljima koja presijecaju planinske masive. Fitogeografski sliv svojim najvećim dijelom ulazi u obuhvat submediteransko-planinskog područja. Planinski dijelovi se karakterišu izraženom karstifikovanošću i stjenovitošću prostora, bez vegetacije. Od šumskih zajednica prisutne su, većinom antropogeno degradirane šume. Na ravnim prostorima sa dubokim crvenicama prisutne su šume sladuna. U planinskim dijelovima, zastupljene su šume medunca i crnog graba, a u dijelovima vanjskih Dinarida prisutne su šume medunca i bijelog graba. Obalni pojas Jadranskog mora: Obalni pojas predstavlja prostorne enklave koje su u neposrednom slivu Jadranskog mora. Karakteriše se izraženom karstifikovanošću i kserotermnošću područja. Visinski obuhvat se kreće od 0 - do 400 m n.m. Geografski obuhvata primorski dio Hercegovine u zoni grada Neuma i njegovog zaleđa. Fitogeografski predstavlja dio eumediteranskog područja. Glavninu „šumske“ vegetacije predstavljaju zajednice degradiranih šuma česmine s makijom i šume makije.

1.2.7.1.Struktura šuma Ukupni šumski fond na području Federacije BiH ima prirodnu strukturu, iako su u periodu od 1970 do 1995 godine šumski resursi znatno degradirani. Prirodna struktura šumskog fonda, stručnim i brižnim gospodarenjem, će biti osigurana i u budućnosti dok će prirodno podmlađivanje poticati, a potrajnost gospodarenja unaprjeđivati, biološku različitost što će sve unaprijediti općekorisne i polivalentne funkcije šume. Šumski resursi, radi iznimno dugog reprodukcionog perioda, a s druge strane visokog nacionalnog interesa za ovu privrednu granu, zahtijevaju posebnu pažnju. U aktuelnom kontekstu življenja povećani su zahtjevi za korištenjem polivalentnih funkcija i to naročito kroz izdvajanje: zaštićenih šuma, zaštitnih šuma i šuma s posebnom namjenom.

Zaštićene šume predstavljaju prostore posebne namjene u smislu očuvanja sjemenskih sastojina i praćenja ekosistema. Zaštitne šume imaju poseban značaj i ulogu u zaštiti izvorišta, posebno izvorišta pitke vode i vodotoka, konzarvaciji površinskih voda, zaštiti od incidentnih onečišćenja, zaštiti od negativnih uticaja površinske erozije tla uzrokovane oborinskim vodama, sprječavanju pojave klizišta i t.d. Šume s posebnom namjenom predstavljaju polazne elemente za uspostavljanje prirodnih rezervata, nacionalnih parkova, spomenika prirode i zaštićenih pejzaža. Da bi se ukazalo na značaj navedenih funkcija šuma u narednoj tabeli se daje pregled struktura šuma i šumskog zemljišnog prostora u Federaciji BiH.



Šira kategorija šuma i šumskog zemljišnog

prostora Površine

(ha) Površine u procentima

(%) Visoke šume s prirodnom obnovom 514.244 40,1 Visoke degradirane šume 16.912 1,3 Šumske kulture s procijenjenom drvnom masom 51.251 4,0 Šumske kulture bez procijenjene drvne mase 13.217 1,0 UKUPNO VISOKE ŠUME 595.624 46,4 Izdanačke šume 252.703 19,7 UKUPNO OBRASLO ŠUMSKO ZEMLJIŠTE 848.327 66,1 Goleti sposobne za pošumljavanje 185.803 14,5 Goleti nesposobne za pošumljavanje 121.468 9,5 UKUPNO NEOBRASLO ŠUMSKO ZEMLJIŠTE 307.361 24,0 UKUPNO ZA GOSPODARENJE 1.155.598 90,1 Minirane površine (sve kategorije) 127.129 9,9 SVEUKUPNO (nesporno) 1.282.727 100,0 Tabela 1.2.2.: Tabela zastupljenosti šumskih resursa na prostoru Federacije BiH Pored prikaza ukupnih kategorija šumskih resursa za područje Federacije BiH, a radi kvalitetnijeg uvida o prostornoj zastupljenosti šumskih resursa, daje se prikaz kategorija šuma i šumskog zemljišnog prostora po regijama, odnosno po kantonima. Površinski obuhvat po kategorijama šuma dat je u narednoj tabeli.



Površine u ha

Red. Kanton Visoke Visoke Kulture sa Kulture bez Ukupno Izdanačke Ukupno Goleti spos.

Goleti nesp. Ukupno Ukupno za Minirane

Broj šume degradirane

šume pr.dr.masom pr.dr.mase visoke šume šume obraslo

za pošumlj.

za pošumlj. neobraslo gospodarenje površine UKUPNO

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 1 Unsko-Sanski 72391,0 0,0 9468,0 2107,0 83966,0 56877,0 140843,0 14493,0 4622,0 19115,0 159958,0 19985,0 179943,0 2 Posavski 0,0 0,0 509,8 0,0 509,8 0,0 509,8 0,0 0,0 0,0 509,8 0,0 509,8 3 Tuzlanski 42908,6 0,0 1819,8 416,9 45145,3 10733,3 55878,6 2788,5 945,1 3733,6 59612,2 12823,0 72435,2 4 Zeničko-Dobojski 126705,0 352,0 13318,5 7756,9 148132,5 26017,5 174149,9 4005,6 4155,2 8160,8 182310,7 13590,3 195901,0 5 Bosansko-Podrinjski 9706,0 0,0 1094,0 0,0 10800,0 8222,0 19022,0 1495,0 691,0 2186,0 21208,0 750,0 21958,0 6 Srednjobosanski 104671,0 3853,0 13029,0 4864,0 126417,0 27881,0 154298,0 7065,0 10045,0 17110,0 171408,0 14214,0 185622,0

7 Hercegovačko-

Neretvanski 40677,0 4408,0 1450,0 1509,0 48044,0 45890,0 93916,0 28541,0 64090,0 92631,0 186547,0 7531,0 194078,0

8 Hercegovačko-

Neretvanski 3225,0 340,0 19,0 345,0 3929,0 11748,0 15677,0 10878,0 6161,0 17039,0 32716,0 0,0 32716,0

9 Hercegovačko-

Neretvanski 30271,3 4481,5 2311,9 651,2 37715,9 9283,7 46999,6 4712,8 11098,3 15811,1 62810,7 7936,1 70746,8

10 Hercegovačko-

Neretvanski 93277,2 0,0 6040,4 1006,9 100324,5 56644,6 156969,1 112162,2 15033,1 127195,3 284164,4 41829,6 325994,0 SVEUKUPNO 523832,1 13434,5 49060,5 18657,0 604984,0 253297,0 858263,1 186141,1 116840,7 302981,8 1161244,9 118659,0 1279903,8

Tabela 1.2.3.: Prikaz kategorija šuma i šumskog zemljišta u Federaciji BiH - Kulture sa pr.dr. masom - kulture sa proračunatom drvnom masom - Kulture bez pr.dr. mase - kulture bez proračunate drvne mase - Goleti spos. za pošumlj. - goleti sposobne za pošumljavanje - Goleti nesp. za pošumlj. - goleti nesposobne za pošumljavanje

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1. OSNOVNE INFORMACIJE O PREDMETNOM PODRUČJU 1.2. PRIRODNE KARAKTERISTIKE PREDMETNOG PODRUČJA


1.2.7.2.Upravljanje šumama u kontekstu zaštite voda Na površinske i podzemne vode, kao prirodni resurs, u značajnoj mjeri imaju uticaja šumsko-gospodarske mjere. Na primjer, načini sječe utiču na sadržaje i na dinamiku vode u površinskim i u dubljim dijelovima pedosfere. U ravnim zonama, koje su primjerice karakteristične za neposredni sliv Save, moguće su pojave vodoležnosti ili pojave viškova vode u zonama poljoprivredne proizvodnje. U istim zonama, i sa istim tlima u kojima je zastupljena odgovarajuća šumska vegetacija, ne javljaju se vodoležnosti. Za dinamiku voda karakteristično je to da redovna ophodnja-prorjeđivanje, utiču na povećanja rezevi vode u tlu, a krošnje svojom površinom štite tlo od prekomjernog zagrijavanja i isparavanja voda. Jedna od najvažnijih ekoloških funkcija šume je zaštita voda. Prema Zakonu o šumama Federacije BiH24, dio 5 u članovima 38, 39, 40 i 42 govori se o šumama s posebnim režimom gospodarenja. Po ovom zakonu u šume s posebnim načinom gospodarenja spadaju: zaštitne šume, šume s posebnom namjenom i šume krša. U neposrednom slivu rijeke Save značajan zagađivač voda je poljoprivreda (mineralna hraniva, zaštitna sredstava - herbicidi i pesticidi, organske komponente, ostaci goriva i maziva itd), imajući u vidu da je ovo dominantno poljoprivredno područje. Radi opasnosti od onečišćenja voda značajna je uloga šumske vegetacije i tla, posebno njegovih pufernih svojstava. Integralnim djelovanjima ovih dvaju faktora ublažavaju se ili sprječavaju negativni uticaji na površinske i podzemne vode. Posebno je važna uloga šumskih sistema koji svojim metaboličkim funkcijama korjenovog sistema i nadzemnih, a posebno zelenih dijelova (lisna površina ima ulogu ublaživača i absorbenta nepovoljnih uticaja), vrše posrednu zaštitu od zagađenja koja mogu biti rastvorena ili suspendovana u oborinskim vodama. U neposrednom slivu rijeke Save dominiraju lišćarske šume, pa su efekti zaštite voda tokom vegetacione sezone puno izraženiji. Pored ovakve funkcije šumski sistemi su značajan regulator vodnog režima i ujednačavanja visokih nivoa podzemnih voda. U dijelovima gdje su šume zamijenjene poljoprivrednim prostorom, stalno se javljaju problemi viškova podzemnih voda i njihovih visokih nivoa, što uzrokuje potrebu za izgradnjom odvodnih sistema. U zonama podsliva Une sa Koranom i Glinom zastupljeni su pretežno trijaski karstni tereni sa značajno zastupljenim kavernoznim i pukotinskim vodonosnicima te je u ovim dijelovima iznimno važna zaštitna uloga šuma od procesa dubinske erozije tla i zamućenja izvorskih voda nakon obilnih oborina. Efekt zaštite podzemnih vodonosnika od zamućenja, uzrokovanih dubinskom erozijom tla kroz pukotinske sisteme, a koji obezbjeđuju zastupljene šume u ovom podslivu, iznimno je važan jer se u ovoj zoni podsliva nalaze karstni izvori značajne izdašnosti. Pored ove uloge važna je uloga šume u izjednačavanju i ublažavanju vršnih proticaja i ujednačavanju vodnog režima. Na prostorima bez šumske vegetacije prisutne su velike oscilacije u dinamici vode radi visokih temperaturnih kolebanja. U dijelu podsliva prisutni su podzemni vodonosnici međuzrnske poroznosti, te i u ovim prostorima šumska vegetacija ima značajnu ulogu u procesima izjednačavanja brzina površinskog oticaja i perkolacije oborinskih voda. Posebno je važna uloga visokih mješovitih šuma, u zaštiti od početaka erozije i u zaštiti od intenzivnih erozionih procesa. Kalkulacije o negativnim uticajima šumskih sistema na dinamiku vode, posebno u karstnim regionioma, nisu u skladu s ciljevima dugoročnog održivog upravljanja vodnim resursima. U zonama podsliva Vrbasa, visoke mješovite šume imaju odlučujuću zaštitnu ulogu površinskih i podzemnih vodonosnika. Posebno se ovo odnosi na zaštitnu ulogu prostora koji su dolomitnog 24 Sl. novine F BiH br:20/02



karaktera i prostora koji predstavljaju kontaktne zone magmatskih masiva i karbonatnih trijaskih masiva. U ovim zonama su relativno plitke podzemne vode pa šumski sistemi, visokih mješovitih šuma, vrše zaštitu od zagađenja suspendovanim materijama izvorskih voda, koje bi moglo biti uzrokovano dubinskom erozijom i pronosima fizičkih i hemijskih zagađenja. Na ovaj način, osigurava se i održava stalan kvalitet podzemnih voda, a većina eventualnih zagađenja koja može biti sadržana u oborinskim vodama, bude zadržana na nadzemnim dijelovima i na taj način se ublažavaju uticaji incidentnih zagađenja. U daljem procesu ublažavanja negativnih uticaja, u procesima dezintegracije organskih komponenti, tlo preuzima značajnu ulogu vezujući u stabilne forme eventualne zagađivače. U nižim dijelovima podsliva Vrbasa, pretežno su zastupljene lišćarske šume, čija se uloga zaštitnog faktora od zagađenja značajno povećava tokom vegetacione sezone, a trajno je prisutna značajna uloga u zaštiti nagnutih pozicija od erozionih procesa uzrokovanih vodom. Srednjebosansko područje, koje predstavlja podsliv Bosne, vrlo je osjetljivo na erozione procese pa sve vrste zastupljenih šumskih sistema u ovom smislu imaju važnu ulogu. Posebno je važan aspekt za najniže i brdske dijelove podsliva. Važna je uloga, pretežno lišćarskih šuma u ovom dijelu podsliva, i to u zonama klizišta. Ove šume svojim mehanizmima poboljšavaju procese stabilizacije terena ili doprinose usporavanju ovih procesa. Na ovaj način se održava uspostavljena stalna dinamika podzemnih voda i omogućava relativna ujednačenost izdašnosti vrela. Uloga protiverozione zaštite je značajna, a posebno je izražena u toku vegetacione sezone, kada su prisutne intenzivne ljetne oborine koje izazivaju velike štete. Visoke mješovite šume, u planinskim zonama u obuhvatu ovog podsliva, održavaju visoki kvalitet podzemnih vodonosnika, onemogućavajući dubinsku eroziju i zadržavajući, svojim nadzemnim i podzemnim sistemima, većinu fizičkih i hemijskih zagađenja. U dijelu podsliva Drine, u planinskim dijelovima, zastupljene su visoke mješovite šume čija je uloga značajna u zaštiti podzemnih vodonosnika od incidentnih zagađenja izazvanih dubinskom erozijom u karstifikovanim područjima. U brdskom dijelu prevladavaju lišćarske šume, sa značajnom protiverozionom ulogom i ulogom izjednačavanja temperaturnih kolebanja i dinamike oticajnih voda. U slivu Neretve, naviše je izražena vegetacijska različitost. U izvorišnom dijelu najznačajnija je vodozaštitna uloga visokih mješovitih i listopadnih, pretežno bukovih šuma. Njihov značaj je u zaštiti od incidentnih zagađenja šireg izvorišnog dijela. U kanjonskim i klisurastim dijelovima važnu ulogu imaju šume u zaštiti od vodne erozije. Karstifikovani, pretežno jurski i kredni prostori sliva Neretve, obiluju podzemnim tokovima i podzemnim vodonosnicima različite izdašnosti, u čijoj zaštiti od incidentnih zagađenja ili od zamućenja, značajnu ulogu igraju sve vrste i zastupljeni tipovi šumskih zajednica. Istaknuta je uloga šumskih, pretežno kserofitnih sistema u područjima Hercegovine, gdje su prisutne intenzivne i obilne oborine koje uzrokuju jaku dubinsku i površinsku eroziju. U dijelovima bez šumske vegetacije na karstifikovanim područjima ekstremno je prisutna površinska i dubinska erozija tla, te su kao posljedice takve erozije prisutni značajni prostori takozvanog „ljutog“ krša, ili potpuno površinski bezvodni prostori. U širem obuhvatu delte Neretve, koji manjim dijelom pripada prostorima Bosne i Hercegovine, nalazi se močvarna zona Hutovog blata, koja iz aspekta zaštite voda ima višestruki značaj, a jedan od najvažnijih je različitost flore i faune koja je definira i u okvirima Evropskih direktiva. U slivu Krke i Cetine, pretežno su zastupljene listopadne šume, sa važnom ekološkom, ambijentalnom i vodozaštitnom ulogom. Zbog zaštite podzemnih karstnih vodonosnika kao imperativno, nameće se održanje i unaprjeđenje šumskih sistema kako bi se umanjile potencijalne mogućnosti zagađenja voda, i vrlo čestih podzemnih i mješovitih površinskih i podzemnih riječnih



tokova. Pojedinačne šumske površine, po obodima karstnih polja, imaju značajnu ulogu u umanjivanju negativnih posljedica eolske erozije i prekomjerne evaporacije retencionih voda s poljoprivrednih površina, uzrokovanih toplim vjetrovima. Obalni pojas mora, u potpunosti predstavlja karstne i površinski bezvodne prostore na kojima je izrazito prisutna dubinska erozija i erozija izazvana vjetrom. Zastupljena vegetacija degradiranih lišćarskih šuma, makije i česmine, ima značajnu ulogu u zaštiti podzemnih vodonosnika i podzemnih vodnih tokova od zamućenja i incidentnog zagađenja, eventualno uzrokovanog oborinskim vodama. Ovakav tip vegetacije, iako ne predstavlja tipične šumske sisteme, ima također značajnu ulogu u konzervaciji vode koja se nalazi u tlu ili blizu površine tla i koja ima odlučujuću ulogu u održanju vegetacije mediteranskog dijela obalnog pojasa. Pored navedenog vegetacija obalnog pojasa mora značajno ublažava temperaturne ekstremne oscilacije tokom ljetnih mjeseci, što opet utiče na duži period zadržavanja raspoloživih količina voda.

1.2.7.3.Upravljanje šumama u kontekstu zaštite od erozija Vrlo neujednačena geomorfološka struktura prostora Federacije BiH je jedan od razloga potencijalne i realne erodibilnosti zemljišta. Bez obzira radi li se o šumskim, poljoprivrednim ili drugim prostorima, rizici od erozije vodom su značajni. Tercijerni sedimenti pretežno su zastupljeni u neposrednom slivu Save i vrlo su osjetljivi na eroziju izazvanu vodom a mogućnosti pojave muljevitih bujica izraženi su u prostorima u kojima su narušeni stabilni šumski sistemi. Neposredni sliv Save predstavlja erodibilni prostor sa izraženom tendencijom taloženja nanosa i smanjivanje proticajnih kapaciteta korita doticajnih vodotoka. Zbog toga ravničarski dio predstavlja stalno plavno područje. U podslivu Une sa Glinom i Koranom postoje rizici od erozije. Zaštita od erozije provodi se pravilnim upravljanjem šumskim resursima i održavanjem u stabilnom stanju ostalih zastupljenih ekosistema. U planinskom dijelu podsliva Vrbasa, prisutne su potencijalne opasnosti od bujuca pa se zaštita ovog dijela podsliva, provodi šumsko-gospodarskim zahvatima i uređenjem širih zona korita. U brdskom dijelu podsliva Vrbasa mogućnosti pojave erozije su povećane, ukoliko se naruše stabilni šumski ekosistemi. Efikasne mjere su, zaštita šuma od prekomjerne sječe i održavanje drugih ekosistema u stabilnom stanju. Podsliv Bosne predstavlja eroziono vrlo osjetljiv prostor, pa su u ravničarskom dijelu toka prisutni procesi nanošenja i taloženja erodiranih materijala, što uzrokuje smanjenje proticajnih kapaciteta korita sa svim pratećim posljedicama. Kao važna mjera zaštite od erozije preporučuje se unaprjeđenje upravljanja šumskim sistemima uz smanjenje šumskih sječa. Pored ovoga potrebno bi bilo unaprijediti opću okolinsku svijest i znanja što bi značajno doprinjelo stabilizaciji rizičnih područja. U podslivu Drine, postoje rizici od erozije ukoliko se poremete već uspostavljeni stabilni odnosi šumskih ekosistema. Najbolje mjere zaštite su provođenje planiranih šumsko - privrednih aktivnosti. U slivu Neretve vrlo je izražena bujična erozija i to posebno u dolomitnim područjima i u slivnim zonama vodnih akumulacija. Pojava nanosa u akumulacije, smanjuje njihove ukupne kapacitete.



Najvažnije protiverozione mjere sastoje se u pošumljavanju, održanju ujadnačenog stanja u zastupljenim šumskim ekosistemima kao i smanjivanju rizika od požara. U području sliva Krke i Cetine i u obalnom pojasu mora, gdje su u potpunosti zastupljeni krečnjački, jako karstifikovani masivi, značajno su izraženi procesi dubinske erozije. Ovakvi procesi mogu negativno uticati na opstojnost vegetacije. U najvažnije mjere zaštite od erozije u ovoj zoni ubrajaju se zaštita od prekomjernog pašarenja, zabrana sječa, pošumljavanje i pravilne šumsko-uzgojne mjere.

1.2.8. Opće hidrografske karakteristike U hidrografskom smislu površinske vode prostora Federacije BiH pripadaju riječnim bazenima Crnog odnosno Jadranskog mora. Od ukupne površine Federacije BiH, 26 127 km2, Crnomorskom slivu, odnosno vodnom području rijeke Save pripada 17 506 km2 (67%) a Jadranskom, odnosno vodnom području Jadranskog mora 8 621 km2, (33%).25 Podjela prostora Federacije BiH po navedenim vodnim područjima je i osnova za nadležne prostore Agencija za vodna područja koja su osnovana shodno Zakonu o vodama, a ilustrativan prikaz granica vodnih područja dat je na narednoj slici.

Slika 1.2.3: Prikaz granica vodnih područja prostora Federacije BiH Radi detaljnijeg prikaza stanja i karakteristika heterogenih vodnih područja izvršena je podjela prostora Federacije BiH na osnovna područja analiza i prezentacija rada, i to: nepsredni sliv rijeke Save, podsliv Une, sa Glinom i Koranom,

25 „Odluka o granicama riječnih bazena i vodnih područja na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine“, Sl. list F BiH br: 41/07. Podaci iz ove odluke se razlikuju od onih kojima raspolaže Federalni hidrometeorološki zavod Sarajevo. Po ovoj instituciji površina vodnog područja rijeke Save iznosi 17533 km2.

Vodno područje rijeke Save: 17 533 km2

Vodno područje Jadranskog mora: 8 621 km2



podsliv Vrbasa, podsliv Bosne, podsliv Drine, sliv Neretve, sa Trebišnjicom, sliv Krke i Cetine, pojas obalnog mora.

Na slijedećim slikama se daju prikazi navedenih područja a u nastavku osnovne hidrogeološke i hidrografske karakteristike slivnih i podslivnih područja Federacije BiH.

Slika 1.2.4: Prikaz vodnih područja Federacije BiH sa slivnim i podslivnim područjima

1.2.8.1.Vodno područje rijeke Save Neposredni sliv rijeke Save. Cijelo područje podsliva rijeke Save, u Bosni i Hercegovini, je paleografski locirano između Panonske nizije i centralnog dinarskog područja. Razvoj doline rijeke Save je povezan sa razvojem panonskog bazena nastalog u srednjem tercijeru. Područje podsliva rijeke Save u Federaciji BiH je ograničeno samo na 1 155 km2,26 i većim dijelom se odnosi na podsliv rijeke Tinje.

26 Izvor podataka za površine pojedinih podslivnih i slivnih područja je Federalni hidrometeorološki zavod Sarajevo. Razlike koje se javljaju u odnosu na dokument: „Odluka o granicama riječnih bazena i vodnih područja na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine“, Sl. list F BiH br: 41/07. su predmet neusaglašenog pristupa radu, što je predmet budućeg rada navedene institucije sa Agencijama za vodna područja rijeke Save i Jadranskog mora.



Slika 1.2.5: Neposredni sliv rijeke Save Podsliv Une sa Glinom i Koranom: Rijeka Una drenira sjevernu stranu dinarskog karsta sa površinom podsliva u Federaciji BiH od 5 762 km2 (rijeka Una sa Sanom), a ukupna je 9 368 km2. Izvor rijeke Une se sastoji od velikog broja značajnih karstnih vrela. Pored glavnog, južno od Suvaje, postoje još dva: Velika i Mala Netka. Ova tri vrela formiraju rijeku Unu koje neposredno nizvodno prima vode Srebrenice. Najvažnije desne pritoke Une su: Unac, Krušnica, Sana, Mlječanica i Moštanica. Lijeve pritoke su Klokot i Žirovac. Rijeka Una ima karakterističan snježno-kišni režim sa niskim ljetnim i visokim proljetnim i jesenjim proticajima i, vrlo često, izuzetno velikim zimskim vodama.

Slika 1.2.6: Podsliv Une sa Glinom i Koranom Podsliv Vrbasa: ovo područje je locirano u jugo-zapadnom dijelu Federacije BiH, odnosno u centralnom dijelu Dinarskog masiva. Ukupna površina sliva iznosi 6 386 km2 a u Federaciji BiH 2 165 km2. Izvor Vrbasa je smješten u podnožju planine Vranica. Najznačajnije desne pritoke su Ugar i Vrbanja a lijeve Pliva i Crna Rijeka. Rijeka Vrbas ima izražen pluvijalno snježni režim sa visokim proljetnim i jesenjim a niskim zimskim i ljetnim proticajima.



Slika 1.2.7: Podsliv rijeke Vrbas Podsliv Bosne. Ovo podslivno područje zauzima centralni dio Federacije BiH. Ukupna površina sliva iznosi 10 457 km2 a u Federaciji BiH 7 477 km2. Rijeka Bosna se formira jakim karstnim vrelom u podnožju planine Igman. Značajne desne pritoke su Željeznica Miljacka, Stavnja, Krivaja i Spreča a lijeve Zujevina, Fojnica, Lašva i Usora. Prostor podsliva rijeke Bosne je i najgušće naseljen u Federaciji BiH sa najznačajnijim industrijskim kapacitetima.

Slika 1.2.8: Podsliv rijeke Bosne Podsliv Drine. Cijeli podsliv rijeke Drine obuhvata centralni dio Dinarida, počevši manjim dijelom u Albaniji pa do Panonske nizije, odnosno ušća u rijeku Savu. Ukupna površina podsliva je 19 946 km2 a u Federaciji BiH – 974 km2. Rijeka Drina nastaje spajanjem rijeka Pive i Tare a do ušća prima desne pritoke Ćehotinu, Lim, Uvac, Rzav i Jadar, te lijeve Sutjesku, Praču i Drinjaču. U vodnom režimu ove rijeke dominantnu ulogu imaju visoki proljetni proticaji, kao posljedica topljenja snijega i intenzivnih padavina. Posebno su izraženi niski ljetni proticaji kao posljedica malih padavina i izraženije evpotranspiracije.



Slika 1.2.9: Podsliv Drine

1.2.8.2.Vodno područje Jadranskog mora Ovo područje u Federaciji BiH obuhvata izrazito kraški prostor na kojem su fomirani značajni površinski tokovi: Neretva, Krka i Cetina. Uglavnom je formirano od vodopropusnih stijena karstificiranih krečnjaka mezozoika i kenozoika dok se vodonepropusne stijenske mase pojavljuju mjestimično. Formiranje vrela na ovakvim područjima je rezultat sposobnosti karsta da koncentrira pravce cirkulacija podzemnih voda koje se prazne na jednoj ili više lokacija. Pojava nepropusnih sedimenata u disolucionom pukotinskom kolektoru uslovljava da se akumulirana voda preko barijera izljeva na površinu. Velika kraška vrela su obično vezana za najniži erozioni bazis, premda ih ima i na višim horizontima. Cirkulacija podzemne vode u kršu se razlikuje od cirkulacije podzemne vode u drugim sredinama i teško je tačnu utvrditi okolnosti pod kojima se ona vrši. Za prostor Federacije BiH značajni su vodotoci, odnosno slivovi: sliv rijeke Neretve i sliv rijeke Krke sa Cetinom. Sliv rijeke Neretve: Zauzima najveći dio vodnog područja Jadranskog mora a sa ukupnom dužinom od oko 250 km čini najveću rijeku bosanskohercegovačkog krša. Površina sliva u Federaciji BiH iznosi 5 745 km2 dok je ukupna površina sliva oko 12 750 km2, zajedno sa podslivom rijeke Trebišnjice. U gornjem toku Neretva teče kanjonom i prima desne pritoke: Jasenicu, Rakitnicu, Trešanicu, Kraljušnicu, Neretvicu i Ramu, dok su lijeve pritoke: Šištica i Bištica. U srednjem toku, nizvodno od grada Jablanice, prima desne pritoke: Doljanka i Drežanka i lijevu- Prenjsku Rijeku. U donjem toku, nizvodno od Mostara, Neretva formira široku dolinu i prima desne pritoke: Radobolju, Lišticu i Ugrovaču, koje dolaze preko Mostarskog Blata i Jasenice a nizvodno od Čapljine rijeku Trebižat. Lijeve pritoke na ovom dijelu su Buna, Bregava i Krupa. I pored toga što je Neretva bogata vodom njene pritoke sa viših horizonata povremeno presušuju. Dio lijeve pritoke u Federaciji BiH, rijeka Trebišnjica, se usmjerava ka HE Čapljina, djelimično regulisanim koritom kroz Popovo polje.



Slika 1.2.10: Sliv rijeke Neretve Sliv Krke i Cetine: Ovo područje, površine 2 876 km2 obuhvata kraška polja zapadnog dijela Federacije BiH: Glamočko, Livanjsko, Kupreško i Duvanjsko, koja leže na nadmorskim visinama od 700 do 1200 m n.m. Obzirom na međusobne visinske odnose, karstificirane propusne vapnence i nepropusne tercijerne sedimente u kraškim poljima, dolazi do pojava snažnih vrela, kao što su: Bistrica, Sturba, Žabljak i Šuica. Vodotoci formirani od ovih vrela su uglavnom kratki, nemaju površinske recipijente, nego ponorima otiču u rijeku Cetinu. Izgradnjom HE Orlovac vode zapadnobosanskih kraških polja se uglavnom prikupljaju u akumulaciju Buško Blato, odakle se, nakon energetskog korištenja u Republici Hrvatskoj, ispuštaju u rijeku Cetinu.

Slika 1.2.11: Sliv Krke i Cetine Na slijedećem grafu se daje ilustracija odnosa veličina površina opisanih slivnih i podslivnih područja u Federaciji BiH.



Slivna i podslivna područja Federacije BiH

Nep. Sliv r. Save4%

Podsliv Une sa Glinomi Koranom

22%

Podsliv Bosne29%

Podsliv Drine4%

Sliv Cetine11%

Other33%Podsliv Vrbasa

8%

Sliv Neretve22%

Slika 1.2.12: Odnos slivnih i podslivnih područja Federacije BiH Jedna od osobenosti vodnog područja Jadranskog mora su kraška polja koja se formiraju u nizovima na različitim nadmorskim visinama. Ovakav položaj omogućava ciklično pojavljivanje i nestajanje voda od polja do polja, odnosno omogućava da se voda sa viših, djelomično ili ukupno, pojavljuje na vrelima nižih horizonata. Niz kraških polja jugozapadnog područja Federacije BiH se prostire od Kupreškog, sa prosječnom nadmorskom visinom od oko 1150 m n.m., do Jezerca, sa prosječnom nadmorskom visinom 30-36 m n.m. U ovom nizu se nalaze: Glamočko i Duvanjsko polje, Livanjsko polje sa Buškim Blatom, Posuško-Virsko polje, Imotsko-Bekijsko polje, Mostarsko Blato, Ljubuško polje i Rastok. Pored ovih postoji i manja kraška polja, kao: Raško i Rakitno polje. Sva ova kraška polja se nalaze u sastavu Dinarskog krša pa im se i pravac pružanja uglavnom poklapa sa pravcem pružanja Dinarskog planinskog masiva: sjeverozapad-jugoistok. Za većinu polja karakteristični su i polažaji vrela, odnosno doticaji voda su obično locirani po sjeveroistočnim obodima dok su zone oticanja, kao završeci vodnih tokova ili ponori, smješteni po jugozapadnim rubovima. Na slijedećoj tabeli daju se osnovni podaci o položajima i veličinama nekih kraških polja na području Federacije BiH.

Površina Dužina Širina Nadm. Visina

Kraško polje

(km2) (km) (km) (m n.m.) Livanjsko 365 65 6 705-710 Duvanjsko 126,1 20 7 860-930 Glamočko 130 880-900 Kupreško 152,7 1150 Posuško 15,2 21 0,5-0,2 570-600 Bekijsko 51 35 1-6,0 250-270

Tihaljina-Mlade_Trebižat 57 20 0,5-0,3 75-130 Mostarsko Blato 33,6 125 2,8 225-250

Tabela 1.2.4.: Osnovne karakteristike većih kraških polja u Federaciji BiH



1.2.9. Reljef Bosna i Hercegovina, kao i Federacija Bosne i Hercegovine, je uglavnom planinska zemlja sa ravničarskim predjelima uz obale većih rijeka. Idući od sjevera prema jugu ravničarski predio postepeno prelazi u široko pobrđe koje se uzdiže sa 200 na 600 m n.m., te postepeno prelazi u planinski predio. Preostali dio prostora zauzimaju Dinarske planine sa pravcem pružanja od sjeverozapada prema jugoistoku. U središnjem dijelu preovladavaju uzvišenja od nekarbonatnih stijena, između kojih su razmjerno široke doline rijeka i kotline – Sarajevsko-zenička i Tuzlanska. Jugozapadno područje je izgrađeno od jurskih i krečnjačkih stijena. U kraškom predjelu Dinarida, na različitim nadmorskim visinama, leže kraška polja. Brdovito istočno područje je većinom građeno od nepropusnih stijena. Južni dio prostora, koji se stepenasto spušta ka Jadranskom moru, većinom je izgrađen od kredskog i jurskog krečnjaka. Viši dio čine Dinarski planinski nizovi, između kojih se pružaju kraška polja, a u nižem dijelu preovladavaju zaravni, takođe sa kraškim poljima: Ljubuško i Mostarsko. Generalno gledajući prostor Federacije BiH pripada srednjem gorskom reljefu a osnovne hipsometrijske karakteristike su date na slijedećem grafu:

Osnovne hipsometrijske karakteristike terena BiH

14,2

29

32,4

20,8

3,5

0,10

5

10

15

20

25

30

35

Proc

enat

zat

uplje

nost

i

Visina od 0 do 200 m n.m.





Visine preko 2000 m n.m.

Slika 1.2.13: Osnovne hipsometrijske karakterstike terena BiH Značajno je napomenuti da su najveća vertikalna raščlanjenja oko vododjelnica vodnih područja rijeke Save i Jadranskog mora a stepen horizontalne raščlanjenosti je najmanji na krečnjačko dolomitnim supstratima. Najveći nagibi terena su u klisurama i prelazima površi u visoke grebene a najmanji po kotlinama i međugorskim depresijama.

1.2.10. Klima Klimatske karakteristike uslovljavaju geografski položaj Federacije BiH, blizina Jadranskog mora, pravac pružanja planinskih vijenaca te stalna smjena vazdušnih masa porijeklom sa Atlanskog okena, Sredozemnog mora i kontinentalnog dijela Evrope. Klima jednog područja predstavlja prirodni okvir u kojem se smještaju i prilagođavaju životne aktivnosti pa time i sistem za upravljanje vodnim resursima. Područje Bosne i Hercegovine je specifično po dinamičnim promjenama klimatske slike na relativno malom prostoru. Na potezu od oko 200 km, od Jadranskog mora ka unutrašnjosti, mijenjaju se tri klime. Obzirom na geografsku širinu Bosna i Hercegovina, zajedno sa Federacijom BiH, se nalazi u sjevernom umjerenom toplotnom pojasu, što znači da taj položaj određuje zbirnu klimu bez



dominacije samo jednog tipa. Prema karakterističnim osobinama klime moguće je izdvojiti tri zasebna pojasa: Maritimni pojas, uglavnom u području Hercegovine, sa modifikovanom mediteranskom, odnosno maritimnom klimom. Osnovna obilježja su blaže zime i mjestimično visoke ljetne temperature. Najblažu klimu ovog pojasa ima dolina rijeke Neretve, u srednjem i donjem toku. Godišnja količina padavina se kreće između 1000 i 1500 l/m2, kojih ima tokom cijele godine, najmanje u julu i avgustu, (samo 30 l/m2), a najviše tokom proljetnih i jesenjih mjeseci, sa preko 150 l/m2 prosječno;

Alpski pojas, na području centralne Bosne sa kontinentalno planinskom klimom. Osnovna karakteristika ove klime je oštra zima, sa temperaturama do – 300C. Prosječna količina padavina se kreće od 1000 do 1200 l/m2. Najveće količine padavine se javljaju u kasnu jesen, 94 l/m2, a najmanje se bilježe u februaru, oko 67 l/m2. Snježne padavine su obilne, naročito na višim kotama:

Umjereni klimatski pojas, sjeverni prostori, sa srednjeevropskom klimom, dosta oštrim zimama i toplim ljetnim mjesecima. Prostor Posavine je najtopliji, sa julskim temperaturama od oko 210C a i najsiromašniji padavinama, sa godišnjim padavinama od 700 do 800 l/m2. Nešto toplija područja su u dolinama rijeka Une i Sane sa julskim temperaturama od oko 220C i godišnjim padavinama od oko 1000 l/m2. Hladnija područja su srednji tokovi rijeka Bosne i Vrbasa, gdje se julske temperature kreću oko 190C sa godišnjim padavinama od 800 do 1200 l/m2.

Padavinski i temeraturni režimi su dati u formi godišnjih varijabilnosti za niz od 30 godina, (1961-1991 godina), na slijedećim tabelama i grafičkim prikazima.

T sr.mj.(C) Područje I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Tsr.(C)

Podsliv Bosne -0,83 1,73 5,57 10,13 14,63 17,50 19,30 18,87 15,40 10,60 5,40 0,57 9,9

Nep. sliv r. Save -0,70 2,10 6,70 11,90 17,10 19,90 21,40 20,80 17,20 11,70 6,60 1,50 11,3

Podsliv Drine -1,20 1,70 5,70 9,70 14,40 17,30 19,00 18,60 15,30 10,30 4,90 0,40 9,7

Podsliv Une 0,10 2,15 5,90 10,10 14,85 17,90 19,65 19,05 16,00 11,15 7,40 1,80 10,5

Podsliv Vrbasa -1,25 1,20 4,95 9,45 13,90 16,80 18,60 18,15 14,80 10,15 5,10 0,20 9,35

Sliv Neretve 2,27 4,33 7,70 11,90 16,37 19,63 21,77 21,37 17,97 12,90 8,07 3,73 12,67

Sliv Cetine -2,53 -1,40 3,03 6,20 11,47 14,37 16,53 16,30 12,87 8,63 3,47 -0,97 7,33

Tabela 1.2.5.: Prikaz srednjih mjesečnih temperatura zraka po slivnim i podslivnim područjima Federacije BiH

Srednje mjesečne temperature zraka po pojedinim slivnim i podslivnim područjima F BiH

-5

0

5

10

15

20

25

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

Mjeseci

Tem

pera

ture

(C)

Podsliv Bosne

Neposredni sliv r. Save

Podsliv Drine

Podsliv Une

Podsliv Vrbasa

Sliv Neretve

Sliv Cetine

Slika 1.2.14: Prikaz srednjih mjesečnih temperatura zraka po slivnim i podslivnim područjima Federacije BiH



Na slijedećoj tabeli i grafu prikazane su vrijednosti srednjih mjesečnih i godišnjih padavina, za period 1961-1991 godina, po slivnim i podslivnim područjima.

Pmj. (l/m2) Područje I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

Pgod (l/m2)

Podsl. Bosne 60,333 56,667 61,667 70,667 82,667 95 78,333 74,667 66,333 66,667 79,667 74,667 867,33

Nep. sl. Save 47 49 51 64 71 84 65 65 50 46 64 64 720

Podsl. Drine 55 52 51 67 68 80 63 69 68 68 86 71 798

Podsl. Une 74 73,667 83 99,667 102,67 109,33 101,33 96 93,333 91,333 114,33 94,333 1133

Podsl. Vrbasa 55,5 58,5 63,5 67 79,5 86,5 72,5 71,5 73 71 93 79,5 871

Sliv Neretve 154,33 163 157 132 102,33 86,667 51,333 82,667 109 160 286,67 193 1528

Sliv Cetine 104,33 100,33 100,67 103 88 95 70 75,667 93,333 118 157,67 147,33 1193,33

Tabela 1.2.6.: Prikaz srednjih mjesečnih vrijednosti padavina po pojedinim slivnim i podslivnim područjima Federacije BiH

Srednje mjesečne padavine po pojedinim slivnim i podslivnim područjima F BiH

0

50

100

150

200

250

300

350

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

Mjeseci u godini

Pros

ječn

e vr

ijedn

osti

(l/m

2) Podsliv r. Bosne

Nep. Sliv r. Save

Podsliv r. Drine

Podsliv Une

Podsliv Vrbasa

Sliv Neretve

Sliv Cetine

Slika 1.2.15: Prikaz srednjih mjesečnih vrijednosti padavina po slivnim i podslivnim područjima Federacije BiH Prostorni raspored prosječnih godišnjih padavina (mm) za prostor Federacije BiH, i Bosne i Hercegovine, dat je na slijedećoj karti – slici izohijeta.



Slika 1.2.16: Raspored izohijeta za prostor Federacije BiH Evaporacija i evapotranspiracija spadaju među najvažnije klimatske faktore koji utiču na oticanje, odnosno formiranje vodnog bilansa. Redovno praćenje ovih klimatskih faktora se vrši na relativno malom broju meteoroloških stanica a vrijednosti zavise uglavnom od nadmorske visine pojedinih područja. Za područje Bosne i Hercegovine, i Federacije BiH, na slijedećoj tabeli su date vrijednosti evaporacije i evapotranspiracije koje predstavljaju rezultate proračuna .



Padavine (P)

Potencijalna

evapotranspiracija-PET

Stvarna

evapotranspiracija SET=0,85PET

Evaporacija sa

vodene površine E=1,25PET

P/E

Sliv

/Pod

sliv

Met

eoro

lošk

a st

anic

a

(mm) (mm) (mm) (mm) Sarajevo 913 553 470 691 1,321 Zenica 776 576 490 720 1,078

Podsliv Bosne

Tuzla 895 571 485 714 1,254 Nep. sliv Save

Orašje 720 615 523 769 0,936

Podsliv Drine

Goražde 798 557 473 696 1,147

Bihać 1306 584 496 730 1,789 S. Most 1024 584 496 730 1,403

Podsliv Une

Ključ 1069 581 494 726 1,472 Bugojno 828 534 454 668 1,240 Podsliv

Vrbasa Jajce 914 570 485 713 1,282 Konjic 1509 611 519 764 1,975 Jablanica 2012 618 525 773 2,603

Sliv Neretve

Mostar 1513 718 610 898 1,685 Livno 1143 536 456 670 1,706 Glamoč 1413 493 419 616 2,294

Sliv Cetine

Kupres 1204 465 395 581 2,072 Tabela 1.2.7.: Vrijednosti evaporacije i evapotranspiracije za prostor Federacije BiH

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 2. STANJE VODA 2.1. POVRŠINSKE VODE


2. Stanje voda

2.1. Površinske vode

2.1.1. Opće kvantitativne karakteristike Za cijeli prostor Bosne i Hercegovine prosječne godišnje količine padavine iznose 1250 l/m2. Obzirom na kopnenu površinu zemlje od 51 197 km2 dolazi se do ukupne zapremine oborinskih voda od oko 64x109 m3, odnosno odgovarajućem ukupnom oticanju od 2030 m3/s. Obzirom da je sa prostora Bosne i Hercegovine prosječni sopstveni oticaj 1200 m3/s dolazi se do prosječnog koeficijenta oticanja od 0,57. Oticanje voda se vrši u pravcu sliva rijeke Dunav sa površine od 38 719 km2 (75,7%) i u pravcu Jadranskog mora sa površine od 12 410 km2 (24,3%), odnosno od ukupne količine voda u pravcu sliva rijeke Dunav otiče 722 m3/s a u pravcu Jadranskog mora 433 m3/s. Karakteristični pokazatelji po pojedinim podslivnim i slivnim površinama u Bosni i Hercegovini su prikazani na narednoj tabeli.

Površina

Sliva/podsliva u BiH

Dužina

vodotoka dužih od 10 km

Specifični

pr. proticaj q

Sliv / Podsliv

(km2) (km) (l/s/km2) Nep. sliv r. Save 5 287 1693,2 11,4 Podsliv Une 8 143 1480,7 26,1 Podsliv Vrbasa 6 274 1096,3 19,9 Podsliv Bosne 10 810 2321,9 16 Podsliv Drine 7 119 1355,6 21,2 Ukupno sliv r. Dunav 37 633 7947,7 Sliv Neretve i Trebišnjice 7 912 + 2021 886,8 38,1 + 49,4 Sliv Krke i Cetine 83 + 2 633 177 34,6 Ukupno sliv Jadranskog m. 12 649 1063,8 UKUPNO BIH 50 282 9011,5 Tabela 2.1.1: Karakteristični pokazatelji slivnih i podslivnih područja u BiH27 Prostor Federacije BiH se odlikuje sličnim hidrološkim uslovima tečenja. Od ukupne površine riječnom bazenu Dunava, odnosno vodnom području rijeke Save, pripada 17 506 km2 (67%) a vodnom području Jadranskog mora 8621 km2, odnosno 33% teritorije. Odnosno, od ukupne količine voda, u pravcu riječnog bazena Dunava, sa prostora Federacije BiH, otiče 353 m3/s (sopstveni srednji godišnji oticaj) a u pravcu Jadranskog mora – 317 m3/s, što sa ovog prostora daje ukupan sopstveni oticaj od 670 m3/s. Za prosječnu količinu padavina od 1250 l/m2 i odgovarajući ukupni oticaj od 1037 m3/s dolazi se do prosječnog koeficijenta oticanja od 0,65.

27 Izvor. Okvirna vodoprivredna osnova BiH. JVP Vodoprivreda BiH, Zavod za vodoprivredu Sarajevo, Sarajevo 1994 god.



2.1.2. Prostorna i vremenska raspodjela Iz naprijed navedenih okvirnih podataka moguće je uočiti, već u mnogim ranijim elaboratima naglašeni, nesklad raspoloživih količina voda u odnosu na dinamiku potreba. Sopstvenim vodama su najsiromašniji dijelovi Federacije BiH gdje su i najizraženije potrebe – predio Posavine, sa poljoprivrednim potencijalima i područje podsliva Bosne – sa najgušćom naseljenošću i industrijskim potencijalima. Periodi malih voda, izraženi preko minimalnih srednjih mjesečnih proticaja 95% obezbjeđenosti, traju relativno dugo (juni-septembar), obično u periodima najizraženijih potreba za vodom (potrebe stanovništva, poljoprivrede i nažalost još uvijek potrebnog razblaženja zagađenja). Posmatrajući gustine naseljenosti stanovništva po analiziranim područjima, slika o prostornoj i vremenskoj raspoređenosti raspoloživih količina voda postaje još nepovoljnija. Na prostoru podsliva rijeke Bosne, po procjenama, živi oko 1 340 000 stanovnika, ili 57 % od ukupnog broja stanovništva Federacije BiH. Istovremeno na ovom prostoru se formira samo 19,8 % sopstvenog proticaja Federacije BiH. Posmatrajući kvalitet voda situacija je takođe nepovoljna, najgušće naseljeni prostori su i najizraženiji zagađivači raspoloživih voda, za sada pretežno bez izgrađenih sistema za zaštitu kvaliteta, što ograničava upotrebu nizvodnim korisnicima. Vodno područje Jadranskog mora je u nešto povoljnijoj situaciji. Sa 33,3% površine Federacije BiH, gdje po procjenama živi oko 16 % stanovništva, formira se oko 47 % sopstvenog proticaja voda kvaliteta znatno boljeg nego u ostalim područjima. Male vode na slivnim i podslivnim područjima Federacije BiH su veoma izražene. Vrijednosti minimalnih srednjih mjesečnih voda 95% obezbjeđenosti, sa kojima se uglavnom barata kada se govori o minimalnim vodama koje obezbjeđuju opstanaka ekosistema u i oko voda, iznose oko 15% srednjih godišnjih proticaja. Podsliv Bosne je i po tom pokazatelju u najlošijoj situaciji. Sa tog podsliva otiče oko 13% minimalnih proticaja rijeke Save. Za cijeli podsliv rijeke Save vrijedi vrlo nepovoljan odnos, koji se izražava sa: minQmj.95%=0,15Qsr.g. Slična je situacija prisutna i na vodotocima vodnog područja Jadranskog mora sa vrlo neravnomjernim režimima proticaja. Velike vode se na prostoru Federacije BiH pojavljuju u obliku bujučnih režima, sa kratkim poplavnim talasima i velikim modulima oticanja (1-1,5 m3/s/km2). Za vodno područje rijeke Save, prosječan odnos srednjih godišnjih proticaja i velikih voda vjerovatnoće pojave 1% iznosi Q(1%)=18,5Qsr.g., što znači da je ovo vodno područje nepovoljno po režimu malih i velikih voda, sa najvećom gustinom stanovništva i najizraženijim potrebama za vodom. Prirodna jezera: Na području Bosne i Hercegovine postoji više prirodnih jezera različitog tipa i hidroloških karakteristika. Neka od njih su stalna, a neka povremena. U prvu grupu spadaju: Riječna jezera, odnosno "ujezerenja tekuće vode", nastala u proširenjima riječnih korita ili uslijed uspora od prirodnih pregrada (pragova) u koritu. Ima ih malo na prostoru Federacije BiH, i to uglavnom na Plivi, Uni i Trebižatu. Za sektor voda nemaju izražen značaj, kao niti hidrološki - izuzev stanovitog manjeg uticaja na smanjenje vrha talasa velikih voda. Nasuprot tome, ova jezera su visoko vrednovana kao prirodne ljepote, a i ekološki činioci. Osim proučavanja geneze i opstanka sedrenih (najčešće) pragova i nekih morfoloških mjerenja (kod jezera na Plivi), ova vrsta stalnih jezera u BiH nije posebno proučavana. Prije realizacije hidroenergetskih objekata sličnih jezera je bilo i uz srednji tok rijeke Neretve (Svitava, Derani itd.).

Planinska jezera su rasuta po pripadajućem dijelu prostora Dinarida i najčešće su glacijalnog porijekla. Procjenjuje se da ih na prostoru cijele Bosne i Hercegovine ima oko 30, iako sva nisu precizno definirana. Pristup većini njih je težak. Izuzev Boračkog jezera, sva ostala imaju



maksimalnu zapreminu manju od 1x106 m3, te imaju mali hidrološki značaj. U ekološkom smislu (i kao prirodne ljepote) imaju lokalni značaj. Kvalitet voda je uglavnom zadovoljavajući, iako neka od njih pokazuju simptome eutrofikacije (npr. Boračko jezero).

U grupu povremenih jezera spadaju ona koja se pojavljuju kao retenzije u nekim krašim poljima tokom kišnog perioda godine ili nakon otapanja snijega. Najznačajnija su u jadranskom vodnom području, iako ih (ali manje po broju i značaju) ima i na prostorima vodnog područja rijeke Save, (Podrašnica, Lušci Palanka itd.). Prije realizacije objekata za odbranu od poplava, u Bosanskoj Posavini na više lokaliteta su postojale povremene retenzije u terenskim depresijama duž zaobalja rijeke Save.

2.1.3. Količine površinskih voda Prikaz količina površinskih voda, za prostor Federacije BiH, je dat na osnovu hidroloških parametara po osnovnim slivnim i podslivnim područjima Federacije BiH. Uglavnom je korišteno razdoblje rada hidroloških stanica 1961-1990 godina. (Prema standardima WMO – svjetske meteorološke organizacije, radi se o dovoljno mjerodavnom nizu podataka za provođenje hidroloških analiza). Unutar ovih područja mjerodavni lokaliteti su: hidrološke stanice, sa dugogodišnjim sistemskim hidrološkim osmatranjem vodostaja i mjerenja proticaja;

mjesta prije i poslije značajnih pritoka, duž glavnih vodotoka, na kojima postoje hidrološke stanice te mjesta ulaza i izlaza vodotoka u i iz Federacije BiH, radi analize i izrade bilansa voda.

Osnovni hidrološki parametri koji su prikazani u ovoj stavci Strategije, za navedene lokalitete, a koji definiraju stanje površinskih voda po količini su: Qsr.god. – srednji godišnji proticaj, Q95% - sa linije trajanja proticaja, i sr.Qmin, Qmax. za različite povratne periode i za lokacije hidroloških stanica.

U nastavku se daje prikaz navedenih hidroloških pokazatelja po vodnim područjima i osnovnim područjima anliza.

2.1.3.1.Vodno područje rijeke Save Podsliv Une: Rijeka Una izvire u Republici Hrvatskoj i, nakon nekoliko kilometara toka, pojavljuje se u Bosni i Hercegovini, odnosno Federaciji BiH u blizini naselja Martin Brod, gdje prima desnu pritoku Unac, čije količine protoka su približno jednake količinama rijeke Une na sastavku. Rijeka Sana, kao najveća pritoka Une, izvire u entitetu Republika Srpska, a i ušće joj je na području tog entiteta, u Bosanskom Novom (Novi Grad). Podslivna površina rijeke Une (sa pritokom Sanom), u Federaciji BiH iznosi 5 020 km2. Rijeka Una je, na području Federacije Bosne i Hercegovine, hidrološki izučena – obzirom na značajan broj hidroloških stanica u slivu, na kojima su vršena dugogodišnja sistemska registriranja



Sliv rijeke Une - Q 95% ( m 3 /s) sa linije trajanja protoka-Federacija BiH

R/bVS/Lokalitet rijeka Una

Q95%

rijeka UnaVS/Lokalitet

pritoke Vodotok Sliv Q95%

pritoke

1 Ulaz u FBiH iz Hrvatske 5.302 VS MARTIN BROD-uzv. 5.733 Do ušća Unca 5.734 VS DRVAR UNAC Una 0.6005 VS RMANJ MANASTIR UNAC Una 6.216 Unac na ušću UNAC Una 6.217 Nakon ušća Unca 11.98 VS MARTIN BROD-nizv. 11.99 VS KULEN VAKUF 12.0

10 VS ŠTRBAČKI BUK

11 VS BIHAĆ 25.712 Do ušća Klokota 25.713 VS KLOKOT KLOKOT Una 4.7014 Klokot na ušću KLOKOT Una 4.7915 Nakon ušća Klokota 30.416 VS KRALJE 30.417 VS B. KRUPA 32.518 Izlaz iz FBiH u RS 34.119 Ulaz u FBiH iz RS SANA Una 7.8020 VS KLJUČ SANA Una 7.9824 VS VRHPOLJE SANA Una 10.425 Sana do ušća Sanice SANA Una 10.426 VS HRUSTOVO SANICA Sana 1.6027 Sanica na ušću SANICA Sana 1.7028 Sana nakon Sanice SANA Una 12.135 Sana do Zdene SANA Una 13.236 Zdena na ušću(VS) ZDENA Sana 0.28037 Sana nakon Zdene SANA Una 13.538 VS SANSKI MOST SANA Una 13.539 Sana do Blihe SANA Una 13.640 VS POBRIJEŽJE BLIHA Sana 0.3041 Bliha na ušću BLIHA Sana 0.4042 Sana nakon Blihe SANA Una 14.0

46 Izlaz iz FBiH u RS SANA Una 15.8

vodostaja i mjerenja protoka (prikaz lokacija hidroloških stanica je dat na slijedećem grafičkom prilogu). Specifikum rijeke Une, na praktično cijelom podslivnom području koje pripada Federaciji BiH, je utjecaj krša - sa svim osobenostima koje on donosi. Glavna posljedica tog uticaja je površinski ne tako značajno razvijena hidrografija, ali zato postojanje značajnog broja snažnih kraških vrela sa dobrim kvalitativnim karakteristikama vode. To se prije svega odnosu na vrelo Klokot (Bihać-Una); vrela Dabar, Zdena, Sanica (sve podsliv Sane) uz, naravno sama vrela Une i Sane. Deterministički utjecaji u slivu Une nisu značajni, radi se o jednom stohastičkom procesu tečenja. Evidentira se jedino HE Kostela na rijeci Uni (nizvodno od Bihaća) ali obzirom da se radi o protočnoj hidroelektrani, nema značajnog utjecaja na prirodni režim tečenja. Također, postoji i “stara” brana u gornjem toku vodotoka Unac. Režim tečenja opisan u gornjem dijelu teksta je kvantitativno numerički definiran u narednim tabelama i slikovno kao kartografski prikaz hidrografije sliva sa svim karakterističnim lokalitetima.

Sliv rijeke Une - srednji godišnji protoci (m 3 /s) - Federacija BiH


QSR rijeka Una

VS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv QSR

pritoke1 Ulaz u FBiH iz Hrvatske 23.02 VS MARTIN BROD-uzv. 23.53 Do ušća Unca 23.54 VS DRVAR UNAC Una 7.705 VS RMANJ MANASTIR UNAC Una 29.56 Unac na ušću UNAC Una 30.07 Nakon ušća Unca 53.58 VS MARTIN BROD-nizv. 53.59 VS KULEN VAKUF 53.6


11 VS BIHAĆ 90.012 Do ušća Klokota 90.013 VS KLOKOT KLOKOT Una 14.014 Klokot na ušću KLOKOT Una 14.015 Nakon ušća Klokota 10416 VS KRALJE 10417 VS B. KRUPA 11618 Izlaz iz FBiH u RS 12419 Ulaz u FBiH iz RS SANA Una 34.020 VS KLJUČ SANA Una 35.524 VS VRHPOLJE SANA Una 42.825 Sana do ušća Sanice SANA Una 42.926 VS HRUSTOVO SANICA Sana 14.927 Sanica na ušću SANICA Sana 15.028 Sana nakon Sanice SANA Una 57.935 Sana do Zdene SANA Una 67.836 Zdena na ušću (VS) ZDENA Sana 1.0837 Sana nakon Zdene SANA Una 68.938 VS SANSKI MOST SANA Una 68.939 Sana do Blihe SANA Una 69.840 VS POBRIJEŽJE BLIHA Sana 2.9241 Bliha na ušću BLIHA Sana 2.9542 Sana nakon Blihe SANA Una 72.846 Izlaz iz FBiH u RS SANA Una 75.5

Tabela 2.1.2: Podsliv Une – srednji godišnji proticaji (m3/s)

Tabela 2.1.3: Podsliv Une – Q95% - sa linije trajanja (m3/s)



Sliv rijeke Une - SR Q MIN (m 3 /s) - Federacija BiH


SRQMIN rijeka Una

VS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv SRQMIN

pritoke

1 Ulaz u FBiH iz Hrvatske 4.62 VS MARTIN BROD-uzv. 4.973 Do ušća Unca 4.974 VS DRVAR UNAC Una 0.5005 VS RMANJ MANASTIR UNAC Una 5.606 Unac na ušću UNAC Una 5.607 Nakon ušća Unca 10.68 VS MARTIN BROD-nizv. 10.69 VS KULEN VAKUF 10.9


11 VS BIHAĆ 23.412 Do ušća Klokota 23.413 VS KLOKOT KLOKOT Una 4.4014 Klokot na ušću KLOKOT Una 4.4415 Nakon ušća Klokota 27.816 VS KRALJE 27.817 VS B. KRUPA 29.518 Izlaz iz FBiH u RS 31.319 Ulaz u FBiH iz RS SANA Una 6.4020 VS KLJUČ SANA Una 6.5324 VS VRHPOLJE SANA Una 8.4825 Sana do ušća Sanice SANA Una 8.5026 VS HRUSTOVO SANICA Sana 1.0027 Sanica na ušću SANICA Sana 1.1028 Sana nakon Sanice SANA Una 9.6035 Sana do Zdene SANA Una 10.536 Zdena na ušću (VS) ZDENA Sana 0.24037 Sana nakon Zdene SANA Una 10.738 VS SANSKI MOST SANA Una 11.039 Sana do Blihe SANA Una 11.140 VS POBRIJEŽJE BLIHA Sana 0.21941 Bliha na ušću BLIHA Sana 0.30042 Sana nakon Blihe SANA Una 11.446 Izlaz iz FBiH u RS SANA Una 12.8

Tabela 2.1.4 : Podsliv Une – srQmin (m3/s)

R. Una - Unutargodišnji hod srednjih mjesečnih proticaja

-

50.00

100.00

150.00

200.00

250.00

300.00

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

(mjeseci)

VS M art in Brod (1965-1990)VS Kralje (1969-1990)

Karakteristične vrijednosti proticaja na hidrološkim stanicama podsliv Une su prikazane na narednoj tabeli uz grafičke ilustracije unutargodišnjeg hoda srednjih mjesečnih proticaja.



Qsr.god. sr.Qmin maxQ1/T (m3/s) VS Vodotok (m3/s) (m3/s) 20 god. 50 god. 100 god.

Martin Brod - uzv. Una 23,5 4,97 Drvar Unac 7,7 0,5 213 Rmanj Manastir Unac 29,5 5,6 Martin Brod – nizv. Una 53,5 10,6 492 543 588 Kulen Vakuf Una 53,6 10,9 Bihać Una 90 23,4 780 875 933 Klokot Klokot 14 4,4 Kralje Una 104 27,8 Bosanska Krupa Una 116 29,5 Ključ Sana 35,5 6,53 290 341 386 Vrhpolje Sana 42,8 8,48 429 535 Sanski Most Zdena 1,08 0,24 Max registr. 7,83 Hrustovo Sanica 14,9 1 262 Dabar Dabar 5,5 0,41 Sanski Most Sana 68,9 11 560 675 771 Pobriježje Bliha 2,92 0,22 Tabela 2.1.5: Podsliv Une: karakteristične vrijednosti proticaja na hidrološkim stanicama

Slika 2.1.1: Podsliv rijeke Une



Sliv Gline i Korane - srednji godišnji protoci (m 3 /s) - Federacija BiH

R/b VS/Lokalitet Rijeka Sliv Qsr.god.

Izlaz iz FBiH u Hrvatsku ToplicaIzlaz iz FBiH u Hrvatsku Mutnica

Izlaz iz FBiH u Hrvatsku KladušnicaIzlaz iz FBiH u Hrvatsku Glinica

UKUPNI Izlaz iz FBiH u Hrvatsku 16

Napomena:

Proračun izvršen na osnovu hidrološke regionalizacije sliva Gline i Korane, u konačnici Kupe (RH).

Korana

Glina

Podsliv Gline i Korane: Vodotoci na području Federacije BiH (Unsko-sanski kanton) koji pripadaju podslivnom područje rijeke Une sa Glinom i Koranom u konačnici završavaju u podslivu rijeke Kupe, u susjednoj Republici Hrvatskoj. Primjerice, vodotoci Toplica i Mutnica pripadaju podslivu Korane a Kladušnica i Glinica podslivuslivu Gline. Veličina podslivne površine ovih vodotoka, u Federaciji BiH, iznosi 742 km2. Na podslivnim područjima ovih vodotoka, i njihovim pritokama, su postojale hidrološke stanice, ali nizovi hidroloških osmatranja su kratki, dio podataka nepouzdan pa se može konstatirati da se radi o hidrološki slabo izučenom području. Iz tog razloga proračun karakterističnih hidroloških parametara je izvršen na osnovu hidrološke regionalizacije sliva. Na slijedećem grafu je dat prikaz podslivnog područja Gline i Korane.

Slika 2.1.2: Podsliv Gline i Korane

Tabela 2.1.6: Hidrološki pokazatelji za podsliv Gline i Korane (m3/s) Podsliv Vrbasa: Rijeka Vrbas nastaje na području Federacije BiH a u gornjem toku graniči sa slivom Jadranskog mora. Karakter sliva rijeke Vrbas na predmetnom području je heterogen. Naime, u gornjem toku sve do Donjeg Vakufa vodotok ima razvijenu hidrografiju, odnosno značajan broj pritoka – od kojih neke pokazuju kraški karakter. Značajne pritoke, na navedenoj dionici, su: Desna, Kozička rijeka, Bistrica, Veseočica, Prusačka rijeka, uz napomenu da Kozička rijeka i Bistrica imaju vrela izrazito kraškog karaktera, (snažna stabilna vrela sa režimom tečenja pri velikim vodama na vrelu), kao već formirani vodotoci.



Sliv rijeke Vrbas - Q 95% ( m 3 /s) sa linije trajanja protoka-Federacija BiH

R/bVS/Lokalitet rijeka Vrbas

Q95%

rijeka VrbasVS/Lokalitet

pritoke Vodotok Sliv Q95%

pritoke1 VS GORNJI VAKUF 0.8842 Do ušća Bistrice 1.183 VS BISTRICA (G.V.) BISTRICA Vrbas 1.034 Bistrica na ušću BISTRICA Vrbas 1.055 Nakon ušća Bistrice 2.236 Do ušća Veseočice 5.007 VS VESEOČICA VESEOČICA Vrbas 0.7618 Veseočica na ušću VESEOČICA Vrbas 0.7619 Nakon ušća Veseočice 5.76

10 VS DALJAN 6.5011 VS DONJI VAKUF 7.5012 VS HAN SKELA 11.013 Do ušća Plive u Jajcu 11.0

14 Ulaz iz RS u FBiH PLIVA Vrbas 14.115 Pliva na HE Jajce I PLIVA Vrbas 11.6

16Pliva na ušću - VODOPAD U Jajcu PLIVA Vrbas 2,43*

17 Nakon ušća Plive u Jajcu 13.418 VS KOZLUK 13.419 Nakon HE Jajce I 25.520 Na HE Jajce 2 25.521 Do ušća Ugra 25.5

22 Izlaz iz FBiH u RS 26.1

* Biološki minimum na vodopadu u Jajcu / Preostala voda otječe tunelom iz Plivskog jezera ka HE Jajce 1

Izlazu je dodato 50% protoka na Ugru, obzirom da granica FBiH i RS ide vodotokom sve do neposrednog ušća u Vrbas

U gradu Jajcu Vrbas prima lijevu pritoku Plivu, vodotok koji dotječe iz entiteta Republika Srpska (RS), a čije se vode formiraju sa kraškog područja (“zapadni kras”) Federacije BiH (primjerice, voda dotječe iz Galamočkog polja – ponorima, potom podzemnim kanalima). Rijeka Pliva nastaje od dva snažna kraška vrela da bi, nakon ušća u Plivsko jezero, voda otjecala dalje na dva načina. Prvi, kroz grad Jajce, čuvenim Plivskim vodopadom kao “biološki minimum” a preostali dio vode otječe (tunelom) do HE Jajce I (u Federaciji BiH). Ako je do grada Jajca prirodan, stohastički režim tečenja rijeke Vrbas, nizvodno od Jajca postoje snažni deterministički utjecaji uzrokovani radom HE Jajce I, i odmah nizvodno, uticajem HE Jajce II. Neposredno nizvodno od HE Jajce II rijeka Vrbas prelazi u entitet RS. Režim tečenja opisan u gornjem dijelu teksta je kvantitativno numerički definiran u narednim tabelama i slikovno kao kartografski prikaz hidrografije sliva i svih karakterističnih lokaliteta. Slivna površina rijeke Vrbas (sa pritokom Plivom), u Federaciji BiH iznosi 2165 km2. Bitno je napomenuti da se to odnosi na hidrogeološku slivnu površinu (dakle obuhvaćen je i dio Glamočkog polja koji gravitira ka vrelu Plive).

Sliv rijeke Vrbas - srednji godišnji protoci (m 3 /s) - Federacija BiH


QSR rijeka Vrbas

VS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv

QSR pritoke

1 VS GORNJI VAKUF 4.422 Do ušća Bistrice 5.903 VS BISTRICA (G.V.) BISTRICA Vrbas 2.754 Bistrica na ušću BISTRICA Vrbas 2.755 Nakon ušća Bistrice 8.656 Do ušća Veseočice 13.17 VS VESEOČICA VESEOČICA Vrbas 2.508 Veseočica na ušću VESEOČICA Vrbas 2.509 Nakon ušća Veseočice 15.6





22 Izlaz iz FBiH u RS 63.4 Izlazu je dodato 50% protoka na Ugru, obzirom da granica FBiH i RS ide vodotokom sve do neposrednog ušća u Vrbas

Tabela 2.1.7: Podsliv Vrbasa – srednji godišnji proticaji (m3/s) Tabela 2.1.8: Podsliv Vrbasa – Q95% sa linije trajanja (m3/s)



Sliv rijeke Vrbas - SR Q MIN (m 3 /s) - Federacija BiH


SRQMIN rijeka Vrbas

VS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv SRQMIN

pritoke1 VS GORNJI VAKUF 0.6852 Do ušća Bistrice 0.9143 VS BISTRICA (G.V.) BISTRICA Vrbas 0.8004 Bistrica na ušću BISTRICA Vrbas 0.8005 Nakon ušća Bistrice 1.716 Do ušća Veseočice 4.597 VS VESEOČICA VESEOČICA Vrbas 0.5608 Veseočica na ušću VESEOČICA Vrbas 0.5609 Nakon ušća Veseočice 5.46






* Biološki minimum na vodopadu u Jajcu / Preostala voda otječe tunelom iz Plivskog jezera ka HE Jajce 1

Izlazu je dodato 50% protoka na Ugru, obzirom da granica FBiH i RS ide vodotokom sve do neposrednog ušća u Vrbas

Tabela 2.1.9: Podsliv Vrbasa, sr.Qmin (m3/s) Na slijedećoj tabeli se daju karakteristične vrijednosti proticaja na hidrološkim stanicama podsliva Vrbasa na osnovu višegodišnjih osmatranja, kao i prikaz unutargodišnjeg srednjeg mjesečnog proticaja za rijeku Vrbas.

maks.Q1/T (m3/s)

V.S.

Vodotok

Qsr.g. (m3/s)

sr.Qmin.

(m3/s) 20 g. 50 g. 100 g.

Gornji Vakuf Vrbas 4,42 0,685 59,6 79 100 Bistrica Bistrica 2,75 0,800 Veseočica Veseočica 2,50 0,560 Daljan Vrbas 16,8 6,00 166 220 269 Han Skela Vrbas 25,0 10,3 217 275 320 Kozluk Vrbas 28,0 12,2 248 307 380 Milaševci * Ugar 5,22 1,02 maxQREG = 70,2 Tabela 2.1.10: Podsliv Vrbasa – karakteristične vrijednosti proticaja * Granica FBiH i RS-a na Ugru, najvećim dijelom ide sredinom vodotoka



R. Vrbas - Unutargodišnji hod srednjih mjesečnih proticaja

0

20

40

60

80

100

120

140

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

(mjeseci)

VS Kozluk (1971-1989)VS Han Skela (1971-1990)VS Daljani (1972-1990)VS G Vakuf (1946-1991)

Slika 2.1.3: Podsliv Vrbasa



Podsliv Bosne: Rijeka Bosna izvire iz snažnog kraškog vrela u Federaciji BiH, da bi, u Sarajevskom polju, primila nekoliko značajnih pritoka: Zujevinu, Željeznicu i Miljacku. Karakteristika sliva rijeke Bosne je da u značajnom procentu pripada području Federacije BiH, ima izrazito razvijenu hidrografiju, sa nekoliko značajnih pritoka, i velikim broju manjih pritoka a uticaj krša, za razliku od većine podslivnih područja rijeka u BiH – nije značajan. Najznačajnjije pritoke rijeke Bosne su Fojnička Rijeka, Lašva, Krivaja Usora i Spreča. Podslivno područje rijeke Bosne je u velikoj mjeri hidrološki istraženo – veliki broj hidroloških stanica gdje su vršena dugogodišnja sistemska registriranja vodostaja i mjerenja protoka. Podslivna površina rijeke Bosne u Federaciji BiH iznosi 7 477 km2, i sigurno je da orografska površina značajno odgovara hidrogeološkoj podslivnoj površini. Generalno, režim tečenja rijeke Bosne je stohastički, osim što na nekoliko pritoka postoje značajni deterministički uticaji koji remete prirodni režim tečenja. To se prije svega odnosi na prostor Sarajevskog polja, gdje se za potrebe vodosnabdijevanja Sarajeva voda zahvata sa vrela Bosne i crpljenjem osiromašuju vode rijeke Željeznice (koja kroz Ilidžu u ljetnim mjesecima ima vrlo male protoke). Također, postoji i uticaj rada HE Bogatići na rijeci Željeznici, koja remeti prirodni režim tečenja ove rijeke. Deterministički uticaj je najjače izražen na desnoj pritoci rijeke Bosne – Spreči, akumulacijom Modrac koja režim tečenja rijeke Spreče nizvodno od brane čini u potpunosti vještačkim. Režim tečenja opisan u gornjem dijelu teksta je kvantitativno numerički definiran u narednim tabelama i slikovno kao kartografski prikaz hidrografije sliva i svih karakterističnih lokaliteta.



R/bVS/Lokalitet rijeka Bosna

QSR rijeka Bosna


QSR pritoke

55 Nakon ušća Gostović 93.756 VS ZAVIDOVIĆI 97.457 Do ušća Krivaje 98.058 Ulaz u FBiH iz RS BIOŠTICA Krivaja 5.8459 VS BIOŠTICA BIOŠTICA Krivaja 7.3060 Prije ušća Stupčanice BIOŠTICA Krivaja 7.3061 Ulaz u FBiH iz RS STUPČANICA Krivaja 3.7662 VS OLOVSKE L. STUPČANICA Krivaja 5.5063 Prije ušća u Biošticu STUPČANICA Krivaja 5.5064 Nizvodno od sastavka KRIVAJA Bosna 12.065 VS OLOVO KRIVAJA Bosna 12.066 VS ZAVIDOVIĆI KRIVAJA Bosna 24.667 Krivaja na ušću KRIVAJA Bosna 24.668 Nakon ušća Krivaje 12369 VS MAGLAJ 12570 Do ušća Usore 12671 Izlaz iz FBiH u RS 126

72 Ulaz u FBiH iz RS USORA Bosna 13.473 VS KALOŠEVIĆI USORA Bosna 14.674 Izlaz iz FBiH u RS USORA Bosna 16.0

75 Ulaz u FBiH iz RS SPREČA Bosna 1.1876 VS OSMACI SPREČA Bosna 1.1977 VS KRIVAČA SPREČA Bosna 4.2978 Prije ušća Osk.- VS STRAŠANJ SPREČA Bosna 4.5079 VS DONJA VIŠĆA OSKOVA Spreča 2.9280 Prije ušća Gostilje OSKOVA Spreča 2.9281 VS ŽIVINICE GOSTILJA Spreča 3.7482 Prije ušća u Oskovu GOSTILJA Spreča 3.7483 Prije ušća u Spreču OSKOVA Spreča 6.6684 Poslije ušća Oskove-ulaz u Modrac SPREČA Bosna 11.285 VS TURIJA TURIJA Spreča 2.8986 Prije ušća u Modrac TURIJA Spreča 2.9087 Ukupni ulaz u Modrac Spreča 14.188 Izlaz iz Modraca SPREČA Bosna 16.389 VS MODRAC SPREČA Bosna 16.390 Prije ušća Jale SPREČA Bosna 16.391 Prije ušća u Spreču JALA Spreča 1.7092 Poslije ušća Jale SPREČA Bosna 18.093 VS DOBOŠNICA SPREČA Bosna 19.694 VS MIRIČINA SPREČA Bosna 21.695 VS KAKMUŽ SPREČA Bosna 22.796 VS KARANOVAC SPREČA Bosna 24.197 Izlaz iz FBiH u RS SPREČA Bosna 24.2

Sliv rijeke Bosne - srednji godišnji protoci (m 3 /s) - Federacija BiH


QSR rijeka Bosna


QSR pritoke

1 VS PLANDIŠTE 6.282 Do ušća Željeznice 6.303 Ulaz u FBiH iz RS ŽELJEZNICA Bosna 2.654 Do ušća Crne ŽELJEZNICA Bosna 2.705 VS PODTELJIG CRNA RIJEKA Željeznica 2.156 Crna na ušću CRNA RIJEKA Željeznica 2.507 Poslije ušća Crne ŽELJEZNICA Bosna 5.208 Izlaz iz FBiH u RS ŽELJEZNICA Bosna 5.229 Do ušća Bijele ŽELJEZNICA Bosna 5.30

10 VS BOGATIĆI (FBiH) BIJELA Željeznica 2.5611 Bijela na ušću BIJELA Željeznica 2.6012 Poslije ušća Bijele ŽELJEZNICA Bosna 7.9013 VS KRUPAČKE ST. ŽELJEZNICA Bosna 8.9314 Ulaz u FBiH iz RS ŽELJEZNICA Bosna 9.0015 Željeznica na ušću ŽELJEZNICA Bosna 10.816 Nakon ušća Željeznice 17.117 Do ušća Zujevine 17.118 VS HADŽIĆI ZUJEVINA Bosna 1.4319 VS BLAŽUJ ZUJEVINA Bosna 2.8020 Zujevina na ušću ZUJEVINA Bosna 3.2021 Nakon ušća Zujevine 20.322 Do ušća Dobrinje 20.423 Dobrinja na ušću DOBRINJA Bosna 1.5224 Nakon ušća Dobrinje 21.925 Do ušća Miljacke 22.026 Ulaz u FBiH iz RS MILJACKA Bosna 4.9027 VS SARAJEVO MILJACKA Bosna 5.7128 Miljacka na ušću MILJACKA Bosna 7.8229 Nakon ušća Miljacke 29.830 VS RELJEVO 29.731 Do ušća Fojničke R. 40.032 VS FOJNICA 2 FOJNIČKA R. Bosna 3.1833 Do ušća Lepenice FOJNIČKA R. Bosna 10.534 VS HOMOLJSKA Ć. LEPENICA Fojnička R. 5.4035 Do ušća u Fojničku LEPENICA Fojnička R. 5.5036 Poslije ušća Lepenice FOJNIČKA R. Bosna 16.037 VS PODSTIJENJE FOJNIČKA R. Bosna 16.138 VS VISOKO FOJNIČKA R. Bosna 17.239 Fojnička R. na ušću FOJNIČKA R. Bosna 17.540 Nakon ušća Fojničke R. 57.541 VS DOBRINJE 57.642 Do ušća Lašve 63.043 VS TRAVNIK LAŠVA Bosna 2.8044 Do ušća Bile LAŠVA Bosna 3.5045 VS MOŠĆANI BILA Lašva 2.0046 Prije ušća u Lašvu BILA Lašva 4.5047 Poslije ušća Bile LAŠVA Bosna 8.0048 VS MERDANI LAŠVA Bosna 17.249 Lašva na ušću LAŠVA Bosna 17.250 Nakon ušća Lašve 79.851 VS ZENICA 79.852 Do ušća Gostović 87.253 VS STIPOVIĆI GOSTOVIĆ Bosna 6.5454 Gostović na ušću GOSTOVIĆ Bosna 6.50

Tabela 2.1.11. Podsliv Bosne – srednji godišnji proticaji (m3/s)




Q95%

rijeka BosnaVS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv Q95%

pritoke55 Nakon ušća Gostović 25.556 VS ZAVIDOVIĆI 26.757 Do ušća Krivaje 27.458 Ulaz u FBiH iz RS BIOŠTICA Krivaja 1.9659 VS BIOŠTICA BIOŠTICA Krivaja 2.1560 Prije ušća Stupčanice BIOŠTICA Krivaja 2.1561 Ulaz u FBiH iz RS STUPČANICA Krivaja 0.38062 VS OLOVSKE L. STUPČANICA Krivaja 0.55063 Prije ušća u Biošticu STUPČANICA Krivaja 0.55064 Nizvodno od sastavka KRIVAJA Bosna 2.7065 VS OLOVO KRIVAJA Bosna 2.7066 VS ZAVIDOVIĆI KRIVAJA Bosna 4.9067 Krivaja na ušću KRIVAJA Bosna 4.9068 Nakon ušća Krivaje 32.369 VS MAGLAJ 33.070 Do ušća Usore 33.271 Izlaz iz FBiH u RS 33.2


75 Ulaz u FBiH iz RS SPREČA Bosna 0.09076 VS OSMACI SPREČA Bosna 0.10077 VS KRIVAČA SPREČA Bosna 0.34078 Prije ušća Osk.- VS STRAŠANJ SPREČA Bosna 0.44579 VS DONJA VIŠĆA OSKOVA Spreča 0.25780 Prije ušća Gostilje OSKOVA Spreča 0.25781 VS ŽIVINICE GOSTILJA Spreča 0.32882 Prije ušća u Oskovu GOSTILJA Spreča 0.33083 Prije ušća u Spreču OSKOVA Spreča 0.59084 Poslije ušća Oskove-ulaz u Modrac SPREČA Bosna 1.0485 VS TURIJA TURIJA Spreča 0.65086 Prije ušća u Modrac TURIJA Spreča 0.70087 Ukupni ulaz u Modrac(bez međudotoka) Spreča 1.7488 Izlaz iz Modraca SPREČA Bosna 3,0 **89 VS MODRAC SPREČA Bosna 3,0 **90 Prije ušća Jale SPREČA Bosna 3,0 **91 Prije ušća u Spreču JALA Spreča92 Poslije ušća Jale SPREČA Bosna **93 VS DOBOŠNICA SPREČA Bosna **94 VS MIRIČINA SPREČA Bosna **95 VS KAKMUŽ SPREČA Bosna **96 VS KARANOVAC SPREČA Bosna **97 Izlaz iz FBiH u RS SPREČA Bosna **

* Bilans prirodnog tečenja rijeke Željeznice. Međutim, u realnom vremenu, crpljenjem vode rijeke Željeznice sa područja bunara u Sokolović Koloniji, dolazi do remećenja prirodnog režima tećenja. Dakle, tečenje rijeke Željeznice na lokalitetu VS Ilidža i nizvodno do ušća je jedan stohastičko-deteministički proces i zato ga je teško realno prikazati.

** Od 1964 godine - od kada je u funkciji akumulacija i HE Modrac, dolazi do remećenja prirodnog režima tečenja rijeke Spreče, nizvodno od HE Modrac. Tečenje je postalo značajno deterministički proces - dakle u potpunosti u ovisnosti od čovjeka. Zato ga je nemoguće realno prikazati jer je mogući scenario otjecanja iz akumulacije ¨višeznačan¨ - u potpunosti dirigiran. Iz tog razloga, u prikazanoj tabeli je dat ¨jedan od mnogih mogućih slučajeva¨, a to su rezultati statističke obrade za VS Modrac (1958-1977 g.) i VS Stanić Rijeka (1926-1976 g.). Primjerice, kada su u pitanju novija hidrološka osmatranja, u 2004 godini na VS Modrac Q95%= 6,99 m3/s ; dok je na VS Karanovac, koja je nedaleko uzvodno od VS Stanić Rijeka: Q95%=8,94 m3/s, dok, u 2003 ekstremno sušnoj godini, Q95% na VS Modrac je iznosio 1,92 m3/s.

Sliv rijeke Bosne - Q 95% ( m 3 /s) sa linije trajanja protoka-Federacija BiH


Q95%

rijeka BosnaVS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv Q95%

pritoke1 VS PLANDIŠTE 2.502 Do ušća Željeznice 2.513 Ulaz u FBiH iz RS ŽELJEZNICA Bosna 0.5504 Do ušća Crne ŽELJEZNICA Bosna 0.5675 VS PODTELJIG CRNA RIJEKA Željeznica 0.4276 Crna na ušću CRNA RIJEKA Željeznica 0.4987 Poslije ušća Crne ŽELJEZNICA Bosna 1.078 Izlaz iz FBiH u RS ŽELJEZNICA Bosna 1.079 Do ušća Bijele ŽELJEZNICA Bosna 1.113

10 VS BOGATIĆI (FBiH) BIJELA Željeznica 0.61811 Bijela na ušću BIJELA Željeznica 0.62012 Poslije ušća Bijele ŽELJEZNICA Bosna 1.7313 VS KRUPAČKE ST. ŽELJEZNICA Bosna 2.0014 Ulaz u FBiH iz RS ŽELJEZNICA Bosna 2.1015 Željeznica na ušću ŽELJEZNICA Bosna 2,28 *16 Nakon ušća Željeznice 4.7917 Do ušća Zujevine 4.8018 VS HADŽIĆI ZUJEVINA Bosna19 VS BLAŽUJ ZUJEVINA Bosna20 Zujevina na ušću ZUJEVINA Bosna 0.88021 Nakon ušća Zujevine 5.6822 Do ušća Dobrinje 5.7023 Dobrinja na ušću DOBRINJA Bosna 0.43024 Nakon ušća Dobrinje 6.1325 Do ušća Miljacke 6.1526 Ulaz u FBiH iz RS MILJACKA Bosna 1.2927 VS SARAJEVO MILJACKA Bosna 1.528 Miljacka na ušću MILJACKA Bosna 2.1929 Nakon ušća Miljacke 8.3430 VS RELJEVO 8.5931 Do ušća Fojničke R. 11.632 VS FOJNICA 2 FOJNIČKA R. Bosna 0.81333 Do ušća Lepenice FOJNIČKA R. Bosna 3.0634 VS HOMOLJSKA Ć. LEPENICA Fojnička R. 1.0035 Do ušća u Fojničku LEPENICA Fojnička R. 1.6336 Poslije ušća Lepenice FOJNIČKA R. Bosna 4.6937 VS PODSTIJENJE FOJNIČKA R. Bosna 4.7038 VS VISOKO FOJNIČKA R. Bosna 5.5039 Fojnička R. na ušću FOJNIČKA R. Bosna 5.5140 Nakon ušća Fojničke R. 17.141 VS DOBRINJE 17.142 Do ušća Lašve 18.243 VS TRAVNIK LAŠVA Bosna 0.78044 Do ušća Bile LAŠVA Bosna 0.97045 VS MOŠĆANI BILA Lašva 0.53146 Prije ušća u Lašvu BILA Lašva 1.1947 Poslije ušća Bile LAŠVA Bosna 2.1648 VS MERDANI LAŠVA Bosna 5.8349 Lašva na ušću LAŠVA Bosna 5.8550 Nakon ušća Lašve 24.151 VS ZENICA 24.152 Do ušća Gostović 24.853 VS STIPOVIĆI GOSTOVIĆ Bosna 0.76854 Gostović na ušću GOSTOVIĆ Bosna 0.770 Tabela 2.1.12: Podsliv Bosne – Q95% sa linije trajanja proticaja (m3/s)




SRQMIN rijeka Bosna

VS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv SRQMIN pritoke

55 Nakon ušća Gostović 21.856 VS ZAVIDOVIĆI 22.757 Do ušća Krivaje 22.858 Ulaz u FBiH iz RS BIOŠTICA Krivaja 1.5159 VS BIOŠTICA BIOŠTICA Krivaja 1.8960 Prije ušća Stupčanice BIOŠTICA Krivaja 1.8961 Ulaz u FBiH iz RS STUPČANICA Krivaja 0.34062 VS OLOVSKE L. STUPČANICA Krivaja 0.49063 Prije ušća u Biošticu STUPČANICA Krivaja 0.49064 Nizvodno od sastavka KRIVAJA Bosna 2.3865 VS OLOVO KRIVAJA Bosna 2.3866 VS ZAVIDOVIĆI KRIVAJA Bosna 3.8567 Krivaja na ušću KRIVAJA Bosna 3.8568 Nakon ušća Krivaje 26.769 VS MAGLAJ 26.970 Do ušća Usore 27.171 Izlaz iz FBiH u RS 27.1


75 Ulaz u FBiH iz RS SPREČA Bosna 0.03076 VS OSMACI SPREČA Bosna 0.04077 VS KRIVAČA SPREČA Bosna 0.22478 Prije ušća Osk.- VS STRAŠANJ SPREČA Bosna 0.30579 VS DONJA VIŠĆA OSKOVA Spreča 0.20480 Prije ušća Gostilje OSKOVA Spreča 0.20481 VS ŽIVINICE GOSTILJA Spreča 0.26482 Prije ušća u Oskovu GOSTILJA Spreča 0.26583 Prije ušća u Spreču OSKOVA Spreča 0.46984 Poslije ušća Oskove-ulaz u Modrac SPREČA Bosna 0.77485 VS TURIJA TURIJA Spreča 0.49986 Prije ušća u Modrac TURIJA Spreča 0.50087 Ukupni ulaz u Modrac(bez međudotoka) Spreča 1.3088 Izlaz iz Modraca SPREČA Bosna 2.5089 VS MODRAC SPREČA Bosna 2,5 **90 Prije ušća Jale SPREČA Bosna 2,5 **91 Prije ušća u Spreču JALA Spreča92 Poslije ušća Jale SPREČA Bosna **93 VS DOBOŠNICA SPREČA Bosna **94 VS MIRIČINA SPREČA Bosna **95 VS KAKMUŽ SPREČA Bosna **96 VS KARANOVAC SPREČA Bosna **97 Izlaz iz FBiH u RS SPREČA Bosna **

* Bilans prirodnog tečenja rijeke Željeznice. Međutim, u realnom vremenu, crpljenjem vode rijeke Željeznice sa područja bunara u Sokolović Koloniji, dolazi do remećenja prirodnog režima tećenja. Dakle, tečenje rijeke Željeznice na lokalitetu VS Ilidža i nizvodno do ušća je jedan stohastičko-deteministički proces i zato ga je teško realno prikazati.

** Od 1964 godine - od kada je u funkciji akumulacija i HE Modrac, dolazi do remećenja prirodnog režima tečenja rijeke Spreče, nizvodno od HE Modrac. Tečenje je postalo značajno deterministički proces - dakle u potpunosti u ovisnosti od čovjeka. Zato ga je nemoguće realno prikazati jer je mogući scenario otjecanja iz akumulacije ¨višeznačan¨ - u potpunosti dirigiran. Iz tog razloga, u prikazanoj tabeli je dat ¨jedan od mnogih mogućih slučajeva¨, a to su rezultati statističke obrade za VS Modrac (1958-1977 g.) i VS Stanić Rijeka (1926-1976 g.). Primjerice, kada su u pitanju novija hidrološka osmatranja, u 2004 godini na VS Modrac Q95%= 6,99 m3/s ; dok je na VS Karanovac, koja je nedaleko uzvodno od VS Stanić Rijeka: Q95%=8,94 m3/s, dok, u 2003 ekstremno sušnoj godini, Q95% na VS Modrac je iznosio 1,92 m3/s.

Sliv rijeke Bosne - SR Q MIN (m 3 /s) - Federacija BiH


SRQMIN rijeka Bosna


1 VS PLANDIŠTE 2.402 Do ušća Željeznice 2.403 Ulaz u FBiH iz RS ŽELJEZNICA Bosna 0.4204 Do ušća Crne ŽELJEZNICA Bosna 0.4595 VS PODTELJIG CRNA RIJEKA Željeznica 0.3616 Crna na ušću CRNA RIJEKA Željeznica 0.4217 Poslije ušća Crne ŽELJEZNICA Bosna 0.8848 Izlaz iz FBiH u RS ŽELJEZNICA Bosna 0.8909 Do ušća Bijele ŽELJEZNICA Bosna 0.901

10 VS BOGATIĆI (FBiH) BIJELA Željeznica 0.61811 Bijela na ušću BIJELA Željeznica 0.62012 Poslije ušća Bijele ŽELJEZNICA Bosna 1.3413 VS KRUPAČKE ST. ŽELJEZNICA Bosna 1.5214 Ulaz u FBiH iz RS ŽELJEZNICA Bosna 1.6815 Željeznica na ušću ŽELJEZNICA Bosna 1,84 *16 Nakon ušća Željeznice 4.2417 Do ušća Zujevine 4.2418 VS HADŽIĆI ZUJEVINA Bosna19 VS BLAŽUJ ZUJEVINA Bosna20 Zujevina na ušću ZUJEVINA Bosna 0.79021 Nakon ušća Zujevine 5.0322 Do ušća Dobrinje 5.0323 Dobrinja na ušću DOBRINJA Bosna 0.38024 Nakon ušća Dobrinje 5.4325 Do ušća Miljacke 5.4426 Ulaz u FBiH iz RS MILJACKA Bosna 0.86027 VS SARAJEVO MILJACKA Bosna 1.0028 Miljacka na ušću MILJACKA Bosna 1.9429 Nakon ušća Miljacke 7.3830 VS RELJEVO 7.3931 Do ušća Fojničke R. 9.9232 VS FOJNICA 2 FOJNIČKA R. Bosna 0.64733 Do ušća Lepenice FOJNIČKA R. Bosna 2.5734 VS HOMOLJSKA Ć. LEPENICA Fojnička R. 0.84035 Do ušća u Fojničku LEPENICA Fojnička R. 1.3736 Poslije ušća Lepenice FOJNIČKA R. Bosna 3.9437 VS PODSTIJENJE FOJNIČKA R. Bosna 3.9538 VS VISOKO FOJNIČKA R. Bosna 4.6239 Fojnička R. na ušću FOJNIČKA R. Bosna 4.6240 Nakon ušća Fojničke R. 14.541 VS DOBRINJE 14.642 Do ušća Lašve 15.643 VS TRAVNIK LAŠVA Bosna 0.59144 Do ušća Bile LAŠVA Bosna 0.73845 VS MOŠĆANI BILA Lašva 0.41146 Prije ušća u Lašvu BILA Lašva 0.92247 Poslije ušća Bile LAŠVA Bosna 1.6648 VS MERDANI LAŠVA Bosna 4.9449 Lašva na ušću LAŠVA Bosna 4.9550 Nakon ušća Lašve 20.651 VS ZENICA 20.652 Do ušća Gostović 21.253 VS STIPOVIĆI GOSTOVIĆ Bosna 0.59054 Gostović na ušću GOSTOVIĆ Bosna 0.590 Tabela 2.1.13: Podsliv Bosne – srQmin (m3/s) U nastavku se daju karakteristične vrijednosti proticaja na hidrološkim stanicama podsliva rijeke Bosne u Federaciji BiH kao i unutargodišna promjena srednjih mjesečnih proticaja za rijeku Bosnu u Federaciji BiH..



maks.Q1/T

(m3/s) VS Vodotok Qsr.g.

(m3/s) sr.Qmin (m3/s)

20 g. 50 g. 100 g.

Plandište Bosna 6,28 2,40 26,3 30,8 34,7 Podteljig Crna rijeka 2,15 0,361 44,3 53 60,3 Bogatići Bijela 2,56 0,618 62,8 76 86,9 Krupačke Stijene Željeznica 8,93 1,52 151 183 206 Hadžići Zujevina 1,43 - 56 74 96 Blažuj Zujevina 2,80 - 102 133 168 Sarajevo Miljacka 5,71 1,00 152 189 227 Reljevo Bosna 29,7 7,39 421 495 547 Fojnica 2 Fojnička r. 3,18 0,647 Homoljska Ćuprija Lepenica 5,40 0,840 Podstijenje Fojnička r. 16,1 3,95 Visoko Fojnička r. 17,2 4,62 255 310 361 Dobrinje Bosna 57,5 14,6 Travnik Lašva 2,80 0,591 Mošćani Bila 2,00 0,411 Merdani Lašva 17,2 4,94 336 390 466 Zenica Bosna 79,8 20,6 1078 1277 1427 Stipovići Gostović 6,54 0,590 153 175 192 Zavidovići Bosna 97,4 22,7 1370 1545 1723 Bioštica Bioštica 7,30 1,89 Olovske Luke Stupčanica 5,50 0,490 Olovo Krivaja 12,0 2,38 482 665 824 Zavidovići Krivaja 24,6 3,85 835 1010 1176 Maglaj Bosna 125 26,9 1870 2190 2442 Kaloševići Usora 14,6 2,25 461 553 620 Osmaci Spreča 1,19 0,040 Krivača Spreča 4,29 0,224 Strašanj Spreča 4,50 0,305 Donja Višća Oskova 2,92 0,204 91,9 112 129 Živinice Gostelja 3,74 0,264 136 160 182 Turija Turija 2,89 0,499 122 140 152 Modrac Spreča 16,3 2,50 360 455 534 Dobošnica Spreča 19,6 - Miričina Spreča 21,6 - Kakmuž Spreča 22,7 - Karanovac Spreča 24,1 - Tabela 2.1.14: Podsliv Bosne – karakteristične vrijednosti proticaja na hidrološkim stanicama



R. Bosna - Unutargodišnji hod srednjih mjesečnih proticaja

050

100

150200250300

350400450

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

(mjeseci)

VS M aglaj (1964-1990)VS Raspotočje (1971-1989)VS Reljevo (1960-1991)

Slika 2.1.4: Podsliv rijeke Bosne Podsliv Drine: Samo manji dio podslivnog područja rijeke Drine se nalazi na području Federacije BiH. Rijeka Drina u dužini od oko 25 km protiče kroz Federaciju BiH, uključujući područje grada Goražda. Neposredno nizvodno od Goražda se registrira utjecaj uspora od akumulacije HE Višegrad. Inače, tečenje rijeke Drine kroz Federaciju BiH je pod determinističkim utjecajem uzvodne HE Mratinje, u Republici Crnoj Gori. Značajnije pritoke rijeke Drine u Federaciji BiH su Kolunska rijeka, rijeka Osanica, dio toka rijeke Prače i gornji tok rijeke Drinjače. Podslivnaslivna površina rijeke Drine u Federaciji BiH iznosi 974 km2.



Dio rijeke Drine u Federaciji BiH sa pripadajućim slivom, je kvantitativno numerički definiran u narednim tabelama i slikovno kao kartografski prikaz hidrografije sliva i svih karakterističnih lokaliteta.

Sliv rijeke Drine - srednji godišnji protoci (m 3 /s) - Federacija BiH

R/bVS/Lokalitet rijeka Drina

QSR rijeka Drina

VS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv QSR

pritoke1 Ulaz u FBiH iz RS 2142 VS GORAŽDE 2263 Izlaz iz FBiH u RS 226

4 Dio sliva koji pripada FBiH PRAČA Drina 3.18

5 Izlaz iz FBiH u RS DRINJAČA Drina 4.06

Sliv rijeke Drine - Q 95% ( m 3 /s) sa linije trajanja protoka-Federacija BiH


Q95%

rijeka DrinaVS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv Q95%

pritoke1 Ulaz u FBiH iz RS 50,2 *2 VS GORAŽDE 52,1 *3 Izlaz iz FBiH u RS 52,1*


5 Izlaz iz FBiH u RS DRINJAČA Drina 0.310

Sliv rijeke Drine - SR Q MIN (m 3 /s) - Federacija BiH


SRQMIN rijeka Drina


1 Ulaz u FBiH iz RS 42,2 *2 VS GORAŽDE 43,9 *3 Izlaz iz FBiH u RS 43,9*


5 Izlaz iz FBiH u RS DRINJAČA Drina

Duž cijelog toka rijeke Drine nema prirodnog tečenja malih voda, u potpunosti determinističko otjecanje, diktirano uvjetima rada brojnih hidroelektrana. Naziv HE i godina početka rada: - HE Mratinje, Piva - početak rada 1976 godine - HE Višegrad, Drina - početak rada 1989 godine - HE Bajina Bašta, Drina - početak rada 1966 godine - HE Zvornik, Drina - početak rada 1955 godineKoličine navedene pod ¨zvjezdicama¨ tretirati kao orijentacione vrijednosti, koje jesu rezultat osmatranja u vještačkom režimu, ali taj proces (otjecanje malih voda) u potpunosti diktiraju HE.

* Pod utjecajem rada HE Mratinje, sve do Goražda, gdje počinje akumulacija od HE Višegrad. Tabela 2.1.15: Podsliv Drine – Qsr.god, Q95% i srQmin (m3/s) Karakteristične vrijednosti proticaja rijeke Drine, za vodomjernu stanicu Goražde, u Federaciji BiH, su date na slijedećoj tabeli.

maks.Q1/T (m3/s)

VS Vodotok Qsr.g. (m3/s)

sr.Qmin. (m3/s)

20 g. 50 g. 100 g.

Goražde Drina 226 43,9* 2993 4329

Tabela 2.1.16: Podsliv Drine, rijeka Drina – karakteristični proticaji



Slika 2.1.5: Podsliv rijeke Drine Neposredni sliv rijeke Save: Slično kao i podsliv rijeke Drine i neposredni sliv rijeke Save se samo u manjoj mjeri nalazi na području Fedracije BiH. Ovdje je, kao značajan, tretiran samo podsliv rijeke Tinje u dijelu koji pripada području Federacije BiH. Evidentirani se i manji vodotoci u Pasavskom kantonu koji zbog svog malog uticaja nisu kvantitativno definirani. Veličina podslivne površine neposrednog sliva rijeke Save u Federaciji BiH iznosi 1 155 km2. Podsliv rijeke Tinje je kvantitativno numerički definiran u narednim tabelama i slikovno kao kartografski prikaz hidrografije sliva i svih karakterističnih lokaliteta. Rijeka Sava se pruža cijelom dužinom Posavskog kantona Federacije BiH i predstavlja međugranični vodotok sa susjednom Republikom Hrvatskom.



Obzirom na značaj rijeke Save kao međugraničnog vodotoka, u narednoj tabeli je, na osnovu obrada hidroloških stanica u Hrvatskoj – VS Slavonski Brod i VS Županja, dat prikaz karakterističnih vrijednosti protoka za područje Posavskog kantona – Federacija BiH.

maks.Q 1/T (m3/s) Područje Rijeka Qsr.g.

(m3/s) 20 50 100

Odžak Sava 1020 3176 3405 3568

Orašje Sava 1209 4002 4362 4623

Tabela 2.1.17: Karakteristični hidrološki podaci za rijeku Savu Neposredni sliv Save - SR Q MIN (m 3 /s) - Federacija BiH

R/bVS/Lokalitet rijeka Tinja

SRQMIN rijeka Tinja

VS/Lokalitet - pritoke Vodotok Sliv SRQMIN

pritoke1 VS SREBRENIK 0.2662 Mala Tinja na ušću Mala Tinja Tinja3 Nakon ušća Male Tinje


Neposredni sliv Save - Q 95% (m 3 /s) sa linije trajanja protoka-Federacija BiH

R/b

VS/Lokalitet - rijeka Tinja

Q95%

rijeka TinjaVS/Lokalitet -

pritoke Vodotok SlivQ95%

pritoke1 VS SREBRENIK 0.302 Mala Tinja na ušću Mala Tinja Tinja3 Nakon ušća Male Tinje


Neposredni sliv Save - srednji godišnji protoci (m 3 /s) - Federacija BiH

R/bVS/Lokalitet - rijeka Tinja

QSR rijeka Tinja

VS/Lokalitet - pritoke Vodotok Sliv

QSR pritoke

1 VS SREBRENIK 2.252 Mala Tinja na ušću Mala Tinja Tinja3 Nakon ušća Male Tinje


Tabela 2.1.18: Neposredni sliv rijeke Save, podlsiv Tinje – hidrološki pokazatelji (m3/s) Na slijedećoj tabeli se daju karakteristični hidrološki pokazatelji za VS Tinju kao i dijagram unutargodišnjih srednjih mjesečnih proticaja.

maks.Q1/T (m3/s)

VS

Vodotok

Qsr.g. (m3/s)

sr.Qmin. (m3/s)

20 g. 50 g. 100 g.

Srebrenik Tinja

2,25

0,266

154

184

206

Tabela 2.1.19: VS Tinja – karakteristični pokazatelji



Neposredni sliv r. Save - rijeka Tinja - Unutargodišnji hod srednjih mjesečnih proticaja

00.5

11.52

2.53

3.54

4.5

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

(mjeseci)

VS Srebrenik (1968-1986)

Slika 2.1.6: Neposredni sliv rijeke Save

2.1.3.2.Vodno područje Jadranskog mora Sliv Neretve: Neretva je najveća rijeka na području Federacije BiH. Također, gledajući sopstvene vode Federacije BiH, odnosno vode koje se formiraju i otječu sa njene površine - Neretva je i po tom pokazatelju naša najveća rijeka. Glavne karakteristike ove rijeke su velika slivna površina, izrazito heterogen sliv, veliki broj pritoka, snažan utjecaj krša na čitavom slivu (sa svim specifikumima kraških područja) – što uzrokuje značajnu razliku orografske i hidrogeološke slivne površine te izražene determinističke uticaje na tečenje uzrokovane brojnim hidroelektranama. Svojim najvećim dijelom Neretva teče područjem Federacije BiH, a veličina hidrogeološke slivne površine u Federaciji BiH iznosi 5745 km2. Opis slivnog područja je, po osnovu geografskih i hidrografskih različitosti, podijeljen na tri dijela, kako slijedi u nastavku teksta.



Gornji tok:

Rijeka Neretva se formira od nekoliko snažnih vrela u Republici Srpskoj, (koja su locirana južnije od Mostara), a nedaleko nizvodno od naselja Uloga Neretva ulazi na područje Federacije BiH. Glavne pritoke Neretve do Konjica su rijeke: Ljuta, Rakitnica, Šištica (izvire iz Boračkog jezera), Bijela i rijeka Trešanica – poslije koje se formira Jablaničko jezero. U svom gornjem toku, sve do Konjica, tečenje rijeke Neretve je jedan u potpunosti stohastički proces, što se drastično mijenja neposredno nizvodno od grada Konjica. Srednji tok:

U svom srednjem dijelu toka, tečenje rijeke Neretve je jedan stohastičko-deterministički proces, što je uzrokovano brojnim hidroelektranama na ovom potezu: HE Jablanica, HE Rama, HE Grabovica, HE Salakovac i HE Mostar. Režim malih voda je uslovljen režimu rada hidroelektrana, dok se, što se tiče velikih voda, od hidroelektrana “očekuje” da smanje njihov štetni uticaj. Generalno se može konstatirati da hidroelektrane poboljšavaju režim tečenja rijeke Neretve, što se tiče ekstremnih protoka. Naime, male vode su veće nego pri prirodnom režimu tečenja (što je bitno za sušno razdoblje godine), a valovi velikih voda su znatno smanjeni uticajem vještačkih akumulacija, odnosno pravilnim korištenjem akumulacijskog prostora. Što se tiče hidrografije na ovom dijelu sliva, značajne pritoke Neretve su vodotoci: Kraljušnica, Baštica, Neretvica, Rama, Doljanka, Bijela, Drežanjka, a od jezera Jablaničko i Ramsko (vještačka) i Blidinje jezero, kao prirodno. Donji tok:

Iako je cijeli sliv rijeke Neretve pod utjecajem krša, donji tok, od Mostara do ulaza u Republiku Hrvatsku (Doljani) je pod izraženim utjecajem krša. Karakteristika ovog dijela sliva su: značajan broj snažnih kraških vrela (na pritokama i u samom koritu Neretve); dotjecaj vode na vrela sa kraških polja – podzemnim tečenjem; dodatni deterministički utjecaji od HE Čapljina (Krupa), HE Peć Mlini (Trebižat); te brojni kanali za navodnjavanje. Praktično sve pritoke rijeke Neretve na ovom dijelu sliva dotječu iz kraških polja sa lijeve i desne strane toka rijeke Neretve. Pritoka Jasenica (to su vode rijeke Lištice i vode manjih vodotoka koji završavaju u Mostarskom blatu); pritoka Buna (vode iz Nevesinjskog polja); pritoka Bregava (vode iz Dabarskog i dijela Fatničkog polja); pritoka Trebižat (nastaje u Imotskom polju). Također, duž samih pritoka postoje snažna kraška vrela: Klokun, Vrioštica, Grudsko vrelo, vrelo Lištice, vrelo Bune i Bunice. Karakteristična je i lijeva pritoka Krupa koja dotječe iz Deranskog jezera – Hutovo blato, a prihvata i vode sa HE Čapljina. Međutim, na ovom dijelu su deterministički utjecaji jako izraženi. Naime rijeka Trebišnjica iz pravca Trebinja, kanalom kroz Popovo polje dotiče do gornjeg kompezacionog bazena HE Čapljina (područje Federacije BiH). Rijeka Trebišnjica dijelom ponire i obogaćuje vode Deranskog jezera a dijelom završava na turbinama HE Čapljina. Do 1992 godine – srednji godišnji protok za HE Čapljina je iznosio 28 m3/s. Danas je to znatno manje i u potpunosti deterministički definirano, obzirom da se protoci rijeke Trebišnjice preusmjeravaju za HE Dubrovnik u Republici Hrvatskoj. Odnosno, utjecaj rijeke Trebišnjice na bilans voda Deranskog



Sliv rijeke Neretve - srednji godišnji protoci (m 3 /s) - Federacija BiH

R/bVS/Lokalitet

rijeka NeretvaQSR

rijeka NeretvaVS/Lokalitet

pritoke Vodotok SlivQSR

pritoke

1 VS ULOG (RS) 9.022 Izlaz iz RS u FBiH 10.03 VS DONJA LJUTA LJUTA Neretva 2.874 Ljuta na ušću LJUTA Neretva 3.805 VS GLAVATIČEVO 38.66 VS KONJIC 58.07 VS KONJIC TREŠANICA Neretva 2.158 VS KRALUPI KRALJUŠNICA Jabl.jez. 2.099 VS IDBAR BAŠČICA Jabl.jez. 2.13

10 VS GORANI NERETVICA Jabl.jez. 4.6211 Rama na ušću RAMA Jabl.jez. 33.112 HE JABLANICA 11113 VS JABLANICA DOLJANKA Neretva 4.5414 VS ŠANICA ŠANICA Bijela 0.90015 HE GRABOVICA 12916 VS DREŽNICA DREŽANJKA Neretva 7.4817 HE SALAKOVAC 17518 VS MOSTAR 18019 VS BAĆEVIĆI 20120 Do ušća Jasenice 20121 VS ŠIROKI BRIJEG LIŠTICA Neretva 8.3922 VS UGROVAČA UGROVAČA Lištica 2.1323 VS UZARIĆI LIŠTICA Neretva 13.324 VS DOM JASENICA Neretva 10.925 Jasenica na ušću JASENICA Neretva 11.026 Nakon ušća Jasenice 21227 Do ušća Bune 21228 VS BLAGAJ BUNA Neretva 22.429 VS MALO POLJE BUNICA Buna 18.830 VS BUNA BUNA Neretva 41.231 Buna na ušću BUNA Neretva 41.232 Nakon ušća Bune 25333 VS ŽITOMISLIĆI 25334 VS ČAPLJINA 25535 Do ušća Trebižata 255

jezera i rijeke Krupe je danas manji nego kako je to bilo u sistemu do 1992 godine – i teško ga je kvantitativno definirati. Brojne hidrološke stanice, na čitavom slivu rijeke Neretve, sa dugogodišnjim nizom sistemskih hidroloških osmatranja vodostaja i mjerenja protoka čine da je sliv rijeke Neretve hidrološki izučen. Sliv rijeke Neretve je kvantitativno numerički definiran u narednim tabelama i slikovno kao

kartografski prikaz hidrografije sliva i svih karakterističnih lokaliteta.

R/bVS/Lokalitet

rijeka NeretvaQSR

rijeka NeretvaVS/Lokalitet

pritoke Vodotok SlivQSR

pritoke

36 Ulaz u FBiH iz Hrvatske VRLJIKA Neretva 9.0037 VS RAKITOVAC VRLJIKA Neretva 9.0138 VS GRUDSKO VRELO GRUDSKO V. Vrljike 2.5739 VS PEĆ MLINI-nizv. TIHALJINA Neretva 11.140 VS TIHALJINA TIHALJINA Neretva 16.541 VS POLJANA Vrelo KLOKUN Tihaljina 6.5442 VS KLOBUK MLADE Neretva 25.443 VS GRABOVO VRELO GRABOVO VR. Mlade 2.2844 VS VITINA VRIOŠTICA Trebižat 3.2145 VS HUMAC TREBIŽAT Neretva 31.446 VS STUDENCI STUDENČICA Trebižat 5.5647 Trbižat na ušću TREBIŽAT Neretva 39.848 Nakon ušća Trebižata 29549 Do ušća Bregave 295

50 Ulaz u FBiH iz RS BREGAVA Neretva 18.351 VS STOLAC BREGAVA Neretva 18.452 Bregava na ušću BREGAVA Neretva 18.453 Nakon ušća Bregave 31354 VS GABELA 31355 Do ušća Krupe 31356 VS DRAČEVO KRUPA Neretva 18.057 Nakon ušća Krupe 33158 VS DRAČEVO 331

59 Izlaz iz FBiH u Hrvatsku 331

Tabela 2.1.20: Sliv rijeke Neretve – srednji godišnji proticaji (m3/s)



R/bVS/Lokalitet

rijeka NeretvaQ95%

rijeka NeretvaVS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv Q95%

pritoke

36 Ulaz u FBiH iz Hrvatske VRLJIKA Neretva

37 VS RAKITOVAC VRLJIKA Neretva

38 VS GRUDSKO VRELO GRUDSKO V. Vrljike 0.01139 VS PEĆ MLINI-nizv. TIHALJINA Neretva 0,746"40 VS TIHALJINA TIHALJINA Neretva41 VS POLJANA Vrelo KLOKUN Tihaljina42 VS KLOBUK MLADE Neretva43 VS GRABOVO VRELO GRABOVO VR. Mlade44 VS VITINA VRIOŠTICA Trebižat45 VS HUMAC TREBIŽAT Neretva 3,02"46 VS STUDENCI STUDENČICA Trebižat 2.3047 Trbižat na ušću TREBIŽAT Neretva48 Nakon ušća Trebižata

49 Do ušća Bregave

50 Ulaz u FBiH iz RS BREGAVA Neretva51 VS STOLAC BREGAVA Neretva52 Bregava na ušću BREGAVA Neretva53 Nakon ušća Bregave54 VS GABELA55 Do ušća Krupe56 VS DRAČEVO KRUPA Neretva57 Nakon ušća Krupe58 VS DRAČEVO

59 Izlaz iz FBiH u Hrvatsku

R/bVS/Lokalitet

rijeka NeretvaSRQMIN

rijeka NeretvaVS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv SRQMIN

pritoke

36 Ulaz u FBiH iz Hrvatske VRLJIKA Neretva 0.55737 VS RAKITOVAC VRLJIKA Neretva 0.55738 VS GRUDSKO VRELO GRUDSKO V. Vrljike suho39 VS PEĆ MLINI-nizv. TIHALJINA Neretva 0,451"40 VS TIHALJINA TIHALJINA Neretva 0,66"41 VS POLJANA Vrelo KLOKUN Tihaljina 3.1942 VS KLOBUK MLADE Neretva 4,06"43 VS GRABOVO VRELO GRABOVO VR. Mlade suho44 VS VITINA VRIOŠTICA Trebižat 1.4945 VS HUMAC TREBIŽAT Neretva 2,55"46 VS STUDENCI STUDENČICA Trebižat 1.9747 Trbižat na ušću TREBIŽAT Neretva

48 Nakon ušća Trebižata49 Do ušća Bregave

50 Ulaz u FBiH iz RS BREGAVA Neretva

51 VS STOLAC BREGAVA Neretva

52 Bregava na ušću BREGAVA Neretva

53 Nakon ušća Bregave

54 VS GABELA

55 Do ušća Krupe

56 VS DRAČEVO KRUPA Neretva

57 Nakon ušća Krupe

58 VS DRAČEVO

59 Izlaz iz FBiH u Hrvatsku

Sliv rijeke Neretve - Q 95% ( m 3 /s) sa linije trajanja protoka-Federacija BiH

R/bVS/Lokalitet

rijeka NeretvaQ95%

rijeka NeretvaVS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv Q95%

pritoke

1 VS ULOG (RS) 0.99

2 Izlaz iz RS u FBiH 1.103 VS DONJA LJUTA LJUTA Neretva

4 Ljuta na ušću LJUTA Neretva 0.5505 VS GLAVATIČEVO 9.936 VS KONJIC

7 VS KONJIC TREŠANICA Neretva 0.7378 VS KRALUPI KRALJUŠNICA Jabl.jez. 0.3559 VS IDBAR BAŠČICA Jabl.jez. 0.425

10 VS GORANI NERETVICA Jabl.jez. 0.79811 Rama na ušću RAMA Jabl.jez. **12 HE JABLANICA

13 VS JABLANICA DOLJANKA Neretva 0.37014 VS ŠANICA ŠANICA Bijela

15 HE GRABOVICA

16 VS DREŽNICA DREŽANJKA Neretva 0.69817 HE SALAKOVAC

18 VS MOSTAR 52*19 VS BAĆEVIĆI 65*20 Do ušća Jasenice

21 VS ŠIROKI BRIJEG LIŠTICA Neretva 0.86922 VS UGROVAČA UGROVAČA Lištica suho23 VS UZARIĆI LIŠTICA Neretva suho24 VS DOM JASENICA Neretva suho25 Jasenica na ušću JASENICA Neretva suho26 Nakon ušća Jasenice

27 Do ušća Bune

28 VS BLAGAJ BUNA Neretva 4.3329 VS MALO POLJE BUNICA Buna 2.8730 VS BUNA BUNA Neretva 7.2031 Buna na ušću BUNA Neretva 7.2032 Nakon ušća Bune

33 VS ŽITOMISLIĆI 74*34 VS ČAPLJINA

35 Do ušća Trebižata Tabela 2.1.21: Sliv rijeke Neretve – Q95% (m3/s)

Sliv rijeke Neretve - SR Q MIN (m 3 /s) - Federacija BiH

R/bVS/Lokalitet

rijeka NeretvaSRQMIN

rijeka NeretvaVS/Lokalitet pritoke Vodotok Sliv SRQMIN

pritoke

1 VS ULOG (RS) 0.84

2 Izlaz iz RS u FBiH 0.903 VS DONJA LJUTA LJUTA Neretva

4 Ljuta na ušću LJUTA Neretva 0.4005 VS GLAVATIČEVO 8.906 VS KONJIC

7 VS KONJIC TREŠANICA Neretva 0.6108 VS KRALUPI KRALJUŠNICA Jabl.jez. 0.2739 VS IDBAR BAŠČICA Jabl.jez. 0.292

10 VS GORANI NERETVICA Jabl.jez. 0.611 Rama na ušću RAMA Jabl.jez. **12 HE JABLANICA

13 VS JABLANICA DOLJANKA Neretva 0.33014 VS ŠANICA ŠANICA Bijela

15 HE GRABOVICA

16 VS DREŽNICA DREŽANJKA Neretva 0.52817 HE SALAKOVAC

18 VS MOSTAR 50*19 VS BAĆEVIĆI 60*20 Do ušća Jasenice

21 VS ŠIROKI BRIJEG LIŠTICA Neretva 0.57222 VS UGROVAČA UGROVAČA Lištica suho23 VS UZARIĆI LIŠTICA Neretva suho24 VS DOM JASENICA Neretva suho25 Jasenica na ušću JASENICA Neretva suho26 Nakon ušća Jasenice

27 Do ušća Bune

28 VS BLAGAJ BUNA Neretva 4.029 VS MALO POLJE BUNICA Buna 2.3030 VS BUNA BUNA Neretva 6.3031 Buna na ušću BUNA Neretva 6.3032 Nakon ušća Bune

33 VS ŽITOMISLIĆI 68*34 VS ČAPLJINA

35 Do ušća Trebižata Tabela 2.1.22: Sliv rijeke Neretve – srQmin (m3/s) * Deterministički uticaj hidroelektrana na Neretvi

** Deterministički uticaj HE Rama

'' Deterministički uticaj HE Peć Mlini i kanala za navodnjavanje



Na slijedećoj tabeli se daju karakteristične vrijednosti proticaja na vodotocima sliva rijeke Neretve u Federaciji BiH i grafički unutargodišnji hod srednjih mjesečnih proticaja.

maks.Q1/T (m3/s)

VS Vodotok Qsr.g. (m3/s)

sr.Qmin (m3/s)

20 g. 50 g. 100 g.

Ulog Neretva 9,02 0,840 118 128 132 Donja Ljuta Ljuta 2,87 0,328 40,8 51,0 61,4 Glavatičevo Neretva 38,6 8,90 497 573 628 Konjic Neretva 58,0 853 880 1064 Konjic Trešanica 2,15 0,61 maxQREG = 24,0 Kralupi Kraljušnica 2,09 0,273 maxQREG = 32,2 Idbar Bašćica 2,13 0,292 maxQREG = 25,5 Gorani Neretvica 4,62 0,600 63,4 80 95,7 Jablanica Doljanka 4,54 0,330 maxQREG = 49,8 Šanica Šanica 0,90 maxQREG = 26,8 Drežnica Drežanjka 7,48 0,528 137 175 213 Mostar Neretva 180 50,0 1814 2030 2216 Bačevići Neretva 201 60,0 1909 2130 2318 Široki Brijeg Lištica 8,39 0,572 78,0 94,0 114 Ugrovača Ugrovača 2,13 suho 104 140 184 Uzarići Lištica 13,3 suho 216 270 322 Dom Jasenica 10,9 suho 36,8 39,0 40,4 Blagaj Buna 22,4 4,00 Malo Polje Bunica 18,8 2,30 Buna Buna 42,2 6,30 333 348 363 Žitomislići Neretva 253 68* 2046 2250 2433 Čapljina Neretva 255 - Rakitovac Vrljika 9,01 0,557 maxQREG = 82,0 Grude Grudsko vrelo 2,57 suho Peć Mlini-nizv Tihaljina 11,1 0,451 maxQREG = 69,9 Tihaljina Tihaljina 16,5 0,66 125 134 141 Poljana vrelo Klokun 6,54 3,19 24,7 27,1 28,9 Klobuk Mlade 25,4 4,06 194 210 221 Grabovo vrelo Grabovo vrelo 2,28 suho 19,2 22,2 24,3 Vitina Vrioštica 3,21 1,49 10,2 11,0 11,6 Humac Trebižat 31,4 2,55 201 213 222 Studenci Studenčica 5,56 1,97 28,3 29,6 30,5 Stolac Bregava 18,4 54,0 59,0 63,0 Gabela Neretva 313 2208 2410 2600 Dračevo Krupa 18,0 Dračevo Neretva 331 Tabela 2.1.23: Karakteristične vrijednosti proticaja na hidrološkim stanicama sliva rijeke Neretve



R. Neretva - Unutargodišnji hod srednjih mjesečnih proticaja

050

100150

200250300350400450500

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

(mjeseci)

VS Žitomislići (1963-1990)VS Glavatičevo (1965-1991)

Slika 2.1.7. Sliv rijeke Neretve



Sliv Cetine: Sliv rijeke Cetine, (ili sa nazivom “Zapadni krš“), koji pripada Bosni i Hercegovini, se u potpunosti nalazi na području Federacije BiH i zauzima površinu od 2 876 km2. Jedna od osnovnih karakteristika vodnog područja Jadranskog mora, kojem pripada i sliv rijeke Cetine, je da se radi o kraškom prostoru. Sliv rijeke Cetine pripada masivu i obroncima Dinarida – području u potpunosti krševitom sa svim specifikumima i fenomenima krša, (snažna kraška vrela, povremeni vodotoci, povremene akumulacije u kraškim poljima, suho u ljetnom dijelu godine, vrtače, ponori, estavele i sl.). Veći dio oborinskih voda nestaje u prostoru krša (gdje bezbrojne vrtače u slivu kao ogromni slivnici prihvataju vodu i brzo je distribuiraju u podzemlje), potom, podzemnim otjecanjem te vode se pojavljuju na mnogobrojnim vrelima – u konkretnom slučaju: sa područja tzv. Zapadnog krša, odnosno sliva rijeke Cetine nastaju: vrelo rijeke Sane, vrela rijeke Plive kao i brojna vrela duž Jadranske obale, u Republici Hrvatskoj. Preciznije, osim gornjeg i središnjeg dijela Glamočkog polja, gdje vodotoci Ribnik i Jaruga – ponorima i podzemnim tokovima otječu ka vrelima Plive i Sane, i sjevernog dijela Kupreškog polja, gdje vodotok Mrtvica ponire i podzemnim tokovima završava na vrelu Plive, sva ostala polja: donji dio Glamočkog polja, južni dio Kupreškog polja, Duvanjsko i Livanjsko polje, pripadaju slivu rijeke Cetine. Najznačajniji vodotoci su Kriva Jaruga i Ribnjak u Glamočkom polju; rijeka Milač u Kupreškom polju; rijeka Šuica u Duvanjskom polju te rijeke Bistrica, Sturba, Žabljak i Ričina u Livanjskom polju. Prirodne akumulacije se formiraju u: Glamočkom polju (retenzija Pučine) odakle se preko ponora Dragnić vode evakuiraju u Livanjsko polje; u Duvanjskom polju - retenzija koja se preko ponora Kovači evakuira na vrelo Ričine; i u Livanjskom polju (direktno utječe u Buško jezero); kao i prirodne retenzije u sjeverozapadnom dijelu Livanjskog polja, odakle se vode evakuiraju ponorima Kazanci i Čaprazlije ka rijeci Cetini. U Livanjskom polju postoji snažan deterministički utjecaj od složenog sistema koji prikuplja i odvodi vode ka HE Orlovac u Republici Hrvatskoj. Dio tog sistema je veliko Buško jezero (vještačko), akumulacija Mandak, Drinovački kanal (koji prikuplja vode Bistrice, Sturbe i Žabljaka) i, u konačnici, jezero Lipa gdje se skupljaju sve navedene vode i tunelom odvode ka HE Orlovac. Brojne hidrološke stanice na čitavom slivu rijeke Cetine, sa dugogodišnjim nizom sistemskih hidroloških osmatranja vodostaja i mjerenja protoka – čine da je sliv rijeke Cetine u Federaciji BiH hidrološki izučen. Sliv rijeke Cetine u Fedrraciji BiH je kvantitativno numerički definiran u narednim tabelama i slikovno, kao kartografski prikaz hidrografije sliva i svih karakterističnih lokaliteta sa pravcima podzemnog tečenja iz kraških polja.



Sliv rijeke Cetine - Q 95% ( m 3 /s) sa linije trajanja protoka-Federacija BiH

R/b Lokalitet / vodotok Q95%

1

2 VS BADANJ / Badanj suho

3 VS DRAGNIČ ponor suho

4 SUMA suho

5

6 VS BRDA / Milač 0.2317 VS GORNJI MALOVAN / Milač 0.1048

9 VS ŠUICA / Šuica 0.15310 VS MOKRONOGE / Šuica 0.00211 VS MALE BRDINE / Drina suho12 VS JOŠANICA / Ostrožac 0.027

13 VS KOVAČI PONOR / Šuica 0.049

14

15 VS VRELO STURBE / Sturba 1.3616 VS GORNJI ŽABLJAK / Žabljak 0.16517 VS LIVNO / Bistrica 0.64918 VS VRILO RIČINE

19 SUMA

20VS KAZANCI PONOR / Ždralovački kanal 0.007

21VS ČAPRAZLIJE PONOR / Tovarnica suho

22 SUMA

23 UKUPNO

GLAMOČKO POLJE ( Pučine)

NAPOMENA

Vrelo kratkog toka, utječe u retenziju Pučine, presušuje.Ponor evakuira vode Tramošnika, Trnka, međusliva, i dio voda iz središnjeg dijela Glamočkog polja - retenzija Pučine.

Ukupne vode koje se preko Dragnič ponora, iz retenzije Pučine, evakuiraju podzemnim putem ka vrelu Bistrice i vrelu Kablić u Livanjskom polju.

KUPREŠKO POLJE Vodomjerna stanica u gornjem toku Milača.Vodomjerna stanica nedaleko od ponorske zone, odakle se Milač podzemnim otjecajem pojavljuje na vrelu Šuice (Šuica), Žabljaka i Sturbe (Livanjsko polje).

DUVANJSKO POLJE

LIVANJSKO POLJE

VS u gradu Šuica.

VS u Duvanjskom polju, vodotok presušuje.

VS na pritoci Šuice, Drini, presušuje.

VS na pritoci Šuice, Ostrožcu.Najveći ponor na Balkanu, kojim se Šuica podzemnim tečenjem evakuira ka Buškom jezeru (vrelo Ričine) -Livanjsko polje a dio ispod jezera otječe ka Jadranskom moru.

VS nedaleko od vrela Sturbe, ne presušuje.

VS nedaleko od vrela Žabljaka, ne presušuje.

VS nedaleko od vrela Bistrice, u Livnu, ne presušuje.

VS na samom ulazu u Buško jezero.

Sumarni izlaz iz Fedracije BiH u Hrvatsku (dio kontrolirano ka HE, dio nekontrolirano-prirodni režim).

Sumarne vode kontrolirano otječu ka HE Orlovac u Hrvatskoj.

Sjeverozapadni dio Livanjskog polja, vode koje otječu ponorom Kazanaci ka Cetini u RH.

Središnji dio Livanjskog polja, vode koje otječu ponorom Čaprazlije ka Cetini u RH.

Sumarne vode koje nekontrolirano otječu, ponorima, ka Cetini u RH.

Sliv rijeke Cetine - srednji godišnji protoci (m 3 /s) - Federacija BiH

R/b Lokalitet / vodotok QSR

1

2 VS BADANJ / Badanj 1.04

3 VS DRAGNIČ ponor 1.59

4 SUMA 2.63

5

6 VS BRDA / Milač 0.96

7 VS GORNJI MALOVAN / Milač 0.838

9 VS ŠUICA / Šuica 2.2910 VS MOKRONOGE / Šuica 2.9911 VS MALE BRDINE / Drina 2.5012 VS JOŠANICA / Ostrožac 0.21

13 VS KOVAČI PONOR / Šuica 8.20

14

15 VS VRELO STURBE / Sturba 4.4816 VS GORNJI ŽABLJAK / Žabljak 2.0617 VS LIVNO / Bistrica 3.6018 VS VRILO RIČINE 8.0019 SUMA 18.2

20VS KAZANCI PONOR / Ždralovački kanal 1.86

21VS ČAPRAZLIJE PONOR / Tovarnica 2.76

22 SUMA 4.62

23 UKUPNO 23 Sumarni izlaz iz Fedracije BiH u Hrvatsku (dio kontrolirano ka HE, dio nekontrolirano-prirodni režim).


Sjeverozapadni dio Livanjskog polja, vode koje otječu ponorom Kazanaci ka Cetini u RH.Središnji dio Livanjskog polja, vode koje otječu ponorom Čaprazlije ka Cetini u RH.






DUVANJSKO POLJE

LIVANJSKO POLJE

VS u gradu Šuica.



VS na pritoci Šuice, Ostrožcu.

Najveći ponor na Balkanu, kojim se Šuica podzemnim tečenjem evakuira ka Buškom jezeru (vrelo Ričine) -Livanjsko polje a dio ispod jezera otječe ka Jadranskom moru.


KUPREŠKO POLJE Vodomjerna stanica u gornjem toku Milača.Vodomjerna stanica nedaleko od ponorske zone, odakle se Milač podzemnim otjecajem pojavljuje na vrelu Šuice (Šuica), Žabljaka i Sturbe (Livanjsko polje).


NAPOMENA


Tabela 2.1.24: Sliv rijeke Cetine – srednji godišnji proticaji (m3/s) i – Q95% (m3/s)

Sliv rijeke Cetine - SR Q MIN (m 3 /s) - Federacija BiH

R/b Lokalitet / vodotok SRQMIN

1

2 VS BADANJ / Badanj suho

3 VS DRAGNIČ ponor suho

4 SUMA suho

5

6 VS BRDA / Milač 0.20

7 VS GORNJI MALOVAN / Milač 0.09

8

9 VS ŠUICA / Šuica 0.11010 VS MOKRONOGE / Šuica suho11 VS MALE BRDINE / Drina suho12 VS JOŠANICA / Ostrožac 0.012

13 VS KOVAČI PONOR / Šuica suho

14

15 VS VRELO STURBE / Sturba 1.24016 VS GORNJI ŽABLJAK / Žabljak 0.13917 VS LIVNO / Bistrica 0.60018 VS VRILO RIČINE

19 SUMA

20VS KAZANCI PONOR / Ždralovački kanal suho

21VS ČAPRAZLIJE PONOR / Tovarnica suho

22 SUMA suho

23 UKUPNO Sumarni izlaz iz Fedracije BiH u Hrvatsku (dio kontrolirano ka HE, dio nekontrolirano-prirodni režim).


Sjeverozapadni dio Livanjskog polja, vode koje otječu ponorom Kazanaci ka Cetini u RH.

Središnji dio Livanjskog polja, vode koje otječu ponorom Čaprazlije ka Cetini u RH.






DUVANJSKO POLJE

LIVANJSKO POLJE

VS u gradu Šuica.



VS na pritoci Šuice, Ostrožcu.Najveći ponor na Balkanu, kojim se Šuica podzemnim tečenjem evakuira ka Buškom jezeru (vrelo Ričine) -Livanjsko polje a dio ispod jezera otječe ka Jadranskom moru.


KUPREŠKO POLJE

Vodomjerna stanica u gornjem toku Milača.

Vodomjerna stanica nedaleko od ponorske zone, odakle se Milač podzemnim otjecajem pojavljuje na vrelu Šuice (Šuica), Žabljaka i Sturbe (Livanjsko polje).


NAPOMENA


Tabela 2.1.25: Sliv rijeke Cetine sr Q min (m3/s) Na slijedećoj tabeli se daju karakteristične vrijednosti po hidrološkim stanicama sliva rijeke Cetine kao i grafički prikaz unutargodišnjih promjena srednjih mjesečnih proticaja vodotoka Sturba.



maks.Q1/T

(m3/s)

VS

Vodotok Qsr.g. (m3/s)

sr.Qmin. (m3/s)

20 g. 50 g. 100 g.

Badanj Badanj 1,04 suho 17,5 20,3 22,5 Dragnić Ponor 1,59 suho - Brda Milač 0,960 0,200 8,90 10,1 11,0 Gornji Malovan Milač 0,830 0,090 MAXQreg. = 11,5 Šuica Šuica 2,29 0,110 28,7 38,2 42,9 Mokronoge Šuica 2,99 suho 47,5 56,5 63,3 Male Brdine Drina 2,50 suho - - - Jošanica Ostrožac 0,210 0,012 7,52 10,2 12,5 Kovači-ponor* Šuica 8,20 suho 190 226 252 Vrelo Sturbe Sturba 4,48 1,24 MAXQreg. = 32,0 Gornji Žabljak Žabljak 2,06 0,139 - - - Livno Bistrica 3,60 0,600 34,8 37,0 38,6 Vrilo Ričina 8,00 - - - - Kazanci-ponor Ševarova Jaruga 1,86 0,002 MAXQreg. = 6,63 Čaprazlije-ponor* Tovarova Jaruga 2,76 suho 148 185 201 Tabela 2.1.26: Sliv rijeke Cetine – karaktersitični proticaji na vodotocima sliva

Sliv Cetine - R. Sturba - Unutargodišnji hod srednjih mjesečnih proticaja

012

3456

78

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

(mjeseci)

VS Vrelo Sturbe (1964-1989)



Slika 2.1.8: Sliv rijeke Cetine



2.1.4. Bilans površinskih voda Osnovna svrha ove stavke je da se jasno definira bilans površinskih voda na području Federacije BiH, odnosno odrede sopstvene (vode koje se pojavljuju-formiraju na prostoru Federacije BiH), tranzitne i ukupne površinske voda na području Federacije BiH. Bilans površinskih voda Federacije BiH je iskazan preko ukupnih količina voda koje se formiraju i/ili proteknu preko njene teritorije zatim podjeljen na sopstvene vode i tranzitne vode, kako bi se u konačnici mogla dati ocjena sopstvenog vodnog bogatstva Federacije BiH. Poseban značaj imaju količine sopstvenih voda jer teško da se tranzitne mogu smatrati vodnim bogatstvom jedne zemlje - obzirom na, primjerice, otežanost kontrole kvaliteta pa i kvantiteta voda. Bilans voda je prezentiran u narednim tabelama kao: bilans za slivove i podslivove vodnog područja rijeke Save i Jadranskog mora; sumarni bilansi površinskih voda za vodna područja rijeke Save i Jadranskog mora, te sumarni bilans površinskih voda u Federaciji BiH.

2.1.4.1.Vodno područje rijeke Save Podsliv Une:

Prosječni protok Podsliv Une (Una i Sana) Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

Napomena

Una 101

3185

Značajne pritoke Unac, Klokot,....

Sana

41,5

1308

Značajne pritoke Sanica, Dabar, Zdena, Bliha, .....

UKUPNO

142,5

4493

Tabela 2.1.27: Sopstvene vode podsliva rijeke Une u Federaciji BiH

Prosječni protok Podsliv Une (Una i Sana) Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

Dotječe iz:

Una 23,0 725 Republike Hrvatske Sana 34,0 1072 entiteta RS UKUPNO 57,0 1797 Tabela 2.1.28: Tranzitne vode podsliva rijeke Une u Federaciji BiH

Prosječni protok Podsliv Une (Una i Sana)

Fsl. (km2)

Qsr.g. (m3/s)

W (106 m3 )

% Porijeklo voda

199,5 6290 100 UKUPNE 57,0 1797 28,6 TRANZITNE

Una i Sana

5 020

142,5 4493 71,4 SOPSTVENE Tabela 2.1.29: Sumarni pregled bilansa voda podsliv rijeke Une u Federaciji BiH Napomena: Od velikog je značaja što je visok procenat udjela sopstvenih voda u ukupnim vodama podsliv rijeke Une u Federaciji BiH.



Podsliv Gline i Korane:

Prosječni protok Podsliv Gline i Korane Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

Napomena

Podsliv Korane Vodotoci Toplica i Mutnica Podsliv Gline

Proračun na osnovu izolinija specifičnog otjecanja Vodotoci Kladušnica i Glinica

UKUPNO 15 475 Tabela 2.1.30: Sopstvene vode podsliva Gline i Korane u Federaciji BiH

Prosječni protok Podsliv Gline i Korane Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

Dotječe iz:

Podsliv Korane - - Vodotoci Toplica i Mutnica Podsliv Gline - - Vodotoci Kladušnica i Glinica UKUPNO - - Tabela 2.1.31: Tranzitne vode podsliva Gline i Korane u federaciji BiH

Prosječni protok Podsliv Gline i Korane

Fsl. (km2) Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

% Porijeklo voda

16 504 100 UKUPNE - - - TRANZITNE

Podsliv Gline i Korane

742 15 475 100 SOPSTVENE Tabela 2.1.32: Sumarni pregled bilansa voda podsliva Gline i Korane u Federaciji BiH Napomena: Na prostoru podsliva Gline i Korane, postoje samo sopstvene vode Federacije BiH, odnosno nema tranzitnih voda. Podsliv Vrbasa:

Prosječni protok Podsliv Vrbasa (Vrbas i Pliva)

Qsr.g. (m3/s)

W (106 m3 )

Napomena

Vrbas 28,4

896

Značajne pritoke Bistrica, Veseočica, Prusačka rijeka,..

Pliva - - Značajna pritoka Janj UKUPNO 28,4 896 Tabela 2.1.33: Sopstvene vode podsliv Vrbasa za prostor Federacije BiH

Prosječni protok Podsliv Vrbasa (Vrbas i Pliva)

Qsr.g. (m3/s)

W (106 m3 )

Dotječe iz:

Vrbas (bez Plive) - - Sa područja FBiH

Pliva 35 1104 entiteta RS UKUPNO 35 1104 Tabela 2.1.34: Tranzitne vode podsliva Vrbasa za prostor Federacije BiH



Prosječni protok

Podsliv Vrbasa (Vrbas i Pliva)

Fsl. (km2)

Qsr.g. (m3/s)

W (106 m3 )

% Porijeklo voda

63,4 1999 100 UKUPNE 35 1104 55 TRANZITNE

Vrbas i Pliva

2 165 28,4 896 45 SOPSTVENE Tabela 2.1.35: Sumarni pregled bilansa voda podsliva Vrbasa za prostor Federacije BiH Tranzitne vode podsliva Vrbasa u Federaciji BiH čine vode rijeke Plive. Ukupno, sa oko 45% podsliva rijeke Vrbas u Federaciji BiH se produkuju tzv. sopstvene vode. Tranzitne vode rijeke Plive (iz entiteta RS) se u najvećem dijelu koriste u Federaciji BiH za proizvodnju energije (HE Jajce I, potom, sa Vrbasom na HE Jajce II). Podsliv Bosne:

Prosječni protok Podsliv Bosne Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

Napomena

Sliv Bosne 132,8 4188 Značajne pritoke: Fojnička R., Lašva, Krivaja, Usora, Spreča,..

UKUPNO 132,8 4188 Tabela 2.1.36: Sopstvene vode podsliva Bosne za prostor Federacije BiH

Prosječni protok Podsliv Bosne Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

Dotječe iz:

Željeznica 4,27 135 Miljacka 4,9 155 Stupčanica 3,76 119 Bioštica 5,84 184 Usora 13,44 424 Spreča 1,19 38

Entiteta RS

UKUPNO 33,4 1053 Tabela 2.1.37: Tranzitne vode podsliva Bosne za prostor Federacije BiH

Prosječni protok Podsliv Bosne Fsl. (km2) Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

% Porijeklo voda

166,2 5241 100 UKUPNE 33,4 1053 20 TRANZITNE

Podsliv Bosne

7 477 132,8 4188 80 SOPSTVENE Tabela 2.1.38: Sumarni pregled bilansa voda podsliva Bosne za prostor Federacije BiH Napomena: Od izuzetnog je značaja visok procenat sopstvenih voda, od ukupnih.



Podsliv Drine:

Prosječni protok Podsliv Drine Qsr.g. (m3/s)

W (106 m3 )

Napomena

Drina 12 378 pritoke 17,24 543 Kolunska, Osanica, Prača, Drinjača UKUPNO 29,24 921 Tabela 2.1.39: Sopstvene vode podsliva Drine za prostor Federacije BiH

Prosječni protok Podsliv Drine Qsr.g. (m3/s)

W (106 m3 )

Dotječe iz:

Drina 214 6748 Entiteta RS UKUPNO 214 6748 Tabela 2.1.40: Tranzitne vode podsliva Drine za prostor Federacije BiH

Prosječni protok Podsliv Drine Fsl. (km2) Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

% Porijeklo voda

243,24 7669 100 UKUPNE 214 6748 88 TRANZITNE

Podsliv Drine

947 29,24 921 12 SOPSTVENE Tabela 2.1.41: Sumarni pregled bilansa voda podsliva Bosne za prostor Federacije BiH Napomena: Za razliku od podslivnih područja rijeka Une i Bosne, podsliv rijeke Drine se karakterizira niskim procenatom sopstvenih voda. Neposredni sliv rijeke Save:

Prosječni protok Neposredni sliv Save Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

Napomena

Tinja 5,0 158 UKUPNO 5,0 158 Tabela 2.1.42: Sopstvene vode neposrednog sliva rijeke save federacije Bih

Prosječni protok Neposredni sliv Save Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

Dotječe iz:

Tinja - - UKUPNO - - Tabela 2.1.43: Tranzitne vode neposrednog sliva rijeke Save Federacije Bih

Prosječni protok Neposredni sliv Save

Fsl. (km2) Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

% Porijeklo voda

5,0 158 100 UKUPNE - - - TRANZITNE

Tinja

1 155 5,0 158 100 SOPSTVENE Tabela 2.1.44: Sumarni pregled bilansa voda neposrednog sliva rijeke Save Fedearcije BiH+ Napomena: Na prostoru neposrednog sliva rijeke Save, Federacije BiH, značajna je rijeka Tinja Po sopstvenim vodama, dok nema tranzitnih voda.



Vodno područje rijeke Save – ukupan bilans površinskih voda: Ukupan, zbirni bilans površinskih voda za vodno područje rijeke Save u Federaciji BiH daje se na slijedećoj tabeli.

Qsr.god. (m3/s) Slivno / Podslivno područje F BiH Sopstvene

vode Tranzitne

vode Ukupne vode

Una 142,5 57 199,5 Glina i Korana 15 15 Vrbas 28,4 35 63,4 Bosna 132,8 33,4 166,2 Drina 29,24 214 243,24 Nep. sliv r. Save 5 5 UKUPNO: 352,94 339,4 692,34 Procentualno od ukupno: 51 49 100 Tabela 2.1.45: Bilans površinskih voda vodnog područja rijeke Save Federacije BiH

2.1.4.2.Vodno područje Jadranskog mora Sliv Neretve:

Prosječni protok Sliv Neretve Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

Napomena

Sliv Neretve

294

9271

UKUPNO 294 9271

Značajne pritoke: Rakitnica, Neretvica, Rama, Doljanka, Drežanjka, Jasenica, Buna, Trebižat, Bregava, Krupa,..

Tabela 2.1.46: Sopstvene vode za sliv Neretve Federacije BiH

Prosječni protok Sliv Neretve Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

Dotječe iz:

Neretva 10 315 Entiteta RS Vrljika 9 284 Hrvatske Bregava 18 568 Entiteta RS UKUPNO 37 1167 Tabela 2.1.47: Tranzitne vode za sliv Neretve Federacije BiH

Prosječni protok Sliv Neretve

Fsl. (km2) Qsr.g.

(m3/s) W (106 m3 )

% Porijeklo voda

331 10438 100 UKUPNE 37 1167 11 TRANZITNE

Sliv Neretve

5 745

294 9271 89 SOPSTVENE Tabela 2.1.48: Sumarni pregled bilansa voda sliva Neretve za prostor Federacije BiH



Sliv Cetine:

Prosječni protok Sliv Cetine Qsr.g. (m3/s)

W (106 m3 )

Napomena

Sliv Cetine 23

725

UKUPNO

23

725

Vode koje se generišu sa kraških polja: Glamočkog, Kupreškog, Duvanjskog i Livanjskog polja (vodotoci Badanj, Milač, Šuica, Bistrica, Sturba, Žabljak, ....)

Tabela 2.1.49: Sopstvene vode sliva Cetine u Federaciji BiH Nema tranzitnih voda sliva rijeke Cetine koji pripada području Federacije BiH

Prosječni protok Sliv Cetine

Fsl. (km2)

Qsr.g. (m3/s)

W (106 m3 )

% Porijeklo voda

23 725 100 UKUPNE TRANZITNE

Sliv Cetine

2 876

23 725 100 SOPSTVENE Tabela 2.1.50: Sumarni prikaz bilansa voda za sliv Cetine u Federaciji BiH Napomena: Vodotoci sliva rijeke Cetine, koji pripada Federaciji BiH, u 100% procentu čine sopstvene vode Federacije BiH – formiraju se u Federaciji BiH a u potpunosti otječu u Republiku Hrvatsku (dio kontrolirano na HE Orlovac, dio ponorima nakontrolirano ka slivu Cetine u Hrvatskoj i Jadranskom moru). Vodno područje Jadranskog mora – ukupan bilans površinskih voda: Ukupan bilans površinskih voda za vodno područje Jadranskog mora daje se na slijedećoj tabeli.


vode Tranzitne

vode Ukupne vode

Neretva 294 37 331 Cetina 23 23 UKUPNO: 317 37 354 Procentualno od ukupno: 89,5 10,5 100 Tabela 2.1.51: Bilans površinskih voda vodnog područja Jadranskog mora Federacije BiH



2.1.4.3.Sumarni bilans površinskih voda Sumarni bilans površinskih voda za prostor Federacije BiH daje se na slijedećoj tabeli, ukupno i po vodnim područjima.


vode Tranzitne

vode Ukupne vode


352,9 339,4 692,3

Vodno područje Jadranskog mora

317 37 354

UKUPNO: 670 376 1046

Procentualno od ukupno 64 36 100

Tabela 2.1.52: Bilans površinskih voda prostora Federacije BiH

Odnos sopstvenih i tranzitnih voda na prostoru Federacije BiH

669.9, 64% 376.4, 36%

Sopstvene vodeTranzitne vode

Slika 2.1.9. Grafički prikaz sumarnog bilasa površinskih voda Federacije BiH

2.1.4.4.Ocjena vodnog bogatstva sopstvenim vodama Kako bi se mogla dati ocjena vodnog bogatstva Federacije BiH sopstvenim vodama napravljen je odnos ovih voda spram površine Federacije i procjenjenog broja stanovnika za sadašnji period. Taj odnos je prikazan na slijedećoj tabeli.

Sopstvene vode Teritorija Qsr.god. (m3/s) W (x m3)

Broj stanovnika

Raspoloživo po stanovniku

(m3/st)

Ocjena vodnog bogatstva

Federacija BiH 670,00 21.129,00 2.327.500 9.078,00 Srednje bogata vodom

Tabela 2.1.53: Ocjena vodnog bogatstva Federacije BiH Literaturni kriteriji28 za ocjenu vodnog bogatstva neke zemlje, ili jednog njenog dijela, su uglavnom slijedeći: 28 Hidrologija, dio I, dr.S.Prohaska, Institut za vodoprivredu J. Černi, Beograd, R.Srbija, 2003 god.



Veoma bogata vodom: preko 20 000 m3/st. Bogata vodom: 10 000 – 20 000 m3/st. Srednje bogata vodom: 5 000 – 10 000 m3/st. Siromašna vodom: 2 000 – 5 000 m3/st. Veoma siromašna vodom: manje od 2 000 m3/st.

Sudeći po navedenim kriterijima Federacija BiH je srednje bogata sopstvenom vodom. Radi poređenja, daju se podaci za susjedne zemlje:

Sopstvene vode Prostor: Qsr.god. (m3/s) W (x 106 m3)

Broj stanovnika

Raspoloživo po

stanovniku (m3/st.)

Ocjena vodnog

bogatstva

R. Srbija29 508,8 16 027,2 9 791 004 1 637 Veoma siromašna

R. Crna Gora 594,7 18 775,7 616 405 30 460 Veoma bogata Tabela 2.1.54: Ocjena vodnog bogatstva sopstvenim vodama nekih susjednih zemalja

2.1.5. Kvalitet površinskih voda

2.1.5.1.Uvod Prema Zakonu o vodama30 izraz „površinske vode“ označava „sve kopnene vode, izuzev podzemnih voda, prijelazne i obalne morske vode, izuzev morskih voda koje pripadaju teritorijalnim vodama.“ Ocjena o kvalitetu površinskih voda se donosi na osnovu provođenja redovnih kontrola i analiza na odabranim lokacijama. U ranijem periodu u Bosni i Hercegovini kontrole i analize kvaliteta površinskih voda su se sistematski provodile od 1965 do 1991 godine, na 58 profila slivnih i podslivnih područja: Une, Vrbasa, Ukrine, Bosne, Drine, Neretve i Trebišnice. (Analizama iz tog perioda nisu bile obuhvaćene podzemne vode, jezera i akumulacije). Kontrola se zasnivala na trenutnim uzorcima voda tako da su fizičko-hemijski parametri kvaliteta voda određivani tri puta godišnje (proljeće, ljeto i jesen) a biološki dva puta (ljeto i jesen). Standardno, od fizičko-hemijskih parametara, stalno su određivani: temperatura, izgled, pH, alkalitet, rastvoreni kisik i procenat zasićenja, tvrdoća, ukupne čvrste i suspendovane materije, HPK, BPK, orto fosfati i ukupno željezo. Jedinjenja azota, amonijak, nitriti i nitrati, redovno su kontrolisani na 10 profila. Mikrobiološke i biološke kontrole kvaliteta su vršene na većini profila. Kontinuitet praćenja kvaliteta voda je prekinut 1992 godine, da bi, u Federaciji BiH, nastavak organizovane kontrole kvaliteta površinskih voda uslijedio 1995, odnosno 2005 godine, u zavisnosti od vodnog područja i nadležnih agencija. Zakonom o vodama Federacije BiH, član 32, se predviđa klasifikacija stanja vodnih tijela površinskih i podzemnih voda koja se određuje na osnovu jačine promjena uzrokovanih ljudskim aktivnostima. Članom 43 istog Zakona se precizira da Vlada Federacije donosi propise o metodologiji za određivanje tipova vodnih tijela površinskih voda i karakterizaciju vodnih tijela površinskih i podzemnih voda. Pošto propisi o navedenoj metodologiji, kao ni parametri za određivanje klasa vodnih tijela, do sada nisu usvojeni, to će se za prikaz i ilustraciju stanja kvaliteta

29 Podaci se odnose na prostor R. Srbije i Kosova 30 Sl. novine Federacije BiH br.70/06



površinskih voda koristiti još uvijek važeća Uredba o klasifikaciji voda i voda obalnog mora u granicama SR BiH31. Kvalitet površinskih voda na području Federacije BiH se prikazuje za period do 1991 godine i za period 2000-2005-2007 godina. Razlog je što sadašnji kvalitet površinskih voda ne odražava u potpunosti sliku mogućeg stanja sa aspekta industrijskih efluentnih potencijala te se kao takav ne može u potpunosti tretirati kao referentni za buduća stanja.

2.1.5.2.Ocjena stanja kvaliteta voda za period do 1991 godine32 Za ovaj period je karakteristična velika različitost između propisanog i stvarnog stanja kvaliteta voda, naročito za površinske vode vodnog područja rijeke Save. Od 58 profila koji su bili obuhvaćeni programom redovne kontrole (hemijski i biološki parametri), za posmatrani karakteristični period 1985-1989 godina, kvalitet voda je bio u okvirima zahtjevane klase samo na 15 profila. Na pojedinim dijelovima podslivnog područja rijeke Bosne uočene su zone totalne destrukcije kvaliteta voda kao posljedica tada značajnog efluentnog zagađenja industrije. Na velikom broju profila parametri kvaliteta su prelazili i vrijednosti normirane za četvrtu klasu. Ilustrativan prikaz kvaliteta površinskih voda za navedeni period je dat na narednim grafovima i tabelama. Period provođenja analiza 1965-1991 godina je podijeljen na 4 vremenska perioda: I: 1965-1975; II:1975-1980; III: 1980-1985 i IV: 1985 – 1991 godina. Posmatrani pokazatelji kvaliteta su: biološki elementi, preko indeksa saprobnosti; mikrobiološki elementi, preko broja klica u jediničnoj zapremini vode, te fizičko-hemijski elementi, preko sadržaja suspendovanih materija, kiseoničkog režima, sadržaja nutrijenata i pH vrijednosti. Navedeni pokazatelji kvaliteta su, u cilju ilustracije, osrednjeni i prikazani za osnovna područja analiza i prezentacija Strategije: podsliv Une; podsliv Vrbasa; podsliv Bosne; podsliv Drine i sliv rijeke Neretve. Kvalitet priobalnih voda Jadranskog mora i jezera u navedenom periodu nije bio sistematski analiziran. Dobiveni srednji podaci o kvalitetu površinskih voda su poređeni sa propisanim parametrima važeće klasifikacije površinskih voda u Federaciji BiH i sa iskazanim procentima zadovoljenja, što je prikazano na slijedećim tabelama. Na pripadajućim slikama su dati prikazi podslivnih područja sa lokacijama mjernih profila.

31 Sl. list SR BiH br:19/80 32 Korišten materijal elaborata: Koncept dugoročnog programa zaštite voda, Zavod za vodoprivredu Sarajevo, 1991 godina,



2.1.5.2.1. Vodno područje rijeke Save

Podsliv Une:

Zadovoljenje propisane klase (%) PODSLIV RIJEKE UNE MDK33

65-'75 god.

75-'80 god.

80-'85 god.

85-'91 god.

BIOLOŠKI PARAMETRI Indeks saprobnosti 1,5-2,5 100 100 100 100

MIKROBIOLOŠKI PARAMETRI

NBK klica u 1L vode 100.000 100 100 100 100

FIZIČKO-HEMIJSKI PARAMETRI

Suspendovane materije

Isparni ostatak (mg/L) 30 100 100 100 100

Alkalitet - Aciditet

pH 6,8-8,5 100 100 100 100

Kiseonički režim

Rastv.kisik (mgO2/L) 75-90 100 100 100 100

Zasićenost kisikom (% O2) 90-75 100 100 100 100

BPK-5 (mgO2/L) 4 100 100 100 100

HPK pot.KMnO4 (mgO2/L) 3 100 100 100 100

Sadržaj nutrijenata

Amonijak (mgNH4/L) 1 100 100 - -

Nitriti (mgNO2/L) 0,05 100 100 - -

Nitrati (mgNO3/L) 10 100 100 - -

Fosfati-o (mgPO4/L) 0,25 - 100 100 100

Tabela 2.1.55: Kvalitet voda za podsliv rijeke Une u periodu 1965-1991 godine

33 Zakonom o vodama je predviđeno klasificiranje stanja voda, odnosno klasificiranje stanja vodnih tijela površinskih i podzemnih voda, na osnovu jačine promjena uzrokovanih ljudskim aktivnostima. Predviđeno je da se stanje vodnog tijela određuje sa njegovim ekološkim i hemijskim stanjem, zavisno od toga koje je lošije. Referentni uslovi ekološkog i hemijskog stanja voda (član 43 Zakona) se donose od strane Vlade Federacije BiH, što još nije urađeno. Do donošenja ovih podzakonskih propisa o klasifikaciji stanja voda primjenjuju se Uredba o kategorizaciji vodotoka (Sl. List SR BiH br.42/67) po kojoj su svi vodotoci, podzemne vode, prirodna jezera i obalno more, u granicama Federacije BiH, podijeljene u 4 kategorije, zavisno od namjene i stepena zagađenja. MDK (Maksimalno Dozvoljena Koncentracija) je definirana propisanim klasama određenih dionica površinskih voda posmatranog podslivnog područja.



Slika 2.1.10: Podsliv rijeke Une sa mjernim profilima Podsliv Vrbasa:

Zadovoljenje propisane klase (%) PODSLIV RIJEKE VRBAS MDK

65-'75 god.

75-'80 god.

80-'85 god.

85-'91 god.

BIOLOŠKI PARAMETRI Indeks saprobnosti 1,5-2,5 100 100 66,7 75


NBK klica u 1L vode 100.000 100 0 33,3 75



Isparni ostatak (mg/L) 30 66,7 100 100 75


pH 6,8-8,5 100 100 100 100

Kiseonički režim

Ras.kisik (mgO2/L) 75-90 100 100 100 100

Zasićenost kisikom (% O2) 90-75 100 100 100 100

BPK-5 (mgO2/L) 4 100 100 100 100

HPK pot.KMnO4 (mgO2/L) 3 100 100 100 100


Amonijak (mgNH4/L) 1 100 100 100 100

Nitriti (mgNO2/L) 0,05 100 100 100 0

Nitrati (mgNO3/L) 10 100 100 100 100

Fosfati-o (mgPO4/L) 0,25 100 100 100 100

Tabela 2.1.56.: Kvalitet voda za podsliv rijeke Vrbas u periodu 1965-1991 godine



Slika 2.1.11.: Podsliv rijeke Vrbas sa mjernim profilima Podsliv Bosne:

Zadovoljenje propisane klase (%) PODSLIV RIJEKE BOSNE MDK

65-'75 god.

75-'80 god.

80-'85 god.

85-'91 god.

BIOLOŠKI PARAMETRI Indeks saprobnosti 1,5-2,5 50 100 66,67 78,95


NBK klica u 1L vode 100.000 29,41 11,11 0 0



Isparni ostatak (mg/L) 30 55,56 73,68 66,67 81,82


pH 6,8-8,5 100 100 100 100

Kiseonički režim

Ras.kisik (mgO2/L) 75-90 94,12 100 100 100

Zasićenost kisikom (% O2) 90-75 88,89 100 95 100

BPK-5 (mgO2/L) 4 72,22 68,42 80,95 68,18

HPK pot.KMnO4 (mgO2/L) 3 83,33 89,47 95,24 95,45


Amonijak (mgNH4/L) 1 88,89 94,74 83,33 100

Nitriti (mgNO2/L) 0,05 88,24 83,33 100 100

Nitrati (mgNO3/L) 10 100 100 100 100

Fosfati-o (mgPO4/L) 0,25 - 83,33 90,48 86,36

Tabela 2.1.57.: Kvalitet voda za podsliv rijeke Bosne u periodu 1965-1991 godine



Slika 2.1.12.: Podsliv rijeke Bosne sa mjernim profilima Podsliv Drine:

Zadovoljava propisanu klasu (%) PODSLIV RIJEKE DRINE MDK

65-'75 75-'80 80-'85 85-'91

BIOLOŠKI PARAMETRI Indeks saprobnosti 1,5-2,5 - - 100 100


NBK klica u 1L vode 100.000 - 100 0 0



Isparni ostatak (mg/L) 30 - 100 100 75


pH 6,8-8,5 - 100 100 100

Kiseonički režim

Ras.kisik (mgO2/L) 75-90 - 100 100 100

Zasićenost kisikom (% O2) 90-75 - 100 100 100

BPK-5 (mgO2/L) 4 - 100 100 100

HPK pot.KMnO4 (mgO2/L) <12 - 100 100 100


Amonijak (mgNH4/L) 1 - - 100 100

Nitriti (mgNO2/L) 0,05 - - 0 0

Nitrati (mgNO3/L) 10 - - 100 100

Fosfati-o (mgPO4/L) 0,25 - 100 100 100

Tabela 2.1.58.: Kvalitet voda za podsliv rijeke Drine u periodu 1965-1991 godine



Slika 2.1.13.: Podsliv rijeke Drine sa mjernim profilima



2.1.5.2.2. Vodno područje Jadranskog mora

Sliv Neretve:

Zadovoljava propisanu klasu (%)

SLIV RIJEKE NERETVE, SA

TREBIŠNJICOM MDK

85-'89 god.

BIOLOŠKI PARAMETRI Indeks saprobnosti 1,5-2,5 -


NBK klica u 1L vode 100.000 100



Isparni ostatak (mg/L) 30 100


pH 6,8-8,5 -

Kiseonički režim

Ras.kisik (mgO2/L) 75-90 100

Zasićenost kisikom (% O2) 90-75 -

BPK-5 (mgO2/L) 4 100

HPK pot.KMnO4 (mgO2/L) 3 100


Amonijak (mgNH4/L) 1 -

Nitriti (mgNO2/L) 0,05 -

Nitrati (mgNO3/L) 10 -

Fosfati-o (mgPO4/L) 0,25 -

Tabela 2.1.59.: Kvalitet voda za sliv rijeke Neretve, za period 1985-1989 godina



Slika 2.1.14.: Sliv rijeke Neretve sa mjernim profilima

2.1.5.3.Ocjena stanja kvaliteta voda za period 2000-2005-2007 godina

2.1.5.3.1. Vodno područje rijeke Save34

Ponovno sveobuhvatno, sistematsko i kontinuirano praćenje kvaliteta voda na području Federacije Bosne i Hercegovine, Vodno područje rijeke Save, je počelo 2005 godine. U periodu 1995-2005 godina vršena su pojedinačna posmatranja kvaliteta a izvršena je i instalacija određenog broja automatskih mjernih stanica. U periodu oktobar 2005 – maj 2007 godine izvršeno je 6 istovremenih analiza, na 39 profila, vodnog područja rijeke Save, Federacije BiH. Analizirani su biološki, mikrobiološki i fizičko hemijski elementi kvaliteta voda. Opće konstatacije o kvalitetu voda, po fizičko hemijskim elementima, za navedeni period su slijedeće: vode podsliva rijeke Bosne su značajno više zagađene u odnosu na podslivove rijeka Une, Drine i Vrbasa. Rijeka Una je još uvijek najmanje zagađena. Najveći izvori zagađenja na području podsliva rijeke Bosne su komunalne otpadne vode velikih urbanih sredina – Sarajevo, Visoko, Zenica i posebno industrijski pogoni područja Tuzle. Uočeno je da urbani centri Sarajevo i Tuzla produkuju najveće terete zagađenja voda podsliva Bosne a bivši industrijski centri Zenica i Maglaj znatno manje nego u periodu do 1991 godine. Jedna od pozitivnih strana koja je uočena je da vodotoci na vodnom području rijeke Save još uvijek imaju održanu mogućnost samoprečišćavanja, što se vidi iz kvaliteta voda rijeke Bosne nizvodno od Zenice, koji je značajno bolji u odnosu na vode uzvodno od Kaknja gdje se osjeća uticaj zagađenja Sarajeva i Visokog. Najveće zagađenje je uočeno na vodotocima Miljacke, Jošanice i Stavnje u koje se uvode netretirane otpadne vode Sarajeva, Breze i Vareša. Za ocjenu stanja kvaliteta površinskih voda po biološkoj klasifikaciji, i evaluaciji vodotoka, korišteni su rezultati istraživanja koji su obuhvatili prventveno zajednice makroinvertebrata, a sporadično zajednicu fitobentosa. Na slijedećim tabelama se daje ilustrativan prikaz stanja kvaliteta površinskih voda Vodnog područja rijeke Save prikazan kroz procentualne vrijednosti zadovoljenja propisanih uslova klasa vodotoka: Podsliv Une:

Zadovoljenje propisane klase (%) PODSLIV RIJEKE

UNE MDK 2005-2007 god.

BIOLOŠKI PARAMETRI Indeks saprobnosti 1,5-2,5 100

MIKROBIOLOŠKI PARAMETRI Ukupan broj koliformnih bakterija na 37°C (N/100mL) Prosjek 6.413

34 Korišten materijal elaborata: „Završni rezultati ispitivanja kvaliteta površinskih voda i sedimenata u vodotocima na području sliva rijeke Save u Federaciji BiH“. Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, juli 2007 godine; i „Ispitivanje kvaliteta površinskih voda na području sliva rijeke Save u Federaciji BiH, finalni izvještaj“, Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, maj 2008 godine. (Kontrola kvaliteta voda je obavljana u periodu oktobar 2005 – maj 2007 godine. U toku ovog perioda obavljeno je 6 analiza na 32, odnosno 39 lokacija vodotoka, na osnovu trenutnih uzimanja uzoraka. Vršene su fizičko-hemijske, mikrobiološke i biološke kontrole kvaliteta).





Isparni ostatak (mg/L) <30 100


pH 6,8-8,5 100

Kiseonički režim

Rastv.kisik (mgO2/L) >6 100

Zasićenost kisikom (% O2) 90-75 100

BPK-5 (mgO2/L) <4 100

HPK pot.KMnO4 (mgO2/L) <12 100


Amonijum ion (mg/L) <0,25 100

Nitriti (mgNO2/L) <0,05 100

Nitrati (mgNO3/L) <10 100

Fosfati-o (mgPO4/L) <0,25 100

Tabela 2.1.60.: Kvalitet voda za podsliv rijeke Une, za period 2005-2007 godina Podsliv Vrbasa:


VRBAS MDK 2005-2007 god.




Suspendvane materije



pH 6,8-8,5 100

Kiseonički režim

Rastv.kisik (mgO2/L) >6 100


BPK-5 (mgO2/L) <4 100







Tabela 2.1.61: Kvalitet voda za podsliv rijeke Vrbas, za period 2005-2007 godina



Podsliv Bosne:


BOSNE MDK 2005-2007 god.





Isparni ostatak (mg/L) <30 74,07


pH 6,8-8,5 92,59

Kiseonički režim

Ras.kisik (mgO2/L) >6 100

Zasićenost kisikom (% O2) 90-75 96,30

BPK-5 (mgO2/L) <4 77,78

HPK pot.KMnO4 (mgO2/L) <12 96,30


Amonijum ion (mg/L) <0,25 70,37

Nitriti (mgNO2/L) <0,05 81,48


Fosfati-o (mgPO4/L) <0,25 81,48

Tabela 2.1.62: Kvalitet voda za podsliv rijeke Bosne, za period 2005-2007 godina Podsliv Drine:

Zadovoljava propisanu klasu (%)

PODSLIV RIJEKE

DRINE MDK

2005-2007







pH 6,8-8,5 100

Kiseonički režim



BPK-5 (mgO2/L) <4 100









Tabela 2.1.63: Kvalitet voda za podsliv rijeke Drine, za period 2005-2007 godina


Sliv Neretve: Ponovnom praćenju kvaliteta voda na vodnom području Jadranskog mora se pristupilo 2000 godine. U analize su uključeni, pored ranijih, i neki novi profili na slivovima rijeka Neretve i Cetine. Ilustrativni prikaz dobivenih rezultata je dat u narednim tabelama a na slici II 1.15. je dat prikaz sliva rijeke Cetine sa mjernim profilima.

Zadovoljenje propisane klase (%)

PODSLIV RIJEKE NERETVE SA

TREBIŠNJICOM MDK

2000-2007 god.





Isparni ostatak (mg/L) 30 100


pH 6,8-8,5 100

Kiseonički režim



BPK-5 (mgO2/L) <4 100



Amonijak (mgNH4/L) <0,25 100



Fosfati-o (mgPO4/L) <0,25 -

Tabela 2.1.64: Kvalitet voda za sliv rijeke Neretve, za period 2000-2007 godina

Zadovoljenje propisane klase (%) SLIV RIJEKE KRKE I

CETINE MDK 2001-2007 god.

BIOLOŠKI PARAMETRI Indeks saprobnosti 1,5-2,5 -








pH 6,8-8,5 100

Kiseonički režim



BPK-5 (mgO2/L) <4 100



Amonijak (mgNH4/L) <0,25 66,67



Fosfati-o (mgPO4/L) <0,25 -

Tabela 2.1.65: Kvalitet voda za sliv rijeka Cetine i Krke, za period 2001-2007 godina

Slika 2.1.15: Sliv rijeka Krke i Cetine sa mjernim profilima



2.1.5.4.Poređenje rezultata kvaliteta voda Značajno je poređenje rezultata analiza kvaliteta voda iz perioda do 1991 godine sa onim provedenim nakon 1996 godine. Kasnije analize, rađene nekontinuirano i odvojeno po vodnim područjima, generalno pokazuju poboljšanje kvaliteta površinskih voda, što je i razumljivo obzirom na smanjene industrijske aktivnosti. Ovaj zaključak se posebno odnosi na podsliv rijeke Bosne gdje su zagađenja uzrokovana industrijskim aktivnostima, pored komunalnih otpadnih voda gusto naseljenog područja, bila i najizraženija. Na slijedećem ilustrativnom grafu daje se uporedni prikaz kvaliteta voda iz navedena dva perioda po parametrima kiseoničkog režima.

Poređenja kvaliteta voda za periode: 1985-1991 god i 2000-2005-2007 god - režim kiseonika

02468

1012

Una

, Kra

lje, B

ihać

-niz

v.

Vrba

s, J

ajce

-niz

v.

Bosn

a, R

elje

vo

Bosn

a, M

agla

j-niz

v.

Spreča

, Luk

avac

-niz

v.

Drin

a, K

opač

i-niz

vodn

o

Ner

etva

, Žito

mis

lići

Ner

etva

, Kon

jic-u

zv.

Vrije

dnos

ti pa

ram

etar

a (m

g/l)

BPK5 (mg/l) 85-91BPK5 (mg/l) 005-007Rastv O2 (mg/l) 85-91Rastv O2 (mg/l) 005-007

Slika 2.1.16: Poređenje kvaliteta voda za – režim kiseonika Rezultati pokazuju promjene na rijeci Bosni (profili Reljevo i Maglaj) i posebno na rijeci Spreči (profil Lukavac), odnosno pozitivne promjene kvaliteta gledajući po pokazateljima režima kiseonika: BPK5 i rastvoreni kiseonik. Potrebno je naglasiti da vode rijeke Bosne i Spreče, za period 1985-1991 god., na profilima Reljevo i Lukavac, uopće nisu zadovoljavali propisanu klasu. Kod ostalih vodotoka je takođe uočen blagi trend poboljšanja kvaliteta po ovim pokazateljima, iako se može reći da su vode Une, Drine, Neretve pa i Vrbasa većim dijelom, i u ranijem periodu uglavnom zadovoljavale propisane klase kvaliteta. Pozitivne promjene su uočljivije ako se posmatraju i vrijednosti suspendovanih materija u površinskim vodama, kao jedan od pokazatelja zagađenja industrijskim otpadnim vodama, što se ilustrativno prikazuje na slijedećem grafu.



Poređenja kvaliteta voda za periode: 1985-1991 god i 2000-2005-2007 god - suspendovane materije

020406080

100120140160180200

Una

, Kra

lje, B

ihać

-niz

v.

Vrba

s, J

ajce

-niz

v.

Bosn

a, R

elje

vo

Bosn

a, M

agla

j-niz

v.

Spreča

, Luk

avac

-niz

v.

Drin

a, K

opač

i-niz

vodn

o

Ner

etva

, Žito

mis

lići

Ner

etva

, Kon

jic-u

zv.Vr

ijedn

osti

para

met

ara

(mg/

l)

Susp.mat. (mg/l) 85-91Susp.mat. (mg/l) 005-007

Slika 2.1.17: Poređenje kvaliteta voda – suspendovane materije Vidljivo je značajnije poboljšanje kvaliteta na profilima rijeke Bosne (Reljevo i Maglaj) te posebno na rijeci Spreči (Lukavac), kao i na rijeci Vrbas- profil Jajce nizvodno. Po ovom parametru, u periodu 1985-1991 god, vode Vrbasa i Spreče na navedenim profilima nisu zadovoljavale propisanu klasu. I kod ostalih vodotoka je vidljivo poboljšanje kvaliteta iako se mora naglasiti da je ovaj pokazatelj kvaliteta vezan i za prirodne uslove, odnosno za cjelovitiju sliku potreban je duži period osmatranja. Poređenja kvaliteta voda po saprobnom indeksu, odnosno biološkim pokazateljima, je prikazano na slijedećem grafu.

Poređenja kvaliteta voda za periode: 1985-1991 god i 2000-2005-2007 god - saprobni indeks

00,5

11,5

22,5

33,5

Una

, Kra

lje, B

ihać

-niz

v.

Vrba

s, J

ajce

-niz

v.

Bosn

a, R

elje

vo

Bosn

a, M

agla

j-niz

v.

Spreča

, Luk

avac

-niz

v.

Drin

a, K

opač

i-niz

vodn

o

Ner

etva

, Žito

mis

lići

Ner

etva

, Kon

jic-u

zv.Vrije

dnos

ti sa

prob

nog

inde

ksa

Saprobni indeks 85-91

Saprobni indeks 005-007

Slika 2.1.18: Poređenje kvaliteta voda – saprobni indeks Indikativno je poboljšanje kvaliteta voda, po ovom pokazatelju, rijeka Bosne i Vrbas, koje su izložene i najvećem teretu zagađenja. Umanjene vrijednosti saprobnog indeksa, odnosno poboljšanje kvaliteta voda, su uglavnom rezultat smanjenog industrijskog zagađenja, budući da uticaj komunalnih otpadnih voda nije značajnije izmijenjen.



2.1.5.5.Preliminarna ocjena ekološkog statusa površinskih voda Na osnovu raspoloživih podataka o kvalitetu površinskih voda Federacije BiH iz 2000-2007 godina daje se ilustracija ocjene ekološkog statusa voda. Kao što je u uvodnom dijelu ovog poglavlja navedeno u Federaciji BiH još uvijek nije, shodno Zakonu o vodama, usvojena nova uredba o klasifikaciji i kategorizaciji vodotoka, kojom bi bili određeni parametri određivanja ekološkog statusa voda. Ilustrativni prikaz ocjene ekološkog statusa se daje samo na osnovu vrijednosti saprobnog indeksa površinskih voda, u skladu sa slijedećom podjelom, važećom samo za ovu ilustraciju: Vrijednost saprobnog indeksa < 1,5 1,5-2,3 2,3-3,2 3,2-3,5 3,5-4

Ekološki status vode Visok (plava)

Dobar (zelena)

Umj. dobar (žuta)

Nezadovoljavajući (narandžasta)

Loš (crvena)

Tabela 2.1.66: Interna (ilustrativna) klasifikacija ekološkog statusa površinskih voda Na slijedećoj slici se, na osnovu raspoloživih podataka, daje ilustracija ekološkog statusa određenih dionica vodotoka Federacije BiH.

Slika 2.1.19: Ilustrativni prikaz ekološkog statusa površinskih voda Federacije BiH

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 2. STANJE VODA 2.2. PODZEMNE VODE


2.2. Podzemne vode

2.2.1. Stepen hidrogeološke istraženosti U Bosni i Hercegovini izvedena su slijedeća fundamentalna hidrogeološka istraživanja:

pregledne hidrogeološke karte, 1 : 200.000; štampanje hidrogeološke karte, 1 : 500.000; izrada bilansa i režima podzemnih voda (pukotinskim, karstno-pukotinskim i intergranularnim stijenskim masama) u 1984 i 1989 godini;

katastar vodnih objekata, 1:50.000 koji je rađen u period 19889-1990, (podaci su nedostupni); započeta je izrada Osnovne hidrogeološke karte, 1 : 100.000 (listovi Sarajevo, Zenica, Bijeljina, Prača, Metković, Mostar).

2.2.2. Hidrogeološka rejonizacija Sintezom ukupnih fizičko-geografskih, geoloških i hidrogeoloških karakteristika, teritorija Federacije Bosne i Hercegovine može se podijeliti na tri osnovne hidrogeološke jedinice ili regiona i to: panonski, unutrašnji i krški region. Potrebno je napomenuti da je hidrogeološka kategorizacija izvršena prvenstveno na osnovu zastupljenosti akvifera u terenu i prema strukturii poroznosti akvifera koji izgrađuju teren. Izdvojene su slijedeće hidrogeološke kategorije: teren sa akviferima intergranularne poroznosti, teren sa akviferima intergranularne i pukotinske poroznosti, teren sa akviferima kavernoznopukotinske poroznosti, teren sa akviferima pukotinske poroznosti, tereni praktično bez akvifera.

Navedene kategorije sastoje se od hidrogeoloških jedinica koje su okarakterisane litološkim sastavom, geološkom starošću ili sastavom kod magmatita, odnosno genezom za kvartarne tvorevine. U okviru pojedinih kategorija terena, hidrogeološke jedinice (nosioci akvifera) su svrstane u hidrogeološke grupe prema vrijednosti koeficijenata transmisibiliteta, odnosno vodoobilnosti - produktivnosti akvifera. Tereni sa akviferima intergranularne poroznosti. U okviru ove kategorije uvršteni su slijedeći hidrogeološki članovi: fluvijalni šljunkoviti i pjeskoviti sedimenti, mjestimično zaglinjeni pjeskovi, sitnozrni neogeni pjeskovi, deluvijalni i glaciofluvijalni nanos, šljunkoviti pjeskovi i gline riječnih i jezerskih terasa, miopliocenski sedimenti sa čestom izmjenom pjeskova i šljunkova sa laporima i glinama, te mjestimično ugljevitim glinama i ugljem. Na osnovu osobina akvifera, navedeni hidrogeološki članovi svrstani su u

hidrogeološke grupe i to:



I grupa - visoki koeficijent transmisibiliteta (veći od 10-3 m2/s),visokoobilni akvifer. II grupa - srednji koeficijent transmisibiliteta ( od 10-3 m2/s), srednje vodoobilni akvifer. III grupa - nizak koeficijent transmisibiliteta (manjii od 10-4 m2/s), akvifer pretežno niže vodoobilnosti. IV grupa - različitii koeficijenti transmisibiliteta, akviferi izrazi,različite vodoobilnosti, V grupa - različitii, pretežno nizak koeficijent transmisibiliteta, akviferi, različite vodoobilnosti, pretežno niže. Iz navedenog proizilazi da su u terenima sjeverne Bosne (područje Odžaka,Orašja i Gradačca) i Sarajevskog polja formirani najvažniji akviferi unutar aluvijalnih tvorevina. Obzirom na veliku debljinu šljunkovito-pjeskovitih tvorevina i prostorni položaj prema rijekama, konstatuje se da je prisustvo akvifera gotovo redovno u neposrednom hidrauličkom kontaktu sa veoma obnovljivim količinama podzemne vode. Kvalitet vode direktno zavisi od litološke građe zaleđine, koja je zasad pretežno povoljna za piće. Na ovim terenima prema osobinama akvifera zastupljena je prva, a dijelom i druga hidrogeološka grupa. Tereni sa akviferima intergranularne i pukotinske poroznosti predstavljaju terene koje izgrađuju miocenski i oligomiocenski kompleksi u kojima se naizmenično smjenjuju gline, pjeskovi, šljunkovi, pješčari, konglomerati, laporci i krečnjaci koji grade podinski dio neogenskih sedimenata. U okviru ove hidrogeološke grupe ostvareni su pretežno diskontinualni akviferi sa različitim, uglavnom niskim koeficijentom transmisibiliteta te su pretežno niske vodoobilnosti, osim dijelova sjeverne Majevice koji su izgradjeni od miocenskih krečnjaka (primjer izvorište Domažić). Ova kategorija terena predstavlja južne dijelove Panonskog basena na granici sa unutrašnjim regionom - sjeverno područje Majevice, i Sarajevsko-Zeničkog basena. Teren sa akviferima kavernoznopukotinske poroznosti. U okviru ove kategorije svrstano je sedam hidrogeoloških članova, koje obuhvataju prostrane krečnjačke komplekse karbonatne platforme "Vanjskih Dinarida" (najveći dio pripada slivu Jadrana). Zastupljeni su slojeviti i masivni krečnjaci, mjestimično sa dolomitima, laporoviti tankoslojeviti krečnjaci, mermeri, krečnjaci, dolomiti u alternaciji, dolomiti, dolomitični krečnjaci, krečnjački konglomerati i breče te neogenski krečnjaci sa manjim pješčarskim ulošcima. Navedene litofacije-hidrogeološke jedinice podjeljene su u dvije grupe. Prvoj grupi pripada samo jedan hidrogeološki član koga predstavljaju intezivno karstifikovani slojeviti i masivni krečnjački kompleksi sa mjestimično uloženim dolomitima, sa akviferima izrazito velike transmisibilnosti, odnosno sredina visoke vodoobilnosti i uglavnom velikog prostranstva. Drugoj grupi pripadaju srednje karstifikovane karbonatne stijene: krečnjaci, dolomiti, mermeri, krečnjački konglomerati i breče. Obzirom na vodoobilnost zaostaju od prve grupe, a pojavljuju se kao stijenske mase relativno manjeg prostranstva. Navedene stijene ove kategorije izgrađuju terene u kojima je evidentan hidraulički mehanizam uglavnom slobodan, a prisustvo akvifera ispod lokalne erozione baze moguće je kod svih hidrogeoloških jedinica ove grupe, gdje je dubina karstifikacije spuštena ispod iste. Tereni sa akviferima pukotinske poroznosti. U ovu kategoriju izdvojeni su tereni koji u litološkom sastavu predstavljaju pretežno krečnjaci, laporoviti krečnjaci i pješčari. Podjela na hidrogeološke grupe nije vršena jer su zastupljeni akviferi pretežno niske transmisibilnosti, većinom niske produktivnosti i uglavnom malog lokalnog prostranstva. Hidraulički mehanizam akvifera je uglavnom slobodan, rjeđe pod pritiskom. Tereni pretežno bez akvifera. U okviru ove kategorije terena izdvojeno je više hidrogeoloških jedinica, koje po litološkom sastavu izgrađuju svi flišni i flišoidni kompleksi, vulkanogeno-sedimentne formacije, crvenica, laporovite gline, pjeskovite i šljunkovite gline, laporci, glinci,



laporoviti krečnjaci, masivni dolomiti, te magmatske i metamorfne stijene. Potrebno je navesti da tereni ove kategorije zauzimaju veliko prostranstvo Dinarida i Vardarske zone. I pored evidentiranih malih, lokalnih akvifera izrazito niske produktivnosti, najveći prostor izgrađuju nepropusne stijenske mase. Međutim sa hidrogeološkog aspekta mogu imati veliku ulogu kao nepropusna podina ili bočna barijera značajnih ili vodećih akvifera na teritoriji Federacije BiH.

2.2.3. Prikaz akumulacija podzemnih voda sa bilansom rezervi Prikaz akumulacija podzemnih voda sa bilansom rezervi uradjen je posebno za: Vodno područje rijeke Save, i Vodno područje Jadranskog mora.

Određeni su položaji i granice vodnih tijela podzemnih voda, i to za: akvifere intergranularne poroznosti, i akvifere karstno-pukotinske poroznosti.

Podaci o prikazanim rezervama podzemnih voda preuzeti su iz obimne dokumentacije o geoloških i hidrogeološkim istraživanjima, studijskim ispitivanjima a posebno iz dva bilansa podzemnih voda koji su uradjeni 1984 i 1989. godine od strane Instituta za hidrogeologiju i hidrotehniku (Slišković I., Plavkić J. i Miošić N.).

2.2.3.1.Lokacije, granice i karakterizacija tijela podzemnih voda sa bilansom rezervi

Preliminarno određivanje vodnih tijela podzemnih voda za različite akvifere izvršeno je na osnovu: geoloških granica vodnih tijela, hidroloških (hidrauličkih) granica vodnih tijela, ulaznih (za slučaj poniranja vode) i izlaznih tačaka (izvora) koji kontrolišu zonu prihranjivanja.

Metod određivanja granica se prilagođavao vrsti poroznosti akvifera i za integralnu poroznost su korišteni, uglavnom, hidrodinamički modeli i ekspertske procjene na bazi podataka o pojedinačnim crpljenima i granulometriji akvifera, dok su za akvifere karstno-pukotinske poroznosti, korištene hidrogeološke i geološke karte i podaci o utvrđivanju podzemnih veza (bojenja) ponorskih zona i kraških vrela i ekspertske procjene. Osnovna klasifikacija tijela podzemnih voda je, zavisno od tipa akvifera i načina tečenja, odnosno njenog pražnjenja, definisana kao: potpuno odvojena (nepovezana) vodna tijela podzemnih voda, kao što je slučaj sa akviferima integralne poroznosti, koja se, dominantno, prihranjuju iz vodotoka uz koje su nastala,

povezana tijela podzemnih voda kakva su, uglavnom, u akviferima karstno-pukotinske poroznosti čije je dominantno prihranjivanje oborinskim vodama ili kraškim vodotocima kroz pukotinske zone, a pražnjenje kroz više izvora ili izvorskih zona,

vodna tijela subarteškog, arteškog ili kombinovanog tipa.



Na području Federacije Bosne i Hercegovine identifikovana su slijedeća velika tijela podzemnih voda, i to: Vodno područje rijeke Save: Akviferi intergranularne poroznosti:

R.br Naziv Površina m2 1 Sarajevsko polje 47401635,95 2 Krekanski bazen 62750249,13 3 Sprecko polje 73999912,89 4 Gračanica-1 4622404,901 5 Lohinja 2071224,961 6 Okanovići-Gradačac 6773466,951 7 Odžak 41517718,45 8 Orašje 28918316,36

Akviferi karstno-pukotinske poroznosti:

R. br. Naziv Površina m2 1 Vranica 134297381,8 2 Vlasic - Cemernica 460145421,4 3 Igman - Bjelasnica 217592980,9 4 Sjeverna Majevica 36646969,19 5 Stupari 92059285,03 6 Gračanica (kod Živinica) 24970212,04 7 Pljesevica 108218308,2 8 Velika Kladusa - Cazin 345933600,1 9 Grmec - Srnetica - Vitorog 2375301519 10 Unac 1521350013 11 Skolp Gračanica 2476012,498 12 Tahirovići-Ćoralići 8733448,214 13 Mionica 1431244,536 14 Milkino Vrelo 2644774,657 15 Očevja 8534263,478 16 Izron Suha 11016865,06 17 Mošćanica-Crnil 3745675,946 18 Buci 599135,7204 19 Tocila 2633772,448 20 Arapka-Buget 12722345,4 21 Požarna 3818724,314 Vodno područje Jadranskog mora: Akviferi karstno-pukotinske poroznosti: (Sliv rijeke Neretve)

R.br. Naziv Površina m2 1 Tribistovo-Posušje-Grude 259673736,2 2 Klobuk-Vitina-Tihaljina 544967986,7 3 Mostarsko blato 233759032,2 4 Radobolja-Studenci 449805344,4



5 Prenj 453243919 6 Drežnica 71242042,96 7 Čvrsnica 251501230,7 8 Velež 294790303,5 9 Neum 211539173,6

(Sliv rijeke Cetine)

R.br. Naziv Površina m2 1 Kupres 285953479 2 Staretina 395007435,2 3 Ljubuša 643805648,3 4 Jugoistočno od Buškog blata 205785289,2

Akviferi intergranularne poroznosti: (sliv Cetine)

R.br. Naziv Površina m2 1 Imotsko polje 68172792,27

Na slijedećoj slici se daje ilustrativni prikaz rasprostiranja vodnih tijela podzemnih voda.

Slika 2.2.1: Prikaz vodnih tijela podzemnih voda na području Federacije Bosne i Hercegovine: 1. Vodna tijela u akviferima karstno-pukotinske poroznosti; 2. Vodna tijela u akviferima intergranularne poroznosti



2.2.3.1.1. Vodno područje rijeke Save

Tijela podzemne vode formirana u okviru stijenskih masa sa intergranularnom poroznošću: Ova vodna tijela karakteriše relativno jednostavan mehanizam prihranjivanja vodnih tijela, sa jasnim mehanizmom kretanja podzemnih voda, pa su ova vodna tijela relativno dobro istražena, kako u smislu geološke građe i kapaciteta izdani, tako i u smislu dominantnih pravaca tečenja. Dominantni pravci tečenja u ovim vodnim tijelima bitno zavise od hidrološkog stanja konturnih recipijenata. Detaljniji opis granice naprijed identifikovanih osam vodnih tijela podzemne vode u stijenskoj masi intergranularne poroznosti se daje u nastavku: Sarajevsko polje: Vodno tijelo Sarajevsko polje, je predstavljeno aluvijalnom ravnicom koja se graniči sa vodnim tijelom Igman-Bjelašnica. U nevezanim i slabo vezanim stijenama intergranularne poroznosti formirane su akumulacije podzemnih voda koje se koriste za vodosnabdijevanje stanovništva. Najveće akumulacije tih voda utvrdjene su na lokalitetu Bačevo. Prema podacima eksploatacione rezerve tih voda iznose 2,0 m3/s. Podzemne vode u aluvijalnim kolektorima Sarajevskog polja su slobodnog nivoa i velike vodoobilnosti. Pritjecanje voda u akvifer vrši se iz krečnjačko-dolomitskih stijena, koje se nalaze na obodu i u podini aluviona, dok se jedan dio prihranjuje infiltriranjem površinskih tokova u šljunke i pijeske ovog polja. Vode u aluvionu čine jedinstven hidrogeološki sistem sa podzemnim vodama u veoma vodoobilnim kraškim akviferima Bjelašnice i Igmana. Debljina šljunka iznosi od 20 – 50 m, a krovinskih glina od 2 – 3 m. Intergranularni sedimenti (aluvijalni sedimenti) razvijeni su u Sarajevskom polju, te duž rijeka Bosne, Željeznice i njihovih pritoka, a predstavljeni su aluvijalnim i terasnim sedimentima. Aluvijalni i terasni sedimenti su uglavnom kolektori običnih voda, a oko Blažuja i Ilidže tranzitni - sekundarni kolektori termomineralnih voda. Hidraulički mehanizam vode je raznovrstan i složen. Aluvion se sastoji od dubljeg horizonta pod pritiskom i plićeg slobodnog običnih voda, a također i arteškog termomineralnih voda u području Ilidže - Blažuja.

Krekanski bazen: U podini svakog ugljenog sloja u krekanskom bazenu (sjeverna sinklinala), u pliocenskim kvarcnim pijescima, javljaju se sapete akumulacije podzemnih voda subarteškog i arteškog karaktera sa pritiscima u podini slojeva i do 200 bara. Ove izdani su nezavisne i složenog hidrauličkog mehanizma. Pritisci u slojevima sa dubinom rastu. Debljine pliocenskih pijesaka su različite. Dinamički nivoi podzemnih voda se kreću od + 80 m.n.m. do + 130 m.n.m.

Kako je eksploatacija uglja, naročito u dubljim dijelovima terena, praktički onemogućena zbog provala tekućih pijesaka i vode, to je sistemom rasporeda linijski bušenih bunara koji prethode frontu otkopavanja, omogućeno bezbjednije i potpunije otkopavanje lignita s aspekta osiguranja od podzemnih voda. Specifična izdašnost bunara se neprestano smanjuje tokom eksploatacije (qpr=0,11 l/s/m). Uočljivo je da je prihranjivanje ovih horizonata stalno, ali ovisno o hidrološkom i pluviometrijskom režimu. Trenutno se zahvata oko 50 l/s podzemne vode, za vodosnabdijevanje stanovništva.



Sprečko polje: U integranularnim kvartarnim i kvartarno-pliocenskim sredinama Sprečkog polja javljaju se izdani sa slobodnim, subarteškim i arteškim pritiskom. Do dubine od oko 50 m izdan je sa slobodnim nivoom. Pijezometarski nivo je na kotama 210 – 220 m.n.m. Hidroizobate se kreću za slobodnu izdan od 1 – 10 m, a arteški pritisak je reda veličine od 1 m na niveleti planuma, odnosno koti ušća bušotine. Vodozamjena je za visokih voda jako usporena akumulacijom Modrac. Podzemnih oticanja u drugim pravcima nema, pa je Sprečko polje zatvoreni hidrogeološki rezervoar. Šljunci i pijesci su debljine 50 – 60 m. Pliocenski pijesci iz sjevernog dijela Sprečkog polja prihranjuju ovu izdan. Zbog toga, a i zbog usječenog korita rijeke Spreče, cirkulacija voda se vrši u pravcu Spreče. Sa 4 bušena bunara u području Živinice – Dubrave ocijenjena je izdašnost od qmin= 250 l/s u hidrološkom minimumu iz ovog akvifera. Poteškoću pri korištenju ovih voda predstavlja uvećan sadržaj jona željeza i mangana, te je potrebno za vodosnabdjevanje vršiti deferizaciju i demanganizaciju voda. Gračanica-1 (zapadni dio Sprečkog polja kod Gračanice): U pliocenskim naslagama zahvaćene su podzemne vode, na slijedećim lokalitetima: Stjepan Polje- 25 l/s; Mala Brijesnica (izvorište Luke) - 25 l/s, Velika Brijesnica-10 l/s, Klokotnica-20 l/s. Iz navedenog bilansne rezerve su 0,080 m3/s. Potencijalne rezerve su 100-150 l/s. Lohinja (istočno od Gračanice). Na lokalitetu Lohinje, u pliocenskim naslagama, postoji mogućnost zahvatanja podzemnih voda 30-40 l/s. Okanovići – Gradačac: Na području Gradačca, hidrogeološkim istraživanjima na lokalitetu Okanovići utvrdjene su količine vode od 120 l/s u intergranularnoj sredini (aluvion). Odžak: Akvifer u okviru ovog regiona je izgrađen od sitnog i srednjesitnog šljunka sa manjim učešćem pijeska. Podijeljen je na dva akvifera - donji i gornji vodonosni horizont. Gornji horizont je do dubine od 65-75 m, a donji od 113-118 m. Istraživanjem je utvrđeno da ova dva horizonta nemaju hidrauličku vezu i da se vode po hemijskom sastavu razlikuju. Povlatu čine vodonepropusne gline i prašinaste gline čija je debljina od 6 do preko 14 m., u području Močila povlata izostaje. Podinu u zapadnom obodu čine vodonepropusne gline panona, a u istočnom pliocenski pijeskovi i gline. Između gornjeg i donjeg vodonosnog horizonta se nalaze gline debljine do 10 m koje su vodonepropusne. Gornji vodonosni horizont je heterogenog sastava, a samim tim različitih hidrogeoloških parametara kako po dubini tako i po pružanju. Donji vodonosni horizont je nešto ujednačenijih karakteristika i razvijeniji je u sjevernoj polovini regiona. Podzemne vode gornjeg horizonta su subarteške i zavise od vodostaja rijeke Save, odnosno vodno tijelo je slobodno u vrijeme malih vodostaja u dijelu gdje je povlatni sloj male moćnosti. Smjer tečenja podzemne vode je od jugoistoka prema sjeverozapadu, odnosno prema rijeci Savi. Hidrohemijske osobine ovih voda su loše, jer se radi o vrlo tvrdim vodama preko 20o dH i sadrže dosta željeza (4 mg/l), koji je nekoliko puta veći od maksimalno dozvoljenog. Podzemne vode donjeg vodonosnog horizonta su takođe subarteškog karaktera i nalaze se pod pritiskom. Nivoi podzemnih voda se kreću od 1,5-2,5 m. Po hemijskom sastavu vode ovog horizonta su bolje od prethodnih i sadrže manje željeza oko 0,65 mg/l i imaju



manju tvrdoću oko 7,9o dH. Akviferi iz ovog regiona služe za vodosnabdijevanje pitkom i industrijskom vodom grada Odžaka. Orašje: Vodno tijelo Orašje zahvata sjeverni dio Federacije Bosne i Hercegovine. Sjevernu granicu regiona čini rijeka Sava, istočnu rijeka Gnjica, zapadnu rijeka Bosna. Kompletan region čini jedinstveno vodno tijelo sličnih hidrogeoloških parametara, koji se znatnim dijelom nastavlja i na lijevu obalu rijeke Save u Republici Hrvatskoj. Ovaj region do dubine od oko 200 m izgrađuju kvartarni i paludinski pijeskovi, šljunkovi, gline i lapori. Granica između kvartara i pliocena nije jasno definisana. Debljina kvartara se kreće između 50 i 100 m. U okviru kvartarnih i paludinskih pjeskovito-šljunkovitih sedimenata velike debljine i prostranstva formirano je bogato vodno tijelo podzemnih voda. U okviru pjeskovito-šljunkovitih sedimenata kvartara formirana su sočiva i proslojci glina i ilovača. Krovinu ovih sedimenata čine takođe gline i ilovače debljine najčešće između 4-10 m. Na pojedinim mjestima debljina im ne prelazi 0,5 m. Izrazito veliku debljinu ove tvorevine imaju istočno od linije Slatina-Domaljevac i na području Brčkog. Praktično, ovi sedimenti su vodonepropusni. Podinu vodnog tijela čine gline i glinci koji su takođe vodonepropusni. Vodno tijelo formirano u okviru kvartarnih i paludinskih sedimenata je subarterškog ili arterškog karaktera. Ovakav karakter vodnog tijela je uslovljen postojanjem vodonepropusnog povlatnog izolatora i visokih vodostaja rijeke Save. Vodno tijelo je slobodno samo u vrijeme veoma niskih vodostaja rijeka Save i Bosne i to u područima gdje je debljina povlatnog izolatora manja. Režim vodnog tijela je pod uticajem vodostaja rijeka Save i Bosne. Prihranjivanje vodnog tijela vrši se na račun doticaja površinskih voda sa juga regiona. Vremensko odstupanje minimalnih, odnosno maksimalnih nivoa podzemnih voda u odnosu pojave visokih odnosno niskih vodostaja rijeke Save, je isti na čitavom regionu i iznosi oko 30 dana. Generalni pravac kretanja podzemnih voda je prema sjeveru, odnosno prema rijeci Savi. Podzemne vode ovog vodnog tijela po fizičko-hemijskim osobinama uglavnom zadovoljavaju propise za vodosnabdijevanje stanovništva. Izuzetak su vode na području Domaljevca koje sadrže do tri puta veću količinu Mg od maksimalno dozvoljene. Takođe je i sadržaj nitrita u pojedinim područijima veći od dozvoljenog (Donja Mahala i Krepšić). Vode u području Orašja sadrže željezo u znatno većim količinama od dozvoljenih. Šire područje Šamca i Orašja je ugroženo endemskom nefropatijom. Na slijedećim tabelama se daje prikaz rezervi podzemnih voda Vodnog područja rijeke Save, u okviru stijenskih masa sa intergranularnom poroznošću, kao i stepen istraženosti i utvrđenosti kategorija rezervi podzemnih voda.



Kategorija

r.br. Naziv

Vodnog tijela

A B C1 C2 D1 + D2 Bilansne rezerve

m3/s

Ukupne rezerve

m3/s 1 Sarajevsko

polje

0,900 0,350 0,750 0,500 2,000 2,500

2 Krekanski basen

0,050 0,050 0,100 0,100 0,200

3 Sprečko polje (područje Živinica)

0,200 0,050 0,250 0,250

4 Gračanica-1 0,080 0,100 0,080 0,180 5 Lohinja 0,030 0,030 6 Okanovići-

Gradačac 0,100 0,020 0,120 0,120

7 Odžak

0,020 0,027 0,020 0,047 0,067

8 Orašje 0,028 0,032 0,050 0,060 0,110 9 Ostala

izvorišta

0,060

0,080

0,080

0,100

0,220

0,320 Ukupno 1,438 0,430 1,009 0,900 2,877 3,777 Tabela 2.2.1: Pregled rezervi podzemne vode formiranih u okviru stijenskih masa sa intergranularnom poroznošću

Kategorija rezervi podzemnih voda: Stepen istraženosti i utvrđenosti elemenata nalazišta: A Potpuno istraženi i utvrđeni B Istraženi i utvrđeni C1 Djelomično istraženi i utvrđeni C2 Orijentaciono istraženi i utvrđeni D1 Pretpostavljeni D2 Procijenjeni

Tabela 2.2.2: Prikaz stepena istraženosti i utvrđenosti kategorija rezervi podzemnih voda Tijela podzemne vode sa karstno-pukotinskom poroznošću: Za razliku od vodnih tijela sa intergranularnom poroznošću, vodna tijela sa karstno-pukotinskom poroznošću su mnogo kompleksnija i na nekim područjima manje istražena. Mehanizam toka podzemne vode je izuzetno složen i unikatan za svako vodno tijelo, pa se dominantni pravci oticanja mogu utvrditi isključivo bojenjima. Kapacitet ovih vodnih tijela, odnosno kapaciteti vrela koja ih dreniraju, zavise od hidroloških uslova, pa su razlike minimalne i maksimalne izdašnosti obično jako velike. Prostrani tereni karbonatne platforme (Vanjski Dinaridi) i karbonatni masivi u unutrašnjim jedinicama Dinarida obiluju veoma izdašnim akumulacijama podzemnih voda koje se prazne na snažnim kraškim vrelima. Vrela su silazno preljevnog mehanizma i javljaju se na kontaktu krečnjaka, koji su u kontaktu sa vodonepropusnim klastičnim sedimentima paleozojske, mezozojske i kenozojske starosti. Vranica – podsliv Bosne i Vrbasa: Središnji pojas srednjebosanskih paleozojskih masa odlikuje se raznolikim hidrogeološkim svojstvima. Karstno-pukotinske sredine zastupljene su devonskim krečnjacima u slivu rijeke Bistrice i Željeznice. Pukotinskim stijenama srednje transmisibilnosti pripadaju intruzivi (graniti) i kiseli efuzivi (rioliti i kvarcporfiri) u području Rostovo, Vitina, Kruščica, Fojnica, Kreševo, dok vodonepropusne paleozojske i donjotrijaske stijenske mase čine podinu ovim akviferima. U krečnjačko-dolomitskim masama sjeveroistočno od Gornjeg Vakufa formirane su akumulacije



karstnog tipa, koje se prazne na snažnim vrelima Bistrice (Krušnica Qmin = 300 l/s, Qmax = 6 m3/s). Povećane izdašnosti dobro koreliraju sa padavinama, ali sa zakašnjenjem. Oscilacije izdašnosti ovog vrela su znatne i nagle. Na kontaktu karbonata i efuziva pojavljuje se i drugo vrelo Bistrice Qmin = 300 l/s. Qmax = 2,5 m3/s. Ovaj izvor prihranjuje se privilegiranim kanalom iz ponora u području Jezera, dok ostale vode prihranjuju vrelo Dusinu (Q = 250 l/s). Iz jako ispucalih metariolita južno od Viteza javlja se vrelo Kruščice sa značajnom akumulacijom podzemnih voda formiranoj u stijenama pukotinske poroznosti. Izdašnost ovog vrela iznosi Q = 600 l/s. Stalnost izdašnosti i povoljna kota izbijanja uvjetovali su pogodnost njenog korištenja za vodosnabdjevanje Zenice i Viteza. Vlašić – Čemernica (podsliv Bosne i Vrbasa): Područje planine Vlašić i Čemernica zahvataju prostore geotektonske jedinice Bosanski fliš sa jedinstvenim tijelom Vlašić – Čemernica – Manjača. Najveći dio karbonatnih sedimenata izgrađuju srednji dio sliva Vrbasa, tj. od Jajca do Banja Luke. Kanjonasta dolina Vrbasa odvaja planinski masiv Čemernice i Vlašića, dok lijevu obalu izgrađuje Manjača, a dalje na zapad i Zmijanje. Osnovna stijenska karbonatna masa navedenih planina ima pripadnost donjokrednim, prelaznim donja-gornja kreda karbonatnim sedimentima, gornjokrednim flišnim sedimentima karbonatnog tipa, te miocenskim sedimentima. Nepropusnu podinu čine trijaski dolomiti i vulkanogeni ladinik. Duboku podinu izgrađuju donjetrijaski i paleozojski klastiti. Na istočnim dijelovima ovog područja - Vlašić, nepropusnu podinu izgrađuju i jursko-kredni flišni sedimenti silicijskog tipa. Ukupna debljina karbonatnih, uglavnom krečnjačkih sedimenata, iznosi do 1.200 m. Dio voda ovog vodnog tijela otiče u sliv Vrbasa, a dio u sliv Bosne. Jugoistočni dio ovog masiva (koji pripada Federaciji BiH) drenira se na vrelu Plava voda (Qmin= 400 l/s) i Baš Bunar (Qmin=120 l/s) u sliv Bosne. Pomenuta su samo najizdašnija vrela ovog vodnog tijela, dok pored njih postoji i niz manjih preko kojih se prazni ovaj karbonatni masiv. Igman – Bjelašnica (podsliv Bosne): Po fizičko-hemijskim karakteristikama (mineralizacija=04-667 mg/l; ukupna tvrdoća=1,48 do 7,76; pH=7,85-8,95; temperatura 5,5 do 9,5 oC) vode iz ovog vodnog tijela odgovaraju Pravilniku o kvalitetu vode za piće. Vode iz navedenih vrela se koriste za vodosnadijevanje stanovništva područja Sarajeva. Vodno tijelo Igman-Bjelašnica predstavlja jedinstven krečnjačko-dolomitski blok, koji je na sjevero-istoku pokriven sedimentima Sarajevsko-zeničkog bazena. Osnovni kolektori su srednjetrijaski i gornjotrijaski krečnjaci, krečnjačke breče i dolomiti. Prema Sarajevskom polju krečnjaci i dolomiti se spuštaju duž subparalelnih rasjeda (parketna struktura) dinarskog pravca pružanja. U neposrednom obodnom dijelu Sarajevskog polja karbonati su bušenjem konstatirani na 50 - 70 m dubine u području Kovača na 180 m, a u centralnim dijelovima polja i preko 350 m. Ipak, ovo ukazuje na jaku diferenciranost paleoreljefa gornjomiocensko-pliocenskih i kvartarnih sedimenata u ovom dijelu polja. Podinske barijere akumulacijama podzemnih voda u ovoj jedinici čine donjotrijaski klastiti otkriveni na obodu Igmana i Bjelašnice. Krečnjačke i dolomitske stijene su karstificirane i odlikuju se izrazitom kavernoznom i pukotinskom poroznošću. Vodopropusnost im je jako velika u rasjednim zonama, a postoje visokovodoproduktivni akviferi u vidu razbijenih izdani. Masivni dolomiti su slabije vodopropusni, a srednjetrijaski pješčari i glinci čine međubarijere i često bočne prepreke pri kretanju podzemnih voda. Kaverne i pukotine su često ispunjene produktima trošenja, naročito ispod Sarajevskog polja. Izdani voda su razbijenog tipa, što se odražava na pojavljivanju brojnih vrela. Visoka karstifikacija uvjetuje i brzu i duboku infiltraciju atmosferilija duž dubokih rasjeda, tako da se može sigurno reći da je karstificiranost ispod nivoa lokalnih erozionih baza (i preko 1.000 m); na ovo ukazuju i pojave uzlaznih izvora na obodu Sarajevskog polja u podnožju Igmana. Karakteristična je infiltracija atmosferilija na površinama terena ove dvije planine, dok se pražnjenje izdani vrši preko 20-ak



stalnih i povremenih izvora na obodu Sarajevskog polja, kao i u aluvijalni akvifer Sarajevskog polja. Bilo je i pojave podzemnih voda pod pritiskom, tj. s pozitivnim pijezometarskim nivoom prije početka crpljenja u području Vrelo Bosne, što predstavlja snažnu indikaciju izrazito dobre hidrauličke veze bjelašničko-igmanske karstne akumulacije s izdani aluvijalnih i terasnih šljunkova i pijesaka Sarajevskog polja. Izražena je vertikalna i horizontalna zonalnost karstne izdani u dvije zone: (i) iznad linije ruba Sarajevskog polja - podnožje Igmana od Krupca do Blažuja, i (ii) ispod ove linije u podzemlju Sarajevskog polja. U prvoj zoni (gornji dio akvifera) je razbijena izdan, karstificiranost, brza cirkulacija s privilegiranim komunikacijama podzemnih tokova, dok je u drugoj zoni (donji dio akvifera) izdan krovno sapeta vodonepropusnim sedimentima kvartara i neogena s elastičnim režimom i usporenim laminarnim kretanjem i vodozamjenom.

Interesantno je da pražnjenje karstnog akvifera u podnožju Igmana na rubnoj liniji Sarajevskog polja u zoni izvora Semizov bunar - Stojčevac - Vrelo Bosne iznosi 90%, dok u drugoj zoni - Kovači - Krupac istječe na izvorima svega 10% voda, mada su dužine tih linija podjednake. Izdan je u karstnom planinskom kompleksu većinom slobodna, dok je ispod Sarajevskog polja pod pritiskom. Ovaj karstni kolektor je najvodoobilniji akvifer u širem području Sarajeva. Iz masiva Bjelašnice vode većim dijelom pripadaju slivu rijeke Bosne, a manjim slivu rijeke Neretve.

Vrelo Bosne, kao najznačajnije, ima sliv oko 140 km2, što je dokazano i trasiranjem ponirućih voda na Velikom polju, Sitničkoj lokvi, Radovoj vodi i kod Hrasničkog stana. Na osnovu osmatranja vrelo Bosne ima Q = 1,5 - 18 m3/s, Krupac Qmin. = 25 l/s, Hrasničko vrelo Qmin = 60 l/s, Semizov bunar Qmin = 50 l/s, Stojčevac Qmin = 30 l/s. Pored ovih izvora, po obodu bjelašničko-igmanske jedinice javlja se veći broj izvora s Q = 5 - 20 l/s. Značajna su i visoko prelivna povremena vrela Megara, Bunica, Ruževik i dr. Izvorište Vrelo Bosne ima razbijena izvorišta s difuznim istjecanjem na širem prostoru - tako Vrelo Bosne ima površinu cca 60 ha, Stojčevac cca 35 ha, Semizov bunar 30 ha. Minimalni proticaj Vrela Bosne je desetak puta veći od istog proticaja sliva svih ostalih vrela u podnožju Igmana, jer su privilegirani pravci kretanja podzemnih voda prema Vrelu Bosne, što je dokazano trasiranjem ponirućih voda. One su se sve pojavile na potezu Semizov bunar - Vrelo Bosne i u bušotinama koje su ušle u krečnjake u polju (B-11, F-6), a nijedno bojenje nije dalo boju na vrelima na liniji Kovači - Krupac. Izvorske vode pripadaju HCO3-Ca(Mg) tipu voda, 400 mg/l i srednje tvrdoće oko 120 dH, a pH im je 7 - 8,5. Sjeverna Majevica:

Na sjevernom obodu Majevice, na potezu Bosanska Bijela-Maoča-Koraj izdvojeni su badenski sprudni i subsprudni krečnjaci debljine 50-150 m. U ovim krečnjacima je formiran akvifer u čijoj se podini nalaze vodonepropusne stijene paleocen-eocenske starosti. Krovinu ovih akvifera čine takodjer vodonepropusni sedimenti panona. Po dubini zalijeganja, ovaj akvifer je ograničen zbog postepenog prelaza u laporovito-glinoviti razvoj badena. Prihranjivanje akvifera u prirodnim uslovima vrši se infiltracijom na karstifikovanim površinama i lokalno infiltracijom površinskih tokova u zonama tečenja preko krečnjaka. Pravci kretanja podzemnih voda su usmjereni od juga ka sjeveru. U prirodnim uslovima izrazite drenažne zone su utvrdjene na slijedećim lokalitetima: Domažić (rijeka Tinja), Štrepci-Donji Zovik (rijeka Zovčica, Bosanska Bijela i Maoča, medjutim području Federacije pripada samo lokalitet Domažić sa bilansnim rezervama 0,120 m3/s. Stupari – (podsliv Bosne): U slivu gornjeg toka rijeke Gostelje i južnog oboda Sprečkog polja u trijaskim krečnjacima, formirane su dobro vodoobilne akumulacije podzemnih voda, često odvojene bočnim baražiranjem serpentinita i melanža. Karakterizira ih izrazita neravnomjernost izdašnosti. Važniji izdanci podzemnih voda su vrela Zatoče (Qmin = 60 l/s), Sedam vrela (Qmin = 70 l/s), Studešnica (Qmin = 60 l/s), Tarevčica (Q = 20 – 600 l/s). Trijaski akviferi u brojnim dijelovima ovih terena su prekriveni



melanžom, tako da se prihranjivanje vrela vrši cirkulacijom podzemnih voda ispod melanža, kroz rasjedne zone u trijaskim krečnjacima. Sa navedenih vrela se u minimumu zahvata 120-150 l/s, a u maksimumu oko 300 l/s. Procjenjuje se da bi se dodatnim tehničkim rješenjima moglo zahvatiti još minimalno 50 l/s podzemne vode. Toplice – (podsliv Bosne): Na lokalitetu Toplice kod Živinica izdvojeno je vodno tijelo u trijaskim krečnjacima. Karstifikovani i jako tektonizirani krečnjaci, u sprečanskoj rasjednoj zoni, nalaze se na kontaktu sa vodonepropusnim ofiolitnim melanžom. Iz ovog vodnog tijela (Qmax=250 l/s i Qmin=160 l/s) za potrebe vodosnabdijevanja, sa tri bunara se zahvata u maksimumu 200 l/s, a u minimumu oko 140 l/s termalne vode temperature 24oC. Gračanica kod Živinica: Istočno od Živinica, zahvaćen je tipični karstni izvor iz trijaskih krečnjaka kojima se u podini nalaze vodonepropusne stijene ofiolitne zone. Kapacitet izvorišta je 40-60 l/s. Plješevica – (podsliv Une - prekogranično vodno tijelo): U neposrednom podslivu rijeke Une (sjeverozapadna Bosna) prazni se velika kraška akumulacija Plješevica, na silazno-preljevnim vrelima kao što je navedeno u narednoj tabeli:

Br. Izvor - lokacija Qmin l/s

Qmax l/s

Korisnik

1. Klokot-Bihać 2.000 70.000 Bihać 2. Panjak - Bihać 5 400 3. Ilijića vrelo 100 250 Bihać 4. Bistrica 15 100 5. Privilica-Bihać 30 2.000 Bihać 6. Žegar 6 1.000 Bihać 7. Dobrenica-Lohovo 230 5.000 8. Pećina 1-Vedro polje 3 10 9. Pećina-Vedro polje 0 1.000

10. Smiljanovac 1 5 Bihać 11. Djakulin - Loskun 180 4 800 12. Crnoć-Nebljusi 1.200 2.000 13. Draga –Kulen Vakuf 30 500 14. Toplica – Klisa 60 1 1

1.000

15. Ostrovica-Kulen Vakuf 750 12.000 Donji Lapac, Kulen Vakuf

Tabela 2.2.3: Vrela podsliva rijeke Une

Vrelo Ostrovica i vrela na rubu Bihaćkog polja uslovljena su postojanjem baze karstifikacije, odnosno pojavom izdanaka verfenskih izolatora (Ostrovica), bočnom baražom neogena (Bihaćko polje). Ukupna površina ovog vodnog tijela je 108 km2. Vodno tijelo Plješevica je reprezent osjetljivog i ranjivog karstnog okoliša sa različitim negativnim uticajem zagadjenja na kvalitet podzemnih voda. Plješevica je holokarstni sistem sa prekinutim akviferima koji su jedinstveni sa susjednom Likom u Republici Hrvatskoj i zbog toga ga treba zajednički istraživati. Prihranjivanje vodnog tijela Plješevica se vrši preko ponora Gornjeg i Donjeg Lapca i Mazinskog polja (vrelo Ostrovica kod Kulen Vakufa), zatim iz terena izmedju Krbavskog, Bijelog i Koreničkog polja



(vrelima od Klokota do Dobrenice u Bihaćkom polju). Maksimalna izdašnost svih vrela na ovom potezu iznosi preko 80 m3/s, a koeficijent neravnomjernosti Qmax/Qmin = 30. Velika Kladuša-Cazin-Bužim (podsliv Une): Na području Velika Kladuša–Cazin-Bužim izdvojeno je jedno veliko vodno tijelo sa akviferom karstno-pukotinske poroznosti u trijaskim krečnjacima i dolomitima. U ovom vodnom tijelu, bilansnih rezervi 0,420 m3/s, izdvojena su slijedeća vrela:

na području Cazina: Vignjevići (Qmin=80 l/s; Qmax=100 l/s), Mutnik (Qmin=50 l/s; Qmax=75 l/s), Ćoralići (Q=42 l/s); Stovrela (Qmin=7 l/s; Qmax=10 l/s) i Pajića potok (Q=30 l/s),

na području Velike Kladuše: Kurkulja (Q=70-130 l/s); Dabravine 1 (Q=30-50 l/s); Dabravine 2 (Q=40-70 l/s); Ibrišimovac (Q=20-35 l/s) i Slapnica (Qmin=30 l/s; Qmax=40 l/s)

na području Bužima: Musići (Q=15 l/s) i Kamenica (Q=2 l/s). Grmeč – Srnetica – Vitorog (podsliv Une i Sane): U prostranom i moćnom karstnom masivu Grmeča egzistiraju veoma vodoobilne akumulacije podzemnih voda, koje se iz ovog prostora raspodjeljuju u tri pravca: 1) ka slivu Une ( vrelo Krušnica), 2) slivu Sane (vrela Dabra i Zdene) i 3) slivu Sanice (vrela Sanice i Korčanice). Krušnica (1,2 m3/s) i Crno Jezero (0,080 m3/s) – vrela s desne strana Une dreniraju široki karstni prostor krednih krečnjaka od Bosansko petrovačke depresije prema Lipi. Ova vrela imaju veoma neravnomjernu izdašnost (Qmax : Qmin = 100 : 1). Ovo razdvajanje uvjetovano je pojavom flišnih pokrovnih slabovodopropusnih masa, kao i antiklinalom Bosanskog Petrovca u čijem jezgru su vodonepropusni dolomiti. Kontinualne karstne sredine Grmeča, Bravskog, Srnetice, sjeveroistočnih padina Klekovače, Vitoroga, dijela Glamočkog i Kupreškog polja posjeduju velike akumulacije podzemnih voda. Njihovo prihranjivanje je difuzno i koncentrirano, a pražnjenje omogućeno na više snažnih vrela. To su vrela Zdene, Dabra, Sanice, Korčanice, Ribnika, Sane, vrela Plive i Janja. Vrela Sanice (Qmin = 0,45 m3/s) i Korčanice (Qmin = 0,36 m3/s) predstavljaju izdanke velike akumulacije podzemnih voda formirane u istočnim dijelovima planine Grmeč i širem području Bosanski Petrovac – Bravsko. Sliv ovih vrela iznosi oko 500 km2. Izvori su uslovljeni dubokim denudaciono-erozionim zasjekom u krečnjacima, koji je dosegao do svoje nepropusne podine, tako da permotrijaski sedimenti čine podinsku i bočnu barijeru i uslovljavaju pražnjenje podzemnih voda. Ova dva izvora predstavljaju praktički jedno šire izvorište, ali je interesantno da dosadašnjim bojenjima, boja sa ponora nikada nije indicirana na vrelu Korčanice. Na vrelima Dabra (Qmin = 0,4 m3/s, Qsr = 3,4 m3/s, Qmax = 70 m3/s) i Zdene (Qmin = 0,2 m3/s, Qmax = 5 m3/s) izlijevaju se akumulacije istočnog dijela Grmeča i Jelašinovačke depresije. Vododjelnicu prema slivu Sanice čini antiklinala trijasa i jure izgradjena od dolomita u području Saničke rijeke. Jelašinovačko polje (polje Lušci Palanke) za visokih voda je plavljeno izlijevanjem grmečke akumulacije na mnogim povremenim vrelima od kojih je najsnažnije Oko (Qmax = 50 m3/s). Unac – (podsliv Une): Vodno tijelo Unac na sjeveru je razgraničeno od vodnog tijela Grmeč-Srnetica-Vitorog dolomitima trijasa i jure, koji u području Bos. Petrovac – Drinić – Potoci – Popovići – Glamočko polje, čine jednu složenu antiklinalu. Sa juga je odvajaju od sliva Krke i Cetine dolomiti Jadovnika, Tičeva i Šatora. U području Bosanskog Petrovca ponori na jugozapadnom krilu antiklinale (Smoljani, Drinić, Kecmanska Slatina, Potoci, Kolunić, a vjerojatno i ponori u Lipi) komuniciraju prema slivu Unca i Une, kao i vode sa planina Oštrelja, Klekovače, Lunjevače i dr. U svom gornjem toku rijeka



Unac za vrijeme malih voda gubi vode u brojnim ponornim zonama u svom koritu. Neposredno pred uviranje minimalni proticaji iznose Q = 50 – 150 l/s. Za vrijeme viših vodostaja u zaleđu karsta vode iz masiva Lunjevače, Klekovače i Oštrelja izlijevaju se na povremenim vrelima Oštrica, Titova Pećina i Okovir kod Drvara, a za nižih vodostaja gravitiraju uglavnom ka snažnom izdanku – Crnom Vrelu kod Martin Broda (Qmin = 4,5 m3/s). Kod Bastasa Unac prima stalno vrelo Bastašicu (Qmin = 0,08 m3/s) koje ima ove elemente izdašnosti Qmin : Qsr : Qmax = 1 : 40 : 120. Maksimalni proticaji Unca kod Martin Broda iznose Qmax = 270 m3/s. Vrelu Bastašice djelimično pritječu vode iz ponora u Resanovcima (ponornica Struga), a drugi dio voda komunicira sa vrelom Krke (pritok Une). Odnosi izdašnosti ukazuju na niske retenzione sposobnosti masiva Kamenice, čemu je uzrok i postojeći privilegirani put disponiran rasjedom. Postanak vrela Bastašice uslovljen je više lokalnom erozionom bazom, a manje baražiranjem neogena drvarske kotline.

Crno Vrelo, najsnažnije vrelo u vodnom tijelu Unac, za minimalnih voda drenira, u stvari, sliv čitavog Unca. Brojna bojenja estavela i ponora (Oštrica, Mokronoge, Kolunić), pokazala su vezu sa ovim vrelom. Sklop Gračanica: U donjopaleogenim karstifikovanim i ispucalim krečnjacima, na lokalitetu Sklop, zahvaćeno je eksploatacionim bunarima podzemna voda za vodosanbdijevanje Gračanice. Minimalni kapacitet je 15 l/s. Mionica: Na lokalitetu Miocina u gornjemiocenskim krečnjacima zahvaćene su podzemne vode minimalne izdašnosti 25 l/s. Milkino Vrelo kod Breze: Eksploatacionim bunarom u gornjokredim karebonatnim, karstifikovanim i jako ispucalim brečama, utvrdjene su vode minimalne izdašnosti 16 l/s koja se koristi za vodosnabdjevanje Breze. Očevja kod Vareša: Iz karbonatnih srednjetrijaskih stijena planine Zvijezde izlijevaju se izvori Očevja (Qmin=280 l/s); Orlja (Qmin=80 l/s) i Ponikve (Qmin 20 l/s). Za vodosnabdjevanje Vareša zahvaćeno je vrelo Očevija kapaciteta 40 l/s. Izron Suha: Za vodosnabdjevanje Zavidovića uradjen je vodozahvat kapaciteta 160 l/s. Mošćanica-Crnil kod Sarajeva: U trijaskim ispucalim i kavernoznim krečnjacima utvrdjena je minimalna izdašnost 90 l/s. Buci kod Visokog: U ispucalim kavernoznim Lašvanskim konglomeratima, na lokalitetu Buci, utvrdjene je minimalna izdašnost od 53 l/s. Tocila: Na sjevernom obodu planine Vranice u devonskim karbonatima utvrdjena je minimalna izdašnost od 105 l/s.



Požarna: U sjeveroistočnom obodu planine Vranice, u devonskim krečnjacima, hidrogeološkim istraživanjima utvrdjena je veoma kvalitetna voda kapaciteta Qmin=70 l/s. Arapka-Budget: Za vodosnabdjevanje područja Bugojna zahvaćen je izvor Arapka-Budget kapaciteta Qmin=10 l/s. Ostala izvorišta: Slivu rijeke Bosne pripadaju mnogobrojni izvori u karstno-pukotinskim akviferima, koji se koriste za vodosnabdjevanje stanovništva, na podurčju Kreševo-Fojnica, Tarčina,Kladanja, Kakanj-Zenica, Viteza, Novog Travnika i Olova. Prema dostupnim podacima ukupne zahvaćene količine su: Novi Travnik (Qmin=88 l/s), Vitez (Qmin=86 l/s), Vogošća-Ilijaš (Qmin=121 l/s), Kakanj-Zenica (Qmin=345 l/s), Kladanj (Qmin=59 l/s),Olovo (Qmin=60 l/s), Kreševo-Fojnica (Qmin=79 l/s) što predstavlja 838 l/s (0,838 m3/s). Na slijedećoj tabeli se daje pregled rezervi podzemnih voda Vodnog područja rijeke Save iz pukotinsko karstnih sredina.



Kategorija

R.br. Naziv

Vodnog tijela A B C1 C2 D1 + D2 Bilansne rezerve

m3/s

Ukupne rezerve

m3/s 1 Vranica(ukupno)

a)podsliv Vrbas b)podsliv Bosna

0,077

0,150

0,270

0,170

0,550

0,060

0,440

0,060

0,270

0,090

1,277 0,897 0,380

2,137 1,607 0,530

2 Vlašić-Čemernica b)podsliv Bosna

0,550

0,330

0,350

0,270

0,410

1,230

1,910

3 Igman-Bjelašnica

0,520 0,380 0,910 1,270 0,640 1,810 3,720

4 Stupari 0,120 0,030 - - 0,050 0,150 0,200 5 Toplice 0,150 0,040 0,030 0,020 0,050 0,220 0,270 6 Gračanica kod

Živinica 0,020 - 0,020 - - 0,040 0,040

7 Plješevica 0,150 0,390 2,100 2,400 1,560 2,640 6,600 8 Velika Kladuša-

Cazin-Bužim 0,200 0,030 0,190 0,420 0,420

9 Grmeč-Srnetica-Vitorog -ukupno a)podsliv Sane b)podsliv Une

0,140

0,318

1,980 1,200

1,250 0,880

1,550 0,350

3,639 2,439 1,200

7,668 5238 2,430

10 Unac 0,30 0,560 1,650 1,460 0,560 2,240 4,260

11. Sklop Gračanica 0,015 0,015 0,015 12 Mionica 0,025 0,025 0,025 13 Milkino Vrelo 0,016 0,016 0,016 14 Očevja kod

Vareša 0,60 0,090 0,030 0,050 0,150 0,230

15 Izron Suha 0,090 0,060 0,160 0,160 16 Buci kod

Visokog 0,053 0,053 0,053

17 Tocila 0,070 0,035 0,105 0,105 18 Požarna 0,070 0,070 0,070 19 Arapka Budget 0,005 0,005 0,010 0,070 20 Sjeverna

Majevica 0,035 0,085 0,080 0,120 0,200

20 Ostala izvorišta 0,050 0,170 0,259 0,174 0,440 0,479 1,093 Ukupno 14,869 29,262

Tabela 2.2.4: Pregled rezervi podzemne vode formiranih u okviru stijenskih masa sa kavernozno-pukotinskom poroznošću – Vodno područje rijeke Save




Vodnom području Jadranskog mora pripadaju slivovi rijeka Neretve, Cetine i Krke. Sliv Neretve zahvata površinu od oko 7780 km2. Od izvorišta kod Čemernog pa do Jablanice, Neretva protječe graničnom zonom izmedju Vanjskih Dinarida (karbonatna platforma), Bosanskog fliša i Alohtonih paleozojsko-trijaskih kompleksa. Kod Jablanice zauzima pravac skoro sjever-jug i prolazi kroz karbonatnu platformu sve do ušća u Jadransko more. Cjelokupno područje sliva pripada karbonatnoj platformi Dinarida (Vanjski Dinaridi) sa izraženom karstifikacijom, stepenastim pražnjenjem podzemnih voda sa hipsometrijski više položenih karstnih polja. Sliv Krke pripada jedan manji dio područja planine Ilice i dio karsta oko Bosanskog Grahova. Akviferi karstno-pukotinske poroznosti: Sliv Neretve: U slivu Neretve izdvojena su velika vodna tijela sa značajnom količinom podzemnih voda, kako je navedeno u slijedećoj tabeli: r.br. Naziv Površina m2 1 Tribistovo-Posušje-Grude 259673736,2 2 Klobuk-Vitina-Tihaljina 544967986,7 3 Mostarsko blato 233759032,2 4 Radobolja-Studenci 449805344,4 5 Prenj 453243919 6 Drežnica 71242042,96 7 Čvrsnica 251501230,7 8 Velež 294790303,5 9 Neum 211539173,6

Kategorija

R.br. Naziv


m3/s

Ukupne rezerve

m3/s 1 Tribistovo-

Posušje-Grude a)Grudsko Vrelo

b)Tribistovo

0,040 0,030

0,050 0,030

0,060 0,030

0,050

0,050

0,240

0,150 0,090

0,250

0,250

2 Tihaljina-Klobuk-Studenci

a)Klobuk

b)Studenci c)Tihaljina d)Vrioštica-

Vitina

0,120

0,250

0,770

0,300

0,800 0,550

0,500

2,000 0,930 0,200

0,150

1,680 0,550 0,450

0,220

3,290

1,690 0,550

1,050

9,470

3,680 3,170 1,200

1,420

3 Mostarsko Blato

a)Crno Oko b) Arape Mlini

c)Jasenice

0,010

0,010

0,550

0,400 0,030 0,120

0,750

0,260 0,140 0,350

0,300

0,150 0,050 0,100

0,320

0,150 0,050 0,120

1,310

0,660 0,170 0,480

1,930

0,960 0,270 0,700

4 Radobolja- 4,800 6,360



Studenac

a)Studenac

b)Vrelo Radobolje

c)Vrelo Lištice

d)Vrelo

Crnašnice

e)Vrelo Žvatić

0,850

0,120

0,500

0,720

0,100

1,500

0,030

0,010

0,430

0,070

0,400

0,040

0,030

0,300

0,100

0,300

0,040

0,020

0,300

0,100

0,300

0,050

0,050

2,000

0,290

2,400

0,070

0,040

2,600

0,490

3,000

0,160

0,110

5 Prenj 0,600 0,250 0,250 0,600 1,100 6 Drežnica 0,030 0,120 0,050 0,030 0,150 0,230 7 Čvrsnica

a)Veliki Praporac

b)Mali Praporac

c)Crno Vrelo

0,030

0,030

0,200

0,100

0,050

0,800

0,340

0,060

0,500

0,200

0,100

0,500

1,610

0,470

0,140

1,000

3,410

0,870

0,540

2,000 8 Velež

a)Vrelo Bune

b)Vrelo Bunice

c)Vrelo Bregave

d)Bošnjaci

0,050

0,300

0,100

0,120

2,000

0,690

0,200

0,100

1,000

1,000

0,250

0,500

0,400

0,500

3,810

2,300

0,790

0,570

0,150

7,710

3,800

2,190

1,570

0,150 Ukupno: 16,470 31,480

Tabela 2.2.5. Pregled rezervi podzemne vode formiranih u okviru stijenskih masa kavernozno-pukotinskom poroznošću (sliv Neretve) Mostarsko Blato: Karstnom polju, Mostarsko Blato, pripadaju vrela koja se javljaju u dolini rijeke Neretve: Jasenica, Crno Oko i Arape Mlin. Crno Oko je tipično uzlazno sifonsko vrelo koje izbija iz vrtače prečnika 7 m (Slišković, 1983). Dubina vrtače je veća od 10 m, a dalje se proteže pećinski. Pošto vrelo izbija na nižoj koti od rijeke Neretve i prelijeva se preko aluvijalnog praga 0,5 iznad korita Neretve to postoji mogućnost plavljenja. Vrelo Arape Mlin se nalazi na desnoj strani Neretve u selu Žitomislić, na udaljenosti od oko 20 m od obale. Radobolja-Studenac: Dreniranjem karstnog masiva planine Čabulje, na njenom jugoistočnom obodu, ističu vrela Radobolje i Studenca. Ova vrela su veoma važna jer se iz njih vrši vodosnabdjevanje grada Mostara. Istražnim bušotinama i bunarima utvrdjeno je da je vrelo Studenac sifonskog tipa i da se dijelom prihranjuje iz rijeke Neretve. Jugozapadno od Čabulje nalazi se vrelo Lištice, Crnašnice i vrelo Živatić.Na osnovu dosadašnjih istraživanja količine vode su slijedeće:



Vrelo Lištica je razbijeno izvorište koje ističe iz dolomita u zoni 200 m sa ukupnom minimalnom izdašnošću od 3,2 m3/s. Izdašnost Grubešića vrela, koje je glavno vrelo Lištice iznosila je 5 m3/s (Komatina, 1975) a Bilog vrela (oko 100 uzvodno od Grubešića vrela) oko 1,5 m3/s. Vrelo Crnašnice i Živatića se nalaze u graničnoj zoni prema Mostarskom Blatu. Prenj: Podzemne vode sa planine Prenj izlijevaju se na “Salakovačkim vrelima” kapaciteta Qmin=3,000 m3/s. Istražnim radovima za HE Salakovac dokazano je da zbog velike karstifikacije, nakon punjenja akumulacije, kroz lijevi bok brane otječe 33-36 m3/s. Instalisani kapacitet za korištenje je 14 l/s. Drežnica: Vrelo Drežanke je karstno vrelo, koje karakterišu velike oscilacije izdašnosti. Osmatranjima koja su izvedena u periodu 1979-1981 godine (Slišković, 1983), ustanovljene su slijedeće vrijednosti: minimalna izdašnost vrela iznosi Qmin.=0,15 m3/s, dok je dozvoljena eksploatacija vrela 12,6x106 m3/s. Čvrsnica: Sa desne strane toka rijeke Neretve, u podnožju planine Čvrsnice, pojavljuju se tri veća vrela: Veliki Praporac, Mali Praporac i Crno vrelo. To su tipična karstna vrela, niske mineralizacije i sa malim sadržajem sulfata. Prihranjivanje se uglavnom vrši sa planine Čvrsnice, dok se jednim dijelom Crno vrelo prihranjuje putem ponora iz Blidinjeg jezera. Kapaciteti i rezerve navedenih vrela su slijedeći: minimalna izdašnost vrela iznosi 1,34 m3/s, dok su dozvoljene eksploatacije 42,21x106 m3/s. Velež: Vodno tijelo Velež, prazni se preko vrela Bune i Bunice. Medjutim potrebno je naglasiti da se ova vrela najvećim dijelom prihranjuju iz Nevesinjskog polja. Ukupno bilansne rezerve iznose 7,55 m3/s. Na slijedećoj tabeli se daje pregled rezervi podzemnih voda, u pukotinsko karstnim sredinama, na prostoru sliva rijeke Neretve. Slivu Neretve pripada i izvorišta Krupić kapaciteta Qmin=200 l/s tako da su bilansne rezerve 23,992 m3/s. Sliv Cetine: Područje prihranjivanja vrela Cetine je tipično karstno, u okviru koga vode izlaze na površinu slijedećih kraških polja: Kupreško, Glamočko, Buško Blato, Šujičko, Duvanjsko, Livanjsko i Sinjsko polje. U sklopu sliva izdvojena su slijedeća vodna tijele podzemne vode:



r.br. Naziv Površina m2

1 Kupres 285953479 2 Staretina 395007435,2 3 Ljubuša 643805648,3 4 Jugoistočno od Buškog blata 205785289,2

Kupres: Vodno tijelo obuhvata južni dio Kupreškog polja i planine Hrbinje. Ponori potoka Milač daju vode povremenim vrelima Šujice (Veliki i Mali Stržanj i stalnom vrelu Valerica=320 l/s). Na obodu ovog vodnog tijela (u Duvanjskom polju) zahvaćene su vode na lokalitetu Ostrožac-40 l/s i Letka-20 l/s. Staretina: Na sjeveroistočnom obodu Livanjskog polja javljaju se značajna vrela, koja bi pripadala velikom vodnom tijelu planine Staretine, i to Duman, Žabljak i Sturba. Sjeverozapadno od Livna nalaze se samo povremena vrela i estavele od kojih su najznačajnije estavele u Bastasima, Kobiliću i Vrbici. Ljubuša: U jugozapadnom obodu planine (koji pripada slivu rijeke Cetine) Ljubuše zahvaćena su slijedeća izvorišta: Mandino selo i Letka. U krajnjem sjeveroistočnom obodu ove planine nalazi se izvorište Krupić izdašnosti Qmin= 200 l/s koje pripada slivu rijeke Neretve. Duvanjsko i Glamočko polje: U jugozapadnom dijelu vodnog tijela Grmeč-Srnetica-Vitorog, u neogenim sedimentima, nalaze se izvorišta koja pripadaju slivu Cetine i to. Balakaglija (Qmin=8 l/s), Suhalj (Qmin=15 l/s) i Vrba (Qmin=27 l/s). Takodjer u Duvanjskom polju su u neogenim naslagama izbušeni bunari i zahvaćeni izvori ukupnog kapaciteta Qmin=50 l/s . Na slijedećoj tabeli daje se ukupni pregled rezervi podzemnih voda, u pukotinsko karstnim sredinama, za sliv Cetine.



Kategorija

r.br. Naziv


m3/s

Ukupne rezerve

m3/s 1 Kupres (vrelo

Ostrožac i VolaricaŠuica)

0,020 0,340 0,210 0,300 0,360 0,870

2 Staretina a)Duman b)Žabljak c)Sturba

0,050

0,120 0,200

0,280 0,120 1,000

0,250 0,180 0,300

0,050 0,100 0,700

1,770 0,450 0,120 1,200

3,350 0,750 0,400 2,200

3 Ljubuša Mandino selo i Letka

0,010 0,020 0,030 0,030

4 Jugoistočno od Buškog blasta

0,076 0,076 0,076

5

Duvansko i Glamočko polje a)Vrelo Vrbe b)Vrela Duvanjskog polja

0,010 0,020

0,020 0,015

0,010 0,015

0,010 0,015

0,065 0,030 0,035

0,115 0,050 0,065

Ukupno: 2,301 4,461

Tabela 2.2.6: Pregled rezervi u akviferima karstno-pukotinske proznosti (sliv Cetine)

2.2.4. Zbirni bilans rezervi podzemnih voda

2.2.4.1.Intergranularni akviferi Vodno područje rijeke Save:

Kategorija R.br. Naziv


m3/s

Ukupne rezerve

m3/s 1 Podsliv Bosne 0,960 0,350 0,830 0,600 2,140 2,740 2 Podsliv Spreče 0,330 - 0,100 0,230 0,660 0,890 3 Nep. sliv Save 0,148 - 0,079 0,070 0,227 0,297

Ukupno: 3,310 3,927 Vodno područje Jadranskog mora

Kategorija R.br. Naziv Vodnog tijela A B C1 C2 D1 + D2

Bilansne rezerve

m3/s

Ukupne rezerve

m3/s 1 Sliv Neretve

(područje Gabele i Neuma)

0,100

0,300

0,150

0,500

0,400

1,050



2.2.4.2.Karstno-pukotinski akviferi Vodno područje rijeke Save:



m3/s

Ukupne rezerve

m3/s 1 Podsliv Bosne 1,724 1,215 1,555 1,650 1,290 4,494 7,434 2 Podsliv Une 0.650 0,980 5,14 4,740 2,470 6,770 13,980 3 Podsliv Sane 0,140 0,318 1,980 1,250 1,550 2,438 5,238 4 Podsliv Vrbasa 0,077 0,270 0,550 0,440 0,270 0,897 1,607

Ukupno 14,599 28,259 Vodno područje Jadranskog mora:


Vodnog tijela A B C1 C2 D1 + D2 Bilansne rezerve m3/s

Ukupne rezerve m3/s

1 Sliv Neretve 1,980 5,42 9,070 8,140 6,870 16,470 31,480 2 Sliv Cetine 0,156 0,370 1,775 0,975 1,185 2,301 4,461

Ukupno: 18,771 35,941

Zbirni bilans rezervi podzemnih voda F BiH

VP Jadranskog mora -pukotinsko karstni

akvifer; 25,65; (57%)

VP r. Save_intergranularni akvifer; 3,31; (7%)

VP r. Save_pukotinsko

karstni akvifer; 16,107; (36%)

Slika 2.2.2: Grafička interpretacija zbirnog bilansa podzemnih voda Federacije BiH

2.2.5. Mineralne, termalne i termomineralne vode Mineralne, termalne i termomineralne vode Federacije Bosne i Hercegovine, kao obnovljivi resursi, imaju značajnu ulogu u privrednom i društvenom životu entiteta sa stanovišta ekološkog i ekonomski održivog istraživanja, korištenja i njihove zaštite. Predmetne vode imaju širok dijapazon primjene u balneologiji, medicini, rekreaciji, sportu, turizmu, flaširanju voda, ekstrakciji soli i plinova iz voda, za vodosnabdjevanje, korištenje toplinske energije voda, upoznavanje geoloških elemenata, unapređivanju balneološko – medicinskih znanstvenih metoda. Uz ovo u Federaciji BiH postoje tipovi veoma efektivnih voda, specifičnog fiziko-kemizma kakvih nema u širim prostorima Balkana, što takođe opravdava istraživanja. Ove vode predstavljaju izuzetno prirodno blago, koje se može koristiti u raznim privrednim djelatnostima, ali i za izvoz pitkih, mineralnih i ljekovitih voda. BiH daleko zaostaje za drugim



razvijenim zemljama u pogledu polivalentnog istraživanja i korištenja voda te je evidentna potreba rada na ovom zadatku sa stručnog, naučnog i aplikativnog aspekta. Čak je i proizvodnja flaširanih mineralnih voda u BiH 10 do 20 puta manja u odnosu na susjedne zemlje – Hrvatsku i Srbiju, dok je izvoz iz BiH skoro zanemarljiv. Kako je korištenje voda usko vezano sa stupnjem njihove istraženosti, to samo poznavajući kompleksno sve značajke voda, možemo odrediti optimalni način zahvatanja, režim korištenja, pravilnu zaštitu i polivalentnu primjenu. Kao obnovljivi alternativni prirodni resursi i supstituenti klasičnih energenata, vode imaju širok opseg aplikacije u različitim granama gospodarstva, od lijeka do energenta. Postojanje ovih nedovoljno istraženih ali često veoma vodoobilnih resursa zahtijeva provođenje multidisciplinarnih i faznih istraživanja, kako bi se polivalentno i optimalno koristili. Mineralne, termalne i termomineralne vode Federacije Bosne i Hercegovine postoje na brojnim nalazištima u vidu prirodnih pojava – izvora i umjetnih objekata – kopani bunari, bušotine i bušeni bunari na 163 nalazišta od čega su najbrojnije mineralne vode. U Bosni i Hercegovini posljednjih 50-ak godina intenzivirana su polidisciplinarna i fazna istraživanja i zahvatanja na brojnim ležištima mineralnih, termalnih i termomineralnih voda i dobijeni veliki kapaciteti kvalitetnih i efektivnih voda; utvrdjene su njihove indikacije i široki dijapazon primjene.

2.2.5.1.Osnovni podaci U Federaciji BiH ima 163 nalazišta – ležišta mineralnih, termalnih i termomineralnih voda, od čega 101 mineralnih, 39 termalnih i 23 termomineralnih voda; najbrojnije su mineralne vode, zatim termalne i termomineralne. Mineralne vode samo s izvorima su najbrojnije (82), zatim termalne vode (18), od termomineralnih samo (6), što znači, da su termomineralne vode najistraženije bušenjem. Na 92 ležišta mineralnih voda s izvorima postoji 130 izvora, na 29 ležišta termalnih voda postoji 60 izvora, a na 15 ležišta termomineralnih voda ima 44 izvora. Bušenje je provodjeno na 56 ležišta, od čega na 26 ležišta na kojima nije bilo izvora, ukupan broj bušotina iznosi 134. Od 101 nalazišta mineralnih voda bušeno je na svega 19, od 39 ležišta termalnih voda bušeno je na 20 ležišta, a od 23 termomineralnih ležišta na 17 ležišta je bušeno. Bolje su istražene termomineralne vode manje temperature od 400C od onih iznad 400C. Više temperirane vode su istraživane pri naftnim bušenjima prije 25 i više godina i to je razlog njihove niže istraženosti. Ukupna izdašnost predmetnih ovih voda iznosi 5230 l/s, od čega najveću izdašnost imaju mineralne vode (3780 l/s), ali u ovom iznosu učestvuje samo izvor Klokun s 3600 l/s u minimumu, termomineralne vode imaju najmanju izdašnost (600 l/s). Izdašnosti se odnose na minimalne eksploatabilne kapacitete ležišta. Ako se izuzme Klokun ukupna izdašnost mineralnih voda je najniža, anajveća je termalnih voda. Na svim ležištima na kojima su provedena pozitivna bušenja su dobijene veće izdašnosti na bušotinama u odnosu na izvore. Iz ovog pregleda se može uočiti nizak stupanj istraženosti svih vrsta voda te da su termomineralne vode na najvišem stupnju istraženosti, dok su mineralne vode najmanje istražene. Mineralne, termalne i termomineralne vode Federacije Bosne i Hercegovine postoje na brojnim nalazištima u vidu prirodnih pojava – izvora i umjetnih objekata – kopani bunari, bušotine i bušeni bunari, kako je navedeno u slijedećoj tabeli i prikazano na slici.



Tip voda

Broj ležišta s izvorima (na kojima nema busotina)

Broj ležišta s izvorima i bušotinama

Ukupan broj izvora

Ukupan broj bušotina

Broj ležišta s bušotinama (na kojima nema izvora)

Ukupno ležišta

Ukupna Izdašnost bušotina i izvora, l/s

Mineralne 82 10 130 37 9 101 3780 Termalne 18 11 60 42 9 38 1450 Termomineralne 6 9 44 55 8 23 600 Ukupno 106 30 234 134 26 162 5830 Tabela 2.2.7: Osnovni podaci o ležištima voda, izvorima i bušotinama

Slika 2.2.3: Prikaz lokacija nalazišta mineralnih, termalnih i termomineralnih voda u Federaciji BiH

2.2.5.2.Stupanj istraženosti Na osnovu raspoloživih podataka može se generalno reći slijedeće: Malen je broj ležišta, koja su istraživana s odobrenjima izdatim od nadležnih organa, Ležišta na kojima su vršena istraživanja, bušenja i elaboriranja s verificiranjem rezervi i kvaliteta voda: Gata, Sanska Ilidža, Gradačac, Fojnica, Kakanj, Ribnica, Ilidža, Mostarsko raskršće - Hadžići, Kiseljak Ljubače, Blažuj,



Ležišta djelimično istražena s provedenim manjim i većim opsegom bušenja: Mala Kladuša, Tržačka Raštela, Domaljevac, Srebrenik, Tešanj, Žepče, Bokavić Ševar, Ljubače, Toplica-Spreča, Kraljeva Sutjeska, Olovo, Slavinovići, Bičer, Tuzla,

Ležišta za koja su urađena balneološka ili druga stručna mišljenja o mogućnosti primjene voda Bogušići, Žepče, Tuzla, Tešanj, Kiseljak, Domaljevac, Olovo,

Ležišta na kojima su vršena djelimična izotopska ispitivanja: Domaljevac, Mala Kladuša, Tuzla-slanice, Toplica-Spreča, Slavinovići, Bokavić Ševar, Živinice, Lukavac, Ljubače, Račić, Vedro polje, Prošići, Kiseljak-Tuzla,

Ležišta s provedenim bušenjem, ležišta s urađenim balneološkim I stručnim mišljenjima te ležišta s urađenim djelimičnim izotopskim analizama su na višem nivou istraženosti u odnosu na ostala nalazišta,

Mada su 10 mineralnih, 19 termalnih i 11 termomineralnih ležišta s provedenim bušenjem i s urađenim balneološkim i stručnim mišljenjima te izvještajima relativno dobro istražena, ipak na ovim ležištima postoji opravdanost doistraživanja, posebno dubljih horizonata, dok se na ostalim, za koje postoje stručni argumenti trebaju shodno propisima vršiti istraživanja,

Očito je da bez istražnih i eksploatacionih bušenja nije moguće optimalno korištenje voda, Ležišta informativno istražena osnovnim i regionalnim hidrogeološkim istraživanjima analiziranjem samo osnovnog fiziko-kemizma: 70 pojava mineralnih, 11 termalnih i 5 termomineralnih voda.

Iz ovih podataka je očito da je istraženost mineralnih voda najmanja, a termomineralnih najviša, što je vezano za mogući dijapazon korištenja voda.

2.2.5.3.Dosadašnje korištenje U Federaciji Bosne i Hercegovine postoji 163 ležišta (101 mineralna, 39 termalnih i 23 termomineralnih) na kojima bi se vode mogle koristiti, ali se iste eksploatiraju na oko 45 pojava ili na svega oko 16% od svih registriranih pojava, ako se isključi skoro beznačajno lokalno i sezonsko korištenje, i to neadekvatno svom kvalitetu, indikacijama i kapacitetu. Od ukupnog broja ležišta najmanje korištenje mineralnih, a najveće termomineralnih voda odnosno daleko je više pojava bez korištenja mineralnih, manje termalnih, a najmanje termomineralnih voda. Korištenje po vrstama pojava i lokacijama je slijedeće: ugljično-kisele mineralne vode koriste se za industrijsko flaširanje u Kiseljaku-Sarajevski kiseljak, a malo flaširanje (< 1m3/24h) u kiseljaku Crni Vrh kod Tešnja. Ostale brojne mineralne ugljekisele vode-kiseljaci, koji se pojavljuju na preko 60 lokacija u Federaciji BiH otječu nekontrolirano,

ugljičnokisele mineralne vode su se kao terapeusko sredstvo koristile u banjskom lječilištu u Kiseljaku,

ugljično-kisele termomineralne vode koriste se za industrijsko flaširanje u Blažuju, termalne vode koriste se na više lokacija u banjama - Fojnica, Olovo, dok se bazeni sezonski koriste u Maloj Kladuši, Kreševu, Toplici-Lepenica i Orlji,

termalne vode u Ribnici zatvorene su jalovištem s dnevnog kopa "Vrtlište - Kakanj, ali se mogu bušenjem privesti ponovno eksploataciji,

ekstrakcija ugljičnog dioksida se vršila decenijama u Klokotima, koja je na zahtjev korisnika eksploatacije obustavljena od nadležnog organa Srednjebosanskog kantona,



radioaktivne termalne i termomineralne vode koriste se u Fojnici, Ilidži, Gati, Sanskoj Ilidži, Gračanici, Brezi; na prve 2 lokacije izgrađeni su suvremeni banjski kapaciteti, dok se na ostalim vode pretežno koriste za rekreaciju i sport,

termomineralne vode, uz navedene, kao suvremene banje, koriste se u Gati, Ilidži, Gradačcu i Tuzli,

termalne vode za vodoopskrbu koriste se u Maloj Kladuši, Tominoj Ilidži, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici, Toplici-Spreča, Mionici, Kruščici Ilidži,

termoenergetsko korištenje topl. pumpama se vrši na 1 ležištu: termomineralne vode (Gata) I 1 termalne (Fojnica), a toplinski izmjenjivači na 2 lokacije termomineralnih voda (buš. Do - 1 -. Domaljevac, Ilidža),

termomineralne vode kao termoenergetski izvor za toplifikaciju staklenika koriste se u Domaljevcu, kao i kod Sarajeva, Ilidža, u količini od oko 75 l/s, za zagrijavanje voda u rekreacionim bazenima,

masovno korištenje termomineralnih slanih voda za ekstrakciju NaCl u Tuzli je opravdano prekinuto zbog spriječavanja daljnjih slijeganja terena, destrukcije prirodnog okoliša i rušenja raznih objekata na području grada Tuzle.

Sam način korištenja voda nije adekvatan njihovom upoznatom kvalitetu i kvantitetu i može se reći, da korištenje voda zaostaje za njihovim stupnjem istraženosti, kako obzirom na različitost primjene, tako i na postojeće kapacitete. Primjeri parcijalnog odnosno nepotpunog korištenja ovih resursa su: na skoro svim pojavama ne koriste se vode u kvantitetu, koji postoji, analogno dokazanim kvalitativnim karakteristikama vode se u veoma malenom dijapazonu koriste,

nema proizvodnje CO2 na brojnim lokacijama, gdje se koriste ugljekisele mineralne I termomineralne vode, već se isti ispušta u atmosferu,

termalne se vode koriste na brojnim lokacijama samo sezonski u već urađenim objektima, termoenergetsko iskorištenje je na pr. na Ilidži svega oko 20% od mogućeg kapaciteta, a temperaturno iskorištenje je od 58 do 400C, dok na brojnim lokacijama se oupće termoenergija voda ne koristi.

Prirodne vrijednosti ovih voda su dokazane na osnovu balneoloških mišljenja izvedenih iz izučavanja fiziko-kemizma na više pojava navedenih gore, klinička i eksperimentalna istraživanja tokom eksploatacije voda su vršena na nekoliko banja na osnovu kojih su određene indikacije, terapeutski efekti, doziranja i optimalni način upotrebe voda. Iskoristivost je na niskoj razini, a postoje mogućnosti širokog korištenja s različitih aspekata u u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, kako na pojavama u eksploataciji, tako i na perspektivnim. Može se reći, da je korištenje ovih voda usko povezano sa stupnjem njihove istraženosti, samo poznavajući kompleksno sve karakteristike voda, može se odrediti njihova optimalna primjena i režim korištenja. Provođenjem faznog i timskog rada na ovom dugoročnom zadatku moguće je proširiti dijapazon korištenja i odrediti perspektivne zone i lokacije istraživanja i zahvatanja voda.



2.2.5.4.Neke karakteristike istraživanja i korištenja

2.2.5.4.1. Mineralne vode

Malen je broj ležišta mineralnih voda na kojima je bušeno i njihove su izdašnosti izuzev Klokuna, Pruda, Ljubinovca, Kapuće, Ramića, Garovaca i Kiseljaka reda veličine 0.1 l/s. Većina ovih voda se ne koriste ili koriste lokalno i sezonski, dok je od malen broj istih u eksploataciji kao flaširana mineralna voda. Ima i nalazišta na kojima je bušeno te izvršena određena istraživanja ali se zahvaćene vode još ne koriste (Brestovsko). Na nekoliko nalazišta su rađena istraživanja na osnovu pribavljenih odobrenja za istraživanje (Tešanj). Ni na jednom nalazištu nije dobijeno odobrenje za eksploataciju voda mada se vode eksploatiraju (Kiseljak). Na skoro svim ležištima koristi se za flaširanje ne više od 5% od eksploatacionih mogućnosti.

2.2.5.4.2. Termalne vode

Na pojedinim ležištima termalnih voda, na kojima su provedena opsežna bušenja eksploatacionih bunara, koji se eksploatiraju a da nema nikakvih elaboriranja, verifikacije rezervi i odobrenja za istraživanje i eksploataciju (Olovo). Na nekim nalazištima, koja su u eksploataciji, su izvršena istraživanja, bušenja i elaboriranja bez odobrenja za istraživanje, eksploataciju i verifikacije rezervi (Kruščica, Kraljeva Sutjeska, Barake-Mala Kladuša, Ilidža-Mala Kladuša, Donji Šumatac- Mala Kladuša). Na nekim se vode opet koriste kaptiranjem izvora, a da nema nikakvih provedenih istražnih radova ni odobrenja izuzev provedenih osnovnih i regionalnih hidrogeoloških istraživanja (Sv. Ivo i Papina voda – Zabrđe). Ima ležišta na kojima su provedena bušenja i elaboriranja, a vode se ne koriste (IB-7 i IB-10 Ilidža).

2.2.5.4.3. Termomineralne vode

Na nekim nalazištima, koja su u eksploataciji, su izvršena istraživanja, bušenja i elaboriranja bez odobrenja za istraživanje, eksploataciju i verifikacije rezervi (Domaljevac). Ležišta gdje su provedena bušenja i elaboriranja, a vode se ne koriste (Slavinovići-Tuzla, Tičići, Radići - Kakanj). Ležišta na kojima su provedena istraživanja i bušenja (istražna i eksploataciona) po odobrenju za istraživanje i koja se eksploatiraju ali nemaju odobrenja za eksploataciju (PEB-4 Gračanica). Na nekim nalazištima vode se koriste kaptiranjem izvora, a da nema adekvatnih provedenih istražnih radova ni odobrenja izuzev provedenih osnovnih i regionalnih hidrogeoloških istraživanja (Sedra-Breza). Ležišta na kojima su izvršena sva istraživanja i elaboriranja s odobrenjima, a koriste vrlo male kapacitete voda (Blažuj). Ležišta koja koriste samo pojedine vidove korištenja od više mogućih (Ilidža, Blažuj). Ležišta s niskim koeficijentom korištenja termičke energije (Ilidža, Gata, Domaljevac

2.2.5.4.4. Pravci održivog istraživanja i korištenja voda

Vode imaju širok dijapazon primjene, mogu poslužiti kao stolne, mineralne gazirane i negazirane, ljekovite i osvježavajuće flaširane, kao balneološko-terapeutsko-rekreaciono sredstvo, u sportu, turizmu, za ekstrakciju čvrstih mineralnih sirovina, gorivih i negorivih plinova iz voda, za vodosnabdijevanje, te kao nekonvencionalni energent u poljoprivredi i zagrijavanju objekata. Općenito se može reći, da podzemne vode nisu adekvatno istražene u geološkom, hidrogeološkom, fizikalno-kemijskom, balneološkom i energetskom smislu, što otežava njihovo pronalaženje, sadašnju aplikaciju te perspektivno korištenje. Zbog toga je neposredno evidentna potreba, da se predmetne vode kontinuirano istražuju. Nepostojanje praćenja hidrogeoloških parametara - izdašnost, temperatura, tlak, statička razina, plinski sastav, oscilacija sadržaja ingredijenata,



plinova, radionuklida, izotopskog sastava voda i plinova, predstavlja poteškoću pri definiranju režima korištenja, bilansiranja prognoznih elemenata, zaštite voda od prirodnog i antropogenog zagađenja. Inače, u Federaciji BiH postoji oko 300 izvora i bušotina ovih voda od kojih je 100 nedovoljno, a 100 potpuno neistraženo, te je očito da predstoji veliko polje rada na ovim resursima. Zbog toga je neposredno evidentna potreba za intenziviranjem istraživanja i korištenja voda. Neposredni i dugoročni zadaci istraživanjaikorištenja voda su: uvesti suvremeno tretiranje istraživanja, zahvatanja i korištenja voda, pri čemu je primijeniti polidisciplinarni i kompleksan pristup u svim fazama rada, počev od programiranja preko zahvaćanja do korišćenja i zaštite,

ispitati parametre geologije, hidrogeologije, hidraulike, hidrotermike, hidrokemizma u cilju definiranja genetskih I drugih parametara voda,

primijeniti suvremene, posebno izotopske – geokronološke, modelske metode, komplementarno s klasičnim – konvencionalnim metodama istraživanja, u cilju skraćenja ii racionaliziranja zahvatanja voda,

uvesti u problematiku timski i fazni rad, koji uključuje veliki broj stručnjaka raznih disciplina, dati naglasak ne samo na zahvatanje i određivanje kvaliteta resursa, već i na održivu polivalentnu primjenu I zaštitu voda i njenih konstituenata.

Dodatne argumentacije za provodjenje daljnjih istraživanja su: dokazano je na brojnim nalazištima da se mogu zahvatiti znatno veće količine, a mjestimično i više temperature od izvora sa relativno plitkim bušenjem,

mogu se zahvatiti vode u područjima na kojima nema izvora, postoje problemi zaštite vodnih objekata i akumulacija od prirodnih i posebno antropogenih faktora zagadjenja, te rješavanje odnosa predmetnih i drugih podzemnih i površinskih voda,

nužne su mjere sanacije i rehabilitacije vodozahvatnih objekata da bi se vode mogle sigurno, kontinuirano i optimalno koristiti,

mogu se mjestimično uraditi eksploatacioni vodozahvati bez provodjenja predbušaćih skupih i relativno dugotrajnih geoloških, geofizičkih i hidrogeoloških istraživanja na dokazanim nalazištima.

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 3.STANJE U PODRUČJU UPRAVLJANJA VODAMA 3.1. PRAVNI OKVIR UPRAVLJANJA VODAMA


3. Stanje u području upravljanja vodama

3.1. Pravni okvir upravljanja vodama u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH

3.1.1. Nadležnosti Bosne i Hercegovine Današnje stanje vodnog prava Bosne i Hercegovine (BiH) ima izražene specifičnosti koje ga suštinski razlikuju od nacionalnih sistema vodnog prava susjednih zemalja, odnosno zemalja Jugoistočne Evrope. Te specifičnosti proizilaze prije svega iz ustavnog karaktera Bosne i Hercergovine, koju čine Entiteti: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, kao i Distrikt Brčko. Saglasno Ustavu BiH i ustavima Federacije BiH i Republike Srpske, i Arbitražnoj odluci o Distriktu Brčko, nadležnosti za upravljanje vodama (tj. za razvoj, zaštitu, korišćenje, zaštitu od štetnog dejstva) u nadležnosti su Entiteta i Distrikta Brčko. Analiza ustavno-pravnog okvira BiH pokazuje da, za razliku od brojnih drugih mirovnih sporazuma, zaključivanih u različitim vremenima, Dejtonosko-pariski mirovni sporazumi ne sadrže specifične i jasne odredbe koje bi se odnosile na nacionalne vodne resurse BiH, odnosno na principe kojima bi konstitutivni elementi države BiH, tj. Entiteti—Federacija BiH i Republika Srpska i District Brčko – trebali da se rukovode u upravljanju zajedničkim vodnim resursima (resursima presječenim entitetskom, odnosno distriktskom graničnom linijom). Stoga organi BiH nemaju nadležnost za uređivanje tih među-entitetskih odnosa. Pored toga, ne postoji pouzdan institucionalni i procesni sistem unutar koga bi se rješavali mogući nesporazumi i sporovi u upravljanju zajedničkim vodnim resursima. Istovremeno, spoljna politika BiH je u nadležnosti institucija BiH. Entiteti imaju pravo da uspostavljaju specijalne odnose sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom BiH, a sa pristankom Parlamentarne skupštine BiH mogu zaključivati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama. Kad je riječ o upravljanju vodnim resursima BiH, to znači da je za zaključivanje odgovarajućih međunarodnih sporazuma (kako multilateralnih, tako i bilateralnih) nadležna jedino BiH, ali da su za njihovo izvršavanje nadležni Entiteti i Distrikt. Ovakvo ustavno rješenje omogućilo je da se uspostavi nadležnost Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH za obavljanje određenih poslova i zadataka. Sektor za prirodne resurse, energetiku i zaštitu okoline Ministarstva u tom smislu je nadležan za obavljanje normativno-pravnih, studijsko-analitičkih i informacijsko-dokumentacijskih poslova, koji se, između ostalog, odnose na: izradu zakona i podzakonskih akata iz oblasti voda; izradu stručnih analiza, informacija i prijedloga u vezi sa stanjem u oblasti voda; utvrđivanje strategije i razvojne politike u oblasti voda; predlaganje mjera za poboljšanje stanja; prikupljanje, praćenje i analiziranje podataka o vodnim resursima; praćenje i implementacija međunarodnih i domaćih inicijativa, konvencija, projekata i programa u oblasti voda;

izvještavanje institucija u zemlji i inostranstvu o stanju u oblasti voda; saradnja sa sličnim institucijama u inostranstvu i zemlji u raznim vidovima, ukoliko je to u interesu BiH;

saradnja sa relevantnim institucijama na državnoj i entitetskoj razini;



analitičko praćenje i izrada stručnih analiza, informacija i mišljenja; koordinacija mjera na planu racionalnog korišćenja vodnih resursa, regionalno i globalno; i sve druge aktivnosti u okviru međunarodne i domaće saradnje koje se pokažu kao neophodne za adekvatno praćenje stanja, provođenje politike i implementaciju potrebnih mjera i projekata u svrhu održivog upravljanja vodama.

3.1.2. Vodno pravo Federacije BiH

3.1.2.1.Uvodne napomene Prostor BiH, pa time i Federacije BiH, pripada slivnim područjima Crnog i Jadranskog mora, u okviru kojih je već uspostavljena široka multilateralna saradnja u upravljanju vodama pripadajućih država. U tom smislu, nedvosmisleno je jasna potreba ažurnog izvršavanja obaveza BiH u skladu sa, na primjer, Konvencijom o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (Helsinška konvencija), Konvencijom o saradnji na zaštiti i održivom korištenju rijeke Dunav, Okvirnim sporazumom o slivu rijeke Save i Protokolom o plovidbi uz taj sporazum. Ti međunarodni okviri uspostavljeni su sa ciljem da se dostigne održivo upravljanje vodama, uključujući očuvanje, poboljšanje i racionalno korištenje površinskih i podzemnih voda u slivu Dunava. Multilateralna saradnja u cilju realizacije ovih zahteva ostvaruje se u okviru Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunava (ICPDR) sa sjedištem u Beču, odnosno Savske komisije, sa sjedištem u Zagrebu. Sem ovih međunarodnih sporazuma, postoje i brojni drugi međunarodni sporazumi iz kojih proizilaze određene obaveze za BiH, a sa procesom pridruživanja Evropskoj Uniji (EU), sve više će biti zahtjeva za prilagođavanjem i usklađivanjem domaćeg pravno-institucionalnog okvira za upravljanje vodama sa zahtjevima EU, ali isto tako i za primjenu u praksi takvih normativnih opredjeljenja. Analizom ustavno-pravnog okvira Federacije BiH i kantona mogu se formulisati određene specifičnosti koje se odnose na mogućnost zakonskog uređivanja pitanja upravljanja vodama u Federaciji BiH i kantonima. Naime, i organi Federacije BiH i organi kantona nadležni su za uređivanje politike zaštite životne sredine i korištenje prirodnih bogatstava. I pojam životne sredine i pojam prirodnog bogatstva obuhvataju vode, tako da se iz ovakvog ustavnog opredjeljenja Fedracije BiH, koje je dosljedno podržano odgovarajućim odredbama kantonalnih ustava, može nedvosmisleno vidjeti da su Fedracija BiH i kantoni zajednički nadležni za ova pitanja. Ta zajednička nadležnost može se ostvarivati zajednički, odvojeno, ili od strane kantona, ili koordinirano od federalne vlasti. U vršenju ovih nadležnosti, organi federalne vlasti su Ustavom obavezani na takvo postupanje, da uzimaju u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u različitim pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast je ovlaštena na utvrđivanje politike i donošenje zakona u pogledu na nadležnosti koje su zajedničke sa kantonalnim nadležnostima. Propisi o vodama Fedracije BiH donose se i na nivou Federacije BiH, i na nivou kantona, a u skladu sa tako definisanim ustavnim okvirom.

3.1.2.2.Propisi o vodama Federacije BiH Prvi Zakon o vodama Federacije BiH donesen je 1998. godine. Na osnovu ovog zakona donijeto je nekoliko podzakonskih akata, kojima je uređen jedan broj pitanja vitalnih za funkcionisanje sistema upravljanja vodama u Federaciji (na primjer, zaštita izvorišta voda namenjenih za ljudsku upotrebu, odbrana od poplava, zaštita voda itd). Važnost jednog broja ranije donijetih podzakonskih akata produžena je do njihovog uređivanja novim podzakonskim aktima, donijetim na osnovu ovog



Zakona. Zakon o zaštiti voda Federacije BiH donesen je 2003. godine. Drugi Zakon o vodama Federacije BiH35, kojim su derogirani Zakon o vodama iz 1998, i Zakon o zaštiti voda iz 2003, donijet je 2006. godine. Tim Zakonom predviđeno je donošenje velikog broja podzakonskih akata36, što je u toku. Ovim zakonom je određeno da se pod upravljanjem vodama podrazumjeva zaštita voda, korištenje voda, zaštita od štetnog djelovanja voda i uređenje vodotoka i drugih voda. Između ostalog, uređena su pitanja koja se odnose na vodno dobra, vodne objekte, teritorijalne osnove upravljanja vodama, institucije za upravljanje vodama, planove upravljanje vodama, ulogu javnosti u upravljanju vodama, finansiranje sistema upravljanja vodama, itd. Pravne norme kojima se uređuje sistem upravljanja vodama u Federaciji BiH sadržane su, pored propisa o vodnom pravu, i u drugim propisima kojima se uređuju drugi sektori. Primjera radi, riječ je o propisima o zaštiti životne sredine, prostornog uređenja, šumama, poljoprivrednom zemljištu, finansijskim propisima itd. Sem toga, na to je već ukazano, u Federaciji BiH, pitanja u vezi sa vodama uređuju se i propisima kantona / županija, a za uspješno upravljanje vodama neophodna je naročito saradnja, u prvom redu sa RS, kao drugim Entitetom i sa Distriktom Brčko. Saradnja sa susjednim državama i širim međunarodnim okruženjem, u skladu sa međunarodnim sporazumima, postaje sve više jasno definisani čvrsti okvir, unutar koga se mora razvijati budući sistem upravljanja nacionalnim vodama Bosne i Hercegovine, posebno ako se imaju u vidu obaveze koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU.37

3.1.2.3.Neke karakteristike novog pravno-institucionalnog okvira upravljanja vodama u Federaciji BiH

Donošenjem novog Zakona o vodama Fedracije BiH, 2006. godine, de jure je započeo proces strukturne promjene sistema upravljanja vodama Federacije BiH, razvijenog i naslijeđenog iz ranijeg socijalističkog perioda, kad je „vodoprivreda“ bila uređivana propisima koji su se donosili za cijelu teritoriju SR Bosne i Hercegovine. Pravac u kome se promjene postojećeg sistema odvijaju jeste razvoj pravnog i institucionalnog okvira upravljanja vodama na principima i u skladu sa zahtjevima politike i prava Evropske Unije. Osnovni instrument koji služi kao generalna paradigma, u odnosu na koji se domaći sistem razvija, jeste Okvirna direktiva o vodama (ODV), uz koju u obzir treba uzeti i desetine drugih propisa EU-e. Radi se o procesu koji se mora provoditi postepeno, u dužem vremenskom periodu, paralelno sa promjenama u drugim segmentima društva, zbog toga što je riječ o izuzezno složenom upravljačkom sistemu, pri čemu su zahtjevane promjene takvog karaktera da iziskuju visok nivo finansijskog ulaganja koji se ne može obezbjediti u kratkom vremenskom periodu. Zakonom o vodama su sve površinske vode razvrstane u vode I kategorije (pri čemu je Federacija BiH vlasnik javnog vodnog dobra ovih voda) i vode II kategorije (gde je vlasnik javnog vodnog dobra grad ili opština, ako nije drukčije određeno kantonalnim propisom). Zakonom su uređena brojna pitanja, koja se u BiH tradicionalno uređuju propisima vodnog prava, kao što su sloboda upotrebe voda, vodne službenosti, vodni objekti, određene zabrane i ograničenja itd.

35 Sl. Novine Federacije BiH br.70/06 36 V. Tabelu sa LISTOM PODZAKONSKIH AKATA KOJI SE MORAJU DONIJETI PO ZAKONU O VODAMA FEDERACIJE BiH („Sl. novine Federacije BiH“, br. br. 70/06) u Prilogu I. 37 Sporazum je potpisan 16.6.2008.



Teritorijalna osnova upravljanja vodama ovim Zakonom je definisana u okviru dva vodna područja. Vodno područje rijeke Save čini dio međunarodnog riječnog bazena rijeke Dunav (koji je dio međunarodnog podbazena/podsliva Save) na teritoriji BiH, odnosno Federaciji BiH. Vodno područje Jadranskog mora obuhvata dijelove međunarodnih riječnih bazena Neretve sa Trebišnjicom, rijeka Cetine i Krke na teritoriji BiH, odnosno Federacije BiH. Zakonom su osnovane Agencija za upravljanje vodama za ova vodna područja, sa sjedištima u Sarajevu i Mostaru, koje su po svojoj pravnoj prirodi javne ustanove i djeluju u skladu sa propisima kojima je uređen rad javnih ustanova. One su pravni sljedbenici ranijih javnih preduzeća koja su funkcionisala na vodnim područjima. U statusnom smislu, Agencije za vode predstavljaju značajan kvalitativni pomak u organizaciji sistema upravljanja vodama, jer nisu profitne organizacije. Agencije imaju svoje područne urede, a njihovi zadaci su iscrpno regulisani Zakonom, kao organi upravljanja i sva druga statusna pitanja, s obzirom na činjenicu da ovdje Zakon ima svojstvo njihovog osnivačkog akta. Zakonom je ustanovljena obaveza osnivanja Savjetodavnog vijeća vodnih područja, koje čine predstavnici brojnih interesenata na vodnim područjima. Zakonom je propisana obaveza donošenja Strategije upravljanja vodama (Strategija), kojom se, u najširem smislu definiše politika upravljanja vodama Fedracije BiH. Strategiju, na predlog Vlade, usvaja Parlament Federacije BiH, na period od 12 godina. Strategija upravljanja vodama čini dio Strategije zaštite životne sredine. Za sprovođenje Strategije upravljanja vodama, Zakonom je propisana obaveza donošenja planova upravljanja vodama za svako od vodnih područja. Sadržaj ovih planova je definisan u skladu sa odgovarajućim zahtjevima Okvirne direktive o politici voda EU. Isto se odnosi i na program mjera kojim se utvrđuju osnovne mjere potrebne za postizanje ciljeva u vezi sa zaštitom voda, uređenjem voda i zaštitom od štetnog djelovanja voda i korištenjem voda. Zakonom su isto tako utvrđeni i ciljevi zaštite životne sredine čije postizanje mora biti obezbjeđeno provođenjem vodnih planova i programa. Uloga javnosti u procesima planiranja takođe je definisana Zakonom. Korištenje voda, zaštita voda, uređenje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnog delovanja voda, kao tradicionalni segmenti djelatnosti upravljanja vodama, uređeni su detaljno u posebnim poglavljima Zakona, uz nastojanje da se postojeći upravljački resursi očuvaju. U perspektivi, naročito onaj segment koji se odnosi na zaštitu od štetnog dejstva voda, trebalo bi da bude otvoren za dalju transformaciju u pravcu transpozicije i primjene Direktive EU o poplavama i razvoja koncepta upravljanja poplavama, u skladu sa širim razvojnim trendovima na polju zaštite od elementarnih nepogoda (kao što je Hyogo Framework, na primjer). Zakonom su, u posebnim poglavljima, uređena pitanja koja se odnose na vodni informacioni sistem, vodne akte, (prethodnu vodnu saglasnost, vodnu saglasnost i vodnu dozvolu), kojima se uređuju prava korištenja i obaveze po pitanjima zaštite voda. Finansiranje sistema upravljanja vodama Federacije BiH iscrpno je uređeno Zakonom, pri čemu je od vitalne važnosti činjenica da je Zakonom utvrđen i kriterijum za raspodjelu vodnih naknada i prihoda prikupljenih na osnovu zakupa javnog dobra I kategorije. Od prikupljenih sredstava, nadležnoj agenciji za vode raspoređuje se 40%, u korist budžeta kantona rapoređuje se 45%, a u korist Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH, raspoređuje se 15%. Prihodi prikupljeni od zakupa javnog vodnog dobra na površinskim vodama II kategorije, pripadaju budžetima kantona. U periodu od donošenja Zakona, obračunavanje, prikupljanje i kontrola opšte i posebnih vodnih naknada se pokazalo kao praktičan problem, jer su ti poslovi, vodnim propisima (tj. podzakonskim aktom donijetim na osnovu Zakona o vodama) stavljeni u nadležnost Poreske uprave Fedracije BiH. Međutim, po Zakonu o poreskoj upravi Federacije BiH, Poreska uprava nema nadležnost za



ubiranje naknada, već samo poreza, doprinosa i taksa. Zbog toga postoje inicijative da se na potreban način izvrše dopune Zakona o poreskoj upravi Federacije BiH, jer se samo na taj način može u ovom trenutku razvoja obezbjediti sigurnost finansiranja sistema upravljanja vodama Federacije BiH, a time kontinuitet i zadovoljavajuća dinamika započete transformacije sistema i njegovog približavanja željenom modelu koji će biti u stanju da vodama Federacije BiH upravlja u skladu sa zahtjevima EU. Pored toga, jasnim uređenjem ovog pitanja, i otklanjanjem ove vrste prepreke za angažovanje Poreske uprave na ovom poslovima, značajno se doprinosi redovnom funkcionisanju sistema upravljanja vodama i time sigurnosti stanovništva i materijalnih dobara na području Federacije BiH.

3.1.2.4.Usklađenost propisa Federacije BiH sa Community Acquis Svi navedeni aspekti upravljanja vodama Federacije BiH moraju biti uređeni Zakonom o vodama i drugim propisima. Zakonom o vodama iz 2006. načinjen je određen pomak u pravcu nalaženja novih, modernih upravljačkih rješenja kojima bi novi društveni zahtjevi (između ostalog i u pogledu zaštite životne sredine, integrisanog upravljanja vodama, upravljanja vodama u okviru riječnog sliva, uz uvažavanje ekosistemskog pristupa) bili zadovoljeni u mjeri tranzicionih mogućnosti Federacije BiH. Početna anliza usklađenosti odredbi ovog zakona sa zahtjevima četiri direktive EU, pokazala je da je postignut visok stepen transpozicije zahteva nekoliko ključnih direktiva EU u pravni sistem Federacie BiH. Dalja transpozicija zahtjeva EU u pogledu upravljanja vodama usljediće sa donošenjem podzakonskih akata. Dalje analize i procjene dometa novog Zakona, i podzakonskih akata koji se donose u cilju njegovog provođenja, biće rađene uporedo sa razvojem procesa stabilizacije i pridruživanja EU. U tom smislu, neophodna je fleksibilnost nadležnih organa i prijemčivost za nove prijedloge i mijenjanje usvojenih rješenja kojima će se u kontrolisanom vremenskom periodu sistem upravljanja vodama, u svim svojim (treba reći: vrlo složenim) segmentima, u potpunosti prilagoditi zahtjevima Evropske Unije.

3.1.3. Vodno pravo kantona U periodu važenja Zakona o vodama Federacije BiH iz 1998. godine, kantoni su donijeli svoje prve zakone o vodama38 i druge propise o vodama iz svoje nadležnosti.39 U skladu sa Zakonom o vodama iz 2006. godine, kantoni imaju obavezu da odredbe kantonalnih zakona o vodama usklade sa odredbama Zakona. Ovim zakonom je utvrđen i obim ovlašćenja kantona za uređivanje tih pitanja svojim propisima. Naime, zakonima kantona regulišu se pitanja organizacije i načina obavljanja poslova koji su Zakonom o vodama Federacije BiH stavljeni u nadležnost kantonima. Kako nikakav mehanizam korordinacije i, evetualno, verifikacije i informisanja o aktivnostima, u vezi sa ovim zahtjevom za usklađivanje kantonalnih vodnih propisa, nije predviđen Zakonom o vodama Federacije BiH, biće u narednom periodu neophodno i ovakvu obavezu urediti zakonom, kako bi se obezbjedili sigurniji i efikasniji osnovi koordinacije u donošenju vodnih propisa i njihovom izvršavanju. Kad je riječ o kantonalnom / županijskom pravu koje se odnosi na vode, ovde je neophodno istaći strateški značaj opredjeljenja da su nadležnosti u pogledu obezbjeđenja vode za stanovništvo podjeljeni između Federacije BiH i kantona na takav način da Federacija BiH donosi propise o kvalitetu vode za ljudsku upotrebu i propise u vezi sa efluentima, dok je razvoj i pravno uređivanje pitanja u vezi sa korišćenjem i održavanjem infrastrukture za snabdjevanje stanovništva vodom za

38 Za više detalja, v. tabelu u Prilogu I. 39 Kao što je Zakon o proglašenju akumulacije „Modrac“ izvorištem vode za piće i zaštiti akumulacije i sliva („Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. __/__)



piće i za eliminaciju otpadnih voda u isključivoj nadležnosti kantona / županija. Pitanje javno-privatnog partnerstva u upravljanju ovim infrastrukturnim objektima, jeste pitanje koje će u narednom periodu dobijati na značaju i kojem se mora pokloniti velika pažnja na nivou Fedracije BiH, kako bi se ciljevi politike u ovom pogledu ostvarivali na takav način da obezbjede jednak položaj svih građana Federacije BiH, odnosno, u koordinaciji sa organima Republike Srpske i Distrikta Brčko, svih građana BiH. U ovom kontekstu, pitanje vodnih koncesije je nezaobilazno. Usaglašavanje nadležnosti i propisa Federacije BiH i kantona / županija koji se odnose na vodne koncesije je neophodno, kako bi se izbjeglo nastajanje negativnih posljedica po vodne resurse i javnu infrastrukturu, koje su u proteklom periodu uočene, naročito kad je riječ o međusektorskim pitanjima, kakvo je recimo pitanje izgradnje hidroenergetskih objekata. U svakom slučaju, i međusektorsko (međuresorno) usaglašavanje, pored usaglašavanja navedenih pitanja između Federacije BiH i kantona / županija, potrebno je obezbjediti, između ostalog i kroz dosljednu i blagovremenu primjenu instrumenata upravljanja zaštitom životne sredine, kakvi su procjena uticaja na životnu sredinu i strateška procjena uticaja. I nadležni organi za zaštitu životne sredine, pored organa nadležnih za upravljanje vodama, kako na nivou kantona / županija, tako i na nivou Federacije BiH, u svim postupcima davanja vodnih koncesija moraju imati mogućnost da utiču na donošenje odluke, odnosno da zaštite interes resursa za koje imaju zakonom utvrđene nadležnosti.

3.1.4. Odnosi između Entiteta Odnosi između Entiteta, povodom raznih pitanja u različitim oblastima života, relativno često su u proteklom periodu uređivani specifičnim pravnim instrumentima—memorandumima o razumjevanju. Međutim, ta praksa, iako nije u suprotnosti sa ustavnim normama, nije izrazito službeno podržavana kao način uređivanja otvorenih među-entiteskih pitanja. Sem toga, ni u mjeri u kojoj je memorandum o razumjevanju, kao pravni instrument, korišćen u praksi izvršne vlasti, nije doživio razvoj u pravcu potvrđivanja od strane parlamentarne vlasti (bilo entiteske, distrktske ili državne), čime bi dobio snagu zakona. Slučajevi zaključivanja memoranduma o razumjevanju između državnih organa i organa Entiteta i Distrikta, kojima bi bilo uređeno koordiniranje vršenja određenih nadležnosti u vezi sa vodama, nisu do sada zabilježeni. U sektoru voda, memorandumi o razumjevanju do sada su potpisivani između vlada Entiteta, između entitetskih ministara nadležnih za vode i vlada Entiteta i Komisije EU. Namjera je bila da se uređivanjem pitanja međuentitske saradnje povodom zajedničkih vodnih resursa na ovaj način omogući, u postojećim ustavno-pravnim okvirima, upravljanje vodnim resursima Bosne i Hercegovine na usklađen način. Memorandum o razumjevanju između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o vodnim pitanjima potpisale su 1998. godine vlade Entiteta, priznajući potrebu uspostavljanja mehanizama međuentitetske saradnje u oblasti voda i potrebu informisanja institucija Bosne i Hercegovine o aktivnostima na polju međunarodne saradnje u pogledu prekograničnih voda. Memorandumom je uspostavljena Međuentitetska komisija za koordinaciju, definisan njen djelokrug, način i uslovi rada. Komisija odlučuje konsensusom, a za slučaj nemogućnosti donošenja odluke konsensusom, predviđen je mehanizam rješavanja sporne situacije. Pitanja koja spadaju u okvir nadležnosti Komisije obuhvataju: međunarodne ugovore o vodoprivrednoj problematici sa stanovišta zaštite životne sredine; međunarodne vodotoke; međunarodne projekte;



saradnju sa susjednim državama; usklađivanje postojećih i budućih propisa o vodama; usklađivanje i praćenje standarda kvaliteta; usklađivanje i kontrola rada laboratorija za praćenje kvaliteta voda i kategorizaciju vodotoka; izgradnju i rekonstrukciju vodoprivrednih objekata na međuentitetskoj graničnoj liniji i u njenoj blizini;

usklađivanje vodoprivrednih planskih dokumenata za objekte presječene međuentiteskom graničnom linijom;

prikupljanje i razmjenu podataka; usklađivanje planova zaštite od poplava i za druge vanredne situacije.

Komisija ima obavezu da se stara o tome da interesi oba Entiteta budu uzeti u obzir pri planiranju korišćenja voda, a posebno u slučajevima suprotstavljenih interesa. Memorandumom o razumjevanju potpisanim krajem 2000. godine između Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Srpske, s jedne strane i Komisije Evropskih Zajednica sa druge strane, izražena je politička volja svih subjekata za kontinuiranu podršku institucionalnim reformama u sektoru voda BiH, usmjerenim na donošenje zdravih, primjenjivih i transparentnih propisa o upravljanju vodama, zasnovanih na konceptu vodnog sliva, i u skladu sa propisima Evropske Unije i međunarodnim konvencijama. Ovaj Memorandum o razumjevanju bio je osnov za obezbjeđenje međunarodne donatorske podrške realizaciji projekta institucionalnog jačanja sektora voda u BiH čija realizacija je na kraju dovela i do donošenja Zakona o vodama Fedracije BiH iz 2006. godine. Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske potpisala su 2001. godine Memorandum o saradnji kojim su se uzajamno obavezala na buduću saradnju, između ostalog i u okviru sektora voda. Memorandumom je, između ostalog, predviđeno da ministarstva pojačaju saradnju sa Međuentitetskom komisijom za vodoprivredu i da joj pruže punu podršku kroz potpunije provođenje postojećeg memoranduma o saradnji i koordinaciji pitanja iz oblasti vodoprivrede. Takođe je predviđeno da dva ministarstva harmonizuju propise i usklade organizaciju provođenja i kontrole zaštite voda, posebno odbrane od poplava i incidentnih zagađenja, i da zajednički pripreme dokument o postupku izdavanja vodoprivrednih akata (uslova, saglasnosti i dozvola) za objekte na zajedničkim vodotocima, odnosno za objekte na području između Entiteta. Ovim aktom iskazana je i volja dva ministrstva za ostvarenjem pune saradnje na implementaciji Memoranduma o razumjevanju i implementaciji institucionalnog jačanja sektora voda u BiH i saradnje po drugim pitanjima iz djelokruga rada ministarstava. Pri tome je predviđeno da nadležni resori naknadno usaglase terminiski plan za provođenje obaveza po Memorandumu. (Ovaj plan nikada nije sačinjen). Regulisanjem među-entitetskih odnosa, na ovaj način, pokazalo se u dosadašnjoj praksi nedovoljno djelotvornim, što je zapravo i razumljivo kada se ima u vidu pravna priroda instrumenta (memoranduma o razumjevanju) kojim su ti odnosi uređivani. Naime, ovi instrumenti se mogu prije smatrati instrumentima politike (policy), ili u najboljem slučaju instrumentima mekog prava (soft law), kojima se iskazuje politička volja da se određena pitanja urede na određen način, u određenim okvirima. Međutim, tako preuzete obaveze nemaju karakter obaveza preuzetih ugovorima ili utvrđenih zakonom. Zbog toga i nepridržavanje ili nepoštovanje odredbi memoranduma o razumjevanju ne povlači za sobom odgovornost u onom vidu u kojem se pojavljuje odgovornost za nepoštovanje / kršenje ugovornih obaveza ili za nepoštovanje / kršenje zakona.



U tom svjetlu treba vidjeti i tumačiti odsustvo efekata očekivanih od potpisivanja međuentiteskih memoranduma o razumjevanju (na nivou entitetskih vlada i, kasnije, ministara) u vidu postizanja visokog stepena usklađivanja entitetskih propisa o vodama, ali i činjenicu da se, prema raspoloživim informacijama, međuentitetska komisija za koordinaciju pitanja iz oblasti voda godinama ne sastaje, i praktično ne ispunjava svrhu zbog koje je osnovana, odnosno zbog koje je memorandum o razmjevanju između entitetskih vlada zaključen. Zakon o vodama Federacije BiH sadrži više odredbi kojima je cilj prevazilaženje problema koji se javljaju, ili se mogu javiti pri upravljanju zajedničkim vodnim resursima Entiteta i Distrikta. Te odredbe su zasnovane na opredjeljenju da se, kad su vode u pitanju, svim građanima i privrednim subjektima Bosne i Hercegovine, kroz propise i njihovo provođenje, mora obezbjediti jednakost i pravičnost. To podrazumijeva donošenje brojnih propisa (podzakonskih akata) sa sličnim, usaglašenim rješenjima, koja bi važila na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. U tom smislu je u više slučajeva, naročito kad je riječ o donošenju podzakonskih akata kojima se obezbjeđuje transpozicija propisa EU u pravni sistem BiH, ostavljena mogućnost da Vijeće ministara BiH donese određene podzakonske akte, a Vladi Federacije BiH je utvrđena obaveza da ih donese samo u slučaju da ih Vijeće ministara BiH ne donese. U većem broju drugih slučajeva utvrđena je obaveza Vlade Federacije BiH da određene podzakonske akte donese uz konsultacije sa Vladom Republike Srpske. Ova zakonska obaveza Vlade Federacije BiH, dopunjena je zakonskom obavezom agencije za vode da „učestvuje u koordinaciji aktivnosti na izradi i provođenju planova upravljanja vodama sa nadležnim organizacijama iz Republike Srpske na nivou Bosne i Hercegovine, odnosno sa nadležnim tijelima za područje međunarodnog podsliva rijeke Save i međunarodnih riječnih bazena Neretve i Cetine“ (član 156. stav 1. pod 13). Zakonskom obavezom Savjetodavnog vijeća vodnog područja da „razmatra i daje mišljenje o pitanjima upravljanja vodama koja su od značaja za međuentitetsku saradnju, za Bosnu i Hercegovinu u cjelini i međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine“ (član 165. stav 1. pod 5), dodatno je utvrđena obaveza Vijeća da osigura mogućnost prisustva sastancima vijeća predstavnicima agencije za vode sa istog vodnog područja Republike Srpske (član 166. stav 4). Zakonsko regulisanje ovakvog pristupa u Federaciji BiH obezbeđeno je u saradnji sa organima Republike Srpske, tokom pripreme teksta Nacrta Zakona o vodama iz 2006. godine. Međutim, sa žaljenjem se mora konstatovati da je, pri donošenju Zakona o vodama Republike Srpske iz 2006. godine izostao pristup po kome bi određeni propisi bili donijeti u Republici Srpskoj samo u slučaju da ih ne donese Vijeće ministara BiH, odnosno da Vlada Republike Srpske ima obavezu konsultacija sa Vladom Federacije BiH, pri donošenju podzakonskih akata. Tim Zakonom je uvedeno jedno manje obavezujuće rješenje pitanja međuentiteske saradnje, jer je agenciji za vode stavljena u nadležnost obaveza da „učestvuje u saradnji po pitanjima koordinacije izrade razvoja i sprovođenja integralnih planova upravljanja vodama, sa odgovarajućim organizacijama iz Federacije BiH za potrebe Bosne i Hercegovine, odnosno sa nadležnim međunarodnim tijelima za područja međunarodnih riječnih slivova“ (član 178. stav 1. pod g) i „uspostavlja procedure za redovne konsultacije sa adekvatnom agencijom na teritoriji Republike Srpske i Federacije BiH“ po pitanju obavljanja poslova agencije navedenih u tom članu (član 178. stav 1. pod h)). Pored ovoga, članom 185. stav 1. pod ć) utvrđeno je da Savjet oblasnog riječnog sliva „razmatra i daje mišljenje o bilo kojem pitanju iz sektora voda a koje je od značaja za ... BiH, međuentitetsku saradnju ili međunarodne obaveze“ (član 185) te da će Savjet „obezbijediti, po potrebi ... predstavnicima odgovarajuće Agencije za vode iz drugog entiteta, mogućnost prisustvovanja sastancima“(član 186. stav 4). Izloženo ukazuje na potrebu trajnog nastojanja da se međuentitetska saradnja unapređuje i podiže na viši nivo. Sa približavanjem Evropskoj Uniji, kako se pred državu budu postavljali složeniji



zahtjevi, ova potreba će biti sve uočljivija i za očekivati je da će se u perspektivi pronaći zadovoljavajuća rešenja.



3.1.5. Prilozi

LISTA PODZAKONSKIH AKATA KOJI SE MORAJU DONIJETI PO ZAKONU O VODAMA FEDERACIJE BiH (Sl. novine F BiH, br. br. 70/06)

R.br. Pravni

osnov Naziv Rok za

donošenje Nadležnost za

donošenje Predlagač

1 Član 43. stav 1, pod 1) (u vezi sa članom 31)

Metodologija za određivanje tipova vodnih tijela površinskih voda i karakteristika vodnih tijela površinskih i podzemnih voda

Vlada F BiH

Federalno ministarstvo


Referentni uslovi za klasifikaciju ekološkog stanja i dopuštene granične vrijednosti parametara hemijskog kvaliteta za klasifikaciju hemijskog stanja vodnog tijela površinskih voda


Parametri kvantitativnog i hemijskog kvaliteta za klasifikaciju stanja vodnog tijela podzemnih voda

4 Član 43. stav 1, pod 4

Postupak provođenja ekonomske analize korišćenja voda

5 Član 43. stav 1, pod 5) (u vezi sa čl.

Uspostavljanje ciljeva zaštite okoliša

2 godine od dana stupanja na snagu Zakona o vodama (član 219. stav 1)

Vlada Federacije donosi ove propise pod uslovom da Vijeće ministara BiH ne donese takve propise (član 43. stav 2). Prije donošenja ovih propisa, Vlada Federacije će, uz konsultacije sa Vladom Republike Srpske, osigurati njihovu harmonizaciju sa odgovarajućim propisom Republike Srpske (Član 43. stav 3)



32-37)

6 Član 43. stav 1, pod 6)

Monitoring i sadržaj programa monitoringa

7

Član 25. stav 4

Detaljni sadržaj i način donošenja planova upravljanja riječnim slivovima na vodnim područjima reke Save i Jadranskog mora

2 godine od dana stupanja na snagu Zakona o vodama (član 219. stav 1)

Vlada Fedracije na prijedlog Federalnih ministarstva, uz usklađivanje na nivou BiH u odnosu na pitanja koja su u nadležnosti BiH

8 Član 23. stav 5

Odluka o granicama riječnih bazena i vodnih područja na teritoriji Fedracije Bosne i Hercegovine („Sl. novine F Bih“, br. 41/07)

9 Član 164. stav 3

Akt o osnivanju savjetodavnog vijeća

10 Član 164. stav 5

Akt o vrsti i visini troškova savjetodavnog vijeća

Vlada Na prijedlog federalnog ministra

11 Član 171 (u vezi sa članom 170)

Odluka o visini posebnih vodnih naknada („Sl. novine F Bih“, br. 47/07)

6 meseci od dana stupanja na snagu Zakona o vodama (član 219. stav 2, tačka 1)

Federalni ministar i federalni ministar za okoliš, uz prethodnu saglasnost federalnog ministra finansija


Propis o uvjetima za oslobađanje od plaćanja posebne vodne naknade kojom se detaljno definišu uvjeti, procedura, rokovi i mjere u slučajevima neizvršenja obaveza na smanjenje emisije zagađujućih materija

1 godina Vlada Na prijedlog federalnog ministra i federalnog ministra za okoliš

13 Član 55. stav 1

Propis o graničnim vrijednostima zagađujućih materija u otpadnim vodama i drugim zahtjevima kada je u pitanju ispuštanje otpadnih voda u površinske vode i indirektno ispuštanje otpadnih voda u podzemne vode,

Federalni ministar za okoliš

14 Član 55. Propis o opasnim i prioritetnim materijama

Vlada Vlada, ako Vijeće ministara BiH nije donijelo takav Federalni ministar za



stav 1 propis. Prije donošenja propisa mora se osigurati, uz konsultaciju sa Republikom Srpskom, potpuna harmonizacija sa odgovarajućim propisom Republike Srpske

okoliš

15 Član 55. stav 4

Propis o strožijim uvjetima od uvjeta navedenih u propisima iz člana 55. stav 1

Vlada kantona/županije

17 Član 57. stav 1

Propis o određivanju pojedinačnih površinskih voda ili dijelova površinskih voda na kojima je zabranjena plovidba plovilima koja za pogon koriste naftne derivate

2 godine

Vlada federacije Federalni ministar


Propis o sadržaju, obliku, uslovima, načinu izdavanja, čuvanja i drugim pitanjima od značaja za vodne akte (prethodna vodna saglasnost, vodna saglasnost, vodna dozvola)


Pravilnik o uslovima i kriterijumima koje mora ispunjavati lice koje je registrovano za izradu dokumenata koji se podnose uz zahtjev za izdavanje vodnog akta („Sl. novine F BiH“, br. 17/08)

Federalni ministar

20

Član 174. stav 1.

Pravilnik o načinu obračunavanja, postupku i rokovima za obračunavanje i plaćanje i kontrolu izmirivanja obaveza na osnovu opšte vodne naknade i

6 mjeseci

Federalni ministar u saradnji sa



posebnih vodnih nakanda („Sl. novine F Bih“, br. 92/07)

federalnim ministrom finansija

21 Član 10. stav 4. (u vezi sa stavom 3)

Propis o načinu i uvjetima ograničenog prava korišćenja javnog vodnog dobra koje ne može biti predmet prometa, ali može, pod određenim uvjetima, skladu sa propisima o vodama, biti predmet ograničenog prava korišćenja u formi zakupa


Propis o sadržaju i načinu vođenja evidencije i dostavljanju podataka o crpljenju vode, osim opšte upotrebe voda, od strane pravnih i fizičkih lica

23 Član 104 Propis o uspostavi i upravljanju ISV (Informacionog Sistema Voda)

1 godina

24

Član 64. stav 5. (u vezi sa stavom 1)

Propis o uslovima koje mora ispunjavati referentna, odnosno ovlaštena laboratorija za praćenje stanja voda, verifikaciju rezultata rada ovlašćene laboratorije i za izvršavanje zadataka iz nadležnosti Federalnog ministarstva, federalnog ministarstva nadležnog za okoliš, kantonalnih ministarstava nadležnih za vode i okoliš i agencije za vodno područje i o sadržaju i načinu davanja ovlaštenja, za rad laboratorije

Federalni ministar

25

Član 66. stav 3. (u vezi sa stavom 1)

Propis o načinu utvrđivanja uvjeta za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta vode koja se po količini i kvalitetu može koristiti ili se koristi za javno vodosnabdijevanje, koja mkvoraju biti zaštićena od zagađenja i drugih nepovoljnih uticaja na zdravstvenu ispravnost vode ili izdašnost izvorišta

2 godine

Federalni ministar u saradnji sa federalnim ministrima nadležnim za zdravstvo i okoliš



26

Član 86. stav 4.

Propis o načinu određivanja područja ugroženog poplavama i erozijom površinskih voda i razvrstavanju zemljišta na kategorije ugroženosti

Federalni ministar


Propis o vrstama i sadržaju posebnih planova zaštite od poplava i leda, planova zaštite od erozije i bujica i planova zaštite od vanrednog zagađenja voda

2 godine

Vlada Na prijedlog Federalnog ministra (U članu 220. stav 3. pogrešno je određeno da ovaj propis donosi Federalni ministar)

28 Član 59. stav 3 (u vezi sa stavom 1)

Propis o posebnim uslovima za proizvodnju, rukovanje i čuvanje opasnih materija i otpada, odbranu i slične svrhe, izuzetno od člana 59. stav 1. kojim je zabranjeno proizvoditi, rukovati, čuvati i odlagati opasne materije i otpad na vodama i vodnom dobru

Federalni ministar nadležan za okoliš

29 Član 61. stav 9.

Propis o postupcima i mjerama koje se preduzimaju u slučaju akcidenta

Federalni ministar nadležan za okoliš zajedno sa Federalnim ministrom

30 Član 73. Propis o utvrđivanju osetljivih i manje osetljivih područja i mjera zaštite, zabrane i ograničenja u osjetljivom području

1 godina

Federalni ministar nadležan za okoliš uz saglasnost sa Federalnim ministrom

31 Član 74. Propis o proglašavanju osjetljivih područja na teritoriji 1 godina Federalni



LISTA PODZAKONSKIH AKATA KOJIMA SE UREĐUJU ODREĐENA PITANJA U VEZI SA VODAMA40

NA OSNOVU ODREDBI DRUGIH ZAKONA

40 Sasvim je sigurno da se na pojedina pitanja u vezi sa vodama odnose i drugi podzakonski akti donijeti na osnovu brojnih drugih propisa (na primjer o prostornom planiranju, zaštiti životne sredine itd) ali nema potrebe da se to pitanje tako ekstenzivno predstavlja. U ovoj Strategiji je samo prikazan sistem propisa (primarnih i sekundarnih) o vodama i primjera radi, kao u ovom slučaju, navodi se nekoliko akata da se vidi način povezivanja korpusa propisa o vodama sa drugim (horizontalnim i sektorskim) sitemima propisima u okviru pravnog sistema Federacije BiH.

stav 1. Federacije BiH ministar nadležan za okoliš


Propis o proglašavanju osjetljivih podršja koja se prostiru na teritoriji Federacije BiH i Republike Srpske

Ministarstvo BiH nadležno za vode

Ministri Federacije i Republike Srpske nadležni za vode i okoliš

33. Član 76. stav 2.

Propis o proglašavanju osjetljivih područja, koja se prostiru na teritoriji BiH i susjedne države

Organ BiH određen propisom BiH

34 Član 76. stav 2. (u vezi stavom 1)

Propis o načinu obaveznog monitoringa voda i aktivnosti u osetljivim područjima

1 godina Federalni ministar nadležan za okoliš, uz saglasnost sa federalnim ministrom

35 Član 17. stav 1. i član 115. stav 2.

Odluka o izmjenama Odluke o utvrđivanju područja rijeke Une područjem od značaja za Federaciju Bosne i Hecegovine („Sl. novine F BiH“, br. 80/07) [Zakon o prostornom planiranju i korišćenju zemljišta na nivou Federacije BiH („Sl. novine F BiH“, br. 2/06 i 72/07)]

Parlament F BiH Na prijedlog Vlade Federacije BiH

36 Član 35. i 41.

Odluka o usvajanju Programa utroška sredstava utvrđenih budžetom Federacije Bosne i Hercegovine

Vlada Federacije BiH

Na prijedlog Ministarstva



LISTA PODZAKONSKIH AKATA DONIJETIH NA OSNOVU ZAKONA O VODAMA IZ 1998.

za 2007. godinu sa kriterijima raspodjele sredstava na poziciji „Kapitalni grant za vodoprivredu“ [Zakon o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2007. godinu („Sl. novine F BiH“, br. 25/07), u vezi sa člnom 210. stav 2. Zakona o vodama („Sl. novine F BiH“, br. 18/98) ]

poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede

37 Član 7. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu uplate javnih prihoda proračuna i vanproračunskih fondova na teritoriji Federacije BiH („Sl. novine F BiH“, br. 28/08) [Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji BiH („Sl. novine F BiH“, br. 22/06]

38 Član 93. Uredba o planovima odbrane od poplava („Sl. novine F BiH“, br. 03/02)


Pravilnik o minimumu sadržine opšteg akta o održavanju, korištenju i osmatranju vodoprivrednih objekata („Sl. novine F BiH“, br. 49/01) [na web site Federalnog ministarstva objavljen je Pravilnik pod istim nazivom, na osnovu iste odrebe Zakona o vodama iz 1998, različit u tekstu, koji nosi broj 05-25-10-1/07 i datum 06.03.2007]


Pravilnik o sadržaju, obliku, uvjetima i načinu izdavanja i čuvanja vodoprivrednih akata („Sl. novine F BiH“, br. 03/02)


Pravilnik o uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta voda koja se koriste ili planiraju da koriste za piće („Sl. novine F BiH“, br. 51/02)



42 Član 93. Odluka o Glavnom planu operativnih mjera odbrane od poplava za 2007. godinu (01.02.2007) [Osnov je član 9. stav 1. Uredbe o planovima odbrane od poplava („Sl. novine F BiH“, br. 03/02), donijeta na osnovu Zakona o vodama iz 1998]

44 Član 117. stav 9., u vezi sa članom 5. tačka 12.

Pravilnik o zaštitnim zonama i zaštitnim mjerama izvorišta „Okanovići“ za opskrbu vodom Gradačca (06.02.2007) [Osnov je član 43. stav 1. Pravilnik o uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta voda koja se koriste ili planiraju da koriste za piće („Sl. novine F BiH“, br. 51/02)]

45 Član 124. stav 1. tačka 1.

Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i štetnih tvari za tehnološke otpadne vode prije njihovog ispuštanja u sustav javne kanalizacije odnosno u drugi prijemnik („Sl. novine F BiH“, br. 50/07)

46 Član 124. stav 1. tačka 2.

Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i štetnih tvari za tehnološke otpadne vode koje se nakon pročišćavanja iz sustava javne kanalizacije ispuštaju u prirodni prijemnik („Sl. novine F BiH“, br. 50/07)



LISTA DONIJETIH KANTONALNIH PROPISA O VODAMA

1 Tuzlanski kanton Zakon o vodama „Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. 15/99

2 Tuzlanski kanton Zakon o proglašenju akumulacije „Modrac“ izvorištem vode za piće i zaštiti akumulacije i sliva

„Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. __/__

2 Zeničko-dobojski kanton

Zakon o vodama „Sl. novine Zeničko-dobojskog kantona“, br. 8/00

3 Kanton Sarajevo Zakon o vodama „Sl. novine Sarajevskog kantona“, br. 16/00 4. Srednjobosanski

kanton Zakon o vodama „Sl. novine Srednjobosanskog kantona“, br. 14/02

5 Posavski kanton Zakon o vodama „Sl. novine Posavskog kantona“, br. 02/00

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 3.STANJE U PODRUČJU UPRAVLJANJA VODAMA 3.2. INSTITUCIONALNI OKVIR UPRAVLJANJA VODAMA


3.2. Institucionalni okvir upravljanja vodama u Federaciji BiH

3.2.1. Uvod Zakonom o vodama Federaciji BiH41, član 21 se navodi da je upravljanje vodama u nadležnosti Bosne i Hercegovine, Federacije, kantona, grada i općine. Entitetskim Zakonima o vodama su određeni institucionalni okviri upravljanja vodama. Ovi zakoni, čija je procedura kreiranja i usvajanja trajala nekoliko godina, su urađeni u skladu pristupa upravljanju vodnim resursima u zemljama EU-e a u ozračju približavanja BiH članstvu u ovoj organizaciji. Zakonima o vodama je utvrđena nova struktura za upravljanje vodama i to tako da je osnovna jedinica za upravljanje Vodno područje (Distrikt).

Za Federaciju BiH su to: vodno područje rijeke Save i vodno područje Jadranskog mora. Organizaciono, radi provođenja zadataka upravljanja vodama, Zakonom o vodama je predviđeno osnivanje Agencija za vode: Agencija za vodno područje rijeke Save (AVP Sava) i Agencija za vodno područje Jadranskog mora (AVP Jadransko more), sa sjedištima u Sarajevu i Mostaru. Pored Agencija za vode, Zakonom se predviđa osnivanje i područnih ureda, u cilju efikasnijeg izvršavanja zadataka i promoviranja principa približavanja korisnicima voda. Planirano je da se, uz AVP Sava, osnuju područni uredi za: podsliv rijeke Une u Bihaću, podsliv rijeke Vrbas u Jajcu, podsliv rijeke Bosne u Zenici i podsliv rijeke Drine u Goraždu. Područni uredi za AVP Jadransko more za: slivove Cetine i Krke u Livnu i područni ured u Konjicu za gornji tok rijeke Neretve, sa Rakitnicom i srednji uzjezerni tok rijeke Neretve. U dosadašnjem periodu, tokom procesa institucionalnog organizovanja sektora voda u BiH i Federaciji BiH, osnovani su područni uredi uredi u Zenici i Jajcu za vodno područje rijeke Save i područni ured za slivove rijeka Cetine i Krke u Livnu. U narednoj šemi je prikazana institucionalno organizaciona šema sektora voda u BiH, sa fokusom na Federaciju BiH.

41 Sl. novine Federacije BiH br.70/06



Slika 3.2.1: Institucionalno pravni okvir upravljanja vodama u BiH i Federaciji BiH

3.2.2. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (Ministarstvo) je oformljeno na osnovu Zakona o Federalnim ministarstvima42 a članom 15 ovog zakona je opisana opća nadležnost ovog ministarstva: vrši upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom koji se odnose na nadležnost Federacije u oblasti poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Sjedište ministarstva je u Sarajevu a poslovi upravljanja vodama unutar Ministarstva su dodijeljeni „Sektoru vodoprivrede“. Djelatnosti Ministarstva se odnose na: vodne resurse, razvojne planove, bilanse voda, korištenje voda, zaštitu voda, zaštitu od voda te druge poslove utvrđene Zakonom o federalnim ministarstvima. Organizaciono, Ministarstvo je podijeljeno po slijedećim sektorima: Sektor poljoprivrede, Sektor za poljoprivrednu politiku i međunarodnu saradnju, Sektor prehrambene industrije, Sektor vodoprivrede, Sektor veterinarstva i Sektor šumarstva.

42 Sl. novine Federacije BiH br.8/95

Vijeće ministara BiH

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH

Ministarstvo komunikacija i prometa BiH

Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo

Agencija za vodno područje Jadranskog mora, Mostar

Područni ured za podsliv rijeke Bosne, Zenica

Područni ured za podsliv rijeke Vrbas, Jajce

Vlada Federacije BiH

Područni ured za podsliv rijeke Une, Bihać

Područni ured za podsliv rijeke Drine, Goražde

Područni ured za slivove rijeka Cetine i Krke, Livno

Područni ured za gornji tok rijeke Neretve sa Rakitnicom

Konjic



Djelatnost Ministarstva i sektora voda u Federaciji BiH, sa definiranjem institucionalne organizovanosti, je opisana Zakonom o vodama. Osim ovog osnovnog zakonskog dokumenta oblast upravljanja vodama se u većoj ili manjoj mjeri odnosi i prema Zakonu o zaštiti okoliša i Zakonu o fondu za zaštitu okoliša43.

3.2.3. Međunarodni okvir upravljanja vodama Međunarodni okvir upravljanja vodama za Federaciju BiH čine međunarodni ugovori koje je Bosna i Hercegovina potpisala, ili preuzela iz ranijeg perioda, te potpisane konvencije i sporazumi iz ove oblasti. Zbog svog položaja, unutarnjeg pravnog ustrojstva i međunarodnog okruženja Bosna i Hercegovina, i Federacija Bosne i Hercegovine, su upućene na međunarodnu saradnju u oblasti upravljanja vodama, prvenstveno sa susjednim zemljama regiona. Unutarnja organizacija zemlje nalaže da se poslovi vanjske politike sektora voda vode preko institucija države Bosne i Hercegovine, (Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa), ali je provođenje preuzetih obaveza na entitetima. Obzirom na pripadnost prostora Bosne i Hercegovine, i Federacije BiH, riječnom bazenu rijeke Dunav i slivu Jadranskog mora, određeni su i okviri međunarodne saradnje po ovim osnovama prožeti kroz konvencije: Konvencija o saradnji za zaštitu i održivo korištenje rijeke Dunav, (Konvencija za zaštitu rijeke Dunav) i Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađenja (Barselonska konvencija). Regionalna saradnja zemalja koje gravitiraju rijeci Savi definirana je Okvirnim sporazum o slivu rijeke Save,44 kojim je dogovoreno: (i) uspostavljanje međunarodnog režima plovidbe; (ii) uspostavljanje održivog upravljanja vodama; (iii) poduzimanje mjera u cilju sprečavanja ili ograničavanja štetnih posljedica od voda i (iv) uspostavljanje mehanizama za kreiranje efikasne multilateralne saradnje zemalja podsliva rijeke Save. Bilateralni odnosi sa susjednom Republikom Hrvatskom iz oblasti upravljanja vodama određeni su posebnim dokumentom: Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Bosne i Hercegovine o uređenju vodogospodarskih odnosa45, o uređenju odnosa u oblasti voda između dvije zemlje, od zajedničkog interesa, a na osnovu Konvencije o zaštiti i upotrebi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera – Helsinška konvencija. Procesi približavanja naše zemlje evropskim integracijama podrazumijevaju preuzimanje niza obaveza i pravila rada u oblasti upravljanja vodama. Okvirna direktive o vodama (ODV) (Water Framework Directive WFD)46 je svakako osnovni dokument iz ove oblasti.

43 Sl. novine Federacije BiH br.33/03 44 „Okvirni sporazum o slivu rijeke Save“, Sl. glasnik BiH br.8/2003 – Međunarodni ugovori 45 Sl. list RBiH, posebno izdanje-međunarodni ugovori, br.6, od 25.12.2006 god. 46 Direktiva 2000/60/EC Evropskog parlamenta i vijeća od 23 oktobra 2000 godine, kojom se uspostavlja okvir djelovanja zemalja Evropske zajednice u oblasti politike voda. (Water Framework Directive).



3.2.4. Stručne institucije na nivou Federacije Bosne i Hercegovine Shodno Zakonu o vodama, članom 152, su osnovane agencije za vodna područja kao stručne institucije „radi provođenja zadataka upravljanja vodama“, i to: Agencija za vodno područje rijeke Save (AVP Sava), sa sjedištem u Sarajevu (www.voda.ba) i Agencija za vodno područje Jadranskog mora (AVP Jadransko more), sa sjedištem u Mostaru (www.jadran.ba). Nadležnosti Agencija za vodna područja su: Organizacija, prikupljanje i distribucija podataka o vodnim resursima te uspostavljanje i

održavanje informacionog sistema u sektoru voda (ISV); Organizacija hidrološkog i monitoringa kvaliteta voda, monitoringa ekološkog stanja

površinskih voda sa pripremom izvještaja o stanju voda; Priprema plana upravljanja vodama za pripadajuća vodna područja, organizacija izrade

tehničke dokumentacije po pitanjima upravljanja vodama; Priprema planova za sprečavanje i smanjenje štetnih uticaja uzrokovanih poplavama, sušama i

erozijom obala sa organizacijom implementacije tih planova; Upravljanje javnim vodnim dobrom u skladu sa Zakonom o vodama; Preduzimanje hitnih mjera na sprečavanju ili smanjenju štetnih uticaja uzrokovanih

incidentnim zagađenjima sa izradom planova za te mjere; Izdavanje vodnih akata u skladu sa Zakonom o vodama; Izdavanje stručnih mišljenja prema zahtjevima za izdavanje vodnih akata iz nadležnosti

kantonalnih ministarstava; Učešće u kreiranju politike i legislative sektora voda; Učešće u koordinaciji aktivnosti na izradi i provođenju planova upravljanja vodama sa

nadležnim organizacijama na nivou Bosne i Hercegovine odnosno sa nadležnim tijelima za područje međunarodnog podsliva rijeke Save i međunarodnih riječnih bazena Neretve i Cetine;

Provođenje aktivnosti vezanih za implementaciju projekata finansiranih iz budžeta Federacije BiH;

Zadaci agencija za vode su slijedeći: Trajno i neometano obavljanje poslova kojima se ostvaruje upravljanje vodama u obimu

utvrđivanom godišnjim finansijskim planovima; Donošenje upravnih i drugih akata te odlučivanje o pitanjima značajnim za upravljanje

vodama; Priprema analiza karakteristika vodnih područja; Izrada pregleda uticaja ljudskih aktivnosti na stanje površinskih i podzemnih voda; Izrada ekonomskih analiza korištenja voda; Uspostavljanje registra zaštićenih područja, definiranih Zakonom, kao i područja sa posebnom

zaštitom određenih odlukama Vlade Federacije; Uspostavljanje registra vodnih tijela koja se koriste ili se planiraju koristiti za zahvatanje voda

za piće; Izradu klasifikacija ekološkog, hemijskog i kvantitativnog stanja voda; Priprema programa i organizacija praćenja stanja voda; Priprema planova upravljanja vodama i izrada programa mjera;

Pored navedenih Agencija za sektor voda u Federaciji BiH su, po prirodi aktivnosti i nadležnosti, vezane i slijedeće stručne institucije:

http://www.voda.ba/

http://www.jadran.ba/



Federalni hidrometeorološki zavod Sarajevo, (www.fhmzbih.ba); Federalni zavod za agropedologiju Sarajevo, Federalni zavod za geologiju Sarajevo, (www.fzzg.ba); Federalna uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Sarajevo, (www.fgu.com.ba); Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo, (www.bhas.ba/new/); Federalni zavod za statistiku Sarajevo, (www.fzs.ba); Federalna uprava civilne zaštite Sarajevo, (www.fbihvlada.gov.ba/fucz/);

3.2.5. Kantonalna ministarstva nadležna za oblast upravljanja vodama U Federaciji BiH, pored federalnog u poslovima upravljanja vodama učestvuju i kantonalna ministarstva, nadležna za predmetnu oblast: Unsko-sanski kanton, Kantonalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva,

(www.vladausk.ba); Kanton Posavski – Županija posavska, Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva,

Sektor vodoprivrede, (www.zupanijaposavska.ba); Tuzlanski kanton, Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva,

(www.vladatk.kim.ba); Zeničko-dobojski kanton, Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu, Sektor za

vodoprivredu i šumarstvo, (www.zdk.ba); Bosansko-podrinjski kanton, Kantonalno ministarstvo za privredu, (www.bpkgo.ba); Srednjobosanski kanton, Kanton središnja Bosna, Ministarstvo šumarstva, vodoprivrede i

poljoprivrede, sa odjeljenjem vodoprivrede, zaduženim za poslove sektora voda za područje kantona, (www.sbk-ksb.gov.ba);

Hercegovačko-neretvanski kanton, Hercegovačko-neretvanska županija, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, (www.vlada-hnz-k.ba);

Županija zapadnohercegovačka, Ministarstvo prostornog uređenja, resursa i zaštite okoliša, (www.vladazzh.com);

Kanton Sarajevo, Ministarstvo privrede, Sektor za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo. ([email protected]);

Livanjski kanton – Hercegbosanska županija, Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, (www.vladahbz.com).

Nadležnosti upravljanja vodama su uglavnom na kantonalnim ministarstvima poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, slično kao na federalnom nivou, dok su u nekim slučajevima nadležnosti pri ministarstvima privrede. Opće nadležnosti kantonalnih ministarstava za oblast voda, bilo da imaju ili nemaju zasebne službe i sektore, su: Zaštita voda, zaštita od voda i uređenje režima voda; Zaštita od poplava, erozija i bujica; Vodoopskrba stanovništva i korištenje voda za potrebe privrede; Odvodnja voda sa poljoprivrednih površina, i Planiranje razvoja sektora voda.

http://www.fhmzbih.ba/

http://www.fzzg.ba/

http://www.bhas.ba/new/

http://www.fzs.ba/

http://www.fbihvlada.gov.ba/fucz/

http://www.zupanijaposavska.ba/

http://www.vladatk.kim.ba/

http://www.zdk.ba/

http://www.bpkgo.ba/

http://www.vlada-hnz-k.ba/

http://www.vladahbz.com/



3.2.6. Kadrovska struktura – ljudski resursi u sektoru voda47 Ljudski resursi, odnosno stručni kadar sektora voda Federacije BiH su prikazani po institucijama federalnog i kantonalnih ministarstava kao i na nivou stručnih institucija, što je prikazano na slijedećim tabelama:

Rukovodeći kadar Stručni saradnici Sektor vodoprivrede Trenutno Potrebno-

Planirano Trenutno Potrebno-

Planirano Pomoćnik ministra 1 1

Odsjek upravljanja vodama: Šef odsjeka, 1 1 Stručni savjetnik za zaštitu voda, 1 1 Stručni savjetnik za koordinaciju i nadzor

nad radom agencija,

0

1

Stručni savjetnik za pravne poslove, 0 1 Viši stručni saradnik za korištenje vodnih

resursa i koncesije,

2

2 Viši stručni saradnik za zaštitu od štetnog

djelovanja voda,

1

1 Stručni saradnik za obradu vodoprivrednog

informacionog sistema,

0

1 Odsjek za razvojne projekte u oblasti voda: Šef odsjeka, 1 1 Stručni savjetnik za razvojne projekte, 0 1 Stručni savjetnik za koordinaciju

međunarodnih obaveza u oblasti vodnih resursa,

1

1

Viši stručni saradnik za razvojne projekte i saradnju,

0 1

Ukupno: 5 8 3 5 Tabela 3.2.148: Organizacija i kadrovska struktura „Sektora vodoprivrede“ u okviru „Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva“.

47 Podaci datiraju iz VI mjeseca 2008 godine. 48 Po organizacionoj strukturi sektora vodoprivrede, prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva



Stručni kadar u kantonalnim ministarstvima zaduženim za upravljanje vodama:

POMOĆNIK MINISTRA ZA SEKTOR VODA I OSTALI RUKOVODNI KADAR STRUČNI SARADNICI INSPEKTORI ZADUŽENI ZA SEKTOR

VODA KANTON / ŽUPANIJA / MINISTARSTVO

Postojeće stanje Planirano Postojeće stanje Planirano Postojeće stanje Planirano Unsko-sanski kanton (Kanton 1)

Savjetnik ministra za vodoprivredu

1

Pomoćnik ministra za vodoprivredu

1

Viši stručni saradnik za vodoprivredu

1

Saradnik za vodoprivredu

1

Rukovodilac službe vodopr. inspekcije 0 1 Ministarstvo

poljoprivrede, vodoprivrede i šumsratva

Vodoprivred. inspektor 0 2

Posavski kanton / Županija posavska (Kanton 2)

Pomoćnik ministra za

vodoprivredu

0 1

Stručni saradnik za eksploataciju

materijala iz vodotoka

0 1

Šef odjela vodoprivrede

1 1

Stručni saradnik za

hidromelioracije 0 1

Ministarstvo poljoprivrede,

vodoprivrede i šumsratva

Stručni savjetnik za

vodoprivredu 1 1

Operator baze podataka

0 1

Županijski vodoprivredni

inspektor

1 1



POMOĆNIK MINISTRA ZA SEKTOR VODA I

OSTALI RUKOVODNI KADAR STRUČNI SARADNICI INSPEKTORI ZADUŽENI ZA SEKTOR VODA KANTON / ŽUPANIJA /

MINISTARSTVO Postojeće stanje Planirano Postojeće stanje Planirano Postojeće stanje Planirano

Tuzlanski kanton (kanton 3)

Pomoćnik ministra u

odjeljenju za vodoprivredu 1 1

Stručni saradnik za

vodoprivredna akta 1 1


upotrebu voda, zaštitu od voda

i vodoprivredne

akte 1 1

Rukovodilac službe vodopr.

Inspekcije poljoprivrede, vodoprivrede i

šumarstva 1 1


zaštitu voda i vodoprivredne

akte 1 1


vodoprivrede i šumarstva

Stručni savjetnik za prvostepeni

upravni postupak i normativno

pravne poslove 1 1 Vodoprivred.

inspektor 1 2






Zeničko-dobojski kanton (kanton 4)

Pomoćnik ministra za

vodoprivredu i šumarstvo 1 1

Stručni saradnik za upravljanje

vodama, zaštitu voda i

vodoprivredni informacioni

sistem 0 1

Glavni kantonalni

vodni inspektor pri Kantonalnoj

upravi za inspekcijske

poslove 0 1

Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i

vodoprivredu

Šef odsjeka za vodoprivredu i

šumarstvo 1 1

Kantonalni vodni

inspektor 2 3 Bosansko-podrinjski kanton (kanton 5)

Ministarstvo za privredu Stručni

savjetnik za vodoprivredu 1 1

Stručni saradnik za vodoprivredu 0 1

Kantonalni vodoprivredni inspektor pri Kantonalnoj inspekcijskoj

upravi 1 1






Srednjobosanski kanton / Kanton Središnja Bosna (kanton 6)

Ministarstvo šumarstva, vodoprivrede i poljoprivrede Pomoćnik

ministra za vodoprivredu 1 1

Viši stručni saradnik za upravljanje

vodama i razvoj vodnih resursa 1 1

Stručni saradnik za upravljanje

vodama i razvoj vodnih resursa 0 1

Ministarstvo šumarstva, vodoprivrede i poljoprivrede


upravno pravne poslove 0 1

Stručni saradnik za zaštitu voda 0 1

Hercegovačko-neretvanski kanton (kanton 7)

Ravnatelj uprave 1 1

Stručni suradnik za gospodarenje

vodama 0 1


upravno pravne poslove 0 1

Viši samostalni referent za

gospodarenje vodama 1 1

Ministarstvo poljoprivred, šumarstva i vodoprivrede


korištenje voda 1 1


inspektor 1 3




zaštitu voda i vodoprivredne

akte 0 1

Stručni savjetnik za zaštitu od štetnog

djelovanja voda 0 1

Županija zapadnohercegovačka (kanton 8)

Ministarstvo gospodarstva Načelnik odjeljenja

vodoprivrede 1 1

Stručni savjetnik za zaštitu, korištenje i upravljanje

vodama 0 2


inspektor 1 1 Kanton Sarajevo (kanton 9)

Pomoćnica ministra za

poljoprivredu, vodoprivredu i

šumarstvo 1 1

Šef odjeljenja vodoprivred.

inspekcije 1 1

Ministarstvo privrede. Sektor za poljoprivredu,

vodoprivredu i šumarstvo

Stručna savjetnica za vodoprivredu 1 1

Vodoprivred. inspektor 1 2

Livanjski kanton / Hercegbosankska županija (Kanton 10)


vodoprivrede i šumsratva Pomoćnik ministra za

vodoprivredu 0 1 Stručni saradnik za vodoprivredu 0 1

Županijski vodoprivred.

inspektor 0 1

SVEUKUPNO POMOĆNICI KANTONALNIH MINISTARA I STRUČNI SARADNICI POSTOJEĆE STANJE 20 PLANIRANO 37

ZADOVOLJENJE

(%) 54 Tabela 3.2.2: Stručni kadar u kantonalnim ministarstvima zaduženim za sektor voda



Ljudski potencijali u stručnim institucijama su navedeni u narednoj tabeli:

Stručni kadar po sistematizaciji

Stručna institucija Naziv radnog mjesta po sistematizaciji Post. stanje Plan.

Direktor 1 1 Savjetnik direktora 1 Sektor upravljanja vodama: Rukovoditelj sektora 1 Odjel za zaštitu od štetnog djelovanja voda 1 3 Odjel za zaštitu voda 3 4 Odjel za korištenje voda 2 2 Odjel informatike i hidrologije 3 5 Područni ured Livno 1 3 Područni ured Konjic 3 Sektor za realizaciju projekata 2 4 Sektor za izdavanje vodnih akata 1 3 Sektor ekonomskih i pravnih poslova: Rukovoditelj sektora 1 Odjel ekonomskih i financijskih poslova 3 3 Odjel pravnih, kadrovskih i općih poslova 3 3

Agencija za vodno područje Jadranskog49

UKUPNO: 20 37 Direktor 1 1 Kabinet direktora Šef kabineta direktora 1 Savjetnik za ekonomske i pravne poslove 1 Savjetnik za tehničke poslove 1 1 Viši stručni savjetnik za poslove prevođenja 1 Viši stručni savjetnik za odnose sa javnošću 1 1 Sektor za upravljanje vodama Rukovodilac sektora 1 1 Stručni savjetnik sektora za upravljanje vodama 1 Odjeljenje za zaštitu voda i korištenje voda Rukovodilac odjeljenja 1 1 Viši stručni saradnik za poslove korištenja voda 1 Mlađi stručni saradnik za poslove korištenja voda 1 1 Odjeljenje za zaštitu od voda i upravljanje vodnim dobrom Rukovodilac odjeljenja 1 Viši stručni saradnik za geodetske poslove 1 Mlađi stručni saradnik 1 1 Odjeljenje za informacioni sistem voda i monitoring Rukovodilac odjeljenja 1 1 Viši stručni saradnik 1 1 Mlađi stručni saradnik 1 1 Odjeljenje vodoprivredne laboratorije Rukovodilac laboratorije 1 1 Stručni saradnik za hemijske poslove 3 5

Agencija za vodno područje rijeke Save50

Mlađi stručni saradnik za hemijske poslove 1

49 Po Pregledu radnih mjesta s rasporedom zaposlenika AVP Jadransko more, Mostar, 7.4.2008 god. 50 Po Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, AVP Sava Sarajevo, maj 2008.



Viši stručni saradnik za uzorkovanje, hidrološka mjerenja i tehnologiju 1 Stručni saradnik 1 4 Viši stručni saradnik za biologiju, mikrobiologiju i ekotoksikologiju 1 1 Područni uredi Područni ured u Bihaću Rukovodilac ureda 1 Stručni saradnik 1 Područni ured u Jajcu Rukovodilac ureda 1 1 Područni ured u Zenici Rukovodilac ureda 1 1 Viši stručni saradnik 1 1 Područni ured u Goraždu Rukovodilac ureda 1 Sektor za planiranje Rukovodilac sektora za planiranje 1 1 Stručni savjetnik u sektoru za planiranje 1 1 Viši stručni saradnik za poslove planiranja 1 1 Viši stručni saradnik za poslove ekonomske analize planskih aktivnosti 1 Mlađi stručni saradnik 1 1 Sektor za realizaciju investicionih projekata Rukovodilac sektora 1 1 Stručni savjetnik 1 1 Viši stručni saradnik 1 1 Mlađi stručni saradnik 1 1 Sektor za izdavanje vodnih akata Rukovodilac sektora 1 1 Stručni savjetnik 2 2 Viši stručni saradnik za izdavanje vodnih akata 1 1 Viši stručni saradnik za upravni postupak 1 Stručni saradnik za izdavanje vodnih akata 1 1 Sektor za ekonomske, pravne, kadrovske i opće poslove Rukovodilac sektora 1 1 Služba za prikupljanje vodnih naknada Rukovodilac službe 1 1 Viši stručni saradnik 1 1 Služba za finansijsko-računovodstvene poslove Rukovodilac službe 1 1 Viši stručni saradnik 1 Služba za pravne, kadrovske i opće poslove Rukovodilac službe 1 1 Viši stručni saradnik za vodno pravo 1 UKUPNO: 37 58

Direktor 1 1 Sektor hidrologije: Pomoćnik direktora 1 1 Šef odsjeka za hidrološka mjerenja 1 1 Šef odsjeka za prognoze i bilans voda 1 1 Viši stručni saradnik za analize i hidrološka mjerenja 1 Stručni savjetnik za hidrološke studije 2

Federalni

hidrometeorološki zavod Sarajevo

Sektor životne sredine:



Odjel za kvalitet voda: Šef odsjeka 1 1 Viši stručni saradnik za poslove ispitivanja fiz-hem karakteristika voda 1 1 Viši stručni saradnik za poslove ispitivanja biol karakteristika voda 1 Viši stručni saradnik za poslove saprobiol ispitivanja voda 1 UKUPNO: 6 11 Direktor 1 1 Pomoćnik direktora 3 4 Šefovi odsjeka 6 Viši stručni savjetnici 1 6 Stručni savjetnici 2 8 Stručni saradnici 3 6

Federalni zavod za agropedologiju Sarajevo

UKUPNO: 10 31 Direktor 1 1 Savjetnik direktora za organizaciju i strateško planiranje 1 Sektor za geološke karte: Pomoćnik direktora 1 1 Viši stručni saradnik 3 3 Stručni saradnik 6 Sektor za hidrogeologiju: Pomoćnik direktora 1 1 Stručni savjetnik 1 1 Viši stručni saradnik 1 Stručni saradnik 1 2 Sektor za inženjersku geologiju: Pomoćnik direktora 1 1 Viši stručni saradnik 1 1 Stručni saradnik 2 2 Sektor za mineralne sirovine: Pomoćnik direktora 1 1 Stručni savjetnik 1 Viši stručni saradnik 1 1 Stručni saradnik 2 2 Sektor za geološki informacioni sistem: Pomoćnik direktora 1 Viši stručni saradnik 1 1 Stručni saradnik 1 1

Federalni zavod za geologiju Sarajevo

UKUPNO: 18 29 Tabela 3.2.3: Kadar u stručnim institucijama

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 3. STANJE U PODRUČJU UPRAVLJANJA VODAMA 3.2. INSTITUCIONALNI OKVIR UPRAVLJANJA VODAMA


3.2.6.1.Analiza stanja Ljudski resursi, kao što je naprijed prikazano po federalnim i kantonalnim ministarstvima sektora voda, kao i u okvirima stručnih institucija, nedovoljni su za zadovoljenje svih potrebnih zadataka. Ilustrativan primjer je stepen popunjenosti kantonalnih ministarstava gdje je odnos trenutno uposlenih kadrova spram potrebno planiranih - 54%. Ni u stručnim institucijama taj odnos nije bolji što ukazuje na sliku nedovoljnosti raspoloživih ljudskih potencijala. Analiza kadrovske strukture ljudskih resursa, i sadašnje a posebno planirane, ukazuje na neodgovarajuću zastupljenost određenih potrebnih stručnjaka. Ovo se posebno odnosi na kantonalna ministarstva pred koja će se u budućem vremenu stavljati sve složeniji zahtjevi. Sudeći po nazivima radnih mjesta u ovim ministarstvima preovladavaju inženjerska zanimanja. Stručnjaci za „vodno pravo“ se decidno pominju samo u tri kantona, (Tuzlanski, Srednjobosanski i Hercegovačko-neretvanski), stim da se u posljednja dva planira po jedno radno mjesto za ovu oblast. Ostali kantoni ove stručnjake uopće ne planiraju kao neophodan kadar, ukoliko to nije sadržano u radnim mjestima tipa „pomoćnika ministra za vodoprivredu“ ili „načelnika odjeljenja“. Samo u jednom kantonalnom ministarstvu, (Posavski kanton), planira se „operator baze podataka“. Federalno ministarstvo planira jedno radno mjesto pod naslovom „stručni savjetnik za pravne poslove“ i jedno pod nazivom „stručni saradnik za obradu vodoprivrednog informacionog sistema“. Ovakva struktura kadra ne može odgovoriti sadašnjim zahtjevima koji se stavljaju pred sektor voda u Federaciji BiH. Treba imati na umu da proces prilagođavanja domaćeg zakonodavstva, i institucionalnog ustrojstva, organizaciji upravljanja vodama zemalja EU-e, podrazumijeva drugačije kadrovske profile nego što je to sada slučaj. Drugim riječima, evidentan je manjak kvalitetnih multidisciplinarnih stručnih kadrova a ključna stvar uspješnog, održivog upravljanja vodama, je stručno i obučeno osoblje po svim profesionalnim disciplinama potrebnim u procesima planiranja, razvoja i upravljanja vodama. Posebno je značajna nepovoljna prostorna raspoređenost kadrova, koja se ogleda u navedenoj strukturi i kapacitetima kadrova po kantonalnim ministarstvima. Dobro je poznato da je razvoj kadrova na lokalnom nivou osnova uspješnog i održivog upravljanja vodama. Organizaciono, postoji vertikalan odnos pronosa nadležnosti sa federalnog ministarstva ka operativno-stručnim institucijama, odnosno agencijama za vodna područja, i konačno ka područnim uredima za slivna ili podslivna područja (tamo gdje su formirana). Drugim riječima, radi se o produžetku nadležnosti centralnog, federalnog ministarstva. Sa druge strane, kantonalna ministarstva imaju lokalnu nadležnost, a rasporedom sredstava iz vodnih naknada i samostalnost u usmjeravanju sredstava u skladu sa planovima kantona. Direktna organizaciona povezanost kantona i Federacije BiH je Zakonom o vodama planirana kroz savjetodavna vijeća vodnih područja, gdje su kantoni zastupljeni u skladu sa površinom kojom participiraju u određenom vodnom području.

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 3. STANJE U PODRUČJU UPRAVLJANJA VODAMA 3.2. INSTITUCIONALNI OKVIR UPRAVLJANJA VODAMA


3.2.7. Inspekcijske službe Značajna promjena po pitanju ustrojstva inspekcijskih službi, koje se po raznim nivoima odnose na upravljanje vodama, se desila usvajanjem Zakona o inspekcijama u Federaciji Bosne i Hercegovine51 a ogledala se u tome da je ovim inspekcija postala nezavisno tijelo, u odnosu na oblast koju nadgleda. Zakonom je predviđeno da se inspekcijski nadzor obavlja putem federalnih i kantonalnih inspekcija organiziranih u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove i kantonalnim upravama za inspekcijske poslove. Nadzor nad radom Federalne uprave za inspekcijske poslove vrši Vlada Federacije BiH a vlade kantona nadzor nad radom kantonalnih uprava. Federalna inspekcija vrši nadzor nad izvršavanjem propisa u okvirima nadležnosti određenih federalnim propisima i analogno, kantonalna inspekcija vrši nadzor nad izvršavanjem federalnih propisa u okviru nadležnosti kantonalnih propisa. Federalna uprava za inspekcijske poslove je formirana 1.1.2007 godine. Organizaciono se ova uprava se sastoji od inspektorata: tržišne; sanitarne; inspekcije rada; urbanističko-ekološke; saobraćajne; poljoprivredne; šumarske; veterinarske; tehničke i vodoprivredne inspekcije. Zadaci vodoprivredne inspekcije su: nadzor nad provođenjem zakona i propisa koji se odnose na: vode, kvalitet voda i korištenje voda; uređenje vodotoka; eksploataciju mineralnih sirovina iz korita vodotoka; izgradnju objekata u ili blizini vodotoka; upravljanje vodoprivredom; provođenje međudržavnih i međunarodnih obaveza za vode te vršenje ovlasti javnih preduzeća u primjeni zakona i propisa. Formiranje kantonalnih uprava za inspekcijske poslove je u toku, odnosno u toku je kreiranje zakonskih pretpostavki52. U dosadašnjem periodu takve uprave su oformljene u: (i) Zenici, za Zeničko-dobojski kanton; (ii) Tuzli, za Tuzlanski kanton; (iii) Goraždu, za Bosansko-podrinjski kanton; (iv) Bihaću, za Unsko-sanski kanton i (v) Širokom Brijegu, za Županiju zapadnohercegovačku. U svim ovim kantonalnim upravama postoji vodoprivredna inspekcija, organizaciono obično u zajedničkom inspektoratu sa poljoprivrednom i šumarskom. U toku je formiranje za Kanton Sarajevo i Posavsku županiju.

51 Službene novine Federacije BiH br:69/05 52 Podatak se odnosi na juli 2008 godine

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 3.STANJE U PODRUČJU UPRAVLJANJA VODAMA 3.3. EKONOMSKI OKVIR UPRAVLJANJA VODAMA_POKAZATELJI STANJA


3.3. Ekonomski okvir upravljanja vodama Ekonomski okvir Strategije upravljanja vodama Federacije BiH, za dio u kojem se opisuje stanje u ovoj oblasti, podrazumijeva sagledavanje sljedećih komponenti: Osnovni izvori financiranja različitih segmenata upravaljanja vodama, u svijetu i Federaciji Bosne i Hercegovine;

Postojeća situacija u pogledu izvornih prihoda po osnovu naplate posebnih vodnih naknada, prvenstveno Agencija za vodna područja;

Postojeća situacija u pogledu statusa i naplate opće vodne naknade; Postojeća ekonomska situacija osnovnih segmenata upravljanja vodama: vodosnabdijevanje, prikupljanje i prečišćavanje otpadnih voda, zaštita voda i zaštita od voda;

Postojeća situacija u pogledu izdavanja koncesija Postojeća situacija u pogledu privatizacije vodnih objekata.

3.3.1. Osnovni izvori financiranja upravljanja vodama Vodna infrastruktura, bilo gdje u svijetu, finansira se, u krajnjem slučaju, iz jednog od sljedeća tri izvora: (i) Korisnci voda, kroz direktne izdatke ili račune za vodu, plaćene preduzećima za vodosnabdijevanje; (ii) Fiskalni prihodi - bužeti na svim nivoima vlasti (na bazi prikupljenih lokalnih ili državnih poreza, te sredstva ostvarena prodajom državne imovine, dobara i usluga) i (iii) Nepovratna sredstva i donacije, nevladine organizacije i dobrotvorna društva. Sredstva za financiranje mogu se obezbijediti i putem kreditnog zaduženja – komercijalnog, lokalnog ili međunarodnog, uključivo i međunarodne finansijske institucije – ili kroz ulaganje dioničkog kapitala. Ali naravno, krediti se moraju otplatiti a ulagači dioničkog kapitala zahtijevaće dividende i/ili očekivati porast vrijednosti svojih dionica. Ukoliko tri navedena krajnja izvora financiranja ne mogu obezbijediti otplate kredita i razumnu stopu povrata na kapital, investiciona sredstva neće biti dostupna. Iskustva ukazuju da sredstva za financiranje infrastrukture i vodnih objekata generalno dolaze iz sljedećih pojedinačnih izvora: Korisnici voda – kao što su domaćinstva, farmeri i preduzeća; Javna preduzeća za vodosnabdijevanje, koja finansiraju tekuće održavanje i neke nove investicije iz prihoda prikupljenih od korisničkih taksi (bruto operativni novčani tok), u vidu zajmova i ponekad javnih supsidija;

Privatne kompanije, lokalne ili inostrane, obezbjeđuju sredstva iz sličnih izvora kao i javna preduzeća, plus dodatna sredstva u vidu dioničkog kapitala;

Nevladine organizacije i lokalne zajednice; Lokalne banke i ostale financijske institucije, nudeći kratkoročne ili srednjoročne zajmove po tržišnim kamatnim stopama;

Međunarodne banke i agencije za financiranje izvoza; Međunarodne donacije iz multilateralnih i bilateralnih izvora, raspoloživi kao zajmovi po povoljnim uslovima ili kao bespovratna sredstva (grantovi);

Multilateralne financijske institucije; Okolinski i vodni fondovi; Državne centralne i lokalne vlade, obezbjeđujući supsidije, garancije za kredite, i sredstva od izdavanja obveznica.



Procjena učešća pojedinih izvora financiranja u svim segmentima upravljanja vodama, u svijetu, u 2003.godini je sljedeća: domaći javni sektor 69%; inostrana pomoć 17%; međunarodni privatni sektor 9%, i domaći privatni sektor 5%.53 Jedan oblik financiranja koji se ne koristi u projektima koje poduzima javni sektor jeste ekviti ili dionički kapital privatnih dioničara. Visoki troškovi dioničkog kapitala čine ga neatraktivnim sredstvom za financiranje projekata vezanih za vodu54. U Federaciji BiH je ova oblast uređena zakonom, pa je u Zakonu o vodama Federaciji BiH (ZoV)55 navode se sljedeći izvori sredstava namijenjeni za obavljanje poslova i zadataka određenih tim Zakonom: (i) opće vodne naknade; (ii) posebne vodne naknade; (iii) prihodi po osnovu zakupa javnog vodnog dobra; (iv) budžeti Federacije, budžeti kantona, budžeti grada i općine; (v) kreditna sredstva; (vi) sredstava osigurana posebnim zakonom; (vii) donacije i ostala sredstva u skladu sa zakonom.

3.3.2. Izvorni prihodi sektora voda

3.3.2.1.Posebne vodne naknade Osnovni izvor finansiranja Agencija za vodna područja rijeke Save i sliva Jadranskog mora (odnosno Javnih preduzeća za vodna područja, do 1.1. 2008) su posebne vodne naknade. Posebne vodne naknade se ubiru na osnovu Zakonu o vodama i podzakonskih akata kojima su uređena pitanja visine naknada, obaveznici plaćanja, način i rokovi plaćanja i dr. Posebne vodne naknade predstavljaju javne i vlastite prihode Agencija vodnih područja. Na osnovu člana 171. Zakona o vodama Federacije BiH, na zajednički prijedlog Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Federalnog ministarstva okoliša i turizma i uz prethodnu saglasnost Federalnog ministarstva finansija, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je Odluku o visini posebnih vodnih naknada. Ovom odlukom, koja je na snagu stupila 1. 7. 2007. godine (čime je prestala važiti Odluka o stopama odnosno iznosima posebnih vodoprivrednih naknada ("Službene novine Federacije BiH", br. 46/98, 25/00, 7/02, 6/03), utvrđena je visina posebnih vodnih naknada za: (i) korištenje površinskih i podzemnih voda; (ii) korištenje vode za proizvodnju električne energije; (iii) zaštitu voda; (iv) vađenje materijala iz vodotoka, i (v) zaštitu od poplava. Sve navedene naknade se ubiru u praksi, osim posebne vodne naknade za zaštitu od poplava koja još nije uvedena zbog toga što nisu obezbijeđeni dodatni uslovi i parametri za njeno plaćanje. Osnov za prikupljanje vodnih naknada sadržan je u principima "zagađivač plaća" i "korisnik plaća" koji podrazumijevaju da zagađivač voda treba da plati troškove prečišćavanja ispuštenih zagađenih voda odnosno korisnik voda terba da plati rentu za korištenje vode, kao općeg dobra. Ovi principi sadržani su i u Okvirnoj direktivi o vodama EU, kojom se uređuje način upravljanja vodama u zemaljama članica Evropske unije. U novi Zakon o vodama su ugrađena rješenja koja su propisana Okvirnom direktivom o vodama. Provođenje Zakona o vodama Federacije BiH zahtijeva, pored stručnih potencijala, i velika sredstva da bi se postigli željeni ciljevi o statusu voda u određenom vremenskom periodu. Zakon o vodama je u osnovi zadržao je postojeći sistem finansiranja sektora voda. Prema procjeni Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, a na osnovu informacija dobivenih na bazi upitnika u vezi sa usklađivanjem zakonodavstva BiH sa direktivama

53 Andrew Taylor, “Shareholders could receive Pounds 18bn from utility mutuals – Kelda Water Group Sets Financial Trend”, Financial Times, 16 Jun 2000, str. 6., navedeno prema David Hall:„Financing water for the world – an alternative to guaranteed profits“, March 2003, str 5 54 U Velikoj Britaniji, njihovi vlastiti konsultanti savjetuju privatne vodne kompanije da bi u segmentu korištenja vode, cijene vode mogle biti niže za 5% ukoliko bi se sektor vodosnabdijevanja financirao samo na bazi duga, umjesto na bazi miksa duga i dioničkog kapitala koji se koristio od samog početka nakon provedene privatizacije. 55 Sl. novine Federacije BiH br.70/06



EU, prema postojećoj situaciji i tempu kojim se prikupljaju sredstava namijenjena za financiranje projekata u sektoru voda BiH će tek 2030.godine dostići potrebne standarde u ovoj oblasti. Obračun i plaćanje vodnih naknada u Federaciji BiH regulira Zakon o vodama i Pravilnik o načinu obračunavanja, postupku i rokovima za obračunavanje i plaćanje i kontroli izmirivanja obaveza na osnovu opće vodne naknade i posebnih vodnih naknada56. Dio sredstava koji pripada Agencijama (40%) treba da se u skladu sa Zakonom o vodama koristi za: (i) poslove i zadatke koje Agencije imaju u skaldu sa Zakonom o vodama, (ii) održavanje zaštitnih objekata u vlasništvu Federacije, (iii) druge poslove i aktivnosti koje su ovim Zakonom povjerene agenciji za vode, i (iv) finansiranje rada agencije za vode. Dio ostvarenih prihoda koji pripada kantonima (45%) koriste se za sufinansiranje izgradnje i održavanja vodnih objekata iz člana 14. stav 1. Zakona, (osim objekata iz tačke 3. alineje 2., 4., 5. i 6. tog člana), kao i ostale aktivnosti vezane za poslove upravljanja vodama (izrada tehničke dokumentacije, podloga za izdavanje koncesija i dr.). Prihodi Federalnog fonda za okoliš (15%) koriste se isključivo za provođenje zadataka koji su ovim Zakonom dati u nadležnost federalnom ministarstvu nadležnom za okoliš i za sufinansiranje infrastrukture za zaštitu voda od značaja za Federaciju. U tabeli u nastavku navode se osnovni podaci o finansijskim efektima odluke o posebnim vodnim naknadama, te predviđeni prihodi posebnih vodnih nakanda po kantonima, vodnim područjima i za Federaciju Bosne i Hercegovine kao i njihova raspodjela na korisnike sredstava. Redni broj

K A N T O N

UKUPAN IZNOS PVN

BUDŽET KANTONA

45%

AGENCIJA ZA VODE

40%

FOND ZA OKOLIŠ

15% 1. Vodno područje

Slivova rijeke Save

1.1. UNSKO-SANSKI 1.688.094,00 749.642,30 675.237,60 253.214,10 1.2. POSAVSKI 751.977,05 338.389,67 300.790,82 112.796,56 1.3. TUZLANSKI 8.094.430,71 3.642.493,82 3.237.772,28 1.214.164,61 1.4. ZENIČKO-DOBOJSKI 7.606.691,00 3.423.010,95 3.042.676,40 1.141.003,65 1.5. BOSANSKO-PODRI. 168.280,97 75.726,43 67.312,39 25.242,15 1.6. SREDNJOBOSANSKI 1.717.933,13 773.069,91 687.173,25 257.689,97 1.7. SARAJEVSKI 4.792.785,62 2.156.753,53 1.971.114,25 718.917,84 Ukupno 1: 24.820.192,48 11.169.086,61 9.928.076,99 3.723.028,87 2. Vodno područje sliv.

Jadranskog mora

2.1. ZAPADNOHERCEGOV. 1.031.374,72 464.118,62 412.549,89 154.706,21 2.2. HERCEGOV.NERETVAN. 5.121.175,47 2.304.528,96 2.048.470,19 768.176,32 2.3. HERCEGBOSANSKI 731.615,47 329.226,96 292.646,19 109.742,32 Ukupno 2: 6.960.567,42 3.132.255,34 2.784.226,97 1.044.085,11 Federacija BiH (1+2): 31.780.759,90 14.301.341,96 12.712.303,96 4.767.113,99 Tabela 3.3.1: Predviđeni financijski efekti prikupljenih vodnih naknada u Federaciji BiH, Iz prethodne sumarne tabele vidi se da godišnji finansijski efekat naplate prema Odluci o visini posebnih vodnih naknada iznosi 31.780.759,90 KM, naravno pod uslovom 100% naplate. Međutim, iz dosadašnjih iskustava u naplati posebnih vodnih naknada može se sa sigurnošću tvrditi da će naplata biti znatno manja od stvarno moguće. Postojeća situacija je takva da je stepen naplate vodnih naknada od Komunalnih preduzeća koja obavljaju djelatnost vodosnabdijevanja veoma niska. Agencija za vodno područje Jadranskog mora uspjela je u prethodnom periodu da naplati

56 Službene novine Federacije BiH", broj:92/07



samo 17% potraživanja po osnovu posebnih vodnih naknada od komunalnih preduzeća. Situacija je nešto bolja na vodnom području rijeke Save gdje je stepen naplativosti posebnih vodnih naknada oko 43%57. Problem u vezi sa naplatom ovih sredstava leži u činjenici da se prilikom usvajanja novog Zakona o vodama nije vodilo računa o usaglašenosti njegovih odredbi sa odredbama drugih važećih zakona u Federaciji BiH. Konkretno, prema Zakonu o vodama organi Poreske uprave su eksplicitno navedeni kao institucija koja ima nadležnost i obavezu da kontrolira prikupljanje sredstava po ovom osnovu od komunalnih preduzeća. Međutim ta obaveza ne postoji u Zakonu o poreskoj upravi (kojim se definiraju nadležnosti i način rada Poreske uprave), tako da su ta dva zakona, pravno gledajući, u koliziji. Imajući u vidu da same Agencije nemaju mogućnost da bilo kojim sredstvom prisile komunalna preduzeća da plaćaju posebne vodne naknade, njihovo plaćanje praktično je u ovom momentu stvar samo dobre volje komunalnih preduzeća. Po osnovu posebnih vodnih naknada je u 2006. godini u Budžet Federacije BiH prikupljeno 2.590.162 KM, dok je za namjene u oblasti upravljanja vodama istovremeno izdvojeno 1.450.000 KM58.

3.3.2.2.Opća vodna naknada Obaveznik obračunavanja i plaćanja opće vodne naknade je fizičko i pravno lice registrovano za obavljanje djelatnosti na osnovu rješenja izdatog od nadležnog organa. Opću vodnu naknadu uplaćuje poslodavac - isplatilac plaće, u iznosu od 0,5% neto plaće svih zaposlenika, zajedno sa isplatom plaće zaposlenika. Polazeći od činjenice da u Federaciji BiH ima negdje oko 300.000 zaposlenih, (pri čemu su izuzeti zaposleni u državnoj upravi koji ne podliježu obavezi plaćanja opšte vodne naknade), i da je prosječna plata u Federaciji BiH 700 KM, dolazi se do ukupnog očekivanog iznosa općte vodne naknade u iznosu od 12.600.000 KM za period od godinu dana.

3.3.2.3.Ostala sredstva Federalna Vlada usvojila je 8. marta 2006. god. Program javnih investicija za razdoblje 2006-2008 godina. Vlada Federacije BiH, Federalno ministarstvo financija i resorna federalna i kantonalna ministarstva dužna su koristiti Program javnih investicija za razdoblje 2006-2008.godina kao temelj za mobiliziranje vanjske pomoći (donacija i kredita) u pregovorima sa inozemnim kreditorima i donatorima. Ukupno predviđena sredstva u Programu javnih investicija u razdoblju 2006-2008. godina iznose 1.334.700 KM, od čega se na domaće izvore odnosi 365,2 M KM (27 posto) a na inozemne izvore 969,5 M KM (73 %). U Programu javnih investicija sektor voda sudjeluje sa 19 posto. Najveći dio kandidiranih projekata obuhvaćenih u Programu javnih investicija je iz oblasti vodosnabdijevanja i otpadnih voda (36 %).

57 Prema informacijama iz Agencije za vodno područje Jadranskog mora dugovi po osnovu nenaplaćenih posebnih naknada značajno opterećuju poslovanje Agencije i predstavljaju balast u finansisjkim izvještajima koji se iz godine u godinu prenosi kao neneplaćeno potraživanje. Prema podacima dostavljenim od strane samih obveznika, tj. komunalnih poduzeća, u 2007.godine, ukupne neizmirene obveze iznose preko 500.000 KM. Ukupne neizmirene obveze komunalnih poduzeća po osnovu PVN, u periodu 2003-2006 iznose oko 3.500.000 KM. 58 Vlada Federacije BiH je u junu 2007 godine donijela odluku o usvajanju Programa utroška sredstava utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2007. godinu na poziciji "Kapitalni grant za vodoprivredu". Odobrena sredstva u Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2007. godinu iz kapitalnog granta za vodoprivredu u iznosu od 2.150.000 KM usmjerena su na različite projekte u oblasti vodoprivrede, sumarno na sljedeći način: (i) Zaštita voda 985.000 KM; (ii) Zaštita od štetnog djelovanja voda 405.000 KM; i (iii) Sanacija objekata za zaštitu od poplava koji su u vlasništvu Federacije BiH 760.000 KM.



Prema informacijama iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (Ministarstvo) osigurano je cca 16,0 M KM iz proračuna Federacije BiH za 2008. godinu, za sektor voda, od čega je 12,5 M KM kao pomoć kantonima i općinama za izgradnju i rekonstrukciju objekata vodne infrastrukture. Sektor okoliša i voda uvršten u prvu (I) kategoriju prioriteta IPA fondova59 za 2008. godinu za BiH, što je jako značajno u smislu izgleda za dobivanje sredstava neophodnih za financiranje projekata iz oblasti voda. Vlada Federacije BiH je prihvatila kreditno zaduženje od 60 miliona eura po Ugovoru između BiH, Federacije BiH i Evropske investicijske banke (EIB) za finansiranje „Projekta vodovod i kanalizacija u Federaciji BiH“. Prema informaciji iz Ureda Svjetske banke u Zagrebu, Svjetska banka je 30. maja 2008. godine odobrila dvije darovnice Globalnog fonda za okoliš u ukupnom iznosu od 8 miliona američkih dolara za Projekt upravljanja Neretvom i Trebišnjicom, i to za Bosnu i Hercegovinu u iznosu od 6 milijuna dolara, te za Hrvatsku u iznosu od 2 miliona dolara.

3.3.3. Postojeća ekonomska situacija osnovnih segmenata vodnog sektora Zbog izuzetno teške situacije, u smislu nedostajućih sredstava za investiranje u sve segmente upravljanja vodama, Ministarstvo je u oktobru 2007. godine uputilo dopis, odnosno dokument Vladi Federacije BiH pod nazivom: „Program utroška sredstava ostvarenih po osnovu privatizacije za financiranje vodne infrastrukture“, u kojem su izneseni konkretni prijedlozi i neophodna sredstava za financiranje infrastrukture u oblasti voda.60 Komunalne vodne usluge su u nadležnosti lokalnih vlasti (ili na regionalnom/kantonalnom nivou) koje imaju obavezu da, nezavisno ili u suradnji sa ostalima, osiguraju djelovanje u svom području. Za izvođenje ovih aktivnosti lokalne vlasti mogu uspostaviti komunalno preduzeće, javnu instituciju, ili ih mogu povjeriti drugim pravnim ili fizičkim licima na osnovu ugovora o koncesiji ili ugovora o povjeravanju obavljanja aktivnosti vodosnabdijevanja i odvodanje otpadnih voda. Davalac usluge je odgovoran za upravljanje i rad vodne infrastrukture. Prihodi od izvršenja aktivnosti ostvaruju se kroz cijenu usluga koju plaćaju korisnici. Komponente koje čine cijenu vode su: cijena usluge vodosnabdijevanja; cijena usluge odvodnje i prečišćavanja urbanih otpadnih voda; naknada za financiranje i održavanje infrastrukture; naknada za zaštitu izvorišta; naknada za zaštitu voda; naknada za korištenje voda; PDV na cijenu komunalnih usluga, i ubuduće najvjerovatnije, naknada za koncesiju za zahvatanje vode. Vodovodna preduzeća u svom poslovanju prihode ostvaruju po sljedećim osnovama: Pružanjem osnovnih usluga vodosnabdijevanja, odvodnje i preečišćavanja urbanih otpadnih voda; Pružanjem ostalih usluga u ovoj oblasti (npr.prikupljanje i odvoz otpada); Subvencijama iz budžeta kantona.

Vodovodi su uglavnom organizirani kao zasebni općinski pa su stoga i troškovi održavanja, odnosno redovnog poslovanja, u velikom broju slučajeva, neracionalni a u pojedinim slučajevima i 59 Instruments for Pre-Accession Assistance – IPA, Instrumenti za pomoć u predpristupnoj fazi, uspostavljeni u svrhu razvoja EU perspektive za zemlje Zapadnog Balkana. 60 Za sektor vodosnabdijevanja predviđen je iznos od 950 miliona KM za dovođenje sistema vodosnabdijevanja na predratni nivo. Navedena procjena urađena je odmah nakon rata (1996 godine). Međutim, stav je Ministarstva, da je procjena učinjena 1996.godine aktualna i danas u istom iznosu.



nepotrebno visoki. Komunalne organizacije zadužene za vodosnabdijevanje ne mogu u potpunosti da odgovore na postavljene zadatke. Razloga ima više a jedan od najvažnijih je nizak procenat naplate isporučenih voda uz jedinične cijene koje ne odgovaraju realnim ekonomskim parametrima. U postojećoj situaciji evidentno je da bez trajnih, sigurnih i po obimu dovoljnih sredstava nije moguće izvršiti sve zakonom određene funkcije proste i proširene reprodukcije. Naročito su problematična nedostajuća sredstva za rekonstrukciju i izgradnju infrastrukturnih objekata koji bi trebalo da se obezbijede iz izvora pomenutih u Zakonu o vodama, i to: Budžet federacije i kantona - Kada sredstva obezbijeđena iz izvornih prihoda nisu dovoljna za financiranje novih objekata, a to je do sada uvijek bilo pravilo, tada Federacija ili kanton iz sredstava budžeta moraju obezbijediti sva, ili pretežan dio sredstava za financiranje takve investicije. Sredstva namjenskih kredita - Ova sredstva moguće je ostvariti iz budžeta Federacije, odnosno kantona, ili da Federacija BiH obezbijedi povoljna sredstva banaka. Sredstva javnih zajmova - Ova sredstva obezbjeđuje država kada je potrebno u kratkom vremenu obezbijediti financiranje konkretne investicije. (U tom smislu zakon predviđa mogućnost da Federacija raspiše zajam za prikupljanje potrebnih sredstava). Sredstva obezbijeđena po posebnom zakonu - Ako ocijeni za potrebno, Federacija BiH se može opredijeliti za donošenje posebnog zakona kojim će se obezbijediti potrebna sredstva za tačno određenu investiciju u neki od segmenta djelatnosti sektora voda. Sredstva donacija i ostala sredstva - Pod ostalim sredstvima u ovoj kategoriji izvora sredstava zakon vjerovatno predviđa za sada nedovoljno preciziranu lepezu izvora, kako domaćeg tako i inostranog porijekla, sa povoljnim uslovima u pogledu obaveze vraćanja u smislu vrlo dugog roka i vrlo niskih kamata, s obzirom da su uopšte smješteni u istu kategoriju kao i donacije. Jasno je da od donacija nema povoljnijih izvora financiranja, no postojeća situacija ukazuje na činjenicu da su vremena obilnih donacija već ekonomska prošlost za Bosnu i Hercegovinu. Možda bi se u ovoj kategoriji eventualno mogle naći obveznice kao jedna od osnovnih vrsta dugoročnih vrijednosnih papira (na razvijenim sekundarnim tržištima) koji služe za pribavljanje (plasiranje) financijskih sredstava na dugi rok. U postojećoj situaciji u lancu nadležnosti i odgovornosti u oblasti vodosnabdijevanja uočljivi su sljedeći nivoi: Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva; Kantonalne vlade; Općine, koju ovu odgovornost prenose na vodovodna preduzeća. Novim Zakonom o vodama posebno je naglašena uloga kantona i općina u pogledu komunalne vodne infrastrukture (npr. Zakon o vodama predviđa da prihodi od zakupa javnog vodnog dobra na površinskim vodama II. kategorije u cijelosti pripadaju budžetu kantona). Općine su odgovorne za identificiranje potreba za razvoj sektora voda na svome području, utvrđivanje načina kako da se te potrebe zadovolje na najefikasniji način te da konačno izdvoje i sredstva potrebna za realizaciju prihvaćenih projekata. O svojim namjerama i odlukama općine obavještavaju Kantone koji bi trebali da iz raspoloživih sredstava sufinanciraju projekte u segmentu vodosnabdijevanja, zajedno sa budžetom Federacije BiH, koji bi takođe trebao u okviru raspoloživih sredstava da pomogne u sufinanciranju. Na bazi ovog lanca odgovornosti, za oblast snabdijevanje vodom, postoje slijedeći mogući izvori financiranja: Vladini budžeti na federalnom, kantonalnom i općinskom nivou;



Prihodi od obavljanja usluga, prikupljeni od strane općinskih komunalnih preduzeća, od različitih kategorija potrošača;

Specifični porezi, tj posebna i opća vodna naknada. U postojećoj situaciji od preduzeća koja se bave vodosnabdijevanjem u Federaciji BiH se očekuje da zadovolje različite, nekada međusobno suprodstavljene ciljeve, imajući u vodu specifičnost usluge koju pružaju i značaj koji voda ima kao oskudno dobro u ekonomskom, ekološkom, socijalnom i političkom smislu. Od preduzeća se očekuju da posluju na tržišu i u skladu sa tržišnim principima ostvaruju prodaju usluge i svoj ukupni prihod, te da iz njega financiraju održavanje postojeće infrastruktura ali i svoj razvoj. Međutim cijena vode iskorištena je kao instrument socijalne politike i svjesno se drži na nivou koji je daleko od ekonomske cijene, koja bi omogućila pokrivanje svih ekonomski i tehnološki opravdanih troškova poslovanja preduzeća koja se bave vodosnabdijevanjem, prikupljanjem, odvođenjem i prečišćavanjem otpadnih voda. Sadašnji sistem je takav da se primjenjuje sistem zaračunavanja cijena i naplate koji je veoma jednostavan u operativnom smislu. Postoje samo dvije tarifne grupe potrošača, domaćinstva i preduzeća, što znači da postoje i različite cijene za te dvije grupe. Primjenjuje se linearni metod obračuna cijena, što znači da nema diferenciranja po količinskim blokovima potrošnje. Za bilo koju potrošenu količinu plaća se ista cijena. Postojeći cjenovni sistem nije u funkciji podsticanja na racionalnije korištenje vode, producira jako tešku situaciju preduzeća i rezultira poslovanjem sa gubitkom, koji se već uobičajeno pokriva iz sredstava kantonalnih budžeta.61 Nezadovoljavajući stepen naplate potraživanja za isporučenu vodu predstavlja dodatni problem.62 Prema praksi u zemljama EU-e, u pogledu formiranja cijena, insistira se utvrđivanje ekonomske cijene vode kako bi se: (i) destimulirala potrošnja, (ii) omogućilo održanje kvaliteta isporuke vode, te (iii) obezbijedilo dovoljno sredstava za razvoj vodovodnih preduzeća. Iako postoje značajni problemi u BiH u pogledu socijalne situacije većine stanovništva, formiranje cijena vode ispod prosječnih ukupnih troškova u stvari samo povećava problem „normalnog“ funkcionisanja preduzeća koje upravlja vodom. Međutim, naglašava se da bi komunalna preduzeća koja se bave vodosnabdijevanjem morala prihvatiti činjenicu da ekonomska cijena vode podrazumijeva pokriće ne bilo kakvih nego samo ekonomski, organizaciono i tehnološki opravdanih troškova poslovanja. Sigurno je da postoji značajan neiskorišteni prostor za unapređenje interne ekonomije u smislu poboljšanja efikasnosti poslovanja i, primjerice, efikasnijeg korištenja energije. U tom smislu je sigurno da vodovodna preduzeća nisu u dovoljnoj mjeri motivirana da racionalnije koriste resurs koji im je povjeren. S tim u vezi se koristi primjer naknade koju su ova preduzeća obavezna da plaćaju po osnovu prava korištenja vodnog resursa. Prema ranijem zakonu preduzeća su plaćala vodnu naknadu za korištenje vode u iznosu od 0,05 KM po m3 isporučene vode. Prema novom Zakonu ta obaveza je smanjena na 0,01 KM po m3 zahvaćene vode. Ovakvu situaciju bi trebalo promijeniti (odnosno, da se iznos naknade na zahvaćenu vodu poveća) jer djeluje nemotivirajuće u pogledu racionalnijeg korištenja prirodnih vodnih resursa. Imajući u vidu značaj koji ova preduzeća imaju, i za sada monopolsko pravo da koriste vodni resurs za namjenu po kojoj su osnovana, kao i količine vode koje zahvataju, potrebno je ukazati da ovakvo rješenje nije u skladu sa osnovnim zahtjevom iznesenim u Zakonu o vodama, u kojem se ističe da 61 U postojećoj situaciji, da ne postoje subvencije od strane vlada kantona, kao i njihov doprinos kroz budžetske transfere, što čini i do 30% prihoda vodovodnih preduzeća, ista ne bi bila u stanju pokriti niti svoje osnovne operativne troškove. 62 JKPK ViK Sarajevo od potrošača potražuje 55 miliona KM, JKP „Vodovod“ Bihać od svih potrošača potražuje oko 6 miliona KM, JKP „Vodovod i kanalizacija`Tuzla oko 24 miliona KM, a u JKP „Vodovod“ Zenica dugovanja za potrošenu vodu iznose oko 2 miliona KM.



upravljanje vodnim resursima mora biti organizirano na principima održivog i na osnovama očuvanja vodnih resursa.63 U narednoj tabeli date su visine naknada za korištenje voda i u nekim drugim evropskim zemljama.

Država Naknada za korištenje voda Iznos naknade Bugarska Ne primjenjuje se Ne primjenjuje se Češka Republika

-površinske vode -podzemne vode

-Iznos naknade utvrđuje kompanija za upravljanje riječnim slivom -0.05 EUR/m3

Estonia Svi izvori -između 0.0019 EUR/m3 i 0.96 EUR/m3 u zavisnosti on načina korištenja vode

Mađarska Svi izvori između 0.006 EUR/m3 i 0.04 EUR/m3 u zavisnosti on načina korištenja vode

Latvia -površinske vode -podzemne vode

-0.003 EUR/m3 -0.016 EUR/m3 Iznos naknade za mineralnu vodu je između 0.08 EUR/m3 i 0.161 EUR/m3

Litvania -površinske vode -podzemne vode

-iznos naknade zavisi od načina korištenja vode -0.009 EUR/m3 (domaćinstva); 0.02 EUR/m3 (industrija) i 1.22 EUR/m3 (mineralna voda)

Poljska -površinske vode -podzemne vode

-0.027 EUR/m3 -0.08 EUR/m3

Rumunija -površinske vode -podzemne vode

-0.005 EUR/m3 – 0.0006 EUR/m3 -0.006 EUR/m3

Slovačka -površinske vode -podzemne vode

-0.5 EUR/m3 -0.02 EUR/m3 for za javno vodosnabdijevanje i 0.5 EUR/m3 za ostale namjene

Slovenija Ne primjenjuje se Ne primjenjuje se Tabela 3.3.2.: Naknade za korištenje voda u nekim evropskim zemljama (Izvor: REC 2000, Navedeno prema Agnieszka Laskowska and Frank Scrimgeour:“Environmental Taxation: The European Experience“, http://wms-soros.mngt.waikato.ac.nz/ ) U oblasti zaštite od štetnog djelovanja voda, procijenjena postojeća vrijednost osnovnih objekata vezanih za zaštitu od voda u Federaciji BiH na vodotocima prvog reda u 2008. godini iznosi ukupno 148.900.936 KM, od čega na vodnom području rijeke Save 99.515.970 KM ili 66,83%, a na vodnom području Jadranskog mora 49.384.966 KM ili 33,17 %. Sadašnji prihodi agencija za vode ne obezbjeđuju ni približan iznos potreban za pokrivanje troškova tekućeg i investicionog održavanja postojećih objekata. U tom smislu može se kao ilustraciju navesti podatak je J.P. za Vodno područje slivova rijeke Save zajedno sa ostalim participantima u periodu 1997-2007. godine uložilo (uglavnom u objekte uz rijeku Savu) tek oko 17 miliona KM, ili u prosjeku 1,7 milion KM godišnje.64

3.3.4. Postojeća situacija u pogledu koncesija u vodnom sektoru Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (Ministarstvo) je na osnovu ranijeg Zakona o vodama iz 1998 godine, i na bazi ranije Uredbe o dodjeli koncesija iz 2000. godine, kojim se propisuje metodologija dodjele koncesija, kao i na bazi Pravilnika o utvrđivanju koncesionih naknada za sve vrste koncesionih ugovora, odobrilo ukupno 10 koncesija, i to: 4 koncesije za

63 Poređenja radi, naknada za korištenje voda obračunata na isporučenu i naplaćenu količinu vode u Hrvatskoj iznosi 0,80 kuna/m3 što iznosi 0,20 KM (prema srednjem kursu od 4,1 kune za 1 KM, na dan 06.06.2008. godine). Naknada za zaštitu voda iznosi 0,90 kuna /m3 što iznosi 0,22 KM. (Izvor: http://www.voda.hr/Default.aspx?sec=182). 64 U momentu pisanja izvještaja (15. maj. 2008) Vlada Federacije BiH još uvijek nije donijela odluku kojom bi se dio sredstava prikupljenih po osnovu privatizacije upotrijebio za financiranje vodne infrastrukture u sva tri navedena segmenta.

http://wms-soros.mngt.waikato.ac.nz/



flaširanje voda, 3 koncesije javnim komunalnim preduzećima za vodosnabdijevanje, (Zenica, Tuzla i Travnik) i 3 koncesije za korištenje ljekovitih banja (Sanski Most, Ilidža i Olovo). Vlada Federacije BiH razmatrala je i činjenicu da se trenutno tri komunalna preduzeća za vodosnabdijevanje, kojima je odobrena koncesija na izvorišta, i koja po tom osnovu moraju da plaćaju utvrđeni iznos koncesione naknade, praktično nalaze u nepovoljnijem ekonomskom položaju u odnosu na ostala komunalna preduzeća koja nemaju potpisan koncesioni ugovor i koja ne plaćaju dodatnu koncesionu naknadu. U postojećem Zakonskom okviru kantoni imaju nadležnost da izdaju koncesije na vode. Kantoni dodjeljuju koncesije za izgradnju malih hidroelektrana i flaširanje vode. Problem je što o tim aktivnostima ne dostavljaju nikakve informacije Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (Ministarstvo), jer je zakonska regulativa protumačena tako da Ministarstvo ima samo savjetodavnu ulogu i pored činjenice da kantonalni zakoni moraju biti usaglašeni za federalnim propisima u ovoj oblasti. Komisija za koncesije na nivou države bi trebala da otkloni ovaj nedostatk i da raspolaže sa svim informacijama o dodijeljenim koncesijama. Naime od 2002. godine, kada je donesen federalni Zakon o koncesijama,65 Ministarstvo nije više nadležno za dodjelu koncesija. Ministarstvo je uputilo dopis Vladi kojim se zahtijeva preispitivanje takvog načina davanja koncesija. Stav je Ministarstva, iznesenog u Zaključku o usaglašavanju koncesionih naknada dostavljenog Vladi, da bi koncesije za korištenje izvorišta trebalo da se dodjeljuju opštinama a ne komunalnim preduzećima. Naime, revizija izvršena tokom 2007. godine utvrdila je odstupanja u smislu obračunatih koncesionih naknada jer su na 10 dodijeljenih koncesija naknade obračunavane prema starom Pravilniku o koncesionim naknadama. Usklađivanje visine koncesionih naknada sa važećim odredbama je u toku.

3.3.5. Postojeća situacija u pogledu privatizacije u vodnom sektoru Privatizacija u oblasti upravljanja vodama još nije pokrenuta, osim sa pojedinačnim izuzecima u nekim kantonima. Npr. u Tuzlanskom kantonu je izvršena privatizacija objekata vodosnabdijevanja, i to uz podršku USAID-a (Američke Agencije za međunarodni razvoj). U toku je proces preispitivanja takve odluke ali se pojavio problem što je privatizacija izvršena korištenjem certifikata, a sada bi, u slučaju poništenja odluke, trebalo vratiti gotov novac/keš investicionim fondovima koji su učestvovali u procesu privatizacije. U postojećoj situaciji izražen je i problem odsustva ili jako smanjenog investiranja javnih sredstava u infrastrukturu koja je privatna. Stav je Ministarstva da ne bi trebalo, ni u kom slučaju, privatizirati vodnu infrastrukturu i objekte nego samo komunalno preduzeće (Titular vlasništva bi onda određivao onog ko bi objekte praktično koristio u poslovnoj aktivnosti na najefikasniji način).66Svjetska banka procjenjuje da privatni sektor snabdijeva oko 5% onih koji su trenutno priključeni na vodovodnu mrežu – financijski analitičari procjenjuju da je 7% - ostalih 95% ili 93% opslužuje javni sektor.67 Stoga se iznosi interesantan zaključak da se ne može očekivati da privatni sektor bude glavni pokretač razvoja u oblasti upravljanja vodama.

65 Sl. Novine Federacije BiH br. 40/02 66 Neke države su dozvolile privatizaciju vodovoda kako bi poboljšale usluge i kvalitet isporučene vode. Međutim, ono što se javilo kao rezultat je uglavnom bilo povećanje cijena vode, uz malo ili nikakvo unapređenje u kvalitetu usluge. Tako je u Bukureštu, Sofiji i Budimpešti, gdje je izvršena privatizacija sistema vodosnabdijevanja, cijena vode oko 3 eura/m3. 67 Andrew Taylor, “Shareholders could receive Pounds 18bn from utility mutuals – Kelda Water Group Sets Financial Trend”, Financial Times, 16 Jun 2000, p. 6., navedeno prema David Hall:„Financing water for the world – an alternative to guaranteed profits“, March 2003, str 5

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 3.STANJE U PODRUČJU UPRAVLJANJA VODAMA 3.4. KORIŠTENJE VODA_POKAZATELJI STANJA


3.4. Korištenje voda – pokazatelji stanja

3.4.1. Uvod Korištenje voda, prema ZoV-a, obuhvata oblasti: zahvatanje, crpljenje i upotrebu površinskih i podzemnih voda za različite namjene

(snabdijevanje vodom za piće, sanitarne i tehnološke potrebe, navodnjavanje i dr.); korištenje vodnih snaga za proizvodnju električne energije i druge pogonske namjene; korištenje voda za uzgoj ribe; korištenje voda za plovidbu; korištenje voda za sport, kupanje, rekreaciju i druge slične namjene.

Korištenje vode za snabdijevanje stanovništva vodom za piće, sanitarne potrebe i potrebe protivpožarne zaštite ima prednost u odnosu na ostale namjene iz člana 44., ZoV-a.

3.4.2. Snabdijevanje vodom stanovništva Najvažniji zadatak u oblasti korištenja voda jeste obezbjeđenje vode za piće u svrhu pokrivanja potreba za vodom stanovništva i privrede koja ima zahtjeve za korištenjem voda najvišeg kvaliteta. Na prostorima BiH, vodosnabdijevanje stanovništva putem javnih vodovoda datira još iz perioda Rimskog carstva. U značajnijem obimu, vodovodi datiraju iz tursko-osmanlijskog perioda, kada je polovinom XV stoljeća u Sarajevu izgrađen prvi javni vodovod, mnogo prije nego u drugim evropskim gradovima. Za vrijeme Austro-ugarske monarhije, izgrađeno je, za ono, vrijeme niz modernih vodovoda sa objektima za prečišćavanje, od kojih su neki i danas u funkciji. Općepoznat problem pri analizi postojećeg stanja bilo koje oblasti je način i mogućnosti prikupljanja podataka a nakon toga provjera i ocjena njihove validnosti. Na ovaj problem se godinama ukazuje, te su u tom smislu ostvareni i neki pomaci: edukacije uposlenih u Komunalnim organizacijama i općinama, formiranje baza podataka, izrada studija, formiranje informaciononih sistema koje vode Agencije za vodna područja rijeke Save i Jadranskog mora. Kod obrade sadašnjeg stanja vodosnabdijevanja pristup je bio slijedeći: analiza obuhvata javnim sistemima vodosnabdijevanja, izvori vodosnabdijevanja, ukupno zahvaćene i isporučene količine vode, kvalitet vode, specifične potrošnje, stanje i kvalitet vodovodnih sistema, itd. Polazna osnova za analizu stanja vodosnabdijevanja je naravno broj stanovnika po vodnim područjima. U posljednih 17 godina na prostorima Bosne i Hercegovine jedini realan i verificiran demografski pokazatelj je popis stanovništva iz 1991 godine. Svi drugi pokušaji da se dođe do pouzdanog podatka u pogledu broja stanovnika na prostoru Bosne i Hercegovine i njenih pojedinih administrativnih organizacionih jedinica, zasnivaju se na procjenama koje u sebi sadrže veću ili manju grešku. Tako je, u ovoj obradi korišten izvještaj Federalnog statističkog zavoda – Procjena broja stanovnika po kantonima/županijama i općinama iz 2007.g., dok je broj stanovnika po pojedinim vodnim područjima i za nivo sliva i podsliva procijenjen uz pomoć obrade podataka u GIS software-u.



3.4.2.1.Obuhvat stanovništva vodovodnim sistemima Prema urađenim obradama raspoloživih podataka oko 60% stanovništva Federaciji BiH je obuhvaćeno javnim vodovodima (u gradskim područjima je pokrivenost 94% od ukupnog broja stanovnika, dok je u seoskim područjima pokrivenost znatno manja i kreće se oko 20%). U narednoj tabeli je prikazan broj stanovnika, obuhvaćenih javnim vodovodnim sistemima, po pojedinim vodnim područjima.

R.B. Vodna područja Broj stanovnika priključenih na javne vodovodne sisteme

(st.)

Ukupan broj stanovnika

(st.)

Procenat priključenosti stanovništva na javnim

vodovodima (%)

1 Vodno područje rijeke Save

1.175.304 1 958 166 60

2 Vodno područje rijeke Jadranskog

mora

214.666 369 346 58

Ukupno: 1 389 970 2 375 512 58,5

Tabela 3.4.1: Prikaz obuhvata stanovništva javnim vodosnabdijevanjem Stanovništvo koje nije obuhvaćeno javnim vodosnabdijevanjem svoje potrebe za vodom zadovoljava putem individualnih, grupnih ili lokalnih vodovoda za čiju nadležnost i upravljanje nisu zadužena javna Komunalna preduzeća.

3.4.2.2.Zahvaćene i isporučene količine voda Ukupno zahvaćene količine voda, za potrebe vodosnabdijevanja u Federaciji BiH, se kreću oko 261.542.143 m3/g, što na 1.389.970 stanovnika obuhvaćenih javnim vodovodnim sistemima daje bruto specifičnu potrošnju od 515 l/st,dan.68

Slika 3.4.1-Ukupno zahvaćene količine vode

68 Struktura specifične potrošnje je slijedeća: Potrošnja u domaćinstvima, odnosno kućna ili potrošnja u stanovima. U okvire ove stavke specifične potrošnje uključena je i potrošnja javnih institucija tipa škole, kasarne, zdravstvene institucije, ali i gubici vode u vodovodnom sistemu koji su za naše uslove jako značajni u ukupnoj strukturi potrošnje vode;

Potrošnja privrede, koja je priključena na gradsku vodovodnu mrežu, a koja u svom tehnološkom postupku koristi vodu kvaliteta vode za piće. Zadovoljenje potreba za vodom za zalijevanje bašti, okućnica i individualni uzgoj stoke, što se prvenstveno odnosi na seoska naselja, takođe je sadržano u ovoj stavci strukture specifične potrošnje.



Određeni broj javnih vodovoda u gradovima, a pogotovo u selima, još uvijek u određenim periodima godine nije u stanju zadovoljiti osnovne potrebe korisnika za vodom, a često ni u kvalitetu, zbog čega su prisutne redovne pojave redukcije u isporukama – što je naročito izraženo u slivu rijeke Krke i Cetine, Vodno područje Jadranskog mora, te u sjevernom dijelu podsliva Bosne i Drine, Vodno područje rijeke Save. Jedan od uzročnika redukcija jesu i gubici u samim vodovodima.69 U tim uslovima, izuzetno je teško osigurati ravnomjernu raspodjelu raspoloživih količina vode svim potrošačima, te osigurati osnovne higijenske uslove. Mora se reći i to da su enormno veliki gubici jednim dijelom rezultat i nemogućnosti evidentiranja isporučenih količina vode radi slabe opremljenosti Komunalnih preduzeća koja gazduju vodovodnim sistemima. Za neke općinske centre dobivene vrijednosti specifičnih potrošnji stanovništva su izuzetno male što može biti posljedica lošeg evidentiranja količina vode koje uđu u sistem, odnosno registriranje na kućnim, tj. vodomjerima potrošača, kao i nedosljedno prikazivanje neto i bruto potrošnje. Često se tu radi se o vodovodima općinskih centara gdje se provode redukcije u isporukama vode od najmanje 8 sati dnevno, iz razloga ili nedovoljnih kapaciteta izvorišta, ili neodgovarajućih objekata za transport, akumuliranje i distribuciju vode sa visokim procentom gubitaka, ili, što je nažalost najčešći slučaj, kombinacija sva tri navedena razloga. Uglavnom, za sredine sa urednim isporukama vode, može se zaključiti da vrijednosti sadašnje specifične potrošnje vode domaćinstava iznose oko 120 l/st.dan, što je ujedno i prosječna specifična potrošnja stanovništva za prostor Federacije BiH. Prosječna specifična potrošnja privrede koja je priključena na gradsku vodovodnu mrežu, (prema dostupnim podacima), iznosi oko 64 l/st,dan. Iz prethodnog se može vidjeti da je sadašnja specifična potrošnja domaćinstava općinskih centara predmetnog područja Federacije BiH, koji imaju uredno vodosnabdijevanje, uglavnom u okviru uobičajenih vrijednosti za evropske zemlje sa sličnom klimom, stepenom razvoja, tehnološkom razvijenosti i sl. Najveći gradovi Federaciji BiH, Sarajevo, Tuzla, Mostar i Zenica imaju, po pitanju vodosnabdijevanja, svoje specifičnosti, a njihova potrošnja značajno utiče na ukupnu što je prezentirano slijedećim grafikonom:

Slika 3.4. 2- Raspored zahvaćenih količina vode

69 prema podacima Asocijacije vodovoda u Bosni i Hercegovini u pojedinim vodovodima gubici iznose i do 80% ukupnih količina zahvaćene vode).



3.4.2.3.Prikaz resursa za vodosnabdijevanje Za zadovoljenje potreba vodosnabdijevanja stanovništva koriste se vodni resursi podzemnih i povšinskih voda.

3.4.2.3.1. Podzemne vode:

Prikaz akumulacija podzemnih voda, sa bilansom rezervi, urađen je i detaljno prikazan u dijelu 2.2., i to posebno za:

Vodno područje rijeke Save (podslivovi Une, Vrbasa, Bosne i Drine), i Vodno područje Jadranskog mora (slivovi Neretve, Krke i Cetine),

Gdje je dat prikaz položaja i granica vodnih tijela podzemnih voda i to za:

- akvifere intergranularne poroznosti, - akvifere karstno-pukotinske poroznosti.

Na području Federacije Bosne i Hercegovine identifikovana su slijedeća velika tijela podzemne vode, i to:

Tijela podzemne vode formirana u okviru stijenskih masa sa intergranularnom poroznošću: Ova vodna tijela karakteriše relativno jednostavan mehanizam prihranjivanja vodnih tijela, sa jasnim mehanizmom kretanja podzemnih voda, pa su ova vodna tijela relativno dobro istražena, kako u smislu geološke građe i kapaciteta izdani, tako i u smislu dominantnih pravaca tečenja. Identifikovano je osam vodnih tijela podzemne vode u stijenskoj masi intergranularne poroznosti, i to: Sarajevsko polje, Krekanski bazen, Gračanica-1 (zapadni dio sprečkog polja kod Gračanice), Okanovići – Gradačac, Odžak i Orašje. Ukupne bilansne rezerve podzemnih voda formiranih u okviru stijenskih masa sa intergranularnom poroznošću iznose 3,31 m3/s.

Tijela podzemne vode sa karstno-pukotinskom poroznošću: Za razliku od vodnih tijela sa intergranularnom poroznošću, vodna tijela sa karstno-pukotinskom poroznošću su mnogo kompleksnija i na nekim područjima manje istražena. Kapacitet ovih vodnih tijela, odnosno kapaciteti vrela koja ih dreniraju, zavise od hidroloških uslova, pa su razlike minimalne i maksimalne izdašnosti obično jako velike. Identificirana vodna tijela na Vodnom području rijeke Save su: Vranica – podsliv Bosne i Vrbasa, Vlašić – Čemernica – Manjača (podsliv rijeke Vrbas i rijeke Bosne), Igman – Bjelašnica (podsliv Bosne), Sjeverna Majevica, Stupari – podsliv Bosne, Toplice – podsliv Bosne, Gračanica kod Živinica, Plješevica – podsliv Une (prekogranično vodno tijelo), Velika Kladuša-Cazin-Bužim (podsliv Une), Grmeč – Srnetica – Vitorog (posliv Une i Sane), Unac – podsliv Une, Sklop Gračanica, Mionica, Milkino Vrelo kod Breze, Očevja kod Vareša, Izron Suha, Mošćanica-Crnil kod Sarajeva, Buci kod Visokog, Tocila, Požarna, Arapka-Budget, Ostala izvorišta. Ukupne bilansne rezerve za vodno područje rijeke Save iznose 16,11m3/s.



Slika 3.4. 3-Korištenje vodnih resursa za vodosnabdijevanje u Federaciji BiH

Identificirana vodna tijela na Vodnom području Jadranskog mora su: Tribistovo-Posušje-Grude, Klobuk-Vitina-Tihaljina, Mostarsko blato, Radobolja-Studenci, Prenj, Drežnica, Čvrsnica, Velež, Neum, Kupres, Staretina, Ljubuša, Jugoistočno od Buškog blata. Ukupne bilansne rezerve na Vodnom području Jadranskog mora iznose 25,66 m3/s.

3.4.2.3.2. Površinske vode:

Potencijalni vodni resursi ove grupe su:

� Vodotoci, prirodni ili vještački;

� Prirodna jezera, i

� Vještačka akumulaciona jezera. Ovi vodni resursi se generalno karakterišu promjenjivim kvalitetom, od slučaja do slučaja, ovisno od toga koliko su izloženi zagađenju. Kvalitet voda se kreće od vrlo dobrog, skoro potpuno pošteđenog od negativnih uticaja urbanizacije i intenzivne poljoprivredne proizvodnje, do pojedinih slučajeva totalno degradiranog kvaliteta.



Slika 3.4.1 – Izvori vodosnabdijevanja Ovakve vodozahvate redovno prati izgradnja postrojenja za kondicioniranje vode. Zahvatu vode iz vodotoka ili akumulacija se uglavnom pribjegava u slučajevima kada resursi podzemnih voda nisu dostupni ili ne zadovoljavaju kapacitetom ukupne potrebe. U Priloženim preglednim tabelama – (Aneks dijelu Korištenje voda), su dati podaci o registriranim izvorištima koja su uključena u sisteme javnog vodosnabdijevanja i koji su kao takvi analizirani u dosadašnjoj studijskoj i projektnoj dokumentaciji sa okvirnim pregledom aktivnosti na njihovoj zaštiti.70

70 Po Pravilniku o uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta voda koje se koriste ili se planiraju da koriste za piće70, za veliki broj izvorišta još uvijek nisu urađeni Elaborati zaštite, niti donesene Odluke o uspostavljanju zona sanitarne zaštite.



3.4.2.4.Prikazi stanja vodosnabdijevanja po vodnim područjima

3.4.2.4.1. Vodno područje rijeke Save:

Ukupno na predmetnom području, tj. na federalnom dijelu vodnog područja rijeke Save, po procjeni trenutno živi oko 1 958 166 stanovnika. Gledajući po pojedinim podslivnim područjima raspored je slijedeći:

R. br. Vodno područje rijeke Save Broj stanovnika, po

procjeni, za 2007 godinu

1 PODSLIV BOSNE 1.341.727

2 PODSLIV VRBASA 120.868

3 PODSLIV r. UNE SA GLINOM I KORANOM

302.487

4 PODSLIV DRINE 63.410

5 NEPOSREDNI SLIV r. SAVE 144.988

SVEUKUPNO 1.958.166

Tabela 3.4.2: Prikaz procjene broja stanovnika za Vodno područje rijeke Save, Federacije BiH U općinskim centrima je smješteno oko 52 % od ukupnog broja stanovnika, dok su ostali (48 %) locirani u seoskim naseljima. Procenat stanovništva priključenog na javne vodovode, za cjelokupno predmetno vodno područje rijeke Save, iznosi oko 60 %, pri čemu je procenat obuhvata stanovnika gradova oko 97%, a stanovnika ostalih naselja, koji su priključeni na vodovode općinskih centara, odnosno lokalne vodovode za čije održavanje je odgovorna gradska komunalna organizacija, iznosi oko 16 %71. Odnosno, od ukupnog broja stanovnika, broj onih koji se snabdijevaju vodom putem ovakvih javnih vodovoda iznosi oko 1 175 304. Prema raspoloživim podacima, ukupne količine voda koje se zahvataju na izvorištima za potrebe vodosnabdijevanja iznosi 217 950 665 m3/god. U nastavku se daje tabelarni prikaz podataka o zahvaćenim i isporučenim količinama voda uz grafičku ilustraciju.

71 Podatak iz „Dugoročni program snabdijevanja pitkom vodom stanovništva i privrede F BiH“, 2003.g




Količina zahvaćene vode na izvorištu /

izvorištima (m3/god.)

Broj stanovnika koji se opslužuju vodovodima

Bruto specifična potrošnja (l/st.dan)

Podsliv Bosne 172 674 957 864 004 547.5 Podsliv Vrbasa 7 693 848 48 500 434,6 Podsliv Une, Gline i Korane

26 959 668 194 800 379,2

Podsliv Drine 7 022 432 29 300 656,6 Neposredni sliv Save 3 599 760 38 700 254.8 Ukupno vodno područje Save

217 950 665 1 175 304 508.1

Tabela 3.4.3. Prikaz bruto specifičnih potrošnji voda po analiziranim područjima. Prosječna, bruto specifična potrošnja vode, izražena kao odnos ukupno zahvaćenih količina i ukupnog broja stanovnika obuhvaćenih javnim vodovodima, je 508 l/st.dan. Strukturu ove bruto specifične potrošnje vode čine: specifična potrošnja domaćinstva, privrede i institucionalne potrošnje, te neoprihodovana voda, odnosno gubici.

Slika 3.4.4 – Isporučene količine vode i gubici Kvalitet vodosnabdijevanja, opisan u prethodnim stavkama, može se ocijeniti kao neodgovarajući i vremenu i potrebama potrošača. Česte redukcije, veliki gubici vode, nedovoljan kapacitet izvorišta, dotrajala distributivna mreže su, u cjelosti ili djelomično, karakteristike skoro svih vodovoda. Struktura izvorišta koja se koriste za vodosnabdijevanje je slijedeća: pukotinsko-karstne sredine koje se na površini javljaju u vidu vrela i izvora – 36 %; podzemne vode iz pukotinsko-karstnih sredina 9 %; podzemne vode iz intergranularnih sredina 39 %; otvoreni vodotoci 13 %; vještačke akumulacije i prirodna jezera 3 %.



Slika 3.4.5 – Struktura izvorišta koja se koriste za vodosnabdijevanje – V.P. rijeke Save Snabdijevanje vodom iz akumulacija je sigurno dobro rješenje za regije sa nedovoljnim količinama vode iz drugih resursa, a trenutno ovi vodozahvati su primjenjeni u podslivu Vrbasa – Jajce, te u podslivu Bosne, regija Tuzle i Gradačac. Otvoreni vodozahvati iz vodotoka su uglavnom primjenjeni u područjima siromašnim vodom (npr. Goražde), te kao interventno rješenje u područjima gdje za obezbjeđenje dodatnih količina vode iz drugih, kvalitetnijih resursa, treba dosta vremena i sredstava. Najzustupljeniji su vodozahvati vrela i izvora, te podzemnih voda, što ujedno predstavlja i najkvalitetnije vodne resurse. Kvalitet voda na mjestima zahvata, je velikom broju slučajeva neodgovarajući i to kod otvorenih vodozahvata (vodotoci i akumulacije) gdje se zahtijeva prethodno kondicioniranje. Kvalitet resursa podzemnih voda je uglavnom zadovoljavajući, a odstupanja se javljaju obično u periodima većih kiša kada su u većoj ili manjoj mjeri zapažene mutnoće. Na vodnom području rijeke Save je izgrađeno ukupno 25 postrojenja za kondicioniranje vode za piće. U nastavku slijedi prikaz stanja vodosnabdijevanja po podslivovima. Podsliv Une sa Glinom i Koranom: Danas se može reći da je prema raspoloživim podacima javnim vodovodnim sistemima u ovom podslivu obuhvaćeno oko 194.800 stanovnika, što iznosi oko 65% od ukupnog broja stanovnika prema procjeni u 2007. godini. Podsliv Une sa Glinom i Koranom obuhvata cijele općine Bihać, Cazin, Velika Kladuša, Bužim, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Sanski Most, Ključ, Drvar, te dijelove općina koje većim dijelom pripadaju drugim vodnim područjima: Glamoč i Bosansko Grahovo. Javnim vodovodnim sistemima upravlja 9 komunalnih preduzeća. Specifična potrošnja stanovništva u prosjeku za ovaj podsliv iznosi oko 115 l/st,dan, a privrede oko 61 l/st,dan. Ukupno zahvaćene količine vode iznose 26.959.668 m3/god., od čega je stanovništvu isporučeno 8.007.488 m3/god., a privredi 3.956.157 m3/god.. Gubici se u prosjeku procjenjuju na oko 51%. Aktivnosti koje se trenutno provode na ovom području usmjerene su pretežno na rekonstrukcije vodovodnih sistema u cilju smanjenja gubitaka. Primjetne su varijacije unutar kantona i pojedinih općina u pogledu obuhvaćenosti javnim vodovodnim sistemima i njihovom kvalitetu. Također, u odnosu na prijeratne podatke može se vidjeti da je sadašnje stanje takvo da su ukupno isporučene količine vode već gotovo blizu prijeratnih, dok se primjetno povećala isporuka vode stanovništvu u odnosu na onu koja se isporučuje privredi i ostalim potrošačima. To je u skladu sa intenzivnim poslijeratnim aktivnostima na obnovi i proširenju vodovodnih sistema, gdje se kao prioritet postavilo snabdijevanje stanovništva vodom, kao osnovni preduvjet poboljšanja životnog standarda.



Uspostavljen je geografski informacioni sistem za upravljanje vodovodnim sistemima za skoro sve općine iz kojeg se mogu dobiti podaci o svim objektima. Također, intenzivirane su aktivnosti oko izrade projekata Zaštite izvorišta, te su za najveći broj izvorišta urađeni elaborati i donesene odluke Općinskih vijeća o uspostavljanju zona sanitarne zaštite, s tim što je još uvijek prisutan problem implementacija donesenog.

Slika 3.4.6: Struktura izvorišta – Podsliv Une, Korane i Gline Postojeći vodozahvati u ovom području su zahvati podzemnih voda i to: Pukotinsko – karstne sredine (vrela i izvori) – 72% (područja Bihaća, Bosanskog Petrovca, Ključa, Drvara, Sanskog Mosta...)

Intergranularne sredine (bunari) – 10% (područja Bosanske Krupe, Velike Kladuše) Podzemne vode (PKS) – 18%, (područja Cazina, Bužima)

Kapaciteti vodozahvata se kreću od 5 l/s pa do 1000 l/s (Klokot-Bihać). Kvalitet voda je u većini slučajeva zadovoljavajući, tako da se provodi samo dezinfekcija vode. Jedino izgrađeno postrojenje za kondicioniranje voda je u Sanskom Mostu, gdje se provodi koagulacija, flokulacija, taloženje, filtracija i dezinfekcija vode. Na predmetnom području trenutno su u eksploataciji 343 lokalna vodovoda sa kojih se snabdijeva oko 92.600 stanovnika, što je oko 30 % ukupne populacije kantona. Od ovog broja samo se na 18 vodovoda vrši dezinfekcija vode, i to se uglavnom odnosi na vodovode koji su pod nadzorom komunalnih preduzeća. Podsliv Vrbasa: Podsliv Vrbasa u Federaciji BiH obuhvata cijele općine Jajce, Dobretić, Bugojno, Donji i Gornji Vakuf, te dijelove općina koje pripadaju drugim vodnim područjima: Glamoč, Kupres, Novi Travnik i Travnik. Ukupan broj stanovnika na dijelu podsliva Vrbasa u Federaciji BiH prema popisu iz 1991.g. iznosio je 103.500, dok prema procjeni iz 2007.g. na ovom području živi oko 96.283 stanovnika. Najveći broj stanovnika živi u Bugojnu i Jajcu. Javnim sistemima vodosnabdijevanja je obuhvaćeno oko 48.500 stanovnika, odnosno 50,4%. Specifična potrošnja stanovništva za ovaj podsliv se kreće oko 138 l/st,dan. Ukupno zahvaćene količine vode iznose 7.693.848 m3/god., od čega je stanovništvu isporučeno oko 2.317.164 m3/god., a za privredu i javnu potrošnju 1.700.024 m3/god.. Gubici se u prosjeku procjenjuju na oko 39%, premda u određenim područjima (dijelovi općina sa dotrajalom vodovodnom mrežom) idu i do 70%. Vodovodne mreže su generalno u lošem stanju i veliki procenat otpada na vrlo stare cijevi. Aktivnosti koje se trenutno provode na ovom području



usmjerene su pretežno na rekonstrukcije vodovodnih mreža u cilju smanjenja gubitaka. Primjetne su varijacije unutar kantona i pojedinih općina u pogledu obuhvaćenosti javnim vodovodnim sistemima i njihovom kvalitetu. Na područjima pet općina na dijelu podsliva Vrbasa u Federaciji BiH postoji veliki broj lokalnih vodovoda koji su pod upravom Mjesnih zajednica (Bugojno 23 lokalna vodovoda, Donji Vakuf 50, Gornji Vakuf oko 36, Jajce i Dobretić oko 40). Procjenjuje se da se čak oko 40.000 stanovnika snabdijeva vodom iz lokalnih vodovoda. U narednom periodu slijede aktivnosti na popisu ovakvih vodovoda kako bi se moglo pristupiti planiranju njihovog registrovanja i stavljanja pod kontrolu. Detaljne mape i podaci o postojećim vodovodnim mrežama ne postoje i njihova izrada je u toku. Kvalitet vode je zadovoljavajući i vrši se redovna kontrola na svim sistemima koji su pod nadzorom i upravom Komunalnih preduzeća. Na svim sistemima se vrši dezinfekcija vode.

Slika 3.4.8. Struktura uzvorišta za podsliv rijeke Vrbas Postojeći vodozahvati u ovom području su zahvati podzemnih i površinskih voda i to: Pukotinsko – karstne sredine (vrela i izvori) – 78%, 9 izvorišta kapaciteta vodozahvata 2-300 l/s (područja Bugojna, Gornjeg i Donjeg Vakufa, te manjeg dijela Jajca)

Akumulacija Plivsko jezero i Jezero (površinski vodozahvati) – 22% (područje Jajca). Kapaciteti ovih vodozahvata su od 10 l/s pa do 100l/s .

U slučajevima vodozahvata iz akumulacija, gdje kvalitet voda ne zadovoljava, izgrađena postrojenja za kondicioniranje: Plivsko jezero i Jezero, (vodosnabdijevanje grada Jajca). Podsliv Bosne: Podsliv rijeke Bosne je najnaseljenije i najrazvijenije vodno područje u Federaciji BiH, a time i najzahtjevnije po pitanjima vodosnabdijevanja. Na ovom vodnom području se nalaze najveći općinski i regionalni centri: Sarajevo, Tuzla i Zenica. Na predmetnom prostoru živi ukupno 1 342 574 stanovnika prema procjeni Statističkog zavoda za 2007.g., a obuhvata stanovništvo u procentima: 100% Kantona Sarajevo, 56% Srednje-bosanskog kantona, 100% Zeničko-dobojskog kantona, 74% Tuzlanskog kantona, te oko 27% Posavskog kantona. Ukupno zahvaćene količine vode za potrebe vodosnabdijevanja, u podslivu rijeke Bosne u Federaciji BiH, iznose oko 172.674.957 m3/god. Stepen priključenosti stanovništva na javne vodovodne sisteme iznosi oko 64%, s tim što je ovaj procenat znatno veći za općinske centre nego za ostala naselja. Također, bruto specifična potrošnja, kao i specifična potrošnja stanovništva i privrede, varira od područja do područja. Velike bruto specifične potrošnje imaju najveći općinski centri Sarajevo, Tuzla i Zenica, ali i naselja Busovača, Ilijaš, Zavidovići, Vareš, Olovo, Banovići.



To je najvećim dijelom uzrokovano visokim gubicima u sistemima, što se sa dovoljnom pouzdanošću može reći za najveće općinske centre, jer isti imaju redovna mjerenja i dovoljno pouzdane podatke o količinama zahvaćenih i isporučenih količina vode. Međutim, kod manjih gradova i naselja, gdje se može računati na viši stupanj nepouzdanosti podataka, uzrok drastično velikim ili malim specifičnim potrošnjama može biti u nedovoljnim količinama zahvaćene vode, u malom obuhvatu vodovodnim sistemom, ali naravno i u gubicima u vodovodnim sistemima. Tako je bruto specifična potrošnja za podsliv rijeke Bosne u Federaciji BiH 547,5 l/st,dan, dok je specifična potrošnja stanovništva u prosjeku 100 l/st,dan. Procijenjeni gubici se kreću u prosjeku oko 49%. Izvorišta voda koja se koriste za vodosnabdijevanje su na ovom području vrlo raznolika: zahvati podzemnih voda intergranularne poroznosti - 49%, podzemne voda pukotinsko karstne poroznosti sa 8%, zahvati iz pukotinsko-karstnih sredina (vrela i izvori) - 29%, te površinske vode iz vodotoka -13% i akumulacije 1%.

Slika 3.4.7: Struktura izvorišta- Podsliv Bosne Najveće količine voda se zahvataju putem bunara – podzemne vode i to u dolini rijeke Spreče (Tuzlanskom kantonu), kao i u Sarajevskom polju, dok su od vodozahvata najzastupljenije kaptaže vrela i izvora. Najčešći problem kvaliteta površinskih voda su mutnoće, ali i povišen sadržaj organskih zagađenja Izraženi su problemi zahvata voda rijeke Bosne za potrebe vodosnabdijevanja Maglaja. Što se tiče kvaliteta podzemnih voda teško ih je generalizirati, ali se može reći da spadaju, zajedno sa vrelima i izvorima u najkvalitetnije vodne resurse. Kod podzemnih voda iz sredina intergranularne poroznosti u sjevernim područjima (tuzlanski region, Odžak, Tešanj, Kalesija) najčešći parametri koji odstupaju od dozvoljenih su željezo i mangan, te amonijak. Općenito najkvalitetnije vode su vode sa vrela i izvora i to na području srednje-bosanskog kantona gdje se nalaze značajna izvorišta i po kapacitetu i kvalitetu (Kruščica, Plava voda, fojnička izvorišta), ali ukoliko se hitno ne pristupi provođenju mjera zaštite vrlo lako može doći do degradacije kvaliteta. Najveći vodovodni sistemi su: Sarajevo, Tuzla i Zenica kojima se snabdijeva oko 560.000 stanovnika, što iznosi oko 66% od ukupnog broja stanovnika obuhvaćenih vodovodnim sistemima u podslivu Bosne. To su ujedno i jedini vodovodni sistemi regionalnog karaktera.

Vodovodni sistem Sarajevo obuhvata oko 350.000 stanovnika. Ovaj sistem karakteriše vrlo visok stupanj obuhvata stanovništva i može se reći da je dobro uređen i kontroliran. Ukupno, sa svih izvorišta se zahvata prosječno 84 000 000 m3/god vode. Najveće količine se zahvataju iz podzemne akumulacije Sarajevsko polje (87%), iz planinskih izvorišta (13%), te iz otvorenih



tokova vode (oko 4%). Samim tim, sistem je u količini od 90% pumpni. Dužina vodovodne mreže (primarne i sekundarne) se kreće oko 1000km, od čega od azbest cementnih cijevi oko 200km. Procjene su da je zapažen manjak rezervoarskog prostora i u tom smislu se poduzimaju aktivnosti na izgradnji novih rezervoara. U prethodnom periodu se intenzivno radilo na formiranju jedinstvene baze podataka, tako da je urađen katastar vodovodnih objekata, a u funkciji je i telemetrijski sistem koji omogućava daljinski nadzor i upravljanje svih objekata.

Prema posljednjim podacima gubici u sistemu iznose oko 63,5%, a najvećim dijelom su uzrokovani dotrajalošću vodovodne mreže. Sa razvojem vodovodnog sistema grada Sarajeva paralelno se razvija nadgradnja zaštite vodnih resursa i njihovih zaštitnih zona. Sirova voda zadovoljava u pogledu kvaliteta, a za održavanje kvaliteta pitke vode vrši se dezinfekcija, dok su u funkciji i 3 stanice za kondicioniranje vode za slučajeve zahvata površinskih voda (vodozahvati na rijekama Bosni, Vogošći i Mošćanici).

Vodovodni sistem Tuzle i okolnih naselja vrši se preko međuopćinskog vodovodnog sistema Tuzla - Živinice – Lukavac, kojim je obuhvaćeno oko 165 000 stanovnika. Osnovu ovog sistema vodosnabdijevanja čine vodozahvati: “Sprečko polje” – zahvat podzemnih voda intergranularne poroznosti, “Stupari” i “Toplice” – zahvat podzemnih voda iz pukotinsko-karstnih sredina, akumulacija “Modrac” – zahvat površinskih voda. Kvalitet vode sa izvorišta ne zadovoljava te se vrši kondicioniranje na tri postrojenja: “Sprečko polje” (koagulacija, flokulacija, taloženje, filtracija i dezinfekcija), “Stupari” (filtracija i dezinfekcija) i na novoizgrađenom postrojenju za kondicioniranje vode iz jezera Modrac. Pored toga što postojeća izvorišta kapacitetom ne zadovoljavaju potrebe za vodom ovog regiona, loše stanje cjevovoda i objekata u sistemu, uveliko doprinose niskom stepenu zadovoljenja potreba za vodom. Obzirom da se radi o velikom sistemu i da postoji stalno slijeganje tla u gradu Tuzli, gubici vode trenutno iznose 55 %. Pored toga još uvijek je visok udio AC cijevi u distributivnoj mreži čija ukupna dužina iznosi oko 630 km. Prema dostupnim podacima ukupno se zahvata 27 767 000 m3/god voda. Uvođenjem dodatnih količina vode iz jezera Modrac znatno su se poboljšali uvjeti snabdijevanja vodom i redukcije smanjile na minimum. Ostaje i problem zaštite izvorišta kao ključni za buduće rješavanje.

Zenica prema procjeni iz 2007.g. broji oko 127.300 stanovnika, dok je javnim sistemom vodosnabdijevanja obuhvaćeno oko 90.000 stanovnika. Ukupno proizvedene količine vode iznose 12.344.220 m3/god, a gubici se kreću oko 40%. Prosječna specifična potrošnja po stanovniku je prema procjeni Komunalnog preduzeća u visini između 180 i 200 l/stan/dan, premda je ovaj nivo potrošnje smanjen redukcijama u dostavljanju vode u toku ljetnih sezona. Podaci sugerišu da pravna lica troše u prosjeku 30% od potrošnje za domaćinstva. Zenica koristi četiri glavna izvora vodosnabdjevanja za svoj sistem i to: (a) Sistem Kruščica (Općina Vitez) ukupnog maksimalnog kapaciteta procijenjenog na 420 l/s, za Zenicu se isporučuje u prosjeku oko 300 l/s. (b) Babina Rijeka – površinski izvor sa maksimalnim kapacitetom tretmana njegovog postrojenja za filtriranje je procijenjen na 200 l/s. Štaviše, bilježenja iz posljednje tri godine ukazuju da se samo prosječno 72 l/s koristi za vodosnabdjevanje Zenice. (c) Bunar Strmešnjak, sa zabilježenim kapacitetom od 20 l/s. (d) Klopče, prirodni izvor kapaciteta od 5 l/s, ali prosječan kontinuirani protok, korišten sa ovog izvora između 2004. i 2006. godine, nije bio viši od 2 l/s.

Kvalitet voda je uglavnom zadovoljavajući, sa povremenim smetnjama na izvorištu otvorenog tipa - vodotok Babina Rijeka. Postoje također problemi sa mutnoćom u toku kiša na izvoru, koji pripada sistemu izvora Krušćica, što je posljedica neprovođenja mjera zaštite izvorišta (intenzivna sječa šume). Sistem ima telemetrijsko praćenje, a JPKVK Zenica posjeduje svoju vlastitu laboratoriju za fizičke, hemijske i bakteriološke analize vode na izvoru i duž



distributivne mreže vode. Voda se podvrgava tretmanu dezinfekcije samo hlorisanjem, ali je i filtracija također omogućena na površinskim izvorima vode (Babina Rijeka). Sistem distribucije vode je u prosjeku star preko 30 godina, sa pojedinim sekcijama koje su i starije, starosti 40 i 50 godina. Sistem je dug preko 140 km i uglavnom je izgrađen od lijevano željeznih i čeličnih cijevi, bez potrebne unutrašnje i vanjske zaštite, osim katodne zaštite u nekim područjima.

Podsliv Drine: Podsliv Drine u Federaciji BiH obuhvata općine Goražde, Pale-Prača (FBiH), Foča-Ustikolina (FBiH), Kladanj, Sapna i Teočak. Ukupan broj stanovnika na dijelu podsliva Drine u Federaciji BiH prema popisu iz 1991.g. iznosio je 70.527, dok prema procjeni iz 2007.g. na ovom području živi oko 69.289 stanovnika. Broj stanovnika općina Sapna i Teočak je povećan u odnosu na 1991.g. (doseljavanje izbjeglica), dok je broj stanovnika na teritoriji općina Pale i Foča F BiH smanjen. Procjenjuje se da je javnim sistemima vodosnabdijevanja obuhvaćeno oko 29.300 stanovnika, odnosno 42,3%. Specifična potrošnja za ovaj podsliv se kreće od 60 do 160 l/st,dan. Ukupno zahvaćene količine vode iznose okvirno 7.022.432 m3/god., od čega je stanovništvu isporučeno 983.958 m3/god., a za privredu i javnu potrošnju 248.268 m3/god. Gubici se u prosjeku procjenjuju na oko 82%, što je daleko najviše na vodnom području rijeke Save za F BiH. Vodovodne mreže su uglavnom u lošem stanju i velikiudio čine vrlo stare cijevi. Aktivnosti koje se trenutno provode na ovom području usmjerene su pretežno na rekonstrukcije vodovodnih mreža u cilju smanjenja gubitaka. Primjetne su varijacije unutar kantona i pojedinih općina u pogledu obuhvaćenosti javnim vodovodnim sistemima i njihovom kvalitetu. Najnaseljenije područje je općina Goražde gdje su i pored vodozahvata sa zadovoljavajućim kapacitetima (zahvati površinskih voda-Drine i kaptaže, kapaciteta 3-250 l/s), izraženi problemi vodosnabdijevanja. Uzrokovani su lošom vodovodnom mrežom, ali i čestim prekidima u radu postrojenja za kondicioniranje vode za piće na zahvatima površinskih voda. Područje Kladnja, ima neodgovarajuće vodosnabdijevanje uglavnom radi dotrajale vodovodne mreže – visoki gubici, ali i radi problema sa kvalitetom voda izvorišta u kišnom periodu kada često dolazi do prekida u vodosnabdijevanju. Općine Pale F BiH, Foča F BiH, Teočak i Sapna su uglavnom ruralna područja, pa su tako vodovodni sistemi mali i još su u fazi izgradnje. U Goraždu su izgrađena 2 postrojenja za kondicioniranje vode rijeke Drine. Na svim vodovodnim sistemima se vrši dezinfekcija voda. Postojeći vodozahvati u ovom području su zahvati podzemnih i površinskih voda i to: Pukotinsko – karstne sredine (vrela i izvori) – 32%, izvorišta kapaciteta vodozahvata 2-50 l/s (područja Kladnja, Pale F BiH i Goražda)

Rijeka Drina – površinski vodozahvati (Goražde) – 68%, kapaciteta 30 – 250 l/s Akumulacija Snježnica (površinski vodozahvati) – bez podataka (područje Teočaka).



Slika 3.4.8: Struktura izvorišta –Podsliv Drine Neposredni sliv Save: Neposrednom slivu rijeke Save, u Federaciji BiH pripadaju općine Domaljevac, Orašje, Gradačac, Srebrenik, Ćelić, te dijelovi općina Odžak i Gračanica, koji najvećim dijelom pripadaju poslivu rijeke Bosne. Broj stanovnika ovog područja iznosi, prema procjeni Federalnog statističkog zavoda iz 2007., oko 136.258 stanovnika. Najnaseljenije i najrazvijenije su općine Gradačac i Srebrenik. Javnim sistemima vodosnabdijevanja je obuhvaćeno oko 38.700 stanovnika, što iznosi svega oko 28%. U posljednjih nekoliko godina su intenzivirane aktivnosti oko izrade projektne dokumentacije i istražnih radova za zahvatanje dodatnih količina vode u cilju poboljšanja stanja, te se konkretni rezultati tek očekuju. Ukupno zahvaćene količine vode iznose oko 3.599.760 m3/god. Generalno gubici iznose oko 54%, a najveći su u Gradačcu gdje se kreću i do 70% radi veoma lošeg stanja vodovodne mreže. Obzirom na slab obuhvat vodovodnim sistemima niske vrijednosti prosječne specifične potrošnje (oko 80 l/st,dan) nisu odraz stvarnog stanja, jer su specifične potrošnje unutar pojedinih vodovodnih sistema znatno veće. Za cijelo ovo područje se može reći da je u najvećem dijelu orjentirano na izvorišta podzemnih voda, gdje su bunarski vodozahvati zastupljeni sa 70%, vodozahvati površinskih voda sa 28% (akumulacija Vidara – Gradačac), te svega 2% su kaptirana izvorišta. Kvalitet voda je tipičan – kod vodozahvata iz akumulacije radi lošeg kvaliteta voda je izgrađeno postrojenje za kondicioniranje, dok se u području Orašja u podzemnim vodama javlja željezo. Ukupna izgrađene vodovodne mreže ima oko 150 km, uglavnom od PVC i AC cijevi.

3.4.2.4.2. Vodno područje Jadranskog mora:

Vodno područje Jadranskog mora obuhvata Sliv Neretve sa Trebišnjicom, Sliv Krke i Cetine, te obalno more. Ukupno na vodnom području Jadranskog mora, po procjenama za 2007 godinu, živi 369 346 stanovnika, raspoređenih po slivnim područjima kako je prikazano na slijedećoj tabeli:

R. br. Vodno područje Jadranskog mora Broj stanovnika, po procjeni, za 2007 godinu

1 Sliv rijeke Neretve, sa Trebišnjicom 311 262

2 Sliv Krke i Cetine 58 084

SVEUKUPNO 369 346



Analize i pregledi su obrađeni prema podacima tri županije (kantona) Herceg-bosanska (većim dijelo pripada slivu Krke i Cetine), Zapadno-hercegovačka i Hercegovačko-neretvanjska (u slivu rijeke Neretve sa Trebišnjicom). Od ukupnog broja stanovnika javnim vodovodnim sistemima je obuhvaćeno oko 58%. Kao i za Vodno područje rijeke Save vrijedi konstatacija da je daleko bolji obuhvat u gradskim sredinama, općinskim centrima nego u ruralnim područjima. Dobru pokrivenost javnim vodovodnim sistemima imaju Mostar i Čitluk, dok je za Široki Brijeg, Glamoč i Prozor-Rama taj postotak veoma nizak. Prema raspoloživim podacima, ukupne količine voda koje se zahvataju na izvorištima za potrebe vodosnabdijevanja iznosi 43 591 478 m3/god. U nastavku se daje tabelarni prikaz podataka o zahvaćenim i isporučenim količinama voda po slivovima:


Količina zahvaćenih voda na izvorištima (m3/god)

Broj stanovnika koji se opslužuje vodovodima

(st.)

Bruto specifična potrošnja voda

(l/st.dan) Sliv Neretve sa Trebišnjicom

40 626 187 188 056 591,9

Sliv Krke i Cetine 1 863 691 23 610 216,3 Obalno područje 1 101 600 3 000 1 006 Ukupno: 43 591 478 214 666 556,3 Tabela 3.4.4:Odnos zahvaćenih i isporučenih količina voda po slivnim područjima V. područja Jadranskog mora

Slika 3.4.9: Zahvaćene količine vode po slivovima- vodnog područja Jadranskog mora

Prosječna, bruto specifična potrošnja vode, izražena kao odnos ukupno zahvaćenih količina i ukupnog broja stanovnika obuhvaćenih javnim vodovodima je 556,3 l/st.dan. Strukturu ove bruto specifične potrošnje vode čine: specifična potrošnja domaćinstva, specifična potrošnja privrede i institucionalne potrošnje, te neoprihodovana voda, odnosno gubici. Specifične potrošnje vode stanovništva, u domaćinstvima, se kreću u prosjeku oko 115 l/st.dan. Kvalitet vodosnabdijevanja, obzirom na visok postotak gubitaka od 69%, može se ocijeniti kao neodgovarajući i vremenu i potrebama potrošača. Česte redukcije, veliki gubici vode, nedovoljan kapacitet izvorišta, dotrajala distributivna mreže su, u cjelosti ili djelomično, karakteristike skoro svih vodovoda. U većini općina nije izdata vodoprivredna dozvola za izvorišta niti postoji katastar vodovoda. Struktura izvorišta koja se koriste za vodosnabdijevanje je slijedeća:

pukotinsko-karstne sredine koje se na površini javljaju u vidu vrela i izvora – 43 %; podzemne vode iz pukotinsko-karstnih sredina 46 %; otvoreni vodotoci 9 %;



vještačke akumulacije i prirodna jezera 2 %.

Slika 3.4.10: Struktura izvorišta – Vodno područje Jadranskog mora Snabdijevanje vodom iz akumulacija je sigurno dobro rješenje za regije sa nedovoljnim koločinama vode iz drugih resursa, a trenutno se iz akumulacije Tribistovo snabdijeva vodom Općina Posušje. Najzustupljeniji su vodozahvati podzemnih voda, što ujedno predstavlja i najkvalitetnije vodne resurse. Kvalitet vode je dobar i ne zahtijeva prethodno kondicioniranje vode za piće. Odstupanja se javljaju obično u periodima većih kiša kada su u većoj ili manjoj mjeri zapažene mutnoće na vrelu Radobolje. Od tretmana se provodi samo dezinfekcija vode, dok je uređaj za kondicioniranje voda vrela Radobolje u funkciji po potrebi. Većinom nisu uspostavljene zaštitne zone izvorišta, osim nekoliko izvorišta za koja je uspostavljena I zaštitna zona. Postoje projekti zaštite izvorišta grada Mostara (Radobolja, Studenac, salakovac i Bošnjaci), Čapljine (Bjelave), Gruda (Grudsko vrelo), Širokog Brijega (Borak), te Tomislavgrada (izvorišta Mukišnica). Prikaz stanja vodosnabdijevanja po slivovima vodnog područja Jadranskog mora: Sliv rijeke Neretve sa Trebišnjicom: Sliv Neretve sa Trebišnjicom u Federaciji BiH obuhvata općine Mostar, Čapljina, Čitluk, Rama, Široki Brijeg, Posušje, Ljubuški, Grude, Jablanica, Konjic i Stolac. Ukupan broj stanovnika na dijelu sliva Neretve sa Trebišnjicom u Federaciji BiH prema popisu iz 1991.g. iznosio je 359.060, dok prema procjeni iz 2006.g. na ovom području živi oko 311.262 stanovnika. Javnim sistemima vodosnabdijevanja je obuhvaćeno oko 188.056 stanovnika, odnosno oko 60% ukupnog broja stanovnika. Bruto specifična potrošnja je u prosjeku 592 l/st,dan, a razlike su izuzetno velike od područja do područja (Široki Brijeg oko 111 l/st,dan do enormnih 1200 l/st,dan za Prozor-Rama). Specifična potrošnja stanovništva za ovaj sliv se kreće oko 118 l/st,dan, pri čemu je za općinu Široki Brijeg vrijednost specifične potrošnje dosta niža i dostiže oko 43 l/st,dan. Ukupno zahvaćene količine vode sliva Neretve iznose 40.626.187 m3/god., od čega je stanovništvu isporučeno 8.091.876 m3/god., a za privredu i javnu potrošnju 4.018.044 m3/god. Gubici se u prosjeku procjenjuju na 70%. Postojeći vodozahvati u ovom području su zahvati podzemnih i površinskih voda i to:



Pukotinsko – karstne sredine (vrela i izvori) – 45%, 11 izvorišta kapaciteta vodozahvata 60-547,2 l/s (područja Mostara, Rame, Širokog Brijega, Ljubuškog, Jablanice, Konjica i Stolac). Izvorište „DO“ (općina Stolac) se nalazi na području Republike Srpske.

Podzemne vode iz pukotinsko karstnih sredina – 44%, 6 bunara kapaciteta vodozahvata 32-1000 l/s (područja Mostara, Čapljine, Čitluka i Gruda).

Vještačke akumulacije i prirodna jezera (Akumulacija Tribistovo) (površinski vodozahvati) – 2% (područje Posušja). Kapacitet ovog vodozahvata je 90 l/s.

Ovoreni vodozahvati – 9% Bregava u Stocu i Ljubuški.

Slika 3.4.11: Struktura izvorišta – Sliv rijeke Neretve Kvalitet voda je u većini slučajeva zadovoljavajući – vrela i izvori, kao i podzemne vode iz intergranularnih sredina, tako da se provodi samo dezinfekcija vode, osim na mjestu vodozahvata Radobolja - vrelo (općina Mostar) gdje je za vrijeme velikih mutnoća predviđen i izgrađen uređaj za kondicioniranje vode. Prečišćavanje se u ovom slučaju obavlja uz pomoć brzih filtera. Na nekim od izvorišta su određene i uspostavljene zaštitne zone. Sliv rijeka Krke i Cetine: Sliv rijeka Krke i Cetine u Federaciji BiH obuhvata općine Livno, Duvno i Bosansko Grahovo, te dijelove općina koje pripadaju ovom vodnom području ali se jednim dijelom nalaze u drugom vodnom području: Glamoč i Kupres. U ovom dijelu će se dati prikaz stanja vodosnabdijevanja svih datih općina jer administrativno pripadaju ovom vodnom području. Ukupan broj stanovnika na dijelu sliva Krke i Cetine u Federaciji BiH prema procjeni iz 2007.g. iznosi 58.084 stanovnika, dok po administrativnoj podjeli na ovom području živi oko 70.460 stanovnika. Najveći broj stanovnika živi u Livnu i Tomislavgradu. Javnim sistemima vodosnabdijevanja je obuhvaćeno oko 23.610 stanovnika, odnosno svega 34%. Bruto specifična potrošnja za ovaj sliv je 216,3 l/st,dan, a po pojedinim vodovodnim sistemima su vrlo različite i kreću se u intervalima od 48,2 l/st,dan za Bosansko Grahovo do 316 l/st,dan za Tomislavgrad. Općenito za ovaj sliv je karakteristično da je mali prostorni obuhvat stanovništva koji se opskrbljuje vodom iz vodovodnih sistema, kao i ukupno zahvaćene količine vode. Ukupno zahvaćene količine vode iznose 1.863.693 m3/god., od čega je stanovništvu isporučeno 636.212 m3/god., a za privredu i javnu potrošnju 288.601 m3/god. Gubici se u prosjeku procjenjuju na oko 50%, premda za područje Glamoča idu i do 70%. Veliki broj stanovnika je orjentiran na pojedinačne zahvate vode iz čatrnja, bunara, te iz malih lokalnih vodovoda. Slaba tačka postojećih vodovodnih sistema su stare i dotrajale vodovodne mreže, što dodatno doprinosi općenito lošoj slici vodosnabdijevanja.



Vodni resursi koji se koriste u sistemima vodosnabdijevanja su: Pukotinsko – karstne sredine (vrela i izvori) – 33%, 9 izvorišta kapaciteta vodozahvata 3-150 l/s (područja Livna, Bosanskog Grahova i Kupresa)

Podzemne vode iz pukotinsko karstnih sredina (bunari) – 67% (13 vodozahvata). Kapaciteti vodozahvata iznose 6,5-70 l/s (područja Tomislavgrada, Glamoča i Bosanskog Grahova i Kupresa).

Slika 3.4. 12: Struktura izvorišta-Sliv Krke i Cetine Kvalitet sirovih voda je u većini slučajeva zadovoljavajući – vrela i izvori, tako da se provodi samo dezinfekcija vode. U općinama Livno, Tomislavgrad i Kupres je na svim vodozahvatima uspostavljena I zaštitna zona, dok je jedino za izvorište Mukišnica urađen Projekat zaštite izvorišta. Neposredni sliv Jadrana – obalno more: U neposredni sliv Jadrana spada općina Neum, a prema dostupnim podacima u ovoj općini je registrovano 4.682 stanovnika, pri čemu je 3.000 stanovnika obuhvaćeno javnim vodovodnim sistemom, a što iznosi oko 64% od ukupnog broja stanovnika. Javnim vodovodnim sistemom upravlja Komunalno poduzeće Neum. Bruto specifična potrošnja za ovaj podsliv iznosi oko 1006 l/st,dan. Ukupno zahvaćene količine vode iznose 1.101.600 m3/god., od čega je stanovništvu isporučeno 267.289 m3/god., a privredi 166.856 m3/god. Gubici se u prosjeku procjenjuju na oko 60%. Potrebno je napomenuti da su u ovom području, radi turističke sezone u ljetnom periodu, izražene razlike unutar godine u pogledu potrošnje vode. Obzirom na zadovoljavajuće količine vode na ovom području se ne provodi redukcija vode. Postojeći vodozahvati u ovom području su zahvati podzemnih voda i to podzemne vode iz pukotinsko karstnih sredina (bunari) – 100% (dva vodozahvata). Kapaciteti vodozahvata iznose 15 odnosno 200 l/s (Blace, Gabela). Kvalitet voda je u zadovoljavajući, tako da se provodi samo dezinfekcija vode, gasovitim klorom. U općini Neum je na vodozahvatima uspostavljena I zaštitna zona.

3.4.2.5.Zaključak Uvidom u prezentirane podatke može se zaključiti slijedeće:

Ukupna potrebna količina vode za vodosnabdijevanje stanovništva i industrije po pojedinim vodnim područjima ne premašuje kapacitete mogućih izvorišta. Ista situacija je i sa sveukupnim



predmetnim područjem. Drugim riječima, ima dovoljno vode za zadovoljenje potreba vodosnabdijevanja u planskom periodu. Raspored izvorišta i njihov odnos prema lokacijama potrošača, odnosno orijentacije potrošača prema pojedinim izvorištima je predmet posebne analize.

Ukupni kapaciteti podzemnih voda, odnosno voda iz intergranularnih i pukotinsko karstnih sredina, zadovoljavaju potrebe. Ovo naravno ne znači da nema potrebe za otvorenim vodozahvatima ili akumulacionim jezerima, što je uslovljeno prostornim neskladom konzumnog područja i izvorišta podzemnih voda, ali ukazuje na bogatstvo ovog vodnog resursa i na potrebu njegovog očuvanja i zaštite kvaliteta.

Kao najinteresantnije područje, sa najvećim ukupnim potrebama, izdvaja se podsliv rijeke Bosne. U ovom podslivnom području je i odnos potrebno-raspoloživo najnepovoljniji. Ukupni kapaciteti podzemnih voda, koji se procjenjuju na oko 5,9 m3/s, dobrim dijelom su iscrpljeni postojećim vodozahvatima, u procentu od oko 82 %. Jedino se na ovom podslivnom području očekuje neophodnost formiranja višenamjenskih akumulacija, sa vodosnabdijevanjem kao prioritetnom svrhom;

Karakteristika podsliva rijeke Drine je siromaštvo kapacitetima podzemnih voda, što umnogome usložnjava rješavanje problema vodosnabdijevanja, jer su vezani neophodnim tretmanom;

Evidentna je stagnacija u razvoju vodovodnih sistema. Posljedice su zastarjela oprema, loše stanje objekata vodovoda, loše stanje vodozahvata, brojna uska grla u vodovodnim sistemima koji svojim kapacitetima ne odgovaraju narastajućim potrebama potrošača, te, što je naročito izraženo u Vodnom području Jadranskog mora, nedovoljan obuhvat.

U velikom broju slučajeva nisu uspostavljene zaštitne zone izvorišta, a tamo gdje su ustanovljene obično se mjere provode samo u I zoni zaštite.

Vodovodi su organizirani kao općinski, bez uvezivanja u međuopćinske (uz rijetke izuzetke, npr. Tuzlanska regija) ili regionalne. Radi toga su i raspoložive količine voda na izvorištima neravnomjerno raspoređene u odnosu na potrebe.

Komunalne organizacije, zadužene za proizvodnju i distribuciju vode, još uvijek ne mogu u potpunosti da odgovore na postavljene zadatke. Usporeno se napreduje u izradi katastra vodovodnih objekata, a ne vode se uredno evidencije o količinama zahvaćene i isporučene vode.

Kadrovska struktura uposlenih većine komunalnih organizacija je neodgovarajuća zadacima koji se pred ovakve organizacije postavljaju.

Visoki gubici voda, nažalost je jedna od općih karakteristika većine vodovodnih sistema.

3.4.3. Korištenje voda za potrebe privrede Udio privrednih potrošača u ukupnoj potrošnji vode je značajan i dobroj mjeri zavisi od stepena razvijenosti područja za koji se rade procjene potreba za vodom. Jedan dio potreba za vodom privrede koja u svom procesu zahtijeva vodu kvaliteta vode za piće uključen je kroz stavku specifične potrošnje stanovništva, a s druge strane, najveći industrijski potrošači vrlo često imaju vlastite izvore snabdijevanja naročito ukoliko im u procesu proizvodnje nije neophodna voda kvaliteta za piće. Kvalitet i količine zahvaćene vode za potrebe industrije zavise prvenstveno od primjenjenog tehnološkog procesa koji, između ostalog, značajno utiče i na odabir lokacije privrednog subjekta te nadalje i na način zahvatanja vode i eventualno njen predtretman. Današnje tehnologije su u principu orjentirane na smanjenje svih resursa koji se koriste u proizvodnom ciklusu i uvođenje



recirkulacije vode u tehnološkom procesu gdje god je to moguće, jer bez obzira što se veliki privredni potrošači u segmentu obezbjeđenja potrebnih količina vode baziraju na formiranju vlastitih zahvata, oni su dužni plaćati naknadu za korištenje voda, odnosno ispuštanje upotrijebljenih voda. Na taj su način industrijski potrošači stimulirani na osavremenjavanje tehnologije i racionalno korištenje resursa na tragu principa održivog razvoja (IPPC Direktiva i primjena BAT – Best Available Technologies), pa između ostalog i kroz višestruku upotrebu vode u proizvodnom ciklusu ili smanjenje utroška vode po jedinici proizvoda. U ranijem periodu se potrošnja vode industrije iz vlastitih izvora evidentirala i obrađivala u godišnjim statističkim izvještajima, pri čemu je uz mjerenje tereta zgađenja koje se producira u ciklusu korištenja voda uz količine zahvaćene vode, to bilo osnova za obračun taksi i doprinosa. Potpuno je jasno da se tadašnji podaci drastično razlikuju od trenutnog stanja na terenu pogotovu u domenu obima proizvodnje pojedinih privrednih pogona, ali i promjene tehnologije, pa i promjene namjene industrijskih pogona.Takvi su podaci informativnog karaktera i služe da ukažu na broj takvih privrednih pogona i na količine voda koje su bile zahvatane i korištene na taj način. Po ZoV-a, Član 50., stavka: Obaveza vođenja evidencije, se navodi:“(1) Pravna i fizička lica koja zahvataju i crpe vodu, osim opće upotrebe vode, dužna su voditi evidenciju o količinama zahvaćene vode i o tome dostavljati podatke nadležnoj agenciji za vodno područje.” Industrija koja u svom tehnološkom procesu ne treba vodu kvaliteta vode za piće svoje potrebe za vodom po pravilu zadovoljava vlastitim vodovodnim objektima. Uglavnom su to vode za potrebe hlađenja ili pranja, a većina industrija primjenjuje sisteme recirkuliranja. Sanitarna potrošnja vode ovih vidova industrije predviđena je u specifičnoj potrošnji tog područja.

Podaci o količinama vode koju koristi privreda iz vlastitih vodozahvata su prikazani u nastavku i to prezentaciono za Federaciju BiH, a zatim po vodnim područjima rijeke Save i Jadranskog mora. U narednoj tabeli je poređenja radi prikazano i stanje prije 1992 godine.



Tabela 3.4. 5: Prikaz zahvaćenih količina voda za potrebe privrede iz sopstvenih vodozahvata

3.4.3.1.1. Vodno područje rijeke Save:

Vodno područje rijeke Save karakteriše specifičan raspored industrijskih kapaciteta, a koji su dominantno smješteni u podslivu Bosne. U nastavku je dat kratak prikaz stanja po pojedinim podslivovima. Podsliv rijeke Une sa Glinom i Koranom Za industrijske potrošače locirane na slivu rijeke Une koji su svoje potrebe za vodom pokrivali iz vlastitih izvora je karakteristično da danas nikako ne rade ili su pokrenuli proizvodnju u vrlo ograničenom obimu. To je rezultiralo smanjenjem potrošnje vode i tih industrija i orjentaciji na sisteme javnog vodosnabdijevanja.72 Evidentno je da značajnih potrošača voda, iz perioda prije 1992 godine, koji su imali vlastite sisteme vodosnabdijevanja, na prostoru podsliva rijeke Une danas nema i može se zaključiti da su gotovo svi ovi industrijski potrošači priključeni na sisteme javnih vodovoda. Podsliv Vrbasa Prostor gornjeg toka rijeke Vrbas je, sa aspekta industrijskog razvoja, karakteriziralo postojanje metaloprerađivačkog kompleksa u Bugojnu, te veliki industrijski kompleks „Elektrobosna“ u Jajcu. Osim ovih industrijskih pogona, koji su sa aspekta korištenja voda karakterizirali cijeli prostor, egzistirao je i jedan manji broj drugih industrijskih proizvođača. Uočljivo je, iz dostupnog pregleda privrednih potrošača na podslivu rijeke Vrbas, da raniji najznačajniji industrijski potrošač, koji se vodom snabdijevao iz vlastitih izvora „Elektrobosna“ Jajce, prema današnjim podacima, koristi

72 Prema dostupnim podacima jedini evidentirani vlastiti vodozahvat je Bihaćke pivovare sa 135 m3/god.

Sliv/podsliv Godišnje količine 103 m3/god (prije 1991)

Godišnje količine 103 m3/god (danas)

Vrbas 17.689,73 10,2

Una sa Glinom i Koranom 36.068,11 0,135

Bosna 249.122,25 58,40

Drina 4.128 32,5

Neposredni sliv Save 50 59

Neretva 45.033 641,87

Cetina 708,47 /

Ukupno 352.799,56 59.147,70



vodu iz javnog vodovodnog sistema grada Jajca, budući da se vode potrebne u tehnološkom procesu recirkuliraju. Podsliv rijeke Bosne U podslivu rijeke Bosne se nalaze industrijski najrazvijeniji bazeni, u kojima dominira bazična industrija, koja se javlja kao veliki potrošač vode. Ukupno zahvaćene količine vode za vlastite potrebe industrije, na podslivu rijeke Bosne, iznose 58.403.795 m3/god. Industrijski bazeni, koji su interesantni sa aspekta korištenja voda putem vlastitih zahvata/sistema, su:

Sarajevski;

Zeničko- dobojski;

Tuzlanski. U i oko Sarajeva je koncentrisana grupa industrijskih potrošača koji se vodom snabdijevaju putem vlastitih vodovodnih sistema, a vodu obezbjeđuju iz podzemlja. Ne postoji neka industrijska grana za koju bi se moglo reći da karakterizira dosadašnji ili na kojoj se bazira koncept daljeg razvoja područja i strategija razvoja privrede uopće. Vidljivo je da se putem vlastitih izvora snabdijevala i danas snabdijeva industrija bezalkoloholnih pića, te manjim dijelom metalo- prerađivačka, prehrambena i drvna industrija. Kako se za korištenje vode u prehrambenoj industriji veže i potreba za vodom kvaliteta za piće, to se i potreba ove industrije definira kao potreba za vodom kvaliteta za piće. Ove vode se u najvećem dijelu obezbjeđuju iz podzemlja, pa je to i u slučaju privrede koja se snabdijeva putem vlastitih zahvata. Grupacija industrijskih potrošača, koji se vodom snabdijevaju iz vlastitih izvora, se nalazi u dolini rijeke Zujevine, od Hadžića do ušća. Radi se o resursima podzemne vode koji se zahvataju putem bunara i čiji je kvalitet izuzetno dobar. To su uglavnom proizvodni pogoni orjentirani ka prehrambenoj industriji. Zeničku regiju, posmatranu kao prostor koji je industrijski razvijen, karakteriše bazična industrija u okviru koje su najveći potrošači koji svoje potrebe za vodom pokrivaju iz vlastitih vodozahvata, kao što su: metalurški pogoni Zenica; tvornica cementa i termoelektrana u Kaknju, (koja ima velike zahtjeve za vodom koja se koristi za hlađenje) te tvornica celuloze i papira u Maglaju. Željezara Zenica se, zbog ograničenja u pogledu količina voda koje se mogu zahvatiti i količina koje se u procesu proizvodnje koriste, još ranije opredijelila na razvoj sistema za recirkulaciju tehnoloških voda. Veliki industrijski korisnici vode na prostoru Tuzlanskog bazena locirani su na području Lukavca i Tuzle, a to su: termoelektrana, hloralkalni kompleks i fabrika soli u Tuzli, kao i fabrika sode i koksno- hemijski kombinat u Lukavcu. Odavno je uočen problem obezbjeđivanja vode za industrijske potrebe na prostoru Tuzle, pa se u cilju strateškog rješavanja ovog problema pristupilo formiranju i izgradnji akumulacije Modrac čija je glavna funkcija bila prije svega pokrivanje potreba za vodom industrije, a danas korištenje ove akumulacije proširilo i na proizvodnju električne energije, sport i rekreaciju kao i za pokrivanje potreba za vodom stanovništva. U Tabeli 3.4.6. su navedeni industrijski pogoni kao najveći korisnici voda iz vlastitih vodovodnih sistema i njihov udio u ukupnim količinama za potrebe industrije u podslivu Bosne je oko 98%.



Najveći privredni potrošači podsliv rijeke Bosne

Naziv privrednog subjekta

Mjesto Djelatnost Godišnje količine m3/god

Coca Cola Hadžići Sarajevo Prehrambena 632.940 Sarajevska pivara Sarajevo Prehrambena 1.203.554 Tvornica cementa Kakanj Građevinarstvo 2.457.732 JP Elektroprivreda BiH dd- TE,

Kakanj energetika 3.307.521

Natron Hayat doo, Maglaj Celuloza i papir 5.655.559 Željezara Zenica Zenica Metalurška 2.360.210 Fabrika sode, Lukavac Hemijska 18.446.370 Termoelektrana, Tuzla Termoelektrana 19.912.110 Poliolchem Tuzla Hemijska 786.100 Fabrika cementa, Lukavac Građevinarstvo 930.975 RMU Banovići doo, Banovići Rudarstvo 641.000 Koksna industrija, Lukavac Hemijska 807.378 Ukupno podsliv Bosne

57.141.449

Tabela 3.4.6: Zahvaćene količine voda za potrebe privrede, podsliv Bosne

Podsliv rijeke Drine Podrinjski kanton karakterizira jako mali broj privrednih subjekata koje obezbjeđuju vodu putem vlastitih vodovodnih sistema. Jedini značajni potrošač vode je bila „Azotara“ u Vitkovićima koja je u potpunosti obustavila proizvodnju, a pogoni za pripremu vode koji su se koristili u cilju obezbjeđenja tehnološke vode koja se zahvatala iz Drine, sada su pretvoreni u dio postrojenja za pitku vodu za grad Goražde i kao takvi će u narednom periodu biti u funkciji. Pokrenuti industrijski pogoni iz vlastitih vodozahvata koriste relativno male količine voda. Radi se o metaloprerađivačkoj industriji sa potrošnjom od 32.512 m3/god.

Neposredni sliv rijeke Save U ovom području se razvija prehrambena industrija, a za vlastite potrebe potrebne količine voda obezbjeđuju određeni industrijski potrošači u Gradačcu sa količinom od 58.986m3/god.

3.4.3.1.2. Vodno područje Jadranskog mora:

Podaci iz perioda prije 1992 godine o zahvaćenim vodama za vlastite potrebe industrije u slivu rijeke Neretve sa Trebišnjicom ukazuju na relativno dobro razvijenu industriju u ovom području, dok prikupljeni i prezentirani sadašnji podaci ukazuju na znatno manje potrebe, te opredjeljenje većih potrošača na promjenu tehnologije proizvodnje. Podaci o sadašnjem stanju po ovoj oblasti su navedeni u narednoj tabeli:



Privredni potrošači koji potrebe za vodom obezbjeđuju iz vlastitih izvora sliv Neretve sa

Trebišnjicom Naziv privrednog

subjekta Mjesto Djelatnost Godišnje količine

m3/god “Circle

International” Čitluk

“Aluminij”dd Mostar Proizvodnja aluminija 610.584 “Grudska pivovara” Grude prehrambena 31.286

“Planinski biser” doo

Posušje

Mesna industrija “Farma”

Široki Brijeg prehrambena

UKUPNO 641.870 Tabela 3.4.7: Zahvaćene količine voda za potrebe privrede, iz sopstvenih izvora, sliv Neretve Podaci za sliv Krke i Cetine su također nepotpuni, a generalno se može reći da je industrija u ovom momentu orjentirana na snabdijevanje vodom iz javnog sistema vodosnabdijevanja.

3.4.3.2.Korištenje vodnih snaga Jedan od pouzdanih pokazatelja standarda stanovnika i stepena razvoja određenog društva je i potrošnja električne energije. Bosna i Hercegovina raspolaže značajnim primarnim energetskim resursima, što se vidi iz slijedećeg:

procijenjeni hidro potencijal iznosi oko 6.800 MW, od čega je iskorišteno oko 35% po kapacitetu, odnosno oko 38% (ca. 9.000 GWh) u odnosu na maksimalno moguću proizvodnju električne energije, što je, prema ''Strateškom planu i programu razvoja energetskog sektora Federacije BiH'‘(Ekspertna grupa, februar 2008), najniža iskorištenost hidro potencijala u Evropi,

bilansne rezerve uglja, prema navedenom dokumentu, iznose blizu 4,0 milijarde tona. Instalirani kapaciteti, proizvodnja i potrošnja energije u FBiH pokazuju da udio energetskog sistema FBiH iznosi oko 60% od cjelovitog Energetskog sistema BiH. U Federaciji BiH električna energija se isključivo proizvodi iz hidro potencijala i uglja.73 Izgradnjom hidroenergetskih objekata se u značajnoj mjeri utiče i na neenergetski sektor, pri čemu se ti efekti najčešće ne vrednuju, ili ne na pravi način, ali se može reći da je već odavno prisutan trend planiranja i izgradnje višenamjenskih vodnih sistema gdje je samo jedan od razloga izgradnje energetsko korištenje. Svoje interese kroz jedan tako složen sistem zadovoljavaju i sektori poljoprivrede, turizma, voda i sl. Obzirom na nivo uticaja na okolinu, razlikuju se hidroelektrane sa velikim branama, kao i mini hidroelektrane.74 Hidroenergetski potencijal, prema današnjem nivou tehničkih rješenja za korištenje, iznosi, za Bosnu i Hercegovinu, 22 050 GWh. Procjene za prostor Federacije BiH iznose 11 987 GWh. (Slijedeća tabela daje prikaz hidropotencijala po vodotocima) 73 U energetskom sektoru djeluju dvije elektroprivrede: JP Elektroprivreda BiH dd, Sarajevo i JP Elektroprivreda HZHB, dd, Mostar. 74 Granica medu njima je 5MW - Evropska unija, odnosno 20MW - Medunarodni panel za klimatske promjene.



Vodotok Raspoloživi tehnički hidropotencijal

(GWh)

Napomena:

Neretva 5 048,21 Sa pritokama Vrbas i Pliva 852,1 U Federaciji BiH Una i Sana 1 511,7 Zbog nedovoljne istraženosti nije uobziren potencijal donjeg

toka rijeke Une Bosna 1 483,5 Drina 786,7 U Federaciji BiH Trebišnjica 620 U Federaciji BiH Cetina 594,4 Hidroenergetski potencijal sa ovih prostora jednim dijelom

koristi R. Hrvatska Male hidroelektrane

1 090 Zbog nedovoljne istraženosti ocijenjene na oko 10% tehničkog potencijala

UKUPNO: 11 986,61

Tabela 3.4.875: Hidroenergetski potencijal Federacije Bosne i Hercegovine Na Vodnom području rijeke Save trenutno egzistiraju slijedeći hidroenergetski objekti: R.br. Naziv HE Vodotok Godina

početka rada IP HE

Instalisani kapacitete (snaga MW)

Srednja godišnja proizvodnja (GWh)

1 Slapovi na Uni (Kostela)

Una 1954 DP 8,2 27,4

2 Jajce I Pliva 1957 DP 60 259 3 Jajce II Vrbas 1954 DP 30 181 4 Modrac Spreča 1998 DP 2 10

Ukupno: 100,2 477

Tabela 3.4.9: Hidroenergetski objekti Vodnog područja rijeke Save Na kompletnom podslivu rijeke Bosne egzistiraju samo elektrane Modrac, mini elektrana Hrid, MHE na Lašvi i MHE na Fojničkoj rijeci, što ukazuje na izuzetno nizak stepen iskorištenosti ukupnog potencijala. Podsliv rijeke Bosne je najveći u Bosni i Hercegovini, a sam vodotok Bosna karakterizira visok stupanj izgrađenosti i urbanizacije, tako da se ne može očekivati izgradnja značajnih akumulacija koje bi poslužile za upravljanje vodnim režimom. Na značajnijim pritokama rijeke Bosne kao što su Krivaja, Bila, Bioštica, Bijela i Crna rijeka, te Željeznica i Miljacka u ranijem periodu je planirano formiranje akumulacionih bazena koji imaju funkciju višenamjenskih vodoprivrednih objekata. Hidroenergetski kapacitet rijeke Vrbas se samo jednim manjim dijelom, oko 22,5% od ukupno iskoristivog potencijala, danas koristi, pri čemu se u razvojnim planovima i Vodoprivrednoj osnovi Vrbasa, iz 1989. godine koja je obrađivala kompletan podsliv, planira daljnja izgradnja elektroenergetskih objekata. Današnji elektroenergetski objekti u podslivu Vrbasa F BiH su Jajce I i Jajce II, od čega je Jajce II na rijeci Vrbas, a Jajce I na njegovoj najvećoj pritoci, Plivi. Analizom uslova izgradnje hidroenergetskih postrojenja na podslivu Une došlo se do zaključka da je moguće izgraditi 19 hidroelektrana, a danas postoje samo tri izgrađene (Kostela, Štrbački Buk i Krušnica) što ovaj vodotok Unu svrstava u red najneiskorištenijih vodotoka sa stepenom iskorištenja potencijala od 1,7%, prema proizvodnji energije.76

75 Podaci iz “Okvirne vodoprivredne osnove BiH“ – izdvojeno za Federaciju BiH 76 Sa aspekta sektora voda, najiskorištenija akumulacija na ovom podslivnom području bi bila akumulacija HE “Ključ“ na rijeci Sani. Za HE“ Vrhpolje“ izrađena je projektna dokumentacija tokom 1999. i to na nivou idejnog projekta. He Vrhpolje je tada planirana kao višenamjenski objekat čijom bi se izgradnjom riješili brojni problemi vezani za zaštitu od



Pripadajući tok podsliva rijeke Drine u FBiH podrazumijeva izuzetno kratak potez koji u energetskom smislu, ali i sa aspekta ukupnog potencijala ovog vodotoka ne znači puno. Kota uspora postojeće HE“Višegrad“ se uvlači u centar Goražda, dok su se na uzvodnom potezu Goražde – Foča varijantno analizirale mogućnosti izgradnje dvije elektrane na Drini. Na Vodnom području Jadranskog mora postoje hidroenergetski objekti: U slivu rijeke Krke i Cetine jedino izgrađeno hidropostrojenje je HE Orlovac. Veliki dio hidroenergetskog potencijala, koji pripada BiH, iskorišten je putem ovog objekta, čija je strojara izgrađena na teritoriji Republike Hrvatske. Akumulacija Buško Blato ove hidroelektrane je najveća akumulacija, po površini, izgrađena u Europi. Procjenjuje se da je hidroenergetska iskorištenost sliva Krke i Cetine koji pripada Federaciji BiH- 59,3%77 snage. Podsliv Neretve sa Trebišnjicom je po svome vodnom bogatstvu najznačajniji vodotok Federaciji BiH. Na samoj rijeci Neretvi su izgrađena 4 hidroenergetska postrojenja. Na određenim (starijim) hidroenergetskim objektima su pokrenute, a negdje i završene aktivnosti na revitalizaciji objekata i to: na hidroelektrani Jablanica (povećanje instaliranog kapaciteta), na hidroelektrani Rama, Mostar, Jajce I i II. R.br. Naziv HE Vodotok Godina

početka rada Tip HE Instalisani

kapacitete Ni (MW)

Srednja godišnja

proizvodnja Eg (GWh)

1 Rama Rama 1968 DA 160 731 2 Jablanica Neretva 1955 DA 170 792 3 Grabovica Neretva 1982 PA 115 372 4 Salakovac Neretva 1982 PA 210 563 5 Mostar Neretva 1987 PA 72 300 6 Peć Mlini Vrlika 2005 DA 30 80 7 Čapljina Trebišnjica 1979 RHE 440 451

UKUPNO: 1 197 3 209 Tabela 3.4.10. Hidroenergetski objekti Vodnog područja Jadranskog mora U BiH je nakon 1996. godine izgrađeno 20 malih HE (uglavnom u Federaciji BiH), a u postupku gradnje se nalazi 40. Za ovu namjenu je do sada dodijeljeno oko 200 koncesija. Većina malih HE je izgrađena sredstvima privatnih ulaganja i stranim investicijama. Do 1992. godine, izgrađeno je 13 malih HE u BiH, ukupne snage cca. 27 MW, koje se danas nalaze u vlasništvu elektroprivrednih kompanija, od čega cca. 21 MW na teritoriji Federacije BiH. Utvrđivanjem obaveze za elektroprivredna društva u Federacije BiH da otkupe cjelokupno proizvedenu električnu energiju iz OIE (obnovljivi izvori energije) i utvrđivanje cijene preuzimanja na osnovu iznosa važećeg tarifnog stava za prodaju aktivne energije, kao i druge okolnosti, snažno su pokrenule investicioni ciklus u ovoj oblasti (posebno investicije u male HE instalirane snage do 5 MW) tako da se sada vrše pripreme za investiranje (ili je u toku gradnja) u cca. 200 malih HE ukupne instalirane snage od 177,44 MW (za koje je već dodijeljena koncesija).78

voda i njeno korištenje u svrhu zadovoljenja potreba za navodnjavanjem, ekološki prihvatljivog protoka, te za rekreaciju i sl. 77 Okvirna vodoprivredna osnova BiH, 1994 78 Podaci iz „Strateški plan i program razvoja energetskog sektora Federacije BiH



MHE u vlasništvu JP Elektroprivreda BiH Sarajevo su u Bihaću Bihać i Krušnica, Teočaku – Snježnica, Osanica u Goraždu, te Hrid i Bogatići u Sarajevu. Pored ovih trenutno egzistira i niz MHE u vlasništvu trećih lica na rijekama Kozici, Jezernici, Borovnici, Prusačkoj rijeci, te Vrbasu. U prethodnom periodu JP „Elektroprivreda HZ HB“ Mostar je pripremila obilnu tehničku dokumentaciju koja treba da posluži kao osnova za planiranje i izgradnju hidroenergetskih objekata, gdje je težište bačeno na istraživanje mogućnosti gradnje MHE kao što je: „Vodoprivredni uvjeti za izgradnju MHE sliv T-M-T i sliv r. Lištice“, te „Vodoprivredni uvjeti za izgradnju MHE za sliv Gornja Cetina.

3.4.3.3.Korištenje voda u poljoprivredi – navodnjavanje

3.4.3.3.1. Stanje sadašnje poljoprivredne proizvodnje

Poljoprivredno zemljište u Federaciji BiH zauzima 1.136,730 ha ili 43,5%; šumsko 1.336,120 ha ili 51,2% i ostalo 138.200 ha ili 5,3%. U strukturi poljoprivrednog, obradivo zemljište zauzima 718.400 ha ili 63,2% od čega su (oranice-njive i bašte 407.400 ha; voćnjaci 43.000 ha; vinogradi 4.000 ha; livade 264.000 ha), a neobradivo zemljište 418.300 ha ili 36,8% (pašnjaci, trstici i bare). Također, na osnovu statističkih podataka može se zaključiti da je, od ukupnih obradivih površina u 2006 godini, zasijano 244.000 ha ili 33,96 % što ukazuje na probleme nedovoljne iskorištenosti zemljišnih potencijala Federacije BiH. Struktura zasijanih obradivih površina u Federaciji BiH prema statistici za 2006 godinu je bilo:

Žita 83.000 ha, ili 34,01 % zasijanog zemljišta

Industrijsko bilje 2.000 ha, ili 0,82 % zasijanog zemljišta

Povrće 45.000 ha, ili 18,44 % zasijanog zemljišta

Stočno krmno bilje 67.000 ha, ili 27,46 % zasijanog zemljišta

Vinogradi 4.000 ha ili 1,64 % zasijanog zemljišta

11 419.000 čokota/trsa

Voćnjaci 43.000 ha ili 17,62 % zasijanog zemljišta Ako se uporedi ukupna površina poljoprivrednog i obradivog zemljišta u Federaciji BiH i broj stanovnika od 2.325,018, dobije se podatak da po jednom stanoviku ima 0,49 ha poljoprivrednog, odnosno 0,31 ha obradivog zemljišta. Kritična granica poljoprivrednog zemljišta potrebnog za proizvodnju dovoljnih količina kvalitetne hrane i sirovina potrebnih za opstanak stanovništva, odnosno održivi razvoj iznosi 0,40 ha po stanovniku, a obradivog 0,17 ha, što ukazuje na relativno dobro stanje u Federaciji BiH. Bilo koja intenzivna poljoprivredna proizvodnja je nezamisliva bez navodnjavanja; međutim kod nas se uglavnom (ako je intenzivni uzgoj ) navodnjavaju površine pod povrtlarskim i voćarskim kulturama, kao i vinogradi. Prema grubim procjenama, na području Federacije BiH treba navodnjavati oko 80.800 ha, što čini oko 11,2 % ukupnih obradivih površina.



3.4.3.3.2. Navodnjavane površine u ranijem periodu i sadašnje stanje u Federaciji BiH

Navodnjavanje je dodatna agrotehnička mjera koja se provodi da bi se konstantno obezbjedili visoki prinosi poljoprivrednih kultura. Negativni efekti suše često mogu u pojedinim godinama dovesti do katastrofalnog smanjenja prinosa. U BiH su, do 1992 godine, postojali natapni sistemi na ukupno 19.570 ha. Mnogi sistemi nisu ni bili u potpunoj funkciji, a nakon 1996 godine je još teža situacija, usljed ratnih oštećenja i zapuštenosti sistema. Prema raspoloživim podacima u, BiH su se do 1992 godine navodnjavale slijedeće površine: Na vodnom području rijeke Save 12.600 ha, od čega u:

Semberiji, 6.800 ha

Srednjoj Posavini, 800 ha

Lijevče Polju, 5.000 ha. Na vodnom području Jadranskog mora, 6.970 ha, od čega je u:

sliv rijeke Neretve, 5.540 ha

sliv rijeke Trebišnjice, 1.130 ha

kraška polja F BiH, 300 ha Ukupno: 19.570 ha Ako se zna da je tada ukupna obradiva površina u BiH, (bez prirodnih livada), bila oko 1,100.000 ha znači da su sistemi za navodnjavanje bili izgradjeni na oko 19.570 ha, ili 1,8 % obradivih površina, a da se trebalo navodnjavati 191.620 ha, ili 17,4% obradivih površina. Na području Federacije BiH se danas ne raspolaže službenim podacima o navodnjavanim površinama niti o kulturama koje se navodnjavaju. Prema neslužbenim informacijama sadašnje stanje navodnjavanih površina po kulturama je: Vodno područje rijeke Save – ukupno 362,5 ha:

U području Unsko-sanskog kantona se navodnjava cca 12,5 ha plasteničke proizvodnje (uglavnom povrće );

U području Zeničko-dobojskog kantona se navodnjava cca 130 ha voćnjaka i cca 15 – 20 ha plasteničke proizvodnje (uglavnom povrće);

U području Bosansko-podrinjskog kantona se navodnjava cca 25 ha voća (od toga cca 10 ha je u rasadniku u Ustikolini);

U području Tuzlanskog Kantona se navodnjava cca 10 ha rasadnika voća u Srebreniku;

U području Posavskog kantona se navodnjava cca 165 ha; Na prostoru Vodnog područja Jadranskog mora se, u Zapadnohercegovačkom kantonu/županiji navodnjava oko 1250 ha poljoprivrednih površina vinove loze i plasteničke proizvodnje -povrće. Za područje Srednjobosanskog, Hercegovačko-neretvanskog, Sarajevskog i Kantona 10, ne raspolaže se nikakvim podacima o površinama koje se navodnjavaju. Prema neslužbenim podacima na području Federacije BiH se navodnjava tek 1 612,5 ha, ili 0,2 % ukupnih obradivih površina.



3.4.3.3.3. Načini navodnjavanja

U Federaciji BiH jedino na prostorima Hercegovine postoji tradicija navodnjavanja i tu se uglavnom primjenjivalo površinsko navodnjavanje. U novije vrijeme su, do 1992 godine, uvođene moderne metode, kao: sprinkleri, typhon, boom i vodomatik i sistemi kao kotrljajuća kišna krila. Međutim nakon 1996 godine, kao produkt raspada velikih poljoprivrednih sistema, i uopće minijaturizacije površina na kojima se uzgajaju poljoprivredne kulture, primjenjuju se prilagodljiviji sistemi navodnjavanja: drip, mini džet i sl. U sadašnjoj praksi postoji šarenilo načina navodnjavanja, gdje je subjektivna procjena bila osnova izbora, bez detaljne studije primjenjivosti.

3.4.3.4.Ribnjaci Uzgoj riba kao, i njeno konzumiranje na većem dijelu Federacije BiH, nema ukorijenjenu tradiciju i današnje stanje ove privredne djelatnosti najčašće se svodi na reaktiviranje manjih pastrmskih i izgradnju novih, još manjih ribnjaka, koji se po pravilu lociraju na uzvodnijim dionicama vodotoka. Ograničavajući faktor u pogledu uzgoja plemenitih vrsta riba jeste kvalitet voda, za koji se može reći da zadovoljava samo na nekim dionicama vodotoka. Danas u cijeloj Bosni i Hercegovini egzistira 35 registriranih ribnjaka, a veći dio njih je lociran u slivu rijeke Neretve. Može se reći da je prisutna tradicija uzgoja pastrmke, kao najtraženije riblje vrste. Druge riblje vrste, manje zahtjevne po pitanju kvaliteta voda, kao što šarani i sl., po pravilu se uzgajaju u ribnjacima na većim površinama za koje je, osim prostora, potrebno obezbijediti i odgovarajuće količine vode koje se povremeno zahvataju u određenim fazama proizvodnje. Pastrmski ribnjaci su protočnog karaktera te sva voda koja u njih uđe se vrati u vodotok, u istoj količini bez gubitaka. Najveći problem vezan za ove ribnjaka je problem zadržavanja propisane klase vode. Različiti pristupi u proizvodnji/ uzgoju riba su razlog podjele na slijedeće kategorije: (i) korištenje prirodnih vodotoka kao medija za uzgoj ribe; (ii) komercijalni uzgoj riba na postojećim vodnim površinama – otvorenim vodotocima i akumulacijama i (iii) uzgoj riba u za tu svrhu izgađenim ribnjacima. Pregled stanja ribogojilišta, kao i strategija razvoja ove privredne djelatnosti, ne postoji i dozvole, odnosno vodoprivredne saglasnosti, date su na nivou Kantona. Pri tome nije uspostavljena efikasna kontrola korištenja voda. Komercijalni uzgoj riba se na vodnom području rijeke Save realizira samo u domenu pastrmskih ribogojilišta, od kojih su značajniji: „Spreča“ Tuzla, „Ribogojilište“ Bugojno, ribogojilišta Vareš, Martin Brod, Klokot te čitav niz manjih ribnjaka. Na prostorima vodnog područja Jadranskog mora, registrovani ribnjaci su „Riba Neretva“ Konjic, „Karaka“ Neum, „Norfish Blagaj“ Mostar, „Salmon“ Ljubuški, TIP „Dekorativa“ Prozor, „Pastrmka“ Mostar, Kavezni uzgoj ribe Perić Prozor-Rama, ribogojilište „Bijela“ Salakovac, te niz malih pastrmskih ribnjaka. Kada se govori o mogućnostima i stanju proizvodnje ribe na otvorenim vodotocima, prirodnim jezerima i jednom broju vještačkih jezera, onda se tu radi, gotovo po pravilu, o prirodnom prirastu uz poribljavanje za nivo sportskog ribolova. Akumulacije za potrebe vodosnabdijevanja, ili druge jednonamjenske akumulacije, nisu pogodne za ribogojstvo iz razloga mogućeg pogoršanja kvaliteta voda i neusklađenost u planu korištenja akumulacije sa tehnologijom uzgoja ribe.

3.4.3.5.Sport i rekreacija na vodama Rekreacija stanovništva obuhvata sve aktivnosti čiji je društveni cilj postizanje ili povrat fizičke i psihičke snage. Rekreacija na vodi podrazumjeva: kupanje, plivanje, ribolov, veslanje, jedrenje,



klizanje na ledu i kraće boravke pokraj vode poput logorovanja, te druge oblike kratkotrajnih dolazaka ili dužih boravaka. U posljednje vrijeme naročito je atraktivan turizam u okviru kojeg se nude i rekreativne aktivnosti vezane za vodene površine, kao i lovni i ribolovni turizam, a sve se više afirmiše rafting naročito na vodotocima sa velikim podužnim padom i lijepim krajobrazom kao što su Una, Neretva, Krivaja i sl. Prirodna jezera i akumulacije, kao što su Boračko jezero, Jablaničko i Modračko jezero su već poznate turističke destinacije, koje već postaju ugrožene njihovim neplanskim i neorganiziranim korištenjem u ove svrhe. Korištenjem akumulacija za vodosnabdijevanje neminovno će se desiti zanačajna ograničenja u pogledu korištenja ovih vodnih površina za potrebe rekreacije i turizma zbog neophodnosti provođenja mjera zaštite kvaliteta voda.79 Kvalitet rekreacije na vodi ovisi od: vodoprivrednih, klimatskih, lokalnih i dr. uslova uključujući topografiju i ljepotu pejsaža. Na korištenje voda za rekreativne svrhe veliki značaj imaju slijedeći parametri: kvalitet voda, temperatura vode, dubina vode, širina vodnog ogledala, brzina vode, pojava riba te vodnog životinjskog i biljnog svijeta, promjenljivost vodnog ogledala, konflikt sa ostalim vodoprivrednim namjenama. Kvalitet vode i temperatura su najvažniji uticajni faktori koji doprinose da se neki vodni resurs koristi u većoj ili manjoj mjeri za ove namjene. Tradicija u korištenju vodotoka, u prirodnom stanju ili uređenih, za sport i rekreaciju u zadnje vrijeme je ponešto potisnuta zbog promjena i negativnih pojava koje su proistekle iz razloga:

Smanjenje slobodnog prostora neposredno uz korita vodotoka radi izgradnje stambenih i poslovnih objekata;

Značajno pogoršanje kvaliteta vode u vodotocima i to posebno tokom ljeta kada je zbog minimalnih protoka koncentracija otpadnih materija u vodi najveća, a istovremeno je upravo tada najveći interes za rekreaciju na vodi;

Zadržavanje velikih količina otpada na obalama rijeka;

Smanjenje protoka tokom ljetnih mjeseci zbog povećanja potrošnje za druge potrebe (drastično smanjenje vodoprivrednog minimuma u vodotocima);

Blizina intenzivnog prometa, (putevi i željeznice), neposredno uz korita vodotoka što izaziva zagađenje, buku i generalno, narušavanje prirodnog ambijenta;

Nekontrolirani iskop pijeska i šljunka iz korita vodotoka;

Smanjenje ili nestanak ribljeg fonda pogodnog za sportski ribolov;

Reguliranje korita vodenih tokova, kanalisanje – formiranje kanala pri čemu se često povećavaju brzine, smanjuje dubina vode i širina korita.

Ovi, kao i drugi uzroci, doprinose da se znatno pogoršavaju ne samo uvjeti za rekreativne aktivnosti već i ambijentalne karakteristike korita mnogih vodotoka. Koncepti korištenja akumulacija za rekreaciju zavise od veličine oscilacije nivoa vode u njima, te brzine promjena tih nivoa u toku dana.80 Postojeće akumulacije pogodne za korištenje u svrhu rekreacije su:

79 U toku izrada Strategija razvoja turizma Federacije BiH, tako da će se ovim dokumentom moći raspolagati pouzdanijim podacima i planovima vezanim za ovu oblast. 80 U tom smislu su promjene nivoa vode u toku ljetnih mjeseci najbrže kod vršnih hidroelektrana i kod kompenzacionih bazena nekih elektrana i oni mogu iznositi po nekoliko metara tokom dana.



Akumulacija Vodotok Površina bazena pri min. Nivou (ha)

Max. oscilacije nivoa (m)

Modrac Spreča 900 5 Hazna Hazna 7 9 Vidara Vidara 5 10 Snježnica Rastočnica 0 46 Vodno područje Save 912 Jablanica Neretva 240 35 Grabovica Neretva 65 14 Salakovac Neretva 263 13 Mostar Neretva 116 4 Rama Rama 220 59 Tribistovo Ružički p. 15 10 Klinje Mušnica 2 Buško Blato Ričina 50 14 Mandak Mandak 7 22 Lipa Brdo-Lipa 30 2 Vodno područje Jadranskog mora

1006

Tabela 3.4.11. Postojeće akumulacije pogodne za sport i rekreaciju

3.4.3.6.Plovidba Općenito u cijoloj državi Bosni i Hercegovini se malo pažnje posvećivalo izgradnji novih i poboljšanju uvjeta postojećih plovnih puteva. Promet brodicama obavljao se na Savi i na donjim tokovima rijeka Une, Vrbasa, Bosne, Drine i Neretve. Za prostor Federacije BiH se može reći da se plovidba povremeno odvija na dijelu toka Neretve, od Gabele do Metkovića, dužine oko 4 km, te duž obale mora, u dužini oko 24 km. Federaciji BiH pripada i dio rijeke Save na području općine Odžak81 Rijeka Sava je plovna za veće brodove od Siska sve do njenog ušća a nakon raspada Jugoslavije je postala međunarodnom rijekom. Danas rijeka Sava nije dovoljno uređena za plovidbu, na plovnom putu postoje oštri zavoji koji usporavaju plovidbu, plićaci koji se pojavljuju pri niskom vodostaju, dok pri visokim vodostajima rijeka ruši obalu, i proširuje korito, čime smanjuje dubinu. Općenito, promet rijekom Savom je zasad relativno skroman, a na malom dijelu toka koji pripada Federaciji BiH se svodi na vrlo ograničeno korištenje82. Na nekim višenamjenskim akumulacijama se obavlja plovidba lokalnog tipa malog intenziteta.

81 Od međuentitetske linije kod Male Brusnice do ušća rijeke Bosne u Savu kod Bosanskog Šamca, te također na području općina Domaljevac, Šamac i Orašje od međuentitetske linije kod luke u Bosanskom Šamcu do ušća rijeke Smrdulje u rijeku Savu kod sela Vučilovca na području općine Orašje. 82 Krajem 2002. godine između vlada Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije potpisan je međudržavni ugovor kojim se pravno regulira plovidba rijekom Savom. U okvirima rada Savske komisije se, uz angažman zemalja članica, vode aktivnosti na izradi „Studije izvedivosti i projektne dokumentacije za obnovu i razvoj prometa i plovidbe na plovnom putu rijeke Save”.



3.4.4. Prilog – Tabelarni prikaz izvorišta koja se koriste u javnim sistemima vodosnabdijevanja sa osvrtom na problematiku zaštite

VODNO PODRUČJE RIJEKE SAVE

Tip izvorišta Ukupna izdašnost

1. vrelo –izvor 2. P. Voda 3. P. voda – aluvij 4. Vodotok

Naziv sliva Naziv općine Naziv izvorišta

5. Akumulacija

(l/s)

Elaborat zaštite

izvorišta

Odluka o zaštiti

izvorišta

BAČEVO"M" 3 1 200 da da

KONACI 3 450 da da

SOKOLOVIĆI 3 300 da da

BAČEVO "AM" 3 550 da da

STUP 3 100 da da

HRASNICA 1 50 da da

KOVAČIĆI 1 70

NAHOREVO 1 6

SEDRENIK 1 4

CRNIL 1 10

MOŠĆANICA-VRELO 1 80

JAHORINSKA VRELA 1 90

VOGOŠĆA 4 120

MOŠĆANICA-FILTER 4 80 Post

oji O

dluk

a oz

aštit

i pla

nins

kih

izvo

ra v

ode

za p

iće

sara

jevs

kog

vodo

vodn

og si

stem

a i d

ijela

otv

oren

og to

ka ri

jeke

Mošća

nice

22

/97-

539,

ali

je n

eoph

odno

usu

glas

iti sa

nov

im P

ravi

lnik

om

VRELO BOSNE 1 200 da da

Pods

liv B

osne

Sarajevo

Bosna-Konaci 4 450 da da



TILAVA 1 nije

poznato

Živinice Vodu dobijaju iz regionalnog

vodovoda (iz P.S. “Spreča”) od J.P. “Vodovod” Tuzla, koje upravlja

ovim sistemom.J.P. “Komunalno” Živinice samo vrši distribuciju

vode i održavanje mreže.

Jakovac 1 2 ne ne

Ograjina da da

Mala Rijeka da da

Žepče

Ravna rijeka 4 14 da da

KRUŠČICA 1 400

da da

BABINA RIJEKA 4 200

da da

STRMEŠNJAK 1 7

da nije

poznato

Zenica

KLOPČE 1 4

da nije

poznato

Zavidovići IZRON SUHA 1 160

da

da (potrebno uskladiti prema

propisima)

ILIDŽA (IZVOR KRUŠČICE) 1 120

da da Vitez

KREMENIK 2 70

da da

Vrutak i Šećine njive

da nije

poznato Visoko

Buci 3 160

nije poznato

OČEVJA 1 80

da da

JAČNIČKI-SAŠKI POTOK 1 16 izrada u

toku ne

PERUN 1 6

ne ne

TRIFKOVIĆA POTOK 1 3 izrada u

toku ne

Vareš

BUKOV POTOK 1 4 izrada u

toku ne



PRNJAVOR 1 2.5

ne ne

LUGOVI

da

da (potrebno uskladiti prema

propisima)

Majkljenovac - Ularice

ne ne

BARE 2

da ne

Usora

DONJI TOKIĆI 3 6 nije poznato ne

STUPARI 1 250 nije

poznato nije

poznato

TOPLICA 1 200 nije

poznato nije

poznato

SPREČKO POLJE 3 150 nije

poznato nije

poznato

Tuzla

MODRAC 5 300

ne ne Travnik-

naselje Nova Bila

SREBEŠNJICA 2 16 ne ne

PLAVA VODA 1 200 ne ne

BAŠ-BUNAR 1 60 ne ne

Travnik

GOLEŠ 1 28 ne ne

JELAH 3 45

da da

MAKIŠKI POTOK I TREBAČKA RIJEKA 2

22 da da

CERIK 1

da da

PLANJSKA RIJEKA 2

da da

RADUŠA, LONČARI, ORAŠ-PLANJE 2

da da

Tešanj

KRAŠEVO 3 10

da da

Olovo ZELENI VIR 1 60 ne ne

BUNARI OKOLNA NASELJA 3 ne ne

Odžak VODOZAHVAT -BUNARI -

ODŽAK 3 50 da

nije poznato



LUPEŽOVAC 1 20

ne ne

DUSINA 1 50

ne ne

TOČAK 1 10

ne ne

VRELO I i VRELO II 1 6

ne ne

OPARAC 1 3

ne ne

Novi Travnik

JAGLENICA 5 60

ne ne

MISURIĆI 3 20

da ne

R. BOSNA 4

da ne Maglaj

BISTRICA 4 25

da da

KHK LUKAVAC-JEZ. MODRAC 5 75

ne ne

BUNARI PORED SPREČE 3 20 nije

poznato Lukavac

P.S. SPREČA 3 nije

poznato

ORUNJ 1 4

ne ne

NEVRA 1

da nije

poznato

BANJA 1 20

da nije

poznato

Kreševo

OKLOP 1 4

ne ne

ČUBREN 1 7

ne ne

GRAHOVCI 1 5

ne ne

POTKRAJ 1 3

ne ne

BORNA 1 4

ne ne

VRBOVNIK 1 4

ne ne

Kiseljak

DOCI 1 4

ne ne



BIJELE VODE 1 2

ne ne

STUDENCI 1 2

ne ne

PARK 2 10 nije

poznato ne

BUKOVICA 4 100

da nije

poznato

STOG 2 10

ne ne

ILIDŽA 2 30

ne ne

Kakanj

PITKA VODA 3 20

u izradi ? ne

RAKINO VRELO 1 3 nije

poznato ne

MIHALJEVIĆA VRELO 1 1 nije

poznato ne Kalesija

LEMEŠIĆA VRELO 1 0.5 nije

poznato ne

SOKOLINA 15

da nije

poznato Ilijaš

MISOČA 4 150 da

nije poznato

CRNO VRELO 1 3

Da

MEHINA LUKA 1 8

Da

PERKOVIĆI 1 3.5

Da

BREČAK 1 3

Da

KRADENIK 1 7

Da

RAMIĆI 1 3

Da

JELEČ-ZOVIK 2 12

Da

DANAC 1 2.5

Da

MALOTINA 1 8

Da

Hadžići

ORMANJ II 1 3

Da

Akt

ivno

sti u

toku



MATIĆI 1 0.5

Da

BIJELE VODE 1 4

Ne

KRUPA 1 20

Ne

LJUBOVAČA 1 4

da

SOKO ILIDŽA 1 12 nije

poznato

SOKO VRELA 1 14 nije

poznato

SLOP I i II 2 30 nije

poznato

ŠKAHOVICA 1 4 nije

poznato

Gračanica

SOLJANUŠA 2 6 nije

poznato

Fojnica naselje Bakovići GAREŽI 1 12.9

ne

BJEŽANIJA 1 30 da

nije poznato Fojnica

POŽARNA 1 70 da

nije poznato

KLOKOTNICA-JOHOVAKBK2 3 23

da da Doboj Istok

VELIKA BRIJESNICA-LUČICA EB1 3

10 da da

HAVDINE 3 10/30

da da Doboj Jug

GRUPA MANJIH IZVORIŠTA 1

ne ne

DUBOKI POTOK 4 35

da nije

poznato

CRNI POTOK 4 20

da nije

poznato Busovača

TOPALOVIĆA POTOK 4 15

da nije

poznato

MILKINO VRELO 1 20

ne ne

RAMINA PUMPA 1 10

ne ne

Breza

MAHMUTOVIĆ RIJEKA 1 30

da nije

poznato



LAZ 1 4

ne ne

IZBOD 1 3

ne ne

STUDEŠNICA 1 100

da nije

poznato Banovići

KRABAŠNICA 1 50 nije

poznato nije

poznato

KRUŠČICA 1 250 nije

poznato nije

poznato Bugojno

RESNIK 1 30

ne ne

BUGET I 1 30

ne ne

BUGET II 1 30

ne ne Donji Vakuf

ŠANDRKOVO VRELO 1 30

ne ne

CRNI DOL 1 50

ne ne

LANIŠTE 1 100

da nije

poznato Gornji Vakuf

KRUŠČICA 1 48 nije

poznato nije

poznato

DUĆANI 1 10 nije

poznato ne

ORAHOVAC 1 2 nije

poznato ne

PLIVSKO JEZERO 5 100

? ne

Pods

liv V

rbas

a

Jajce

JEZERO 5 10

? ne

KLOKOT 1 1000 da da

PRIVILICA 1 100 da da

DUPARICA 1 5 nije

poznato nije

poznato

ŽEGAR 1

5 nije

poznato nije

poznato

TOPLICA 1

da nije

poznato Pods

liv U

ne, G

line

i Kor

ane

Bihać

OSTROVICA 1

100 da nije

poznato



SMILJANOVAC 1 5 nije

poznato

LUKE I 3 13 da da

LUKE II 3 14 da da

ADA I 3 80 da da

ADA II 3 90 da da

ZIDINE 3 30 ne ne

Bosanska Krupa

DOBROVIĆ 1 15 ne ne

SMOLJANA 1 45 da da Bosanski Petrovac

SANICA 1 62 da da

KAMENICA 1 1,5 ne ne Bužim

MUSIĆI 2 15 da nije

poznato

VIGNJEVIĆA VRELO 2 100 da ne

PIVNICE 2 50 da ne

STOVRELA 1 10 ne

Cazin

MUTNIK, TAHIROVIĆI 2 75 da ne

Drvar TOČKOVI 1 40 da

nije poznato

OKAŠNICA 1 48 da da Ključ

KADINICA I KARAĐOZ 1 5-Nov ne ne

ZDENA 1 100 da

nije poznato

PODBRNJAČA 1 10 ne ne

PODGORA 2 6 ne ne

Sanski Most

PEĆINA 1 4 ne ne



MURATOVAC 1 4 ne ne

PAKAJ 1 4 ne ne

KVRKULJA 2 120 da nije

poznato

DABRAVINE I 2 45 da nije

poznato

DABRAVINE II 2 50 da nije

poznato

SLAPNICA 2 15 da nije

poznato

Velika Kladuša

ŠUMATAC 1 30/150 da nije

poznato

FABRIKA VITKOVIĆI 4 250 da da

ZUPČIĆI 4 60 ne ne

DOCA 1 3 ne ne

Goražde

BOŠINJ 1 5 ne ne

STANIČKA RIJEKA 1 52 ne ne

GLUHA BUKOVICA 1

48 ne ne

BUŠEVAC 1

10 ne ne

ALIČEVIĆA ČESMA 1 8 ne ne

BEGOVA VODA 1 11 ne ne

Pods

liv D

rine

Kladanj

DOBRE VODE 1 11 ne ne

MIONICA 2 da nije

poznato

OKANOVIĆI 2 120 da da Gradačac

JEZERO VIDARA (za potrebe industrije, kao rezervni resurs) 5 75 da

nije poznato

IZVORIŠTE GRAD 3 50 ne ne

Nep

osre

dni s

liv R

ijeke

Sav

e

Orašje

KOSTRČ 3 75 ne ne



SREBRENIK 3

14 ne ne

BABUNOVIĆI 2

20 ne ne

JEŽINAC 2 15 ne ne

TINJA 2 2 ne ne

DUBOKI POTOK 2 11 ne ne

TREŠNJEVAC 1 4 ne ne

Srebrenik

GORNJI HRGOVI 1 2 ne ne



VODNO PODRUČJE JADRANSKOG MORA

Tip izvorišta Ukupna izdašnost

1. vrelo –izvor 2. P. V. 3. P.V. – aluvij 4. Vodotok

Naziv sliva Naziv općine Naziv izvorišta

5. Akumulacija

(l/s)

Elaborat zaštite

izvorišta

Odluka o zaštiti

izvorišta

VODOZAHVAT RADOBOLJA 2 450

da nije poznato

STUDENAC 1 1000

da nije poznato

BOŠNJACI 1 547.2

da nije poznato

Mostar

SALAKOVAC 2 47

da nije poznato

Čapljina BJELAVE 2

150 da da

Čitluk BILETIĆ POLJE 2 180 da ne

Rama KRUPIĆ 1

60 ne ne

BORAK 1 300 da ne

ŽVATIĆ (lokalni) 1 Potrebna

novelacija ne

CRNAŠNICA (lokalni) 1

ne ne

JARE (lokalni) 2

ne ne

UZARIĆI (lokalni) 2

ne ne

KOČERIN (lokalni) 2

ne Ne

Široki Brijeg

CRNAČ (lokalni) 2

ne ne

Posušje TRIBISTOVO 5

60 da ne

VRELO VRIOŠTICE - TIROLSKI 4

ne ne Ljubuški

VAKUF (u izgradnji) 1

270

ne ne

Sliv

Ner

etve

Grude GRUDSKO VRELO 2

148 ne ne



KOMADINOVO VRELO 1 140

ne ne

ŠANICA 1

ne ne

VONJEVAC 1

ne ne

KRUPIĆ 1

ne ne

GRADIŠĆE 1

ne ne

GNJENIK 1

ne ne

STUDENAC 1

ne ne

NEVIĐELO 1

ne ne

PAČIĆI (lokalni) 1

ne ne

BAŠIĆI (lokalni) 1

ne ne

STUPARI (lokalni) 1

ne ne

PALIĆA BARA (lokalni) 1

ne ne

Jablanica

DIBEK (lokalni) 1

ne ne

CRNO VRELO 1 110

ne ne

LJUTA 1 920

ne ne

RESNIK 1 320

ne Ne

BORCI 1

ne Ne

OVČARI 1

ne Ne

SKAKAVAC (u završnoj fazi) 1

ne ne

Konjic

BORAČKO J. 3

ne ne

ROTIMLJA 2 2

ne ne Stolac

Brgava, mjesto "DO" 4 90

ne ne



GABELA 2 ne ne Neum

BLACE 2

150

ne ne

STURBA 1

MANDEK 5

ŽABLJAK 1

Livno

DUMAN 1 150

ne ne

OSTROŽAC 2 ne ne

BRISNIK 2 ne ne

ŠUICA 2 ne ne

MUKIŠNICA 2 da da

LETKA 2 ne ne

MANDINO SELO 2

87

ne ne

JOŠANICA 2 ne Ne

MILJACKA 1

Tomislavgrad

STUDENA

BALAKLAGIJA 2 ne ne

SUHALJ 2 Ne Ne

VRBA 2 Ne Ne

Glamoč ŠIROKO VRELO 2 ne ne

TOČAK 1 ne

da (potrebno

uskladiti po novim

propisima)

ŠADINAC 1 ne ne

Sliv

Krk

e i C

etin

e

Kupres

HAJDAREVAC 4 ne ne



BAŠINAC 2 ne ne

AKUMULACIJA KUTE 5 BATINIĆA VRELO,

STUDENAC, BOTUNSKA VRELA, OGRAĐENICA,

TRČINOGA, VRGOČEVO VRELO, ODŽAK 1

ZVIJEZDA 2

PEĆI 1 ne ne

BRKIĆA VRELO 1 ne ne

PEĆINCI 1 ne ne

Bosansko Grahovo BIJELO VRELO 1 ne ne

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 3. STANJE U PODRUČJU UPRAVLJANJA VODAMA 3.5. ZAŠTITA VODA_POKAZATELJI STANJA

220 Zavod za vodoprivredu d.d. Sarajevo Zavod za vodoprivredu d.o.o. Mostar Decembar 2008.

3.5. Zaštita voda – pokazatelji stanja

3.5.1. Uvodne napomene Pretpostavka ostvarivanja mogućnosti održivog korištenja voda jeste i realiziranje niza aktivnosti čiji je zajednički cilj funkcionalna i efikasna zaštita voda, kako u smislu količina tako i njenog kvaliteta. Osnovna načela koja se tiču očuvanja svojstava vodnih resursa su definirana u Zakonu o vodama Federacije BiH83 (ZoV), te nizom podzakonskih akata koji su ili doneseni ili tek treba da se donesu. U novije vrijeme se ova problematika razmatrala kako u sklopu različitih zajedničkih projekata iz oblasti upravljanja vodama, tako i kao zasebne tematske oblasti, pa je tokom 2000 –02 urađen Prijedlog plana upravljanja zaštitom kvaliteta voda za vodno područje sliva rijeke Save (Federalni dio), a u periodu 2005-07 u okviru I faze projekta WQM urađen je Plan zaštite voda koji je obradio oblast zaštite voda od urbanih otpadnih voda, zatim Studija poboljšanja kvaliteta voda rijeke Neretve u Mostaru, Projekat Delte Neretve, Living Neretva I faza kao i čitav niz studijsko – planske dokumentacije vezane za izgradnju i razvoj kanalizacionih sistema. Jedan od ciljeva Strategije upravljanja vodama Federacije BiH (SUV) je i stvaranje pretpostavki da se pristupi izradi planova upravljanja vodama (čl.25 ZoV) u sklopu kojih bi se detaljnije, ali sa istih polaznih osnova, obradio i ovaj segment u upravljanju vodama. Kako je prostor Federacije BiH (FBiH), u oblasti upravljanja vodama, prostorno podijeljen na vodno područje Jadranskog mora i vodno područje rijeke Save, a BiH je potpisnica međunarodnih sporazuma vezanih za zaštitu kvaliteta voda, to se u okviru ove problematike moraju uvažavati i obaveze, odnosno preporuke koje proističu iz dokumentata MAP-a (Mediteranskog akcionog plana) i izvještaja komisije ICPDR (International Commission for the Protection of the Danube River) koji se odnose na zaštitu kvaliteta voda bazena Mediterana i rijeke Dunav84. ZoV, a osobito njegovo poglavlje VI, definira zakonski okvir zaštite voda, ali značajne refleksije imaju i oblasti: okoliša, zdravstvene zaštite, poljoprivrede, šumarstva, energetike, turizma, saobraćaja i sl. te je neophodno, u cilju usklađivanja međusektorskih politika, uvažiti zakonodavstva i, ukoliko postoje, strateške odluke koje se odnose na navedene oblasti.

3.5.2. Izvori zagađenja i procjena pritisaka Važan korak u definiranju pritisaka koji utiču na stanje kvaliteta voda i njihov režim proticaja na pojedinim dionicama je procjena ukupnog doprinosa koga pojedini uticajni faktori imaju na površinske i na podzemne vode. Kroz analizu pritisaka potrebno je da se iz širokog spektra različitih pojava koje se reflektiraju na stanje površinskih i podzemnih voda, pažnja fokusira na one najznačajnije čiji bi se uticaj kroz odabir odgovarajućih mjera, te provođenja istih, najefikasnije umanjio ili eliminirao u cilju postizanja dobrog statusa voda. U poglavlju II 1.5. je uz odgovarajući komentar dat pregled stanja kvaliteta površinskih voda, što je u suštini odgovor sredine na djelovanje pritisaka na vode. Analiza izvora zagađenja i procjena pritisaka uključuje niz koraka od kojih su najvažniji:

83 Sl. novine Federacije BiH br.70/06 84 Za potrebe komisije ICPDR-a i MAP-a urađeni su i dostavljeni nadležnim međunarodnim institucijama izvještaji koji sadržavaju opis stanja i identifikaciju najznačajnijih problema na slivnim područjima pod njihovom ingerencijom.



Pregled svih aktivnosti koje potencijalno mogu prouzrokovati neke od vidova pritisaka na vodotoke uz istovremeno ukazivanje na one tipove pritisaka ili aktivnosti koji mogu prouzročiti efekte koji su u konfliktu sa preliminarnim ciljevima vezanim za stanje kvaliteta voda koji se želi postići.

Procjena razvojnih trendova koji mogu eventualno doprinijeti promjeni veličine pritisaka na vodna tijela. Takve su analize djelimično u vezi sa ekonomskim analizama trendova razvoja pokretačkih sila.

Identifikacija kritičnih aktivnosti i pritisaka, tj. pritisaka koji mogu biti ili imaju takav karakter da njihovo nerješavanje dovodi do rizika da se u konačnici ne postigne dobar status voda.

U cilju preciznijeg identificiranja, a kasnije i njihovog selektiranja i kvantificiranja u narednoj tabeli su navedeni mogući pritisci kategorizirani po svome načinu i mjestu nastanka:

PRITISCI

Kategorija pritiska Specifični zagađivač TAČKASTI IZVORI ZAGAĐENJA

Otpadne vode sa dominantnim sadržajem upotrijebljenih voda stanovištva Otpadne vode sa dominantnim sadržajem upotrijebljenih voda industrije Kišni prelivi (mogu biti i tačkasti i difuzni izvori zagađenja u zavisnosti od njihovog načina funkcioniranja)

Otpadne vode stanovništva

Otpadne vode industrije izvan sistema javne kanalizacije Tekstilno – kožarska industrija Prehrambena industrija Hemijska industrija– organska i neorganska Prerada papira Metaloprerađivačka industrija Drvnoprerađivačka industrija Punionice pića

Industrija

Industrija građevinskog materijala Aktivni rudnici minerala i rudača Ugljenokopi – površinski i podzemni

Rudnici

Rudnici koji su prestali sa aktivnostima eksploatacije Napuštene deponije komunalnog i industrijskog otpada Industrijske zone Rasadnici

Zagađenje podzemlja

Vojni kompleksi Staklenici Skladišta prirodnog ili vještačkog đubriva

Tačkasti izvori u poljoprivredi

Skladišta deponovanih poljoprivrednih proizvoda Sanitarne i divlje deponije Pretovarne stanice i sabirna mjesta za otpad koji se reciklira

Deponije krutog otpada

Deponije otpada od poljoprivrede Ribogojilišta Zagađenje nastalo kao posljedica aktivnosti na uzgoju riba

DISPERZNI IZVORI

Površinsko oticanje sa industrijskih i poslovnih kompleksa Otpadne vode slobodnostojećih objekata za stanovanje (rasuta naselja do 500 stanovnika) ili turistička djelatnost izvan sistema javne kanalizacije Kišni prelivi Oticanje sa ulica, parkova, krovova i sl.

Gradovi i naseljena mjesta

Saobraćaj– Aerodoromi, glavne cestovne saobraćajnice, željeznica, plovila na jezeru, moru i rijekama



Pašnjaci i druge površine koje se ne obrađuju Korištenje stajskog i drugog organskog đubriva Sredstva za zaštitu biljaka Korištenje vještačkog đubriva Oranice Uzgoj povrtlarskih kultura

Poljoprivreda

Voćnjaci Pošumljavanje- uređenje zemljišta Zaštitna sredstva u šumarstvu Korištenje vještačkog đubriva Izgradnja šumskih puteva za izvlačenje šume Erozija uzrokovana eksploatacijom šuma Zagađenja gorivima, mazivom šumske mehanizacije

Šumarstvo

Privremena šumska gradilišta Kontaminirane kiše Vojni poligoni i minska polja

Ostali difuzni izvori

Deponovani otpad – jalovišta, mulj sa postrojenja, materijal iz korita vodotoka koja se čiste i sl.

PROMJENA REŽIMA VODA Zahvati vode za potrebe navodnjavanja Zahvati vode za hlađenje i tehnološke vode Zahvati vode za separaciju i kamenolome i rudnike

Zahvatanje vode – smanjenje proticaja

Zahvati vode za javno vodosnabdijevanje Hidroenergetski objekti Nasipi i zaštitni objekti Ustave i brane Fizičke izmjene toka vodotoka (oblaganje, kanalisanje, prosjecanje, kaskadiranje ) Retenzije Čišćenje i održavanje korita

Morfološke promjene

Stvaranje vještačkih barijera u zoni uticaja na prirodni režim tečenja BIOLOŠKI PRITISCI

Poribljavanje, komercijalni i sportski ribolov Uvođenje novih vrsta u vode i okoliš

Biološke promjene

Razvoj patogenih organizama i bolesti koje ranije nisu bile prisutne na tim prostorima

OSTALO Rekreacija Područja kontaminirana radioaktivnim materijalom Dreniranje i detaljna odvodnja sa uređenih poljoprivrednih zemljišta

Drugi pritisci

Globalne klimatske promjene i posljedice u ciklusu kruženja vode u pririodi

Tabela 3.5.1. Detaljna lista mogućih pritisaka na promjenu kvaliteta voda i njihov režim Pritisci koji značajno utiču na promjenu stanja podzemnih voda su svi oni čiji se efekat odražava kroz promjenu fizičko- hemijskog statusa i raspoloživih količina koje se mogu zahvatiti. U tom smislu su za podzemne vode na području Federacije BiH karakteristični koji se mogu grupisati u: zagađenja antropogenog porijekla (koncentrisana i difuzna) zahvati vode iz podzemnog akvifera i/ili vještačka infiltracija u podzemlje

U ovom trenutku su ovoj vrsti uticaja izloženi, u različitoj formi i intenzitetu svi značajniji resursi podzemne vode, tj. : Sarajevsko polje, odnosno aluvijon rijeka Željeznice i Bosne; Mostarsko polje, aluvijon Neretve;



Sprečko polje, odnosno aluvijon Spreče; Područje Bihaća, aluvijon Une; Područje Orašja i Brčkog, aluvijon Save; Područje oko Odžaka, Gradačca i Modriče, aluvijon Bosne.

3.5.2.1.Koncentrisani izvori zagađenja voda Ono što karakterizira stanje u oblasti prikupljanja i tretmana otpadnih voda, definiranih kao koncentrisani izvori zagađenja u Federaciji BiH, bi se u najkraćem moglo svesti na konstataciju da razvoj vodosnabdijevanja nije pratio razvoj odvodnje i konačne dispozicije otpadnih voda stanovništva i industrije. Činjenica je da ne postoje pouzdani podaci o stanju kanalizacionih sistema koji su, ukoliko postoje, samo djelimično izvedeni i kao takvi ne zadovoljavaju elementarne tehničke standarde i nefunkcionalni su. Nepostojanje podataka o tipu, položaju, profilima, cijevnom materijalu, godini izgradnje, obuhvatu (broju priključenih korisnika), mjestu ispuštanja u recipijent, kvalitetu efluenta, predstavlja najveću poteškoću u ocjeni postojećeg stanja i kvantificiranju ukupnog zagađenja. Loše ili nikakvo održavanje kanalizacionih sistema dovodi do toga da se stanje izgrađenih dijelova kanalizacionog sistema progresivno pogoršava. Identifikacija značajnih koncentrisanih zagađivača provedena je tako što su prikupljeni i analizirani raspoloživi podaci o naseljenim mjestima i industrijskim zagađivačima, te su, uz osvrt na historijske podatke i ekspertne procjene, kvantificirani i prostorno locirani. Za Federaciju BiH je karakteristično da su najizraženiji i najvažniji koncentrisani zagađivači: urbane otpadne vode koje nastaju kao posljedica korištenja voda stanovništva i industrijske otpadne vode koje nastaju u procesu proizvodnje određenih industrijskih grana.

Pristup identifikaciji i ocjeni značaja pojedinih zagađivača može biti baziran na podacima o teretu zagađenja koji emitira svaki pojedini zagađivač (efluentno opterećenje) ili na bazi rezultata monitoringa- praćenja podataka o kvalitetu voda te procjenu veličine opterećenja koje je prouzrokovalo kvalitativne promjene vode u vodotoku. Kvantificiranje tereta zagađenja efluenta koje pojedini emiteri ispuštaju u vode zasniva se na mjerenjima količina i kvaliteta otpadnih voda, tj. monitoringu ili na bazi procjena zasnovanih na literaturnim, ekspertnim, istorijskim podacima ili kombinaciji ovih pristupa. Za otpadne vode stanovništva se mjerenja produkovanog tereta zagađenja ne vrše, odnosno i ukoliko se sporadično provode, ona nisu sistematizirana i nije uspostavljena baza podataka koja bi poslužila kao osnova analizu. Jedan od razloga je nepostojanje izgrađenih sistema za prikupljanje i transport otpadnih voda naselja, tako da je u najvećem broju slučajeva nemoguće provesti mjerenja količine i sastava otpadnih voda na jednom mjestu, jer je čak i broj ispusta u recipijent vrlo često nepoznat. U Federaciji BiH ne postoji ustrojen sistem prikupljanja podataka i praćenje tereta zagađenja kojeg ispuštaju pojedini industrijski zagađivači nego se za one, za koje je prethodno procjenjeno da ispuštaju značajnu količinu zagađujućih materija, vrši povremeno ispitivanje kvaliteta efluenta (svake dvije godine), kao osnova za plaćanje naknada za zaštitu voda. Za drugu se grupu industrijskih zagađivača, koji su određeni kao manje značajni, teret zagađenja procjenjuje preko koeficijenata vezanih za njihovu proizvodnju i proizvodne kapacitete. Ovako dobiveni podaci sadrže u sebi veliki stupanj nepouzdanosti, (jednokratno mjerenje, promjene u pogledu tehnologija i



kapaciteta, dikontinuiranost u prikupljanju podataka, i sl.), i kao takvi teško mogu biti polazna osnova za procjenu uticaja pojedinih privrednih subjekata. Stanovništvo:

Značajni izvori zagađenja, prepoznati kao primarni u sagledavanju ukupnog zagađenja koje se producira na nekom području, jesu otpadne vode stanovništva u urbanim područjima i njihov se uticaj odnosi na promjenu stanja površinskih i podzemnih voda. Slijedeći principe navedene u Direktivi o gradskim otpadnim vodama (91/271/EEC), kao integralnog dijela Okvirne direktive o vodama (ODV), i uvažavajući današnje stanje u Federaciji BiH, u fazi podjele na tipove zagađenja od stanovništva, usvojen je princip da se kao koncentrisani izvori zagađenja računaju sva naseljena mjesta sa 500 i više stanovnika, po popisu iz 1991. godine. Daljnja podjela koncentriranih zagađivača, definiranih kao zagađenje od stanovništva, zasnovana je na učešću naseljenih mjesta po njihovoj veličini. Prema tome napravljena je podjela svih naseljenih mjesta u koracima: 500-2.000, 2-10.000, 10-50.000, od 50-100.000 i preko 100.000. Nepostojanje pouzdanih demografskih podataka novijeg datuma značajno ograničava stepen tačnosti u dijelu procjene tereta zagađenja od stanovništva. Očito je da su demografske promjene, uz depopulizaciju određenih prostora, bile izraženije na ruralnim područjima nego na urbanim, te da je generalno, uz proces smanjenja broja stanovnika, došlo do migracionih pokreta na relaciji selo –grad. Teritorijalna podjela naselja i zagađivača je po slijedećim prostorima: neposredni sliv rijeke Save podsliv Une sa Glinom i Koranom podsliv Vrbasa podsliv Bosne podsliv Drine sliv Neretve sliv Krke i Cetine obalno more

Uzimajući za kao jedini pouzdan izvor podataka o broju stanovnika, po naseljenim mjestima, rezultate popisa iz 1991 godine, dolazimo do generalne prostorne distribucije stanovništva po područjima analiza što je prikazano na narednoj slici.



Slika 3.5.1. Podjela stanovnika po veličini naselja prema popisu iz 1991 Ovo pokazuje da je u naseljima do 500 stanovnika, koja je u ukupnom broju naselja učestvuju sa oko 66%, živjelo oko 13% stanovništva. Ovaj tip naselja je ili doživio značajno smanjenje broja stanovnika ili je zbog svoga položaja ušao kao cjelina sa susjednim naseljima u zajedničku aglomeraciju. Relativno mali doprinos u ukupnom teretu zagađenja i njihov karakter upućuju nas da ova naselja tretiramo kao rasute zagađivače. U naseljima veličine od 500 do 10.000 stanovnika živi oko 45% stanovnika, a u ukupnom broju naseljenih mjesta ona učestvuju sa oko 34%.

Slika 3.5.2. Raspored stanovnika po prostornim cjelinama U nemogućnosti da se podaci o obuhvatima kanalizacionih sistema dobiju na bilo kakvom stepenu tačnosti, ili prihvatljivoj formi, a istovremeno uvažavajući činjenicu da čak i u onim gradovima koji imaju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda svi stanovnici tih mjesta nisu uključeni u sistem za prikupljanje i transport otpadnih voda, izvršena je distribucija broja stanovnika po prostornim cjelinama.

3.135.315 144.988

364.597 160.762

1.960.883

63.410 355.382

81.615 3.678

100,00% 4,68% 11,67% 5,12% 62,52% 2,02% 11,32% 2,56% 0,12%

FBiH Neposredni sliv Save Save

Podsliv Une, sa Glinom i Koranom Posliv Vrbasa Posliv Bosne Podsliv Drine Sliv Neretve

Sliv Krke i Cetine Obalno more

Broj stanovnika

65,56

29,53

4,12 0,54 0,19 0,06

13,26

28,01

17,02

8,53

15,5417,64

0

10

20

30

40

50

60

70

< 500 500-2.000 2.000-10.000 10.000-50.000 50.000-100.000 > 100.000

Broj stanovnika

(%)

Broj naselja (%) Broj stanovnika (%)



Statistički podaci 85: Polazna osnova u procjeni broja koncentrisanih zagađivača jesu podaci iz elaborata: ˝Statistički godišnjak za 2006˝ gdje je data procjena broja stanovnika samo po općinama u Federaciji BiH. Prema procjenama iz 2006. godine na prostoru Jadranskog sliva živi 369.346 stanovnika, ili 16 % od ukupnog, a na prostoru sliva Save 1.959.013, odnosno 84 %, što čini ukupno 2.328.359 stanovnika. Ovako prezentirani podaci nisu uvijek najbolja polazna osnova za analizu specifične problematike prikupljanja, transporta i konačne dispozicije otpadnih voda, jer vrlo često dva i više naselja, a ponekad se radi i o prostornim cjelinama regionalnog karaktera mogu da čine jedinstven obuhvat. U narednoj tabeli je dat pregled ukupne produkcije otpadnih voda putem javne kanalizacije.

JAVNA KANALIZACIJA – Porijeklo i količine otpadnih voda u 1000 m3

2002 2003 2004 2005 2006 Otpadne vode - ukupno 80.223 80.585 77.771 80.073 88.889 Domaćinstva 55.890 56.597 55.303 56.872 55.582 Djelatnosti 22.263 21.899 20.784 20.784 33.307 • poljoprivreda, šumarstvo i ribolov - - - - 11.677 • industrija i građevinske djelatnosti - - - - 16.845 • ostale djelatnosti - - - - 4.785 Komunalne usluga 2.070 2.090 2.417 2.187 - Tabela 3.5.2. Pregled količina otpadne vode po mjestu postanka Ovako prezentirani statistički podaci daju vrlo upitnu polaznu osnovu za grubu analizu broja priključenih stanovnika na javnu kanalizaciju. Uz pretpostavku da je osrednjena specifična potrošnja stanovnika 200 l/st.dn. dolazi se do podatka da je na javni kanalizacioni sistem u Federaciji BiH priključeno oko 761.000 stanovnika, ili oko 33% od ukupnog.

Kanalizaciona mreža (km) 2002 2003 2004 2005 2006 Ukupna dužina zatvorene kanalizacione mreže 1.943 1.970 2.044 2.059 2.071 Mješoviti sistem 1.015 1.023 1.032 1.040 1.045 Separatni sistem: 928 947 1.012 1.019 1.027

otpadne vode 586 542 601 606 613 oborinske vode 342 405 411 413 414

Dužina glavnog kolektora 292 292 308 309 310 Broj kanalizacionih priključaka 133.992 134.066 145.092 148.792 152.225 Broj uličnih slivnika 14.027 14.301 14.628 14.635 - Tabela 3.5.3. Pregled izgrađene kanalizacione mreže na prostoru Federacije B i H Podatak ilustrativnog karaktera je i dužina kanalizacione mreže od oko 2,72 m po stanovniku za stanovništvo obuhvaćeno kanalizacionim sistemom86. Bez obzira na to da li su ili ne pojedini stanovici priključeni na kanalizacioni sistem izvršena je procjena ukupnog zagađenja koje se producira od strane stanovništva87. U narednoj tabeli je data ukupna produkcija tereta zagađenja od stanovništva na području Federaciji BiH.

85 Statistički godišnjak za 2006. godinu 86 Ovi podaci su zavisni od načina korištenja prostora i mogu varirati u vrlo širokim granicama. 87 Teret zagađenja od stanovništva je sračunat po preporukama za jedinične parametare zagađenja objavljenim u materijalima rađenim u okviru ICPDR (PHARE Multi – Country Programme for Environment Programme for Danube



Broj

stanovnika Učešće BPK5 N P Sliv/Podsliv

2007 % (t/god) (t/god) (t/god) Vodno područje rijeke Save

Podsliv rijeke Une sa Koranom i Glinom 302,487 13 6,624 1,214 276 Podsliv rijeke Vrbas 120,868 5 2,647 485 110 Podsliv rijeke Bosne 1,341,727 58 29,402 5,390 1,225 Podsliv rijeke Drine 57,526 2 1,260 231 52

Neposredni sliv rijeke Save 135,557 6 2,969 544 124 Ukupno VP rijeke Save: 1,958,166 84 42,902 7,865 1,788

Vodno područje Jadranskog mora Podsliv rijeke Neretve sa Trebišnjicom 311,262 13 6,817 1,250 284

Podsliv rijeka Krke i Cetine 58,084 2 1,272 233 53 Ukupno VP Jadranskog mora: 369,346 16 8,089 1,483 337

Sveukupno Federacija BiH: 2,327,512 100 50,991 9,348 2,125

Tabela 3.5.4. Pregled ukupnog tereta zagađenja od stanovnika po slivovima i podslivovima Značajni pritisci u dijelu koji se odnosi na otpadne vode stanovništva naseljenih mjesta jeste lista od 22 naseljena mjesta prema Statističkom godišnjaku za 2007. godinu za koje se procjenjuju da imaju imaju više od 10.000 stanovnika sa gravitirajućim naseljima i to su: Mostar, Livno, Konjic, Sarajevo, Zenica, Bosanska Krupa, Tuzla, Bihać, Sanski Most, Jajce, Bugojno, Travnik, Novi Travnik, Cazin, Visoko, Vogošća, Lukavac, Kakanj, Živinice, Gračanica, Zavidovići i Goražde. Od ovih pobrojanih gradova tri se nalaze u slivu Jadranskog mora, a prostali u slivu rijeke Save. Ova lista se može eventualno proširiti na osnovu saznanja o definitivnom obuhvatu postojećeg ili planiranog kanalizacionog sistema, odnosno gravitirajućih naselja koja u njega ulaze ili ne. Ovakvo grupisanje gradova je utemeljeno isključivo na njihovoj veličini odnosno efluentnom potencijalu. Industrijski zagađivači:

Rat i njegove posljedice svakako su smanjile ukupno produkovana zagađenja od industrijskih zagađivača u Federaciji BiH, posebno stoga, jer su najveći zagađivači ili prestali sa radom ili su u velikoj mjeri reducirali obim proizvodnje, ili promjenili djelatnost ili uveli nove tehnologije i na taj način svakako smanjili i produkovana zagađenja. Nažalost, u isto vrijeme je devastiran ili se ne koristi najveći dio ranije izgrađenih postrojenja za predtretman industrijskih otpadnih voda. Ako, i ukoliko, dođe do revitalizacije predratnih industrijskih preduzeća, kao i do očekivane izgradnje novih, savremenih industrijskih kapaciteta, bezuvjetno će se morati planski i u cjelini organizirano provoditi mjere za dovođenje zagađenja koje producira industrija do dozvoljenih nivoa. U suprotnom, novi val zagađenja bi na području Federaciji BiH značio uništenje i degradaciju najvećeg dijela resursa vode, što bi izazvalo nepopravljive štete koje se ne daju procijeniti.

River Basin Water Quality Enhancement in the Danube; Inventory of Municipal Emissions per sub basin, februar 2003) i primjenljiv je za cijeli prostor FBiH.



Nedostatak sistematskog monitoringa kvaliteta i količina efluenta industrijskih zagađivača rezultiralo je da se ocjene tereta zagađenja pojedinih vodotoka zasnivaju na podacima dobivenim ili na osnovu mjerenja provedenih za potrebe procjene produkcije otpadnih voda velikih zagađivača ili na osnovu procjena zasnovanih na tabelarnim podacima vezanim za tip i obim proizvodnje pojedinih privrednih subjekata urađenih u cilju dobivanja osnove za naplatu taksi za ispuštanje otpadnih voda. Za vodno područje rijeke Save je u 2007. vršena naplata za teret ispuštene vode utvrđen ispitivanjem kvaliteta otpadnih voda za 84 industrijska zagađivača i utvrđeno je da ispuštaju ukupan teret zagađenja u veličini od 2.118.468 ES, dok je na području sliva Jadranskog mora utvrđeno putem mjerenja 11 zagađivača sa ukupno 26.593 ES. Prethodni podaci ilustriraju značajan stepen redukcije tereta zagađenja, u odnosu na period do 1991 godine, na dijelu koji se odnosi na industrijske zagađivače88.

Industrijski zagađivači - mjerenjem EBS

Sa predtretmanom

Bez predtretmana

Ukupno

Procjena Ukupno industrija

Sliv/Podsliv

(EBS) (EBS) (EBS) (EBS) (EBS) Vodno područje rijeke Save

Podsliv rijeke Une sa Koranom i Glinom

12.683 0 12.683 2.386 4.297

Podsliv rijeke Vrbas 1.442 1.024 2.466 1.831 2.110.662 Podsliv rijeke Bosne 769.792 1.321.844 2.091.636 19.026 6.850 Podsliv rijeke Drine 5.924 486 6.410 440 7.742

Neposredni sliv rijeke Save 3.591 1.682 5.273 2.469 2.144.620 Ukupno VP rijeke Save: 793.432 1.325.036 2.118.468 26.152 2.144.620

Vodno područje Jadranskog mora Podsliv rijeke Neretve sa

Trebišnjicom 13.128 11.110 24.238 187.642 211.880

Podsliv rijeka Krke i Cetine 0 2.355 2.355 3.402 5.757 Ukupno VP Jadranskog mora: 13.128 13.465 26.593 191.044 217.637

Sveukupno Federacija BiH: 806.560 1.338.501 2.145.061 217.196 2.362.257

Tabela 3.5.5. Pregled ukupnog tereta zagađenja od industrije po slivovima i podslivovima čiji se obračun vrši na osnovu mjerenja Sistemom za praćenje doprinosa ukupnom teretu zagađenja od industrije na području Federaciji BiH su tabelarno (koeficijentima) obračunati 150 pravnih subjekata od čega na vodnom području Save 118, a na vodnom području Jadrana 32. Tokom aktivnosti vezanih za prikupljanje, sistematiziranje i ocjenu vjerodostojnosti podataka vezanih za industrijske zagađivače, došli smo do slijedećih podataka: fond raspoloživih podataka je ograničen i nije sistematiziran u formi centralne baze podataka u

vidu katastra zagađivača; podaci potiču iz različitih vremenskih perioda, analize su rađene od strane ustanova čije

rezultate niko ne kontrolira, pa je upitna i vjerodostojnost podataka; nisu rađena kontrolna mjerenja i sistematski kontinualni monitoring nego su svi podaci bazirani

na simultanim mjerenjima koja u principu ne mogu odražavati pravo stanje stvari 88 Za jedan dio industrijskih zagađivača koji se svrstavaju u manje obračun tereta zagađenja se vrši preko koeficijenata i procjenjuje se da je njihov doprinos u ukupnom teretu zagađenja značajno manji u odnosu na ove za koje se obračun vrši mjerenjem.



Ako se uporedi teret zagađenja od stanovnika i teret zagađenja od industrije dolazi se do zaključka da je teret zagađenja od industrije obuhvaćene sistemom za naplatu za ispuštenu vodu i zagađenja od stanovništva u ovom trenutku približivo jednak. Uzimajući u obzir da jedan dio industrije nije obuhvaćen sistemom naplate za ispuštene vode, te se otpadne vode jednog dijela stanovništva naročito onog koji spada u rasute zagađivače ispušta u podzemlje, možemo konstatovati da je industrija u blagoj prednosti u pogledu doprinosa ukupnom zagađenju koje dospijeva u vode.

3.5.2.2.Disperzni izvori zagađenja Rasuti, ili disperzni zagađivači na prostoru Federacije BiH, koji imaju značajan uticaj na promjenu kvaliteta voda, jesu: mala naselja koja ne ulaze u kategoriju koncentrisanih zagađivača do 500 stanovnika uticaji od poljoprivrede uticaji od šumarstva uticaji od deponija krutog otpada uticaji od oborinskih voda iz urbanih dijelova i sa saobraćajnica

Važno je utvrditi da u Federaciji BiH nije uspostavljen sistemski pristup ispitivanju kvaliteta površinskih i podzemnih voda u cilju dobivanja pouzdanih podataka koji bi se odnosili na doprinos rasutih zagađivača u ukupnom teretu zagađenja voda, a koji bi poslužili kao osnova za analizu stanja, mjera i rezultata upravljanja vodama. Rasuti izvori zagađenja su direktno vezani za aktivnosti čovjeka koje se odnose na korištenje zemljišta (poljoprivreda, šumarstvo, eksploatacija materijala, transport i sl.), a po načinu postanka su prostornog karaktera. Međutim specifičnost u Federaciji BiH je i činjenica da jedan veliki dio stanovnika, naročito u ruralnim dijelovima, nije obuhvaćen nikakvim kanalizacionim sistemima, te se prikupljanje i konačna dispozicija otpadnih voda svodi na veliki broj direktnih ispusta ili nepropisno izvedenih septičkih jama, pa se ono u ukupnom bilansu može svrstati u tip rasutog zagađenja. Međutim, za očekivati je da će se u skoroj budućnosti problematika prikupljanja i dispozicije otpadnih voda riješiti na propisan način i da će se samo jedan dio manjih naselja koja su po svojoj prostornoj strukturi decentralizirana moći svrstati u difuzne izvore zagađenja. Na taj način će se doći u situaciju da stoji tvrdnja da najveći dio ove vrste zagađenja nastaje u sklopu poljoprivrednih kao i aktivnosti vezanih za eksploataciju šume. U ovoj doprinosa difuznog zagađenja u ukupnom zagađenju voda polazi se od pretpostavke da se kao rasuti zagađivači mogu tretirati i naselja do 500 stanovnika bez obzira na njihovu udaljenost od vodotoka. Za okvirnu procjenu veličine zagađenja od stanovništva, koje živi u ovakvim naseljima poslužili su podaci dati u popisu stanovništva po naseljenim mjestima iz 1991. godine.



Učešće BPK5 N P Sliv/Podsliv

% (t/god) (t/god) (t/god) Vodno područje rijeke Save

Podsliv rijeke Une sa Koranom i Glinom

11 998 200 33

Podsliv rijeke Vrbas 11 1,009 202 34 Podsliv rijeke Bosne 47 4,235 847 141 Podsliv rijeke Drine 5 474 95 16

Neposredni sliv rijeke Save 3 241 48 8 Ukupno VP rijeke Save: 76 6,956 1,391 232

Vodno područje Jadranskog mora Podsliv rijeke Neretve sa Trebišnjicom 17 1,537 307 51

Podsliv rijeka Krke i Cetine 7 605 121 20 Ukupno VP Jadranskog mora: 24 2,142 428 71

Sveukupno Federacija BiH: 100 9,098 1,820 303

Tabela 3.5.6. Procjena tereta zagađenja od naselja do 500 stanovnika Da bi se dobili iskoristivi podaci o teretu zagađenja od poljoprivrede moraju se provesti istraživanja na karakterističnim prostornim cjelinama zasnovana na podacima koji su dostupni, a odnose se na statističke podatke o korištenju zemljišta i strukturi obradivog zemljišta uopšte u različitim hidrološkim uvjetima. Ovim istraživanjima moraju se obuhvatiti i podaci o korištenju sredstava za zaštitu bilja kao ni prirodnog i vještačkog đubriva, ali i drugi elementi koji utiču na produkciju zagađenja sa određenog prostora. U Federaciji ne postoji pravni okvir kojim bi se stvorile pretpostavke za provođenje Direktive 91/676/EEC koja se tiče zaštite vodnih resursa od zagađivanja nitratima prouzrokovanih poljoprivrednim djelatnostima. Od ukupne teritorije BiH, koja iznosi 5.112.879 ha, FBiH zauzima 2.607.579 ha, a RS 2.505.300 ha. Od te površine poljoprivredno zemljište pokriva cca. 2.600.000 ha (oko 52%), a ostatak od 2.400.000 ha je šumsko zemljište (oko 48%). Iako je ukupna površina poljoprivrednog zemljišta u FBiH i RS dosta slična, uzimajući u obzir populaciju entiteta dolazi se do podataka da u FBiH po jednom stanovniku ima 0,56 ha poljoprivrednog zemljišta i to 0,23 ha oranica i bašti, dok je u RS stanje nešto povoljnije, odnosno ima 0,90 ha po stanovniku poljoprivrednog zemljišta i 0,46 ha po stanovniku oranica i bašti89. Tokom 2004. proveden je Projekat “Jačanje kontrole difuznog zagađenja u Federaciji Bosne i Hercegovine”90, gdje se na primjeru podsliva rijeke Lašve provelo testiranje matematskih modela primjeljivih za naše uslove u pogledu procjene tereta difuznog zagađenja. U okviru modela su se kao uticajni faktori uzimali geomorfološke karakteristike sliva (veličina, pad dna korita, nadmorska visina, gustina mreže vodotoka, karakteristike tla i sl.), korištenje terena (gustina stanovanja, učešće tipova zemljišta u ukupnoj površini terena, korištenje azotnih i fosfornih đubriva), klimatske karakterisitike područja (prosječna visina godišnjih i sezonskih padavina, prosječni proticaji na glavnom vodotoku i specifično oticanje). Dobivene su vrijednosti prosječne godišnje produkcije 89 Korištenje zemljišnog prostora u BiH ima naglašen ekstenzivni karakter, sa izraženim tendencijama nedovoljno planiranog i neracionalnog pristupa. Gubici tla su prouzrokovani prvenstveno neplanskom izgradnjom stambenih, industrijskih i infrastrukturnih objekata, neracionalnom eksploatacijom mineralnih sirovina i ekscesivnom erozijom izazvanom deforestacijom, te nepravilnom obradom na nagibima. U FBiH ovi gubici iznose više od 3.000 ha godišnje. 90 Ref. broj LIFE TCY/00/BiH/044, finansiran od strane programa LIFE–Third Countries Evropske komisije i Instituta za hidrotehniku GF u Sarajevu



neorganskog azota u Federaciji BiH od 36.764 t, ortofosfata 2.076 t, ukupnog fosfora 2.763 t što je procjena dobivena na osnovu podataka procjenjenih za pojedine podslivove i u te količine su uključeni svi izvori difuznog zagađenja. Ovo su vrlo grube procjene koje treba uzimati sa stanovitom rezervom, a za tačnije analize je neophodno provesti dugotrajna ispitivanja. Eksploatacija šume kao i aktivnosti koje je prate (izgradnja šumskih puteva, transport/izvlačenje usiječene drvne mase od mjesta sječe do saobraćajnica, korištenje mehanizacije, formiranje šumskih gradilišta itd.), kao posljedicu ima povećanje erozije i unošenje suspendovanih materija u vodotok. Skraćuje se vrijeme koncentracije oborina i putovanja do vodotoka, te to za posljedicu ima učestalu pojavu ekstremnih vrijednosti proticaja. Takođe, veliku opasnost predstavlja i transport i uskladištenje goriva i maziva koja se koristi za mehanizaciju na šumskim radilištima, servisiranje mehanizacije, kao i odlaganje iskorištenog ulja. Moguće negativne posljedice prouzrokuju i nestručno i neadekvatno korištena sredstva za zaštitu biljaka. Površinsko ispiranje finih čestica, nastalo kao posljedica probijanja šumskih puteva koji se po pravilu ne osiguravaju i izvode bez ikakvih antierozivnih zaštita, uzrokuje ekstremno visoke mutnoće u vrijeme padavina u periodu dok aktivnosti traju, ali i u vremenu koje slijedi nakon toga, jer se proces erozije razvija u vremenu. Šumski otpad nastaje kao posljedica neiskorištene biomase koja se neadekvatno odlaže tako da umjesto korisne sirovine postaje izvor zagađenja i procjenjuje se da na nivou Federacije količina otpada od šumarstva iznosi 376.400 m3/god. U grupi zagađivača koji indirektno, putem procjednih voda iz tijela deponije, dospijevaju u površinske i podzemne vode, značajno mjesto zauzimaju deponije krutog otpada. Iako je 2002. godine urađena Strategija upravljanja čvrstim otpadom u BiH, problemi u upravljanju otpadom ostali su i danas isti. Godišnja produkcija komunalnog otpada se kreće oko 270 kg/st, od čega se oko 36% od ukupnih količina uopće ne prikuplja od strane javnih komunalnih preduzeća. Neodgovarajuće uređene sanitarne deponije na koje se odlaže prikupljeni otpad, a kojih ima 54 (21 uređena i 33 djelimično ili nikako uređene deponije) koriste se za odlaganje oko 40% od ukupnog otpada. Ne postoji uspostavljen monitoring kojim se prate promjene kvaliteta vode i drugih medija na koje ima uticaj ovako generirano onečišćenje. Osim toga industrija godišnje dodatno doprinese sa 1.500.000 t otpada od čega se oko 10% od toga može kategorizirati kao opasni. Dodatno opterećenje čini otpad od poljoprivrede u koji se osim žetvenog ostatka, raznih ambalaža, uginulih životinja uključuje i cca 4.550.000 t/god stajnjaka koji se u veličini od oko 80% odlaže na poljoprivredna zemljišta. Poseban problem u prikupljanju i adekvatnom odlaganju otpada jeste prikupljanje otpada iz zdravstvenih i veterinarskih ustanova koje se bave davanjem medicinskih usluga ljudima i životinjama. Procijenjuje se da ove količine iz zdravstvenih ustanova iznose oko 5000 t/god i da se oko 90% odlaže na nepropisan način, baš kao i cca 20 t/god koje potiču iz veterinarskih ustanova. Osim deponije u Sarajevu kojom se kontrolirano upravlja i koja je pustila u probni rad i postrojenje za tretman procjednih voda iz tijela deponije, uz određene nedostatke se za potrebe odlaganja krutog otpada u ovom trenutku mogu uključiti i deponije Uborak kod Mostara i deponija u Tešnju. Niti jedna deponija nema ustrojen monitoring niti egzaktne podatke o produkciji zagađenja i njegovom uticaju na pogoršanje stanja kvaliteta površinskih i podzemnih voda, te se svi podaci kao takvi moraju uzeti sa velikom rezervom. Prema načinu postanka i mehanizmu rasprostiranja, difuzni izvori zagađenja mogu biti, osim od otpadnih voda stanovništva, i od poljoprivrede, šumarstva, deponija otpada i sl. i posljedica:



kontaminacije tla kao posljedice vojnih djelovanja ili upotrebe borbenih sredstava (područja izložena radioaktivnom djelovanju, poligoni za gađanja, skladištenje opasnog i škodljivog materijala i sl.)

oticanje površinskih voda sa urbanih površina (promjena kvalitativno- kvantitativnog režima oticanja)

neuređeni tereni nakon površinske i podzemne eksploatacije ruda i mineralnih sirovina dospijevanje kontaminacije putem kiselih kiša, žutih kiša i kontaminacije zraka generalno spiranje sa saobraćajnica, (istaloženi negativni produkti sagorjevanja goriva u automobilima, sredstava protiv mržnjenja, sredstva za odleđivanje, infiltracija u podzemlje sredstava za impregniranje i zaštitu drvenih pružnih pragova, sredstva za odmašćivanje, čišćenje i sl.)

3.5.3. Zaštita voda od koncentrisanih izvora zagađenja

3.5.3.1.Postrojenja za prečišćavaje otpadnih voda U Federaciji BiH danas postoji i radi ukupno šest postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda stanovništva i to su postrojenja u Gradačacu, Žepču i Srebreniku na slivu rijeke Save, odnosno Ljubuški, Čitluk i Grude na slivu Jadranskog mora, kome se može dodati i postrojenje u Neumu, iako je postrojenje locirano u Republici Hrvatskoj. Jedan dio postrojenja za tretman urbanih otpadnih voda koji su bili u funkciji prije rata ili su pak bili u završnoj fazi izgradnje danas nije u funkciji. To se prvenstveno odnosi na postrojenje u Sarajevu, Trnovu, i Odžaku na slivu rijeke Save, odnosno postrojenje u Širokom Brijegu i Bosanskom Grahovu na slivu Jadranskog mora91. Ono što karakterizira najveći broj naseljenih mjesta na području Federacije BiH jeste nepostojanje cjelovitog sistema za prikupljanje otpadnih voda, te da se otpadne i oborinske vode najčešće prihvataju mješovitim sistemom kanalizacije i najkraćim mogućim putem provode do najbližeg recipijenta. Drugi dio stanovnika je individualno rješavao pitanje konačne dispozicije otpadnih voda na način da se otpadne vode skupljaju u septičke jame, najčešće urađene tako da se njihov sadržaj procjeđuje u podzemlje, čime se kontaminiraju podzemne vode, a opasnosti od ovog načina ispuštanja otpadnih voda je što se najčešće zagađuju resursi podzemnih voda koji se koriste ili mogu koristiti kao izvori pitke vode. U suštini, i jedan i drugi način ispuštanja otpadnih voda je nekontroliran, neodrživ i suprotan načelima sanitacije naselja, a posljedice se mogu samo procjeniti. Jedino se za kanalizacione sisteme koji u svom sastavu imaju i postrojenja za tretman otpadnih voda može reći da postoje realne pretpostavke da se prate efekti i drži pod kontrolom cijeli sistem, jer je najveći dio otpadnih voda prikupljenih sa područja odvodnje doveden do jedne tačke. Najčešća situacija je da se ne poznaje ni broj ispusta u vodotoke, ni obuhvat kao osnova za analizu rada i funkcioniranja. U narednoj tabeli su dati podaci iz Statističkog godišnjaka za 2006. o količinama otpadne vode tretirane na postrojenjima.

91 Postrojenje u Odžaku je, 1992 godine, bilo u završnoj fazi, tj. u fazi montaže opreme tako da nikada nije pušteno u funkciju, a i danas postoje građevinski objekti koji se mogu iskoristiti u postupku rekonstrukcije i revitalizacije ovog postrojenja. Važno je napomenuti da se trenutno izvode završni radovi na relizaciji I faze postrojenja za tretman otpadnih voda u Čitluku u kapaciteta 5000 ES čime bi se riješio tretman dijela općine koji u ovom trenutku ima izgrađenu kanalizacionu mrežu, a u narednim se fazama planira proširenje i kapaciteta.



Prečišćene otpadne vode

u (1000 m3) 2002 2003 2004 2005 2006 Prečišćavanje otpadnih voda - ukupno 2.065 2.280 2.563 2.622 2.647 Fizičkim putem 690 836 1.018 978 1.248 Biološkim putem - - - - 81 Kombinirano 1.375 1.444 1.518 1.644 1.318 Tabela 3.5.7. Pregled količina prečišćenih otpadnih voda Ako sa istim pretpostavkama o potrošnji vode kako je dato u komentaru Tabele 2 i činjenicom da se količina otpadnih voda koja se prečišćava vjerovatno mjeri, dolazimo do podatka da je prečišćavanjem (bilo koji vid) obuhvaćeno cca oko 36.000 stanovnika, odnosno oko 1,5% od ukupnog broja stanovnika Federaciji BiH.

Ispuštene vode, u (1000 m3)

2002 2003 2004 2005 2006 Ispuštene otpadne vode - ukupno 80.223 80.585 77.771 80.073 88.889 Neprečišćene vode Ispuštene u:

78.158 78.305 75.235 77.451 86.222

• podzemne vode 1.577 1.735 1.679 1.638 13.447 • vodotoke 71.781 71.557 70.876 72.093 63.085 • akumulacije 4.800 5.013 2.680 3.720 9.710 Prečišćene vode – ukupno Ispuštene u:

2.065 2.280 2.536 2.622 2.647

• podzemne vode 297 302 335 423 430 • vodotoke 1.095 1.298 1.581 1.709 1.737 • more 673 680 620 490 480 Tabela 3.5.8. Pregled količina ispuštene otpadne vode Prikaz postrojenja na vodnom području rijeke Save: Srebrenik: Općina Srebrenik ima postrojenje za tretman otpadnih voda koje je pušteno pogon aprila 2002 godine počelo sa radom u kapacitetu I faze od 12.000 ES. Postrojenje je locirano oko 2 km sjeverno od grada, na desnoj obali rijeke Tinje koja je i recipijent. Uređaj osim mehaničkog ima i sekundarni biološki tretman kao i kompletnu obradu mulja. Uređaj se sastoji iz slijedećih tehnoloških jedinica: Pumpna stanica sirovih otpadnih voda; Predtretman otpadnih voda – gruba rešetka i pjeskolov; Fina sita za odvajanje plivajućih predmeta koja su prošla pumpnu stanicu; Biološki tretman otpadnih voda se sastoji od dva sinhronizovana SBR reaktora; Višak mulja iz SBR reaktora se šalje na liniju tretmana mulja koja se sastoji od: gravitacionog uguščivača; tanka za mulj koji se aeriše u cilju dalje razgradnje organskih materija a tako tretirani mulj se dalje šalje na jedincu cijeđenja mulja centrifugiranjem. Obrađeni mulj se transportuje do kontejnera prije odvoženja i deponovanja na gradsku deponiju krutog otpada.

Sadašnji kapacitet uređaja od 12 000 ES-a se može izgradnjom trećeg SBR reaktora (za koji je prostor unutar postrojenja obezbjeđen) proširiti za dodatnih 6 000 ES-a. Izgrađeni maksimalni hidraulički kapacitet postrojenja na liniji predtretmana je 486 m

3/sat, a linije biološkog tretmana



243 m3/sat.

Detaljna kontrola efekata rada postrojenja obavljena je u dva navrata. Prvi put neposredno po puštanju postrojenja u rad i drugi, u novembru 2003. Efekti rada postrojenja su iznad očekivanih i u pogledu kontrole kvaliteta i u pogledu obnove biljnog i životinjskog svijeta u rijeci Tinji. Gradačac: Postrojenje je izgrađeno 1983. godine i pušteno u probni rad, a 1998. godine je izvršena rekonstrukcija pošto je prestalo sa radom tokom rata u toku koga je i u potpunosti uništeno. U sadašnjem vremenu postrojenje je ispod projektovanih kapaciteta, pogotovo što industrijska djelatnost po kapacitetima još uvijek nije u potpunosti obnovljena.

Kapacitet postrojenja je 30.000 ES-a (predviđena je i izgradnja II faze) odnosno dimenzionirano je na količinu otpadnih voda od 70 l/s, u sušnom, i 115 l/s u kišnom periodu, (gradska kanalizacija je uslovno govoreći separatnog tipa pošto se u kišnom periodu u glavnom kolektoru otpadnih voda pojavljuju znatne količine oborinskih voda). Prosječno hidrauličko opterećenje je 3.500 – 4.500 m3/dan

Tretman se sastoji iz mehaničkog, biološke obrade otpadnih voda i linije za tretman mulja. Tehnološke jedinice postrojenja su:

Pumpna stanica za primarno dizanje vode kapaciteta 105 l/s; Automatska gruba rešetka za uklanjanje krupnih otpadaka organskog i mineralnog porijekla; Pjeskolov za odstranjivanje pijeska, šljake i pepela zapremine 0.83 m

3;

Odvajač masti i ulja u dvije komore; Dva bioaeraciona bazena zapremine od po 900 m

3, sa primjenom površinske aeracije turbinskim

aeratorima; Dva aerisana stabilizaciona bazena zapremine od po 900 m

3 sa primjenom površinske aeracije;

Sekundarni taložnik, kružnog oblika sa zgrtačem mulja i vremenom zadržavanja od 3.3 sati ; Hlorinacija po potrebi; Pumpna stanica, za povratni mulj kao i za evakuaciju viška mulja; Silos za mulj, zapremine 785 m

3 i vremenom zadržavanja od 8 dana;

Polja za sušenje mulja, površine 1800 m3, sa 36 odvojenih površina .

Na kraju tretmana se voda ispušta u rijeku Gradašnicu, a efekti rada postrojenja su ispod projektiranih i kao takvi ne zadovoljavaju. Rad postrojenja se može značajno popraviti uvođenjem novih tehnologija, rekonstrukcijom, dogradnjom i adaptacijom postojećih objekata. Žepče: Postrojenje u Žepču je novijeg datuma i pušteno je u pogon 2007. godine. Kontejnerskog je tipa i sastoji se od 9 kontejnera povezanih u jedno tehničko- tehnološku cjelinu, sa biološkim dijelom tretmana. U sadašnjem vremenu je na postrojenje priključeno 700 domaćinstava, u kapacitetu 2 250 ES, a plan je da se u narednoj fazi kapacitet postrojenja poveća na 5 000 ES. Prikaz postrojenja na slivnom području Jadranskog mora Ljubuški:



Postrojenje za tretman otpadnih voda grada Ljubuški je izgrađeno 1990. godine i locirano jugozapadno (lokacija Matinjevac) od gradskog središta i udaljeno je od recipijenta, rijeke Trebižat, oko 350 m. Današnje postrojenje predstavlja I fazu sa kapacitetom od 5.000 ES, a planirana je i II faza istog kapaciteta. Postrojenje radi sve do danas bez prestanka. Prosječno hidrauličko opterećenje je 1000 – 1500 m3/dan; organske tvari 100 – 200 kg/dan, te suspendiranih tvari 50 – 70 kg/dan. Tretman obuhvata primarni (mehanički dio), sekundarni (biološki) i uključuje potpunu obradu i stabilizaciju mulja. Tehnološke jedinice postrojenja su: Automatska lučna rešetka za uklanjanje krupnih otpadaka organskog i mineralnog porijekla; Pjeskolov za uklanjanje pijeska, šljunka i sl. zapremine 3m3, kapaciteta 0,120 m3/s; Biološki bazen zapremine 1.156 m3; Kružni sekundarni taloženik prečnika 16 m i zapremine 402 m3 ; Kloriranje (po potrebi); Linija mulja (aerobna digestija); Tank za stabilizaciju; Polja za sušenje mulja.

Efekti prečišćavanja: Organske tvari = 86,69 % Suspendirane tvari = 72,97 % Zaostale organske i suspendirane tvari odgovaraju MDK

U cilju daljnjeg poboljšanja efekata rada postrojenja neophodno je realizirati dio radova koji se odnose na rekonstrukciju I faze postrojenja, a u II fazi koja treba pratiti razvoj kanalizacionog sistema i proširenje sadašnjeg obuhvata. Čitluk: Postrojenje je pušteno u funkciju koncem 2008. i ima kapacitet 7 000 ES. U sklopu izgradnje postrojenja je urađen i kolektor dužine 2 200 m. Planirano je proširenje kapaciteta i obuhvata koji trenutno pokriva. Grude: Postrojenje u Grudama je urađeno za potrebe rješavanja tretmana otpadnih voda stanovnika u kapacitetu 2500 ES sa namjerom da se u narednim fazama razvoja obuhvata i stepena priključenosti ovo postrojenje dogradi za još 2500 ES. Postrojenje je mehaničko- biološkog tipa. Smetnje u radu predstavlja priključenje lokalne pivare koja zbog neodgovarajućeg predtretmana otpadnih voda drastično umanjuje efekte prečišćavanja. Umjesto sa 1000 ES, efluent iz pivare je opterećen sa 5- 8000 ES, te uz primjenu anaerobnog procesa na predtretmanu dobiva se takav teret i karakter zagađenja na ulazu u gradsko postrojenje, da se ono ne može savladati. Neum: Postorojenje za prečišćavanje općine Neum je zapravo regionalnog, odnosno međudržavnog karaktera. Smješteno je u Hrvatskoj, na poluotoku Pelješcu na lokaciji Vina – Ston. U ovom trenutku kanalizacioni sistem nije razvijen u svom konačnom kapacitetu. Planirano je, odnosno



kanalizacioni sistem je dimenzioniran na kapacitet 30.000 ES uključivo i količine otpadnih voda u vrijeme turističke sezone sa prostora planiranog obuhvata. Konačni kapacitet postrojenja, na kraju planskog perioda iznosi 220 l/s. Iako je planirano da u konačnom ovo postrojenje ima i sekundarno prečišćavanje, za sada je izgrađen samo mehanički dio koji se sastoji iz slijedećih komponenti: Automatska lučna rešetka Aeracija i taloženje Sušenje i deponiranje mulja Podmorski ispust dužine L=950 m Dužina difuzora L=50 m

Ovako tretirane vode se ispuštaji u otvoreno more, a lokacija i veličina difuzora je određena prema karakteristikama morskih struja. Objekti se nalaze području Republike Hrvatske. Osim pobrojanih, na slivu Jadranskog mora se nalaze i postrojenja za tretman gradskih otpadnih voda u Širokom Brijegu i Bosanskom Grahovu koja nisu u funkciji.

Slika 3.5.3. Prikaz postrojenja za tretman otpadnih voda stanovništva Pregled postrojenja za tretman industrijskih otpadnih voda ne postoji objedinjen na nivou agencija za vodna područja, ali se kroz kontrolu i mjerenja EBS (Ekvivalentnog broja stanovnika) dolazi do nekih podataka. U ovom trenutku je poznato da na području vodnog područja Save rade postrojenja za predtretman industrijskih otpadnih voda u: tvornici papira u Maglaju; kožarskoj industriji u Visokom; tvornici bezalkoholnih pića i tvornici žice u Sarajevu; tvornici auto dijelova u Tešnju te u kompletnom kompleksu hemijske industrije, ali su efekti rada uglavnom nepoznati.

Na vodnom području Jadranskog mora su u funkciji industrijska postrojenja za tretman otpadnih voda tvornice aluminija u Mostaru i Širokom brijegu te pivare u Grudama. U funkciji su postrojenja izgrađena u novijem periodu „Lijanović” sa kapacitetom 5.000 ES i „Feal” u Širokom Brijegu. Jedan dio industrijskih zagađivača je prije rata imao predtretman, ali su ova postrojenja izvan funkcije što zbog prestanka rada industrijskih pogona, što zbog neodgovarajućeg neodržavanja. (Ta postrojenja su bila u krugu tvornica „Igman“ Konjic, „Unis“ u Prozoru, Buturovića polju,



Žitomisliću, Mostaru i Jablanici, „Famos“ u Ljubuškom itd). Da bi se ova postrojenja stavila u pogon, potrebno je izvršiti detaljnu defektažu i procjenu sadašnjih potreba zagađivača zbog kojih su svojevremeno bila i izgrađena.

3.5.4. Zaštita voda od disperznih izvora zagađenja Upravljanje zagađenjem iz rasutih izvora se svodi na primjenu niza mjera, po pojedinim specifičnim karakteristikama svake pojedine kategorije zagađivača: poljoprivreda, šumarstvo, saobraćaj, groblja, deponije i sl. Zakonski se ova oblast nije definirala, a kontrola nad proizvodima koji se koriste za zaštitu bilja nije u potpunosti uspostavljena. Stanovništvo koje spada u kategoriju rasutih zagađivača problem konačne dispozicije otpadnih voda danas rješava na neadekvatan način, najčešće direktnim ispuštanjem u vodotoke. Ovdje mogu u velikoj mjeri da doprinesu aktivnosti koje se odnose na reduciranje tereta zagađenja na mjestu njegovog nastanka i primjenom nekonvencionalnih postrojenja za tretman otpadnih voda.

3.5.5. Zaštićena područja U skladu sa ZoV-a zaštićena područja su sistematizirana u pet grupa, od kojih su prve tri u većoj mjeri vezane za upotrebnu vrijednost vode a u preostale dvije grupe akcenat je na okolišnoj problematici, odnosno obezbjeđenju uvjeta za razvoj biljnih i životinjskih akvatičnih vrsta. Prema čl.65 ZoV-a zaštićena područja su: područja namijenjena za zahvatanje vode za piće; područja namijenjena zaštiti ekonomski važnih akvatičnih vrsta; površinska vodna tijela namijenjena rekreaciji uključujući i područja određena za kupanje; područja podložna eutrofikaciji i područja osjetljiva na nitrate; područja namijenjena zaštiti staništa biljnih i životinjskih vrsta ili akvatičnih vrsta u kojima je

održavanje ili poboljšanje stanja voda bitan uvjet za njihov opstanak i reprodukciju.92

Ovakva klasifikacija je usklađena sa ODV-a čl.6 aneksa IV kojima se definiraju tipovi zaštićenih područja sa aspekta upravljanja vodama.

Područja namjenjena za zahvatanje vode za piće: Zaštićena područja namjenjena zahvatanju vode za piće određuju se na osnovu „Pravilnika o uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta vode koja se koriste ili planiraju da koriste za piće (“Službene novine Federacije BiH“, broj 51/02)“, donesenog prije novog ZoV-a i u tom smislu bi bilo neophodno analizirati usklađenost ovog Pravilnika sa zahtjevima iz ZoV, kao i učinkovitost/ provodivost istog. Jedan dio vodovodnih sistema nema važeću odluku o proglašavanju zona sanitarne zaštite usklađenu sa novim pravilnikom, a dobar dio vodovoda je samo djelimično uspio da uspostavi zone sanitarne zaštite što je u fazi implementacije i kontrole vrlo zahtjevna i skupa aktivnost.

Pokrenute su aktivnosti na prikupljanju i objedinjavanju podataka o sanitarnim zonama zaštite, ali još uvijek ne postoji cjelovit pregled stanja uspostave i stepena provođenja ovih zaštitnih zona koji bi mogli da posluže kao osnova za ocjenu ovog segmenta upravljanja kvalitetom voda. Svi podaci o planiranim i uspostavljenim zonama sanitarne zaštite moraju biti centralizirani kako bi se na 92 Opisano u poglavlju I 2. Prirodne karakteristike



najmanju moguću mjeru sveo konflikt korisnika prostora koji vrlo često imaju oprečne zahtjeve i prioritete u tom smislu. Odluka o proglašavanju zona sanitarne zaštite izvorišta vode za piće treba da definira i način finansiranja i kontrole provođenja odluke. Usvajanje odluka o zonama zaštite je vezano za administrativne granice i može biti u nadležnosti organa vlasti od općinske do državne (međudržavne).

Donošenje odluke o proglašenju zona sanitarne zaštite je od interesa i drugih sektora pri čemu se tu naročito odnosi na : zdravstvo, prostorno planiranje i okoliš, saobraćaj i energetiku, ali i šumarstvo i poljoprivredu.

Područja namijenjena zaštiti ekonomski važnih akvatičnih vrsta: U ovom trenutku ne postoje u Federaciji BiH podzakonski akti koji usklađuju postojeći ZoV sa zahtjevima ODV, ali je kroz član 71 planirano da se oni, u saradnji sa ministarstvima nadležnim za veterinarstvo i prostorno planiranje, donesu. Odluka se donosi na prijedlog i inicijativu pravnog ili fizičkog lica koje se bavi ovom djelatnosti. Ovakvih područja za sada nema, a kada se proglase moraju ući u prostorne planove. Uglavnom su to hladnovodni ribnjaci u kojima se uzgajaju salmonidne vrste bez provođenja metoda uklanjanja štetnog djelovanja na nizvodnu dionicu. U obalnom području Jadranskog mora je prisutno bavljenje školjkarstvom.

Djelatnost oko uzgoja riba i školjki su ekonomske i privredne aktivnosti značajne za obezbjeđenje uslova za njihovo bavljenje. Značajnija ribogojilišta se nalaze najčešće na uzvodnim dionicama vodotoka gdje se može obezbijediti dovoljno kvalitetna voda za bavljenje ovom djelatnosti. Ne postoji objedinjen registar ribogojilišta koja su u funkciji i koja za svoj rad imaju koncesiju i u tom smislu se trebaju objediniti svi podaci koji se nalaze po općinama kantonima/ županijama i u bazi podataka Agencija.

Područja namijenjena rekreaciji i kupanju: U Federaciji BiH je na snazi „Uredba o klasifikaciji i kategorizaciji voda“, iz 1980. godine koja nije usklađena sa ODV, gdje je uključena i komponenta upotrebne vrijednosti voda, kao i Direktivom 76/160/EEC, u kojoj je tačno definiran kvalitet vode za kupanje. Prema važećoj Uredbi u dijelu koji definira upotrebnu vrijednost vode, kao vode koje se mogu koristiti za kupanje i rekreaciju na vodi, jesu vode tzv. II klase, za koju su opet propisane MDK (maksimalno dozvoljene koncentracije) karakterističnih fizičko- hemijskih i bioloških parametara. Nadležnost u domenu praćenja kvaliteta vode za kupanje je podijeljena između sektora zdravstva i voda. Monitoring se vrši od strane lokalnih zajednica, tj. općina, koje po potrebi u toku kupališne sezone vrše kontrolu ispravnosti površinskih voda na vodnim površinama koje se koriste za kupanje i rekreaciju i, sukladno rezultatima analiza, izdaju odgovarajuća saopštenja za javnost. Ovu oblast je nužno regulirati pri čemu je kao jedan od prvih koraka neophodno definirati položaj i broj kupališta na svakom od vodotoka. Kupališta proglašava općinski organ nadležan za vode. Kao posljedica neizgrađenih sistema za prikupljanje, odvodnju i prečišćavanje otpadnih voda nizvodno od naselja se javljaju, naročito u ljetnim, malovodnim periodima, kada je korištenje voda za ove svrhe najizraženije, prekoračenja dozvoljenih vrijednosti zagađenja i neki se lokaliteti na vodotocima proglašavaju zabranjenim za kupanje.

Podaci na osnovu kojih bi se uspostavili trendovi promjena i pojava zagađenja na vodotocima, ne postoje.



Područja podložna eutrofikaciji i područja osjetljiva na nitrate Ova područja, u Federaciji BiH, još uvijek nisu određena i njihovo će definisanje uslijediti nakon donošenja neophodne legislative. Da bi se ostvarile pretpostavke za određivanje područja podložnih eutrofikaciji, potrebno je donijeti čitav niz podzakonskih akata od kojih bi osnovni bio onaj koji donosi federalni ministar za okoliš, a koji se odnosi na utvđivanje osjetljivih i manje osjetljivih područja i čija izrada je u toku. Ovim se podzakonskim aktom donose i mjere zaštite, zabrane i ograničenja, te se propisuje monitoring mjera (Pravilnik o monitoringu u osjetljivim područjima je u fazi izrade) i aktivnosti. Osim ovog podzakonskog akta naophodno je donijeti i Uredbu o klasifikaciji i kategorizaciji površinskih i podzemnih voda koja bi uvažila i Direktive: 91/676/EEC (Zaštita površinskih voda i voda priobalnog mora od nitratnog zagađenja iz rasutih izvora) i 91/271/EEC (Obrada gradskih otpadnih voda). Ovaj podzakonski akat bi se morao uskladiti sa već donesenom ovakvom Uredbom u Republici Srpskoj čime bi se stvorile pretpostavke za neometano korištenje i uporedbu podataka o stanju voda u entitetima. Bitno je u ovom trenuku napomenuti da je u skladu sa preporukama ICPDR-a cijeli sliv rijeke Dunav (Crno more) definiran kao osjetljivo poručje, te se treba očekivati obavezu primjene strožijih kriterija u pogledu tretmana otpadnih voda urbanih područja i naselja veličine preko 10.000 stanovnika. U tom smislu je neophodno utvrditi koja su to osjetljiva područja kako bi se mogla prioritirati u pogledu uklanjanja nutrijenata u prvim koracima provođenja aktivnosti. S druge strane, kompletan sliv Jadranskog mora, sa aspekta hidrogeoloških karakteristika kraškog područja kojem pripada, zbog specifičnosti oticanja i vodnih pojava uobičajenih za ove prostore, je samo po sebi osjetljivo područje.

3.5.6. Pojava akcidentnih zagađenja voda Akcidentna zagađenja voda bitno utiču na pogoršanje kvalitativnih svojstava površinske i podzemne vode čime se ugrožava akvatična flora i fauna kao i njena upotrebna vrijednost, a najčešće se pojavljuju kao posljedica ljudskog djelovanja. Osim ljudskim djelovanjem, promjena stanja kvaliteta vode može biti prouzrokovana pojavom nekih prirodnih fenomena kao što su ekstremno mali proticaji, visoke temperature zraka i vode i sl. Vrlo loša kombinacija je pojava nedozvoljenih materija u vrijeme malih voda što samo pogoršava negativne efekte jedne same po sebi negativne pojave.

Pojave akcidentnih i vanrednih zagađenja, kako površinskih tako i podzemnih voda, ne prati se sistematski niti postoji centralizirana evidencija koja bi mogla da posluži za procjenu stanja u ovoj oblasti. Iako je ovu problematiku tretirao i stari ZoV (Sl. novine FBiH 18/98) u svojim članovima od 124 do 130, nije ustrojen sistem postupanja u slučajevima havarijskih, vanrednih i iznenadnih zagađenja, nego se ad hoc iznalaze rješenja jer ne postoji rutiniran, propisan i standardiziran postupak koji se primjenjuje u takvim situacijama. Novi ZoV Federacije BiH spominje ovu oblast svojim čl. 61 koji u stavu 9 navodi da akt u kome bi se definirale mjere i postupci u slučaju pojave zagađenja donosi Federalni ministar nadležan za okoliš. Ovaj podzakonski akt još nije donesen i on treba da definira postupke i mjere koje se trebaju provoditi u slučajevima pojave ovog tipa zagađenja. Njegova izrada je u toku pa će se po usvajanju istog stvoriti realan okvir za operativnije djelovanje i praćenje ovih pojava.



U svakom slučaju bi trebalo da se u okviru ovog podzakonskog akta definira mjesto pohranjivanja podatka o akcidentnim zagađenjima, čime bi se olakšalo upravljanje ovom vrstom neželjenih pojava, fokusirala pažnja na mehanizam nastajanja i smanjile posljedice koje neminovno ovakva zagađenja izazivaju. Ti podaci bi bili korisni i za analize na osnovu kojih se mogu izvući određeni statistički pokazatelji, trendovi i učestalost pojava, kao i najčešći uzročnici i posljedice koje nastaju zbog ovoga. Fragmentarni podaci o nekim značajnijim incidentnim zagađenjima se mogu dobiti u agencijama za vodna područja, Federalnoj upravi za inspekcijske poslove, Kantonalnim inspektoratima, policijskim institucijama i sl., ali ne postoji jedno mjesto gdje se takvi podaci prikupljaju i obrađuju93.

3.5.7. Ekološki prihvatljiv protok Jedna od najvažnijih komponenti u oblasti upravljanja vodama je određivanje minimalnih količina vode, na pojedinim profilima, koje je potrebno obezbijediti za održavanje biljnog i životinjskog svijeta. U uslovima neregulisanih vodotoka nije moguće značajno uticati na upravljanje kvantitativnim režimom voda čiji je cilj saniranje i očuvanje cjelovitog ekosistema, pa se pojam biološkog minimuma, ekološki prihvatljive protoke ili garantovani ekološki proticaj obično vežu za vodoprivredni sistem u kome, kao jedna od komponenti figurira i akumulacija čija je jedna od funkcija i upravljanje proticajima.Određivanje EPP je definirano kroz čl.62 ZoV i podrazumijeva donošenje odgovarajućeg podzakonskog akta kojeg donosi ministar uz nužno usaglašavanje sa ministarstvom u čijoj je nadležnosti okoliš. Do donošenja odgovarajućih propisa, u Federaciji BiH se u praksi vrlo često pribjegavalo određivanju garantovanih proticaja na osnovu hidroloških obrada raspoloživih podataka. Tako se garantovani protok, koji bi trebao biti onaj proticaj koji se mora uvijek obezbijediti u rijeci kao biotopu, najčešće veže za male mjesečne vode vjerovatnoće 95% obezbjeđenosti. Usvajanjem ovog kriterijuma određivanja karakterističnih proticaja ne uzima se u obzir sezonska varijacija protoke i ne vodi računa o potrebama biocenoza. Garantovani ekološki proticaj bi trebalo da se određuju na osnovu prethodno provedenih ekoloških studija. Brojne su metode za njegovo određivanje i sve podrazumijevaju pouzdan fond podataka i vremenski su zahtjevne. Ovakve ekološke studije proističu nakon opsežnih terenskih istraživanja i najčešće se biološki minimum ne definiše kao vrijednost koja je konstantna tokom cijele godine i koja zavisi od životnih stadija bioindikatorskih vrsta. Prema tome, osnovni postulat bi se mogao definisati na slijedeći način: Na posmatranoj dionici se uvijek mora ostvariti biološki minimum (ekološki prihvatljiv protok), predviđen za taj dio godine, utvrđen na osnovu provedenih ekoloških istraživanja94

93 Akcidentna zagađenja, na vodnom području Jadranskog mora, koja su se desila u zadnje vrijeme su: isticanje transformatorskog ulja na objektu HE Jablanica, pojava boje nepoznatog porijekla u Konjicu na površini Jablaničkog jezera (bez otkrića počinioca i bez posljedica na akvatični živi svijet), izvrtanje vozila za transport betona i dospijeće nafte i zauljene vode u Salakovačko jezero, te isticanje nafte u Jablaničko jezero u Čelebiću kod Konjica. Na vodnom području rijeke Save je karakteristično da su se pojave akcidentnih zagađenja najčešće dešavale na rijeci Spreči, nizvodno od Lukavca, ali je osim na ovom vodotoku uočena pojava pomora riba na rijeci Gnjici nizvodno od Čelića, na rijeci Usori, te na osnovu dojave iz R. Hrvatske, na rijeci Savi. Najveći broj ovih pojava ostaje na nivou kantonalnih službi u čijoj je nadležnosti sektor voda. 94 U sklopu projekta Live Neretva koji se sastoji od više faza u okviru I faze je urađena finalna verzija „Izvještaja o ekološki prihvatljivom proticaju“, u kome je definisana metodologija određivanja ekološkog proticaja. U toku prve polovine 2008. će se završiti II faza u sklopu koje je planirano da se ponudi prijedlog tehničke podloge za donošenje nacrta podzakonskog akta određivanja ekološki prihvatljivog proticaja u oba entiteta čime će se postići i usaglašavanje podzakonskih akata. Odabrana je i dionica vodotoka Tihaljina – Mlade – Trebižat na kojoj će se ispitati primjenljivost mogućih metoda, a rezultati dobiveni kroz taj projekat će poslužiti za eventualne korekcije bazične metode u smislu empirijskih iskustava do kojih će se doći kroz realizaciju tog pilot projekta. Primjenjana metoda će se koristiti sa dodatnim kriterijima u cilju dobijanja vjerodostojnijih podataka.

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 3. STANJE U PODRUČJU UPRAVLJANJA VODAMA 3.6. ZAŠTITA OD VODA_POKAZATELJI STANJA

241 Zavod za vodoprivredu d.d. Sarajevo Zavod za vodoprivredu d.o.o. Mostar Decembar 2008.

3.6. Zaštita od voda – pokazatelji stanja

3.6.1. Uvodne napomene Jedno od načela, na kojima se zasniva upravljanje vodama, je zaštita od štetnog djelovanja voda a proizilazi iz potrebe za obezbjeđenjem sigurnosti stanovništva, i dobara, te potreba za uklanjanjem posljedica. Zaštitom od voda obuhvaćene su sve mjere, aktivnosti i radnje koje se u širem prostoru planiraju, poduzimaju i izvode, sa ciljem da se umanje (ili eleminišu) štete stanovništvu i njihovim dobrima, industrijskim, infrastrukturnim i drugim objektima, a koje nastaju štetnim dejstvom neuređenog vodnog režima. Uređenje vodotoka i drugih voda obuhvata: izvođenje, tehničko i investiciono održavanje regulisanih vodotoka, zaštitnih vodnih objekata i objekata melioracionih sistema, te druge radove kojima se omogućava kontrolisan i neškodljiv protok voda i njihovo namjensko korištenje. Zaštita od štetnog djelovanja voda obuhvata radove i mjere za odbranu od poplava (upravljanje poplavama), odbranu od leda, zaštitu od erozija i bujica, kao i otklanjanje posljedica od djelovanja istih. Po Zakonu o vodama površinske vode se razvrstavaju (prema značaju u upravljanju vodama) na vode I i II kategorije. Vode I kategorije čine 15 rijeka i 5 vještačkih akumulacija na Vodnom području Save (sl.3.6.1) i 8 rijeka i 8 vještačkih akumulacija na Vodnom području Jadranskog mora (sl.3.6.2). Također, su u vode I kategorije svrstana i prirodna jezera i močvarna područja95, a sve ostale vode spadaju u vodotoke II kategorije.

Slika 3.6.1: Vodotoci I kategorije Vodnog područja rijeke Save_dužine Vodotoci, vode - I kategorije za vodno područje rijeke Save su: Sava, Una, Unac, Sana, Vrbas, Pliva, Bosna, Krivaja, Usora, Spreča (nizvodno od ušća Jale), Željeznica, Tinja, Drina, Sanica i Klokot, te vještačke akumulacije: Hazna, Vidara, Jajce I, Jajce II i Župica. Na vodnom području Jadranskog mora vodotoci , vode - I kategorije su : Neretva, Trebišnjica (regulisani dio vodotoka), Matica (Vrljika), Tihaljina-Mlada-Trebižat, Bregava, Krupa, Lištica (nizvodno od Širokog Brijega) i Rama, te vještačke akumulacije: Rama, Jablanica, Grabovica, Salakovac, Mostar, Buško Blato, Mandak i Lipa. Prirodna jezera i močvarna područja čine vode -I kategorije a to su: Boračko jezero, Blidinje i Hutovo blato.

95 Zakon o vodama F BiH („Sl. Novine F BiH“, br.70/06) – član 5

0,00 50,00

100,00 150,00 200,00 250,00 300,00 350,00 400,00 450,00

Ukupna dužina U BiH (km) 366,59 239,00 66,27 168,95 235,00 31,14 275,50 79,73 31,48 77,56 48,73 100,43 398,84 21,09 4,61 Dužina u FBiH (km) 93,65 157,00 66,27 67,00 128,00 2,29 167,00 79,73 23,88 52,77 19,58 45,77 30,97 21,09 4,61 Dužina u RS i distriktu Brčko (km) 272,94 82,00, 0,00 101,95 107,0 28,85 108,13 0,00 7,59 24,79 29,15 54,67 367,87 0,00 0,00

Sava Una Unac Sana Vrbas Pliva Bosna Krivaja Usora Spreča Željeznica Tinja Drina Sanica Klokot



Slika 3.6.2: Vodotoci I kategorije za Vodno područje Jadranskog mora_dužine Izvođenje objekata za zaštitu od štetnog djelovanja voda provodi se prema Planu i programu koje donosi Vlada na prijedlog resornog ministarstva.96 Održavanje vodotoka, vodnog dobra i drugih zaštitnih objekata provodi se na osnovu Plana uređenja vodotoka i drugih voda, koji su sastavni dio godišnjeg plana upravljanja vodama, koji donose Agencije, (Agencija za vodno područje rijeke Save Sarajevo i Agencija za vodno područje Jadranskog mora Mostar), a uz saglasnost Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva97. Odluke o građenju melioracionih sistema, od početka 2008 godine, donose Kantonalne skupštine, a održavanje melioracionih sistema vršiti će se prema Programima koje će takođe donositi Kantonalne skupštine. Institucije sektora upravljanja vodama su zadužene i za aktivnosti identifikacije i uknjiženja vodnog dobra, te aktivnosti u vezi sa eksploatacijom šljunka i pijeska iz vodotoka, inundacija i ušća rijeka u more.

3.6.2. Stanje sistema za zaštitu od štetnog djelovanja voda Značajniji radovi na regulisanju rijeka, izgradnji melioracionih objekata i iskorištenju vodnih snaga, u Bosni i Hercegovini, datiraju još iz devetnaestog vijeka.98 Radovi na zaštiti od poplava su intezivirani od šesdesetih do kraja osamdesetih godina dvadesetog vijeka, čime su znatno smanjene štete od poplava a time omogućena poljoprivredna proizvodnja i povećanje prinosa. Postojećim izgrađenim sistemima velike štete su nanijela ratna dešavanja 1991-1995 godine, oštećeni su mnogi objekti, zaustavljen njihov dalji razvoj a poseban problem predstavlja visoka kontaminiranost prostora minsko-eksplozivnim sredstvima. Pored uloženih napora i značajnog napretka u rješavanju problema, upravo mine predstavljaju jednu od glavnih prepreka za sigurnost stanovništva te ekonomski i društveni razvoj područja, (visoka kontaminiranost na području Posavine). Objekti zaštite od poplava, i melioracioni sistemi, sastoje se od regulacijskih i zaštitinih vodnih objekata od vanjskih voda, te objekata za melioracionu unutrašnju odvodnju. Naša dosadašnja iskustva jasno pokazuju da se i složena problematika zaštite od poplava na pojedinim područjima može veoma uspješno rješavati reguliranjem – izravnanjem protoka. U dosadašnjem periodu, u Bosni i Hercegovini, su izgrađene višenamjenske akumulacije99 ukupne zapremine 3 851 hm3 a za prostor Federacije BiH posebno treba istaći slijedeće primjere:

96 Zakon o vodama F BiH („Sl. Novine F BiH“, br.70/06) – član 26 97 Zakon o vodama F BiH („Sl. Novine F BiH“, br.70/06) – član 156 98 1887 .g. prof F.RIEDEL - Izvještaj o hidrologiji Trebišnjice - melioracije Popovog polja,1896.g. WASSERBAUTEN IN BOSNIEN UND DER HERCEGOVINA, MELIORATIONSARBEITEN UND CISTERNEN IN KARSTGEBIETE, PHILIP BALLIF, WIEN, 1896 1911. g. ing. Th. SCHENKEL - vodne snage područja karsta na jugu Austro-Ugarske monarhije, -hidroenergetsko korištenje voda rijeke Trebišnjice; itd. 99 Sve akumulacije sa visokim branama imaju urađenu dokumentaciju o posljedicama mogućih rušenja ili prelivanja brana, u kojoj su date zone plavljenja, te uspostavljani sistemi o uzbunjivanju stanovništva.

0,00 50,00

100,00 150,00 200,00 250,00

Ukupna dužina U BiH (km) 240,00 88,50 6,43 58,78 34,23 12,08 19,35 16,18 Dužina u FBiH (km) 188,44 31,39 6,43 58,78 34,23 12,08 19,35 16,18 Dužina u RS i/ili distriktu Brčko (km) 52,40 57,11 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00

Neretva Trebišnjica Matica ( Vrljika) T, M, T. Bregava Krupa Lištica Rama



Sa izgradnjom akumulacija Rama, Jablanica, Grabovica, Salakovac i Mostar ukupne korisne zapremine oko 800 hm3, u dolini Neretve, nizvodno su srednji godišnji maksimalni protoci smanjeni su za preko 60%.

Izgradnjom akumulacije Bileća, zapremine 1.280 hm3 zaštićena je od poplava dolina Trebišnjice, uključujući i oko 4.000 ha na Popovom Polju koje je ranije svake godine bilo dugotrajno plavljeno.

Izgradnjom akumulacije Buško Blato zapremine oko 800 hm3 spriječeno je povremeno plavljenje površine oko 20.000 ha na Livanjskom Polju.

Na nizvodnom dijelu Sprečkog Polja značajno su smanjene poplave nakon izgradnje akumulacije Modrac, korisne zapremine 76 hm3.

Akumulacijom Župica, zapremine oko 7,7 hm³, izgrađene na rijeci Unac, (oko 17 km uzvodno od Drvara - prvobitno služila za snabdijevanje vodom industrije), zadržavaju se poplavni valovi.

Akumulacija Hazna, sa 0,5 hm3 korisne zapremine, i akumulacija Vidara, sa 2,8 hm3 korisne zapremine, na vodotoku Vidara, smanjuju poplave na području grada Gradačca.

Melioracioni objekti, (objekti za unutarnju odvodnju), su izgrađeni na prostoru od oko 70.000 ha, dok je na prostoru od oko 30.000 ha je izvršena komasacija100. Na prostoru Federacije BiH su izgrađeni sistemi odvodnje sa mrežom glavnih i sekundarnih kanala, crpnim stanicama i drugim pratećim objektima101. Za odvodnju sa karstnih polja, na prostorima Jadranskog sliva je izgrađeno pet tunela, (od toga dva u Bekijskom, jedan u Livanjskom polju - energetski, te jedan u Mostarskom blatu, dok je drugi u izgradnji).

3.6.3. Zaštita od poplava – značaj poplava Organizacioni pristup rješavanju problematike zaštite poplavnih područja (priobalja rijeka i karstnih polja) u Bosni i Hercegovini otpočeo je krajem XIX vijeka. U dvadesetom stoljeću, do prije 15-tak godina, zaštita od poplava urbanog i poljoprivrednog zemljišta predstavljala je glavnu djelatnost tadašnjeg sektora voda. Na zaštiti od štetnog djelovanja voda, u to vrijeme, postignuti su značajni rezultati a na poslovima uređenja voda, na mnogim poplavanim i posebno urbanim područjima, stečena su dragocjena iskustva. Ona jasno ukazuju da su problemi zaštite od poplava u Federaciji BiH veoma značajni, specifični i kompleksni. Oni se moraju rješavati sistematski i uz primjenu odgovarajuće strategije. U pojedinim vremenskim razdobljima ulagana su značajna sredstva u zaštitne objekte. U drugoj polovini XX stoljeća znatno je unaprijeđena građevinska tehnika, a time i izgradnja vodnih objekata, što omogućava da se problemi štetnog djelovanja voda veoma efikasno rješavaju. Stvorene su mogućnosti da se u okvirima rješavanja kompleksnih problema voda bitno utiče i na korekciju prirodno nepovoljnih hidroloških režima. Međutim, pojedini zahvati, (posebno oni koji predstavljaju parcijalna rješenja), nisu bili dovoljno detaljno proučeni i koordinirani tako da nisu dali dovoljne, a pogotovu optimalne učinke u oblasti zaštite od štetnog djelovanja voda. Problemi se, posljednjih godina, usložnjavaju tendecijom naseljavanja riječnih dolina, pa i inundacionih područja. U sadašnjim uslovima, kada su raspoloživa sredstva smanjena i kada se pažljivo usmjeravaju na prioritetne oblasti privrede, veoma je važno da sve mjere u oblasti zaštite od štetnog djelovanja voda budu popraćene detaljnim tehničkim i posebno ekonomskim analizama.

100 Stanje u BiH pred rat 101 Najveća crpna stanica je Tolisa na području Srednje Posavine – Orašje sa 15 m3/s .



Poplave su prirodni fenomeni, čija se pojava ne može izbjeći, ali se blagovremenim poduzimanjem građevinskih i negrađevinskih radnji i mjera, upoznavanjem i edukacijom stanovništva, poplavni rizici mogu svesti na najmanju mjeru. Poplave102 su opasna prirodna katastrofa koja često odnosi ne mali broj ljudskih života, nanose neprocjenjive materijalne i ekološke štete, zagađuju izvorišta pitke vode, izazivaju epidemijske bolesti, te nanose i druge štete. Generalno, sve radnje vezane za zaštitu od štetnog djelovanja voda mogu se grupisati prema vrstama poplava: riječne poplave (topljenje snijega i leda); bujične poplave (kratkotrajne kiše većeg inteziteta); poplave na karstnim poljima (nedovoljan kapacitet ponora, nezaštićenost donjih horizonata, obilne kiše i topljenje snijega)- formiranje prirodnih retenzija

poplave unutarnjim vodama (polderi, močvarna zemljišta); poplave uzrokovane ledom. poplave u urbanim sredinama (ograničavajući kapacitet kišnih kolektora), te akcidentne poplave (pucanje nasipa, brana, pojave klizišta, pojava voda većeg ranga)

Poplavni rizici su znatno smanjeni izgradnjom zaštitnih objekata, ali još uvijek ne postoji dovoljna zaštita svih poplavnih područja Federacije BiH. Dakle, poplave se mogu pojaviti i tamo gdje se najmanje očekuju, ili se mogu pojaviti vode rjeđeg ranga pojave od onih na koje su objekti zašite dimenzionirani. Poseban problem predstavljaju onečiščenja okoliša pri pojavi velikih voda i eventualna toksična zagađenja. Ovakva iskustva iziskuju stalni oprez i brigu o stanju zaštitnih sistema i objekata.

3.6.3.1.Izgrađenost zaštitnih objekata po poplavnim područjima Neposredni sliv Save: Ovaj, sjeverni dio Federacije BiH čine Odžačka (površine 185 km2) i Srednja Posavina (površine 160 km2), koje su u neposrednom slivu Save, a zaštićeni su od poplava formiranjem poldera, savskim odbrambenim nasipom i nasipima uz rijeku Bosnu, (dužine oko 73 km), te obodnim kanalima (dužine oko 22 km). Unutrašnja odvodnja poldera se vrši mrežom gravitacionih kanala kada su vodostaji u Savi niski. Kod pojave velikih voda u Savi vrši se prepumpavanje unutarnjih voda crpnim stanicama Zorice I i II, Svilaj, Tolisa i Đurići103, ukupnog kapaciteta oko 35 m3/s. Razlozi nedovoljnog nivoa zaštite područja su ratna razaranja, miniranost površina i dugogodišnje nedovoljno održavanje objekata sistema. Poplavna područja su ugrožena i vodama rijeke Bosne. Važnu ulogu u zaštiti od štetnog djelovanja voda ima redukcija vršnih protoka poplavnog vala rijeke Save, na uzvodnom dijelu, u susjednoj Republici Hrvatskoj104. Podsliv Une sa Glinom i Koranom: Na poplavnom području rijeke Une, u Federaciji BiH, nedovoljna zaštita od poplava je prisutna kod naselja: Kulen Vakuf, Bihać, Bosanska Krupa, Bosanska Otoka, Drvar (Unac), Ključ i Sanski Most (Sana), te Cazin (Mutnica, Toplica, Korana, Kladušnica, Bojna i Glinica). Zaštita od štetnog djelovanja voda je uglavnom rješavana parcijalno: na Uni skidanjem ili snižavanjem sedrenih pragova (nizvodno od Kulen Vakufa), djelimičnom

102 Preko 100 razarajućih poplava zadesilo je Evropu između 1998 i 2004 godine, uključujući katastrofalne poplave u dolinama Dunava i Elbe u ljeto 2002 i poplave 2005, poplave su ukazale na ozbiljnu potrebu zaštite od štetnog djelovanja voda konkretnom akcijom. Poplave su odnijele (od 1998) oko 700 života i najmanje 25 biliona € osiguranih dobara. 103 CS Đurići pripada Brčko Distriktu BiH, sa kapacitetom 7,5 m3/s, a vrši prepumpavanje unutrašnjih voda Srednje Posavine i kontroliše 67% njene površine 104 Zaštita od poplava nizinskom retenzijom i ekspanzionim površinama stvorila je ekološki povoljne uslove, zbog čega je Lonjsko polje i proglašeno Parkom prirode.



regulacijom Unca, regulacijom korita Sane u Sanskom Mostu te rijeke Mutnice i Kladušnice u Cazinu. Uređenju voda doprinosi i postojeća akumulacija Župica105 na Uncu (uzvodno od Drvara). Pri nailasku velikih voda plave se sve doline, naselja, ifrastrukturni i drugi objekti, te poljoprivredne površine, a posebno su ugroženi Ripač, Pokojsko polje, površine u dolini Klokota106. Rijeka Sana (sa Blihom i Zdenom) plavi oko 740 ha, a na ovim površinama je moguće ostvariti intezivnu poljoprivrednu proizvodnju i urbani razvoj107. Lušci-Palanačko polje je jedino veće karstno polje na vodnom području rijeke Save sa specifičnostima i fenomenima karstnih polja i ugroženosti od poplava zatvorenih karstnih poplavnih područja. Na ovom polju nisu građeni nikakvi zaštitni objekti, a štete nastaju sa velikim prilivom vode u vrijeme povodnja. Karakteristika polja je i nedovoljno oticanje kroz nekoliko ponora. Plavi se oko 1.100 ha od ukupno oko 2.600 ha108 površine polja. Na temelju raspoloživih hidroloških podataka (ranije registriranih maksimalnih proticaja i vodostaja) može se, gledajući u cjelini, zaključiti da je danas u podslivu Une najveći rizik od poplava u Federaciji BiH. Podsliv Vrbasa: Problemi zaštite od štetnog djelovanja voda na poplavnim područjima rijeke Vrbas, (na području Federacije BiH), javljaju se u naseljima Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf i nizvodnije. Koncepcija zaštite od štetnog djelovanja voda zasnovana je na radovima na izgradnji zaštitnih vodnih objekata u koritu rijeke Vrbas - Gornji Vakuf i Bugojno, te izgradnji pratećih nasipa (Donji Vakuf). Veće štete mogu se očekivati u Donjem i Gornjem Vakufu, Bugojnu, stoga je neophodno nastaviti sa radovima na izgradnji zaštitnih vodnih objekata. Velike probleme predstavljaju neuređene bujice koje plave naselja i nose ogromne količine nanosa. Na podslivnom području postoje samo pojedinačni regulacijski i zaštitni vodni objekti koji ne mogu osigurati odgovarajuću zaštitu. Poplavno područje rijeke Plive je skoncentrisano na vrlo uski dio njenog toka kroz grad Jajce, sa glavnim poplavnim posljedicama koje su se doskora odnosile na ugrožavanje korita i obala vodotoka, koje se i dalje odnose na urušavanje vodopada u Jajcu. Podsliv Bosne: Rijeka Bosna je najveća desna pritoka r. Save na teritoriji Bosne i Hercegovine. Zaštita od poplava rješavana je u većim naseljima duž Bosne: Visoko, Kakanj, Zenica, Zavidovići, Doboj i Odžak. Radovi na izgradnji zaštitnih vodnih objekata rađeni su parcijalno, često je osiguravana samo jedna obala i po pravilu, zbog manjka sredstava, kraći potezi koji ne vrše potrebnu zaštitu. Podslivu Bosne pripadaju: Spreča sa Oskovom, Gosteljom i Turijom Jala i Mramorski potok Usora i Lašva, te prostor Sarajevskog polja. Poplavno područje Spreče, uzvodno od akumulacije Modrac, ima značajne poljoprivredne površine (cca 5000 ha). Zaštita od voda vršena je nasipima

105 Brana i akumulacija izgrađene za osiguranje vode za industriju, sa ukupnom zapreminom V=7.7 hm3, te za zaštitu od štetnog djelovanja voda . Vodopropusno karstno područje, gdje nikada nije rješena vododrživost akumulacija. Za efikasno zadržavanje valova potrebno je cca 15.000.000 m3 zapremine, koju je moguće obezbijediti „Župicom“ i akumulacijom „Mokronoge“ (uzvodno od Drvara). Prelivni organi -bočni preliv potpuno devastiran !. 106 Zaštita od štetnog djelovanja voda smanjenjem plavljenih površina u Bihaću, neophodno je analizirati uticaj sedrenog praga i brane HE „Slapovi na Uni“! 107 Veliki značaj bi imala višenamjenska akumulacija „Vrhpolje“ sa zaopreminom oko 24 hm3. Povoljan uticaj na zadržavanja velikih voda i nizvodno od Sane. 108 Rješenje odvodnje suvišnih voda iz polja je izgradnja reverzibilnog tunela dužine cca 10 km.Voda bi se ispuštala u Dabar (koja bi se nalazila pod uticajem akumulacije Čaplje). Ljeti bi se voda zahvatala u Dabru i pumpala za navodnjavanje u polju. U kaloti tunela moguće je postaviti cijev za vodosnabdijevanje naselja u Lušci-Palanačkom Polju.



dimenzioniranim na vode nižeg ranga pojave (1/20). Prostor Živinica i oko jezera Modrac plavljen je velikim vodama rijeka Spreče i Oskove i usporenim vodama iz jezera Modrac. Prostori nizvodno od akumulacije Modrac se ne plave u znatnijoj mjeri, jer su velike vode umanjene uticajem akumulacije Modrac, iako je problem uređenja vodotoka Jale i Spreče još uvijek prisutan. Dolina Usore109 spada u najneuređenije vodotoke, izražena je intezivna neplanska exploatacija šljunka, koja ugrožava ne samo vodotok nego i izvorišne zone. Značajne su i površine ugrožene štetnim djelovanjem voda. U dolini Lašve od radova na zaštiti od štetnog djelovanja voda realizovana je samo regulacija korita u naseljima, ali rang zaštite ne zadovoljava potrebne kriterije. Pored rizika od plavljenja grada Travnika, rijeka Lašva na svom toku plavi dolinski dio Dolca, Viteza, Nove i Stare Bile, te površine uzvodno od Han Bile (na vodotoku Bila). Na ovom području postoje samo pojedinačni regulacijski i zaštitni vodni objekti koje ne mogu osigurati odgovarajuću zaštitu poplavnih područja, koja se naglo razvijaju (posebno Vitez). Sarajevsko polje je ugroženo velikim vodama Bosne i njenih pritoka: Dobrinja, Željeznica, Miljacka, Zujevina i Tilava). Štete koje nastaju plavljenjem su enormno velike, jer se radi o gradskom području (već gusto naseljenom, a i planovima je predviđen razvoj područja, posebno privrednih objekata). Korito Miljacke je regulisano u dužini od 10 km. Koncepcijom zaštite Sarajeva (od velikih voda Miljacke) je usvojen rang pojave 1/500 godina, ali na svim regulisanim potezima nije postignut taj cilj. Podsliv Drine: Jedini dio toka Drine koji se nalazi u Federaciji BiH, je u području Bosansko-podrinjskog kantona. Rijeka Drina nastaje spajanjem dvaju vodotoka Pive i Tare cca 65-70 km uzvodno od Goražda. Čuvena je poplava iz 1896.g., kada je protok Drine bio znatno veći od ranga pojave 1/500 godina. Izgradnjom akumulacije Mratinje (ukupne zapremine 880 hm3) znatno je smanjen rizik od poplava u Goraždu110. Radovi na zaštiti od štetnog djelovanja voda, odnosno na stabilizaciji korita Drine rađeni su parcijalno i nisu dovoljni za sigurnu odbranu od poplava. Sliv Neretve: Rijeka Neretva je najveća i najbogatija vodom primorskoga, izrazito karstnog područja. Dužina toka Neretve iznosi 240 km i prolazi kroz dvije države, Bosnu i Hercegovinu i Republiku Hrvatsku. Gornji se tok rijeke prostire do Konjica, srednji do Počitelja, a donji, nazvan Donja Neretva, od Počitelja (nizvodno od Žitomislića) do mora, u dužini od 36 km. U svom donjem toku, od Počitelja do ušća, Neretva111 je tipično nizijska rijeka sa vijugavim tokom, te mnogim rukavcima. Na dionici toka rijeke Neretve, nizvodno od Mostara pa do granice sa Republikom Hrvatskom, ulijevaju se veće pritoke Buna, Bregava, Krupa i Trebižat . Na području su smješteni su gradovi Mostar i Čapljina. Poplavno područje Neretve od Ušća do r.Bune do granice sa Republikom Hrvatskom ima izrazite karakteristike karsta u kojem su formirani značajni površinski vodeni tokovi. Dionica Neretve u Federaciji BiH, nizvodno od Mostara pa do granice sa Republikom Hrvatskom, sa aspekta zaštite od voda može se podijeliti u dvije dionice: (i) dionica Ušće Bune-Čapljina na kojoj nisu vršeni nikakvi regulacijski radovi i podizani nasipi na kojoj se nalaze nebranjene površine građevinskog i poljoprivrednog zemljišta sa putevima, stambenim i privrednim objektima, te (ii) dionica Čapljina-granica Republike Hrvatske gdje su građeni objekti odbrane od poplava.

109 1988 godine urađena je projektna dokumentacija akumulacije Marica (kod mjesta Blatnica), trebala je osigurati pitku vodu za 15-ak općina sjeverne Bosne. 110 Izgradnjom niza novih akumulacija, a posebno Buk Bijele (uzvodno od Foče), ukupne zapremine 410 hm3, znatno će se smanjiti rizik od poplava. 111 Na slivu rijeke Neretve izgrađeno je više hidroenergetskih objekata sa akumulacijskim jezerima (HE Rama, HE Jablanica, HE Grabovica, HE Salakovac, HE Mostar i HE čapljina) koji bitno utiču na vodni režim i odbranu od poplava u slivnom području Neretve s Trebišnjicom.



Radi zaštite od voda priobalnih urbanih (grad Čapljina) i poljoprivrednih površina, na ovoj dionici Neretve izgrađeni su zaštitini nasipi i parapetni zidovi sa pratećim objektima (ustave, upusti zaobalnih voda itd.). Na potezu Gabela – Metković na desnoj obali ove dionice Neretve, izgrađen je nasip. Ukoliko se osigura redovita kontrola i održavanje može se reći da na ovoj dionici priobalne površine imaju zadovoljavajuću zaštitu od poplava. U periodu ratnih zbivanja došlo je do velikih migracija stanovništva sa tendencijom naseljavanja duž vodnog toka Neretve i nicanja novih naselja: Ortiješ, Buna, Žitomislić I, Žitomislić II i dr. Izgradnjom novih naselja značajno je narušena namjena prostora. Objekti novih naselja izgrađeni su u poplavnom prostoru (plavljenom već pri pojavi vode ranga 1/20). Na lijevoj obali ove dionice, u rijeku Neretvu se ulijeva rijeka Krupa, relativno kratkog vodotoka koji istječe iz močvare Hutovo blato. Rijeka Krupa na većem dijelu ima veliki protočni presjek što omogućava da i pri relativno malim denivelacijama znatne količine vode teku iz Neretve u Hutovo blato112 i obrnuto. Hidromelioracijskim radovima izvedenim 1960. godine formirane su Višićka (1 000 ha) i Svitavska (1 300 ha) kaseta, tako da je značajno smanjena veličina prirodne retenzije, a time i njezini efekti na smanjenje valova velikih voda rijeke Neretve na njenom donjem toku. Povećani su minimalni, a smanjeni maksimalni vodostaji, što je znatno olakšalo zaštitu od voda. Istovremeno je i smanjen dotok vučnog nanosa što je uzrokovalo potrebu uvođenja strožije kontrole eksploatacije šljunka. Problematika zaštite od voda za područja sliva Neretve vezana je za zaštitu urbanih cjelina, turističkih područja, infrastrukturnih objekata, poljoprivrednih površina, izgradnju hidroelektrana za višenamjensko korištenje voda, ali i za posebnu specifičnost i fenomen karstnih polja. Rizici od poplava su prisutni u svim kraškim poljima sliva Neretve: Imotsko-Bekijsko (Grudsko) polje je tipično karstno polje smješteno u zaleđu Dalmacije, u sjeverozapadnom dijelu Hercegovine, ukupne površine cca 10.059,00 ha (od čega 46% odnosno 4.592,00 ha pripada općini Imotski u RH, a 54% odnosno 5.467,00 ha općini Grude u FBiH). Izgradnjom tunela Pećnik 1951. godine režim plavljenja je znatno smanjen. Sve vode skupljaju se na niži dio Imotsko-Grudskog polja i formiraju retenziju Nuga. Za zaštitu od voda Imotsko-Grudskog polja izgrađeno je nekoliko objekata: tunel Pećnik, retenzije Prološko blato, Nuga i Rastovača; akumulacije Tribistovo i Ričice; odvodni kanal Grude-Vrlika regulisani vodotoci Vrlika, kanal Šipovača, kanal Glavine i niz drugih manjih vodotoka. Mostarsko blato: je po morfološkim, geološkim i hidrološkim osobinama tipično karstno polje, ukupne površine oko 4.140 ha. Pripada slivu rijeke Neretve i relativno je bogato vodom. Kroz brdo Varda prolazi odvodni tunel za vode Mostarskog blata. Trajanje poplava na prostoru Mostarskog blata u direktnoj je vezi sa režimom ispuštanja vode kroz tunel Varda i propusnom moći Jasenice. Iako ponorske zone Mostarskog blata evakuiraju cca. Q=15 m3/s, poplave se javljaju svake godine, ali je dužina trajanja poplava znatno smanjena. Podsliv Trebišnjice u Federaciji BiH. Na izučavanju režima voda (prirodnih vodotoka i karstnih polja), uz tretiranje područja kao jedinstvene vodne cjeline, radi se već 40 godina. Osnovni koncept upravljanja vodama na širem području rijeke Trebišnjice je omogućavanje što dužeg zadržavanja voda na površini, a time i stvaranje uslova za nesmetano višenamjensko korištenje. Počelo se sa izgradnjom hidroenergetskih objekta, ali se ubrzo ukazala potreba za razvojem višenamjenskih 112 Na osnovu hidrauličkih proračuna provedenih u okviru Idejnog projekta HE Čapljina, zaključeno je da postoje dobri uvjeti za otjecanje vode iz Hutova blata u Neretvu, a također iz Neretve u Hutovo blato. Iz navedenog slijedi kako je Hutovo blato retencijski prostor Neretve



sistema. Zadovoljenje potreba za vodom moguće je ostvariti jedino izgradnjom akumulacija i vještačkih vodnih tokova, uz obezbjeđenje vododrživosti istih, te izgradnjom zahvata za korisnike bez većih troškova pumpanja. Gornji horizonati rijeke Trebišnjice podrazumjevaju šire područje smješteno iznad kote postojeće akumulacije Bileća113.

Realizacijom sistema korištnja voda Neretve sa Trebišnjicom i, prvenstveno velike akumulacije Bileća (zapremine od oko 1.280 hm3); odvodnog tunela prema HE Dubrovnik; akumulacije Trebinje I; regulisanog korita rijeke Trebišnjice114 kroz čitavo Popovo polje; gornjeg kompanzionog bazena RHE Čapljina u Popovom Polju, odnosno pomenutog kanala- dovodnog tunela prema RHE Čapljina; upusnih (prelivnih) organa na nasipima prema ponorima u cilju dodatne evakuacije velikih voda, konačno je, na efikasan i ekonomičan način (korištenjem hidroenergije, povećanjem poljoprivredne proizvodnje, navodnjavanjem,...) riješen i problem odbrane od poplava ovog područja Slika 3.6.3: Trebišnjica-višenamjensko korištenje voda gornjih horizonata115 (plan)

Sliv Krke i Cetine: Livanjsko polje se nalazi na jugozapadu Federacije BiH, a pripada slivu rijeke Cetine. Ukupne površine livanjskog horizonta iznose oko 35.200 ha, od čega je pod akumulacijom Buško Blato i Lipa, te izgrađenom hidroenergetskom kanalskom mrežom, 6.200 ha. U centralnom dijelu polja oslobođeno je od poplava oko 14.000 ha, a površina sjeverozapadnog područja iznosi oko 15.000 ha, (Čaprazlije oko 8.500 ha i Ždralovac 6.500 ha). Izgradnjom dijela sistema HE “Orlovac” na području centralnog dijela polja, poplave se više ne pojavljuju ni pri doticaju velikih voda u polje. Hidroenergetski kanali služe i za zaštitu od poplava. U sistemu HE “Orlovac” na srednjem dijelu polja izgrađen je kompenzacioni bazen “Lipa” (na ulazu u tunel) iz koga se voda upućuje u tunel prema strojari u R. Hrvatskoj, a eventualni višak transportuje reverzibilnim kanalom “Lipa- Buško Blato” u akumulaciju “Buško Blato”. Glamočko polje, uz Kupreško, predstavlja najviši kraški horizont na vododjelnici vodnih područja rijeke Save i Jadranskog mora, odnosno sliva Cetine. U najnižem dijelu Glamočkog polja se skupljaju sve vode iz viših dijelova formirajući retenziju, a iz njega vode izlaze preko ponora koji nemaju dovoljan evakuacioni kapacitet. Jedini način da se poplave u polju reduciraju na manju mjeru je otvaranje novog evakuacionog tunela. Duvanjsko polje (zajedno sa Šujicom) ima površinu od oko 127 km2. Na jugozapadu Šujica ponire u ponor Kovači i ponovo se pojavljuje na Livanjskom horizontu u Buškom Blatu, na izvoru Ričine.Ponor Kovači (sa svojim evakuacionim kapacitetom od oko 60 m3/s) je jedini veliki ponor na Duvanjskom polju, a ujedno je po evakuacionom kapacitetu i najveći ponor u slivu r. Cetine116. Kod ponora Kovači i kod visokog piezometarskog stanja u podzemlju, ne dolazi do značajnijeg

113 Kota akumulacije Bileća 400 m.n.m., gornji horizonti su: Nevesinjsko, Gatačko, Dabarsko, Fatničko i Bilećko polje. 114 Dužina regulisanog korita je cca 75 km - obloga od prskanog betona 115 Karta preuzeta iz brošure „Trebišnjica-višenamjensko korištenje voda gornjih horizonata“-workshop: 116 Najveći ponor u slivu rijeke Cetine pa i na Balkanu



smanjenja kapaciteta. Međutim, dotok velikih voda mnogostruko premašuje kapacitet ponora svake godine dolazi do formiranja velike predponorske retenzije. Tu je i geološki rasjed koji drenira vodu prema slivu Rame, desnoj pritoci Neretve. Na obuhvaćenom širem području Kovači u zoni predponorske retenzije, ne postoje objekti za zaštitu od poplava.

3.6.3.2.Plavne površine Površina plavljenja117 po vodnim i pojedinim poplavnim područijima su date u narednim tabelama.

Plavljena površina (ha) Dolina rijeke Područje V.V.1/20 V.V.1/100 V.V.1/500

Sava Odžak 5483 6037 6348 Sava Orašje 11818 12108 13052 Una Kulen Vakuf 230 241 250 Una šire područje Bihaća 1054 1367 1546 Una Bosanska Krupa 230 240,7 250,2 Una Bosanska Otoka 120,4 143,2 165,8 Klokot Klokot 174,4 174,6 174,8 Sana šire područje Sanskog Mosta 491 739 885 Sanica Sanica 150,9 163 178,4 Vrbas Gornji Vakuf 105 151 218 Vrbas Bugojno 191,1 230,6 273,1 Vrbas Donji Vakuf 26 62,8 108,4 Bosna Plandište – Reljevo 549,3 611 643 Bosna Bosna – ušće u Savu 655 1891 2430 Željeznica ušće 20,85 29,23 37,3 Lašva Travnik, Dolac 22,1 47,2 55,5 Lašva Vitez 393,1 633,9 826,1 Usora FBiH 1303 1685 1781 Spreča nizvodno od Modraca 3125 3314 3632 Tinja Tinja u FBiH 106,6 130,9 160,6 Tinja Srebrenik 353,4 400,9 427,6 Drina šire područje Goražđa 263 304 439

Tabela 3.6.1: Plavne površine vodnog područja rijeke Save

Plavljena površina (ha) Dolina rijeke Područje V.V.1/20 V.V.1/100 V.V.1/500

Neretva Granica FBiH–HE Mostar 150,00 205,00 223,00 Bregava ušće 62,5 66,7 69,31 Trebižat ušće – Humac 47,00 47,00 47,00 Trebižat Humac - Klobuk 157,50 182,00 196,70 Krupa Krupa 126 127,8 294,1 Mostarsko Blato

Ravni dio u cjelini – od Uzarića do ponorskih zona na jugoistočnom dijelu

2411,50 2653,00 2762,60

Imotsko-Bekijsko polje

Jugoistočni dio polja – zona izložena poplavama zbog nedovoljnih kapaciteta ponora i postojećeg tunela za evakuaciju voda

2528,00 2932,00 3288,00

Duvanjsko polje

Šire područje Kovači –zona predponorske retenzije Kovači na južnom dijelu polja

1492,00 2815,80 4958,00

Livanjsko polje

Šire područje Čaprazlije- područje predponorske retencije

2641,00 5712,00 7396,8

117 Podaci preuzeti iz nacrta GPP-glavnog preventivnog plana odbrane od poplava FBiH.



Livanjsko polje

Šire područje Kazanci- područje predponorske retencije

4277,00 4735,00 4976,00

Glamočko polje

Šire područje Mladeškovci- područje predponorske retencije

1239,00 1325,60 1716,8

Glamočko polje

Šire područje Pučine- područje predponorske retencije

1890,60 2073,00 2385,6

Tabela 3.6.2: Plavne površine vodnog područja Jadranskog mora

3.6.3.3.Mape rizika

Slika br. 3.6.4. Mape plavnog rizika u Federaciji BiH za rang pojave 1/20 godina Po definiciji Evropske Direktive o upravljanju poplavnim rizikom, mape rizika predstavljaju sintezu mapa plavljenja i mapa potencijalnih šteta.118 Mape rizika pomažu u procesu određivanja prioritetnih mjera i uopšte u procesu stvaranja politike za izradu strategije održivog razvoja u sektoru voda. Strategija budućih ulaganja treba da slijedi mjere dobijene na bazi mapa plavljenja ugroženih područja (karata opasnosti od poplava) i mapa rizika. Na slici br. 3.6.4. 119 prikazane su potencijalne štete za rang pojava velikih voda 1/20; (a rađene su i za vode ranga pojave 1/100 i 1/500) za ugrožena poplavna područja.

3.6.3.4.Negrađevinske mjere zaštite od poplava Po Zakonu o vodama, (član 93 “Službene novine Federacije BiH“, broj 18/98), Vlada Federacije BiH donosi Uredbu o Planovima odbrane od poplava. Cilj ove Uredbe je utvrđivanje vrste, sadržaja i načina provođenja preventivnih, operativnih i drugih mjera održivog upravljanja poplavama na dijelovima područja međunarodnih riječnih slivova na teritoriji Federacije BiH, te uspostavljanje odgovarajuće organizacione strukture odbrane od poplava sa definisanjem prava, obaveza i odgovornosti učesnika u odbrani od poplava. Saglasno postavljenom cilju i datom okviru, ova Uredba je razrađena na bazi osnovnog principa da država, entiteti, kantoni, općine (i drugi nosioci

118 Mape se izrađuju na bazi procjenjenih potencijalnih šteta te sračunatih internih stopa rentabiliteta. Osnovu za utvrđivanje stope rentabiliteta čine štete (koje u analizi predstavljaju koristi) i uložene investicije za izgradnju objekata zaštite od voda ugroženih područja. Za ocjenu ukupnih efekata proračunate su prosječne štete za sva ugrožena područja. 119Mape preuzete iz nacrta GPP-glavnog preventivnog plana odbrane od poplava FBiH.



planiranja) imaju pravo da uređuju režim voda na vodnim područjima ili dijelovima tih područja koja su u njihovoj nadležnosti. Mjere, radovi i druge aktivnosti, koje se preduzimaju radi odbrane od poplava na određenom području Federacije, definišu se u odgovarajućem Planu odbrane od poplava za to područje. Obzirom na interdisciplinarni i multilateralni karakter i uticaj mjera potrebno je ostvariti koordinaciju i usaglašavanje sektorskih politika vezanih za: upravljanje vodama, zaštitu okoliša, prostorno planiranje, poljoprivredu, transport, te obezbijediti učešće zainteresovane javnosti.

3.6.3.5.Sadašnja organizacija odbrane od poplava Vlada Federacije BiH, na osnovu Uredbe o planovima odbrane od poplava i prijedloga Federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi Odluku o Glavnom planu operativnih mjera obrane od poplava, početkom svake godine za tekuću godinu. Glavni plan operativnih mjera odbrane od poplava za 2008 godinu i organizaciona šema za provođenje odbrane od poplava na područjima Save i Neretve, gdje su izgrađeni vodoprivredni objekti (vlasništvo Federacije BiH) je slijedeća: (prema članu 18. Uredbe) Organ mjerodavan za koordinaciju i usklađivanje izrade Glavnog plana operativnih mjera i njegovo provođenje je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Sarajevo; organizacija koja daje podatke je Federalni meteorološki zavod Sarajevo (član 34. Uredbe); operativni centar za koordinaciju ključnih aktivnosti odbrane od poplava (član 22. Uredbe) je sjedište Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Sarajevo; na vodnom području Jadranskog mora organizacija koja vrši sve radove na odbrani od poplava (član 21. i 33. Uredbe) je „Agencija za vodno područje Jadranskog mora“ Mostar, direktor Agencije je Glavni rukovoditelj odbrane od poplava. Na vodnom području rijeke Save organizacija koja vrši sve radove na odbrani od poplava (član 21. i 33. Uredbe) je „Agencija za vodno područje rijeke Save“ Sarajevo, direktor Agencije je Glavni rukovoditelj odbrane od poplava. Na vodnom području rijeke Save centri odbrane od poplava su u Orašju i Odžaku. Centri odbrane od poplava za vodno područje Jadranskog mora su: Crpna stanica Svitava, Zatvaračnica Kula „Kruševo“ u Mostarskom Blatu i Kula zatvaračnica „Drinovci“ u Imotsko–Bekijskom polju. Postoje i terenski centri odbrane od poplava, izgrađene su čuvarske kuće, kao terenske ispostave odbrane od poplava.

3.6.3.6.Organizacija odbrane od leda Odbrana od leda počinje kada se zalede veće površine vodnog ogledala, ili kada se pojavi gomilanje ili pokretanje ledenih masa, uslijed čega može doći do opasnosti od poplava ili oštećenja vodoprivrednih i drugih stalnih ili plovnih objekata i postrojenja na vodotoku. Na područjima koja su obuhvaćena Glavnim operativnim planom odbranu od leda vrši ista organizacija koja vrši i odbranu od poplava. Na ostalim područjima odbranu od leda vrše organizacije koje su određene planom odbrane od poplava za ta područja. Pri zaleđivanju većih površina, ili kada se pojavi gomilanje ili pokretanje ledenih masa, proglašavaju se redovne ili vanredne mjere na vodotoku ili dijelu vodotoka, kako bi se otklonile štetne posljedice. U redovne mjere spada posmatranje i registrovanje pojave leda (procenat pokrivenosti površine vodnog ogledala, debljina leda, visina nagomilanih naslaga leda i sl.). U vanredne mjere spada preduzimanje intervencija u koritu vodotoka na razbijanju ledene kore i ledenih barijera miniranjem, ledolomcima ili na drugi adekvatan način.



3.6.3.7.Praćenje i prognoziranje hidrometeoroloških pojava Da bi se što efikasnije mogla provoditi operativna odbrana od poplava postavljene su i automatizovane vodomjerne stanice. Federalni meteorološki zavod Sarajevo (shodno članu 34. Uredbe), dostavlja podatke i izvještaje Informacionim centrima (osnovani pri Agencijama za vodna područja rijeke Save i Jadranskog mora). U periodu kada se očekuju poplave podaci se dostavljaju svakodnevno, sa svih stanica, a kada vodostaji dostignu mjerodavne vodostaje za proglašavanje odbrane od poplava (Sl. Brod, Šamac, Čapljina, Humac i dr.), podaci se dostavljaju svaka četiri sata, sve do ukidanja mjera odbrane od poplava.

3.6.3.8.Režimi rada hidroakumulacija za vrijeme velikih voda Režim rada hidroakumulacija vrši se prema „vodoprivrednim uslovima“ datim u „vodoprivrednim dozvolama“ za svaki pojedinačni objekat a do usvajanja planova pogona od strane nadležnog organa. Od momenta uvođenja mjera redovne odbrane od poplava, korisnici hidroakumulacija svakodnevno dostavljaju podatke o: nivou vode u akumulacijama, dotoku u akumulacije i ispuštanju iz akumulacije. Kod vanredne odbrane od poplava korisnici akumulacija pomenute podatke su obavezni dostavljati svaka 4 sata, u Informacione centre agencija za vodna područja. Režim punjenja i pražnjenja akumulacionog prostora predviđenog za prihvatanje poplavnog vala, te rad evakuacionih organa, kod proglašene vanredne odbrane od poplava mora se vršiti u koordinaciji sa nadležnim tijelima sektora voda. Ako korisnici akumulacija imaju podatke sa hidroloških i /ili meteorolških stanica i eventualnu mogućnost daljinske dojave dužni su kod pojave opasnosti od poplava omogućiti Agencijama kontinuirani pristup pomenutim podacima. Na osnovu člana IV.b.7. Ustava Federacije donesen je i Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća 120, kao plan zaštite od prirodnih i drugih nesreća121 te otklanjanje posljedica od štetnog djelovanja voda. Zaštita i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća obuhvata: programiranje, planiranje, organiziranje, obučavanje i osposobljavanje, provođenje, nadzor i finansiranje mjera i otklanjanje posljedica od štetnog djelovanja voda.

3.6.3.9.Otklanjanje posljedica od štetnog djelovanja voda Sanacija posljedica štetnog djelovanja voda se vrši na osnovu Programa sanacije. Sredstva za sanaciju obezbjeđuje Federacija, ako su štete nastale na vodnoj infrastrukturi/vodnom objektu (uređaju), dok za vodne objekte koji nisu u vlasništvu Federacije, sredstva su dužni obezbijediti vlasnici objekata. Program sanacije donosi Vlada Federacije BiH, šest mjeseci od dana procjene štete i pripreme prijedloga programa sanacije, (isti donosi Komisija za procjenu šteta, a u skladu sa Zakonom o vodama i Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća). Finansijkog osiguranja od nepokrivenih poplavnih rizika u Federaciji još nema, čemu su razlog stare navike od ranijeg društvenog uređenja. Za očekivati je da će razvojem tržišne ekonomije i promjenama vlasničkih odnosa, doći do prilagođavanja mjerodavnih institucija i primjene spomenutih mjera.

120 Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća – FBiH („Sl. Novine F BiH“, br.39/03, od 08.08.2003.g.) 121 Sl. Novine FBiH br 40/08



3.6.4. Zaštita od erozija i bujica Brdovito-planinski karakter Bosne i Hercegovine, i Federacije BiH, uzrokuje stvaranje velikog broja bujica (Sl.3.6.5) različite razorne moći, kao i mogućnost za stvaranje novih erozionih procesa.

Slika 3.6.5. Prikaz bujičnih površina na prostoru BiH Intezitetima procesa pogoduju preduslovi za stvaranje erozije i bujica, a to su prije svega: reljef, geološko-pedološke podloge, klimatski faktori, način korištenja zemljišnog fonda i biljni pokrivač, a posebno antropogeni uticaji (nekontrolisana sječa šuma, požari, neadekvatna poljoprivredna proizvodnja i sl.). Erozijski procesi (Sl. 3.6.7.) uzrokuju velike štete, ispirajući plodna tla, na strmim i nezaštićenim, (i danas sječom šuma ugroženim područjima), površinama, brdskim dijelovima sliva, smanjujući poljoprivredne površine i retencione kapacitete šuma te retencione kapacitete tala.

Slika 3.6.6. Intenziteti erozionih procesa u BiH Erozijski procesi degradiraju i/ili u potpunosti uništavaju vegetaciju u slivu, što pogoduje pojavi bujičnih i sve većih poplava. Bujičnim tokovima pogoduju morfološke karakteristike, petrografski sastav tla, geološke podloge, litološke i strukturne osobine materijala, oborine (kao klimatski faktor) a posebno veliki uticaj ima antropogeni faktor (čiste sječe, paljevine, paša stoke, krčenje šuma za stvaranje njiva i sl), posebno na strmim terenima. Ekonomsko-socijalni uslovi društva, i čovjek, ubrzavaju procese erozije više nego svi prirodni uslovi zajedno. Bujični tokovi u brdskim dijelovima pokreću enormne količine nanosa, koje se talože u ravničarskim dijelovima rijeka smanjujući im propusnu moć, u akumulacijama i retenzijama, smanjujući im zapreminu, onečišćavajući akumuliranu vodu (akumulacije za vodosnabdijevanje), dovode do pojave mutnoće i sl.

0,0

5.000,0

10.000,0

15.000,0 km 2

Površina osn. sliva /podsliva 8.185,0 5.400,0 10.460,0 7.200,0 5.029,0 11.535,0 3.320,0 Površina bujičnog sliva/podsliva 1301,0 614,0 2909,0 2546,0 1536,0 3782,0 281,0

Una Vrbas Bosna DrinaNeposredni sl.

SaveNeretva sa

Ttrebišnjicom Cetina

III 22%V 15%

IV 61%

II 2%I 0%

I kat. Ekscesivno jaki erozivniprocesi

II kat. Jaki procesi erozije

III kat. Procesi erozije srednjejačine

IV kat. Slabi procesi erozije

V kat. Veoma slabi procesierozije



3.6.4.1.Stanje erozija tla i bujica Stanje erozije tla i bujica (Sl.3.6.7 i 3.6.8) u segmentu zaštite od štetnog djelovanja voda ima presudnu ulogu na dešavanja u ravničarskim dijelovima tokova. Federacija BiH, je generalno gledano zahvaćena različitim tipovima i intezitetima erozionih procesa i znatnim brojem izrazitih bujica. Erozijom je zahvaćeno oko 90% površine BiH122, a prema „Katastru bujičnih tokova i erozionih područja u Bosni i Hrcegovini“ ima 935 bujičnih tokova, sa površinom 12.969 km2.

0,00

5.000,00

10.000,00

km2

Površina sliva F 705,32 7.907,74 475,02 6.260,20 1.500,18 10.550,81 905,19 7.321,16 2.402,71Erodirana površina Fe 642,13 7.354,94 375,26 5.634,45 1.292,97 9.630,44 617,84 6.949,50 1.189,68Akumulacija nanosa Fa 63,19 552,80 99,76 625,75 207,21 920,37 287,35 371,66 1.213,03

Kupa Una Jablanica Vrbas Ukrina Bosna Tinja Drina Sava-neposredni sliv

Slika 3.6.7: Stanje erozije na prostoru vodnog područje rijeke Save Federacije BiH Dosadašnji radovi na uređenju bujica i i zaštiti tla od erozije vršeni su radi zaštite određenih objekata kao što su akumulacioni bazeni, autoceste, recipijenti u naseljima i dr. Formirane su i specijalizovane organizacije za uređenju bujica i i zaštiti tla od erozije123.

0,00

5.000,00

10.000,00

km2

Površina sliva F 100,73 2.840,71 8.668,67 1.505,69Erodirana površina Fe 99,75 2.260,61 8.071,63 1.455,35Akumulacija nanosa Fa 0,98 580,10 597,04 110,34

Krka Cetina Neretva Jadransko more neposredni sliv

Slika 3.6.8: Stanje erozije na prostoru vodnog područja Jadranskog mora Federacije BiH Neophodno je naglasiti da se problemu pojave erozije mora pristupati sistematičnije i stručnije jer su posljedice nesagledive, teško je osigurati veću stabilnost i funkcionalnost regulisanih – uređenih nizijskih vodotoka, a da se ne pridaje veća pažnja i važnost kompleksnom uređenju sliva.

3.6.5. Odvodnja unutarnjih voda Najveći dio plodnog zemljišta u Federaciji BiH se nalazi u ravničarsko – valovitim područjima, prije svega u sjevernom dijelu, brdsko- planinskim dijelovima, odnosno njihovim riječnim 122 Okvirna vodoprivredna osnova Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1994.g. 123 Vidne rezultate imala je sekcija za slivno područje HE Jablanica (počela je sa preorijentacijom poljoprivredne proizvodnje u slivu).



dolinama. Visinska pripadnost poljoprivrednih rejona formira prosjek godišnjih padavina i temperatura. Prosjek padavina u Bosni i Hercegovini iznosi oko 1 100 mm, sa neravnomjernom regionalnom i vremenskom raspodjelom. Raspored temperatura i padavina je u direktnoj vezi sa intezitetom poljoprivredne proizvodnje. Ranija poljoprivredna rejonizacija (četiri zone) je preteča savremenog pristupa odabira poljoprivredne proizvodnje, sa ciljem racionalnijeg korištenja, a to je agroekološko zoniranje prostora. Agroekološko zoniranje prostora će omogućiti uspostavljanje ravnoteže između upravljanja resursima i zaštite okoliša. Na teritoriji Bosne i Hercegovine je 84,1 % sa nagibima većim od 13 %, (cijela teritorija je sa izraženim reljefom, pogodnim za eroziju), što pokazuje dominantnu veličinu područja kritičnih za korištenje u oraničnoj proizvodnji. Sastav zemljišta u Bosni i Hercegovini je takav da je oko 50 % površine sa kiselo-smeđim, humusno-silikatnim, crvenicom i smeđim tlima na krečnjaku i dolomitu. Plodnost poljoprivrednih površina je niska, a stanje vodno-zračnog režima, kontaminiranost, erozije i sl, su takođe nezadovoljavajuće. Efikasnije korištenje zemljišta ograničeno je prirodnim, tehničko-ekonomskim i drugim uslovima. U nastavku se daju opći podaci o stanju poljoprivrednog zemljišta u Federaciji BiH na osnovu podataka iz Srednjoročna strategija razvoja poljoprivrednog sektora u Federaciji BiH 2006 – 2010 godina: Federacija BiH raspolaže sa oko 1.161.000 ha poljoprivrednog zemljišta od čega 717.000 ha

obradivog (što čini 61,7 %), 441.000 ha (38%) pašnjačkog i ostalog 3.000 ha (0,3 %). Oranice su uglavnom smještene u ravničarskom i brdskom rejonu sa nadmorskom visinom

manjom od 700 m.n.m. Primjena mehanizacije moguća je na oko 500.000 ha, dok zemljišta I-III bonitetne klase ima

oko 725.000 ha. Trajno gubljenje dragocjenog poljoprivrednog zemljišta iznosi oko 3.000 ha godišnje

(izgradnja na poljoprivrednom zemljištu). Gubljenje dragocjenog poljoprivrednog zemljišta stvaranjem tehnogenih pustinja prekrivenih

raznim otpadom iznosi 20.000 ha. Kontaminacija prostora (mininama i drugim ubojitim sredstvima) danas iznosi oko 250.000 ha,

koje nije pristupačno i sigurno za korištenje. Hidropedološke karakteristike tala u Federaciji BiH govore da su ravničarska zemljišta iz grupe

hidromorfnih tala zbog suvišne vlažnosti, nisu podesna za savremenu poljoprivrednu proizvodnju bez hidro i agromelioracionih zahvata i mjera.

Teška zemljišta124, sa mehaničkim ili teksturnim sastavom, kao faktorom težine, imaju

nestabilnu strukturu, visok vodni retenzijski kapacitet, nisku propusnost za vodu i zrak, visok stepen adsorpcije, plastičnosti i ljepljivosti, što je najbolje uočljivo kroz koeficijent filtracije (koeficijent vododpropusnosti). Ova tla imaju uzak dijapazon aerabilnosti – povoljne

124 naziv potiče od teškoća u obradi zemljišta



obradivosti125. Teška zemljišta se privode intezivnoj kulturi izgradnjom melioracionih kanala i drenaže ili pak samo izgradnjom složene (unakrsne) dvoetažne drenaže.

Srednjoročna strategija razvoja poljoprivrednog sektora ističe da je prioritetan zadatak podizanje plodnosti tla primjenom agromeliorativnih i agrotehničkih mjera, te uređenje i završavanje hidromelioracionih sistema u ravničarskim područjima, dolinama rijeka i u karstnim poljima. Do 1991 godine se u Bosni i Hercegovini odvodnjavalo oko 70 000 ha, a postojalo je oko 30 000 ha komasiranih melioracionih površina. Poljoprivredno zemljište je resurs ukupnog prostora zemlje, i sa tom činjenicom treba startati kod proizvodne organizacije, koja mora biti inkorporirana u prostorne planove. Potrebe osnovne i detaljne odvodnje su, nakon zaštite od vanjskih voda te potreba za navodnjavanjem, elementarni uslovi i pitanja za stabilnu i sigurnu poljoprivrednu proizvodnju. Melioracione površine su formirane u nizinama pored rijeke Save, u širokim nizinama Une, Vrbasa, Bosne, Neretve, te na zatvorenim karstnim poljima. Sistemi unutarnje odvodnje u Federaciji BiH (Slika 3.6.9.) su do 1991 godine bili izgrađeni u potpunosti u Odžačkoj i u Srednjoj Posavini, a na području Bihaća, Gornje Speče, Livanjskog i Imotsko-Bekijskog polja te Mostarskog blata su samo djelimično izgrađeni.

Odvodnja otvoreni kanali34%

Odvodnja drenažni sistem1%

Neodvodnjeno65%

Slika 3.6.9: Postojeći sistemi unutarnje odvodnje na prostoru Federacije BiH. Većina postojećih sistema za unutrašnju odvodnju su u lošem stanju, prvenstveno zbog neodgovarajućeg ili nikakvog održavanja, zbog ratnih i poratnih šteta, pa čak i opšte nebrige za stanje u kome se sistemi nalaze. Posebne probleme predstavlja kontaminiranost područja i vodotoka minama, a i sama činjenica da voda nosi mine126. Takve površine se nalaze u Posavini (Srednjoj i Odžačkoj), Brčkom, Bihaću, Cazinu i dr. mjestima. Objekti detaljne odvodnje, sa pratećim objektima (pločastim propustima, cjevastim propustima, ustavama, kaskadama, sifonima i sl.) uglavnom nisu održavani kako je to zakon zahtijevao, što se naravno manifestuje u nefunkcionisanju ukupnog melioracionog sistema. Na slijedećoj tabeli se daje prikaz izgrađenosti melioracionih sistema u federaciji BiH.

125 Ako je vodopropusnost tla manja od 0,1m/dan potrebna je drenaža.Podatak se u praksi uzima kao kriterij za složenu (unakrsnu drenažu). Ovakava tla su često nazvana “minuten ili stunden“ boden - satna ili minutna tla! Holandska iskustva govore da svaki dan zakašnjenja sa radovima (na pomenututim tlima) na proljetnoj sjetvi smanjuje prinos za 1%. 126 BiH je minama najzagađenija zemlja u regionu Jugoistočne Evrope. Ukupna sumnjiva površina iznosi oko 1889 km2 (oko 3.68 % teritorije).



Odvodnjavanje (ha)

Područje

Vodotok

Ukupna površina

(ha) Otvoreni kanali:

Drenažni sistem:

Odžačka Posavina Sava 18.500 7.800 250

Srednja Posavina Sava 16.000 16.0000 400

Podsliv Une Una,Glina, Korana

18.000 6.000 0

Podsliv Vrbasa Vrbas 1.200 1.200 800

Podsliv Bosne Bosna 12.300 7.200 0

Bazen Neretve Neretva, Krka, Cetina 36.100 13.100 0

Kraška polja 59.410 3.600 100

Ukupno Federacija BiH :

161 510 54 900 1 550

Tabela 3.6.3: Podaci o izgrađenim melioracionim sistemima u Federaciji BiH127 Generalno, stanje melioracionih površina u Federaciji BiH, zahvaljujući prije svega usitnjenosti parcela, ratnoj devastaciji i kontaminaciji minama, nedostatku sredstava i dugogodišnjem neodržavanju objekata, je loše. Zakonom o vodama je određena nadležnost za melioracione objekte i sisteme, a to su kantoni. Važno je istaći potrebu organiziranja zajedničkog upravljanja tlom i vodama unutar slivnog/podslivnog područja.

3.6.6. Nedostatak voda Nedostaci voda su u zadnje vrijeme dosta česta pojava, stoga je neophodno osigurati organizaciju prognoziranja i sprečavanja njihovih posljedica. To je stanje uzrokovano nedostatkom vode u zraku i tlu, malom količinom padavina i intezivnom evapotranspiracijom (vrlo bitan uzrok nedostatka voda - suša)128. Nedostaci voda se ubrajaju u prirodne katastrofe sa najtežim posljedicama. Njihov uticaj na okoliš i posljedice na socioekonomska kretanja, razaranje ravnoteže sistema, na proizvodnju hrane i ostale poremećaje može biti katastrofalan. Planove za prognozu i sprečavanje suša, treba inkorporirati u planove opštih elementarnih nepogoda. Na njih se nadovezuju planovi za navodnjavanje, odnosno u planove upravljanja vodama. . Najveće štete od suša trpi poljoprivreda.

127 Okvirna vodoprivredna osnova BiH, Sarajevo 1994 godine 128 Suše su definisane (Svjetska meteorološka organizacija) kao razdoblje sa oborinama manjim od 60 % od prosječnih u odnosu na prosjek regije (dio područja koji prekriva najmanje 50% analizirane regije).

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 4. CILJEVI UPRAVLJANJA VODAMA I MJERE 4.1. POLAZIŠTA PRI DEFINIRANJU CILJEVA UPRAVLJANJA VODAMA


4. Ciljevi upravljanja vodama i mjere

4.1. Polazišta pri definiranju ciljeva upravljanja vodama

4.1.1. Nivo ugroženosti opće zdravstvene situacije stanovništva Jedan od ciljeva upravljanja vodama je i osiguranje potrebnih količina voda odgovarajućeg kvaliteta za razne namjene, koji, pored toga što je naveden u Zakonu o vodama129 proizilazi i iz javnog društvenog interesa: očuvanje i unapređenje dobrog općeg zdravstvenog stanja stanovništva. Osnovni pokazatelji opće zdravstvene situacije stanovništva, sa aspekta upravljanja vodama, su:

4.1.1.1. Obuhvat stanovništva javnim vodosnabdijevanjem130 Nivo obuhvata stanovništva javnim vodosnabdijevanjem se uobičajeno izražava procentualno u odnosu na ukupno stanovništvo predmetnog područja. Na području Federacije BiH javnim vodosnabdijevanjem su uglavnom opsluženi stanovnici općinskih centara, eventualno sa prigradskim naseljima priključenim na gradske vodovode. Gledajući po vodnim područjima prosječan procenat obuhvata stanovništva vodovodnim sistemima za Vodno područje rijeke Save iznosi 59% a za Vodno područje Jadranskog mora 57%. Prosječno, za Federaciju BiH, ovaj procenat obuhvata je 59%131. Poređenje ovih sa podacima za Bosnu i Hercegovinu ukazuje da je trend postepenog povećanja procenta obuhvata stanovništva, ustanovljen u periodu 1971-1981-1988 godina, zaustavljen, U navedenom periodu ovaj procenat je rastao sa 31% u 1971 godini, na 47% u 1981 godini, da bi 1988 godine dosegao vrijednost od 56%.132 I po ovim vrijednostima Bosna i Hercegovina je zauzimala predposljednje mjesto u tadašnjoj Jugoslaviji. Poređenje sa vrijednostima procenta obuhavata u susjednim zemljama najbolje ukazuje na zaostajanje naše zemlje, i Federacije BiH, u razvoju vodovodnih sistema: Hrvatska, 76%133; Austrija, 86%; Češka, 87%; Slovačka, 83%; Slovenija, 85%; Mađarska, 92%. Vrijednost specifične potrošnje vode stanovništva (domaćinstva i institucije, bez privrede i gubitaka) za Federaciju BiH u prosjeku iznosi oko 120 l/st.dan. Ovo nažalost ne ukazuje na racionalno nisku potrošnju vode u domaćinstvima, blisku prosjeku u većini razvijenijih evropskih zemalja, već na nedostatak dovoljnih količina voda u nekim sredinama.

129 Član 22. Zakona o vodama Federacije BiH: Ciljevi upravljanja vodama 130 Član 4. Zakona o vodama Fedeeracije BiH: Javno vodosnabdijevanje označava poslove zahvatanja podzemnih ili površinskih voda za snabdijevanje vodom stanovništva, njihovo prečišćavanje do stepena zdravstvene ispravnosti, i dovođenje do mjesta potrošnje i raspodjele korisnicima voda, ako je ukupna zahvaćena količina veća od 10 m3/dan. 131 Radi se, kao što je navedeno, u ukupnom stanovništvu. Procenat obuhvata u općinskim centrima se kreće između 94 i 98%. 132 Dugoročni program snabdijevanja pitkom vodom stanovništva i privrede u SR BiH, Zavod za vodoprivredu Sarajevo, 1988 godina. 133 Strategija upravljanja vodama Republike Hrvatske, nacrt, 2007 godina.



4.1.1.2.Obuhvat stanovništva sistemima za odvodnju134 i tretman otpadnih voda

Organizovani sistemi za prikupljanje i odvođenje otpadnih voda su uglavnom koncentrisani na općinske centre, stim da je za razliku od vodovodnih sistema procenat obuhvata znatno niži. Procjene za Federaciju BiH govore da je ovaj procenat oko 33%, odnosno ovim sistemima je ukupno obuhvaćeno oko 761 000 stanovnika.135 Recipijenti su površinske vode. Ukupna dužina kanalizacione mreže je 2 071 km, odnosno 2,72 m/st. Komunalne otpadne vode se gotovo u potpunosti u recipijente ispuštaju bez prethodnog tretmana. Sadašnja situacija je takva da se samo od 36 000 stanovnika otpadne vode tretiraju, što procentualno iznosi samo oko 1,5% od ukupnog stanovništva Federacije BiH.

4.1.1.3.Kvalitet površinskih voda Kvalitet površinskih voda na prostoru Federacije BiH je, generalno govoreći sa gledišta opće zdravstvene situacije stanovništva, ugrožen, a na nekim vodotocima, ili dijelovima vodotoka, i opasno narušen. Ovo se, razumljivo, uglavnom odnosi na prostor podsliva rijeke Bosne, gdje je kvalitet površinskih voda najlošiji. Najznačajniji uzročnici zagađenja su komunalne otpadne vode stanovništva, kao koncentrisani zagađivači, (22 aglomeracije sa preko 10 000 stanovnika136). Uticaj zagađenja industrije, izražen ekvivalentnim brojem stanovnika, iznosi oko 2 400 000. Negativan uticaj zagađenja površinskih voda na zdravlje stanovništva je potencijalno višestruk a ogleda se u uticaju na kvalitet resursa vode za piće, vode za potrebe navodnjavanja, rekreacije i sl.

4.1.1.4.Kvalitet podzemnih voda Postojeća struktura vodnih resursa podzemnih voda koja se koriste za vodosnabdijevanje stanovništva je takva da u ukupnoj količini zahvaćenih voda procentualno učestvuju sa 85%. Podzemne vode iz pukotinsko karstnih sredina, koje su posebno osjetljive na unos zagađenja, čine 52%. Jasno je da se najizraženiji negativni uticaji na zdravstvenu sigurnost stanovništva ogledaju u ugroženosti izvorišta vode za piće. Zaštita ovih izvorišta je definirana važećim Pravilnikom137, kojim su određene tehničke i upravne mjere koje se trebaju provoditi u cilju zaštite kvaliteta voda. Nažalost, potpuna primjena ovih mjera se ne provodi. Sistematska osmatranja kvaliteta podzemnih voda se ne provode ali se zaključci o kvalitetu ovog vodnog resursa mogu izvući iz podataka o kvalitetu voda koje se zahvataju za potrebe vodosnabdijevanja stanovništva. Po ovim podacima se može zaključiti da je kvalitet vodnih resursa podzemnih voda je još uvijek uglavnom dobar. Za veći dio ovih voda koje se koriste za vodosnabdijevanje, izuzev obavezne dezinfekcije, nije potreban dodatni tretman. Za podzemne vode iz integranularnih sredina područja podsliva rijeke Bosne i neposrednog sliva rijeke Save 134 Pod ovim pojmom podrazumijevaju se sistemi za prikupljanje i odvođenje urbanih otpadnih voda čije održavanje je u nadležnosti ovlaštene organizacije. 135 Predmet posebne analize je stanje ovih kanalizacionih sistema, dotrajalost, kvalitet održavanja te lokacije i broj ispusta u recipijente. 136 Izvor podatka: „Upravljanje kvalitetom voda na nivou riječnih slivova u Bosni i Hercegovini“, Carl Bro i REC, 2007 god. 137 Pravilnik o uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta voda koja se koriste ili planiraju da koriste za piće, Sl. novine F BiH br.51/2002.



(Sprečko polje, prostor oko grada Orašja) evidentno je prisustvo rastvorenih jona željeza i magana, a u nekim zonama i nitrata.138 Posljednjih godina uočen je nepovoljan trend pogoršanja kvaliteta voda na vrelima iz pukotinsko karstnih sredina, uglavnom kao rezultat nepažljivih aktivnosti na pripadajućim zonama prihranjivanja, što je uzrokovalo neminovnost gradnje uređaja za kondicioniranje.

4.1.1.5.Uticaj poplava Poplave, kao prirodan fenomen, imaju negativan uticaj prvenstveno po sigurnost stanovništva i dobara. Međutim, posljedice koje poplave ostavljaju za sobom se ogledaju po zdravstevnu situaciju stanovništva, putem zagađenja resursa vode za piće ili onemogućenju zahvatanja voda za potrebe vodosnabdijevanja. Poplavama su najugroženiji resursi podzemnih voda iz intergranularnih sredina, (33% resursa voda koje se koriste za vodosnabdijevanje stanovništva), budući da se nalaze u aluvijonima rijeka.

4.1.1.6.Zaključak Navedeni opći pokazatelji nivoa zdravstvene sigurnosti stanovništva na prostoru Federacije BiH ukazuju da je neophodno povećati nivo ulaganja a posebno i prvenstveno usmjeriti pažnju javnosti na sadašnje stanje. Kao što je već navedeno, kvalitet voda na vodozahvatima je uglavnom dobar ali će zasigurno biti sve manje kvalitetnih vodnih resursa ukoliko se proces zagađenja voda nastavi, ili intenzivira, i ukoliko se zone prihranjivanja izvorišta ne zaštite. Tek na tako postavljenim osnovama biće moguće pristupati širenju obuhvata javnim vodosnabdijevanjem. Posebnu temu predstavlja organizacija komunalnih preduzeća, kojima su povjereni poslovi zahvatanja i distribuiranja voda kao i poslovi prikupljanja, odvođenje i, u rijetkim slučajevima, tretmana otpadnih voda. Rad i organizacija ovih preduzeća je u nadležnosti općina ili kantona, odnosno uglavnom je koncentrisan na općinske centre. Stoga je i izražen nesklad u nivou organizovanja i razvijenosti. Zato će biti neophodno pristupati procesima organizovanog uvezivanja više komunalnih organizacija, na osnovu ekonomskih, tehničkih i ostalih uslova, a sve u cilju racionalnijeg rada, povećanja kvaliteta usluga i stepena obuhvata stanovništva.

4.1.2. Sigurnost stanovništva i dobara Sigurnost stanovništva i dobara, za oblast upravljanja vodama, se ogleda nivoom zaštite prostora Federacije BiH od štetnog djelovanja voda, što su: poplave, poplave uzrokovane ledom, erozije i bujice. Prostor Bosne i Hercegovine, kao i Federacije BiH, je posljednjih decenija bio uglavnom pošteđen poplava širih razmjera. Treba međutim imati na umu da je zemlje Evrope, samo u periodu 1998-2004 godina, zadesilo preko 100 razarajućih poplava sa oko 700 žrtava i 25 biliona Eura osiguranih sredstava. Ovaj i slični primjeri ukazuju na svu ozbiljnost potrebe zaštite od štetnog djelovanja voda konkretnim akcijama. Sadašnja situacija, gledajući po stanju objekata za zaštitu od voda, je takva da se, prvenstveno zbog finansijske situacije, ne uspijeva obavljati ni redovito održavanje139. Takvo stanje je osnovni uzrok nezadovoljavajućeg nivoa zaštite od štetnog djelovanja voda, sa visokom rizicima od poplava,

138 Stanovništvo na prostoru Šamca i Orašja je dugi period ugroženo endemskom nefropatijom. Nema naučno dokazane povezanosti ove bolesti sa kvalitetom podzemnih voda iako se na ovaj uzrok sumnja. 139 Izuzetak čine prostori Odžačke i Srednje Posavine gdje se održavanje sistema za odbranu od poplava obavlja redovito i u potrebnom obimu, (izuzev kosina nasipa na dionicama koje nisu deminirane)



nedovršenim i neodržavanim melioracioniom sistemima i samo djelomično saniranim ratnim oštećenjima.

4.1.3. Međunarodne obaveze i ugovori Međunarodni okvir upravljanja vodama definiran je geopolitičkim položajem Bosne i Hercegovine, odnosno pripadnošću zemljama Mediterana – Jadranskog sliva kao i zemljama na slivu rijeke Dunav. Položaj Bosne i Hercegovine na prostoru Zapadnog Balkana, odnosno grupi zemalja sa opredjeljenjem ka članstvu u Evropskoj Uniji (EU), najjasnije određuje krajnji okvir u oblasti upravljanja vodama.

4.1.3.1.Evropski okvir upravljanja vodama140 Proces razvoja evropskih propisa o vodama traje skoro 30 godina. U početku su, za zemlje članice EU-e, usvojeni standardi kvaliteta za površinske vode koje se koriste za vodosnabdijevanje stanovništva. Potom, obavezujući ciljevi kvaliteta vode za piće i propisi o kvalitetu voda za uzgoj ribe i školjki, voda za kupanje i podzemnih voda.141 Druga faza razvoja propisa o vodama je bila zasnovana na zaključcima Ministarskog seminara o politici voda EU-a iz 1988 godine na kojem je razmotrena potreba donošenja propisa EU-e o ekološkom kvalitetu voda, odnosno zatraženo je da se donesu prijedlozi unapređenja ekološkog kvaliteta površinskih voda u zemljama EU-e. Rezultat ove odluke su nove direktive o vodama kojima je uveden obavezan biološki tretman otpadnih voda (po potrebi i viši stepen) kao i o kontroli zagađenja voda nitratima sa poljoprivrednih površina. Zagađenja voda iz velikih industrijskih pogona su regulirana 1996 godine a revidovani standardi kvaliteta vode za piće su objavljeni 1998 godine.142 Nakon provođenja postupka konsultacija postignut je konsenzus o potrebi donošenja jedinstvenog okvirnog pravnog instrumenta kojim bi se zamijenila dotadašnja fragmentarna politika u sektoru voda EU-e što je rezultiralo prijedlogom Direktive kojom bi se uspostavio okvir za evropsku politiku voda. Konačno je Okvirna direktiva o vodama stupila na snagu 2000 godine.143 Svrha ove Okvirne direktive o vodama (ODV), član 1, je uspostavljanje okvira za zaštitu unutarnjih površinskih voda, prelaznih voda, voda obalnog mora i podzemnih voda. ODV je osnovni pravni instrument od kojeg se očekuje: da omogući sprečavanje daljeg pogoršanja, zaštitu i poboljšanje statusa akvatičnih ekosistema, zavisnih terestičnih ekosistema i močvarnih područja; unapređenje održivosti korištenja voda, zasnovanoj na dugoročnoj zaštiti vodnih resursa; povećanje zaštite i unapređenje akvatične životne sredine i davanje doprinosa ublažavanju posljedica poplava i suša.

140 Korišten materijal publikacije: EU Water Framework Directive, Okvirna direktiva EU o vodama, Novi Sad 2005. Urednik dr.Slavko Bogdanović 141 Direktiva 76/464/EEC iz 1976 o zagađenjima uzrokovanim ispuštanjem određenih materija u akvatičnu životnu sredinu, Direktiva 82/176/EEC iz 1982 o graničnim vrijednostima i ciljevima kvaliteta za ispuštanje žive u sektoru industrije, Direktiva 85/513/EEC iz 1983 o graničnim vrijednostima i ciljevima kvaliteta za ispuštanje kadmijuma, Direktiva 84/156/EEC iz 1984 o graničnim vrijednostima i ciljevima kvaliteta za ispuštanje žive u sektorima osim industrije, Direktiva 84/491/EEC od 1984 o graničnim vrijednostima i ciljevima kvaliteta za ispuštanje heksahlorocikloheksana, Direktiva 86/280/EEC od 1986 o graničnim vrijednostima i ciljevima kvaliteta za ispuštanje određenih opasnih supstanci

uključenih u listu Aneksa I Direktive 76/464/EEC 142Direktiva 91/271/EEC od 1991 o tretmanu komunalnih otpadnih voda Direktiva 91/616/EEC od 1991 o zaštiti voda od zagađenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora, Direktiva 80/778/EEC od 1980 koja se odnosi na kvalitet voda namjenjen ljudskoj upotrebi Direktiva 2007/60/EZ od 23.10.2007 godine o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima

143Direktiva 2000/60/EC



ODV se zasniva na osnovnom principu po kojem se riječni sliv, kao prirodna hidrološka cjelina, smatra optimalnom upravljačkom jedinicom. Države članice imaju obavezu da identificiraju ova područja na svojim teritorijama te da osiguraju odgovarajuće administrativne aranžmane, sa određivanjem odgovornih organa, za primjenu pravila ODV-a na svakom području riječnog sliva na svojoj teritoriji.144 ODV sadrži jasan vremenski okvir sa rokovima za ispunjenje zahtjeva od kojih su, za članice EU-e, najvažniji: Transpozicija ODV-a u nacionalne pravne sisteme – 2003, a za nove članice 1.5.2004.; Identifikacija područja riječnih slivova i nadležnih organa – 2003; Karakterizacija riječnih slivova (pritisci, uticaji i ekonomske analize) – 2004; Popis zaštićenih područja – 2004; Uspostavljanje mreže monitoringa – 2006; Početak konsultovanja javnosti – 2006; Dovršavanje i objavljivanje planova upravljanja riječnim slivovima – 2009; Uvođenje politike cijena – 2010; Program mjera u primjeni – 2012; Postizanje ciljeva zaštite životne sredine – 2015; Revizija ODV-a – 2019; Okončanje prvog upravljačkog ciklusa – 2021; Okončanje drugog upravljačkog ciklusa, krajnji rok za postizanje ciljeva – 2027;

Implementiranje zahtjeva ODV-a je proces, za zemlje članice EU-e definiran navedenim vremenskim okvirom, koji je po zahtjevima isti i za zemlje koje su u procesu „približavanja“, gdje je i Bosne i Hercegovina (BiH). Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom, 16 juna 2008 godine, proces približavanja je dobio jasnije i konkretnije uslove koji se stavljaju pred našu zemlju. U sektoru voda BiH, i Federacije BiH, zahtjevi po pitanju približavanja su se počeli zadovoljavati primjenom entitetskih Zakona o vodama, rađenim po osnovu principa ODV-a. Samo usvajanje navedenih zakona je samo početak procesa približavanja, koji će trajati, a podrazumijeva angažovanja po pravnim, institucionalnim i finansijskim aspektima.

Direktivama o: procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, podzemnim vodama i zagađenju akvatičnog okoliša opasnim supstancama, se zaokružuje legislativa o vodama u EU-i, čije osnove predstavlja ODV-a, i sa kojom čine jedinstvenu cjelinu. Kasnije, juna 2008 godine, Evropski parlament i savjet su usvojili Direktivu o Strategiji upravljanja morima145, (2008/56/EC). Direktivom se, za zemlje članice, uspostavlja okvir za poduzimanje neophodnih mjera u cilju dostizanja ili održanja dobrog okolišnog statusa146 u morskom okolišu, najkasnije do 2020 godine.

144Član 3.1-2 Okvirne direktive o vodama, član 3.1-2

145 “Marine Strategy Framework Directive“, (2008/56/EC), 17 juni 2008. 146 Po direktivi: Dobar okolišni status: okolišni status morskih voda koje omogućavaju ekološki diverzitet, vode koje su čiste, zdrave i produktivne, i da je korištenje morskog okoliša na nivou održivosti potencijala za sadašnje i buduće generacije.



4.1.3.2.Međunarodne konferencije o upravljanju vodama Određene smjernice i preporuke, donesene na svjetskom nivou, istina nemaju obavezujući karakter ali imaju snagu uputa i međunarodno prihvaćenih pravila rada, te kao takve utiču na način upravljanja vodama u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH.147 Jedna od konferencija od uticaja na planove upravljanja vodama skoro svih zemalja je Međunarodna konferencija o vodama i okolišu (International Conference on Water and the Environment), održana u Dablinu, Irska, januara 1992 godine. Osnovni rezultat ove konferencije je set preporuka za provođenje akcija na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou koje se baziraju na slijedeća četiri principa upravljanja vodama148: Svježa voda je ograničeno i ranjivo prirodno dobro koja je osnova za održiv život, razvoj i okoliš. Budući da je voda u prirodi osnova života, efektivno upravljanje vodnim resursima zahtjeva sveobuhvatan pristup kojim će se povezati socijalni i ekonomski razvoj sa zaštitom prirodnih ekosistema. Efektivno upravljanje povezuje korištenje poljoprivrednog zemljišta i voda na cijelom području prihranjivanja akvifera podzemnih voda.

Razvoj i upravljanje sektora voda treba biti bazirano na širem učešću, što obuhvata korisnike, planere i donosioce odluka, na svim nivoima planiranja. Šire učešće u procesima donošenja odluka je rezultat povećane svijesti javnosti o značaju voda. To znači da se odluke, tokom procesa planiranja i implementacije određenih projekata, donose i na najnižim nivoima odlučivanja, sa punim učešćem javnosti i korisnika voda.

Žene imaju centralnu ulogu tokom snabdijevanja, upravljanja i racionalnog korištenja voda. Centralna uloga žena, kao opskrbljivača, korisnika i predvoditeljica zaštite okoliša, je rijetko bila prepozanata u institucionalnim planovima razvoja i upravljanja vodnim resursima. Primjena ovog principa zahtjeva prepoznavanje posebnih potreba žena kao i osnaživanje njihovog učešća učešća u procesima donošenja odluka i primjene planova.

Voda ima ekonomsku vrijednost, po svim oblicima korištenja, i treba biti prepoznata kao ekonomsko dobro. Po ovom principu važno je prepoznavanje osnovnog ljudskog prava na pristup čistoj vodi i sanitacijskoj opremi po snošljivoj cijeni. Ne prepoznavanje ekonomske vrijednosti voda dovodi do ugrožavanja stanja okoliša i vodnih resursa. Upravljanje vodama kao ekonomskim dobrom je važan put ka dostizanju efikasnog korištenja a ujedno i put ka konzerviranju i zaštiti vodnih resursa.

Primjena navedena četiri principa upravljanja vodama, što su zapravo i preporuke, rezultirati će slijedećim koristima: Smanjenje siromaštva i bolesti, budući da i u našoj zemlji svo stanovništvo nije obuhvaćeno organizovanim i kontrolisanim vodosnabdijevanjem. Zaključci konferencije upućuju na prioritet

147 UN konferencija o životnoj okolini, (UN Conference on the Human Environment), Štokholm 1972 god; UN konferencija o vodama, (UN Conference on Water), mar de Plata, 1977 god; Konferencija o okolišu i razvoju (Conference on Environment and Development), Rio de Janeiro, 1992 god; Svjetski samit o održivom razvoju, Johanesburg 2002 god.

148 „The Dublin Statement on Water and Sustainable development“, Dublin, Ireland, 31 January 1992.



razvoja upravljanja vodnim resursima što će dati rezultate na polju proizvodnje hrane, vodosnabdijevanja i sanitarne opremljenosti.

Zaštita od prirodnih katastrofa. Nepripremljenost, obično popraćena nedostatkom odgovarajućih podataka, utiču da suše i poplave uzrokuju velike ekonomske štete i gubitke ljudskih života, što može biti značano reducirano planovima za zaštitu od prirodnih katastrofa urađenim na osnovu preporuka konferencije iz Dablina.

Smanjenje potrošnje i ponovna upotreba voda. Evidentno je da se velike količine voda neopravdano gube, posebno u oblastima poljoprivrede, industrije i snabdijevanja stanovništva. Efikasnije korištenje voda vodi ka održivosti prirodnih vodnih resursa.

Održiv urbani razvoj. Razvoj urbanih cjelina u budućem vremenu mora biti baziran na vodosnabdijevanju, sa odgovarajućim, cijenama i kontrolisanom ispuštanju otpadnih voda.

Poljoprivredna proizvodnja i vodosnabdijevanje ruralnih sredina. Za mnoge zemlje je osiguranje dovoljnih količina hrane za stanovništvo prioritet, ali poljoprivreda mora, posed zadatka obezbjeđenja hrane, zadovoljiti i uslove o smanjenju potrošnje voda u cilju zadovoljenja i ostalih potreba. Stanovništvo ruralnih sredina treba imati sigurnije i kvalitetnije načine obezbjeđenja pitkih voda.

Zaštita akvatičnih ekosistema. Integriranim upravljanjem riječnih bazena moguće je obezbjediti očuvanje akvatičnih ekosistema i omogućiti koristi društvu na održivim osnovama.

Ublaženje konflikta proisteklih iz korištenja voda. Riječni bazen je najpogodnija geografska jedinica za planiranje i upravljanje vodnim resursima, uključujući i podzemne vode. Budući da su prostori riječnih bazena u Evropi uglavnom podijeljeni između više zemalja, odnosno da se radi o međunarodnim slivnim područjima, očekuje se da će u budućem vremenu upravljanje međunarodnim riječnim bazenima po osnovu međusobne saradnje značajno dobiti na važnosti. Naravno da je prioritet izrada i primjena integriranih planova upravljanja vodama, odobrenih od nadležnih upravljačkih tijela svake od zemalja na slivu, po osnovama međunarodnih sporazuma.

Osposobljen ljudski i institucionalni radni okoliš. Implementacija akcionih planova u sektoru voda, po osnovama prihvaćenih principa održivog razvoja, zahtjeva određena sredstva koja se ne odnose samo na investiranje u kapitalne projekte već, jednako važno, i na institucionalnu izgradnju kao i ljudske resurse potrebne za planiranje i realizacije akcionih planova.

Baza podataka. Na efikasno upravljanje vodnim resursima od velike je važnosti mjerenje pokazatelja vezanih za kvantitet i kvalitet voda, i ostalih pokazatelja stanja okoliša na koji utiču vode.

Razvoj ljudskih potencijala. Sve mjere koje se preporučuju zaključcima konferencije iz Dablina zahtjevaju osposobljeno i kvalificirano osoblje. Sve zemlje bi trebalo da, u okvirima svojih nacionalnih planova o razvoju, predvide obuke u oblasti upravljanja vodnim resursima. Takođe, vlade zemalja bi trebalo da naprave procjene o stručnim kapaciteteima u sektoru voda potrebnim za potpunu primjenu integralnog upravljanja vodnim resursima.

Navedena četiri principa upravljanja vodama (Dablinski principi) su osnova koncepta integriranog upravljanja vodama, koji se zaključcima ove konferencije, i svo vrijeme nakon toga, promovira kao osnova razvoja nacionalnih sektora voda. Integrirano upravljanje vodama je proces kojim se promovira koordinirani razvoj i upravljanje vodama, zemljištem i pripadajućim prirodnim resursima radi ostavrenja maksimalnih ekonomskih i socijalnih koristi, na ravnopravnoj osnovi, bez ugrožavanja održivih vitalnih ekosistema. Na taj način se upravljanje vodnim resursima odvija na način da se u obzir uzimaju socijalni, ekonomski, okolišni i tehnički aspekti, čime se objedinjava upravljanje dijelovima okoliša koji su važni za očuvanje kvaliteta voda. Koordinirano upravljanje površinskim i podzemnim vodama je jedan aspekt tog procesa, a ostali aspekti povezuju: Vode i zemljište, prepoznavajući upotrebu zemljišta i vegetacije kao jedan od uticaja na vode;



Koordinirano-uvezano upravljanje vodnim resursima, što znači upravljanje hidraulički povezanih resursa površinskih i podzemnih voda, na uravnotežen način, i to tako da je ukupna korist ostvarena uvezanim upravljanjem iznad koristi koja bi se ostvarila neovisnim, zasebnim upravljanjem komponenti površinskih i podzemnih voda. Ovakav pristup zahtjeva razumijevanje interakcija površinskih i podzemnih voda i interkorporiranje takvog razumijevanja u politiku i praksu upravljanja vodama. Uvezano upravljanje vodnim resursima omogućava bolje razumijevanje procesa: efikasnog korištenja vodnih resursa; međusobne ovisnosti ekosistema; unosa nutrijenta u vode i sl. U takvom kontekstu resursi površinskih voda objedinjavaju i komponente padavina i recikliranih voda, uz resurse rijeka, jezera, akumulacija i močvara.149

Kvalitet i količine voda, tako da se upotrebna vrijednost voda za određene namjene održava ili unapređuje;

Uzvodni i nizvodni interesi, različite su potrebe i mogućnosti stanovništva na gornjim ili donjim dijelovima vodnih tokova, što odgovarajući planovi o upravljanju vodama trebaju prepoznavati;

Zelene i plave vode, u dosadašnjem periodu fokus sektora voda je bio usmjeren ka površinskim ili podzemnim vodama, dok se u novije vrijeme ukazuje na podpovršinske vode, od uticaja na uzgoj biljaka, čiji resursi su padavine i vlažnost zemljišta, poznate kao zelene vode150.

Svježa i otpadna voda, uvođenjem alternativnih vidova vodosnabdijevanja po osnovu tretmana i ponovne upotrebe voda, koje se tradicionalno posmatraju kao otpadne vode, i to: oborinske, otpadne i boćate vode.

Slijedeći važan aspekt integriranog upravljanja vodnim resursima je uključivanje opće društvene dimenzije, što podrazumijeva: Koordinacija aktivnosti sektora voda sa ostalim sektorima sektorima uz definiranje razvojne politike, na svim nivoima odlučivanja;

Uključivanje svih zainetersiranih strana-subjekata151 u procese odlučivanja. To naravno podrazumijeva opće društvene napore u polju edukacije stanovništva kako bi zainetersirana lica imala neophodno znanje za puno uključenje u procese donošenja odluka;

Podrazumijevanje da odluke o planiranju razvoja, bilo kojeg sektora, (proizvodnja hrane, transportna strategije, razvoj energetike, razvoj urbanih centara), moraju uključivati i uticaje na sektor voda;

U procese donošenja odluke, pri upravljanju određenim vodnim područjem, potrebno je ulaziti i na osnovu podataka koji se odnose na stanje ekonomije, sociologije, obilježja okoliša i sl.

149 Primjer: Površinske vode mogu biti akumulirane u akviferu putem vještačke infiltracije (uz sva ograničenja koja nameće moguća promjena kvaliteta voda u određenim uslovima i sredinama) u periodima viška količina, tako da akvifer bude i akumulacija i vodni resurs, u ovisnosti od potreba i hidroloških ciklusa. 150 Zelene vode: vode infiltrirane u tlo od kiša, što predstavlja zemljišnu vlažnost koju biljke koriste i vraćaju u atmosferu putem transpiracije u obliku vodene pare. Sa proširenim pristupom vodnom menadžmentu konflikti ineteresa bit će mnogo jasniji – bez obzira da li su na relacijama „land use/water use, water quantity/quality, ili pak upsream/downstream“ odnosa. Kod planiranja i menadžmenta svježe vode za održivi razvoj treba inkorporirati alokaciju tokova zelene i plave vode da bi održali potrebe u vodi ljudi i ekosistema. Dugoročno će zelena voda biti čak važnija za organizirani socio-ekonomski razvoj nego plava voda koja sada privlači cjelokupnu pozornost planera i analitičara. Preuzeto iz: „Rain: The neglected resource – embracing green water management solutions“. Falkenmark, M.Rockstroem, J. Swedish Water House Policy. Prevod objavljen u časopisu Voda i mi, br.54/2007, prof.dr. M. Vlahinić. 151 „Stakeholdres“ – termin iz engleskog jezika, koji se u ovom dokumentu koristi kao „zainteresirana strana“ (pravna i fizička), u skladu sa zaključcima „Konvencije o pristupu informacijama i sudjelovanju javnosti o odlučivanju i pristupu pravosuđu po pitanjima okoliša“, Aarhus, 1998. Terminom se obuhvataju: razna ministarstva van sektora voda, zadužena za prostorna i razvojna pitanja, za privredu, zdravstvo, energetiku, ekologiju, saobraćaj, ekonomiju. Takođe, predstavnike lokalnih zajednica, naučne institucije, sportska udruženja, nevladine organizacije, grupe građana i sl.



Treba znati da integrirano upravljanje vodnim resursima podrazumijeva novi način razmišljanja, pa shodno tome i djelovanja, koji prije nudi vodilje za konceptualni okvir rada nego konkretne i decidne upute. Sa druge strane, uvođenje ovakvog načina upravljanja vodnim resursima, samo po sebi ne mora podrazumijevati nikakve nove institucije. Ono što se zahtjeva je promjena uobičajenog načina rada i razmišljanja tako da se gleda šire od svoje konkretne oblasti i da se shvati da zadaci i aktivnosti sektora voda ne mogu biti neovisni od aktivnosti ostalih sektora. Pored navedenog, ovakvim načinom upravljanja vodama se promovira element decentralizacije putem osnaženog uticaja zainetersiranih strana, sa proširenjem područja procesa donošenja odluka do najnižih nivoa. To je sistematski proces održivog razvoja po kojem se upravljanje i korištenje vodnih resursa vrši u kontekstu društvenih, ekonomskih i okolišnih ciljeva. Ukratko, to je i logičan koncept koji se zasniva na međusobnoj ovisnosti mnogih korisnika ograničenih vodnih resursa, (povećanje zahvaćenih količina voda za navodnjavanje – povećanje zagađenja sa poljoprivrednih površina – manje raspoloživih kvalitetnih količina za potrebe navodnjavanja i industrije). Mnogo je primjera koji ukazuju da je neuređen i nekontrolisan način unisektorskog korištenja vodnih resursa štetan i neodrživ. Ovakav način upravljanja vodama traži prihvatanje određenih tranzicija152: Od razvoja ili upravljanja, ka razvoju i upravljanju vodnim resursima. Posljednjih decenija upravljanje vodnim resursima je uglavnom podrazumijevalo samo gradnju vodnih infrastrukturnih objekata. Nažalost, postoje i negativna iskustva ovakvog pristupa, iz ekonomskih a prvenstveno ekoloških razloga, što ukazuje na neophodnost multisektorskog procesa odlučivanja i upravljanja.

Od lokalnog, do regionalnog i internacionalnog uvezivanja. Upravljanje vodnim resursima mora imati notu razumijevanja da upravljanje jeste na osnovama lokalnog nivoa, ali uz razumijevanje šireg okruženja.

Od sukobljavanja interesa ka saradnji. Rast potreba za vodom, po svim oblicima korištenja, neminovno ukazuje na potrebu razvoja institucionalnih mehanizama saradnje u procesu odlučivanja, od lokalnog do nacionalnog i međunarodnog nivoa. Vodni resursi mogu biti uzročnik sukoba ali je ciljna alternativa saradnja na svim nivoima, (međuopćinski, međukantonalni, međuentitetski), pa i ekonomska integracija.

Od samo javnog ka partnerstvu javnog i privatnog interesa. Za sektor voda su razumljivo interesantni višenamjenski infrastrukturni sistemi (akumulacije u prvom redu). Finansiranje ovakvih objekata ne može biti strogo podijeljeno na javno i privatno nego iziskuje partnerstvo javnog i privatnog sektora.

4.1.3.3.Milenijumski razvojni ciljevi (MRC) Usvajanje milenijumske deklaracije, septembra 2000 godine, od strane 189 članica Ujedinjenih Nacija (UN) je bio važan momenat za globalnu saradnju u 21 vijeku153. Deklaracija je postavila ključne izazove sa kojima se susreće čovječanstvo na pragu novog milenijuma, odgovore na ove izazove i ustanovila konkretne mjere za ocjenu napretka u međusobno povezanim ciljevima i zadacima o razvoju, upravljanju, miru, sigurnosti i ljudskim pravima. Deklaracijom su postavljeni, kao program na svjetskom nivou, 8 uzajamno povezanih razvojnih ciljeva. Također, definirani su brojni zadaci za ostvarenje ovih ciljeva do 2015 godine. Radi se o općem, globalnom programu ostvarenja blagostanja u svijetu, zaštiti i promociji ljudskih prava, o programu oko kojeg se trebaju

152 Izvor podataka: World Bank Water Strategy, 2001. 153 Korišten materijal: Izvještaj o humanom razvoju – milenijumski razvojni ciljevi – BiH 2003“, UNDP BiH 2003 godine i „Handbook for Developing Integrated Water Resources Management and Water Efficency Strategies“, Global Water Partnership, 2006.



okupiti i sarađivati svi akteri razvoja, javni i privatni sektor, lokalna zajednica, civilno društvo, NVO-e, i td., radeći kako na globalnom tako i na lokalnom nivou. Svakako da se upravljanjem vodama može dati značajan doprinos u procesu ostvarenja MRC-a. Ni ekonomski niti socijalni razvoj se ne mogu omogućiti bez sigurnog pristupa vodnim resursima i jasno je da ostvarenje većine MRC-a ovisi o načinu upravljanja vodama. Integrirano upravljanje vodnim resursima je na tragu održivog upravljanja što je zapravo put podržavanju ostvarenja MRC-a154. Aktivnosti dostizanja MRC-a daju priliku preispitivanja i modificiranja sadašnje paradigme razvoja po kojoj nacionalni razvoj i strategija ublaženja, ili eliminiranja siromaštva, osnažuju višeznačnu ulogu koju način upravljanja vodama ima u aktivnostima ekonomskog razvoja i zaštite okoliša. Načini i područja gdje sektor voda može direktno doprinijeti ostvarenju MRC-a su prikazani kroz svakih od 8 MRC-a: Uklanjanje siromaštva i gladi: voda i upravljanje vodnim resursima su esencijalni za

ekonomski razvoj a ujedno i direktno omogućavaju bolje uslove života za siromašne slojeve stanovništva. Siromašne regije su ranjive na uticaje poplava, suša i ostalih, za vode vezanih prirodnih katastrofa, što je područje rada sektora voda;

Dostizanje sveobuhvatnosti osnovnog obrazovanja: za našu zemlju, i Federaciju BiH, ovdje se može govoriti o kvalitetu osnovnog obrazovanja koje je vezano za sigurnu vodoopskrbu i eliminiranje oboljenja vezanih za zagađenu pitku vodu (obično sa lokalnih vodovoda u ruralnim sredinama);

Unapređenje jednakosti polova i podrška ženama: žene su obično primarni korisnici voda, kao u domaćinstvima tako i u proizvodnim aktivnostima (poljoprivreda npr.). Pored toga, primjena Dablinske konferencije omogućava ženama snažnije učešće u procesima odlučivanja;

Reduciranje smrtnosti djece: opće zdravstveno stanje najmlađe populacije je direktno ovisno o stanju okoliša gdje pravilna vodoopskrba i sanitacija imaju ključnu ulogu;

Unapređenje zdravog materinstva: Bolesti uzrokovane zagađenom vodom, unutar porodica, više napadaju žene. Stoga poduzimanje mjera ka kvalitetnijem vodosnabdijevanju pozitivno djeluje na zdravlje materinstva;

Suzbijanje HIV/AIDS-a, malarije i drugih bolesti: Kvalitetno vodosnabdijevanje, kao i efektivno upravljanje vodnim resursima na lokalnim nivoima, mogu pomoći smanjenju bolesti vezanh za vode;

Osiguranje održivosti okoliša: Voda ima ključnu ulogu u održivom korištenju prirodnih resursa. U mnogim područjima glavni okolišni problemi, bilo da se radi o zagađenju okoliša, erozijama ili gubitku biodiverziteta, su vezani za vode. Direktan doprinos koji sektor voda može dati ostvarenju ovog cilja je dostizanje uravnoteženog odnosa između ekonomskog razvoja i okolišne održivosti.

Razvoj globalnog partnerstva za razvoj: Voda je prirodni resurs koji ne poznaje granice a mnogo je sredina gdje je saradnja po pitanju korištenja voda, na održivim osnovama, neophodna. Ono što se takođe dijeli među mnogim regijama i zemljama je opća predanost ostvarenju MRC-a, a budući da su vode od ključne važnosti za ostvarenje ovih ciljeva, saradnja po pitanju upravljanja ovim resursom je od velike važnosti.

154 Treba znati da se integriranim upravljanjem vodnim resursima ne podržava samo ostvarenje MRC-a već i dugoročni ekonomski razvoj, smanjenje siromaštva i zaštita okoliša. Ovakav način upravljanja vodama nije samo plan aktivnosti kreiran da dovede do određenih ciljeva već način razmišljanja kojim se naglašava multisektoralno planiranje razvoja, što se MRC-a i podrazumijeva



4.1.3.4.Relevantni ugovori i konvencije Pripadnost prostora Bosne i Hercegovine riječnom bazenu Dunava i slivu Jadranskog mora određuje, ili će u skoroj budućnosti određivati, specifične okvire upravljanja vodama i osnove međudržavne saradnje koji su određeni konvencijama, ugovorima i sporazumima: Konvencija za zaštitu rijeke Dunav (Dunavska konvencija)

Odlukom o ratifikaciji Konvencije o saradnji na zaštiti i održivoj upotrebi rijeke Dunav155 Bosna i Hercegovina je preuzela obaveze definirane ovom konvencijom. Ciljevi i principi saradnje zemalja potpisnica konvencije su156: Zemlje potpisnice će težiti postizanju ciljeva održivog i pravednog upravljanja vodama, što uključuje i očuvanje, poboljšanje i racionalnu upotrebu površinskih i podzemnih voda u slivu gdje god je to moguće.

Ugovorne strane će sarađivati po osnovnim pitanjima upravljanja vodama te poduzimati odgovarajuće zakonske, administrativne i tehničke mjere da bi se održalo ili poboljšalo stanje okoliša i kvaliteta voda sliva Dunava.

Zemlje potpisnice razumijevaju hitnost poduzimanja mjera za ublažavanje zagađenja i racionalnije potrošnje voda, kao i hitnost mjera ka održivoj upotrebi voda. Ovaj je cilj posebno usmjeren ka postizanju održive upotrebe vodnih resursa za komunalne, industrijske i poljoprivredne svrhe.

Princip zagađivač plaća i princip predostrožnosti predstavljaju osnov svih mjera za zaštitu voda sliva Dunava.

Saradnja u sektoru voda mora biti usmjerena ka održivom upravljanju vodama odnosno ka kriterijima stabilnog i ekološki sigurnog razvoja koji su istovremeno usmjereni ka: (1) održavanju opće kvalitete života; (2) održanju trajnog pristupa prirodnim resursima; (3) izbjegavanju trajnih šteta po okoliš i zaštitu eko sistema, odnosno provođenje preventivnog pristupa.

Za provedbu ove konvencije oformljena je Međunarodna komisija za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR) sa sjedištem u Beču. Konvencija o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (Helsinška konvencija)

Konvencija je potpisana marta 1992 godine u Helsinkiju a nastala je kao odraz potreba da se, na međunarodnom nivou, definiraju mjere za sprečavanje, kontrolu i smanjenje ispuštanja opasnih tvari u vodni okoliš. Konvencijom se definira opća međunarodna saradnja i okvir aktivnosti o zaštiti međunarodnih površinskih i podzemnih voda. Opći cilj konvencije je zaštita površinskih i podzemnih voda putem prevencije, kontrole i smanjenja prekograničnog uticaja. Od zemalja potpisnica se traži da kreiraju i slijede realne, razumne i, na ekološkim osnovama definirane, planove o upravljanju vodama. Konvencijom su definirana načela upravljanja vodama: predostrožnost, u cilju izbjegavanja mogućih prekograničnih posljedica ispuštanjem štetnih tvari, načelo zagađivač plaća, po kojem troškovi mjera za sprečavanje, kontrolu i redukciju zagađenja snosi zagađivač te načelo da vodnim

155 Sl. glasnik Bosne i Hercegovine br.1/05 od 25.1.2005 godine 156 Citat iz člana 2. Konvencije



resursima treba upravljati tako da se ne dovodi u pitanje mogućnost budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe, odnosno načelo održivog upravljanja vodama. Za zemlje koje potpisnice su određena pravila djelovanja sažeta u slijedećem: (1) sprečavanje, kontrola i smanjenje emisije zagađivača na mjestu nastanka; (2) provođenje monitoringa stanja prekograničnih voda; (3) razmjena informacija; (4) odgovornost za pričinjenu štetu; (5) informisanje javnosti. Potpisivanje i ratificiranje ove konvencije država Bosna i Hercegovina još nije učinila. Okvirni sporazum o slivu rijeke Save

Regionalna saradnja zemalja koje gravitiraju rijeci Savi definirana je Okvirnim sporazum o slivu rijeke Save,157 kojim je dogovoreno: (i) uspostavljanje međunarodnog režima plovidbe; (ii) uspostavljanje održivog upravljanja vodama; (iii) poduzimanje mjera u cilju sprečavanja ili ograničavanja štetnih posljedica od voda i (iv) uspostavljanje mehanizama za kreiranje efikasne multilateralne saradnje zemalja podsliva rijeke Save. Ugovor o uređenju vodogospodarskih odnosa sa Republikom Hrvatskom Bilateralni odnosi sa susjednom Republikom Hrvatskom iz oblasti upravljanja vodama određeni su posebnim dokumentom: Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Bosne i Hercegovine o uređenju vodogospodarskih odnosa158, o uređenju odnosa u oblasti voda između dvije zemlje, od zajedničkog interesa, a na osnovu Konvencije o zaštiti i upotrebi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera – Helsinška konvencija. Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja, (Barcelonska konvencija)

Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađenja, zajedno sa Protokolom o prevenciji zagađenja od odlaganja otpada iz brodova i aviona, je potpisana 1976, a na snagu je stupila 1978 godine. Svrha ova dva dokumenta je ograničenje zagađenja u regionu Mediterana. Konvenciju su potpisali predstavnici 21 zemlje koje izlaze na Sredozemno more,159 a odluka o ratifikaciji je objavljena 1977.160 Konvencija predviđa saradnju i razmjenu informacija među državama potpisnicama u situacijama iznenadnih zagađenja sa ciljem smanjenja ili otklanjanja pričinjenih šteta. Zemlje potpisnice trebaju takođe osigurati stalni monitoring unosa zagađenja. Takođe, prihvataju obavezu saradnje u oblasti nauke i tehnologije. Po ovoj konvenciji zemlje potpisnice će individualno, ili zajedno, poduzimati sve odgovarajuće mjere u cilju zaštite i unapređenja stanja obalnih voda Sredozemlja. Svrha konvencije je i davanje podrške principima održivog razvoja u području Mediterana kao i smanjenje i, ako je moguće, sprečavanje unosa zagađenja u obalne vode. Zemlje potpisnice posebnu pažnju usmjeravaju na slijedeće tipove zagađenja: (i) zagađenja uzrokovana odlaganjem otpada iz brodova i aviona; (ii)

157 Sl. glasnik BiH br.8/2003 – Međunarodni ugovori 158 Sl. list RBiH, posebno izdanje-međunarodni ugovori, br.6, od 25.12.2006 god. 159 Među njima i tadašnja Jugoslavija 160 Sl. list SFRJ (Međunarodni ugovori) br.12/77



zagađenja od brodova; (iii) zagađenja uzrokovana istraživanjima i eksploatacijama sirovina na morskom dnu i obalnom pojasu, i (4) zagađenja uzrokovana kontinentalnim aktivnostima. Osnovni principi djelovanja po ovoj konvenciji su sažeti u slijedećem: (i) predostrožnost i prevencija; (ii) zagađivač plaća i čisti; (iii) integralna kontrola zagađenja kroz upravljanje vodnim resursima obalnih područja; (iv) slobodan pristup informacijama o stanju okoliša, i (v) izvještavanje o količinama zagađenja voda, tla i zraka. Pored navedenog Protokola o prevenciji zagađenja od odlaganja otpada iz brodova i aviona, (Protokol 2) u periodu nakon 1999 usvojeni su i slijedeći protokoli: Protokol o saradnji u slučajevimna nesreća i zagađenja od nafte i ostalih opasnih supstanci, (Protokol 3), i Protokol o saradnji i prevenciji zagađenja od nafte, i ostalih supstanci, sa brodova, (Protokol 4);

Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od zagađenja uzrokovanog aktivnostima na kopnu, (Protokol 5);

Protokol o posebno zaštićenim područjima Mediterana (Protokol 6) i Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkom diverzitetu Mediterana (Protokol 7);

Protokol o zaštiti Mediterana od zagađenja uzrokovanog istraživanjima i eksploatacijama na obalnom pojasu i morskom dnu, (Protokol 8);

Protokol o prevenciji zagađenja Mediterana uzrokovanog prekograničnim transportom opasnih supstanci i njihovim odlaganjem, (Protokol 9),

Protokol o integrisanom upravljanju zone obale Mediterana, (Protokol 10); Kao što je navedeno tadašnja Jugoslavija je potpisala i ratificirala Barcelonsku konvenciju 1977 godine. Država Bosna i Hercegovina je aktom o sukcesiji (Sl. list R BiH br.15/95 i Sl. list R BiH br.15/95) niz međunarodnih obaveza, koji se odnose na okoliš, unijela u svoj pravni sistem. Među njima i predmetnu Barcelonsku konvenciju 1.3.1992 godine, kao i protokole 2 (1.3.1992), 3 (1.3.1992), 5 (22.10.1994) i 6 (22.10.1994). Međunarodna konvencija o sprečavanju zagađivanja mora naftom

Potpisana u Londonu 1954 godine a stupila na snagu 1958 godine. Od strane tadašnje Jugoslavije prihvaćena 1973 godine161. Država Bosna i Hercegovina je ovu konvenciju ratificirala 1994 godine.162 Međunarodna konvencija o zaštiti od zagađenja mora sa brodova

Potpisana u Londonu 1973 godine a stupila na snagu 1983 godine. Tadašnja Jugoslavija ju je prihvatila 1985163 a država Bosna i Hercegovina 1994 godine.164

161 Sl. list SFRJ MU 60/73 i 53/74 162 Sl. lis R BiH 13/94 163 Sl. List SFRJ MU 2/85 164 Sl. list R BiH br.13/94



Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u donošenju odluka i pristupu pravosuđu po pitanjima okoliša (Arhuška konvencija)165

Konvencija je potpisana 1998 godine u Arhusu, Danska, a nastala je na osnovu prepoznate potrebe da se, u polju zaštite okoliša, unaprijedi mogućnost pristupa informacijama i sudjelovanje javnosti u donošenju odluka kako bi se doprinijelo kvalitetu i primjenjivosti donešenih odluka, i kako bi se javnosti pružila prilika da iskaže stav i mišljenje o određenim projektima. Postupak ratifikacije ove konvencije od strane BiH, je okončan septembra 2008 godine.166

165 „Convention on access to information, public participation in decision making and access to justice in environment matters“, Aarhus, Denmark, 25 june 1998. 166 Sl. glasnik BiH br.8/08 – Međunarodni ugovori, od 15.9.2008.

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 4 CILJEVI UPRAVLJANJA VODAMA I MJERE 4.2. OPĆI CILJEVI UPRAVLJANJA VODAMA


4.2. Opći ciljevi upravljanja vodama Zakonom o vodama Federacije BiH (ZoV) je Strategija upravljanja vodama prepoznata kao osnovni planski dokument razvoja oblasti upravljanja vodama, sa jednim od sastavnih dijelova: ciljevi i pravci zaštite voda, zaštite od štetnog djelovanja voda i održivog korištenja voda. Strategijom je, kao što se ZoV-a navodi, potrebno odrediti politiku upravljanja vodama Federacije BiH, odnosno odrediti pravce djelovanja po pitanjima zaštite voda, zaštite od štetnog djelovanja voda i održivog korištenja voda. Na osnovu sagledanog stanja u području upravljanja vodama Federacije BiH, i definiranih polazišta, određeni su i opisani ciljevi upravljanja vodama za zacrtani planski period do 2020 godine, odnosno odgovarajuće mjere koje se imaju provesti radi ostvarenja ciljeva. Postavljanje, definiranje i obrazlaganje ciljeva Strategije ima slijedeći hijerarhijski raspored:

Opći ciljevi upravljanja vodama se mogu nazvati i vizijom razvoja, što predstavlja skup ciljeva navedenih u Zakonu o vodama Federacije BiH, (član 22), a koji su: postizanje dobrog stanja, odnosno dobrog ekološkog potencijala površinskih i podzemnih voda,

odnosno vodnih i za vodu vezanih ekosistema167; umanjenje šteta uzrokovanih raznim štetnim djelovanjem voda; osiguranje potrebnih količina vode odgovarajućeg kvaliteta za razne namjene i podsticanje

održivog korištenja voda, uzimajući u obzir dugoročnu zaštitu raspoloživih izvorišta i njihovog kvaliteta.

Navedeni ciljevi se odnose na osnovne djelatne oblasti upravljanja vodama: zaštita voda, zaštita od voda i korištenje voda, uz podsticanje održivog upravljanja vodama, što je prepoznato kao javni interes i što predstavlja odrednicu razvoja ove oblasti. Pojam održivo upravljanje vodama, ne u kontekstu dostizanja takvog načina upravljanja već kao ideja, odnosno osnova razmišljanja, podrazumijeva neophodnu promjenu fokusa interesovanja i djelovanja unutar oblasti upravljanja vodama. U dosadašnjem periodu ova oblast je bila usmjerena 167 “Stanje površinskih voda”- označava stanje vodnog tijela površinskih voda koje je određeno njegovim ekološkim ili hemijskim stanjem, uzimajući ono koje je lošije; “Vodno tijelo površinskih voda” – označava izolovan i posebno posmatran dio površinske vode kao što je: jezero, potok, rijeka ili kanal, dio potoka, rijeke ili kanala, prijelazne vode ili pojas obalne morske vode; “Stanje podzemnih voda” – označava stanje vodnog tijela podzemnih voda koje je određeno njegovim kvantitativnim ili hemijskim stanjem, uzimajući ono koje je lošije;

Opći ciljevi upravljanja vodama Federacije BiH

Ekonomski okvir

Institucion. okvir

Korištenje voda

Zaštita voda Zaštita od voda

Pravni okvir

Strateški i operativni ciljevi upravljanja vodama, po oblastima, sa odgovarajućim mjerama

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 4 CILJEVI UPRAVLJANJA VODAMA I MJERE 4.2. OPĆI CILJEVI UPRAVLJANJA VODAMA


ka obezbjeđenju potrebnih količina voda za vodosnabdijevanje stanovništva, proizvodnju hrane i zadovoljenje potreba energetike i industrije. Prepoznavanje potreba okoliša je rijetko razmatrano. Često se između ova dva vida potreba za vodom stavljao znak konflikta, odnosno neophodnog izbora: zadovoljiti ili stanovništvo ili okoliš. Zaključcima konferencije o okolišu i razvoju168 iz Rija, 1992 godine, napravljen je zaokret u razmišljanju o modernom upravljanju vodama. Centralni princip je ukazivanje na međuovisnost života stanovništva i okoliša. Drugim riječima, obezbjeđenje voda za opstanak okoliša znači indirektno korištenje voda za potrebe stanovništva. Upravljanje vodama treba biti organizovano tako da je količina, kvalitet i pouzdanost voda zasnovana na održanju ekoloških funkcija, od kojih stanovništvo ovisi, koje imaju biti očuvane tako da korištenje voda ne ugrožava održivost akvatičnih i pripadajućih ekoloških sistema.

168 United Nations Conference on Environment and Development (UNCED), Rio, 1992.

STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 4.CILJEVI UPRAVLJANJA VODAMA I MJERE 4.3. CILJEVI UPRAVLJANJA VODAMA I MJERE PO OBLASTIMA


4.3. Ciljevi upravljanja vodama i mjere po oblastima

4.3.1. Uvod Hijerarhijski poredak ciljeva, prikazan u stavci 4.2., podrazumijeva prvenstveno definiranje strateških ciljeva, kojima se određuju generalni pravci djelovanja po pojedinim oblastima upravljanja vodama. Nakon toga su određeni operativni ciljevi, sa mjerama za realizaciju, koji predstavljaju „korake“ po pravcima djelovanja ka strateškim ciljevima. U narednoj tabeli je dat prikaz ciljeva upravljanja vodama, po pojedinim oblastima:

R. Broj Pravni okvir Strateški ciljevi:

1

Pravna i institucionalna reforma sektora voda, koja proizilazi iz potrebe za prilagođavanjem novim društvenim uslovima, uz prilagođavanje zahtjevima EU-e u oblasti upravljanja vodama kao dio procesa stabilizacije i pridruživanja BiH Evropskoj Uniji

Operativni ciljevi: 1 Ciljevi koji proizilaze iz zahtjeva EU-e

2 Ciljevi koji proizilaze iz potrebe za reformom nacionalnog vodnog prava i institucija

Ekonomski okvir

Strateški ciljevi:

2

Adekvatna integracija oblasti upravljanja vodama u ekonomski sistem kao cjelinu, uz veću zastupljenost ekonomskih instrumenata u procesu upravljanja vodama

3

Poboljšanje efikasnost, unaprijeđenje transparentnosti i povećanje odgovornosti u upravljanju vodama

4

Osiguranje financijske održivosti u upravljanju vodama i reforma sistema cijena vodnih usluga uz postepeno uvođenje ekonomske cijene vode

Operativni ciljevi:

3

Ekonomski racionalnije, i okolinski prihvatljivije, upravljanje vodama i realizacija mjera za prelazak sa postojeće prakse upravljanja ponudom na upravljanje potražnjom za vodom.

4

Postupni prelaz na sistem koji bi obezbijedio dugoročno održivo financiranje u oblasti upravljanja vodama te puno pokriće troškova od korisnika usluga ili iz drugih izvora.

5

Poboljšanje procesa odlučivanja u međusektorskoj alokaciji vodnih resursa i sagledavanje posebnih uslova u pogledu mogućnosti primjene ekonomskih instrumenata u ruralnom sektoru, izvan javnog sistema vodosnabdijevanja, i prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda.

Institucionalni okvir Strateški ciljevi:

5 Efikasna institucionalna organizacija i administracija sposobna za provedbu procesa pridruživanja i primjenu zahtjeva EU-e u sektoru voda.

Operativni ciljevi: 6 Institucionalno jačanje sektora voda Federacije BiH 7 Osnaženje stručnih kapaciteta 8 Intenziviranje saradnje sa ostalim sektorima vezanim za vode Korištenje voda Strateški ciljevi: 6 Povećanje obuhvata i poboljšanje javnog vodosnabdijevanja

7 Osiguranje uvjeta za održivo korištenje voda u oblastima čiji razvoj ovisi od interesa tržišta

Operativni ciljevi

9

Povećanje obuhvata javnim vodovodnim sistemima sa sadašnjih 60% na približno 80% na kraju planskog perioda Strategije



10

Smanjenje gubitaka u javnim vodovodnim sistemima za oko 15%

11

Racionalno korištenje, zaštita, unapređenje stanja i očuvanje vodnih resursa koji se koriste ili se planiraju koristiti za potrebe javnog vodosnabdijevanja

12

Očuvanje vodnih resursa, po osnovama uvjeta korištenja i zaštite iz ZoV Federacije BiH, u skladu sa očekivanim potrebama za vodom u oblastima čiji razvoj ovisi od interesa tržišta i općeg ekonomskog napredka

Zaštita voda Strateški ciljevi

8 Postizanje i održavanje dobrog stanja površinskih i podzemnih voda radi zaštite akvatične flore i faune i potreba korisnika voda.

9 Uspostava registra zaštićenih područja i definiranje načina i uslova korištenja prostora u cilju zaštite kvaliteta voda

Operativni ciljevi

13 Karakterizacija tipova vodnih tijela i klasifikacija stanja voda, u skladu sa ZoV-a Federacije BiH

14 Smanjenje tereta zagađenja od urbanih/sanitarnih otpadnih voda

15 Smanjenje emisije štetnih i toksičnih materija koje produciraju pojedini industrijski zagađivači kroz uspostavljanje sistema dozvola/ kvota i principa zagađivač plaća

16 Smanjenje količina zagađenje koje dospijeva u površinske i podzemne vode sa uređenih i divljih deponija krutog otpada

17 Smanjenje unosa tereta zagađenja od poljoprivrednih aktivnosti planskim korištenjem zemljišta i pravilnom upotrebom agro-tehničkih mjera

18 Smanjenje unosa tereta zagađenja od aktivnosti vezanih za eksploataciju šuma primjenom postupaka i praksi koje u najmanjoj mjeri imaju uticaj na vode

19 Izgradnja sistema za prikupljanje i odvodnju otpadnih voda za naselja ispod 500 stanovnika.

20 Smanjenje unosa tereta zagađenja od saobraćaja

21 Uspostava katastra zaštićenih područja u skladu sa podjelama i opisima datim u poglavlju VI.2. Zakona o vodama Federacije BiH

22 Uspostavljanje centalne baze podataka sa rezultatima mjerenja i pregledom fizičko- hemijskih i bioloških pokazatelja kvaliteta površinskih i podzemnih voda

23 Poboljšanje sistema dojave i efikasnog reagiranja u slučaju pojave akcidentnih i izvanrednih zagađenja

24 Definiranje minimalnih proticaja kao garantiranih količina voda u za pojedina vodna tijela koji obezbjeđuju opstanak i razvoj akvatične flore i faune koja u tim vodotocima obitava u prirodnim uvjetima

Zaštita od voda Strateški ciljevi

10 Smanjenje rizika od poplava na prihvatljivu mjeru Operativni ciljevi

25 Obnova i sanacija postojećih sistema zaštitnih vodnih objekata 26 Uređenje vodnog režima i novi pristupi uređenju vodnih područja 27 Uspostava sistema hidrološkog prognoziranja i ranog upozorenja 28 Koordinirana nadležnosti i uloga „ostalih“ u odbrani od poplava i edukacija stanovništva 29 Smanjenje erozije 30 Rješavanje pitanja unutrašnjih voda 31 Rješavanje problema nedostatka vode 32 Koordinacija sistema upravljanje vodama i zemljištem 33 Prevencija i spremnost za slučaj katastrofe rušenja ili prelivanja brana



4.3.2. Pravni okvir

4.3.2.1.Metodološki pristup Da bi se, u pogledu pravnih i institucionalnih aspekata upravljanja vodama u Federaciji BiH mogao formulisati jedan logičan i konzistentan koncept, i da bi se mogli pravilno odrediti ciljevi, rokovi i odgovarajuće mjere za njihovo postizanje u okviru tog koncepta, u ovom poglavlju su sadržana objašnjenja zbog čega su izabrani određeni pristupi.

4.3.2.1.1. Razlozi za reviziju vodnog prava i propisa o vodama

U osnovi postoji dva bitna razloga za temeljnu reviziju vodnog prava i propisa o vodama Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, sa raspadom SFRJ i nastankom novih država na tom prostoru, nastala je potreba da se, u novim uslovima, na nov način definišu svi odnosi u društvu povodom voda, da se na adekvatan način uredi uloga države u upravljanju vodama, odnosno uloga svih organa javne vlasti kojima je zadatak da štite javni interes na ovom polju, obezbjede sigurnost stanovništva u svim aspektima povezanima sa vodama i da obezbjede ravnopravan tretman svih privrednih subjekata kojima je voda u bilo kom pogledu potrebna za obavljanje njihovih proizvodnih i uslužnih djelatnosti. Ta uloga savremene države, koja uvijek zavisi od ustavne strukture zemlje, bitno je različita od uloge koju je ranije imala socijalistička država u uslovima sveobuhvatnog režima društvene ili državne svojine. Ovi razlozi nisu specifični samo za Federaciju BiH i za Bosnu i Hercegovinu, već bi se moglo reći da su isti i za sve zemlje u tranziciji od socijalističke kao tržišnoj ekonomiji i demokratski uređenim društvima. Radi se o procesu koji je u toku, u raznim fazama, u svim zemljama Jugoistočne Evrope, sem Grčke. Transformacija ranijeg društvenog, odnosno državnog sistema vodoprivrede u moderni sistem upravljanja vodama je proces koji nije jednostavan, niti se može okončati za kratko vrijeme preduzimanjem jednokratnih „tranzicionih“ mjera. To pokazuju savremena iskustva ne samo u zemljama u susjedstvu, već i u drugim zemljama Centralne i Istočne Evrope. Šire gledajući, zapravo se na cijelom evropskom kontinentu može zapaziti velik napor da se tradicionalni sistemi upravljanja vodama u raznim državama transformišu kako bi se obezbjedio uspješniji odgovor na izazove koje donose povećani zahtjevi za vodom, povećana opasnost od daljih zagađenja voda i ugrožavanja akvatičnih i zavisnih terestričnih ekosistema do kojih dovodi društveni razvoj i, u isto vrijeme neophodnost efikasnog odgovora na posljedice klimatskih promjena, koje se često javljaju u vidu ranije rijetko zabilježenih poplava ili povećanih suša. Osim ovih razloga za promjene u sistemu upravljanja vodama, za koje bi se moglo reći, da su inherentni samom procesu tranzicije u kojem se zemlja nalazi i potrebama izazvanim promjenama u prirodi, odluka Bosne i Hercegovine da se uključi u evropske integracione procese, posebno potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj Uniji (16. juna 2008. godine) i njegovim ratifikovanjem (22. oktobra 2008. godine), sobom nosi i vrlo konkretne i precizne zahtjeve u odnosu na način kako u Bosni i Hercegovini treba da se upravlja vodama. Kao dio sveobuhvatne politike EU, dakle politike koja postavlja određene zahtjeve za promjenama, pred sve segmente država koje žele da postanu kandidati za članstvo u EU i, u određenom momentu, članice EU, i sistem upravljanja vodama Federacije BiH se suočava za brojnim i složenim zahtjevima na tom polju. U najkraćem, radi se o zahtjevu da se u BiH u potpunosti prihvati i primjenjuje pravo EU koje se odnosi na vode i zaštitu životne sredine (kao neposredni širi okvir upravljanja vodama), tj. onaj dio Community Acquis-a kojim se ta pitanja uređuju u EU.



4.3.2.1.2. Razlozi za institucionalnu reformu

Strukturne promjene u društvu i državi do kojih je došlo tokom 90-ih godina prošlog vijeka razlog su da su se, kao i brojni propisi o vodama, i institucije nadležne za upravljanje vodama, u velikoj meri pokazale neadekvatnim ili potpuno neprilagođenim novim uslovima. Zakonom o vodama iz 2006. godine započet je i proces institucinalnih promjena u upravljanju vodama. Time su osigurane osnovne pretpostavke za dalju izgradnju institucionalnog sistema upravljanja vodama koji će biti u stanju da na adekvatan način odgovori na izazove upravljanja vodama Federacije BiH, i Bosne i Hercegovine, i da se obezbjedi realizacija ciljeva utvrđenih ovom Strategijom.

4.3.2.1.3. Neke opšte karakteristike Strategije i trenutka u kome se donosi u pogledu ciljeva i rokova

Startegija upravljanja vodama je Zakonom o vodama iz 2006. godine (ZoV) definisana kao instrument kojim se određuje politika voda Federacije BiH. Njen sadržaj, nadležnost i postupak za pripremu i donošenje takođe su elementi utvrđeni Zakonom. Strategija se donosi na period od 12 godina, i predviđeno je da se donese do 2009. godine. Ne ulazeći ovde u prikaz i analizu zakonom utvrđenih elemenata sadržaja Startegije, potrebno je ukazati na činjenicu da je najveći broj tih elemenata identičan elementima sadržanim u Okvirnoj direktivi EU o vodama (ODV), posebno obaveznim elementima planova upravljanja riječnim slivovima. Kako je Okvirna direktiva instrument politike, i kako mora biti transponovana u nacionalne pravne sisteme država članica, ona se na odgovarajući način može transponovati u pravni sistem Federacije BiH samo putem obavezujućih propisa (tj. zakona i sekundarnih propisa za izvršenje zakona). U slučaju Federacije BiH, transpozicijia Okvirne direktive je, po procjeni Federalnog ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, izvršena u visokom stepenu već Zakonom o vodama Federacije BiH iz 2006. godine. Međutim, pravi obim i kvalitet transpozicije Community Acquis-a biće neophodno ocjeniti tokom, i u okviru primene SSP-a, pri čemu bi bilo neophodno prethodno donijeti veliki broj podzakonskih akata. Ovde se zapravo postavlja pitanje kakav pristup zauzeti u određivanju obima i sadržaja Startegije. Strategija sigurno neće odgovoriti svojoj svrsi ako se njome samo ponove opredjeljenja Zakona o vodama iz 2006. godine. Njome se mora dati nešto više, tj. njome se, za pravni okvir, mora otvoriti jasna perspektiva u vremenu za razvoj konzistentnog sistema propisa o vodama u potpunosti u skladu sa zahtjevima EU-e. Imajući u vidu naprijed izložene razloge zbog kojih je temeljna strukturna promjena sistema upravljanja vodama u Federaciji BiH, ali isto tako i na nivou BiH, neminovna, čini se logičnim zaključak da se pred Strategiju upravljanja vodama, kao instrument dugoročne politike Federacije BiH, postavlja zahtjev da bude, s jedne strane, oblikovana na takav način da, u prvom redu, sadrži opće, strateške ciljeve, pravac institucionalnih i pravnih promjena u oblasti upravljanja vodama, izazvanih unutrašnjim razlozima Federacije BiH i BiH, a potom i uže, operativne ciljeve. S druge strane, Strategijom se moraju jasno odrediti kratkoročni i srednjoročni ciljevi koji se moraju postići kako bi se u sistem upravljanja vodama Federacije BiH i BiH inkorporirali svi zahtjevi EU koji se odnose na upravljanje vodama, u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Preciznije rečeno, ovaj segment Strategije koncentriše se na punu transpoziciju propisa EU o vodama, uglavnom kroz podzakonske akte, za čije donošenje su rokovi utvrđeni Zakonom o vodama iz 2006. godine. Strategijom je, u izvesnoj mjeri, utvrđen fleksibilniji vremenski okvir od zakonskog, jer je Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju utvrđen rok od šest godina za potpunu transpoziciju odgovarajućih propisa o vodama EU i za njihovu primjenu u BiH. Sem toga,



Strategijom se utvrđuje precizna vremenska dinamika za izvršenje obaveza koje Federacija BiH mora ispuniti u skladu sa određenim rokovama utvrđenim Sporazumom o stabilizaciji i približavanju. Najvažniji cilj upravljanja vodama Federacije BiH, i Bosne i Hercegovine, jeste postizanje potpune usaglašenosti domaćeg sistema pravnih normi o (upravljanju) vodama sa Communioty Acquis-om i njihova puna primjena i obezbjeđeno provođenje. Oba ta aspekta, koji su jasno vidljivi i dovoljno definirani u trenutku pripreme Strategije, moraju biti harmonično i konzistentno razvijena u Strategiji, jer će se samo na taj način postići da ista bude jedan svrsishodan i primjenjiv instrument na koji će se Federacija BiH s pouzdanjem oslanjati u preduzimanju svih pravnih i institucionalnih zahvata u sistemu upravljanja vodama, čije preduzimanje predstoji na putu ka EU u godinama primjene Strategije. Pored izloženog, mora se imati u vidu i to da će na vitalne elemente Strategije (tj. naročito na obim, strukturu, vremenski redosljed i dinamiku promjena), pored obaveza utvrđenih Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), odlučujući uticaj imati sadržaj programa za provođenje SSP i rokovi koji budu utvrđeni u predstojećim pregovorima BiH sa Komisijom Evropskih zajednica169 o inkorporaciji i primjeni prava EU koje se odnosi na vode u pravni sistem BiH. Stoga je jasno da Strategija mora biti dovoljno fleksibilna da omogući pridržavanje rokova i uslova koji budu usaglašeni sa Komisijom, da ne bude usko grlo ili prepreka procesu priključenja BiH Evropskoj Uniji, a posebno da ne bude politička podloga za donošenje takvih pravnih i institucionalnih rješenja kojima bi se, u suštini, izbjegavala ili otežavala primjena zahtjeva EU na ovom polju. Kao rezime, može se reći da se Startegijom, kad je riječ o pravnom i institucionalnom okviru upravljanja vodama, nastoji uticati na ostvarenje slijedećeg strateškog cilja: Strateški cilj 1: Pravna i institucionalna reforma sektora voda, koja proizilazi iz potrebe za

prilagođavanjem novim društvenim uslovima, uz prilagođavanje zahtjevima EU-e u oblasti upravljanja vodama kao dio procesa stabilizacije i pridruživanja BiH Evropskoj Uniji

Strateški cilj 1: Pravna i institucionalna reforma sektora voda, koja proizilazi iz potrebe za prilagođavanjem novim društvenim uslovima, uz prilagođavanje zahtjevima EU-e u oblasti upravljanja vodama kao dio procesa stabilizacije i pridruživanja BiH Evropskoj Uniji

4.3.2.1.4. Ciljevi koji proizilaze iz zahtjeva EU

Ciljevi koji se žele postići i svrhe zbog kojih se donose propisi o vodama u EU su brojni, ali se neće pogriješiti ako se kaže, u najsažetijem vidu, da je to u osnovi postizanje visokog nivoa zaštite životne sredine, kao cjeline, i zaštita ljudskog zdravlja. Okvirnom direktivom o vodama (ODV), koja je osnovni pravni i temeljni instrument politike voda u EU, (koja se odnosi na površinske vode, prelazne vode, vode obalnog mora i podzemne vode), sažeto formulisani ciljevi dati su u jednom složenijem vidu i oni obuhvataju sprečavanje daljeg pogoršanja, zaštitu i poboljšanje statusa vodnih tijela, očuvanje i zaštitu akvatičnih ekosistema, zavisnih terestričnih ekosistema i močvarnih područja, unapređenje održivosti korišćenja voda, zasnovano na dugoročnoj zaštiti dostupnih vodnih resursa, povećanje zaštite i unapređenje akvatične životne sredine, između ostalog i preduzimanjem mjera za smanjenje ispuštanja, emisija i rasipanja prioritetnih supstanci i prestankom ili postepenim obustavljanjem ispuštanja, emisija i rasipanja prioritenih opasnih

169 U daljem tekstu: Komisija



supstanci u cilju postepenog smanjivanja zagađenja podzemnih voda. Jedan od ciljeva je i ublažavanje posljedica poplava i nedostataka voda.170 Okvirna direktiva o vodama nije jedini pravni instrument koji se mora transponovati u pravni sistem Federacije BiH kad su vode u pitanju. Tokom rada na Strategiji načinjen je pokušaj da se sačini što obuhvatnija lista propisa EU koji se direktno odnose na vode i tzv. „horizontalnih“ propisa, čija primjena je neizbježna u procesu upravljanja vodama. (Taj popis je dat u Aneksu 1, uz ovaj dio izvještaja) Ono što je ovde potrebno još reći jeste to da se svakim od tih propisa posebno utvrđuju ciljevi (koji se, za potrebe ove Strategije, mogu nazvati i operativnim) koji se njihovim donošenjem žele postići. Istovremeno, propisi EU o vodama sadrže inkorporiran vremenski plan sa preciznim rokovima za postizanje utvrđenih ciljeva. Tranaspozicijom propisa EU o vodama, uspostavljaju se na nivou Federacije BiH i ciljevi, određuju rokovi i definišu mjere koje će biti primjenjene da bi se ti ciljevi postigli. Time politika upravljanja vodama EU postaje i politika upravljanja vodama u Federaciji BiH, odnosno, pošto obaveza transpozicije, provođenja i izvršavanja propisa važi za cijelu zemlju, ista politika važi i za Republiku Srpsku (RS) i Distrikt Brčko (DB).

4.3.2.1.5. Pricipi na kojima se zasnivaju zahtjevi EU

Okvirnom direktivom o vodama određeni principi i koncepti upravljanja vodama, u profesionalnoj i naučnoj javnosti široko prihvaćeni, uvedeni su u obaveznu primjenu. Tako se kaže da se održivim pristupom upravljanju, takvim esencijalnim resursom kakav je voda, ne uzima u obzir samo dragocjeni vodni ekosistem, već se istovremeno uzimaju u obzir i zahtjevi koji se tiču ekonomije i ljudskog zdravlja koji zavise od tog resursa.171 Holističkom zaštitom ekosistema, obezbjeđuje se da slatkovodna i obalna (morska) životna sredina budu zaštićene u cjelini, uključujući sve rijeke, jezera, estuare, obalne i podzemne vode. Od primjene koncepta po kome se utvrđuju ambiciozni ciljevi i omogućuje upotreba fleksibilnih sredstava za njihovo postizanje, očekuje se da „dobrim statusom“ voda do 2015. godine obezbjedi zadovoljenje ljudskih potreba, funkcionisanje ekosistema i zaštitu biodiverziteta. Smatra se da su ti ciljevi ambiciozni i konkretni a njihovo ostvarenje mjerljivo. Istovremeno, fleksibilnost se u Okvirnoj direktivi obezbeđuje kroz mogućnost njihovog dostizanja na ekonomski najefikasniji način, uz mogućnost uspostavljanja prioritetnih planskih ciljeva.172 Princip integracije planiranja podrazumijeva da proces planiranja, koji treba da dovede do plana upravljanja riječnim slivom-vodnim područjem, mora biti koordiniran kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni Okvirnom direktivom. Iako se Okvirnom direktivom uglavnom uređuju pitanja koja se odnose na kvalitet površinskih voda, obavezno je i integrisanje aspekata kvantiteta voda u planove, uglavnom kad je riječ o rizicima od poplava i upravljanje sušom. Kvantitativni aspekti podzemnih voda su već uključeni u Okvirnu direktivu. Istovremeno, smatra se od izuzetne važnosti sektorsko integrisanje, posebno sa planovima i programima u oblasti poljoprivrede, ruralnog i regionalnog razvoja, korišćenja zemljišta, plovidbe, proizvodnje hidroelektrične energije i istraživanja.173

170 Član 1. Okvirne direktive o vodama 171 COMMISSION STAF WORKING DOCUMENT, Accompanying document to the COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL „Towards Sustainable Water Management in the European Union“, First stage in implementation of the Water Framework Directive 2000-60-EC, Brussels, 22.03.2007, SEC(2007) 362, pp. 5-6. 172 Id. 173 Id.



Princip pravilnog geografskog nivoa podrazumijeva da je prirodna oblast za upravljanje vodama slivno područje (catchment area) ili riječni sliv (river basin). Pošto riječni sliv presjecaju brojne administrativne granice, upravljanje vodama zahtjeva tijesnu saradnju između svih nadležnih organa i institucija. Direktivom se uspostavlja obaveznost ove saradnje unutar država članica EU, i između njih, i ohrabruje se takva saradnja sa državama izvan EU. Smatra se da se ovim principom, uz princip integracije planiranja, obezbjeđuje istinska horizontalna i vertikalna integracija sistema upravljanja vodama.174 Uvođenjem principa „zagađivač plaća“ u obliku politike plaćanja korištenja voda, sa elementima povrata troškova i stvarnih troškovno-efektnih mehanizama, su ključne tačke u primjeni ekonomskih instrumenata u korist životne sredine. Time će se doprinijeti održivom upravljanju nedovoljnim resursima.175 Aktivna participacija u procesu donošenja odluka, koje se odnose na upravljanje vodama, jeste princip čija je obaveznost uvedena Arhuškom konvencijom i anticipirana Okvirnom direktivom. Pravo učešća u odlučivanju o aktivnostima u okviru riječnog sliva imaju sva zainteresovana lica, uključujući, sektor biznisa, poljoprivrede, nevladine organizacije koje se bave životnom sredinom i lokalne zajednice.176

4.3.2.1.6. Rokovi za zadovoljenje zahtjeva EU-e

Sprorazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) predviđeno je da će se pridruživanje BiH Evropskoj Uniji provoditi postupno i da će u potpunosti biti ostvareno u prelaznom razdoblju od najviše šest godina. Provjera provođenja SSP će se vršiti jednom godišnje, a najkasnije do isteka treće godine od stupanja na snagu SSP izvršiće se temljna provjera primjene SSP u BiH.177 Rok za postupno usklađivanje propisa u BiH sa Community Acquis-om počeo je da teče 16. juna 2008, kad je SSP potpisan i ističe najkasnije 15. juna 2014. godine (tj. toliko najduže, po SSP može trajati prelazni period).178 U okviru ovog šestogodišnjeg roka, utvrđeni su kratkoročni i srednjoročni prioriteti. Kratkoročni prioriteti se moraju ispuniti u roku 1—2 godine, dok je za ispunjenje srednjoročnih prioriteta predviđen rok 3—4 godine. Izričito je predviđeno da se prioriteti tiču i propisa i njihovog provođenja.179 Između ključnih kratkoročnih prioriteta, u vezi sa upravljanjem vodama, mogu se istaći jačanje administrativnih kapaciteta za provedbu obaveza iz SSP i Prelaznog sporazuma, ubrzanje procesa privatizacije, usvajanje državnog zakona o okolišu, kako bi se stvorio okvir za harmoniziranu zaštitu okoliša u cijeloj zemlji, uspostavljanje državne agencije za okoliš i obezbjeđenje njenog propisnog funkcioniranja, dalje jačanje administrativnih kapaciteta institucja koje se bave okolišom, posebno na državnom niovu, te poboljšanje komunikacija i kooordinacije između tih institucija.180 Kao srednjoročni prioriteti navedeni su nastavak rada na postepenoj transpoziciji Acquis-a, sa posebnim naglaskom na upravljanje između ostalog kvalitetom voda i integriranom sprečavanju i kontroli zagađivanja, na povećanje investicija u infrastrukturu za zaštitu okoliša, sa posebnim

174 Id. 175 Id. 176 Id. 177 Član 8. 178 Član 170. 179 Odluka Sveta EU o principima, prioritetima i uslovima sadržanim u Evropskom partnerstvu sa BiH i ukidanju Odluke 2006/55/EC, Brisel, 06.11.2007, COM(2007) 657, Aneks: Evropsko partnerstvo za BiH u 2007, str. 5 180 V. supra, ref. 6, str. 6. i 11.



naglaskom na prikupljanje i obradu otpadnih voda i opskrbu pitkom vodom, osiguranje da zahtjevi u pogledu zaštite okoliša, tj., u ovom kontekstu, zaštite voda, budu uključeni u definiranje i provođenje drugih sektorskih politika.181 Transpozicijom, i potom provođenjem propisa EU o vodama u pravni sistem Federacije BiH (u predstojećem šestogodišnjem periodu), stvara se obaveza da se rokovi za postizanje ciljeva utvrđeni tim propisama moraju poštovati. Kad je riječ o rokovima za postizanje ciljeva, primjera radi, utvrđenih Okvirnom direktivom o vodama, isti se računaju od dana njenog stupanja na snagu (što je bazni termin za računanje svih rokova182), a ostavljen je rok od:

tri godine za njenu transpoziciju u nacionalne pravne sisteme i određivanje riječnih slivova, područja riječnih slivova i organa nadležnih za područja riječnih slivova;

četiri godine (ili godinu dana od isteka roka za transpoziciju) za karakterizaciju riječnih slivova: pritisaka, uticaja i ekonomske analize;

šest godina (ili tri godine od isteka roka za transpoziciju) za uspostavljanje mreže monitoringa i (najkasnije) za početak konsultacija sa javnošću;

osam godina (ili pet godina od isteka roka za transpoziciju) za javnu prezentaciju nacrta plana upravljanja riječnim slivom-vodnim područjem;

devet godina (ili šest godina od isteka roka za transpoziciju) za konačnu izradu plana upravljanja riječnim slivom, uključujući programe mjera;

10 godina (ili sedam godina od isteka roka za transpoziciju) uvođenje politika cijena; 12 godina (ili devet godina od isteka roka za transpoziciju) programi mjera su u punoj primjeni (operativni);

15 godina (ili 12 godina od isteka roka za transpoziciju) ciljevi koji se tiču životne sredine su postignuti; prvi upravljački ciklus je završen;

21 godinu (ili 18 godina od isteka roka za transpoziciju) okončava se drugi upravljački ciklus; 27 godina (ili 24 godine od isteka roka za transpoziciju) okončava se treći upravljački ciklus.

Pri opredjeljivanju rokova za realizaciju određenih ciljeva Federacije BiH, moraće se poštovati navedeni obrazac, koji je utvrđen za svaku direktivu. Neophodna prilagođavanja specifičnoj situaciji u Federaciji BiH i BiH i biće moguće usaglasiti u okviru procesa realizacije SSP-a u pregovorima sa Komisijom Evropskih zajednica. Ovdje je dat pregled vremenskog modela za Okvirnu direktivu. Analizom ciljeva i rokova za njihovo ostvarivanje, utvrđenim ostalim direktivama koje se moraju transponovati u pravni sistem Federacije BiH, može se dobiti relativno precizan vremenski model kojim bi bile obuhvaćene sve obaveze po osnovu prilagođavanja Federacije BiH zahtjevima EU u pogledu upravljanja vodama. (Takav tabelarni pregled je dat u poglavlju 5. Plan realizacije mjera za dostizanje ciljeva upravljanja vodama).

4.3.2.1.7. Kratko o procesu priduživanja EU Približavanje prava (approximation of legislation) je jedinstvena obaveza povezana sa članstvom u EU, pod kojom se podrazumijeva dovođenje u sklad nacionalnih propisa i postupaka zemalja koje namjeravaju da se pridruže EU, sa kompletnim korpusom prava sadržanim u Community Acquis-u. Predpristupni proces približavanja pruža šansu tim zemljama da organizuju svoje institucije i

181 Op. cit. Str. 17—18. 182 Kao drugi bazni termin može biti uzet momenat pune transpozicije Okvirne direktive u nacionalni pravni sistema, ili istek roka do koga je transpozicija, saglasno Okvirnoj direktivi, morala biti izvršena.



postupke i da obuče svoje osoblje za izvršavanje stalnih obaveza u vezi sa stvaranjem (law making), primjenom (implementation) i provođenjem (enforcement) prava EU.183 Tri su ključna elementa u ovom procesu. Transpozicija (transposition) u kontekstu prava zaštite životne sredine, koje obuhvata i pravo o vodama, podrazumijeva donošenje propisa (tj. obavezujućih pravnih normi) Federacije BiH kojima se u pravni sistem inkorporiraju određeni segmenti Communty Acquis-a. Transponuju se samo direktive. Zabranjena je transpozicija pravila (regulations) i odluka (decisions). Ipak, pri transpoziciji dijelova Community Acquis-a koji se odnose na vode moraju se imati u vidu i ti instrumenti, kako bi transpozicija bila obavljena na cjelovit način. Određena rješenja i iz drugih instrumenata, osim direktiva, mogu se ugraditi u nacionalne propise, ali se u tom slučaju, mora obezbjediti da važnost tih odredbi prestaje danom kad BiH postane članica EU. Od tog momenta će se, naime, direktno primjenjivati na sva lica u BiH odredbe pravila i odluka EU. Za direktive će i dalje postojati obaveza njihove transpozicije u nacionalni pravni sistem. Transpozicija propisa EU u nacionalni pravni sistem u ovom smislu je jedna trajna obaveza i permanentan proces. Proces transpozicije podliježe provjeri i monitoringu Komisije. U cilju praćenja transpozicije i primjene prava EU u državama članicama, države članice podnose svake godine izveštaj Komisiji o izvršenoj transpoziciji propisa EU. O primjeni propisa koji se odnose na zaštitu životne sredine postoji obaveza podnošenja trogodišnjih izvještaja. U slučaju nepoštovanja obaveza i rokova utvrđenih propisima EU Komisija je ovlaštena da pokreće postupke protiv država članica pred Evropskim sudom. Odluke Evropskog suda čine sastavni dio Communty Acquis-a. Po izvršenoj transpozicji, države članice imaju obavezu da praktično primjenjuju (practical application; implementation) transponovano pravo, kroz rad nadležnih organa, inkorporacijom u pojedinačne odluke koje donose (dozvole, na primjer). Zbog toga se pod pojmom praktične primjene podrazumijeva i obezbjeđenje (infrastrukturnih i logističkih) uslova kojima će se nadležnim organima omogućiti da izvršavaju svoje obaveze i donose odgovarajuće odluke u primjeni prava EU. Provođenje (enforcement) se definiše široko, kao aktivnost nadležnih organa usmjerena na poticanje ili prinudu drugih da svoje ponašanje usklade sa propisima EU. Ta aktivnost može obuhvatati monitoring primjene propisa, kotrolu na terenu, sankcije i prinudne mjere za izvršavanje.184

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH Evropskoj Uniji nakon potpisivanja i ratifikacije daje BiH status „zemlje potencijalnog kandidata“ (potential candidat country). Nakon ratifikacije od strane svih 27 članica EU, BiH će dobiti status zemlje kandidata. Zatim slijede pregovori BiH sa Komisijom o pojedinim sektorima na koje je Communty Acquis iz praktičnih razloga izdjeljen. U nekim novijim pregovorima Acquis je podjeljen na 35 poglavlja. O vodama se pregovara u poglavlju o životnoj sredini. Pregovori sa Komisijom smatraju se okončanim kad se pozitivno završe o svakom od 35 poglavlja. Za pregovore važi princip da „ništa nije usaglašeno dok sve nije usaglašeno“.185 Nakon uspješnog završetka pregovora o transpoziciji Acquis-a, radi se nacrt sporazuma o pristupanju (Draft Accession Treaty), koji uz prethodno dobijenu podršku Savjeta, Komisije i 183 COMMISSION OF THE EUROPEAN COMMUNITIES: GUIDE TO THE APPROXIMATION OF EUROPEAN UNION ENVIRONMENTAL LEGISLATION; str. 8. 184 Id., str. 140. 185 http://ec.europa.eu/enlargement/the-policy/process-of-enlargement/closure-and-accession_en.htm . Stranica posećena poslednji put 20.08.2008.



Evropskog parlamenta, potpisuju zemlja kandidat i predstavnici svih 27 zemalja članica EU. Potom se Sporazum o pristupanju dostavlja zemljama članicama EU i zemlji kandidatu za članstvo na ratifikaciju (potvrđivanje). Od trenutka potpisivanja Sporazuma o pristupanju do trenutka njegove ratifikacije i stupanja na snagu, „zemlja koja pristupa“ (Accession Country) dobija određene privilegije (koji ne uključuju pravo glasa u organima EU). Sa stupanjem na snagu Sporazuma o pristupanju, zemlja postaje punopravna članica EU. Do tog momenta, cio korpus propisa i politika EU moraju biti transponovani u nacionalne pravne sisteme, implementirani i moraju se provoditi u skladu sa rezultatima pregovora. Ovaj kratak pregled intinerera do članstva BiH u EU je korisno imati u vidu pri definiranju obima i sadržaja Startegije. U dodatku ranije izloženim razlozima za određenu strukturu ciljeva i projektovanu dinamiku njihovog postizanja, ovaj pregled dobro ilustruje gledište po kome je razumno Strategiju, u ovom trenutku, koncipirati kao instrument politike Federacije BiH potpuno u korelaciji sa procesom evropskih integracija i u funkciji pridruživanja BiH Evropskoj Uniji.

4.3.2.1.8. Instrumenti međunarodnog vodnog prava

Osim obaveza koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i Hercegovina ima i druge međunarodne obaveze koji proizilaze iz međunarodnih ugovora u kojima je BiH jedna od strana. Strategijom su obuhvaćeni određeni ciljevi i, u vezi s tim, obaveze nadležnih organa koje proizilaze iz primjene multilateralnih ugovora o upravljanju vodama vodnog područja rijeke Save (FASRB) i sliva Dunava (DRPC), koji su isto tako u skladu sa politikom EU o vodama. Ovi ciljevi Strategije će se realizovati u skladu sa odgovarajućim instrumentima međunarodnih komisija slivova (ICSRB i ICPDR). Obaveze BiH po ugovorima o upravljanju obalnim vodama Jadranskog mora takođe su iskazani u vidu ciljeva i dinamike njihovog ostvarivanja, kroz primjenu Morske strategije EU, kao i obaveze po drugim međunarodnim ugovorima koje je BiH ratifikovala, na primjer po ugovorima o zaštiti životne sredine koji se odnose i na vode. Ovdje treba imati u vidu činjenicu da će, vremenom, neizbježno dolaziti do proširenja međunarodnopravnih obaveza BiH. Dijelom će razlog tome biti novi međunarodnopravni instrumenti, kojima će BiH pristupiti. Međutim, razlog može biti i to što je EU strana nekog multilateralnog ugovora, pa se taj ugovor kao dio Community Acquis-a, takođe mora transponovati u nacionalni pravni sistem, i primjenjivati.

4.3.2.2.Operativni ciljevi i mjere za pravni okvir Operativni ciljevi za pravni okvir djelovanja su slijedeći: Operativni cilj 1 : Ciljevi koji proizilaze iz zahtjeva EU-e Operativni cilj 2 : Ciljevi koji proizilaze iz potrebe za reformom nacionalnog vodnog prava i institucija

4.3.2.2.1. Operativni cilj 1: Ciljevi koji proizilaze iz zahtjeva EU-e

4.3.2.2.1.1. Prečišćavanja komunalnih i industrijskih otpadnih voda

Direktivom Savjeta, od 21. maja 1991, o tretmanu komunalnih otpadnih voda (91/271/EEC) utvrđeni je cilj koji obuhvata zaštitu životne sredine od štetnih posljedica ispuštanja komunalnih



otpadnih voda (urban waste water) i otpadnih voda iz nekih industrijskih sektora.186 Rok za transpoziciju ove direktive u nacionalne sisteme država članica bio je 30. jun 1993. godine. Rok od šest mjeseci, tj. do 31. decembra 1993. godine, bio je ostavljen državama članicama da ustanove osjetljiva i manje osjetljiva područja na svojoj teritoriji.187 Rok od sedam i po godina (tj. do 31. decembra 2000. godine) bio je ostavljen za obavezni sekundarni tretman otpadnih voda prije ispuštanja u recipijent, iz svih aglomeracija sa više od 15.000 ekvivalent stanovnika, a dodatnih pet godina (tj. do 31. decembra 2005. godine) ostavljeno je aglomeracijama koje imaju od 10.000 do 15.000 ekvivalent stanovika.188 Međutim, za otpadne vode koje se ispuštaju u osjetljiva područja, rok za viši stepen prečišćavanja od sekundarnog tretmana za otpadne vode iz svih aglomeracija preko 10.000 ekvivalentnih stanovnika bio je kraći – samo pet i po godina, tj. do 31. decembra 1998. godine. Državama članicama bio je ostavljen rok od šest mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive (tj. do 31. decembra 1993. godine) da donesu propise kojima će urediti obavezu pribavljanja specifične dozvole ili saglasnosti za ispuštanje industrijskih otpadnih voda u komunalne sisteme za prikupljanje i prečišćavanje komunalnih otpadnih voda. Rok za okončanje odlaganja mulja izbacivanjem sa brodova u površinske vode, ili ispuštanjem kroz cjevovode, ili drugim sredstvima, bio je 31. decembar 1994. godine (dvije i po godine od dana stupanja Direktive na snagu). Poznato je da realizacija obaveza po osnove ove Direktive iziskuje ogromna investiciona sredstva. Zbog toga će, za pregovore sa Komisijom, od posebne važnosti biti dobra priprema podataka i realno sagledavanje rokova za realizaciju obaveza189.

4.3.2.2.1.2.Zaštita podzemnih voda Ciljevi koji se odnose na zaštitu podzemnih voda od zagađivanja i pogoršanja stanja utvrđeni su u EU odredbama nekoliko direktiva.190 Okvirnom direktivom o vodama, utvrđena je obaveza Evropskog parlamenta i Savjeta da, na prijedlog Komisije, donesu posebne mjere za sprečavanje i kontrolu zagađenja podzemnih voda, usmjerenih na postizanje cilja dobrog hemijskog statusa podzemnih voda. Utvrđen je rok od dvije godine za donošenje ovih mjera, koji se računa od dana stupanja na snagu Okvirne direktive o vodama.191 Specifične mjere usmjerene na sprečavanje pogoršanja statusa svih tijela podzemnih voda, u tom smislu utvrđene su u obliku kriterijuma za

186 Pod „komunalnim vodama“ se podrazumevaju vode iz domaćinstava ili mešavina tih voda i industrijskih otpadnih voda i/ili atmosferske vode iz naselja (run-off rain water). Pod „industrijskim otpadnim vodama“ podrazumevaju se otpadne vode sa lokacija na kojima se obavlja bilo koja industrijska aktivnost (trade and industry), osim otpadnih voda iz domaćinstava i atmosferskih voda iz naselja.—Čl. 1. i 2. 187 Čl. 5.1. i 6.1., aneks II. 188 Član 4. 189 Nalazi sadržani u NAP Mediteranskog područja u BiH za smanjenja zagađenja uzrokovanog aktivnostima sa kopna su putokaz za pripremu informacija o ovoj problematici za cijelu teritoriju Federacije BiH. 190 To su:

Direktiva 2006/118/EC Evropskog parlamenta i Saveta od 12. decembra 2006. o zaštiti podzemnih voda od zagađenja i pogoršanja stanja;

Direktiva 2000/60/EC ; Council Directive 80/68/EEC of 17 December 1979 on the protection of groundwater against pollution caused by certain dangerous substances.

Direktiva 2006/118/EC smatra se „kćerkom direktivom“ Okvirne direktive o vodama i njome se dopunjuju i specificiraju određena pitanja uređena Okvirnom direktivom.




procjenu dobrog hemijskog statusa podzemnih voda i kriterijuma za identifikaciju značajnih postojanih trendova poboljšanja statusa kao i za određivanje početnih tačaka za promjenu trenda.192 Rok za transpoziciju Direktive 2006/118/EC u nacionalne sisteme država članica EU je 16. januar 2009. godine, o čemu imaju obavezu da obavjeste Komisiju. Bez obzira na taj rok, države članice imaju rok do 22. decembra 2008. godine da ustanove granične nivoe koncentracija zagađujućih materija u podzemnim vodama i da ih prikažu u planu upravljanja riječnim slivom.193 Sprečavanje zagađenja podzemnih voda supstancama koje pripadaju familijama i grupama supstanci koje, ako se ispuste u podzemne vode, mogu ugroziti ljudsko zdravlje, snabdjevanje vodom, nanijeti štetu živim resursima i akvatičnom ekosistemu ili ometati druge zakonite upotrebe voda, uređeno je Direktivom Savjeta 80/68/EEC od 17. decembra 1979 o zaštiti podzemnih voda od zagađenja prouzrokovanog nekim opasnim supstancama. Zemljama članicama je bilo ostavljen rok od dvije godine za transpoziciju ove direktive i izvještavanje Komisije o tome,194,.195 Ova direktiva će prestati da važi u roku od 13 godina od dana stupanja na snagu Okvirne direktive o vodama.

4.3.2.2.1.3.Standardi kvaliteta životne sredine za vode U proceduri donošenja je Direktiva Evropskog Parlamenta i Savjeta o standardima kvaliteta životne sredine na polju politike voda, kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 2000/60/EC (Okvirna direktiva o vodama). Prijedlogom Direktive obuhvaćene su samo površinske vode. Standardi kvaliteta su utvrđeni za 33 + 8 zagađujućih supstanci, klasifikovanih kao prioritetne supstance na nivou EU, i izraženi su u vidu godišnjeg prosjeka maksimalno dozvoljenih koncentracija. Aneks X Ovirne Direktive o vodama zamjenjuje se u cjelini novim tekstom sadržanim u Aneksu II, Prijedloga Direktive. Predloženi rok za transpoziciju ove Direktive je 18 mjeseci od njenog stupanja na snagu. Jedan broj starih direktiva prestaje da važi od 22. decembra 2012. godine, jer je materija uređivana njima ažurirana i uređena drugim propisima. Države članice imaju određene obaveze u vezi sa vršenjem monitoringa zagađenja prioritetnim supstancama i izvještavanja Komisije do 22. decembra 2012. godine. Utvrđivanje ciljeva kvaliteta životne sredine za vode (Environmental Quality Objectives—EQOs) i standarda kvaliteta životne sredine za vode (Environmental Quality Standards—WQS-s), u skladu sa ovom direktivom i sa nekoliko drugih direktiva, o kojima se govori dalje u tekstu, od posebnog je značaja sa stanovišta razvoja i primjene dozvola kojima se kontrolišu najteža zagađenja medija životne sredine (ovde su u fokusu zagađenja površinskih i podzemnih voda) iz industrijskih izvora. Riječ je, u prvom redu o stvaranju normativnih uslova za izdavanje dozvola kojima se na integrisan način utiče na sprečavanje i kontrolu zagađivanja okoliša (Integrated Pollution Prevention and Control—IPPC). Međutim, riječ može biti i o razvoju drugih dozvola, zasnovanih, na primjer na opštim obavezujućim pravilima (General Binding Rules—GBRs) za ispuštanje zagađujućih materija u okoliš, koja se, uglavnom, primjenjuju na mala i srednja preduzeća (Small and Medium Enterprises—SMEs).

192 Član 1. Direktive 2006/118/EC 193 Op. cit. Article 3.5 194 Član 21. stav. 1. 195 Zanimljivo je zapaziti da je Grčkoj bio odobren dodatni period od dvije godine (ukupno četiri godine), s obzirom na pridruživanje od 1. januara 1981.



Uspostavljanje standarda kvaliteta za vode, odnosno za svako vodno tijelo, u skladu sa zahtjevima WFD, omogućuje istovremeno i primjenu zahteva EU koji se odnose na granične vrijednosti emisija (Emission Limit Values—ELVs) zagađujućih materija u vodama, tj. primjenu najboljih dostupnih tehnika (Best Available Techniques—BAT), odnosno na korišćenje evropskog pristupa sprečavanju i kontroli najtežih zagađenja okoliša, kroz oslanjanje na odgovarajuće BAT vodiče EU (Best Available Techniques reference Documents—BREFs).196 Uređivanjem ciljeva kvaliteta i standarda kvaliteta za vode, i graničnih vrijednosti emisija za vode, stvaraju se uslovi za primjenu kombinovanog pristupa zaštiti voda od zagađivanja. U primjeni kombinovanog pristupa, pak, neophodno je jasno razgraničiti nadležnosti različitih organa javne vlasti. Naime, ova pitanja u svakom slučaju moraju biti u potpunoj nadležnosti onih organa koji su nadležni/odgovorni za obezbjeđenje određenog statusa vodnih tijela u Federaciji BiH. Kad se to kaže, ima se u vidu priprema, utvrđivanje i primjena ciljeva kvaliteta, standarda kvaliteta i graničnih vrijednosti emisija za vode. Ostvarivanje te nadležnosti u praksi je, u suštini, pitanje saradnje između organa nadležnih za izdavanje dozvola za ispuštanje zagađujućih materija u medije okoliša (IPPC i drugih) i organa nadležnih za upravljanje vodama. Institucijama kojima je utvrđena nadležnost za preduzimanje mjera u cilju postizanja i održavanja propisanog statusa vodnih tijela, mora biti zakonom utvrđena obaveza i pravo da predlažu (ili u najmanju ruku da daju mišljenje, bez kojeg se ne bi mogli donijeti odgovarajući propisi) o ciljevima i standardima kvaliteta i graničnim vrijednostima emisija za vode, odnosno da odlučujuće utiču na definisanje onih dijelova IPPC (i drugih) dozvola kojima se utvrđuju granične vrijednosti emisija zagađujućih materija u vodne recipijente (vodna tela) za svako postrojenje koje ima obavezu da pribavi IPPC dozvolu.

4.3.2.2.1.4.Voda za ljudsku upotrebu Direktivom Savjeta 98/83/EC od 3. novembra 1998. o kvalitetu vode namenjenoj ljudskoj upotrebi utvrđen je cilj koji se njome želi postići. To je zaštita ljudskog zdravlja od štetnih posljedica bilo kakve kontaminacije voda namjenjenih ljudskoj upotrebi, obezbjeđenjem da je voda zdravstveno ispravna (wholesome) i čista. Rok od dvije godine ostavljen je zemljama članicama za njenu transpoziciju u nacionalne pravne sisteme i informisanje Komisije o tome.

4.3.2.2.1.5.Kvalitet voda za kupanje Direktivom 2006/7/EC Evropskog Parlamenta i Savjeta od 15. februara 2006. o upravljanju kvalitetom voda za kupanje, i ukidanju Direktive 76/160/EEC, utvrđena je obaveza monitoringa i klasifikacije voda za kupanje, upravljanje kvalitetom voda za kupanje i obaveza informisanja javnosti o kvalitetu voda za kupanje. Ovom Direktivom se dopunjuje Okvirna Direktiva o vodama. Direktiva se primjenjuje na svako vodno tijelo površinskih voda, na kome nadležni organ očekuje velik broj ljudi na kupanju, i na kome nije trajno zabranjeno kupanje ili izdato upozorenje da se kupanje ne savjetuje. Direktiva se ne odnosi na bazene za plivanje i banje, zatvorena vodna tijela koja podliježu tretmanu ili se koriste u terapeutske svrhe, vještački stvorene zatvorene vode, odvojene od površinskih i podzemnih voda. Države članice imaju obavezu da, između ostalog, uspostave i održavaju profil vode za kupanje, da svake godine utvrde sve vode za kupanje i odrede dužinu sezone kupanja. One su to po prvi put 196 U skladu sa Direktivom Saveta 96/61/EC od 24. septembra 1996. koja se odnosi na integrisano sprečavanje i kontrolu zagađenja (Council Directive 96/61/EC of 24 September 1996 Concerning Integraterd Pollution Prevention and Control). Treba, međutim, imati u vidu da je 21.12.2007. godine Komisija utvrdila prijedlog Direktive Evropskog parlamenta i Savjeta o industrijskim emisijama (integrisno sprečavanje i kontrola. (Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council on industrial emissions (integrated pollution prevention and control)(Recast); COM(2007) 844 final, Brussels, 21.12.2007.



imale obavezu da urade prije početka sezone kupanja, koja počinje 24. marta 2008. godine. Procjena kvaliteta vode za kupanje radi se za svako vodno tijelo namjenjeno za kupanje, na kraju sezone kupanja, na osnovu skupa podataka o kvalitetu vode za kupanje, prikupljenih u toku te sezone, i tri prijethodne sezone, po postupku propisanom Direktivom. Klasifikacija i status kvaliteta voda za kupanje vrše se na osnovu procjene kvaliteta voda. Kvalitet voda za kupanje može se odrediti kao nezadovoljavajući (poor), zadovoljavajući (suficient), dobar (good) ili odličan (excellent). Zemlje članice imaju obavezu da, koristeći odgovarajuće medije i tehnologije, uključujući Internet, aktivno diseminiraju informacije o kvalitetu vode za kupanje. Struktura tih informacija utvrđena je Direktivom, a informisanje mora započeti čim su informacije pripremljene, ali najkasnije na početku pete sezone kupanja, računajući od 24. marta 2008. godine. Rok za transpoziciju ove Direktive u nacionalne pravne sisteme bio je 24. mart 2008. godine.

4.3.2.2.1.6.Zaštita voda od zagađivanja nekim opasnim materijama Kopnene vode, priobalne i teritorijalne morske vode štite se od namjernog ili nenamjernog zagađivanja opasnim materijama koje imaju toksični, persistentni i biakumulativni karakter ili štetan uticaj na akvatičnu životnu sredinu i koje zbog tih svojstava čine rizik po ljudsko zdravlje, nanose štetu živim resursima i akvatičnom ekosistemu, nanose štetu prirodnim ljepotama i ugrožavaju druga legitimna korištenja voda. Direktivom 2006/11/EC Evropskog Parlamenta i Savjeta od 15. februara 2006. o zagađenjima koja uzrokuju neke opasne supstance koje se ispuštaju u akvatičnu životnu sredinu Zajednice,197 utvrđena je obaveza donošenja programa čija realizacija će se zasnivati na standardima kvaliteta životne sredine za vode (EQSs), na osnovu kojih će se utvrđivati emisioni standardi, tj. granične vrijednosti emisija zagađujućih materija u vode (ELVs). Rokovi za realizaciju ciljeva utvrđenih ovom Direktivom (uključujući i rokove koje je moguće utvrditi programima kojima se omogućuje primjena standarda kvaliteta i graničnih vrijednosti emisija) povezani su rokovima za donošenje prvog plana upravljanja riječnim slivom (u Federaciji BiH to su vodna područja) i drugim rokovima ustanovljenim Okvirnom direktivom o vodama. Direktivom je utvrđena obaveza podnošenja informacije Komisiji o primjeni ove Direktive u trogodišnjim intervalima, počevši sa periodom 1993—1995.

4.3.2.2.1.7. Zaštita voda od zagađenja nitratima Cilj utvrđen Direktivom Savjeta 91/676/EEC, od 12. decembra 1991, o zaštiti voda od zagađenja prouzrokovanih nitratima iz poljoprivrednih izvora formulisan je kao „smanjenje zagađivanja voda prouzrokovanog nitratima ili unošenjem nitrata iz poljoprivrednih izvora i sprečavanje daljeg takvog zagađivanja“. Direktiva se odnosi površinska i podzemna slatkovodna tijela, na vode u estuarima, priobalne vode i morsku vodu. Rokovi utvrđeni ovom direktivom računaju se od momenta njenog stupanja na snagu, kao baznog trenutka, i utvrđeni su za izvršavanje slijedećih obaveza država članica EU:

dvije godine za njenu transpoziciju u nacionalne pravne sisteme; dvije godine za proglašenje svih poznatih zemljišnih područja na njihovim teritorijama kao vulnerabilnih zona, sa kojih vode otiču u utvrđene recipijente i time doprinose zagađenju;

četiri godine od proglašenja vulnerabilnih zona, odnosno šest godina od stupanja Direktive na snagu, a potom najmnje svake četiri godine, za reviziju i, po potrebi, korigovanje odluka o

197 Kojom je derogirana Direktiva 76/464/EEC.



određivanju vulnerabilnih zona, kako bi se u obzir uzeli i faktori koji nisu bili poznati u vrijeme donošenja odluka,

dvije godine za donošenje kodeksa dobre poljoprivredne prakse, kojeg bi se poljoprivrednici pridržavali na dobrovoljnoj bazi;

dvije godine za pripremu i primjenu programa obuke i informisanja poljoprivrednih proizvođača, u cilju podrške primjene kodeksa dobre poljoprivredne prakse;

dvije godine od inicijalnog proglašenja vulnerabilnih zona (tj. četiri godine od stupanja Direktive na snagu), odnosno godinu dana nakon kasnijeg proglašenja ili korigovanja vulnerabilnih zona, za donošenje akcionog programa za vulnerabilne zone usmjerenog na smanjenje i sprečavanje daljeg zagađenja nitratima;

dvije godine za realizaciju jednogodišnjeg programa monitoringa koncentracije nitrata u slatkim vodama i ponavljanje ovog programa najmanje u svake dalje četiri godine;

svake četiri godine za pregled eutrofičnog statusa slatkih površinskih voda, voda u estuarima i priobalnih voda;

četiri godine i svake dalje četiri godine za podnošenje izvještaja Komisiji o aktivnostima i rezultatima preduzetih mjera na osnovu ove Direktive. Izvještaj se podnosi u roku od šest mjecesi od isteka četvorogodišnjeg roka.

4.3.2.2.1.8.Kvalitet voda za ribe Cilj koji se želi postići Direktivom 2006/44/EC198, kojom je derogirana Direktiva 78/659/EEC, jeste da se zaštiti ili unaprijedi kvalitet onih slatkih tekućih i stajaćih voda koje omogućuju, ili koje bi omogućile, kad bi zagađenje bilo smanjeno ili eliminisano, opstanak autohtonih ribljih vrsta, kojima se povećava prirodni diverzitet ribljih vrsta čije prisustvo nadležni organi smatraju za poželjno sa stanovišta upravljanja vodama. Dražave članice imaju obavezu da, u skladu sa ovom Direktivom, vode podjele na salmonidne i ciprinidne vrste. Za obe kategorije voda određeni su vodeći (guide) i obavezni (mandatory) parametri koji moraju biti zadovoljeni primjenom programa koji zemlje članice donose i realizuju u petogodišnjem periodu od trenutka određivanja salmonidnih i ciprinidnih voda. Treba napomenuti da se ova Direktiva ne odnosi na vode u prirodnim ili vještačkim ribnjacima za intenzivni uzgoj ribe (fish-farming). Direktivom je utvrđena obaveza podnošenja trogodišnjih informacija Komisiji o primjeni ove Direktive, pri čemu je period 1993—1995. utvrđen kao prvi period o kome države članice podnose ovu informaciju.

4.3.2.2.1.9.Kvalitet voda za školjke Direktivom 2006/113/EC Evropskog Parlamenta i Savjeta od 12. decembra 2006. o kvalitetu voda za uzgoj školjki utvrđeni su standardi kvaliteta u vidu poželjnih (guide) i obaveznih (mandatory) vrijednosti i parametara. Cilj je zaštita i unaprijeđenje kvaliteta priobalnih i prelaznih (brakish) voda koje države članice odrede (proglase), kojim se podržava život i rast školjki i tako doprinosi visokom kvalitetu direktno jestivih školjkaških proizvoda.

198 Direktiva 2006/44/EC Evropskog Parlamenta i Saveta od 6. septembra 2006. o kvalitetu slatkih voda koji je potrebno zaštititi ili unaprediti u cilju podrške životu riblje populacije (kodifikovana verzija)



Direktivom je utvrđena obaveza država članica da donesu programe u cilju smanjenja zagađanja voda za školjke i dovođanja kvaliteta tih voda u sklad sa utvrđenim standardima kvaliteta (tj. vrijednostima i parametrima) u roku od šest godina, od momenta proglašenja takvih voda. U trogodišnjim intervalima, počevši od 1993. godine, države članice su obavezne da Komisiji dostavljaju informacije o primjeni ove Direktive.

4.3.2.2.1.10. Zaštita mora U skladu sa Šestim akcionim programom o zaštiti životne sredine Evropske Unije, donijeta je tematska strategija za zaštitu i očuvanje morske životne sredine199, koja za krajnji cilj ima podršku održivom korišćenju mora i očuvanju morskih ekosistema. Okvirna direktiva o morskoj (marinskoj) strategiji200 odnosi se na praktično sve vode obalnog mora po međunarodnom pravu i na sve zaštićene zone ustanovljene u skladu sa Direktivom o staništima („Habitats Directive“),201 Direktivom o pticama („Bird Directive“)202 i međunarodnim multilateralnim i bilateralnim sporazumima. Cilj koji je uspostavljen ovom Direktivom jeste postizanje dobrog statusa morske životne sredine najkasnije do 2020. godine. Države članice imaju obavezu da, u skladu sa ovom Direktivom, donesu svoje morske strategije, kojima bi se obezbjedilo ostvarivanje ciljeva definisanih na slijedeći način:

zaštita i očuvanje morske životne sredine, sprečavanje pogoršanja njenog stanja, ili, po mogućnosti, obnavljanje morskih ekosistema tamo gde su bili narušeni (adversely affected);

sprečavanje i smanjenje, sa perspektivom potpunog prestanka, unošenja u morsku životnu sredinu zagađenja203, kako bi se osiguralo da nema značajnih uticaja ni rizika po morski biodiverzitet, morske ekosisteme, ljudsko zdravlje i druga zakonita korištenja mora.204

Te morske strategije moraju biti zasnovane na ekosistemskom pristupu upravljanju ljudskim aktivnostima, kojim se mora osigurati da se kolektivni pritisak tih aktivnosti drži unutar nivoa kompatibilnih sa postizanjem dobrog statusa životne sredine i da kapacitet morskih sistema, za odgovor na promjene indukovane ljudskim aktivnostima, nije ugrožen (compromised), dok se istovremeno omogućuje održivo korišćenje morskog dobra, i usluga, sadašnjim i budućim generacijama.205 Saradnja na zaštiti mora zemalja koje dijele morski region (Mediteran je jedan od četiri morska regiona regiona utvrđena Direktivom) ili sub-region (Jadransko more je jedan od sub-regiona Mediterana) je obaveza kako bi se obezbjedilo da morske strategije tih zemalja budu koherentne a

199 Directive 2008/56/EC of the European Parliament and of the Council of 17 June 2008 establishing a framework for Community action in the field of marine environmental policy (Marine Strategy Framework Directive) 200 Directive2008/56/EC of the European Parliament and of the Council of 17 June 2008 establishing a Framework for Communuty Action in the field of Marine Environmental Policy (Marine Framework Directive) 201 Dopunjenom Direktivom 2006/105/EC 202 Dopunjenom Direktivom 2006/105/EC 203 Pod zagađenjem se, u smislu ove Direktive, podrazumijeva direktno ili indirektno unošenje u morsku životnu sredinu, ljudskom aktivnošću, supstanci i energije, uključujući i podvodnu buku izazvanu ljudskom aktivnošću, koja ima za posledicu, ili može imati za posledicu, štetno dejstvo (deleterious effect) na žive resurse i morske ekosisteme, uključujući gubitak biodiverziteta, rizike po ljudsko zdravlje, ugrožavanje aktivnosti na moru, uključujući ribarstvo, turizam ili rekreaciju i druga zakonita korišćenja mora, pogoršavanje kvaliteta za korišćenje morske vode ili smanjenje prirodnih lepota (amenities) ili negativan uticaj na održivo korišćenje morskog dobra i usluga. 204 Član 1.2 205 Član 1. 2 i 1.3



mjere predviđene planom aktivnosti budu usklađene. Pri tome, u pripremi plana aktivnosti, sve zemlje jednog regiona ili sub-regiona u obavezi su da u određenom roku (12. jul 2012) pripreme početnu procjenu statusa voda morskog sub-regiona i uticaja ljudskih aktivnosti na životnu sredinu, da se opredjele da do određenog roka (12. jul 2012) uspostave dobar status životne sredine za vode, u morskom sub-regionu, da do određenog roka (12. jul 2012) uspostave seriju ciljeva kvaliteta životne sredine i odgovarajućih indikatora, da uspostave i realizuju monitoring program do određenog roka (12. jul 2014), i da najkasnije do 2015. godine donesu programe mjera čijom primjenom će se postići, ili održavati, dobar status životne sredine u morskom sub-regionu, i da realizaciju tog programa započnu najkasnije 2016. godine. Rok za transpoziciju ove Direktive u nacionalne pravne sisteme je 15. jul 2010. godine. Direktivom je utvrđeno i nekoliko rokova koji se odnose na izvještavanje i javno publikovanje evaluacionih izveštaja o primjeni ove Direktive.

4.3.2.2.1.11. Pravila za ekstremne uslove Pitanja procjene i upravljanja rizikom od poplava, pod kojima se podrazumijeva privremeno prekrivanje vodom tla koje normalno nije prekriveno vodom, pri čemu pojam poplava obuhvata poplave vodom iz rijeka, planinskih bujica, povremenih mediteranskih vodotoka i poplave morskom vodom u priobalnom području, uređena su u EU sa ciljem da se smanje štetne posljedice po ljudsko zdravlje, životnu sredinu, kulturno nasljeđe i ekonomske aktivnosti.206 Rok za transpoziciju ove direktive je 26. novembar 2009. godine. Preliminarnu procjenu rizika od poplava zemlje članice EU dužne su da kompletiraju do 22. decembra 2011. godine.207 Ova preliminarna procjena rizika od poplava treba da bude podvrgnuta reviziji i po potrebi ažurirana najkasnije do 22. decembra 2018. godine, i potom svakih šet godina. Mape opasnosti od poplava (flood hazard maps) i mape potencijalnog rizika od poplava (flood risk maps) zemlje članice su dužne da pripreme do 22. decembra 2013. godine.208 Rok za reviziju i ažuriranje ovih mapa je 22. decembar 2019. godine. Rok za kompletiranje planova upravljanja rizikom od poplava, na nivou distrikta riječnog sliva ili druge upravljačke jedinice, je 22. decembar 2015. godine,209 a za njihovu reviziju i ažuriranje 22. decembar 2021. Ovakva struktura ciljeva i rokova za njihovo ostvarivanje omogućuje, kao i u slučaju Okvirne direktive, relativno precizno strukturiranje odgovarajućih ciljeva i rokova u Federaciji BiH. Ovdje treba imati u vidu da su poplave samo jedan od pojavnih oblika prirodnih (elementarnih) nepogoda ili još šire, katastrofa (disasters) ili opasnosti (hazadrd210) i da upravljanje rizicima od poplava mora biti i sastavni dio strategije ili nacionalne platforme za smanjenje rizika i ublažavanje posljedica katastrofa. Napori Ujedinjenih nacija na tom planu, formulisani u okviru Međunarodne 206 Član 1. Direktive 2007/60/EC Evropskog Parlamenta i Savjeta od 23. oktobra 2007. on procjeni u upravljanju rizikom od poplava. Ovom direktivom se zapravo dopunjuje Okvirna direktiva o vodama u pogledu rizika od poplava, jer se njome predviđa tijesna koordinacija sa Okvirnom direktivom, naročito u pogledu planova koji se odnose na procjenu i upravljanje rizicima od poplava, koji se sinhronizuju i koordiniraju sa planovima upravljanja riječnim slivovima. 207 Član 4.4. 208 Član 6.8. 209 Član 7.5. 210 Pod hazardom se podrazumijeva potencijalno štetan fizčki događaj, fenomen ili ljudska aktivnost koja može prouzrokovati gubitak života ili povrede, štetu na imovini, sopcijalni i ekonomski haos ili degradaciju životne sredine. U hazarde se uključuju prikriveni uslovi koji mogu činiti buduću prijetnju i mogu biti različitog porijekla, tj. iz prirode (geološki, hidrometeorološki i biološki) ili izazvani ljudskim aktivnostima (degradacija životne sredine i tehnološke opasnosti). - UN INTERNATIONAL STRATEGY FOR DISASTER REDUCTION (ISDR), str. 1.



strategije za smanjenje rizika od katastrofa, kao Hyogo okvir za akciju 2005—2015: Jačanje otpornosti nacija i zajednica na katastrofe,211 poslužiće kao izuzetno dobar vodič za aktivnosti Federacije BiH na ovom planu i uključenje u mjere koje se na tom planu provode u EU. Strategijom upravljanja vodama opredjeljuje se i politika Federacije BiH i u odnosu na nedostatak vode i suše. Pored zakonom definisanih uslova za proglašenje stanja nedostatka vode, ili suše, i mjera koje su tokom trajanja tih stanja preduzimaju, uključujući i red ograničavanja i uskraćivanja prava na vodu, neophodno je, u saradnji sa organima za provođenje SSP, što prije otvoriti mogućnost uključenja nadležnoh organa i instituicija Federacije BiH u aktivnosti koje se u okviru EU bave praćenjem pojava nedostatka voda i suša.

4.3.2.2.1.12. Informacioni sistem Direktivom 2007/2/EC Evropskog Parlamenta i Savjeta od 14. marta 2007 o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Evropskoj Zajednici (INSPIRE), utvrđena su opšta pravila za uspostavljanje informacionog sistema koji obuhvata metapodatke, skupove podataka o prostoru i odgovarajućim servisima, mrežu servisa i tehnologija, sporazume o djeljenju, pristupu i korišćenju podataka, mehanizme koordinacije i monitoringa, procesiranje i procedure koje su u primjeni, ili koje su dostupne, uskladu sa ovom Direktivom. Informaciona infrastruktura se uspostavlja za potrebe politika zaštite životne sredine Euvropske Unije ili aktivnosti koje mogu imati uticaja na životnu sredinu. Rok za transpoziciju ove Direktive u nacionalne sisteme država članica je 15. maj 2009. godine. U daljem roku od godinu dana, tj. do 15. maja 2010. godine, države članice imaju obavezu da Komisiji podnesu izvještaj sa opisnim rezimeom:

o tome kako je obezbjeđena koordinacija između „provajdera“ i korisnika javnog sektora skupova prostornih podataka, servisa i posredničkih tijela, o odnosu sa trećim licima, i organizaciji obezbjeđenja kvaliteta;

doprinosa koji su organi javne vlasti, ili treća lica, pružili u cilju koordinacije infrastrukture; informacija o korišćenju infrastrukture; sporazuma o zajedničkom korišćenju podataka između organa javne vlasti; troškovima i koristi od primjene ove Direktive.

Svake tri godine, počevši najkasnije od 15. maja 2013. godine, države članice su dužne da Komisiji podnesu izvještaj sa takvim sadržajem. Imajući u vidu ovakav razvoj u EU, opredjeljenje Federacije BiH je ali i zalaganje da to bude i stav BiH kao subjekta međunarodnog prava, preko čijih organa se odvija komunikacija sa organima EU, da informacioni sistem koji se razvija u okviru sistema upravljanja vodama Federacije BiH treba da bude u potpunosti dio informacionog sistema zaštite životne sredine i da njegov razvoj mora slijeditii zahtjeve i razvoj na osnovu ISPIRE Direktive i dugih propisa EU, kako bi se u određenom trenutku, koji će, bez sumnje biti jasno određen u pregovorima sa Komisijom, lako povezao sa svim elementima infrastrukture za prostorne informacije u Evropskoj Zajednici.Kako bi se ovakvo opredjeljenje učinilo djelotvornim, neophodno je što prije (tj. ne čekajući detaljnu procjenu usklađenosti propisa Federacije BiH sa propisima EU, u trećoj godini primene SSP-a) sačiniti brzu

211 Hyogo Framework for Action 2005—2015: Building the Resilience of Nations and Communities to Disasters; World Conference on Disaster Reduction 18—22 January 2005, Kobe, Hyogo, Japan; ISDR—International Strategy for Disaster Management.



procjenu (quck assessment) postojećih opredjeljenja, propisa i stanja razvijenosti informacionog sistema o vodama Federacije BiH, u odnosu na odgovarajuće zahtjeve EU i, u skladu sa rezultatima takve procjene, preduzeti odgovarajuće mjere.

4.3.2.2.1.13. Uključenje u interkalibracionu mrežu EU Aneksom V Okvirne Direktive o vodama212, utvrđena je obaveza država članica da uspostave sisteme za biološki monitoring u svrhu procjene vrijednosti elemenata biološkog kvaliteta određenih za svaku kategoriju površinskih voda ili za značajno izmjenjena i veštačka tijela površinskih voda. Utvrđena je i procedura monitoringa kojom se obezbjeđuje kompatibilnost rezultata dobijenih biološkim monitoringom u državama članicama. Ovi rezultati su inače centralni dio klasifikacije ekološkog statusa voda. Da bi se omogućila realizacija ove obaveze, odnosno postizanje utvrđenog cilja, bilo je neophodno obezbjediti mogućnost upoređenja rezultata monitoringa i sistema klasifikacije kroz interkalibracionu mrežu koja obuhvata lokacije za monitoring u svakoj državi članici i u svakom eko regionu Zajednice. Ova obaveza podrazumijeva da države članice sakupljaju određene informacije za lokacije uključene u interkalibracionu mrežu, da bi se omogućila procjena usklađenosti nacionalnog sistema klasifikacije sa normativnim definicijama iz Aneksa V Okvirne Direktive o vodama i kompatibilnost sistema klasifikacije između država članica. Odlukom Komisije od 17. avgusta 2005. o uspostavljanju registra lokacija koje formiraju interkalibracionu mrežu u skladu sa Direktivom 2000/60/EC Evropskog Parlamenta i Savjeta (C(2005) 3140) utvrđena je mreža interkalibracionih stanica u zemljama EU. Značajno je da je ovom Odlukom, čija transpozicjia u nacionalni pravni sistem, kako je to ranije objašnjeno, nije dozvoljena, omogućeno Norveškoj, ali i Bugarskoj i Rumuniji, koje u to vreme još nisu bile članice EU, da u interklaibracionu mrežu uključe svoje lokacije za biloški monitoring. Ovo otvara mogućnost da i BiH uključi svoje lokacije u interkalibracionu mrežu EU prije dobijanja stausa članice EU. Interes je Federacije BiH i BiH da se to što prije dogodi. U tom smislu, u saradnji sa organima za provođenje SSP, treba ovu mogućnost razmotriti i utvrditi vremenski okvir, resurse, nadležnost i obaveze organa u cilju izvršenja potrebnih priprema za uključenje u EU mrežu i za kasnije vršenje redovnih obaveza koje to uključenje iziskuje.

4.3.2.2.2. Operativni cilj 2: Ciljevi koji proizilaze iz potrebe za reformom nacionalnog vodnog prava i institucija

Konstitucionalni profil Bosne i Hercegovine iziskuje, s jedne strane, i specifičan pristup u razvoju entitetskih propisa vodnog prava, u smislu da te propise donose oba Entiteta, bez jasno definisane obaveze utemeljene u ustavnom sistemu BiH da oni budu međusobno usklađeni (usaglašeni / ne u suprotnosti / konzistentni) . S druge strane, jasni zahtjevi u pogledu ljudskih prava i prava građana u BiH na zdravu životnu sredinu, ali i prava privrednih subjekata utemeljena Ustavom BiH, i podržana ustavima oba entiteta, iziskuju da se brojna pitanja vodnog prava urede u oba Entiteta na takav način da obezbjede istovjetan položaj i ravnopravnost svih građana BiH. To znači da (paralelni) sistemi vodnog prava koji postoje u BiH (dva entitetska i jedan distriktski) moraju biti međusobno usklađeni, bez

212 Član 1.4.1



zakonskih rješenja koja bi bila u suprotnosti jedna sa drugima, pri čemi se mora obezbjediti i usklađeno sprovođenje tih propisa. Dalje, nepostojanje građanskog kodeksa BiH (ili Federacije) kojim bi bili detaljno uređeni brojni odnosi povodom voda, koji su vijekovima uređivani u okviru običajnog i/ili građanskog i stvarnog prava, iziskuje potrebu da se ovi odnosi (stvarnopravni odnosi, vodne službenosti, određene zabrane itd) posebno i pažljivo urede zakonskim normama, poštujući dostignuti stepen razvoja i nasljeđene obrasce ponašanja. U ovom kontekstu bi posebnu pažnju trebalo posvetiti specifičnim zahtjevima međunarodne zajednice, u prvom redu Ekonomskog i socijalnog Savjeta Ujedinjenih nacija (ECOSOC), u vezi sa konstituisanjem ljudskog prava na vodu. BiH je potpisala Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom Unijom i rokovi za njegovu implementaciju su počeli da teku. To znači da ovom Strategijom, kao ključnim dokumentom o politici voda Federacije BiH, mora u potpunosti biti obuhvaćen proces transpozicije veoma obimnog i nimalo jednostavnog korpusa pravnih normi, akija Zajednice (Community Acquis) koje se odnose na vode, i projektovani uslovi za efikasnu primjenu tog novog vodnog prava. Sem toga, proces pridruživanja Evropskoj Uniji podrazumijeva i pristupanje brojnim međunarodnopravnim sporazumima, u kojima je Evropska Unija postala jedna od strana, pa su oni na taj način postali sastavnim dijelom akija Zajednica i njihova transpozicija u pravne sisteme država kandidata za prijem u EU, i praktična primjena, su dodatna obaveza. Naprijed izloženo ukazuje na izuzetan značaj izgradnje pouzdanog mehanizma koordinacije u vršenju nadležnosti svih javnih subjekata u BiH (unutar Fedracije BiH, između Entiteta i Distrikta, na nivou BiH i između BiH i Entiteta i Distrikta). Za Federaciju BiH ovo pitanje je posebno važno jer i kantoni / županije imaju svoje značajne nadležnosti u upravljanju vodama. Postojanje koherentnog, potpuno usklađenog sistema pravnih normi u Entitetima, i Distriktu Brčko, i sistema koordinacije u njihovom daljem razvoju i sprovođenju, obezbjedilo bi kvalitetnu osnovu za nadgradnju sistema upravljanja vodama u BiH kroz adekvatne, kvalitetne aktivnosti BiH na međunarodnoj sceni. Od BiH kao države, koja je subjekt međunarodnog prava, i zemlja na putu ka članstvu u Evropskoj Uniji, očekuje se da ažurno i kvalitetno, na adekvatan način odgovori obavezama koje se pred nju postavljaju u vezi sa upravljanjem nacionalnim vodnim resursima. Za postizanje tog cilja, neophodno je snažno profesionalno jačanje nadležnih državnih organa. U prvom redu radi se o jačanju kapaciteta Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH za uspješno vršenje ustanovljenih nadležnosti u pogledu zaštite životne sredine i upravljanja vodnim resursima. U tom kontekstu treba sagledati i neophodnost formiranja državne agencije za zaštitu životne sredine, preko koje će se odvijati komunikacije između države BiH i nadležnih organa EU, u prvom redu komunikacija sa Evropskom agencijom za zaštitu životne sredine, drugih organa međunarodne zajednice, kao što je na primer Sekretarijat UNECE, ili druge međunarodne institucije osnovane na bazi multilateralnih vodnih sporazuma i sporazuma o zaštiti životne sredine, u kojima je BiH strana, komisija riječnih slivova, kao što su ICPDR ili Savska komisija itd. Sa svim ovim međunarodnim tijelima može komunicirati jedino država BiH, a ne Entiteti i Distrikt. Postoje i drugi razlozi u kojima se može vidjeti nužnost formiranja nacionalne agencije za zaštitu životne sredine BiH, ali se čini da su navedeni razlozi od najvećeg značaja u ovom trenutku kad se država nalazi na samom početku implementacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa EU. Bez ovakvog pristupa, i promtnog preduzimanja odgovarajućih konkretnih mjera, teško je očekivati da će to ministarstvo, u neposrednoj budućnosti, biti u mogućnosti da odgovori složenim zahtjevima



koji će (prema bogatim iskustvima drugih zemalja koje su postale članice EU) sa nivoa EU biti postavljeni pred BiH kao državu-kandidata za članstvo u EU. Zakonska obaveza za donošenje ove Strategije, kao dijela Strategije zaštite životne sredine Federacije BiH, čini se da podržava ovakav pristup. Takvo opredjeljenje zakonodavca ne znači da tu pravnu normu treba čiatati ad literam i shvatiti tako da je politika (strategija) upravljanja vodama bukvalno dio (dokumenta) ili poglavlje u dokumentu o politici (strategiji) zaštite životne sredine i da je namjera zakonodavca bila isključivo usmjerena na to da se u posebnom dijelu dokumenta o politici zaštite životne sredine obrade sva pitanja politike upravljanja vodama u Federacije BiH. Naprotiv, ova Strategija, kao dokument o politici u jednom od vjerovatno najsloženijih društvenih sektora, treba da bude poseban dokument, ali sadržinski i suštinski, mora biti potpuno usaglašen, odnosno nikako u suprotnosti sa principima i opredeljenjima politike zaštite životne sredine Federacije BiH, odnosno sa svim njenim elementima. Sa dokumentom o strategiji zaštite životne sredine, ova strategija mora činiti jedinstvenu celinu. Jasno strateško opredjeljenje za takav pristup upravljanja vodama doprinijelo bi bržem razvoju mehanizma kvalitetne inter-resorske koordinacije na nivou Federacije BiH, posebno kad je riječ o zaštiti životne sredine i potrebi povezivanja i usklađivanja svih aktivnosti koje se provode u pogledu upravljanja vodama sa aktivnostima koje se provode u pogledu upravljanja zaštitom životne sredine. Takvo opredjeljenje otvorilo bi, s jedne strane, mogućnost sveobuhvatnog strateškog preispitivanja alokacije nadležnosti za upravljanje vodama u Federaciji BiH. Naime, tradicionalno, oblast upravljanja vodama je, u jednom veoma dugom periodu, bila povezivana sa poljoprivredom i nadležnost državnih organa za poljoprivredu uvijek je određivana sa dodatnom nadležnošću i za vode. Moderan razvoj, naročito u Evropi, zasnovan između ostalog i na gledanju da je poljoprivreda jedan od najvećih korisnika, ali i zagađivača, voda, te da se stoga kroz nadležnost tog resora ne može obezbjediti savremenom dobu neophodna nepristrastnost i integrisan pristup u upravljanju vodama riječnih slivova, pokazuje da se trebaju ispitati rješenja koja bi išla u pravcu resornog objedinjavanja upravljanja vodama sa zaštitom životne sredine i prostornim planiranjem. S druge strane, ovakvo opredjeljenje doprinijelo bi ubrzanom napuštanju metoda upravljanja vodama nasljeđenih iz ranijih vrijemena (koje su više bile fokusirane na izgradnju, korišćenje i održavanje hidrotehničkih objekata i sistema, a ne na upravljanje vodama) i izgradnji specifičnog, domaćim potrebama i mogućnostima, prilagođenog sistema upravljanja vodama razvijenog na principima i trendovima koje generiše Evropska Unija, u prvom redu na principu integriranog upravljanja riječnim slivom, uz primjenu ekosistemskog pristupa.

4.3.2.3.Mjere za postizanje strateških i operativnih ciljeva Radi postizanja ciljeva utvrđenih ovom Strategijom u rokovima utvrđenim Zakonom o vodama iz 2006. godine, SSP-om i ovom Strategijom (u Aneksu II), nadležni organi Federacije BiH preduzimaće mjere predviđene propisima Federacije BiH i međunarodnim ugovorima, čiji je potpisnik BiH, a naročito mjere utvrđene planom za implementaciju SSP i odlukama / zaključcima organa nadležnih za planiranje i praćenje implementacije SSP. Te mjere će obuhvatati:

pripremu i donošenje propisa o vodama u skladu sa utvrđenim prioritetima, u predviđenim rokovima;

transparentnost u pripemi propisa biće obezbjeđena, u skladu sa odgovarajućim zahtjevima multilateralnih konvencija (Arhuska, na primer) i zahtevima EU;

konsultacije o propisima koji su u pripremi, sa kantonima, drugim Entitetom i Distriktom Brčko, drugim organima i javnim organizacijama, sa javnošću i zainteresovanom javnošću



(naročito sa profesionalnim organizacijama i NVO), koje će se redovno obavljati na način, i u rokovima u skladu sa zahtjevima EU, i prema unaprijed pripremljenom planu;

kontinuirano praćenje primjene i izvršenja propisa o vodama; kontinuirana istraživanja svih pitanja relevantnih za upravljanje vodama u BiH, koja će omogućiti donošenje odluka zasnovanih na objektivnim nalazima struke i nauke, a posebno u oblasti javno-privatnog partnerstva i formiranja udruženja korisnika voda;

u trećoj godini implementacije SSP izvršiće se, u okviru detaljne implementacije SSP, revizija svih propisa o vodama;

na osnovu izvršene revizije propisa, izvršiće se njihove izmjene i dopune, u okviru roka za implementaciju SSP;

jačanje kapaciteta institucija Federacije BiH nadležnih za upravljanje vodama za razvoj, primjenu, dosljedno i potpuno izvršavanje (enforcement) propisa o vodama i učešće u svim procesima razvoja politika, planiranja i realizacije državnih i međunarodnih obaveza BiH, kako u kadrovskom, tako i u tehničkom i budžetskom smislu.



4.3.2.4.Prilozi:

4.3.2.4.1. Prilog 1: Lista propisa EU koji se odnose na vode

Directive 2000/60/EC of the European Parliament and the Council establishing a framework for Community action on water policy (WFD Directive)

Council Directive of 21 May 1991 concerning urban waste water treatment (91/271/EEC) amended by the Directive 98/15/EC - (UWWT Directive)

Council Directive 91/676/EEC concerning the protection of waters against pollution caused by nitrates from agricultural sources (Nitrate Directive)

Directive 2007/60/EC of the European Parliament and of the Council of 23 October 2007 on the assessment and management of flood risks

Council Directive 80/68/EEC of 17 December on the protection of groundwater against pollution caused by certain dangerous substances

Directive 2006/118/EC of the European Parliament and the Council of 12 December 2006 on the protection of groundwater against pollution and deterioration

Council Directive 98/83/EC of 3 November 1998 on the quality of water intended for human consumption, which amended Directive 80/778/EEC (Drinking Water Directive)

Council Directive of 16 June 1975 concerning quality of surface water intended for the abstraction of drinking water in the Member States (75/440/75) – (amended by the Council Directive of 9 October 1979 (79/869/EEC) i Council Directive of 23 December 1991 (91/692/EEC))

Council Directive of 9 October 1979 concerning the methods of measurements and frequencies of sampling and analzsis of surface water intended for the abstraction of drinking water in the member States (79/869/EEC) – (amended by the Council Directive of 19 October 1981 (81/855/EEC), Council Directive 23 December 1991 (91/692/EEC), Council Regulation (EC) No. 807/2003 of 14 April 2003)

Directive 2006/7/EC of the European Parliament and of the Council of 15 February 2006 concerning the management of bathing water quality and repealing Directive 76/160/EEC (Bathing Water Directive)

Directive 2006/11/EC of the European Parliament and of the Council of 15 February 2006 on pollution caused by certain dangerous substances discharged into aquatic environment of the Community (repeals Directive 76/464/EEC and partially 91/692/EEC i 2000/60/EC)

Directive 2006/44/EC of the European Parliament and of the Council of 6 September 2006 on the quality of fresh waters needing protection or improvement in order to support fish life

Directive 2006/113/EC of the European Parliament and of the Council of 12 December 2006 on the quality required of shelfish waters

Directive 2008/56/EC of the European Parliament and of the Council of 17 June 2008 establishing a framework for Community action in the field of marine environmental policy (Marine Startegy Directive)

Directive 2007/2/EC of the European Parliament and of the Council of 14 March 2007 establishing an Infrastructure for Spatial Information System in the European Community (INSPIRE)

Commission Decision of 17 August 2005 on the establishment of a register of sites to form the intercalibration network in accordance with Directive 2000/60/EC of the European Parliament and of the Council (C(2005) 3140) (2005/646/EC)



4.3.2.4.2. Prilog 2: Lista direktiva EU koji su od značaja za upravljanje vodama

Council Directive 79/409/EEC of 2 April 1979 on the Conservation of Wild Birds Council Directive 92/43/EC of 21 May 1992 on the conservation of natural habitats and of the wild fauna and flora

Council Directive 86/278/EEC of 12 June 1986 on the protection of the environment, and in particular of the soil, when sewage sludge is used in agriculture

Council Directive of 15 July 1991concerning the placing of plant protection products on the market (91/414/EEC)

Council Directive 96/82/EC of 9 December 1996 on the major-accidents involving dangerous substances (Seveso Directive)

Directive98/8/Ec of the European Parliament and of the Council of 16 February 1998 concerning the placing of biocidal products on the market

Council Directive 97/11/EC of 3 March 1997 amending Directive 85/337/EEC on the assessment of the effects of certain public and private projects on the environment (EIA Directive)

Directive 2001/42/EC of the European Parliament and of the Council of 27 June 2001 on the assessment of the effects of certain plans and programmes on the environment (SEA Directive)

Directive 96/61/EC of 24 September 1996 concerning Integrated Pollution Prijevention and Control (IPPC Directive)

Directive 2003/4/EC of the European Parliament and of the Councilo of’28 January 2003 on public access to environmental information and repealing Council Directive 90/313/EC

Directive 2003/35/EC of the European Parliament and of the Council of 26 May 2003 providing for public participation in respect of the drawing up certain plans and programmes relating to the Environment and amending with regard to public participation and access to justice Council Directives 85/337/EEC and 96/62/EC



4.3.2.5.Pravni aspekt javno-privatnog partnerstva U periodu važenja Zakona o vodama Federacije BiH iz 1998. godine, kantoni su donijeli svoje prve zakone o vodama, i druge propise o vodama iz svoje nadležnosti. U skladu sa Zakonom o vodama Federacije BiH iz 2006. godine, (ZoV) kantoni imaju obavezu da odredbe kantonalnih zakona o vodama usklade sa odredbama ZoV. Ovim zakonom je utvrđen i obim ovlašćenja kantona za uređivanje tih pitanjima svojim propisima. Naime, zakonima kantona regulišu se pitanja organizacije i načina obavljanja poslova koji su ZoV-a Federacije BiH stavljeni u nadležnost kantonima. Kako nikakav mehanizam korordinacije i eventualno, verifikacije i informisanja o aktivnostima, u vezi sa ovim zahtjevom za usklađivanje kantonalnih vodnih propisa nije predviđen ZoV-a biće, u narednom periodu, neophodno i ovakvu obavezu pravno urediti, kako bi se obezbjedili sigurniji i efikasniji osnovi koordinacije u donošenju vodnih propisa i njihovom izvršavanju. Kad je riječ o kantonalnom pravu koje se odnosi na vode ovdje je neophodno istaći strateški značaj opredjeljenja da su nadležnosti u pogledu obezbjeđenja vode za ljudsku upotrebu podjeljene između Federacije BiH i kantona na takav način da Federacija BiH donosi propise o kvalitetu vode za ljudsku upotrebu i propise u vezi sa efluentima, dok je razvoj i pravno uređivanje pitanja u vezi sa korišćenjem i održavanjem infrastrukture za snabdjevanje stanovništva vodom za piće i za eliminaciju otpadnih voda u isključivoj nadležnosti kantona. Pitanje javno-privatnog partnerstva u upravljanju ovim infrastrukturnim objektima, jeste pitanju koje će u narednom periodu dobijati na značaju i kojem se mora pokloniti velika pažnja na nivou Fedracije BiH kako bi se ciljevi politike u ovom pogledu ostvarivali na takav način da obezbjede približno jednak položaj svih građana Federacije BiH, odnosno, u koordinaciji sa organima Republike Srpske, svih građana BiH. Donošenjem novih propisa o vodama, tj. podzakonskih akata na osnovu Zakona o vodama iz 2006. godine, kojima će se zaokružiti sistem vodnog prava Federacije BiH, koji će u visokom stepenu biti usaglašen sa propisima EU, stvoriće se uslovi za prelazak sa postojećeg sistema dozvola i saglasnosti za korišćenje voda na sistem prava na vodu drugačijeg profila, više prilagođenog prirodi novih društvenih odnosa koji se razvijaju u BiH. U tom smislu, vodne koncesije i drugi vidovi ugovornog ulaganja privatnog kapitala u sistem upravljanja vodama, i sistem komunalnih vodnih usluga, biće oni administrativni i ugovorni vidovi koje će omogućiti početak razvoja javno-privatnog partnerstva do kraja perioda implementacije SSP. Mogućnosti razvoja i očekivani dometi privatno-pravnog partnerstva u BiH nisu istraženi u mjeri dovoljnoj da bi se ovakvim privatizacionim zahvatima moglo pristupiti odmah i u punom obimu. Zbog toga je potrebno dodatno, sistematsko sagledavanje cijelog sektora voda, i procjena mogućnosti za ovaj vid razvoja, koji je nesumnjivo potreban Federaciji BiH. U ovom kontekstu, pitanje vodnih koncesije je nezaobilazno. Usaglašavanje nadležnosti i propisa Federacije BiH i kantona / županija koji se odnose na vodne koncesije je neophodno, kako bi se izbjeglo nastajanje negativnih posledica po vodne resurse i javnu infrastrukturu, koje su u proteklom periodu uočene, naročito kad je riječ o međusektorskim pitanjima, kakvo je recimo pitanje izgradnje hidroenergetskih objekata. U svakom slučaju, i međusektorsko (međuresorno) usaglašavanje, pored usaglašavanja navedenih pitanja između Federacije BiH i kantona / županija, potrebno je obezbjediti, između ostalog i kroz dosljednu i blagovremenu primjenu instrumenata upravljanja zaštitom životne sredine, kakvi su procjena uticaja na životnu sredinu i strateška procjena uticaja. I nadležni organi za zaštitu životne sredine, pored organa nadležnih za upravljanje vodama, kako na niovu kantona / županija, tako i na nivou Federacije BiH, u svim postupcima



davanja vodnih koncesija moraju imati mogućnost da utiču na donošenje odluke, odnosno mogućnost da zaštite interes resursa za koje imaju zakonom utvrđene nadležnosti. U ovom kontekstu treba sagledavati i probleme u oblasti odvodnjavanja i navodnjavanja na bazi prethodno sačinjene procjene stanja i potreba u Federaciji BiH i ispitati potrebe i mogućnosti osnivanja udruženja korisnika voda (Water Users Associations--WUAs) za te aktivnosti (po uzoru na neki od oblika dobro poznatih već stotinama godina u evropskim zemljama, ali i onih koji su postojali ranije u Bosni i Hecegovini). U vezi sa ovim aspektom upravljanja vodama, neophodno je sačiniti sveobuhvatnu analizu imovinsko pravnih pitanja, koja bi omogućila argumentovan izbor pravnih i instituticionalnih rešenja. Naime, postojeći hidrotehnički objekti, čija je svrha odvodnjavanje i navodnjavanje, još uvek su isključivo u javnom (državnom, kantonalnom) vlasništvu. Sa razvojem novih društvenih odnosa, sve jasnija će biti potreba da se ti objekti na određen način jasno izdvoje iz korupusa državne / kantonalne imovine i da se koriste, a njihov razvoj, održavanje i funkcionisanje (development, maintenance and operation) potpuno oslone na sredstva prikupljena od korisnika u vidu cijene za vodne usluge koje se tim hidrotehničkim objektima pružaju. Pri tome, politika EU, iskazana kroz principe upravljanja vodama i pravne instrumente razvijene na tim principima, kroz vrlo jasne i direktne zahtjeve zemljama kandidatima za članstvo u EU, nedvosmisleno zahtjeva potpuno isključenje države i državnih organa / tijela iz procesa upravljanja ovim hidrotehničkim objektima. Naime, u okviru upravljanja riječnim slivovima, upravlja se i ovim djelatnostima, pri čemu centralni državni organi mogu imati samo kontrolnu-nadzornu ulogu, tj. planiranje, prikupljanje i trošenje sredstava mora biti zadržano na nivou riječnog sliva, a u svim procesima donošenja odluka moraju biti zastupljeni subjekti. Riječ je o vrlo jasnom vidu samoupravne održivosti pravnih lica koja obavljaju ove djelatnosti u jednom riječnom slivu. Modaliteti za formiranje takvih subjekata u Federaciji BiH (WUAs) i za transfer (svojinskih/upravljačkih) prava tim subjektima sa države, odnosno kantona – nisu istraženi u Federaciji BiH. Osim toga, u Federaciji BiH nisu prepoznate ni mogućnosti finansiranja takvih djelatnosti i organizacija sredstvima iz međunarodnih izvora, koja mogu biti veoma značajna, a uslovi izuzetno povoljni. Procjenu stanja i mogućnosti u oblasti privatizacije u sektoru voda, trebalo uradi u kratkom roku (najkasnije u naredne dvije godine), kako bi i projekcija eventualno odabranih rješenja mogla biti uključena u detaljnu procenu implementacije SSP, u okviru koje će biti izvršena i detaljna procjena usklađenosti i primjene svih propisa o vodama sa Community Acquis-om, na osnovu koje će biti predložene dalje mere za prilagođavanje propisa Federacije i BiH propisima EU. Time bi se dobila mnogo jasnija projekcija strukture, načina i vremenskog okvira za transformaciju ovog segmenta sistema upravljanja vodama. Istovremeno, jedan od značajnih rezultata takvog analitičko istraživačkog rada bio bi argumentovano formulisanje pravila i kriterijuma za dodelu koncesija na javnim vodnim dobrima i infrastrukturnim objektima. Bez prethodno izvršene sveobuhvatne dubinske analize ovih pitanja i imovinsko pravnih odnosa u vezi sa hidrotehničkim objektima, teško da se može očekovati definisanje uspješnog i prosperitetnog modela javno-privatnog partnerstva u Federaciji BiH, koji bi uz to u potpunosti zadovoljio i zahtjeve EU, koji su pred Federaciju BiH postavljeni potpisivanjem SSP-a.



4.3.3. Ekonomski okvir

4.3.3.1. Razlozi za analizu ekonomskih i financijskih aspekata u upravljanju vodama

Nekoliko razloga opravdava interes za analiziranje ekonomskih i financijskih aspekata u oblasti upravljanja vodama. Među njima najvažniji bi bili sljedeći: Značaj vode kao prirodnog resursa, ali i kao društvenog i ekonomskog dobra; Činjenica da ova oblast zahtijeva značajna nova, dodatna financijska sredstva, Potreba da se razumije na koji način, iz kojih izvora, se financira i može financirati upravljanje

vodama; Značaj definiranja uloge države i privatnog sektora i njihove financijske odgovornosti u oblasti

upravljanja vodama; Potreba da se uzmu u obzir razlike između ruralnih i urbanih područja, te različitih grupa

korisnika voda; Potreba da se obezbijedi sigurnost i snabdijevanje vodom kroz vladine poticaje u svrhu

zadovoljenja osnovnih potreba, uzimajući u obzir da je obezbjeđenje vodosnabdijevanja nekim područjima ekonomski opravdano, na makronivou, uprkos nedovoljnoj profitabilnosti u smislu internog povrata troškova, posebno u slabije razvijenim područjima;

Potreba da se razumiju i primijene ekonomski instrumenti u oblasti upravljanja vodama sa ciljem postizanja veće efikasnosti i održivog upravljanja;

Donosioci odluka treba da znaju troškove pružanja usluga, izgrade dugoročnu perspektivu za vodu kao resurs u cijeloj ekonomiji i da determiniraju odgovarajuće razvojne scenarije;

Potreba da se napravi veza između uspješnosti poslovanja i financiranja sa pokrićem troškova i da se korisnicima predoče koristi od primjene održivog upravljanja vodama, te uticaj takvih aktivnosti na ekonomiju kao cjelinu;

Društvene i okolinske analize troškovi/koristi neophodne kod ocjene projekata vezanih za upravljanje vodama;

Neodgovarajuće prakse koje postoje u pogledu sagledavanja investicionih potreba, poslovanja i održavanja infrastrukturnih objekata i opreme;

Potreba da se financira obuka kadrova sektora voda; Financiranje prikupljanja i obrade osnovnih informacija o vodama mora biti dostatno da bi se

razumjela priroda i varijacije u kvalitetu i raspoloživosti resursa; Napori da se spriječe, i umanje, štete usljed elementarnih nepogoda (poplave ili suše)

4.3.3.2.Ključne strateške odrednice i njihov uticaj na buduće poslovne modele u oblasti upravljanja vodama

U definiranju strateških opredjeljenja ekonomskog okvira za oblast upravljanja vodama uvažile su se sljedeće pretpostavke: Ekonomija: Planiranje i upravljanje vodnim resursima treba da bude integrirano u ukupni ekonomski sistem, prepoznajući ključnu ulogu vode za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba, sigurnost u pogledu proizvodnje hrane, smanjenje siromaštva i funkcioniranje ekositema, i uzimajući u obzir posebne uslove ne-novčanih sektora ekonomije. Alokacija: Vodu treba posmatrati kao ograničen, osjetljiv i ugrožen resurs, ali i kao socijalno i ekonomsko dobro. Troškovi i koristi različitih alokacija na socijalne, ekonomske i okolinske



potrebe se moraju jasno procijeniti. Korištenje različitih ekonomskih instrumenata od presudnog je značaja u procesu usmjeravanja donošenja odluka o alokaciji/različitim načinima korištenja vode. Odgovornost: Od suštinskog značaja je osigurati efikasnost, transparentnost i odgovornost u upravljanju vodnim resursima, kao preduslov za održivi financijski menadžment. Pokriće troškova: Svi troškovi moraju biti pokriveni ukoliko se želi postići da upravljanje vodama, a posebno oblast snabdijevanja vodom, bude isplativo i održivo. U ovoj oblasti korištenja voda dotacije za posebne grupe, najčešće najsiromašnije, smatraju se poželjnim i neophodnim. Gdjegod je to moguće, nivo takvih dotacija, i odgovor na pitanje ko ima koristi od njih, treba biti transparentan. Informacije o indikatorima uspješnosti poslovanja subjekata u oblasti uporavljanja vodama, procedurama nabavke kod realizacije investiconih programa, cijenama, procjenama troškova, prihodima i dotacijama, moraju se obezbijediti i dostaviti svim zainteresiranim stranama sa ciljem da se postigne transparentnost i odgovornost, održi povjerenje i poboljšaju kapaciteti za upravljanje i investiranje. Financijski resursi: Biće potrebno mobilizirati sve veće finansijske resurse u cilju postizanja održivog razvoja. Dokaz da se postojeći resursi koriste efikasno će u velikoj mjeri pomoći da se mobiliziraju dodatna financijska sredstva iz domaćih i međunarodnih izvora, javnih i privatnih.

4.3.3.3.Karakteristike uspješnih budućih poslovnih i organizacionih modela – strateški ciljevi u upravljanju vodama u Federaciji BiH

U svjetlu dinamičkih promjena u upravljanju vodama, moguće je navesti neke karakteristike koje bi uspješni poslovni i organizacioni modeli trebali imati u budućnosti. Praktično postizanje takvih karaktristika predstavalja strateška opredjeljenja koje bi trebalo ostvariti i u Federaciji BiH. Neke od ovih karakteristika, odnosno strateških opredjeljenja uključuju: sposobnost da se inkorporiraju i optimalno kombiniraju različiti nivoi obima kapaciteta, naročito

u oblasti korištenja voda; sposobnost da se razvije strateško partnerstvo u prisustvu sve većeg broja učesnika u oblasti

upravljanja vodama; sposobnost da se iskoriste inovativni izvori financiranja, uz istovremeno zadržavanje određenog

nivoa javnog financiranja, naročito u oblasti zaštite voda i zaštite od voda; sposobnost da se inkorporira prilagodljivi ili adaptibilni menadžment, i poticaji bazirani na

uspješnosti poslovanja, kako bi se poboljšalo poslovanje naročito u oblastima vodosnabdijevanja i prečišćavanja otpadnih voda, i

sposobnost da se javnost uključi u procese odlučivanja. Uspješni poslovni modeli u oblasti upravljanja vodama će takođe omogućavati: uspješno upravljanje objektima, odnosno raspoloživom infrastrukturom; adekvatno ekipiranje i obuku zaposlenih, kao i osiguranje potrebne stručne procjene prije predlaganja rješenja u svim segmentima upravljanja

vodama. Osim toga, u narednom periodu vlade na različitim nivoima imaju značajnu ulogu u postizanju utvrđenih ciljeva u oblasti upravljanja vodama. Kako postojeći i novi davaoci vodnih usluga budu odgovarali na potrebe sve većeg broja stanovništva tako će i država morati da prilagođava svoju politiku.Vlade na svim nivoima bi trebale:



kreirati uslove koji su neophodni da bi se u oblasti upravljanja vodama mogli realizirati potrebni

investicioni zahvati; postići ciljeve u pogledu zaštite voda; postići ciljeve u pogledu zaštite od voda; postići društvene i ciljeve u pogledu zdravlja populacije; smanjiti prijetnje sigurnosti u pogledu vodosnabdijevanja, i u isto vrijeme obezbijediti čvrst regulatorni nadzor.

Na osnovama naprijed navedenog definirani su slijedeći ekonomski strateški ciljevi: Strateški cilj 2: Adekvatna integracija oblasti upravljanja vodama u ekonomski sistem kao cjelinu, uz

veću zastupljenost ekonomskih instrumenta u procesu upravljanja vodama Strateški cilj 3: Poboljšanje efikasnost, unaprijeđenje transparentnosti i povećanje odgovornosti u

upravljanju vodama Strateški cilj 4: Osiguranje financijske održivosti u upravljanju vodama i reforma sistema cijena vodnih

usluga uz postepeno uvođenje ekonomske cijene vode

4.3.3.4. Strateški cilj 2: Adekvatna integracija oblasti upravljanja vodama u ekonomski sistem kao cjelinu, uz veću zastupljenost ekonomskih instrumenta u procesu upravljanja vodama

Voda je ograničeni okolinski resurs podložan zagađenju i degradaciji u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, ali i društveno i ekonomsko dobro. Alokacija ograničenih vodnih resursa na međusobno konkurirajuće potencijalne korisnike ima dalekosežne efekte na ekosisteme i ekonomski razvoj u smislu zaposlenosti, te generiranju i distribuciji dohotka kao i održavanju prihvatljivog nivoa životnog standarda stanovništva. Politike u toj oblasti mogu imati takođe značajne efekte na planiranje korištenja zemljišta i migracije stanovnika iz ruralnih u urbana područja. Obezbjeđenje dovoljnih količina voda za osnovne ljudske potrebe treba svakako biti ugrađeno u formuliranje i implementaciju ekonomskih politika usmjerenih na razvoj i alokaciju resursa. Osim toga, u svijetu broj elementarnih nepogoda (poplava, suša) se značajno povećao u proteklih nekoliko decenija. Stoga ekonomska evaluacija šteta nastalih usljed njihovog pojavljivanja, kao i obezbjeđenje financijskih sredstava za njihovu prevenciju, ili umanjivanje štetnih efekata, mora biti prioritet. Korištenje prilagođenih analiza troškova i koristi, tržišno zasnovanih instrumenata u zaštiti voda, cjenovne politike i politike utvrđivanja naknada za korištenje voda, kao i ostalih ekonomskih instrumenata, od suštinskog su značaja za efikasnu i pravičnu alokaciju vodnih resursa uzimajući pri tom u obzir društvene i ekonomske kriterije kao i osnovne ljudske potrebe. Ekonomske procjene trebalo bi da omoguće sagledavanje i pozitivnih i negativnih uticaja na zdravlje, humane i ekosisteme. Neadekvatne ekonomske politike doprinose neminovno izrazito lošem poslovanju subjekata iz oblasti upravljanja vodama, umanjujući na taj način njihovu sposobnost da privuku financijska sredstva iz javnog i privatnog sektora, domaćih i inostranih financijskih institucija.

4.3.3.5. Strateški cilj 3: Poboljšanje efikasnosti, unapređenje transparentnosti i povećanje odgovornosti u upravljanju vodama

Efikasan i transparentan financijski menadžment preduslov je za efektivno pokriće troškova u oblasti upravljanja vodama te je u okviru ovog cilja neophodno osigurati transparentnost u pogledu utvrđivanja realnijih i ekonomski opravdanih naknada, dotacija, unakrsnih dotacija i poreza te uvesti elemente konkurencije gdje god je to moguće. U tom smislu važno je razviti odgovarajući



program poticaja za vodoopskrbna preduzeća radi implementiranje mjera za efikasnije i racionalnije korištenje vode. To bi vodilo postepenom prenošenju naglaska sa postojeće prakse upravljanja ponudom na upravljanje potražnjom, sa vizijom prelaska na tzv. ”meki put” za vodu. Sa ekonomskog stanovišta izuzetno je značajno i opravdano podsticati proces prelaska na okrupnjavanje, sistema odnosno na regionalni pristup vodnih sistema, gdje god je to tehničko i tehnološki opravdano. Strateško opredjeljenje preduzeća u oblasti vodosnabdijevanja u Federaciji BiH bi trebalo da bude postepeni prelazak na tzv. upravljanje potražnjom za vodom (engl. demand-side water management), razvijenom još 1970 tih godina, kao alterantiva tradicionlnom planiranju zasnovanom na ponudi. Strateško opredjeljenje trebalo bi biti promoviranje ideje da aktivno upravljanje potražnjom za vodom može biti troškovno efektivnije nego predviđanje potražnje na osnovu trendova iz proteklih perioda i realizacije projekata izgradnje kako bi se udovoljilo potrebama iz tih predviđanja. Cilj efektivnog programa upravljanja potražnjom za vodom trebao bi da bude omogućavanje korisnicima vode da zadrže sve prednosti u pogledu zadovoljenja svojih portreba za vodom, dok u isto vrijeme ne prouzrokuju štetu okolišu niti dovodu u opasnost održivost vodnih resursa za druge postojeće ili buduće korisnike. Tradicionalno, vodoopskrbna preduzeća fokusirala su se na razvijanje dodatne ponude kako bi se zadovoljila porasla potražnja združena sa rastom stanovništva i ekonomskim razvojem. Sve više vodoopskrbna preduzeća prepoznaju da programi konzervacije, (racionalnijeg i štedljivijeg korištenja vode), mogu smanjiti postojeće i buduće potražnje za vodom, i na taj način obezbijediti koristi potrošačima, preduzeću i okolišu. Imajući u vidu da fiksni troškovi u ovoj čine oko 65% i 80% u strukturi ukupnih troškova u oblasti vodosnabdijevanja, prikupljanja i odvodnji odpadnih voda, respektivno, to znači da bi smanjena potrošnja, zahtijevala manje investicije, i na taj način obezbjeđivala velike uštede. Troškovi kapitala su veoma tijesno povezani sa nivoom potrošnje: prosječne i, naročito, vršne. Iskustva ukazuju na to da upravljanje potražnjom ima značajne prednosti. Poboljšanjem efikasnosti u upravljanju vodama omogućilo bi se realnije sagledavnje i kvantificiranje svih koristi koje društvo ima od ulaganja u zaštitu od voda. Na taj način bi se transparentnije i pravilnije sagledali međusobni odnosi pojedinih korisnika ograničenih budžetskih sredstava iz kojih se dijelom financira i zaštita od voda. Sprečavajući nastanak šteta izazvanih izlijevanjem voda iz riječnih korita, smanjujući neracionalnu potrošnju i korištenje, značajno bi se unaprijedila odgovornost u pravljanju ovog ograničenog resursa. Princip odgovornosti leži u osnovi sistema održivog upravljanja vodnim resursima- odgovornosti prema sadašnjoj ali i budućim generacijama.

4.3.3.6.Strateški cilj 4: Osiguranje finansijske održivosti u upravljanju vodama i reforma sistema cijena vodnih usluga uz postepeno uvođenje ekonomske cijene vode

Značaj odgovarajućeg financiranja za tekuće poslovanje i investiciono održavanje, kao i za zadovoljavanje potreba za novom infrastrukturom u oblasti upravljanja vodama, ne može se prenaglasiti. Uloga i priroda tradicionalnih učesnika u financiranju upravljanja vodama značajno se mijenja. Javna budžetska sredstva, koja su financirala veliki dio izgradnje vodne infrastrukture i objekata, u svijetu sve manje učestvuju u postojećem financiranju, kako zbog povećane konkurencije u pogledu korištenja budžetskih sredstava, tako i zbog smanjenja raspoloživih sredstava. Imajući u vidu rastuće financijske potrebe, kao i smanjenje javnih investicija u oblasti voda, i nedostatak privatnih investicija usmjerenih u ovu oblast (samo 5% privatnih investicija koje



prati Svjetska banka vezan je za vode), sve je očitija potreba da se definiraju nove strategije u tom pogledu. Infrastrukturni projekti oblasti voda osjećaju opšti trend smanjenja odobravanja kredita međunarodnih privatnih, investicionih i komercijalnih banaka. Razlog za ovako prilično nizak nivo interesovanja su brojni rizici koji su specifični za ovu oblast. Stoga je neophodno aktivno promovirati suradnju privatnog i javnog sektora, kako bi se promijenila percepcija brojnih rizika od strane privatnih investitora te na pravi način koristiti za ove svrhe prikupljena sredstva Fonda za zaštitu okoliša.

Strateški izazov predstavlja i problem prikupljanja potrebnih sredstava za usaglašavanje sa okolinskim standardima EU. Dobro je poznato da se od strane EU naglašavalo, od početka regovora o stabilizaciji i pridruživanju, da oko 90% tih troškova mora biti pokriveno iz domaćih izvora, očekujući da oko 5% BDP-a mora biti investirano u projekte oblasti okoliša, tokom dužeg niza godina, kako bi se pokrili troškovi vezani za okoliš213. Strateški posmatrano u narednih 10 do 15 godina potrebe za kapitalom u oblasti upravljanja vodama u Federaciji BiH će značajano porasti, prvenstveno zbog sljedećih razloga: (i) za veliki dio dotrajale infrastrukture bliži se kraju upotrebnog trajanja i nameće se potreba zamjene ili značajnijeg ulaganja u održavanje; i (ii) pojačana nastojanja da Federacija BiH harmonizira svoje sa EU standardima u oblasti voda - strožiji standardi u pogledu vode za piće i prečišćavanja otpadnih voda zahtijevaće dodatne, značajno veće kapitalne izdatke. Utvrđivanje cijena je osnovno pitanje koje mora biti riješeno na odgovarajući način ukoliko se želi postići efikasno upravljanje vodama. Voda kao dobro postaje sve oskudnija. Slično tome i prečišćavanje otpadnih voda postaje sve složeniji proces, koji zahtijeva više znanja i više kapitala. Osnovna ideja utvrđivanja cijena vode je da se omogući povrat troškova i da se racionalizira, odnosno smanji, potrošnja ovog oskudnog resursa korištenjem različitih tržišnih podsticaja. Ukoliko se cijena vode adekvatno utvrdi, svi sektori u jednoj ekonomiji koristiće vodu racionalnije i smanjiti količinu koju troše. Obrazovanje i informisanje javnosti o značaju racionalnijeg korištenja vode pokazali su se neadekvatnim da u dovoljnoj mjeri smanje potrošnju, ali u kombinaciji sa odgovarajućim cijenama vode mogli bi biti znatno uspješniji. Razlike u metodologijama za utvrđivanje cijena proizišle su u velikoj mjeri iz različitih mišljenja o značaju i potrebi uključivnja ekonomskih i/ili okolinskih eksternalija u proces utvrđivanja cijena vode. Sa stanovišta alokacije vodnih resursa, jedan od najvažnijih aspekata poslovanja preduzeća za korištenje i zaštitu voda je utvrđivanje cijena. Ovo zbog toga što promjena cijena obezbjeđuje signal potrošačima i ponuđačima o promijenjenim troškovima potrošnje. Iako na izgled proces formiranja cijena nije previše kompleksan, praksa je pokazala da određivanje cijene vode ima veliki broj preduslova na koje treba obratiti pažnju u procesu utvrđivanja. Jedan od najznačajnijih preduslova jeste određivanje same vrijednosti vode, s obzirom da je vrijednost vode polazna tačka u procesu formiranja cijene. Utvrđivanje cijena, na bazi ukupnih troškova vodosnabdijevanja i pružanja usluga prerade otpadnih voda, u velikom broju zemalja sagledava se u većoj ili manjoj mjeri kao mjera za obezbjeđivanje neophodnih financijskih sredstava. Ipak, treba reći da je u svijetu veoma mali broj sistema u potpunosti financiran od strane postojećih ili budućih korisnika usluga. Uglavnom vodni sistemi nastavljaju svoju zavisnost od budžetskih sredstava i međunarodne pomoći. Budući poslovni modeli u oblasti upravljanja vodama u Federaciji BiH moraju postepeno, kao svoje strateško opredjeljenje,

213 U 2000. godini, ukupni izdaci u sektoru okoliša u Rumuniji i Bugarskoj iznosili su oko 1,3 i 1,5% BDP-a dok je ovo učešće oko 0,7% u Hrvatskoj.



usvajati prelazak na utvrđivanje cijene na bazi punih troškova ukoliko žele da se na odgovarajući način suoče sa financijskim izazovima.

4.3.3.7.Operativni ciljevi i mjere za ekonomski okvir Operativni ciljevi, po ekonomskom okviru djelovanja, su navedeni zbirno u narednoj tabeli i posebno, sa mjerama za njihovu realizaciju, u nastavku teksta: Operativni cilj 3: Ekonomski racionalnije, i okolinski prihvatljivije, upravljanje vodama i realizacija

mjera za prelazak sa postojeće prakse upravljanja ponudom na upravljanje potražnjom za vodom.

Operativni cilj 4: Postupni prelaz na sistem koji bi obezbijedio dugoročno održivo financiranje u oblasti upravljanja vodama te puno pokriće troškova od korisnika usluga ili iz drugih izvora.

Operativni cilj 5: Poboljšanje procesa odlučivanja u međusektorskoj alokaciji vodnih resursa i sagledavanje posebnih uslova u pogledu mogućnosti primjene ekonomskih instrumenata u ruralnom sektoru, izvan javnog sistema vodosnabdijevanja, i prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda.

4.3.3.7.1. Operativni cilj 3: Ekonomski racionalnije, i okolinski prihvatljivije, upravljanje vodama i realizacija mjera za prelazak sa postojeće prakse upravljanja

ponudom na upravljanje potražnjom za vodom

Mjere: Naknade vezane u oblasti zaštite voda i zaštite od voda, kao i naknade za melioracijsko navodnjavanje i odvodnju i korištenju vode za proizvodnju električne energije, bazirati na međunarodnim iskustvima, i sveobuhvatnim analizama ukupnih društvenih a ne samo privatnih troškova i koristi;

Visinu naknada u oblasti zaštite voda izračunavati kao funkciju proizvedenog zagađenja tokom perioda maksimalne aktivnosti u toku jednog normalnog dana, uz potrebu da u odgovarajućoj mjeri odražavaju troškove tretiranja određenog efluenta, ili okolinsku osjetljivost vode u koju se ispušta polutant.

Provođenje aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti stanovništa o tome kolika je važnost vode, koji su mogući načini uštede i koliki su očekivani ekonomski i okolinski efekti mjera racionalnijeg korištenja voda kao preduslova okolinski održivog upravljanja vodama;

Povećano učešće javnosti u donošenju odluka (u skladu sa odredbama Zakona o vodama i Konvencije iz Arhusa) i uvođenje elemenata konkurencije u onim segmentima upravljanja vodama gdje je to moguće;

Razviti program pomoći za vodoopskrbna preduzeća radi implementiranje mjera za efikasnije i racionalnije korištenje voda, odnosno adekvatnom potporom riješavati kratkoročne probleme koje politike promoviranja racionalnijeg korištenja vode mogu imati na vodopskrbna preduzeća, u cilju iskorištavanja dugorčnih prednosti u pogledu povećane efikasnosti korištenja i zaštite vodnih resursa.

Obezbijediti da se dio sredstava iz vodnih naknada (ali i dio sredstava prikupljenih od korisnika vodnih usluga) usmjeri za financiranje adekvatne baze podataka i znanja u vezi sa vodnim resursima. Insistirati na jačanju veza između propisanih aktivnosti u vezi sa ocjenom uticaja na okoliš i razvoja baze podataka;

Podržati integrirane informacione sisteme u sektoru voda i adekvatno upravaljanje tim sistemima, naročito sistemima za rano upozoravanje u oblasti zaštite od voda i zaštite voda;



Mjere koje bi specifično trebalo da realiziraju javna komunalna preduzeća: Osigurati transparentnost i ekonomsku opravdanost u pogledu utvrđivanja naknada, dotacija i unakrsnih dotacija;

Postepeno prenositi naglasak sa postojeće prakse upravljanja ponudom na upravljanje potražnjom, sa vizijom prelaska na tzv. ”meki put” za vodu;

Razviti i primijeniti kriterije i standarde poslovanja preduzeća za pružanje usluga u sektoru vodosnabdijevanja, i povezati ih sa iznosom naknada koje korisnici plaćaju za pružene usluge u oblasti voda;

Detaljno analizirati stvarne, tekuće troškove u cilju pružanja usluga i mjesta eventualnih finansijskih gubitaka odnosno karakter i uzroke gubitaka, kao i mogućnost za njihovo smanjenje (gubici vode koji se javljaju radi dotrajalosti infrastrukture, kvarova ili nelegalnih priključaka, prekomjernog korištenja električne energije, ili zbog upošljavanja nepotrebne radne snage, velikih dugovanja u naplati).

Smanjiti postojeće operativne troškove pružanja vodnih usluga za 5 -10 % u narednom planskom periodu, što ne znači i smanjenje cijene vode. Cijena vode će zbog velikog udjela fiksnih troškova i internaliziranih okolinskih troškova (koji se do sada nisu uračunavali) morati da se poveća.

4.3.3.7.2. Operativni cilj 4: Postupni prelaz na sistem koji bi obezbijedio dugoročno održivo financiranje u oblasti upravljanja vodama, te puno pokriće troškova od

korisnika usluga ili iz drugih izvora.

Mjere: Precizno definirati uslove za postizanje financijske samoodrživosti u upravljanju vodama, a posebno u segmentu vodosnabdijevanja;

Obavljati redovan monitoring korištenja opreme i objekata, te obezbijediti da nabavka bude obavljena na transparentan način, uz najpovoljnije uslove kroz međunarodne tendere. Izbjeći gdje god je to moguće nabavku po sistemu vezane pomoći, pretjerane troškove i produženje rokova nabavke;

Kritički sagledati i unaprijediti postojeća financijska rješenja u segmentu prikupljanja, odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda; prikupljanje sredstava za zaštitu od poplava te rješenja u oblasti melioracijskog navodnjavanja i odvodnje;

Razmotriti adekvatnost postojećih naknada za korištenje vodnih resursa, naročito u oblasti proizvodnje električne energije i eksploatacije mineralnih voda, i započeti sa prikupljanjem onih naknada koje se do sada nisu ubirale (npr. posebna vodna naknada za zaštitu od poplava, posebne vodne naknade za zahvatanje vode za navodnjavanje);

Obezbijediti izvore financiranja za procjenu i pokriće ekonomskih troškova nastalih kao posljedica ekstremnih situacija, (ekološke katastrofe), ili elementarnih nepogoda, na područjima na kojima se ustaljeno pojavljuju poplave ili suše;

Analizirati potencijalne inovativne, dodatne izvore financiranja korištene u drugim zemljama i ocijeniti mogućnosti njihove primjene u Federaciji BiH, sa posebnim naglaskom na mobiliziranje za sada nodovoljno iskorištenih financijskih resursa na nivou opština i kantona;

Promovirati uspostavljanje javno-privatnog partnerstva u upravljanju vodama, odnosno razviti financijske i regulatorne instrumente u pravcu podsticanja privatnih investicija, uvrđivanja jasno definiranih uloga države, privatnog sektora, i ostalih zainteresiranih strana, u skladu sa specifičnom situacijom u Federaciji BiH;



Usvojiti izmjene postojećih zakona, koje bi omogućile da poreska uprava preuzme nadležnost za plaćanje posebnih vodnih naknada214.

Mjere koje bi specifično trebalo da realiziraju komunalna preduzeća su:

Definirati odgovarajuće kriterije kako bi se utvrdilo realno potrebno financijsko opterećenje različitih korisnika vodnih usluga, odnosno identificirati kriterije za nivoe pokrića troškova za različite kategorije korisnika, kroz ekonomske analize i konsultacije sa korisničkim grupama, te impementirati prilagođene financijske politike za najsiromašnije i ruralna područja (Obezbijediti da generalno, zaštita bude u nekoj formi supsidija ili popusta);

Uspostaviti sistem cijena koje odražavaju realne, ekonomski, organizaciono i tehnološki opravdane troškove vezane za korištenje vodnih resursa215;

Utvrditi mogućnosti za prelazak na obračun vodnih usluga, po sistemu rastućih blok cijena, sa dotiranim prvim blokom potrošnje i raditi na njegovom uvođenju čime bi se omogućilo istovremeno postizanje zacrtanih ekonomskih, socijalnih i okolinskih ciljeva u upravaljanju vodama;

Ukoliko se radi o vodi istog kvaliteta smanjiti razlike između cijena koje se naplaćuju domaćinstvima i privrednim subjektima, za usluge vodosnabdijevanja i prečišćavanja otpadnih voda, u periodu od 10 godina;

U cilju uspješne reforme cijena i postizanja ekonomske cijene vode neophodno je predvidjeti i realizirati sljedeće administrativne i institucionalne aktivnosti/mjere: Precizno definirati pojedine vrste troškova i iznos ukupnih ili punih troškova (operativni troškovi, troškovi održavanja, amortizacija, troškovi kapitala, troškovi proširenja sistema, troškovi eksternih efekata, troškovi vode kao oskudnog resursa);

Propisati obavezujuću strukturu cijena komunalnih usluga vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja prema načelu punoga povrata troškova upravljanja i pogona. Zadržati pravo potvrde lokalnih vlasti na određivanje cijena komunalnih usluga vodoopskrbe i odvodnje (ili formirati Regulatorno tijelo zaduženo za utvrđivanje i potvrdu cijena usluga u vodnom sektoru);

Naknadu za zaštitu voda i naknadu za korištenje voda odrediti u skladu sa razvojnim potrebama i time osigurati da u srednjoročnom razdoblju kombinirani model financiranja razvoja pruži očekivane rezultate i smanji vanjski pritisak za privatnim ulaganjima.

Zadržati PDV u strukturi cijene vode jer on pruža pravnu osnovu za financiranje iz budžeta u okviru kombiniranoga modela financiranja razvoja.

Prilikom uvođenja ekonomske cijene vode, lokalne vlasti i vlada Federacije BiH, svaka u odnosu na komponente cijene vode koju prihoduju, razviti će takve oblike određivanja cijene vode koji će osigurati postupnost i socijalnu prihvatljivost za lokalno stanovništvo.

214 Konkretno, prema Zakonu o vodama organi Poreske uprave su eksplicitno navedeni kao institucija koja ima nadležnost i obavezu da kontrolira prikupljanje sredstava po osvom osnovu od komunalnih preduzeća. Međutim ta obaveza ne postoji u Zakonu o poreskoj upravi, kojim se definiraju nadležnosti i način rada Poreske uprave. 215 Cijene koje odražavaju troškove ne samo da odražavaju pune troškove preduzeća koje pruža uslugu, već također i razlike u troškovima pružanja usluga različitim potrošačima. Ove razlike u troškovima mogu biti uzrokovane različitim okolnostima kao što su: vrsta posla kojim se potrošač bavi, zagađenje koje potrošač proizvodi, sezonska potrošnja vode ili udaljenost potrošača. Bilo koji da je razlog, prilagođavanje cijene potrošača na taj način da ona odražava puni trošak usluge potreban je kako bi se na pravilan način očuvala i voda i ostali vrijedni resursi. Problematična praksa koja postoji u Bosni i Hercegovini i ostalim ekonomijama u tranziciji je da se industrijskim potrošačima naplaćuje veća cijena nego domaćinstvima što se može nazvati problematičnom praksom i za posljedicu ima preveliku potrošnju od strane domaćinstava i premalu potrošnju ili prelazak na samostalno vodosnabdijevanje i usluge kanalizacije od strane industrija.



Poticati aktivno uključivanje zainteresiranih strana u procese odlučivanja o formiranju ekonomske cijene vode, kako konzultiranjem korisnika u stadiju definiranja potreba i sredstava, tako i informiranjem korisnika o potrošnji sredstava generiranih ekonomskom cijenom vode, i o svim relevantnim značajkama funkcioniranja komunalne vodne infrastrukture.

Načelo zagađivač odnosno korisnik plaća se već duži niz godina primjenjuje u industrijskom korištenju voda kako u slučaju zahvaćanja vode koja se koristi u tehnološke svrhe i/ili ugrađuje u proizvod ili u slučaju ispuštanja otpadnih voda što se isključivo odnosi na industriju, odnosno točkaste izvore onečišćenja. S obzirom na to da model izračuna već duži niz godina nije revidiran procijenjeno je da bi ga hitno trebalo inovirati i bolje prilagoditi novoj razvojnoj strategiji Federacije BiH i povećanom senzibilitetu stanovništva u odnosu na zaštitu voda;.

Utvrditi prihvatljivi financijski teret za kosrisnike vodnih usluga216, te zaključivati pojedinačne ugovore sa velikim potrošačima u skladu sa njihovim tačno specificiranim potrebama217;

Poboljšanje u pogledu stepena naplate izvršenih vodnih usluga.

4.3.3.7.3. Operativni cilj 5:Poboljšanje procesa odlučivanja o međusektorskoj alokaciji vodnih resursa i sagledavanje posebnih uslova u pogledu mogućnosti primjene

ekonomskih instrumenata u ruralnom sektoru, izvan javnog sistema vodosnabdijevanja, i prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda

Mjere: Primijeniti pristupe upravljanja potražnjom zasnovane na procjeni potražnje i spremnosti i mogućnosti korisnika iz pojedinih sektora da plate usluge u vodnom sektoru;

Osigurati da postoji odgovarajući regulatorni okvir kao podloga za utvrđivanje korisničkih naknada u međusektorskoj analizi za različite podsektore, polazeći od ciljeva postavljenih razvojnim dokumentima za svaki od sektora (industrija, elektroenergetski sektor, poljoprivreda, stanovništvo);

Prikupiti i analizirati međunarodna iskustva, dobre poslovne prakse i ekonomske instrumente za vrednovanje vode u različitim namjenama, uključivo očuvanje okoliša, odnosno ekonomsku zasnovanost odluka o međusektorskoj alokaciji vodnih resursa. Uspostaviti mehanizme za primjenu ovih praksa i instrumenata na odgovarajućim upravljačkim nivoima;

Mjere koje bi specifično trebalo da realiziraju javna komunalna preduzeća:

216 Prije uvođenja novih tarifa ili povećanja cijena, preduzeće mora detaljno razmotriti finansijsku održivost potrošača. Nema neke opšteprihvaćene vrijednosti prihvatljivog plaćanja, kao što je na primjer određeni procenat primanja ili neka druga mjera. Koliko su potrošači voljni da plate zavisi umnogome od uvjeta u državi, zajednici, preduzeću i domaćinstvu, te od nivoa i tipa usluge o kojoj je riječ. Ukoliko je reakcija potrošača takva da oni sve manje koriste usluge ili odustaju od njih tako što odgađaju plaćanje ili odbijaju da plate, ili od javnih službenika traže olakšice, vodovodni sistem može se suočiti sa ozbiljnim finansijskim poteškoćama. Postupnost u povećanju tarifa, uvođenje tarifa koje se zasnivaju na troškovima, planiranje investicija koje balansiraju potražnju za različitim uslugama i eventualne troškove, i korištenje opštih programa socijalne zaštite kako bi pomogli domaćinstvima sa niskim primanjima da plate usluge vode i kanalizacije, mogu olakšati teret po potrošače, dok u isto vrijeme osiguravaju priliv prihoda u preduzeće. 217 Ovi ugovori definišu uvjete usluge, uključujući visinu cijena, za velike potrošače, u koje spadaju i opštine i javne institucije. Oni obavezuju i vodovodni sistem i glavnog potrošača na jedan duži vremenski period. To štiti potrošača od nerealnih povećanja tarifa, a vodovodni sistem od pritiska da daje povoljne tarife utjecajnim potrošačima, gubitka potrošača ili naglog pada korištenja usluga. Pojedinačni ugovori su posebno važni kada manji broj potrošača sačinjava veliki dio ukupne potrošnje, i kada smanjenje njihove potrošnje u velikoj mjeri smanjuje prihode preduzeća.



Definirati krirterije i utvrditi tačan procenat stanovništva koji je izvan obuhvata javnog sistema vodosnabdijevanja i odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda (ruralni sektor).

U što kraćem roku analizirati ruralna područja i dati određene preporuke u cilju postizanja ekonomski i okolinski efikasnijeg upravljanja vodnim resusima.

4.3.3.8. Problem financiranja i inovativni izvori financiranja u upravljanju vodama

Infrastrukturni vodni projekti osjećaju opšti trend smanjenja odobravanja kredita međunarodnih privatnih investicionih i komercijalnih banaka. Razlog za ovako prilično nizak nivo interesovanja su brojni specifični rizici koji, a koji bi se mogli sumarno izraziti na sljedeći način: visoka kapitalna intenzivnost, nizak povrat na uloženi kapital, jako dugo vrijeme povrata ulođenih sredstava, politički pritisak na cijene vodnih usluga, često rašireno uvjerenje da je voda „slobodno“ dobro, neadekvatna zakonska regulativa, nezadovoljavajuće stanje i nedovoljno znanje mreža i podataka o korisnicima, i nesklad između prihoda i izvora financiranja. Strateški izazov predstavlja i problem prikupljanja potrebnih fondova za usaglašavanje sa okolinskim standardima EU u oblasti zaštite voda i zaštite od voda, pošto je dobro poznato da je EU naglašavala od početka regovora o pristupanju da oko 90% tih troškova mora biti pokriveno iz domaćih izvora, očekujući da oko 5% BDP-a mora biti investirano u projekte u oblasti okoliša tokom dužeg niza godina kako bi se pokrili troškovi vezani za okoliš. U 2000. godini, ukupni izdaci u sektoru okoliša u Rumuniji i Bugarskoj iznosili su oko 1,3 i 1,5% BDP-a dok je ovo učešće oko 0,7% u Hrvatskoj218. Dio sredstava za ove namjene trebalo bi da alimentira Fond za zaštitu okoliša Federadije Bosne i Hercegovine. Stateško opredjeljenje je da vodnu infrastrukturu i vodne objekte u oblasti korištenja voda, zaštite voda i zaštite od voda treba održavati i dalje razvijati jednim inoviranim, kombiniranim modelom financiranja. Taj model podrazumijeva korištenje svih raspoloživih izvora financiranja: budžetska sredstva (Federacija, kanton, opština), Fond za zaštitu okoliša, ekonomsku cijenu vode, donacije (predpristupni fondovi EU) i kredite. Komponente ekonomske cijene vode za razvoj treba afirmirati kroz donošenje odgovarajućih zakonskih propisa, u slučaju da oni nisu još doneseni: (i) naknada za razvoj - lokalna javna sredstva koja terete korisnike vodoopskrbe i odvodnje na uslužnom području; (ii) naknada za korištenje voda i naknada za zaštitu voda - javna sredstva koja terete korisnike vodoopskrbe i odvodnje na cijelom području FBiH i (iii) dio poreza na dodanu vrijednost koji tereti cijenu komunalne usluge. Ako iz bilo kojih razloga financiranje iz budžeta ne bude dostatno ustrajati na ovoj komponenti (PDV-u na cijenu usluga u vodnom sektoru) jer ona nedvojbeno jest sastavni dio ekonomske cijene vode. U federalnim i lokalnim programima razvoja treba težiti da se što više infrastrukture izgradi domaćim javnim sredstvima (najpovoljnija sredstva) uz podršku donacija fondova EU i drugih donatora, a što manje kreditima (skuplja sredstva) ili sredstvima privatnih partnera (kroz BOT, DBOT i slične modele) jer u osnovi nose najskuplje financiranje.

218 Regional Environmental Center for Central and Eastern Europe (REC) (2003),Environmental Financing in Central and Eastern Europe, Szentendre, Hungary



4.3.3.9.Javno-privatno partnerstvo u oblasti upravljanja vodama – strateški izazovi i moguća rješenja

U postupku uključivanja privatnog sektora moguće je dopustiti privatizaciju pogonske funkcije u komunalnom vodnom sektoru kad je ispunjena pretpostavka ekonomičnosti, što znači da se sami vodni resursi ne mogu prodavati i da oni nisu predmet privatizacije. Dopustiti ulaganja privatnoga operatera pogona u razvitak vodne infrastrukture samo kad je ispunjena pretpostavka konzumiranosti i svrhovitosti. Pod privatizacijom pogonske funkcije podrazumijeva se prvenstveno:

„En affermage“ koncesijski model: koncesioniranje funkcije operatera sustavabez prava ulaganja, ako je ispunjena pretpostavka ekonomičnosti.Pretpostavka ekonomičnosti se može smatrati ispunjenom ako je privatno upravljanje (uz jednake standarde isporuke) korisnicima isplativije od javnoga.

„En affermage“ model bi mogao prerasti u „en concession model“, tj. koncesioniranje funkcije operatera s pravom ulaganja, ako su ispunjene pretpostavke konzumiranosti i svrhovitosti. Pretpostavka konzumiranosti smatrat će se ispunjenom kad kombinirani model financiranja razvitka bude iscrpljen. On može biti iscrpljen (i) kad je infrastruktura dostatno razvijena ili (ii) kad se više (niti povećanjem javnih davanja) razvoj ne može ostvariti u planskom razdoblju.

U prvom slučaju operaterova ulaganja su svedena na troškove održavanja. U drugom slučaju operater bi imao pravo sudjelovati u razvojnim ulaganjima. Pretpostavka svrhovitosti se može ograničiti na izgradnju postrojenja za tretman pitkih i otpadnih voda, odnosno investicija koje u pravilu najviše privlače privatni kapital.

Kao dodatne zahtjeve nužno je postaviti:

Privatni koncesijski partner mora biti doveden u jednak položaj s domaćim davateljima usluga, a ne mu pogodovati posebnim klauzulama (ovo se posebno odnosi na valutne klauzule, klizne skale i inflacijske indekse);

Svako ulaganje privatnoga partnera mora biti podložno suglasnosti javnoga partnera; preinvestiranje ili fiktivno investiranje vodi do porastacijena usluga i dužničke ovisnosti;

Saniranja i reinvestiranja privatnoga partnera moraju se odvijati prema strogo ugovorenom planu; ona moraju ravnomjerno opterećivati koncesijsko razdoblje umjesto da se pomjeraju na kraj tog razdoblja, kad je koncesionaru isplativije raskinuti ugovore nego ih poštivati;

Preferirati modele u kojima je javna funkcija jasno odijeljena od privatne umjesto naglašavanja "javno-privatnoga partnerstva“. Ispreplitanje javnoga i privatnoga u operativnoj funkciji u osnovi teži podjeli odgovornosti tamo gdje odgovornost mora biti isključivo na privatnom partneru (obično kroz uvlačenje javnoga partnera u razne modele upravljanja pogonom, gdje koncesionar mora imati posebne obveze i odgovornosti);

Takođe treba naglasiti da je za očekivati– kao što se već i događa – da se javno privatno partnerstvo realizira u urbanim, ali ne i u ruralnim sredinama. Primjeri takvog partnerstva se već mogu naći u zemljama jugoistočne Evrope ali iskustvo je veoma raznoliko. Prema riječima Camdessus grupe: Uvođenje privatnog operatera u jednu zemlju koja nema iskustva u ovoj problematici je dugačak i težak proces. U poređenju sa ostalim tipovima infrastrukture, sektor voda je najmanje atraktivan za privatne investitore, i investirani iznosi su najmanji. Samo 3% populacije siromašnih ili zemalja u razvoju opslužuju operatori koji su u potpunosti ili djelom privatni.



4.3.3.10. Ekonomska cijena vode Načelo ekonomske cijene vode jedan je od postulata Okvirne direktive o vodama (ODV). Pod terminom "cijena vode“ u smislu ove Strategije treba razumjeti svaki novčani izdatak koji opterećuje prostorni metar (ili drugu jedinicu) vode koja se isporučuje krajnjim korisnicima, a koji je u izravnoj ili neizravnoj vezi sa zaštitom njene kvalitete i kvantitete, te sa izgradnjom i upravljanjem vodnom infrastrukturom koja omogućuje njeno korištenje i/ili ispuštanje sukladno ekološki prihvatljivom standardu. Strateško opredjeljenje je da cijena vode mora sadržavati sastavne elemente u visinama koje osiguravaju dostupnost i zaštitu vodnoga resursa, te održivi razvitak vodne infrastrukture. Sastavni elementi ili komponente ekonomske cijene vode date su narednoj tabeli:

Sastavni element

Prihod

Karakter

Namjena

Nivo ubiranja

Nivo potrošnje

Cijena komunalne usluge vodoopskrbe

Isporučitelja usluge

Cijena Upravljanje i pogon vodnom infrastrukturom

Uslužno područje Uslužno područje

Cijena komunalne usluge odvodnje




Cijena komunalne usluge prečišćavanja




Naknada za razvoj sistema

Agencija za vode i Kantoni

Javno davanje Razvoj i proširenje vodne infrastrukture

Uslužno područje Kanton

Naknada za zaštitu voda

Agencija za vodu i Kantoni Fond za zaštitu okoliša

Javno davanje Zaštita kvalitete vodnog resursa i razvoj vodne infrastrukture

Kanton Uslužno područje

Naknada za korištenje voda

Agencija za vodu i Kantoni Fond za zaštitu okoliša

Javno davanje Osiguranje količine vodnog resursa i razvitak vodne infrastrukture

Kanton Uslužno područje

Porez na dodanu vrijednost

Bužet Javno davanje Razne Federacija BiH razne

Tabela 4.3.3.1: Struktura ekonomske cijene vode. Postoje mišljenja da su se potrošači navikli na postojanje supsidija za vodu219. Prema jednoj studiji urađenoj u EU220, ukoliko bi cijena zaista bila utvrđena na nivou koji omogućava povrat punih troškova, dakle ukoliko bi bila uvedena stvarna ekonomska cijena vode, procenat porodičnog dohotka koji se troši na usluge u sektoru voda bi se povećao sa postojećih 0,3 - 1,2% na 1- 3 %, što dovoljno govori o trenutnoj podcijenjenosti ovog oskudnog resursa. Posebno treba naglasiti potrebu provedbe ekonomskih analiza korištenja vode u skladu sa odredbama datim u aneksu Okvirne direktive o vodama gdje se kao norma iznosi i sljedeći stav: Zemlje članice uzet će u obzir načelo povrata troškova od vodnih usluga, uključujući i troškove zaštite okoliša i resursa, sukladno ekonomskoj analizi (provedenoj prema Dodatku III Direktive), i

219 Avis, C., Tydeman, C. and Royo Gelabert, E. (2000). What Role for Water Pricing? Ten Actions forInternalising Sustainability, WWF, Brussels 220 Seppala, O.T. and Katko, T.S. (2003). Appropriate pricing and cost recovery in water services. Journal of Water Supply: Research and Technology – AQUA, 52, 225–236



posebno sukladnosti s načelom"zagađivač plaća". Po ovome zadaci za zemlje članice do 2010 godine su: da politika cijena vode predstavlja odgovarajući poticaj korisnicima da koriste vodne resurse učinkovito, i da time doprinesu ostvarenju ciljeva ODV-a;

odgovarajući doprinos raznih korisnika, (podijeljenih najmanje na industriju, domaćinstva i poljoprivredu), povratu troškova od vodnih usluga, na temelju provedene ekonomske analize (sukladno Dodatku III ODV-a), i uzimajući u obzir načelo"zagađivač plaća";

Zemlje članice mogu pri tome voditi računa o društvenim, ekološkim i ekonomskim učincima povrata troškova, kao i zemljopisnim i klimatskim uvjetima u dotičnoj regiji;

Cijena vode ne bi smjela sadržavati neracionalnosti u komunalnim djelatnostima: organizacione, (rascjepkan i neučinkovit komunalni vodni sektor), i tehničke naravi, (velike gubitke pitke vode u sustavu), te sastavnice koje nisu u funkciji upravljanja vodama.

4.3.3.11. Financiranje putem vodnih naknada i prihoda po osnovu zakupa javnog vodnog dobra

U Federaciji BH, izvan osnovne cijene vode, prikupljaju se različite vodne naknade koje imaju karakter javnog prihoda ili ostalih javnih prihoda, te se ubire prihod po osnovu zakupa javnog vodnog dobra . Na osnovu „Odluke o visini posebnih vodnih naknada“, posebne vodne naknade se ubiru za: korištenje površinskih i podzemnih voda, korištenje vode za proizvodnju električne energije, zaštitu voda, vađenje materijala iz vodotoka, zaštitu od štetnog djelovanja voda.

Prihodi po osnovu zakupa javnog vodnog dobra na površinskim vodama II kategorije, prema ZoV-a Federacije BiH, pripadaju u cjelosti budžetu kantona.

4.3.3.11.1. Posebne vodne naknade za korištenje površinskih i podzemnih voda

4.3.3.11.1.1. Naknada za korištenje voda: Za javno snabdijevanje određena je posebna vodna naknada u visini od 0,01 KM po m³ zahvaćene vode. Strateško opredjeljenje u ovom segmentu ipak bi moralo biti takvo da se ovaj iznos poveća. Sigurno je da preduzeća koja se bave vodosnabdijevanjem nisu u dovoljnoj mjeri motivirana da racionalnije koriste resurs koji im je povjeren. Prema ranijem zakonu preduzeća su plaćala vodnu naknadu za korištenje vode u iznosu od 0,05 KM po m3 isporučene vode. Prema novom Zakonu o vodama (ZoV) Federacije BiH ta obaveza je smanjena na 0,01 KM po m3 zahvaćene vode. Evidentno je da je krajnji rezultat negativan, iz prostog razloga što, imajući velike gubitke voda, preduzeća su sada dovedena u povoljniju financijsku situaciju jer su im ukupni izdaci po ovom osnovu sada smanjeni. Osnovica za obračun povećana im je 3 puta ali im je naknada smanjena 5 puta. Potrebno je da se ovakva situacija promijeni, (da se iznos naknade na zahvaćenu vodu poveća), jer djeluje potpuno nemotivirajuće u pogledu racionalnijeg korištenja vode. Imajući u vidu značaj koji ova preduzeća imaju, i za sada monopolsko pravo da koriste oskudni resurs, kao i količine vode koje koriste, jasno je da ovakvo rješenje nije u skladu sa osnovnim zahtjevom



iznesenim u ZoV-a Federacije BiH, koji ističe da upravljanje vodnim resursima mora biti organizirano na principima održivog upravljanja i očuvanja oskudnih vodnih resursa221.

4.3.3.11.1.2. Naknada za zahvatanje vode i mineralne vode koja se koristi za flaširanje:

Za zahvatanje vode i mineralne vode koja se koristi za flaširanje određena je posebna vodna naknada u visini od 2 KM po m³. Do sada je ova naknada iznosila 0,05 KM po m³, ali zbog komercijalne vrijednosti vode kao robe ova naknada je povećana. Ova se naknada treba značajno povećati, imajući u vidu činjenicu da voda u maloprodaji ima cijenu od oko 1 do 1,5 KM za 1 litar, što predstavalja praktično oko 50% cijene nafte.

4.3.3.11.2. Financiranje melioracijske odvodnje i melioracijskog navodnjavanja:

U Bosni i Hercegovini nema razvijenih sistema za navodnjavanje, a samo oko 0,65% poljoprivrednog zemljišta se navodnjava Postojeći sistemi za navodnjavanje su oštećeni zbog rata i nebrige. Većina ravnica u sjevernom dijelu zemlje koje se koriste kao obradivo zemljište sadrži visoki procenat vlage i treba da se odvodnjava. U odluci o visini posebnih vodnih naknada za zahvatanje vode za navodnjavanje određena je naknada u visini od 0,01 KM u odnosu na raniji iznos od 0,05 KM/ m³. Zbog teškoća u poljoprivrednoj proizvodnji ova naknada bi bila ukinuta odnosno ostala bi na nuli do daljnjeg. U narednom periodu treba svakako sagledati mogućnosti da se ova naknada ponovno počne naplaćivati. Ovo stoga što se voda u poljoprivredi koristi neefikasno i ne postoji nikakva motivacija da se efikasnost njenog korištenja poveća. U svijetu se utvrđivanju naknade za vodu, za korištenje u poljoprivredi, poklanja izuzetna pažnja tako da postoje vrlo razrađeni i raznoliki modeli, od kojih su neki navedeni u nastavku: Modeli utvrđivanja vodne naknade(cijene) za melioracijsko navodnjavanje i melioracijsku odvodnju: U strateškom promišljanju vrednovanja vode u sektoru poljoprivredne proizvodnje potrebno je obratiti pažnju na sljedeće činjenice. Ekonomski instrumenti koji se koriste u sektoru poljoprivrede u cilju strateškog upravljanja potražnjom za vodom ocjenjuju se prema dva osnovna kriterija: struktura i način utvđivanja cijena, i nivo cijena vode za navodnjavanje. Cjenovni sistem zasnovan na količini potrošene vode ili količinski način utvrđivanja cijena (engl. volumetric pricing), koji bi teorijski trebalo da bude poticaj da se voda koristi racionalni i štedljivo, postići će očekivane rezultate samo pri onom nivou cijena pri kojem je korisnik vode cjenovno osjetljiv. Ovaj nivo cijena zavisi o brojnim faktorima: troškovima usluge navodnjavanja, primijenjenoj tehnici navodnjavanja i dodanoj vrijednost u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda. Ekstremni slučaj u kojem je struktura manje važna, predstavlja situacija u kojoj je voda besplatna (Egipat i Albanija) što predstavlja u potpunosti odsustvo poticaja za štednju vode. Drugi ekstremni slučaj predstavlja sistem u Izraelu, koji predstavlja snažan poticaj za štednju vode zbog cjenovne strukture u vidu rastućih blok cijena. Između ove dvije krajnje situacije, moguće je primijeniti različite modele utvrđivanja cijena vode za navodnjavanje (navedenih prema rastućem nivou efektivnosti):

221 Poređenja radi recimo da naknada za korištenje voda obračunata na isporučenu i naplaćenu količinu vode u Hrvatskoj iznosi 0,80 kuna/m3 što iznosi 0,20 KM (prema srednjem kursu od 4,1 kune za 1 KM, na dan 06.06.2008. godine). Naknada za zaštitu voda iznosi 0,90 kuna /m3 što iznosi 0,22 KM.



utvrđivanje cijena na bazi površine koja se navodnjava; utvrđivanje cijena na bazi površine koja se navodnjava u zavisnosti od kulture koja se uzgaja, načina navodnjavanja ili nekog drugog kriterija;

sistem jedinstvenih cijena ili dvodjelnih tarifa zasnovanih na količini potrošene vode; i sistem rastućih blok cijena.

Osnovne karakteristike i iskustva u primjeni navedenih sistema utvrđivanja cijena koja treba uzeti u obzir kod strateškog opredjeljenja u ovom segmentu sektora voda u Federaciji BiH, su sljedeća: Utvrđivanje cijena na bazi površine koja se navodnjava – model jedinstvene cijene po hektaru, uglavnom se primjenjuje za gravitacione sisteme navodnjavanja (Španija, Italija, Grčka, itd) i u velikoj mjeri može da utiče na odluku da li da se uopšte koristi sistem navodnjavanja, ali ne i na količinu vode koja se primjenjuje po hektaru. Ali kombiniran sa veoma niskom cijenom i dotacijama za navodnjavanje usjeve, ovaj način utvrđivanja cijena je u priličnoj mjeri podstakao povećanje navodnjavanih površina i porast potražnje za vodom za navodnjavanje u ovim zemljama. Ovaj model najčešće se sreće kada se žele postići određena poboljšanja i ubijediti farmere da započnu sa primjenom irigacionih mjera. Utvrđivanje cijena na bazi površine koja se navodnjava u zavisnosti od kulture koja se uzgaja ili nekog drugog kriterija, ne podstiče štednju vode kada su vrsta usjeva ili tehnika navodnjavanja već izabrani, ali ima veći uticaj na sam izbor usjeva koji će se navodnjavati ili koju tehniku navodnjavanja primijeniti. Može se primijeniti sa ciljem da se obeshrabri navodnjavanje određenih kultura, npr. primjenom viših cijena za kulture koje troše veće količine vode. Model utvrđivanja cijena zasnovan na količini potrošene vode je ustvari jedini koji podstiče štednju vode. Sistem rastućih blok cijena, u kojem cijena vode raste sa potrošenom količinom, može zaista imati snažan uticaj na smanjenje potrošene vode u zavisnosti od progresivnosti cijena i njihovog apsolutnog nivoa, ali se rijetko praktično primjenjuju u oblasti navodnjavanja (Izrael i Jordan). Međutim, treba istaći da je apsolutni nivo cijena taj koji u najveći mjeri determinira učinkovitost primijenjenog cjenovnog modela. Jednostavniji volumetrijski model sa jedinstvenom ili dvodjelnom tarifom, ukoliko ima viši apsolutni nivo prosječne cijene, može da bude učinkovitiji od sistema rastućih blok cijena. Evropska Okvirna direktiva za vode, zahtijeva da se i u ovom segmentu kod utvrđivanja strukture i nivoa cijena u obzir moraju uzeti faktori oskudnosti prirodnih resursa i okolinski aspekti. Odgovor na ovaj zahtjev sastojao se u uvođenju novih institucija (kao što je specijalizovana Agencija za vode, u Maroku) ili tehničkih i ekonomskih instrumenata (zasnovanih na principu zagađivač plaća ili korisnik plaća). Na taj način u nekim zemljama (Francuska, Španija, Italija) uveden je porez ili taksa na vodu za navodnjavanje (engl.water tax for irrigation water), ali je nivo takse ostao relativno nizak. Potencijalni izvori financiranja za projekte melioracijskog navodnjavanja i melioracijske odvodnje Potrebana sredstva za financiranje projekata navodnjavanja potencijalno se mogu prikupiti iz više izvora kako slijedi: Sredstva iz budžeta (federacija, kanton, opština ili grad); Predpristupni fondovi EU; Komercijalni krediti s jamstvom države;



Lokalna uprava (npr. izdavanje obveznica); Korisnici sistema.

Naknada za zahvatanje vode za industrijske procese, uključujući i termoelektrane: Visina naknade za zahvatanje vode za industrijske procese, uključujući i termoelektrane određena je u iznosu od 0,03 KM po m³. Termoelektrane će ubuduće ovu naknadu plaćati po m³ zahvaćene vode, a ne po kwh proizvedene električne energije što je sada u praksi. Smatra se da je primjerenije da se ova naknada plaća preko potrošenih količina vode koju termoelektrana može i reciklirati u procesu proizvodnje222.

4.3.3.11.3. Posebne vodne naknade za korištenje vode za proizvodnju električne energije

Visina posebne vodne naknade za korištenje vode za proizvodnju električne energije određena je u visini od 0,001 KM po kwh proizvedene električne energije. Do sada je visina ove nakande bila određena u prcentualnom iznosu (2%) na osnovicu proizvodne cijene 1 kwh električne energije na pragu hidroelektrane. Svake godine JP Elekroprivrde BiH i JP Elektroprivreda Herceg Bosne bile su dužne dostavljati proizvodne cijene 1 kwh na bazi kojih se plaćala vodna naknada. Da bi se pojednostavio sistema plaćanja ove naknade ista je utvrđena u fiksnom iznosu po proizvedenom kwh. Preračunavanjem dosadašnjih plaćanja određena je visina naknade sa povećanjem do 50%. Visina ove naknade u buduće trebala bi da bude i veća. Voda je osnovni ulazni faktor proizvodnje električne energije i zbog toga je visina ove naknade povećana223.

4.3.3.11.4. Vodne naknade za zaštitu voda

Jedan dio potreba u segmentu zaštite vode financira se iz dijela sredstava prikupljeninh po osnovu opšte i posebnih vodnih naknada, i to onog raspoređenog : Kantonima (kolektori za prijem i transport otpadnih voda, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, ispusti u prijemnik i drugi pripadajući objekti i oprema); i

Federalnom fondu za zaštitu okoline (za sufinansiranje infrastrukture za zaštitu voda od značaja za Federaciju).

Drugi dio potreba u segmentu zaštite voda financira se iz sredstava prikupljenih u vidu posebnih vodnih naknada. Osnov za prikupljanje posebnih vodnih naknade sadržan je u principima "zagađivač plaća" i "korisnik plaća" koji podrazumijevaju da zagađivač voda treba da plati troškove prečišćavanja ispuštenih zagađenih voda, odnosno korisnik voda treba da plati korištenje voda kao općeg dobra. Interesantna su iskustva nekih evropskih zemalja u pogledu iznosa posebne vodne naknade za zaštitu voda kod svih zagađivača voda – industrije, građana i svih drugih zagađivača voda. Naknade za efluent, kao jedan od oblika ekonomskih instrumenta primijenjenih u zaštiti okoliša, mogu postaviti i na bazi sadržaja (vrste i koncentracije) polutanata. U Francuskoj se na primjer naknada na efluent zaračunava na osam tipova polutanta koji se smatraju najopasnijim i najtežim za tretiranje (teški metali, fosfor, rastvorljive soli, itd.). Visina naknade se izračunava kao funkcija

222 Inicijativa za promjenu osnovica za plaćanje naknade za korištenje voda u termoelektranama potekla je od elektroprivrednih preduzeća. 223 Radi usporedbe visina ove naknade u Republici Hrvatskoj iznosi 7,5% na proizvodnu cijenu 1 KWh. U Švajcarskoj ovu naknadu ubiru kantoni i ona je postavljena na nivou od 52 Eura po KW ukupne instalirane snage hidroelektrane bez obzira na njenu strukturu troškova ili mogućnosti realizacije ukupnog prihoda.



proizvedenog zagađenja tokom perioda maksimalne aktivnosti u toku jednog normalnog dana. U drugim slučajevima, formula za izračunavanje visine naknade može odražavati troškove tretiranja određenog efluenta, ili okolinsku osjetljivost vode u koju se ispušta polutant. Visina posebne vodne naknade za zaštitu voda za uvoznike i proizvođače vještačkih đubriva utvrđena je u visini od 0,005 KM po 1 kg. Visina naknade zadržana je na sadašnjem nivou, što nije opravdano sa negativnim eksternim efektima. Drugim riječima, troškovi uzrokovani korištenjem vještačkih đubriva su mnogo veći od navedenog iznosa - 5 KM po jednoj toni đubriva.

4.3.3.11.5. Naknada za vađenje materijala iz vodotoka

Visina naknade za vađenje materijala iz vodotoka utvrđena je u visini od 1,50 KM po m³. Vrijednost i ove naknade je podcijenjena i treba je povećati.

4.3.3.11.6. Financiranje zaštite od štetnog djelovanja voda – zaštita od poplava

U oblasti financiranja zaštite od štetnog djelovanja voda,postoje tri moguća modela financiranja: iz budžeta – prema načelu "opće solidarnosti“, (i), iz namjenskih naknada prema ciljanim kategorijama obveznika – prema načelima "korisnik plaća“ i „zajedničke solidarnosti“, (ii) i

mješoviti, koji uključuje i jedno i drugo, s tim da je jedno financiranje osnovno, a drugo dopunsko ili mogu biti ravnopravni (iii).

Ad (i). Budžetski model financiranja, kroz opću solidarnost svih poreznih obveznika, nije uvijek najpouzdaniji model. Njegov je temeljni problem kako pomiriti dvije različite percepcije budžetskih planera koji za investicijske pothvate u pravilu iznalaze sredstva, dok potrebe za održavanjem, tretiraju kao stavke na kojima treba postizati budžetske uštede. Kada usklađenost ove dvije percepcije nije izvjesna u pravilu se pribjegava drugom, sigurnijem modelu. Ad (ii). Moderna fiskalna praksa nudi model financiranja kroz strogo namjenske prihode koji terete ciljane kategorije obveznika. U osnovi ovoga modela dva su načela: korisnik plaća i zajednička solidarnost. Definiranje korisnika sistema zaštite od štetnog djelovanja voda nije uvijek jednoznačno. (Da i druga društva imaju u tome dvojbe govore niže izneseni primjeri Austrije i Britanije). Međutim, široko je prihvaćen pristup da je primarno zaštićeno dobro - imovina, a njen vlasnik se prepoznaje korisnikom i time obveznikom naknade. No redukcija ove definicije na vlasnike imovine samo u poplavnom području značio bi isključivala namet na izravne žrtve poplave. Stoga se načelo korisnik plaća korigira načelom solidarnosti svih korisnika imovine, (zajednička solidarnost), bilo na državnom području, (širi koncept solidarnosti), bilo na vodnom području, (uži koncept solidarnosti)224. Ad (iii). Mješoviti model financiranja može se realizirati kombiniranjem budžetskog financiranja gradnje i održavanja vodnih tokova od značaja za Federaciju BiH, uz financiranje održavanja lokalnih vodotoka iz vodne naknade. Primjena ovoga modela raspravlja se i u nekim najrazvijenijim zemljama EU-e225.

224 U nekim zemljama sustav financiranja jest autonoman, ali se metodologijom obračuna i naplate vezuje uz druga postojeća javna davanja. Primjer je Republika Austrija u kojoj se prema saveznom Zakonu o zaštiti od katastrofa, sredstva za zaštitu od štetnog djelovanja voda generiraju postotkom na porez na dobit i porez na dohodak. 225 Primjer je Velika Britanija u kojoj se programi poplavne obrane (i obrane od plima) financiraju iz državne riznice, ali se razmišlja o uvođenju dopunskih vodnih naknada i to: (1) na imovinu isključivo u poplavnim područjima (Flood



U tački VI „Odluke o visini posebnih vodnih naknada u Federaciji BiH“, određena je visina posebne vodne naknade za zaštitu od poplava na područjima na kojima su izgrađeni zaštitni vodoprivredni objekti, zavisno od nekretnina koje su zaštićene: U podtački 1. određena je visina posebne vodne naknade za zaštitu od poplava za vlasnike poljoprivrednog, šumskog ili građevinskog zemljišta, u visini od 5,00 KM po 1 ha, i

U podatčki 2. određena je visina posebne vodne naknade za zaštitu od poplava za vlasnike stambenih, poslovnih i drugih objekata u visini od 0,10 KM po1 m².

Posebna vodna naknada za zaštitu od poplava do sada nije bila uvedena u praksi zbog toga što nisu obezbijeđeni uslovi i neophodni podaci za njeno uvođenje i plaćanje.

4.3.4. Institucionalni okvir Za djelovanje u institucionalnom okviru, po pitanjima organizacije i administracije sektora voda definiran je slijedeći strateški cilj: Strateški cilj 5: Efikasna institucionalna organizacija i administracija sposobna za provedbu procesa

pridruživanja i primjenu zahtjeva EU-e u sektoru voda.

4.3.4.1.Strateški cilj 5: Efikasna institucionalna organizacija i administracija sposobna za provedbu procesa pridruživanja i primjenu zahtjeva EU-e u sektoru voda

Postoje dvije glavne odrednice daljeg razvoja institucija u oblasti upravljanja vodama u Federaciji BiH: Zakon o vodama Federacije BiH226, gdje je članom 21 navedeno: Upravljanje vodama je u nadležnosti Bosne i Hercegovine, Federacije, kantona, grada i općine. Članom 22 su sažeti ciljevi upravljanja vodama: postizanje dobrog stanja, odnosno dobrog ekološkog potencijala površinskih i podzemnih voda, odnosno vodnih i za vodu vezanih ekosistema, umanjenje šteta prouzrokovanih raznim štetnim djelovanjem voda, osiguranje potrebnih količina vode odgovarajućeg kvaliteta za razne namjene i podsticanjeodrživog korištenja voda, uzimajući u obzir dugoročnu zaštitu raspoloživih izvorišta i njihovog kvaliteta. Zakonom su određene teritorijalne osnove upravljanja vodama, odnosno, (član 23, stav 1): Osnovna teritorijalna jedinica za upravljanje vodama je vodno područje, a u svrhu upravljanja vodama su utvrđena vodna područja: Vodno područje rijeke Save i Vodno područje Jadranskog mora. Radi provođenja zadataka upravljanja vodama (član 152) osnovane su agencije za pripadajuća vodna područja.

Proces orijentacije i približavanja naše zemlje članstvu u Evropskoj uniji (EU). Ovaj proces je značajno osnažen potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) (13.6.2008) sa EU. Radi se o trećoj generaciji evropskih sporazuma ponuđenim zemljama Zapadnog Balkana u sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja. Sporazum je potpisan na neodređeno vrijeme sa

Plain Levy kao dio nameta koji se generički označavaju kao Charges on beneficiaries), što je ocjenjeno kao rješenje koje će prouzročiti “mnoga neprijateljstva“ jer "tereti žrtve poplave koji pored suočavanja s tegobama poplava imaju poteškoće s osiguravateljima i općenito padom vrijednosti tih nekretnina“ i (2) na investicije tj. na gradnju (Charges on Development) i to kako u poplavnom području, tako i izvan njega jer "svaki razvoj stvara probleme s plavljenjem“. (DEFRA, Flood and Coastal Defence Funding Review, Report on the Outcome of Consultation; October 2002) 226 Sl. novine Federacije BiH br.70/2006



ciljem doprinosa ekonomskoj i političkoj stabilnosti Bosne i Hercegovine (BiH) čime se potvrđuje status potencijalne kandidatkinje. Ovim BiH stupa u prvi ugovorni odnos sa EU-om sa zadatkom da provodi odredbe sporazuma i da nastavi sa daljim aktivnostima i ispunjavanja kriterija za punopravno članstvo. Nakon potpisivanja SSP za BiH je slijedeći korak sticanje statusa zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-i. Do tada je na BiH da pripremi plan provedbe SSP, koji će zajedno sa prioritetima iz Evropskog partnerstva u okviru Strategije integriranja BiH u EU činiti program integriranja BiH u EU. Jasno je da će naredni i planski period Strategije od 12 godina biti ispunjen neophodnim reformskim procesima, što podrazumijeva i sektor voda sa okolišem, kako bi se BiH prilagodila u cilju zadovoljenja uslova članstva u EU. Sporazumom se predviđa pridruživanje BiH EU-i u prijelaznom periodu od najviše 6 godina (2014 godina)227, što govori da će se članstvo BiH u EU ostvariti u planskom periodu Strategije. U dijelu Sporazuma o okolišu228, gdje se i pominje oblast upravljanja vodama, navodi se da će se razvijati i jačati saradnja u oblasti zaštite okoliša sa osnovnim zadatkom zaustavljanja daljnje degradacije i poboljšanja postojećeg stanja. Nadalje, Sporazumom se predviđa izrada strategija za značajno smanjenje zagađenja zraka i voda na lokalnom, regionalnom i prekograničnom nivou te uspostavljanje sistema efikasne, čiste, održive i obnovljive proizvodnje i potrošnje energije, kao i izradu strategija za obavljanje procjene uticaja na okoliš.

Obe navedene glavne odrednice su u skladu sa politikom upravljanja vodama kakva je određena zemljama EU-e i evropskim zemljama koje su, slično našoj, u procesu približavanja samom članstvu ili prihvatanja takvog načina upravljanja vodama shodno svom geografskom položaju. Uputama datim u Vodiču za procese približavanja i zadovoljenju uslova okolišnog zakonodavstva u EU-i229 (zamišljen kao uputa za zemlje centralne i istočne Evrope koje su u to vrijeme, 1997, bile na putu punopravnom članstvu, ali još upotrebljiv za našu zemlju) se navodi neophodnost uspostavljanja najmanje jedne nacionalne-državne institucije za odnose sa EU u cilju primjene evropskog okolišnog zakonodavstva. Pitanje neophodnosti formiranja državne agencije za zaštitu životne sredine je naglašeno u stavci 4.3.2. Pravni okvir djelovanja, odnosno stavci 4.3.2.2.3. Do formiranja takve državne agencije te zadatke dijelom obavlja Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine (Direkcija) kao stalno tijelo Vijeća ministara. Direkcija je osnovana Zakonom o vijeću ministara230 sa zadatkom da koordinira proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Direkcija je nadležna za: (i) koordinaciju poslova na usklađivanju pravnog sistema BiH sa standardima za pristupanje BiH; (ii) provjeru usklađenosti svih nacrta zakona i propisa koje Vijeću ministara dostavljaju ministarstva i upravne organizacije sa direktivama iz Bijele knjige, (iii) usklađivanje aktivnosti organa i institucija u BiH koje se odnose na odgovarajuće aktivnosti potrebne za evropske integracije; (iv) koordinaciju nad provođenjem odluka koje donose nadležni organi i institucije BiH u odnsou na sve aktivnosti potrebne za evropske integracije; (v) djelovanje kao glavni operativni partner institucija Evropske komisije u procesu stabilizacije i pridruživanja; (vi) koordinaciju pomoći Evropske unije. Ostali zadaci Direkcije su: sudjelovanje kao tehničko i operativno tijelo u kontaktima sa Evropskom komisijom i sudjelovanje u aktivnostima ili izradi nacrta zakona, propisa i smjernica koje se odnose na proces uključivanja u evropske integracije. Zahtjevi EU-e, po pitanju institucionalne organiziranosti, su uopćeno definirani ODV-a, gdje je članom 3. rečeno: „Države članice će obezbjediti odgovarajuće administrativne nadležnosti,

227 Član 8 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. 228 Član 108 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. 229 Guide to the Approximation of EU Environmental Legislation, European Commission, 1997. 230 Sl. glasnik BiH br.38/2002 od 18.12.2002 godine



uključujući određivanje odgovarajućeg nadležnog organa, za primjenu pravila Direktive unutar svakog područja riječnog sliva“. Za oblast kvaliteta voda treba znati da legislativa EU-e, po pitanju okoliša, ima samo nekoliko zahtjeva vezanih za institucionalnu organizaciju231. Legislativom se uspostavljaju standardi koji se imaju zadovoljiti, procedure koje se moraju poštovati i sl. Generalno, na zemljama je članicama da uspostave nove, ili reorganizuju postojeće institucije koje će ispunjavati navedene uslove, tako da te institucije nemaju strogo zadatak da slijede zahtjeve EU-e već i da rade u skladu sa posebnostima svake od zemalja članica. Nekoliko direktnih zahtjeva legislative EU po ovom pitanju, više u formi indirektnih preporuka, su slijedeće: Karakteristike odgovornih institucija: Okolišno zakonodavstvo EU-e nema posebnih zahtjeva o nivoima uspostave odgovornih institucija, na nacionalnom ili lokalnom nivou. Naravno da je neke djelatnosti najbolje provoditi na nacionalnom a neke je potrebno realizirati na lokalnom nivou, međutim po tom pitanju nema direktnih zahtjeva. Zadaci odgovornih institucija podrazumijevaju provođenje: planiranja, monitoringa, izvještavanja, izdavanje dozvola, propisivanje parametara kvaliteta, inspekcije, informiranje javnosti i djelovanje u incidentnim situacijama.

Institucionalni aspekti izdavanja dozvola i inspekcijskog nadzora: Zadatak odgovornih institucija, prije postupaka izdavanja dozvola, je izrada planova i programa upravljanja kvalitetom, u ovom slučaju medijem voda, shodno zahtjevima direktiva: ODV, o podzemnim vodama, procjeni uticaja na okoliš i sl. U odgovornim institucijama moraju imati strateško razumijevanje o procesima koji utiču na okoliš i o posebno osjetljivim dijelovima okoliša. Zadatak odgovornih institucija je i izdavanje dozvola. Način izdavanja dozvola se zasniva na EU zakonodavstvu kojima su uspostavljeni limiti emisija iz različitih procesa. Na institucijama je da organizuju, samostalno ili po osnovu spoljnih ugovora, odgovarajuću količinu monitoringa. Preporučuje se institucionalno razdavajanje funkcija izdavanja dozvola i inspekcijskog nadzora.

Podrška stručnih institucija: uspostavljenim institucijama je neophodna podrška stručnih i naučnih institucija sposobnih za provođenje posebnih zadataka (monitoring industrijskih zagađivača i sl.).

Postojanje stručnog, iskusnog i obučenog osoblja: primjena zahtjeva okolišnog zakonodavstva podrazumijeva stručnu osposobljenost institucija, što obuhvata oblasti: prava; hemije, inžinjerske tehničke struke; obrade podataka; razrade i primjene baza podataka; komunikacija; ekonomije; komunikatologije i sl.

4.3.4.2.Operativni ciljevi i mjere za institucionalni okvir Na osnovama definiranog strateškog cilja Strategije za institucionalni okvir određeni su operativni ciljevi koji predstavljaju konkretne i mjerljive promjene koje će se ostvariti implementacijom određenih mjera. Za institucionalni okvir operativni ciljevi su slijedeći: Operativni cilj 6: Institucionalno jačanje sektora voda Federacije BiH Operativni cilj 7: Osnaženje stručnih kapaciteta Operativni cilj 8: Intenziviranje saradnje sa ostalim sektorima vezanim za vode

4.3.4.2.1. Operativni cilj 6: Institucionalno jačanje sektora voda Federacije BiH.

Mjere:

231 Environmental policy in the canidate countries and their preparations for accession. Institute for European Environmental Policy, 2001. (Politika okoliša u zemljama kanditatima za članstvo u EU sa pristupnim pripremama)



Kadrovsko ojačavanje Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (FMPViŠ) kao i odgovarajućih kantonalnih ministarstava. Planirani proces pridruživanju BiH EU-i, koji će se odvijati postupno u prijelaznom roku od 6 godina, podrazumijeva niz obimnih zadataka za institucije sektora voda. Kadrovska popunjenost ovih institucija ni u sadašnjem vremenu nije u skladu sa planovima federalnog i kantonalnih ministarstava.

Poticanje razvoja i osposobljavanje institucija od stručne podrške FMPViŠ, kao i kantonalnim ministarstvima, u djelokrugu njihove odgovornosti. Obavljanje poslova u nadležnosti federalnog i kantonalnih ministarstava u okviru održivog upravljanja vodama podrazumijeva intenzivniju saradnju sa pratećim stručnim institucijama. Prije svega ove institucije: AVP Sava i AVP Jadransko more; Federalni hidrometeorološki zavod; Federalni zavod za agropedologiju i Federalni zavod za geologiju, je potrebno kadrovski popuniti i ojačati, u skladu sa usvojenim planovima. Međusobno, saradnju je neophodno intenzivirati. Posebno se naglašava neophodnost podrške razvoju Informacionog sistema voda (ISV), u skladu sa određenim ciljevima uspostave Informacionog sistema voda232, posebno po pitanjima razmjene informacija sa vanjskim i međunarodnim institucijama. Potrebno je podržati rad Fonda za okoliš. Potrebno je definirati način dostavljanja i obrade podataka te uspostaviti stalnu saradnju Federalnog zavoda za statistiku sa stručnim institucijama sektora voda.

Formiranje i kadrovsko popunjavanje kantonalnih uprava za inspekcijske poslove. Federalna uprava za inspekcijske poslove, inspektorat vodoprivrede233, je formiran 1.1.2007 godine, stim da popunjanost kadrovima još uvijek nije dovršena. Potrebno je dovršiti formiranje kantonalnih uprava za inspekcijske poslove, odnosno formirati inspektorate za sektor voda uz obuku kadrova.

Formiranje savjetodavnih vijeća za Vodna područja rijeke Save i Jadranskog mora. Uspostavljanje savjetodavnih vijeća vodnih područja je predviđeno zakonom o vodama, član 164, radi razmatranja sistemskih pitanja upravljanja vodama, od značaja za vodno područje, za razmatranje različitih potreba i interesa te za predlaganje mjera u cilju razvoja i poboljšanja upravljanja vodama. Po Zakonu o vodama ova vijeća osniva Vlada Federacije, a definiran je sastav, uloga kao i budući zadaci vijeća. Uloga vijeća, u planiranom ostvarenju cilja institucionalnog jačanja sektora voda je značajna, jer predstavlja najbolju vezu saradnje federalnog i kantonalnih ministarstava sa zainteresiranim stranama. Ovim vijećima se ostvaruje i institucionalno uokviruje jedan od principa održivog upravljanja vodama – sudjelovanje javnosti u procesima donošenja odluka a ujedno izbjegava vaninstitucionalno i paralelno razmatranje ciljeva i odluka od interesa za sve zainetersirane strane-lica, pravna ili fizička. Ovim se u određenom dijelu ispunjavaju zahtjevi Konvencije iz Arhusa234 o pristupu informacijama, koje se odnose na zaštitu okoliša, kao i o pravu javnosti za sudjelovanje u donošenju odluka.

232 Član 98. Zakona o vodama Federacije BiH 233 Zvaničan naziv iz pravilnika Federalne uprave za inspekcijske poslove. 234 Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju u procesima donošenja odluka i pristupu pravosuđu po pitanjima okoliša, usvojena 1998 godine u Aarhusu, Danska. (U Bosni i Hercegovini je u toku procedura ratifikacije ove konvencije). Članom 1 se kaže: U cilju doprinosa zaštiti prava svake osobe, sadašnjih i budućih generacija, da živi u odgovarajućem zdravom okolišu, svaka od zemalja potpisnica će garantirati pravo pristupa informacijama, sudjelovanje javnosti u donošenju odluka kao i pristup pravosudnim organima po pitanju teme zaštite okoliša u skladu sa odredbama konvencije.



4.3.4.2.2. Operativni cilj 7: Osnaženje stručnih kapaciteta Mjere: Povećanje multidisciplinarne zastupljenosti u institucijama sektora voda, u skladu sa zahtjevima ODV-a. Analiza postojeće kadrovske strukture ljudskih resursa u sektoru voda ukazuje na neodgovarajuću zastupljenost određenih stručnjaka. Ovo se odnosi kako na federalno tako i na kantonalna ministarstva. Naredni period, sa zadacima koje nosi proces postupnog pridruživanja, tokom prijelaznog perioda od najviše 6 godina, stavlja pred ove institucije brojne zadatke. Postojeća kadrovska struktura institucija upravljanja vodama mora biti osnažena profilima vodnog prava, ekonomije, ekologije i svih ostalih profila potrebnih za procese primjene načina upravljanja vodama po ODV-a. Posebnu pažnju je potrebno usmjeriti na kadrovsko ojačavanje kantonalnih ministarstava budući da je razvoj kadrova na lokalnom nivou osnova održivog upravljanja vodama.

Obavezno i kontinuirano stručno usavršavanje kadra u sektoru voda; manjak stručnog kadra, koji se u Federaciji BiH evidentira već sada, je problem sa kojim se susreću mnoge zemlje. Taj problem će procesom pridruživanja EU-i postati izraženiji, pred institucije će se stavljati zadaci sa kojima one nemaju iskustva tako da je pitanje stručnog usavršavanja postojećeg kadra neminovnost, koja nije u okvirima individualnih ambicija. Ključna stvar uspješnog održivog upravljanja vodama je stručno i obučeno osoblje, po svim profesionalnim disciplinama, potrebnim u procesima planiranja, razvoja i upravljanja vodama. Upravljanje vodnim resursima se treba postupno, do u nekim slučajevima potpuno, oslanjati na lokalne kadrove po svim potrebnim profilima. Razvoj lokalnih kadrova je jedan od osnovnih dugoročnih ciljeva čije ispunjenje je neophodno za uspješno održivo upravljanje vodama.235 Jedan od načina provođenja ove mjere su godišnji programi obuka kadrova sektora voda koje je potrebno izraditi za svaku godinu na osnovu stanja i godišnjih planova.

Organizovanje i provođenje obuke za veće industrijske zagađivače; Sektor voda industriju prepoznaje kao korisnika i zagađivača voda, ali u prvom redu i kao zainteresiranu stranu koja treba biti uključena u procese donošenja odluka bilo preko nadležnog ministarstva, ili direktno. Za sektor voda industrija je partner, sa zajedničkim općim ciljem: uspostavljanje okvira za zaštitu unutarnjih površinskih voda, prelaznih voda, voda obalnog mora i podzemnih voda236. Planski period Strategije će iziskivati postavljanje novih i specifičnih uslova za industrijske zagađivače što podrazumijeva ne samo kontrolu efluenta već i promjene u samim procesima proizvodnje.237 Potrebno je, uz saradnju sa sektorom industrije, organizirati izradu godišnjih programa obuke radi prevencije zagađenja, što je predviđeno i Strategijom zaštite okoliša, (decembar 2007 godine).

4.3.4.2.3. Operativni cilj 8: Intenziviranje saradnje sa ostalim sektorima vezanim za vode

Mjere: Intenziviranje međusektorske saradnje: Djelatnost upravljanja vodama se, obzirom na važnost ovog resursa, u određenoj mjeri prepliće sa ostalim djelatnostima i pri tome treba imati poseban

235 Sustainable Water Resources Management, D.P. Lucks, International Water Resources Association, 2000. 236 Član 1, Okvirne direktive o vodama 2000/EC Evropskog parlamenta 237 Direktiva 96/61/EC od 24.9.1996 godine koja se odnosi na integrisano sprečavanje i kontrolu zagađenja (IPPC Direktiva);

Direktiva 2001/42/EC od 27.6.2001 godine o procjeni uticaja određenih planova i programa na životnu sredinu,



prioritet. Ovakav stav proizilazi iz same funkcionalne prirode objekata vodne infrastrukture, ili sistema, koji su uslovljeni po pitanjima lokacija i prostora potrebnog za funkcionalnost i razvoj. Iz ovog slijedi redosljed postavljanja prioriteta, posebno pri prostornom planiranju, kako bi se time moglo odgovoriti zahtjevima upravljanja vodama po pitanjima: zaštićenih područja, zona sanitarne zaštite izvorišta vode za piće, i sl. Intenziviranje međusektorske saradnje je, kao mjera, prepoznata i od strane ostalih sektora, (u sektoru okoliša je Strategijom zaštite okoliša planirano formiranje stalnog međuministarskog tijela za saradnju), pošto su se, izradom sektorskih strategija (energetika, biodiverzitet, poljoprivreda, prostorno planiranje) svi susreli sa problemom nedovoljne međusobne saradnje i informiranosti. Očigledno, radi se o nedovoljno implementiranim zahtjevima dobre upravljačke prakse. Djelatnost upravljanja vodama je posebno osjetljiva na nedostatak intenzivne međusektorske saradnje budući da integrirano upravljanje vodnim resursima podrazumijeva uključenje socijalnog, ekonomskog i okolišnog aspekta238, odnosno saradnju sa sektorima okoliša, privrede, poljoprivrede, i sl.

Promoviranje principa integriranog upravljanja vodama u ostale sektore, prvenstveno sektore poljoprivrede, enrgetike i zaštite okoliša239; Principi integriranog upravljanja vodama, promovirani Dablinskom konvencijom, trebaju biti promovirani i uvedeni u ostale sektore koji se po raznim osnovama povezuju sa sektorom voda. Učešće ovih sektora u kreiranju razvoja sektora voda se podrazumijeva integriranim upravljanjem vodama pa je neophodno da se ovi principi unesu u njih same, na slijedeće načine:

- Sektor poljoprivrede: (i) korištenje voda na produktivniji i ekonomičniji način;

(ii) produktivnost korištenja voda posmatrati na nivou sliva, ili podsliva, a ne na nivou veličine poljoprivrednog zemljišta; (iii) uvezivanje reformi sektora voda i poljoprivrede, posebno sa aspekta irigacija, uz naglašavanje značaja vodnih resursa; (iv) intenziviranje učešća korisnika voda, putem organizovanja asocijacija;

- Sektor energetike: (i) uvođenje komercijalnih cijena energije; (ii) stimuliranje i podržavanje konkurentskih odnosa među snabdjevačima energije; (iii) osnaženje sudjelovanja privatnog sektora u partnerstvu sa javnim; (iv) razvoj transparentne regulative sektora energije; (v) promoviranje pozitivnih iskustava reforma energetskog sektora iz drugij sredina; (vi) reduciranje emisije CO2;

- Sektor okoliša: (i) promoviranje politike, regulative i institucionalnog okvira u cilju približavanja održivom upravljanju okolišem kao cjelinom; (ii) saradnja sa sektorom okoliša, po razvojnim projektima, sa ciljem osnaženja ekoloških koristi; (iii) povećanje senzibilnosti za vodne resurse i klimatske promjene; (iv) uvođenje pojmova zahtjevanog ekološkog proticaja i upravljanje ekosistemima u oblast upravljanja vodama; (v) promoviranje pojam „strateške procjene o oklišu“ sa uvođenjem „uzvodnih korisnika“ u procese donošenja odluka; (vi) promoviranje ekološkog i socijalnog održivog razvoja kroz sudjelovanje privatnog sektora; (vii) prvenstveno fokusiranje na lokalne ekološke koristi, uz sagledavanje širih.

238Zaključci Međunarodne konferencije o vodama i okolišu, Dablin, januar 1992 godine. 239 Korišten materijal: World Bank Water Strategy, 2001.



4.3.5. Korištenje voda

4.3.5.1.Uvod Prema Zakonu o vodama240 “Voda se mora koristiti racionalno i ekonomično. Svaki korisnik vode dužan je koristiti vodu na način i u obimu kojim se voda čuva od rasipanja i štetnih promjena njenog svojstva (kvaliteta) i omogućuje zakonsko pravo korištenja voda drugim licima”. Održivo korištenje voda podrazumijeva osiguranje dovoljnih količina voda zadovoljavajućeg kvaliteta za postojeće i razvojne potrebe svih korisnika vodeći računa o prirodnim mogućnostima (obnovljivosti) resursa, a ostvaruje se: cjelovitim/integralnim pristupom u korištenju voda na nivou vodnih područja, riječnih bazena i

podbazena; osiguranjem dovoljnih količina vode odgovarajućeg kvaliteta; istraživanjima vodnih resursa; unapređenjem praćenja korištenja voda na vodnim područjima; poticanjem smanjenja gubitaka u svim vidovima korištenja, a posebno u javnim vodovodnim

sistemima; obezbjeđenjem učešća javnosti i dostupnosti informacija; postepenim uvođenjem „ekonomske cijene vode“; poticanjem razvoja korištenja voda u tržišnim uvjetima uvažavanjem sektorskih, planskih i

strateških dokumenata (poljoprivrede, energetike, industrije, turizma, i drugih). Prema Zakonu o vodama (ZoV) objekti za korištenje voda, su: objekti za vodosnabdijevanje (izuzev za opću upotrebu voda) - brane i akumulacije, vodozahvati,

bunari, kaptaže sa odgovarajućom opremom, postrojenja za prečišćavanje vode za piće, rezervoari i cjevovodi i drugi pripadajući objekti; objekti za snabdijevanje vodom privrednih subjekata - brane i akumulacije, vodozahvati, bunari,

kaptaže sa odgovarajućom opremom, cjevovodi i drugi pripadajući objekti; objekti za navodnjavanje - brane i akumulacije, dovodni kanali i tuneli, vodozahvatne građevine,

crpne stanice, ustave, dovodna i razvodna mreža i drugi pripadajući objekti; objekti za korištenje vodnih snaga - brane i akumulacije, vodozahvati, dovodni i odvodni objekti i

drugi pripadajući objekti i oprema; objekti za plovidbu - plovni putevi, prevodnice, ustave i drugi pripadajući objekti i oprema; za ostale namjene - objekti za uzgoj riba, rekreacioni bazeni, jezera i dr.

Agencija za vodno područje nadležna je za: (i) izdavanje vodnih akata za zahvatanje vode u količini većoj od 10 l/s, (ii) izgradnju hidroelektrane za proizvodnju električne energije kada je postrojenje locirano na površinskim vodama I. kategorije ili postrojenje locirano na površinskim vodama II. kategorije i snage veće od 5 MW, kao i dva ili više postrojenja locirana na površinskim vodama II. kategorije, snage veće od po 2MW, a nalaze se na međusobnoj udaljenosti manjoj od 2 kilometra, te za (ii) formiranje akumulacije koja je locirana na površinskim vodama I. kategorije ili locirana na području dva ili više kantona. Kantonalno ministarstvo nadležno za vode nadležno je za: (i) izdavanje vodnih akata za zahvatanje vode u količini do 10 litara u sekundi, (ii) izgradnju hidroelektrana za proizvodnju električne

240 Sl. Novine Federacije BiH br. 70/06



energije kada je postrojenje locirano na površinskim vodama II. kategorije, snage do 5MW, te za (iii) formiranje akumulacije koja je locirana na površinskim vodama II. kategorije i nalazi se na području kantona. Po pitanju definiranja strateških ciljeva oblast korištenja voda se generalno razmatra po dva osnovna vida: korištenje voda za potrebe javnog vodosnabdijevanja, i korištenje voda u oblastima čiji razvoj ovisi o interesu tržišta.

Strateški ciljevi po ova dva osnovna vida korištenja voda su: Strateški cilj 6: Povećanje obuhvata i poboljšanje javnog vodosnabdijevanja Strateški cilj 7: Osiguranje uvjeta za održivo korištenje voda u oblastima čiji razvoj ovisi od interesa

tržišta

4.3.5.2.Strateški cilj 6: Povećanje obuhvata i poboljšanje javnog vodosnabdijevanja

Prioritet u korištenju voda je snabdijevanja vodom stanovništva, što je javni interes društva i jedna od osnovnih zadaća sektora voda241. U interesu podizanja općeg standarda, očuvanja i poboljšanja zdravlja stanovništva u okviru upravljanja vodama prvenstveno se polazi od pokazatelja priključenosti stanovništva na javne vodovodne sisteme. Kroz prethodna poglavlja sagledavanja postojećeg stanja u ovoj oblasti može se primjetiti da je u Federaciji BiH još uvijek relativno nizak obuhvat javnim sistemima vodosnabdijevanja, da je visok procenat gubitaka u vodovodnim sistemima, da su ukupne raspoložive količine voda dovoljne ali neravnomjerno raspoređene u odnosu na korisnike, te da u određenim područjima kvalitet sirovih voda ne zadovoljava zakonske kriterije kvaliteta vode za piće (što uslovljava prethodno kondicioniranje). Opći razvoj društva uslovljava dalji razvoj javnih sistema vodosnabdijevanja. Pod tim se podrazumjeva i potreba onog dijela privrede koja ne koristi vlastite zahvate vode. Povećanje obuhvata javnim vodovodnim sistemima se može ostvarivati ne samo kroz dogradnju novih sistema nego i kroz “legalizaciju” i uvezivanje postojećih lokalnih vodovoda u javne vodovodne sisteme. U tom smislu potrebno je stvoriti uvjete za održivost javnih sistema vodosnabdijevanja kroz osiguranje dovoljnih količina vode potrebnog kvaliteta. S druge strane bitna zadaća za ostvarenje postavljenog cilja je smanjenje gubitaka vode čime će se dobiti značajne količine voda i smanjiti potrebe za zahvatanjem dodatnih, a što je u skladu sa postavljenim principima racionalnosti. Sagledavajući raspoložive vodne resurse po kvantitetu i kvalitetu svakako je jedan od ciljeva dodatno istraživanje u cilju obezbjeđenja novih vodnih resursa, ili proširenje postojećih, prvenstveno podzemnih voda, po mogućnosti sa orjentacijom na one čija je zaštita realno ostvariva. Pored toga, postojeće vodne resurse je neophodno zaštititi, a njihovu zaštitu uskladiti sa prostornim razvojem urbanih područja.

241 Član 47. stav 2. Zakona o vodama Federacije BiH: „Korištenje vode za snabdijevanje stanovništva vodom za piće, sanitarne potrebe i potrebe protivpožarne zaštite ima prednost u odnosu na korištenje vodeza ostale namjene ...“



4.3.5.3.Strateški cilj 7: Osiguranje uvjeta za održivo korištenje voda u oblastima čiji razvoj ovisi od interesa tržišta

Na osnovu provedenih analiza trenutnog stanja, kao i stanja u periodu do 1991 godine i tašnjih analiza potrebnih i raspoloživih količina vode, može se sa sigurnošću reći da raspoložive količine vode omogućavaju zadovoljenje potreba svih korisnika. Samo u izuzetnim slučajevima, u kraćim malovodnim periodima, a u zavisnosti od kvaliteta samih pojedinačnih sistema, može doći do ograničenja u pristupu vodi. Obzirom na stanje u periodu do 1991 godine, kada je situacija u pogledu razvijenosti i korištenja voda u ovoj kategoriji bila drugačija (veće potrebe za vodom, visoki gubici, zastarjele tehnologije), za očekivati je da, uz primjenu vrijedećih zakonskih propisa koji uređuju ovu oblast, voda neće biti limitirajući faktor razvoja. Korištenje voda u oblastima čiji razvoj ovisi od tržišta podrazumijeva slijedeće grane privrede: industrija, poljoprivreda i uzgoj riba, korištenje hidro-potencijala, sport i rekreacija, plovidba, mineralne, termalne i termo-mineralne vode.

Industrija: Uprkos nepovoljnom sadašnjem stanju, u razvoju industrijske proizvodnje mogu se uočiti i pozitivni pomaci. Može se očekivati intenzivniji rast prehrambene, farmaceutske i prerađivačke industrije, a to su uglavnom i potrošači vode kvaliteta vode za piće. Sektor voda može doprinijeti razvoju ovih industrijskih grana podrškom izgradnji komunalne infrastrukture. Industrija koja se tehnološkom vodom snabdijeva iz vlastitih vodozahvata, dobivenih na korištenje koncesijom,u fazi je razvoja. Opći ciljevi razvoja u ovoj oblasti između ostalog trebaju biti zasnovani na principima uvođenja najboljih raspoloživih tehnologija, koje imaju uticaj na racionalizaciju potrošnje vode, korištenja voda iz postojećih vodozahvata izvedenih u ove svrhe, te izrada planske dokumentacije kojom će se definirati strateški ciljevi industrijskog razvoja. Poljoprivreda i ribarstvo: Poljoprivreda se proteklo vrijeme uglavnom nalazila izvan razvojnih tokova u svijetu, pa su utoliko i veće zapreke za poboljšanja, aktiviranje i sustizanje propuštenoga. Kroz „Srednjoročnu strategiju razvoja poljoprivrednog sektora u Federaciji BiH (2006-2010)“ se preferira slijedeći scenarij razvoja: „Slobodno tržište, ali uz osiguran razvoj poljoprivrednog sektora i stvaranje ambijenta u kojem je poljoprivredna proizvodnja podržavani dio jednog mnogo šireg spektra društvenih interesa nego je to ona sama. Ti interesi ogledaju se u proizvodnom, kulturnom i ekološkom tretiranju prostora, motivisanju stanovništva da živi na selu, i dr. Država je u svim tim interesima prisutna i upražnjava svoj direktan uticaj na strukturu poljoprivredne proizvodnje i njenu intenzivnost. Podrazumijeva umjereniju intenzivnost, koja ne šteti okolišu, i za dogledno vrijeme omogućava aktiviranje većine ekonomski upotrebljive poljoprivredne zemlje. Podržava i širu ekološku (organsku) proizvodnju. Vodi prema uravnoteženom prehrambenom bilansu entiteta i države u cjelini.“ Tako su specificirani zaključci i zahtjevi vezani za vode i sektor sektora voda među kojima su:



navodnjavanje uvoditi na zemljištima gdje je izvršeno njihovo prethodno uređenje u smislu zaštite od voda, odvodnjavanje, organizacija proizvodnih površina i sl.;

obnova postojećih i planiranje novih površina pogodnih za navodnjavanje; rekonstrucija i dogradnja postojećih hidromelioracionih sistema; navodnjavanje širiti na područjima koja raspolažu kvalitetnim vodnim resursima.

Prema Zakonu o vodama242, Član 51: Melioracioni sistemi, navodi se:

U svrhu građenja i/ili korištenja melioracionog sistema za navodnjavanje i/ili odvodnju od interesa za više vlasnika ili korisnika zemljišta, može se osnovati posebno pravno lice (zadruga, udruženje i sl.).

Pravno lice iz stava 1. ovog člana dužno je pribaviti pravo na korištenja vode. Navedeno podrazumijeva da rekonstrukcija i dogradnja, te dalji razvoj samih hidromelioracionih sistema, zavisi od interesa vlasnika ili korisnika zemljišta, dok sektor voda ima interes osiguranje dovoljnih količina vode, odgovarajućeg kvaliteta, za navodnjavanje poljoprivrednih površina, uz propisivanju uslova o zahvatanju i načinu obrade poljoprivrednih površina sa aspekta korištenja đubriva.

U okviru proizvodnje hrane ribarstvo u našoj zemlji do sada nije imalo većeg uticaja. Međutim pretpostavke za razvoj ove grane privrede postoje, prije svega u smislu vodnih resursa, naravno uz poštivanje uvjeta očuvanja kvaliteta voda. Značajniji uzgoj ribe kod nas se može očekivati u prirodnim i vještačkim akumulacijama, gdje mora biti usuglašen sa drugim korisnicima voda. Na vodnom području rijeke Save postoje svi preduvjeti za razvoj toplovodnih i hladnovodnih ribnjaka. Na vodnom području Jadrana postoje svi preduvjeti za razvoj hladnovodnih ribnjaka, te kaveznog uzgoja u dubljim akumulacijskim jezerima hidroelektrana, ovisno o potrebama i interesu tržišta. Također, treba istaći i potencijale za uzgoj morske ribe i školjki u Neumskom zaljevu. Energetika: Vodne snage i preostali hidropotencijali su strateški važni za državu jer se radi o vlastitom, obnovljivom izvoru energije, prihvatljivom za okoliš. Akumulacione hidroelektrane su i vrlo bitan činilac u sektoru upravljanja vodama jer višenamjenski objekti ovog tipa doprinose rješavanju niza vodoprivrednih problema: snabdijevanje vodom, navodnjavanje, zaštita od voda itd. Strategija energetike najavljuje porast interesa za izgradnjom hidroelektrana. Tamo gdje se radi o višenamjenskim projektima, koji mogu biti pokretač lokalnog i regionalnog razvoja, interes sektora voda se ogleda sudjelovanjem u realizaciji takvih projekata, čime se osigurava racionalno korištenje raspoloživih vodnih resursa (višenamjenska rješenja) i osigurava poštivanje održivosti vodnog režima (osiguranje ekološki prihvatljivih protoka, oplemenjivanje malih voda, i slično). Sport i rekreacija: Stagnacija u razvoju sporta i rekreacije na vodama se može primjetiti i uzrokovana je pogoršanjem kvaliteta vode naročito u vrijeme ljeta zbog minimalnih protoka, velike koncentracije zagađenja, neodržavanja obala, napadnutosti urbanizacijom, blizine prometnica itd. S druge strane sve su veći zahtjevi za obezbjeđenje uvjeta za masovnije korištenje rijeka i jezera. Strategijom razvoja turizma, koja je trenutno u izradi, trebaju se prije svega odrediti interesantni lokaliteti za razvoj pojedinih vidova sportova i rekreacije na vodi, a djelovanjem sektora voda obezbijediti adekvatnu zaštitu kvaliteta na svim vodotocima243.

242 Sl. Novine Federacije BiH br.70/06 243 Prema Zakonu o vodama: „Kupalište je područje za javnu rekreaciju na vodi (plivanje i dr.) i područje na kome nije zabranjeno kupanje, koje se tradicionalno koristi za tu namjenu. Kupalište proglašava općinski organ uprave nadležan



Plovidba: U dijelu koji se odnosi na postojeće stanje unutarnjeg vodnog prometa može se vidjeti da su u Federaciji BiH vrlo ograničene mogućnosti za ovaj vid korištenja voda. Određene aktivnosti se mogu planirati i to u smislu: proširenja, uređenja i održavanja postojećih plovnih puteva, planiranja višenamjenskih akumulacija koje bi pored ostalih vidova korištenja voda (snabdijevanje vodom, navodnjavanje, zaštita od poplava, itd.) omogućile povećanje protoka, smanjenje pronosa nanosa i time poboljšale uvjete za izgradnju i proširenje plovnih puteva.

Mineralne, termalne i termomineralne vode: Ukupna izdašnost ovih voda iznosi 5 230 l/s, od čega najveću izdašnost imaju mineralne vode. Mineralne, termalne i termomineralne vode Federacije BiH se javljaju na brojnim nalazištima u vidu prirodnih pojava – izvora i vještačkih objekata – kopani bunari, bušotine i bušeni bunari. Ono što je sigurno je da se može uočiti nizak stupanj istraženosti, da su termomineralne vode na najvišem stupnju istraženosti dok su mineralne vode najmanje istražene. Obzirom na povećan interes korištenja ovih voda, potrebno je poticati višenamjensko korištenje geotermalnih voda, npr. za medicinske svrhe, turizam, rekreaciju i dr. Korištenje mineralnih i geotermalnih voda treba uskladiti s planovima istražnih radova i zaštite ovih vrsta izvorišta kako bi se osigurala njihova održivost. Korištenje voda za tržište je u porastu a očekuje se daljnji razvoj ove grane privrede. I u ovom slučaju je potrebno odrediti planove njihovog korištenja i zaštite.

4.3.5.4.Operativni ciljevi imjere za oblast korištenja voda

4.3.5.5. Snabdijevanje vodom stanovništva

4.3.5.5.1. Potrebne količine voda Pristup realizaciji postavljenog strateškog cilja korištenja voda: Povećanje obuhvata i poboljšanje javnog vodosnabdijevanja244, je pored sagledavanja postojećeg stanja i sagledavanje potreba za vodom u planskom periodu. Polazni osnov za svako planiranje je, pored sagledavanja trenutnog stanja, i pažljivo pristupanje procjeni budućeg razvoja, zasnovanoj na realnim pretpostavkama. To sa aspekta vodosnabdijevanja znači za sva područja postaviti realne pretpostavke obuhvata javnim vodovodnim sistemima u planskom periodu Strategije (2020.g.), kao i specifične potrošnje kako bi se dobili što realniji pokazatelji potreba za vodom245. Polazni osnov je prognoza demografskog razvoja po vodnim područjima, odnosno za teritoriju Federacije BiH. U nedostatku vrijedećih razvojnih planova za prostor Federacije BiH korištena je za vode. Područje kupališta mora biti zaštićeno od zagađenja i od ostalih oblika korištenja ili pojava koje mogu uticati na kvalitet vode za kupanje. Aktivnosti koje ugrožavaju ili bi mogle ugroziti zdravlje ili život kupača moraju se zabraniti.“ 244 Prema Zakonu o vodama244: “Javno vodosnabdijevanje označava poslove zahvatanja podzemnih ili površinskih voda za snabdijevanje vodom stanovništva, njihovo prečišćavanje do stepena zdravstvene ispravnosti i dovođenja do mjesta potrošnje i raspodjele korisnicima voda, ako je ukupna zahvaćena količina veća od 10m3

na dan”, što podrazumijeva

organizovano, kontrolisano i institucionalno obavljanje snabdijevanja pitkom vodom stanovništva, institucija i privrede. 245 Kao osnova za procjenu potreba za vodom stanovništva i privrede korišten je elaborat: „Dugoročni program snabdijevanja pitkom vodom stanovništva i privrede na Vodnom području slivova rijeke Save, Federacije BiH “ uz odgovarajuće korekcije vezane za trenutni broj stanovnika, te obradom po istim principima Vodnog područja Jadranskog mora.



analiza iz “Dugoročnog programa snabdijevanja pitkom vodom stanovništva i privrede na vodnom području rijeke Save” (Dugoročni program) sa vrijednostima srednjeg godišnjeg prirasta stanovništva, kao u narednoj tabeli.

2006-2010 god. 2010-2020 god. Vrijednosti prosječne godišnje stope prirasta stanovništva P(%)

1.5

1.25

Tabela br.4.5.1 Procenat obuhvata stanovništva javnim vodovodnim sistemima je procijenjen na osnovu sadašnjeg stanja i realnih prognoza razvoja. U Tabeli 4.5.2. su prikazana planirana povećanja obuhvata stanovništva po pojedinim slivnim i podslivnim područjima uz cilj povećanja obuhvata vodovodnim sistemima za oko 20%, što znači da se postojeći procenat priključenosti stanovništva na javne vodovodne sisteme od 61% predviđa povećati, do kraja planskog perioda, na 80%. Za općinske centre, u cilju postizanja potpunog obuhvata, prvenstveno se planira proširenje postojećih vodovodnih sistema prema prigradskim dijelovima.

Stanovništvo Obuhvat Stanovništvo-obuhvaćeno JVS 2006 2010 2020 2006 2010 2020 2006 2010 2020

Federacija BiH - Potrebe za vodom

st. st. st. % % % st. st. st.

Vodno područje Save

Podsliv Bosne 1356678 1482995 1699534 0,64 0,74 0,82 865904 1091522 1393586 Podsliv Vrbasa 96283 102191 126937 0,50 0,64 0,72 48594 65307 91900 Podsliv Une, Gline i Korane

299487 317865 359909 0,65 0,73 0,82 194475 233331 294154

Podsliv Drine 69289 70693 80043 0,39 0,56 0,68 26817 39935 54176 Neposredni sliv Save

126594 141204 152134 0,35 0,46 0,68 44110 61536 95330

Ukupno 1948331 2114948 2418558 0,61 0,71 0,80 1179900 1491631 1929145


Sliv Neretve sa Trebišnjicom

303540 322166 364780 0,62 0,70 0,78 187599 223929 284550

Sliv Krke i Cetine 70460 74784 84675 0,34 0,47 0,64 23699 34955 53851 Neposredni sliv Jadrana

6028 6398 7244 0,50 0,61 0,72 2996 3881 5181

Ukupno 380028 403348 456699 0,56 0,65 0,75 214294 262764 343582

Sveukupno F BiH 2328359 2518296 2875257 0,60 0,70 0,79 1394195 1754395 2272728

Tabela 4.5.2. Plan povećanja obuhvata stanovništva javnim vodosnabdijevanjem Procjena potrebnih količina voda, kvaliteta vode za piće, za područje Federacije BiH u planskom periodu Strategije, na osnovu očekivanog demografskog razvoja i procjenjenih elemenata potrošnje je prikazana u tabeli 4.5.3..246

246 Potrebne količine voda za oblasti čiji razvoj ovisi od ekonomskog napretka, pa i od interesa tržišta, nisu eksplicitno iskazane u Strategiji upravljanja vodama. Zapravo, uloga sektora upravljanja vodama nije da procjenjuje potrebne količine voda i za ove namjene, (što su podaci koji se iskazuju po posebnim sektorskim strategijama poljoprivrede, energetike, industrije, rudarstva, i sl.), već da, kroz saradnju sa navedenim sektorima, određuje uslove o načinima korištenja i ispuštanja upotrebljenih voda.



Potrebe za vodom, izražene kao maksimalna dnevna potrošnja (maxQdn)

2006 god. 2010 god. 2020 god.

Analizirani prostor

(m3/d) (l/s) (m3/d) (l/s) (m3/d) (l/s) Vodno područje Save:

Podsliv Bosne 397469 4600 508369 5884 640880 7418 Podsliv Vrbasa 20632,35 238,80 28755,62 332,82 40102,02 464,14 Podsliv Une, Gline i Korane 81974,12 948,77 134953,2 1178,49 128167,4 1773,21 Podsliv Drine 11414,06 132,11 17497,59 202,52 23622,02 273,40 Neposredni sliv Save 18495,95 214,07 26670,82 308,69 41235,85 477,27

Ukupno: 529985 6134 716246 8290 874008 10115 Vodno područje Jadranskog mora:

Sliv Neretve sa Trebišnjicom 74098,90 857,63 92828,28 1074,40 118318,3 1369,42 Sliv Krke i Cetine 30416,09 352,04 15202,55 175,96 23303,65 269,72 Neposredni sliv Jadrana 18849,61 218,17 1552,07 17,96 1959,77 22,68

Ukupno: 123364,60 1427,83 109582,9 1268,32 143581,7 1661,83 Sveukupno F BiH 653 350 7 562 825 829 9 558 1 017 589 11 778

Tabela br.4.5.3.: Procjene o potrebnim količinama voda za stanovništvo, prostor Federacije BiH

4.3.5.5.2. Prikaz raspoloživih vodnih resursa za javno vodosnabdijevanje Raspoloživost vodnih resursa određuju dva osnovna faktora količina i kvalitet voda. Ovi faktori utiču i na poredak korištenja vodnih resursa, kako se razmatraju za zadovoljenje potreba za vodosnabdijevanjem, i to prvenstveno podzemne vode a potom površinske. Podzemne vode su obično najkvalitetnije vode u prirodi, posebno one iz intergranularnih sredina. Odlikuju se sposobnošću samoprečišćavanja i, imajući u vidu vrlo male brzine infiltracije, relativno su neosjetljivi na vanjska zagađenja, ili bar pružaju dovoljno vremena za provedbu zaštitnih mjera. Druga vrsta podzemnih voda, iz pukotinsko karstnih sredina, po svojoj rasprostranjenosti i količinama zauzimaju značajno mjesto među potencijalnim izvorištima. Dosadašnja saznanja govore da su to obično vodni resursi sa niskim autopurifikacionim sposobnostima, te periodičnim i vrlo visokim organskim i suspendovanim zagađenjima. Potencijalni vodni resursi površinskih voda su: vodotoci (prirodni ili vještački), prirodna jezera i vještačke akumulacije. Ova izvorišta se karakterišu promjenjivim kvalitetom, od slučaja do slučaja, ovisno od toga koliko su izloženi zagađenju. Kvalitet voda se kreće od vrlo dobrog, skoro potpuno pošteđenog od negativnih uticaja urbanizacije i intenzivne poljoprivredne proizvodnje, do pojedinih slučajeva totalno degradiranog kvaliteta. Podzemne vode iz aluvijona vodotoka su uglavnom ili već izložene zagađenju ili se koriste za potrebe vodosnabdijevanja. Za zahvatanje dodatnih količina mogućnost je ili zahvatanje površinskih voda, uz tretman, ili formiranje akumulacija u gornjim tokovima rijeka. Naravno, izbor izvorišta za svaki općinski centar je potrebno razmatrati zasebno, uz provođenje potrebne tehničko-ekonomske analize. Generalno, pri provođenju izbora vodnog resursa slijedi se redosljed: Podzemne vode; (1) zadržavanje postojećih izvorišta; (2) povećanje kapaciteta postojećih novim vodozahvatnim objektima; (3) aktiviranje novih izvorišta podzemnih voda;

Površinske vode; (1) vještačko obogaćivanje kapaciteta podzemnih voda; (2) otvoreni vodozahvati sa prirodnih jezera, postojećih vještačkih akumulacija ili vodotoka;



Vještačke akumulacije, u ovisnosti od situacije, planirane uglavnom na gornjim dijelovima vodnih tokova;

U nastavaku se daje pregled potencijalnih količina-rezervi podzemnih voda na prostoru Federacije BiH: Zbirni bilans rezervi podzemnih voda: Intergranularni akviferi: Karstno-pukotinski akviferi: Vodno područje rijeke Save:

Bilansne rezerve

M3/s

R.br. Naziv Vodnog tijela

1 Podsliv Bosne 2,062 2 Podsliv Spreče 0,530 3 Nep. sliv Save 0,160

Sveukupno: 3,310 Tabela 4.5.4. Tabela 4.5.5. Karstno-pukotinski akviferi: Vodno područje Jadranskog mora:

Bilansne rezerve m

3/s

R. br.

Naziv Vodnog tijela

1 Sliv Neretve 23,792 2 Sliv Cetine 1,846

Ukupno: 25,656 Tabela 4.5.6. Potencijalne količine površinskih voda su: Vodno područje rijeke Save – ukupan bilans površinskih voda: Ukupan, zbirni bilans površinskih voda za vodno područje rijeke Save u Federaciji BiH daje se na slijedećoj tabeli.

Bilansne rezerve

m3/s

R. br.

Naziv Vodnog tijela

1 Podsliv Bosne 5,097 2 Podsliv Une 10,210 3 Podsliv Vrbasa 0,800

Sveukupno 16,107



Qsr.god. (m3/s)

Slivno / Podslivno područje F BiH Sopstvene vode Tranzitne vode Ukupne vode

Una 142,5 57 199,5 Glina i Korana 15 15 Vrbas 28,4 35 63,4 Bosna 132,8 33,4 166,2 Drina 29,24 214 243,24 Nep. sliv r. Save 5 5 UKUPNO: 352,94 339,4 692,34 Procentualno od ukupno: 51 49 100 Tabela 4.5.7. Vodno područje Jadranskog mora – ukupan bilans površinskih voda: Ukupan bilans površinskih voda za vodno područje Jadranskog mora daje se na slijedećoj tabeli.

Qsr.god. (m3/s)

Slivno / Podslivno područje F BiH Sopstvene vode Tranzitne vode Ukupne vode

Neretva 294 37 331 Cetina 23 23 UKUPNO: 317 37 354 Procentualno od ukupno: 89,5 10,5 100 Tabela 4.5.8. Uvidom u prezentirane podatke mogu se izvući slijedeći zaključci:

Ukupno potrebna količina vode za vodosnabdijevanje stanovništva i industrije po pojedinim vodnim područjima ne premašuje kapacitete mogućih izvorišta. Ista situacija je i sa sveukupnim područjem Federacije BiH. Drugim riječima, ima dovoljno vode za zadovoljenje potreba vodosnabdijevanja u planskom periodu.

Raspored izvorišta i njihov odnos prema lokacijama potrošača, odnosno orijentacije potrošača prema pojedinim izvorištima je predmet posebne analize koja će se trebati obaviti u narednoj fazi izrade Planova upravljanja.

Ukupni kapaciteti podzemnih voda, odnosno voda iz intergranularnih i pukotinsko karstnih sredina, sasvim zadovoljavaju potrebe u planskom periodu. Ovo naravno ne znači da nema potrebe za otvorenim vodozahvatima ili akumulacionim jezerima, što je uslovljeno prostornim neskladom konzumnog područja i izvorišta podzemnih voda, ali ukazuje na bogatstvo ovog vodnog resursa i na potrebu njegovog očuvanja i zaštite kvaliteta, te daljeg istraživanja.

Kao najinteresantnije podslivno područje, sa najvećim ukupnim potrebama, izdvaja se podsliv rijeke Bosne. U ovom podslivnom području je i odnos potrebno-raspoloživo najnepovoljniji. Ukupni kapaciteti podzemnih voda, koji se procjenjuju na oko 7,16 m3/s, su i prema trenutnim, a i računajući potrebe u planskom periodu, u dobroj mjeri iscrpljeni.



Kvalitet površinskih voda je u dobroj mjeri narušen i jedino se na ovom podslivnom području očekuje neophodnost formiranja višenamjenskih akumulacija, sa vodosnabdijevanjem kao prioritetnom svrhom;

Karakteristika podsliva rijeke Drine je siromaštvo kapacitetima podzemnih voda, što umnogome usložnjava rješavanje problema vodosnabdijevanja, odnosno ukazuje na potrebu formiranja otvorenih vodozahvata sa neophodnim tretmanom;

Karakteristika sliva Krke i Cetine je tipična za kraška područja sa vrlo neravnomjernim rasporedom naseljenih mjesta i vodnih resursa. Izuzetni po kvantitetu i kvalitetu, vodni resursi ovog područja su ujedno i vrlo zahtjevni i komplicirani u odnosu na njihovo očuvanje i zaštitu. Pored toga konzumno područje je vrlo široko rasprostranjeno, tako da će ulaganja u vodnu infrastrukturu biti veća nego drugdje.

Veliku pažnju u narednom periodu potrebno je posvetiti aktivnostima na smanjenju gubitaka. Analizom po pojedinim Općinama uz prosječno smanjenje gubitaka na nivou Federacije BiH od 16% dobile bi se dodatne količine vode koje ne treba tražiti u novim vodnim resursima od 24.159.166 m3/god.

Na osnovu uvodnog sadržaja i definiranih strateških ciljeva operativni ciljevi za oblast korištenja voda su slijedeći: Operativni cilj 9: Povećanje obuhvata javnim vodovodnim sistemima sa sadašnjih 60% na približno

80% na kraju planskog perioda Strategije Operativni cilj 10: Smanjenje gubitaka u javnim vodovodnim sistemima za oko 15% Operativni cilj 11: Racionalno korištenje, zaštita, unapređenje stanja i očuvanje vodnih resursa koji se

koriste ili se planiraju koristiti za potrebe javnog vodosnabdijevanja Operativni cilj 12: Očuvanje vodnih resursa, po osnovama uvjeta korištenja i zaštite iz ZoV Federacije

BiH, u skladu sa očekivanim potrebama za vodom u oblastima čiji razvoj ovisi od interesa tržišta i općeg ekonomskog napredka

4.3.5.5.3. Operativni cilj 9: Povećanje obuhvata javnim vodovodnim sistemima sa sadašnjih 60% na približno 80% na kraju planskog perioda Strategije

Mjere: Ubrzana “legalizacija” lokalnih vodovodnih sistema i njihovo stavljanje pod punu kontrolu; Legalizacija, odnosno dovođenje do prihvatljivog tehničkog stanja postojećih lokalnih vodovoda. (Sve ostale načine vodosnabdijevanja (bunarima, cisternama i slično) postepeno treba stavljati pod kontrolu, najprije radi kontrole kvaliteta vode čime se dodatno povećava opći stepen sigurnosti zdravlja stanovništva).

Proširenje vodovoda urbanih centara prema rubnim područjima; Formiranje grupnih (regionalnih i međuopćinskih vodovodnih sistema). Grupisanje korisnika, odnosno vodovoda općinskih centara, je proces koji je u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine od ranije počeo. Formiranje grupnih vodovoda ima svoje opravdanje: centralna kontrola; sigurnost i pouzdanost rada; jednostavnije održavanje, itd. što sve upućuje na opredjeljenje da se formiranju ovakvih vodovodnih sistema pristupa u svim slučajevima koji to dozvoljavaju i



opravdavaju. Ovi procesi nekada i nisu u potpunosti predvidivi, budući da su mogući slučajevi donošenja odluka o grupnim vodovodima koje nisu bazirane samo na tehničkim postavkama.247

4.3.5.5.4. Operativni cilj 10: Smanjenje gubitaka248 u javnim vodovodnim sistemima za oko 15%

Pri obradi podataka registrirani su i prikazani gubici koji predstavljaju razliku između zahvaćene količine voda i one koja je fakturisana. Pored ove vrste gubitaka javljaju se i gubici u naplati fakturisane vode koje je vrlo teško procjeniti i kreću se od 10-20% od ukupno fakturisane količine. U skladu s tim su i predložene mjere. Smanjenjem gubitaka za oko 15% bi se mogle dobiti dodatne količine voda i smanjile potrebe za prekomjernim zahvatanjem iz postojećih vodnih resursa, ili formiranjem novih, što doprinosi racionalnosti korištenja vodnih resursa u svjetlu održivog korištenja voda. Mjere: Zamjena dotrajalih cijevi, kao i sanacija dotrajalih objekata u vodovodnim sistemima249; Poboljšanje kadrovskog i institucionalnog sistema upravljanja vodovodima250; Edukacija stanovništva i privrede koja koristi vodu za piće o potrebi racionalizacije potrošnje vode251;

247 Evidentno je da se, u periodu koji je pred nama, treba ozbiljno razmotriti potreba formiranja grupnih, međuopćinskih i regionalnih vodovoda. Od prijeratnih planova provođenja široke regionalizacije u oblasti vodosnabdijevanja, teško da sada može biti govora. Obzirom na političke uslove u zemlji nakon rata, pojedine općine, a pogotovo regije vrlo teško međusobno sarađuju po ovome pitanju. Naravno, razlozi leže i u nedostatku finansijskih sredstava za velike infrastrukturne zahvate. Dobar primjer za to je područje Livanjskog polja, gdje postoje kvalitetni vodni resursi, ali dovodi do mjesta potrošnje traže izuzetno velika sredstva na relativno mali broj stanovnika. U tome dobrim dijelom leže i razlozi što se u ovom momentu ne razmišlja o nekadašnjem planu uvezivanja Tomislavgrada i Glamoča u ovaj sistem. Također, planovi za rješavanje pitanja vodosnabdijevanja tuzlanske regije prevođenjem vode iz drugih podslivova je već dugi niz godina aktuelno, ali teško je za očekivati skori pristup realizaciji ovih planova. Ono što je sigurno je da će potrebe za rješavanjem pitanja vodosnabdijevanja potaći regije na zajedničko rješavanje, a i kroz planove upravljanja će se dobiti preciznije smjernice u ovom pogledu. 248 Ovdje se pod pojmom „gubici u javnim vodovodnim sistemima“ podrazumijeva gubici nastali od mjesta zahvatanja do kućnih vodomjera, ali i tzv. neoprihodovana potrošnja, odnosno razlika između isporučenih količina voda u javne vodovode i naplaćenih količina, po osnovu usluga javnog vodosnabdijevanja. Drugim riječima, pojam „gubici“ ne podrazumijeva samo gubitke voda usljed tehničke neispravnosti distributivne mreže. 249 Još uvijek visoko prisustvo dotrajalih cijevovoda u starijim vodovodnim sistemima, naročito urbanim sredinama, a koje pored visokih gubitaka karakteriše i nepovoljan uticaj na zdravlje stanovništva, treba prioritetno mijenjati adekvatnim cijevnim materijalom. Također, nastaviti procese sanacije i rekonstrukcije dotrajalih i oštećenih objekata vodovodnih sistema od objekata vodozahvata, preko pumpnih stanica i rezervoara do distribucione mreže kojih još uvijek ima jako puno. 250 Pod ovim se podrazumijeva jačanje komunalnih preduzeća (kadrovski i opremom), hitno kadrovsko jačanje kantonalnih ministarstava koja pokrivaju sektor voda, poboljšanje sistema nadzora i upravljanja, poboljšanje efikasnosti mjerenja potrošnje koje ne samo da doprinosi poboljšanju uvjeta za njenu naplatu, nego i daje kompletniju sliku o sistemu, te olakšava djelovanje i upravljanje istim. 251 Naravno, nezaobilazan faktor je i stalni rad na informiranju, edukaciji i podizanju opće svijesti stanovništva o potrebi štednje vode kroz školske aktivnosti i to ne samo putem predavanja, nego i kroz praktične radionice, (izradu plakata, stripova, video zapisa i sl.), natječaje za dobre ideje i sl. Također, smanjenju potrošnje znatno će doprinijeti edukacija privrednih subjekata o uvođenju okolišno prihvatljivih tehnoloških rješenja u procese proizvodnje, što između ostalog podrazumijeva maksimalno korištenje voda u recirkulaciji..



4.3.5.5.5. Operativni cilj 11. Racionalno korištenje, zaštita, unapređenje stanja i očuvanje vodnih resursa koji se koriste ili se planiraju koristiti za potrebe javnog vodosnabdijevanja

Obzirom da će se za potrebe vodosnabdijevanja u planskom periodu Strategije pretežno koristiti podzemne vode, potrebne mjere za provođenje ovog operativnog cilja su: Kontinuirano provođenje istražnih radova postojećih i potencijalnih vodnih resursa, sa aspekta korištenja za potrebe vodosnabdijevanja. Pri odabiru mogućih izvorišta vode za piće treba naglasiti potrebu maksimalno mogućeg korištenja postojećih voda, a pri odabiru novih redoslijed je:

(a) podzemne vode, (aluvijalni vodonosni slojevi, pukotinsko karstne sredine); Preporučuje se prvenstveno korištenje podzemnih voda iz intergranuralnih sredina aluvijona vodotoka, osobito onih koji nisu ugroženi dugotrajnim zagađenjem, bilo iz samog vodotoka ili iz priobalja. U većini slučajeva radi se o postojećim izvorištima, gdje se predviđa njihovo proširenje. U mnogim slučajevima u sjevernim dijelovima Federacije BiH postoji potreba tretmana voda, uglavnom zbog povećanog sadržaja željeza, mangana i jedinjenja azota. Izvorišta podzemnih voda iz pukotinsko karstnih sredina su vrlo izdašna izvorišta, posebno u sjeverozapadnim i jugozapadnim dijelovima područja Federacije BiH i zahtjevaju posebnu pažnju pri planiranju zaštite.

(b) površinske vode, (rijeke i prirodna jezera); Vodotoci, odnosno prirodna jezera su za mnoge centre potrošnje, nakon iscrpljivanja prethodno navedenih resursa jedina mogućnost. Naravno da je ovakvo rješenje usložnjeno neophodnim uređajem za pripremu vode za piće;

(c) akumulaciona jezera - kao krajnja, i u nekim slučajevima neizbježna opcija. U nekim slučajevima neophodno je formiranje akumulacija, sa vodosnabdijevanjem kao prvenstvenom namjenom. Ovakvo rješenje, iako najskuplje, za neke sredine je i jedino koje dugoročno rješava problem vodosnabdijevanja.

Provođenje tehničkih i administrativnih mjera zaštite izvorišta, u skladu sa ZoV-a Federacije BiH i podzakonskim aktima,

Nije slučajno da se pitanje zaštite izvorišta stalno napominje i podcrtava. To je sigurno jedini pouzdan način da se sačuvaju raspoloživi vodni resursi, prije svega u kvalitativnom pogledu. Neprovođenje mjera zaštite može dovesti do ozbiljne degradacije kvaliteta voda, što onda za sobom vuče potrebu za kondicioniranjem istih i značajno povećava cijenu vode, a može dovesti i do trajnih narušavanja kvaliteta, pa i napuštanja izvorišta. Kao što je prezentirano u Prilogu stavke 3.4., za veliki broj izvorišta uopće nisu urađeni elaborati zaštite kojima se određuju zaštitne zone i propisuju mjere zaštite. Za izvorišta za koja su urađeni ovi elaborati, još uvijek nisu u potpunosti donešene Odluke o uspostavljanju zaštitnih zona. I na kraju, tamo gdje su donesene „Odluke..“ mjere se se uglavnom provode ograđivanjem I zaštitne zone, dok je rijetkost uspostavljanje propisanog režima u sve tri zone zaštite. Potrebno je još jednom naglasiti važnost i hitnost provođenja navedenih mjera između ostalog i u cilju izrade i usklađivanja Prostornih planova, a kako bi se spriječilo planiranje izgradnje infrastrukture i objekata u područjima u kojima bi se mogla ugroziti izvorišta .



4.3.5.6.Korištenje vode u oblastima čiji razvoj ovisi od tržišta Općenito, za ovaj vid korištenja voda operativni cilj je:

4.3.5.6.1. Operativni cilj 12: Očuvanje vodnih resursa, po osnovama uvjeta korištenja i zaštite iz ZoV Federacije BiH, u skladu sa očekivanim potrebama za vodom u oblastima čiji razvoj ovisi od interesa tržišta i općeg ekonomskog napredka

U vezi ovog vida korištenja voda sa aspekta sektora voda interes je i cilj da se obezbjedi očuvanje vodnih resursa u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu, te da se obezbijedi striktno provođenje Zakona o vodama kojim je (zajedno sa odgovarajućim podzakonskim aktima) precizno utvrđena procedura i uvjeti dobivanja prava na korištenje voda. U ovom segmentu je neophodno naglasiti potrebu suradnje sektora voda sa svim ostalim sektorima privrede, odnosno potrebu sudjelovanja sektora voda u svim planovima i aktivnostima vezanim za korištenje voda. Za dostizanje navedenog operativnog cilja planirane su slijedeće mjere, po vidovima korištenja voda:

4.3.5.6.1.1. Industrija: Mjere: Poticaj primjeni povoljnijih tehnoloških procesa u proizvodnji kojima se postižu značajne uštede vode, i

Davanje smjernica pri izradi planova razvoja industrije sa aspekta upravljanja vodama.. Kako ne postoje precizni razvojni planovi pojedinih industrijskih grana, preduvjet za praćenje razvoja sa aspekta sektora voda je njihova izrada i usvajanje kako bi se pravovremeno mogle donositi odluke i preporuke. Ovdje se misli na industriju koja u svom tehnološkom procesu ne koristi vodu kvaliteta vode za piće. Ovakvi pogoni svoje potrebe za vodom po pravilu zadovoljavaju vlastitim objektima. Uglavnom su to vode za potrebe hlađenja ili pranja, i većina industrija primjenjuje sisteme recirkuliranja. Prema Srednjoročnoj razvojnoj strategiji 2004 - 2007, koja je proistekla iz Strategije borbe protiv siromaštva, kao strateške industrijske grane su identificirane: drvno- prerađivačka, prehrambena, tekstilna, industrija kože i obuće, metalska, turizam, energetika, informacione i komunikacijske tehnologije. Također, 2007.g. Vlada Federacije BiH je donijela odluku o izradi Industrijske politike i strategije razvoja industrije, u izradi koje treba da učestvuju predstavnici Federalnih ministarstava energije, rudarstva i industrije, zatim prometa i komunikacija, poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, trgovine i razvoja poduzetništva i obrta. Prema “Strateškom planu i programu razvoja energetskog sektora Federacije BiH” navedeni su energetski objekti koji se planiraju graditi u planskom periodu do 2020.g., a koji sa aspekta korištenja voda iz vlastitih vodozahvata spadaju u red najvećih korisnika.



R. broj Naziv objekta

Br. agregata snaga (MW)

Instalisana snaga (MW)

Godišnja proizvodnja

(MWh) Godina

1. TE Tuzla, blok 7 1x370 370 2047000 2013 2. TE Kakanj, blok 8 1x250 250 1260000 2013 3. TE Bugojno 1 1x300 300 1630000 2013 4. TE Kongora 2x275 550 3000000 2013 5. TE Tuzla B-1; Banovici 1 1X500 500 2640000 2017 6. TE Kakanj A kombi c. 1x100 100 518000 2017 7. TE Bugojno 2 1x300 300 1630000 2017 8. TE Kamengrad 1 1x215 215 1190000 2017

Tabela 4.5.9. Planirani energetski objekti za Federaciju BiH - termoelektrane Stanje domaće industrije ukazuje da se Bosna i Hercegovina ne može razvijati na istim osnovama kao u prethodnom periodu, već da je neophodno radikalno mijenjati koncept razvoja. Također, primjena BAT252-a, uvjeti na tržištu, zakonska regulativa u smislu plaćanja vodnih naknada, znatno doprinose smanjenju ukupne potrošnje vode te potiču primjenu procesa recirkulacije. U svakom slučaju, sudeći prema prijeratnim vodozahvatima izvedenim u ove svrhe te količinama voda koje su se tada zahvatale, kao i današnjim potrebama, sigurno se može reći da u periodu do 2020. g. voda neće biti ograničavajući faktor razvoja privrede.

4.3.5.6.1.2. Energetika: Mjere: Podrška razvoju hidroenergetskih objekata, po uslovima koji se postavljaju sukladno politici upravljanja vodama, u cilju realizacije višenamjenskih vodnih sistema, i

Sudjelovanje u izradi studija skoristivosti vodnih snaga. Kroz “Strateški plan i program razvoja energetskog sektora Federacije BiH”, hidroenergetici se daje veliki značaj kao obnovljivom i ekološki prihvatljivom izvoru energije. U planovima sektora energetike, po kojima se predviđa budući razvoj, navodi se nekoliko hidroelektrana kao mogući kandidati za izgradnju u planskom periodu Strategije, do 2020. godine. Ukupni hidro potencijal raspoloživ za energetsko korištenje je značajan, a do sada je iskorišteno manje od 40% raspoloživog. U navedenom planskom periodu razmatrana je izgradnja novih proizvodnih hidro kapaciteta ukupne instalirane snage 442,5 MW, odnosno godišnje proizvodnje 1281,68 GWh, a do sada planirani objekti prema podacima dvije Elektroprivrede su prikazani u narednoj tabeli.

252 BAT – Best Available Technology, (Primjena najbolje raspoložive tehnologije)



R. broj

Naziv objekta Br. agregata snaga (MW)

Instalisana snaga (MW)

Godišnja proizvodnja (GWh/god)

1. HE Mostarsko Blato 2x30 60 167 2. RHE Vrilo 1x52 52 92 3. RHE Kablić 1x52 52 73 4. HE Glavaticevo 171,8 171,8 295 5. HE Bjelimici 2x50 100 306,4 6. HE Ustikolina 1x59 59 255 7. HE Vranduk 1x22 22 103,2 8. HE Unac 2x35,5 71 250 9. HE Han Skela 1x8,5 8,5 36 10. HE Ugar Ušce 1x15 15 60 11. HE Vrletna Kosa 2x12,5 25 63 12. HE Vrhpolje (sa HE Caplje) 1x68+1x7,7 68+7,7 157,4+56,8

Tabela 4.5.10. Pregled planiranih proizvodnih kapaciteta u Federaciji BiH Od pobrojanih hidroenergetskih kapaciteta Elektroprivreda BiH253 ističe slijedeće kao vlastite prioritete: HE Unac, Ustikolina i Vranduk. (Od navedenih već je upitna realizacija HE Unac radi proglašenja „sliva rijeke Une“ zaštićenim područjem i iz toga proisteklih ograničenja). Također, na drugoj strani komisija formirana od strane vlade Federacije BiH dala je podršku planu realizacije hidroenergetskih objekata Glavatičevo i Bjelimići. U Elektroprivredi HZ HB se navodi254 da je HE Mostarsko Blato potpuno izvjesna hidroelektrana za koju je sva potrebna procedura završena i čija realizacija treba otpočeti 2009.g.255 Treba istaći da hidroenergetski objekti mijenjaju režim voda, i imaju znatan uticaj na okoliš, tako da se za svaki objekat, u skladu sa zakonskom regulativom, mora napraviti višekriterijska analiza kojom će se obraditi, i zainteresiranim stranama prezentirati, svi pozitivni i negativni uticaji. U “Strateškom planu i programu razvoja energetskog sektora Federacije BiH”se kaže da male HE, pored biomase, trenutno predstavljaju najznačajniji OIE256 u BiH/Federaciji BiH i njihov razvoj bi trebao predstavljati prioritet prilikom definisanja sektorske politike i strategije za oblast energetike. Postoje različite procjene o potencijalu malih HE i nemaju značajnija medusobna odstupanja. Potencijal pogodan za gradnju malih HE u BiH iznosi oko1.004,63 MW ili 3.519,74 GWh. Od toga, Federacija BiH ima na raspolaganju oko 2.090 GWh, a Republika Srpska 1.430 GWh. Također, za cca.160 lokacija za male HE urađena je studija, a predviđeni kapacitet tih postrojenja je 122 MW, odnosno 552 GWh godišnje proizvedene energije. Sektor voda će, kroz provođenje politike upravljanja vodama, biti podrška razvoju energetike, i u smislu korištenja hidropotencijala, uz određene preduslove. Prvenstveno se misli na okolišnu prihvatljivost projekata što će iziskivati i neminovno veće troškove, (npr. Ostvarenje ekološki

253 Javno preduzeće Elektroprivreda Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo 254 Javno poduzeće Elektroprivreda hrvatske zajednice Herceg Bosne d.d. Mostar 255 Također, Elektroprivreda HZ HB je dobrim dijelom aktivno uključena u sistem upravljanja režimom voda te je kao takva i naručilac izrade brojnih studija od kojih su aktuelne i treba ih istaći: “Podloge za vodoprivredne uvjete za hidroenergetske objekte na slivu Tihaljina-Mlade-Trebižat, sliv rijeke Lištice, te sliv Gornja Cetina” i “ Strateška procjena o utjecaju na okoliš za slivove T-M-T i Gornja Cetina”. 256 Održiv Izvor Energije



prihvatljivog, garantiranog proticaja, kao i provođenje mjera za očuvanja i poboljšanja kvaliteta voda, i sl.).

4.3.5.6.1.3. Poljoprivreda: Mjere: Sudjelovanje u izradi studije navodnjavanja poljoprivrednih površina na prostoru Federacije BiH.

S obzirom na veliki deficit u proizvodnji hrane, te postavljene pravce razvoja kroz Srednjoročnu strategiju razvoja poljoprivrednog sektora u Federaciji BiH (2006-2010), očito je da u sektoru poljoprivrede treba očekivati značajne promjene. Zacrtani strateški ciljevi konkurentne poljoprivredne proizvodnje zahtijevaju unapređenje stanja hidromelioracionih sistema. Činjenica je da je ova oblast kod nas potpuno zanemarena, tako da ne postoje nikakvi planovi navodnjavanja. U tom smislu jedan od razvojnih prioriteta je zaustavljanje daljnjeg propadanja postojećih sistema i njihovo dovođenje u pogonsku spremnost u skladu s novim uvjetima i potrebama. Drugi problem koji ima veliki uticaj na rad hidromelioracionih sistema je usitnjenost poljoprivrednih parcela, što nadležne institucije prioritetno trebaju rješavati. Da bi se mogli izgraditi natapni sistemi na potencijalnim površinama (cca 80.800 ha) jedan od osnovnih preduvjeta je obezbjeđenje potrebnih količina voda, odgovarajućeg kvaliteta. Kod obezbjeđenja voda za navodnjavanje se javlja problem, što se voda mora obezbjediti u kritičnom ljetnom periodu, kada su zbog nepovoljnog rasporeda padavina i velike potrošnje, najniži vodostaji. Minimalni dnevni oticaji su nekada i do 85% manji od višegodišnjih prosječnih oticaja. Voda za navodnjavanje bi se zato morala, osim iz vodotoka, koristiti i iz akumulacija i podzemnih vodnih rezervi. Prema procjeni bruto potreba vode za navodnjavanje (uključeni su i gubici), u prosjeku, za Vodno područje rijeke Save iznosi 3.000-3.500 m3/ha godišnje. Na ovom području do sada ne postoje akumulacije koje bi se koristile za navodnjavanje, a kvalitet voda je problem. Preporučuje se razmatranje mogućnosti za pretvaranje postojećih hidroenergetskih objekata u višenamjenske, te planiranje novih višenamjenskih sistema koji bi objezbjeđivali dovoljne količine vode za navodnjavanje, kao podršku poljoprivrednoj proizvodnji. Procjenjuje se da bruto potreba voda za navodnjavanje (sa gubicima), u prosjeku, za Vodno područje Jadranskog mora iznosi 4.000-5.000m3/ha godišnje. Na ovom području, tokom ljeta, raspoložive količine vode su uglavnom nedovoljne, osim u dolini Neretve. Preporučuje se na ovim područjima primjenjivati tehnologije i opremu za navodnjavanje kojima se voda minimalno troši. Kroz Srednjoročnu strategiju razvoja poljoprivrednog sektora u Federaciji BiH (2006-2010) date su određene preporuke (koje se ovdje citiraju): Budućim razvojnim planovima prioritet treba dati podizanju plodnosti primjenom agrotehničkih i agromeliorativnih mjera na zemljištima koja se trenutno koriste u poljoprivrednoj proizvodnji.

Da bi trebalo rekonstruisati i dograditi postojeće hidromelioracione sisteme koji su uglavnom bili u okviru državnog sektora, te ih osposobiti za sigurnu proizvodnju. Tu se prije svega misli na saniranje postojeće mreže kanala, vodnih puteva i objekata, a zatim na planiranje, istraživanje i projektovanje drenažnih sistema tamo gdje su oni najpotrebniji. Ukupno bi ovim aktivnostima trebalo obuhvatiti oko 20 hiljada ha zemljišta u ravničarskom području FBiH i kraškim poljima.

Treba također pristupiti ambicioznijem planu navodnjavanja, za što objektivno postoje bazični infrastrukturni objekti i uslovi naročito u Hercegovini.



U svojoj projekciji ovaj plan ne bi trebao biti manji od 30 hiljada ha, s tim što bi on podrazumijevao dovođenje u funkciju ranije izgrađene sisteme za navodnjavanje i gradnju novih.

Novi sistemi također bi se sastojali od ujedinjenih površina većeg broja vlasnika zemlje, ali i od malih natapnih uređaja za pojedinačna ili grupna porodična gazdinstva kakvih danas ima sve više u svijetu.

I ovdje treba istaći potrebu uske saradnje i djelovanja sektora voda i sektora poljoprivrede, a u interesu poboljšanja poljoprivredne proizvodnje. Na osnovu iznesenih podataka procjena je da bi se veliki uspjeh postigao već kada bi se sa sadašnjih navodnjavanih 0,2%, dostigao predratni nivo od 1,8% navodnjavanih obradivih površina.

4.3.5.6.1.4. Plovidba: Mjere: Sudjelovanje u aktivnosti rekonstrukcije i obnavljanja postojećih plovnih puteva te uključenje aspekta plovidbe u planove o formiranju višenamjenskih akumulacija.

Plovidba na rijekama koja je u zadnjem periodu skoro prestala, a jedna je od grana koja bi se trebala u narednom razdoblju više razvijati. Normalizacijom stanja u regiji i većom saradnjom sa susjednim državama pretpostavlja se da će doći do većeg korištenja riječnih plovnih puteva. U Federaciji BiH pored malog poteza na rijeci Savi, mogućnosti za razvoj plovidbe postoje uglavnom pri ušćima nekih rijeka I kategorije. Tu se uglavnom radi o održavanju i produžetku postojećih plovnih puteva (donji tok Neretve). Plovni putevi se mogu produžiti i na srednje tokove rijeka, ali uz preduvjet korištenja postojećih i planiranih akumulacija koje služe i u druge svrhe, kao višenamjenski objekti. I za plovne puteve vrijede pravila očuvanja kvaliteta voda, a što podrazumjeva određene restrikcije i zabrane u pogledu korištenja naftnih derivata. Uređenje i održavanje plovnog puta na rijeci Savi ne može se posmatrati samo unutar F BiH, negu u okviru cijele BiH i u skladu sa međudržavnim ugovorom kojim se pravno regulira plovidba rijekom Savom. Akumulacije koje se koriste u svrhu vodosnabdijevanja – Modrac, podliježu pod stroge restrikcije u pogledu korištenja u svrhu plovidbe.

4.3.5.6.1.5. Ribarstvo: Mjere: Održavanje kvaliteta voda u skladu sa planovima o razvoju ribarstva, i Sudjelovanje u izradi planova o razvoju ribarstva, u smislu toplo i hladnovodnih ribnjaka te razvoju kaveznog uzgoja.

U Federaciji BiH postoje mogućnosti za značajniji uzgoj riba u prirodnim uvjetima, tekućim vodama i jezerima, odnosno u akumulacijama, što znači da voda i raspoloživost zemljišta danas nisu ograničavajući činioci razvoja ove grane poljoprivrede. Na vodnom području rijeke Save postoje svi preduvjeti za razvoj toplovodnih i hladnovodnih ribnjaka. Na vodnom području Jadranskog mora postoje svi preduvjeti za razvoj hladnovodnih ribnjaka, te kaveznog uzgoja u dubljim vještačkim akumulacijama. Razvoj riječnog i jezerskog ribarstva sa tehnološke tačke gledišta može se podijeliti na dva osnovna pravca:



uzgoj radi naseljavanja u vodotoke, prirodna jezera i akumulacije, radi kontroliranog povećanja riblje populacije u navedenim vodnim biotopima, uz obezbjeđenje monitoringa kvaliteta voda i

uzgoj isključivo radi snabdijevanja tržišta visokokvalitetnim ribljim mesom sa pratećom preradom.

Proizvodnja u moru limitirana je veličinom morske površine Neumskog zaljeva. Proizvodnju trenutno provode dvije firme koje se bave kaveznim uzgojem kapaciteta od po 80 tona za oradu i lubin, 10 tona za zubatac i 20 tona za mušule. Proizvodnja kamenica na samom je početku. Kod akumulacija razvoj ove djelatnosti treba uskladiti s drugim korisnicima voda. Akumulacije koje se planiraju graditi za potrebe vodosnabdijevanja nisu pogodne za ribogojstvo iz razloga što se moguće pogoršanje kvaliteta voda s jedne strane i neusklađenost u planu korištenja akumulacije i tehnologije proizvodnje ribe. Nadležne Agencije daju uvjete za formiranje i rad ribnjaka u svakom konkretnom slučaju, kako u pogledu zahvatanja potrebnih količina vode, tako i u pogledu ispuštanja voda.

4.3.5.6.1.6. Sport i rekreacija na vodi: Mjere: Identifikacija lokaliteta potencijalnih za razvoj sportova i rekreacije na vodi; Procjena mogućnosti obezbjeđenja ekološki prihvatljivih proticaja naročito na dionicama vodotoka na kojima se planira gradnja sportskih objekata;

Uključenje aspekta sporta i rekreacije u planove o gradnji višenamjenskih akumulacija. Prirodne osobenosti i visoka vrijednost raspoloživih prostornih, hidrografskih, reljefnih, vegetacijskih elemenata flore i faune, kulturno- historijski spomenički fond, te urbane aglomeracije sa arhitektonskim osobenostima predstavljaju povoljnu bazu za razvoj turističke privrede bilo kao komplementarne ili kao osnovne privredne djelatnosti. Prilikom analize potencijalnih lokaliteta za formiranje rekreacionih zona na vodi, osim kvalitativnih karakteristika voda, bitno je poznavati hidrološki režim i u skladu s njim dati arhitektonsko- tehnička rješenje uređenja obala i prostora za rekreaciju vodeći računa o ostvarenju jednostavne komunikacije sa vodom, kao i o tome da takvi prostori nisu ugroženi velikim vodama. Planovima predvidjeti slijedeće: Identificirati moguće lokalitete za koje postoji iskazan interes i potencijal za razvoj pojedinih vidova rekreacije na vodi;

Procjeniti mogućnosti obezbjeđivanja ekološki prihvatljivog protoka na svim vodotocima, a naročito na dionicama na kojima se planira gradnja i uređenje sportskih terena;

Poticati aktivnosti u cilju poboljšanja kvaliteta voda u vodotocima uvođenjem mjera zaštite kvaliteta voda i intenziviranje izgradnje postrojenja za tretman otpadnih voda što kao krajnji cilj ima dovođenje vodotoka u propisanu kategoriju;

Obezbijediti povećanje minimalnih protoka u vodotocima izgradnjom višenamjenskih akumulacija sa uređenim dijelovima koji se mogu koristiti u rekreativne svrhe, ali i za poboljšanje vodnog režima nizvodno od pregradnog profila (stabilne protoke, razblaženje otpadnih voda i sl.);

Uspostavljanje monitoringa i sistema informisanja o kvalitetu voda za kupanje u skladu sa Direktivom 2006/7/EC Evropskog Parlamenta i Savijeta od 15. februara 2006.

Uređenje prostora, odnosno dijela priobalja rijeke u zoni gdje se predviđaju rekreativne aktivnosti sa rješenjem objekata infrastrukture.



Priobalno more kao dragocjeni resurs pod sve većim je pritiskom različitih potencijalnih korisnika (turizam, ribarstvo, nautički turizam itd.). Najveći dio ovih aktivnosti su komplementarne sa drugim aspektima integralnog upravljanja vodama i od značaja su i za druge korisnike voda. Zajednički interes više korisnika bitno smanjuje iznos finansijskih sredstava za svaku pojedinu granu. Prihvatljive klimatske, hidrološke, morfološke, infrastrukturne i ostale prednosti razvijanja rekreacije na vodnim površinama podrazumijevaju izgradnju administrativno- institucionalnih sistema kojima bi se obezbjedili uslovi za očuvanje i poboljšanje ambijentalnih karakteristika, te kvaliteta voda u vodotocima kao osnovnih preduvjeta za njihovo korištenje uopće.

4.3.5.6.1.7. Mineralne i geotermalne vode: Mjere: Nastavak provođenja istražnih radova sa izradom planova o dugoročnom korištenju ovih voda, sa naglaskom na višenamjensko korištenje, i

Izrada planova i provođenje mjera zaštite ovih voda; Iz prikaza sadašnjeg korištenja voda, kao i podatka o veliko broju nalazišta koja se ne koriste, može se zaključiti da postoje mogućnosti proširenja dijapazona korištenja na nalazištima u eksploataciji kao i na onima koja se do sada nisu koristila. Iz datih podataka je evidentno da predstoji veliko polje rada na istraživanju i korištenju predmetnih voda, što je vidljivo iz naredne tabele.

Potvrđene rezerve (l/s)

(m3/god)

Tip vode Broj ležišta

Eksploatacione Bilansne Potencijalne i prognozne

Ukupne

Mineralna 2 0,0248 189.222,14

0,0248 189.222,14

0,0248 189.222,14

Termalna 2 43 1.357.048

51 1.608.336

762,2 24.161.272

818,2 25.769.608

Termomineralna 6 162 5.108.888

362 11.416.087,4

739,2 23.365.370,6

1.101,2 34.781.458

Ukupno 19 205,0248 6.655.158,14

413 13.024.423,4

1.501,4 47.526.642,6

1919,4 60.551.066

Tabela 4.5.12. Potvrđene rezerve mineralnih, termalnih i termomineralnih voda Pravci održivog istraživanja i korištenja mineralnih voda: Vode imaju širok dijapazon primjene, mogu poslužiti kao stolne, mineralne gazirane i negazirane, ljekovite i osvježavajuće flaširane, kao balneološko-terapeutsko-rekreaciono sredstvo, u sportu, turizmu, za ekstrakciju čvrstih mineralnih sirovina, gorivih i negorivih plinova iz voda, za vodosnabdijevanje, te kao nekonvencionalni energent u poljoprivredi i zagrijavanju objekata. Općenito se može reći, da vode nisu adekvatno istražene u geološkom, hidrogeološkom, fizikalno-kemijskom, balneološkom i energetskom smislu, što otežava njihovo pronalaženje, sadašnju aplikaciju te perspektivno korištenje. Zbog toga je neposredno evidentna potreba, da se predmetne vode kontinuirano istražuju. Nepostojanje praćenja hidrogeoloških parametara - izdašnost, temperatura, tlak, statička razina, plinski sastav, oscilacija sadržaja ingredijenata, plinova, radionuklida, izotopskog sastava voda i plinova, predstavlja poteškoću pri definiranju režima korištenja, bilansiranja prognoznih elemenata, zaštite voda od prirodnog i antropogenog zagađenja.



U Federaciji BiH postoje i vode rijetkog, efektivnog i specifičnog fiziko-kemizma u svijetu, a imaju verificirane indikacije i mogu se kao ljekovite plasirati i na strano tržište. Inače, u Federaciji BiH postoji oko 300 izvora i bušotina ovih voda od kojih je 100 nedovoljno, a 100 potpuno neistraženo, te je očito da predstoji veliko polje rada na ovim resursima. Zbog toga je neposredno evidentna potreba za intenziviranjem istraživanja i korištenja voda. Neposredni I dugoročni zadaci istraživanja i korištenja voda su: uvesti suvremeno tretiranje istraživanja, zahvatanja i korištenja voda, pri čemu je primijeniti polidisciplinarni i kompleksan pristup u svim fazama rada, počev od programiranja preko zahvaćanja do korišćenja i zaštite,

ispitati parametre geologije, hidrogeologije, hidraulike, hidrotermike, hidrokemizma u cilju definiranja genetskih i drugih parametara voda,

primijeniti suvremene, posebno izotopske – geokronološke, modelske metode, komplementarno s klasičnim – konvencionalnim metodama istraživanja, u cilju skraćenja i racionaliziranja zahvatanja voda,

uvesti u problematiku timski i fazni rad, koji uključuje veliki broj stručnjaka raznih disciplina, dati naglasak ne samo na zahvatanje i određivanje kvaliteta resursa, već i na održivu polivalentnu primjenu I zaštitu voda i njenih konstituenata.

Dodatne argumentacije za provodjenje daljnjih istraživanja su: dokazano je na brojnim nalazištima da se mogu zahvatiti znatno veće količine, a mjestimično i više temperature od izvora sa relativno plitkim bušenjem,

mogu se zahvatiti vode u područjima na kojima nema izvora, postoje problemi zaštite vodnih objekata i akumulacija od prirodnih i posebno antropogenih faktora zagadjenja, te rješavanje odnosa predmetnih i drugih podzemnih i površinskih voda,

nužne su mjere sanacije i rehabilitacije vodozahvatnih objekata da bi se vode mogle sigurno, kontinuirano i optimalno koristiti,

mogu se mjestimično uraditi eksploatacioni vodozahvati bez provodjenja predbušaćih skupih i relativno dugotrajnih geoloških, geofizičkih i hidrogeoloških istraživanja na dokazanim nalazištima.

4.3.6. Zaštita voda

4.3.6.1.Uvod U stavci Polazišta pri definiranju ciljeva za oblast upravljanja vodama se navedeni da je kvalitet površinskih voda ugrožen, a na nekim lokacijam i narušen, i da je situacija, očekivano, najlošija na vodotocima podsliva rijeke Bosne. Kao najznačajniji uzročnici zagađenje navode se komunalne otpadne vode stanovništva, a potom industrije. Takođe je u istoj stavci navedeno da se, na osnovu nedovoljnih podataka ali i na osnovama razumijevanja stepena potencijalnih antropogenih uticaja u zonama prihranjivanja, može zaključiti da je, generalno, kvalitet podzemnih voda još uvijek uglavnom dobar, odnosno dovoljno dobar za osnovnu namjenu podzemnih voda – snabdijevanje pitkom vodom. Uočeni trend pogoršanja kvaliteta površinskih i podzemnih voda257, u periodu do

257 Površinske vode: sve kopnene vode, izuzev podzemnih voda, prijelazne i obalne morske vode, izuzev morskih voda koje pripadaju teritorijalnim vodama. Podzemne vode: sve vode ispod površine zemlje u zasićenoj zoni i koje su u direktnom kontaktu sa površinskim i podzemnim slojevima zemljišta.



1991 godine, je iz poznatih razloga zaustavljen pa rezultati analiza kvaliteta površinskih voda iz posljednjih godina ukazuju na poboljšanje, koje nije na svim vodotocima i dovoljno dobro. Strateški ciljevi zaštite voda proizilaze i iz Zakona o vodama (ZoV) Federacije BiH258, gdje se pod stavkom ciljevi upravljanja vodama, između ostalog navodi: Postizanje dobrog stanja, odnosno dobrog ekološkog potencijala, površinskih i podzemnih voda259. Nadalje, Okvirnom direktivom o vodama EU-e (ODV), svrha je naznačena članom 1. Svrha ove Direktive je uspostavljanje okvira za zaštitu unutrašnjih površinskih voda, prelaznih voda, voda obalnog mora i podzemnih voda,.. Ovom direktivom se članom 4. Ciljevi zaštite životne sredine, za površinske vode, između ostalog navodi: Države članice će preuzeti neophodne mjere za sprečavanje pogoršanja statusa svih tijela površinskih voda, i Države članice će primjeniti neophodne mjere za sprečavanje ili ograničavanje unošenja zagađujućih materija u podzemne vode i za sprečavanje pogoršanja statusa svih tijela podzemnih voda. Strateški ciljevi zaštite voda su zasnovani i na zahtjevima o korištenju prekograničnih vodotoka, definiranih Helsinškom konvencijom260, gdje se pod naslovom: Smjernice za razradu ciljeva i kriterija kvaliteta voda, navodi: (i) uzimati u obzir težnju ka održavanju i, gdje je potrebno, poboljšanju postojećeg kvaliteta voda; (ii) težiti ka smanjenju prosječnog opterećenja zagađenjem (posebno opasnim supstancama); (iii) uzimati u obzir specifične zahtjeve za kvalitet voda, (zahtjevi po pitanju snabdijevanja pitkom vodom, za navodnjavanje i sl.); (iv) uzimati u obzir zahtjeve koji se odnose na osjetljive i posebno zaštićene vode, i njihovu okolinu (primjerice jezera ili podzemne vode); (v) uzimati u obzir primjenu metoda ekološke klasifikacije i hemijskih pokazatelja za srednjoročni i dugoročni pregled održavanja i poboljšanja kvaliteta voda. Po osnovama navedenih polazišta za oblast zaštite voda definirani su slijedeći strateški ciljevi: Strateški cilj 8: Postizanje i održavanje dobrog stanja površinskih i podzemnih voda radi zaštite

akvatične flore i faune i potreba korisnika voda. Strateški cilj 9: Uspostava registra zaštićenih područja i definiranje načina i uslova korištenja prostora

u cilju zaštite kvaliteta voda

4.3.6.2.Strateški cilj 8: Postizanje i održavanje dobrog stanja površinskih i podzemnih voda radi zaštite akvatične flore i faune i potreba korisnika voda

Za one vode čiji su kvalitet i upotrebna vrijednost već narušeni potrebno je eliminirati uzroke koji su doveli do tog stanja i omogućiti ostvarenje procesa oporavka kvalitativnih pokazatelja koji su ugroženi i poboljšanja režima proticaja, a za vode sa zadovoljavajućim kvalitetom stvoriti uslove

258 Član 22. Ciljevi upravljanja vodama. 259 Stanje površinskih voda: označava stanje vodnog tijela površinskih voda koje je određeno njegovim ekološkim ili hemijskim stanjem, uzimajući ono koje je lošije, Ekološko stanje: označava kvalitet strukture i funkcije ekosistema površinskih voda. Stanje podzemnih voda: označava stanje vodnog tijela podzemnih voda koje je određeno njegovim kvantitativnim ili hemijskim stanjem, uzimajući ono koje je lošije, član 4, ZoV Federacije BiH, Dobar ekološki potencijal: status značajno izmijenjenog, ili vještačkog vodnog tijela, klasifikovanog u skladu sa odredbama ODV-a. 260 Konvencija o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera. (Helsinki 1992 god., BiH je još nije potpisala)



da se on sačuva. Ovo se naročito odnosi na vode koje se koriste, ili planiraju koristiti za piće261, ali je veoma bitno i za one vode koje imaju drugu upotrebnu vrijednost kao i one koje su od značaja za opstanak akvatične flore i faune.

Stanje zaštite voda na području Federacije BiH nameće potrebu da se u prvi plan postave potrebne aktivnosti koje su vezane za uvođenje održivog i efikasnog sistema upravljanja vodama čijim se provođenjem omogućava racionalno korištenje voda, te opstanak i razvoj eko sistema vezanih direktno i indirektno za vode. Dio vodnog bogatstva površinskih voda koji je prvenstveno lociran u gornjim tokovima vodotoka, te slabo naseljenim predjelima uz akvifere podzemnih voda, još uvijek ima dobar status koji se kao takav može sačuvati u mjeri u kojoj se provode mjere zaštite tih resursa, što omogućava stvaranje preduslova za njegovo korištenje za vodosnabdijevanje ili u druge namjene.

Jedan od principa u pristupu zaštiti voda jeste ograničenje i kontrola unosa fizičko- hemijskog i bakteriološkog zagađenja u prijemnike otpadnih voda i na taj način stvaranje uslova za poboljšanje stanje kvaliteta voda. Slijedeći princip je praćenje i kontrola vrijednosti određenih parametara kvaliteta u recipijentu i održavanje kvaliteta voda u željenim i unaprijed propisanim granicama. Kombinirani pristup problemu zaštite kvaliteta voda podrazumijeva, po čl. 10 Okvirne direktive o vodama (ODV)262, da se provodi permanentna kontrola stanja kvalitata voda na određenim profilima vodotoka, uz poduzimanje svih mjera da se ono postigne, kako bi se zadovoljio kriterij upotrebne vrijednosti voda, te da se, istovremeno, primjenjuje princip maksimalnih dozvoljenih vrijednosti na na mjestu ispusta otpadnih voda. Onaj kriterij koji bude zahtijevao strožiji rezultat smatraće se mjerodavnim za konkretni slučaj i kao takav će biti primjenjivan. Da bi se mogla operacionalizirati i učiniti provodljivom kontrola i upravljanje zagađenjem voda neophodno je da se propišu, poštuju i kontrolišu granične vrijednosti određenih kvalitativnih parametara koje se ne smiju prekoračiti u nekom vremenskom roku, uz redovno praćenje stanja kvaliteta voda u recipijentu.

Primjenom odgovorajućih tehnologija prečišćavanja otpadnih voda stanovništva, i industrije, kao i uvođenjem „čistih“ tehnologija u procese proizvodnje smanjuje se potencijalno zagađenje koje se uvodi u recipijente i time se stvaraju neki od preduslova za održavanje dobrog statusa voda. U domenu difuznih izvora zagađenja potrebno je uvoditi najbolje prakse u korištenju zemljišta u poljoprivredi i šumarstvu, kao i protiverozivne mjere te na taj način reducirati izvore difuznog zagađenja. Dio difuznog zagađenja potiče i od saobraćaja kao i procjednih voda sa uređenih i neuređenih deponija krutog otpada.

4.3.6.3.Strateški cilj 9: Uspostava registra zaštićenih područja i definiranje načina i uslova korištenja prostora u cilju zaštite kvaliteta voda

Zaštita određenog područja obavezno podrazumijeva niz ograničenja u korištenju koja bi trebalo da rezultiraju očuvanjem i poboljšanjem stanja prirodnih resursa, ili pak smanjenjem rizika da dođe do njegovog pogoršanja na nekom unaprijed definiranom prostoru. Sa aspekta zaštite voda to su u prvom redu zone sanitarne zaštite izvorišta za piće koje se, ukoliko ne postoje, trebaju definirati i uspostaviti, a ukoliko postoje, potrebno je dosljedno provoditi propisane mjere zaštite. Za područja, odnosno vode namjenjene zaštiti ekonomski važnih vrsta potrebno je, u saradnji sa drugim sektorima kao što su poljoprivreda, ribarstvo, zdravstvo i okoliš, odrediti njihov prostorni obuhvat te na osnovu toga definirati mjere zaštite. Područja namjenjena rekreaciji, kao i kupanju, se moraju

261 Direktiva o kvalitetu vode za piće 98/83/EEZ od 03.11.1998. 262 Directive 2000/60/EC



definirati a u saradnji sa lokalnim zajednicama štiti. Prethodno ih, kao takve treba odrediti vodeći računa o prirodnim mogućnostima, tradiciji, konfliktu korisničkih interesa, prostornim planovima i drugim razvojnim dokumentima. Kao bitan segmet definiranja područja posebne zaštite voda jesu i područja namjenjena zaštiti staništa, ili vrsta, uključujući i Naturu 2000263. Zaštićena područja treba odrediti u saradnji sa prostornim planerima, ali uvažavajući ciljeve koje imaju i druge strane zainteresirane za korištenje zemljišta. Još uvijek nisu definirana područja osjetljiva na eutrofikaciju i ranjiva područja, te se u tom smislu očekuje donošenje podzakonskih akata, inteziviranje istraživanja i dobivanje egzaktnih pokazatelja u ovoj oblasti.

4.3.6.4.Operativni ciljevi i mjere za oblast zaštite voda Operativne ciljeve koji se odnose na zaštitu voda je moguće kvantificirati i valorizirati u funkciji vremena i obima primjene propisanih mjera kroz identifikaciju promjena stanja kvaliteta voda koje se štite. Pokazatelji su mjerljivi i sistematskim praćenjem se mogu dobiti jasni odnosi stepena implementacije mjera i efekata na promjene. Vodeći računa da se specifičnosti pojedinih kategorija zagađenja reflektiraju na pristup utvrđivanja operativnih ciljeva, odnosno mjera koje proizilaze iz postavke tih ciljeva, operativni ciljevi su grupisani na one koji se odnose na: tačkaste izvore zagađenja, disperzne izvore zagađenja, (generalno na kvalitet voda), kao i dalji razvoj sistema za praćenje stanja i promjena (monitoring).

Jedan dio vodotoka na prostoru Federacije BiH ima karakter međudržavnih. Za vodno područje rijeke Save je karakteristično da se ušća svih vodotoka I kategorije u rijeku Savu, kao međudržavnog vodotoka, nalaze na području Republike Srpske (RS). Poštujući princip integrativnosti upravljanja vodama, odgovornost za stanje voda na dijelu vodnog područja koje leži u Federaciji BiH pripada institucijama Federacije BiH te je potrebno da se u saradnji sa odgovarajućim sektorskim institucijama Republike Srpske definiraju okviri zajedničkog djelovanja. To podrazumijeva, između ostalog, obavezu upravljačkih struktura iz sektora voda u Federaciji BiH da do kraja poštuju ugovore potpisane sa drugim državama, prihvaćene konvencije i zaključke međunarodnih konferencija264.

Na dijelu Federacije BiH koje prostorno pripada vodnom području Jadranskog mora nalaze se vodotoci koji prelaze međudržavnu granicu, i bitni su i za BiH i R. Hrvatsku. To su u prvom redu rijeke Neretva, Cetina i dio sliva rijeke Trebišnjice. U zajedničkom interesu dviju država je spriječavanje pogoršanja i postizanje dobrog kvaliteta kvaliteta voda ovih vodotoka265. Ovo je naročito bitno za donji tok rijeke Neretve, gdje se nalazi park prirode Hutovo blato, a narušavanjem režima proticaja voda bi se moglo pogoršati stanje u pogledu uticaja morske vode na donji tok Neretve.

Oblast upravljanja kvalitetom voda podrazumijeva poštovanje bazičnih principa i načela upravljanja vodama koji bi se mogli definirati kao: načelo održivog razvoja, principi pravičnosti i pravde, integrativnost upravljanja (međusektorska, prostorna, vremenska, međudržavna, administrativna),

263 Ekološka mreža zaštićenih područja na teritoriji zemalja EU-e 264 Konvencija o zaštiti rijeke Dunav (Dunavska konvencija), Okvirni sporazum o slivu rijeke Save, Ugovor o uređenju vodogospodarskih odnosa sa R. Hrvatskom, Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u donošenju odluka i pristupu pravosuđu po pitanjima okoliša (Arhuška konvencija) 265 Ugovor o uređenju vodogospodarskih odnosa sa Republikom Hrvatskom, Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja, (Barcelonska konvencija)



princip zagađivač plaća, princip predostrožnosti/ prevencije, javnost rada na poslovima zaštite voda i aktivno sudjelovanje javnosti, društveno- ekonomska valorizacije vode kao općeg dobra, smanjenje zagađenja na mjestu nastanka i sl.

Omogućiti korištenje voda u okvirima održivog razvoja ukupnog društva je postalo univerzalno načelo u svim oblastima, a pogotovo u oblasti upravljanja vodama što se prvenstveno odnosi na korištenje vodnih resursa na način koji u najmanjoj mjeri narušava uspostavljene prirodne odnose kako bi i generacije koje dolaze imale pristup istim.

U domenu zaštite voda naročito je izraženo načelo integriranog upravljanja vodama. S druge strane važno je naglasiti neophodnost međusektorskog koordiniranja i uvezanost srodnih oblasti na različitim nivoima upravljanja i odlučivanja (horizontalno i vertikalno uvezivanje). Međusektorsko usklađivanje na svim nivoima podrazumijeva uvažavanje zahtjeva koji se pred oblast upravljanja vodama postavljaju i imaju bitan uticaj na segment zaštite voda, a odnose se na: zdravstvo, prostorno planiranje, proizvodnju hrane, saobraćaj, turizam, energetiku, zaštitu okoliša i sl.. Raspodjela nadležnosti po nivoima upravljanja (općina – kanton/županija – Federacija – država – međudržavne asocijacije) drugi je bitan okvir koji treba da se definira u smislu dodjeljivanja konkretnih zadataka i rokova za njihovo provođenje. Integrirano upravljanje vodama i korištenje drugih prirodnih resursa na nekom ograničenom području uključuje uvođenje mjera zaštite voda koje kroz intersektorsko usklađivanje trebaju da doprinesu smanjenju nivoa ranjivosti prostora i rizika od pojave neželjenih situacija, naročito u zaštićenim zonama.

Princip prevencije/ predostrožnosti zahtijeva da se primjenjuju ona razvojna rješenja koja buduće generacije, ukoliko se ukaže potrebnim, mogu tehnološki jednostavno adaptirati ili izmjeniti. Istovremeno se ne dozvoljava primjena novih tehnologija za koje ne postoje dokazi da nemaju štetnih posljedica po okoliš.

Zagađivač plaća je princip koji treba da onemogući korištenje resursa voda kao izvora ekstra profita na način da se bez ulaganja u tehnologije koje smanjuju količine otpadnih materija na kraju tehnološkog procesa, odnosno u objekte za prečišćavanje otpadnih voda, izbjegnu troškovi koje je obavezan pokrivati onaj koji to zagađenje producira.

Preduslov uspješnog implementiranja načela integrativnosti upravljanja kao i međusektorsko uvezivanje i razmjena bitnih podataka podrazumijeva formiranje sistema praćenja stanja voda, zahvatanja i korištenja voda, unos zagađenja kao i sistematiziranje istih u odgovarajućoj formi pogodnoj za dalje korištenje. Na ovaj se način mogu pratiti i ocjenjivati efekti mjera koje se provode i na osnovu mjerenih podataka, se dobiva mogućnost korigiranja ili potvrđivanje ispravnosti planova, kao i dobra osnova za tačno i pravovremeno informiranje javnosti.

Načelo javnosti rada je vrlo bitno i u fazi razmatranja mogućnosti, kao i u periodu donošenja odluka i praćenja rezultata kao posljedice primjenjenih mjera.

Kako se iz poglavlja o korištenju voda može vidjeti, postojeći sistemi za javno snabdijevanje vodom za piće najvećim dijelom su bazirani na korištenju podzemnih voda, to se ovom tipu voda mora posvetiti posebna pažnja u cilju sprječavanja i ograničenja unosa materija koje u pogledu pogoršanja hemijskih svojstava mogu degradirati ove resurse. U tom smislu donesena je Direktive 80/68/EEC od 17.12.1979 sa popisom supstanci koje je zabranjeno unositi, odnosno popisom supstanci čiji unos se ograničava, dok je Direktivom 2006/118/EC detaljnije propisani standardi kvaliteta, te način utvrđivanja trendova promjene kvaliteta voda, a u skladu sa čl.17 ODV-a i njenim Aneksom 5.



Donošenjem podzakonskih akata266 stvorili su se preduslovi da se u primjenu uvedu načela kontrolirane emisije i imisije, te da se kroz određene restriktivno- stimulativne mjere uvede i načelo smanjenja zagađenja na mjestu postanka. Prva dva pravilnika odnose se na kvalitet efluenta, ali ne uzimaju u obzir stanje kvaliteta voda u recipijentu što je u kombiniranom pristupu preporučenom u ODV267 uvaženo u dokumentu koji uređuje ovu oblast u Republici Srpskoj268. Osim ovih podzakonskih akata koja se odnose na otpadne vode donesen je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o vrstama, načinu i obujmu mjerenja i ispitivanja iskorištene vode, ispuštene otpadne vode i izvađenog materijala iz vodotoka269.

Ovi podzakonski akti trebaju se uskladiti sa novim ZoV-a Federacije BiH. Praksa primjene najboljih raspoloživih tehnologija na ovaj način dobiva svoju potvrdu, a zagađivači koji ih primjenjuju uspijevaju da ispoštuju i načelo smanjenja zagađenja na mjestu nastanaka, kao provođenja mjera prevencije, ali i kao ispunjenja načela zagađivač plaća.

Da bi se postigli utvrđeni ciljevi u pogledu zadovoljenja zahtjeva za kvalitetom vode i samim tim direktno vezano i njenom upotrebnom vrijednosti, u dijelu koji se odnosi na zaštitu voda, neophodno je definirati ciljeve koji se odnose na:

Postizanje dobrog stanja svih voda, i

Zaštićena područja

Korisnici voda sa svoje strane imaju određene specifične zahtjeve za obezbjeđenjem kvaliteta vode na unaprijed definiranim prostorima, dionicama ili mjestima zahvatanja u određenom vremenskom periodu. Zahtjevi za vodom unaprijed definirane upotrebne vrijednosti, bez obzira da li se radi o zahvatanju i korištenju voda ili obezbjeđenju ekoloških funkcija vode, po pravilu su u domenu kvalitativnih karakteristika, strožiji nego li je to u trenutnoj situaciji realno moguće obezbijediti, pa se, između ostalog, i kroz procese proglašavanja određenih područja zaštićenim, stvaraju se uvjeti da se postigne i održi traženi kvalitet vode.

Osim zagađenja koja imaju karakter stalnih i donekle poznatih, u određenim, a naročito malovodnim periodima, u vodama se javljaju zagađenja koja imaju karakter vanrednih i incidentnih. Najčešće je to posljedica zbivanja koja su uzrokovana ljudskom nepažnjom ili rjeđe, prirodnim katastrofama, a čije posljedice po korisnike voda mogu biti dugotrajne, a štete vrlo velike. Zbog toga je potrebno na najmanju moguću mjeru svesti vjerovatnoću pojave incidentnih zagađenja, a uspostavom efikasnog sistema dojavljivanja i djelovanja nakon utvrđivanja pojave zagađenja minimizirati posljedice na korisnike voda i akvatičnu floru i faunu. Ova oblast ima dosta dodirnih tačaka sa oblasti zdravstva, te sa službama civilne zaštite nadležnim za smanjenje rizika od pojave akcidenata i sanacijom šteta, ukoliko do njih dođe.

Specifičnost problematike zaštite voda, pa samim tim i definiranje operativnih ciljeva polazi od načina nastanka zagađenja čime se svi zagađivači mogu svrstati u one čija emisija zagađenja ima svojstva tačkastog, koncentrisanog unosa u vode ili je pak prostornog karaktera, pa se njen nastanak, transport i unos u akvifer ne može vezati za neku konkretnu tačku u prostoru.

266 Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i štetnih materija za tehnološke otpadne vode prije njihovog ispuštanja u sistem javne kanalizacije odnosno u drugi prijemnik i Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i štetnih tvari za vode koje se nakon pročišćavanja iz sustava javne kanalizacije u prirodni prijemnik Sl. novine FBiH br.50 od 25.07.2007. donesenog na osnovu čl. 124. stav 1. tačka 1. ZoV – Sl. novine FBiH br. 18/98; Uredba o opasnim i štetnim materijama u vodi – Sl. novine FBiH 43 od 20.06.2007., a na osnovu čl. 121 stav 4. Zakona o vodama Sl. novine FBiH 18/98, 267 Standard kvaliteta okoliša za vodna tijela zajedno sa propisanim graničnim vrijednostima emisije, 268 Uredba o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka u RS-u od 15.08.2001, 269 Sl. novine FBiH br. 20 od 14.05.2003



Fokusirajući se na fenomene i pojave koje u najvećoj mjeri utiču na promjenu kvaliteta voda, jasno se izdvajaju oblasti po kojima su utvrđeni operativni ciljevi:

Kvalitet površinskih i podzemnih voda.

Koncentrisani izvori zagađenja,

Disperzni izvori zagađenja,

Izvanredna i incidentna zagađenja,

Utvrđivanje režima korištenja prostora koji ima značajan uticaj na postizanje i održavanje kvaliteta površinskih i podzemnih voda,

Nadzor nad imisijom zagađenja i praćenje promjene kvaliteta površinskih i podzemnih voda, i

Stanje u pogledu praćenja i kontrole koncentrisanih i disperznih zagađivača na prostoru Federacije BiH je takvo da se može konstatirati da je mogućnost upravljanja izvorima zagađenja u ovom trenutku ograničeno i otežano. Koliko god se radilo o aproksimativnim procjenama produkcije tereta zagađenja iz specifičnih izvora, samo nepostojanje odgovarajućeg tretmana otpadnih voda, odnosno propisivanje i praćenje mjera smanjenja zagađenja na izvoru, nameće zaključak da je neophodno pokrenuti aktivnosti na smanjenju zagađenja na mjestu nastanka gdje bi se osim njegovog količinskog reduciranja morao utvrditi i stepen toksičnosti, biorazgradljivosti, bioakumulativnosti, te zahtjevi u pogledu ispunjenja obaveza za prekogranične vodotoke. Na osnovu navedenog uvodnog sadržaja, i definiranih strateških ciljeva, određeni su operativni ciljevi, sa mjerama za njihovo dostizanje, kako slijedi: Operativni cilj 13: Karakterizacija tipova vodnih tijela i klasifikacija stanja voda, u skladu sa ZoV-a

Federacije BiH Operativni cilj 14: Smanjenje tereta zagađenja od urbanih/sanitarnih otpadnih voda Operativni cilj 15: Smanjenje emisije štetnih i toksičnih materija koje produciraju pojedini industrijski

zagađivači kroz uspostavljanje sistema dozvola/ kvota i principa zagađivač plaća Operativni cilj 16: Smanjenje količina zagađenje koje dospijeva u površinske i podzemne vode sa

uređenih i divljih deponija krutog otpada Operativni cilj 17: Smanjenje unosa tereta zagađenja od poljoprivrednih aktivnosti planskim korištenjem

zemljišta i pravilnom upotrebom agro-tehničkih mjera Operativni cilj 18: Smanjenje unosa tereta zagađenja od aktivnosti vezanih za eksploataciju šuma

primjenom postupaka i praksi koje u najmanjoj mjeri imaju uticaj na vode Operativni cilj 19: Izgradnja sistema za prikupljanje i odvodnju otpadnih voda za naselja ispod 500

stanovnika. Operativni cilj 20: Smanjenje unosa tereta zagađenja od saobraćaja Operativni cilj 21: Uspostava katastra zaštićenih područja u skladu sa podjelama i opisima datim u

poglavlju VI.2. Zakona o vodama Federacije BiH Operativni cilj 22: Uspostavljanje centalne baze podataka sa rezultatima mjerenja i pregledom fizičko-

hemijskih i bioloških pokazatelja kvaliteta površinskih i podzemnih voda Operativni cilj 23: Uspostavljanje referentne laboratorije i poboljšanja rada ovlaštenih laboratorija za

ispitivanje kvaliteta voda Operativni cilj 24: Poboljšanje sistema dojave i efikasnog reagiranja u slučaju pojave akcidentnih i

izvanrednih zagađenja Operativni cilj 25: Definiranje minimalnih proticaja kao garantiranih količina voda u za pojedina vodna

tijela koji obezbjeđuju opstanak i razvoj akvatične flore i faune koja u tim vodotocima obitava u prirodnim uvjetima



4.3.6.5.Kvalitet površinskih i podzemnih voda

4.3.6.5.1. Operativni cilj 13: Karakterizacija tipova vodnih tijela i klasifikacija stanja voda, u skladu sa ZoV-a Federacije BiH

Ovaj operativni cilj je predviđen ZoV-a Federacije BiH, članovima 31 i 32, a potrebno ga je realizirati kao preduslov svim aktivnostima koje vode ka dostizanju i održanju dobrog stanja, ili dobrog ekološkog potencijala, površinskih i podzemnih voda. Mjere za ovaj operativni cilj su takođe definirane ZoV-a Federacije BiH, kao: Izrada propisa o metodologiji za određivanje tipova vodnih tijela površinskih voda i

karakterizaciju vodnih tijela površinskih i podzemnih voda; Izrada propisa o referentnim uvjetima za klasifikaciju ekološkog stanja i dopuštenim graničnim

uvjetima parametara hemijskog kvaliteta za klasifikaciju hemijskog stanja vodnih tijela površinskih voda;

Izrada propisa o parametrima kvantitativnog i hemijskog kvaliteta za klasifikaciju stanja vodnih tijela podzemnih voda.

4.3.6.6.Zaštita voda od koncentrisanih izvora zagađenja Bez obzira što je lista tipova koncentrisanih izvora zagađenja veoma duga, i za određene prostore vrlo specifična, ono što je zajedničko za kompletan prostor Federacije BiH u ovom trenutku je to da najznačajniji tačkasti izvori zagađenja voda prvenstveno potiču od stanovništva, privrede i deponija krutog otpada. Ne bez značaja jesu i drugi izvori zagađenja i zasigurno ih ne treba zanemariti, ali količina i kvalitet otpadnih voda koje ove tri kategorije zagađivača proizvode dominiraju danas kao ključni problem u svim razmatranjima vezanim za zaštitu kvaliteta voda. Prema karakteristikama koje se odnose na specifičnost nastanka kao i primjenu mogućih mjera koje doprinose dostizanju strateškog cilja koji se odnosi na tačkaste izvore zagađenja, grupisali smo operativne ciljeve i mjere na one koji se odnose na zagađenja koja potiču od urbanih otpadnih voda, industrijskih otpadnih voda, procjednih voda sa deponija i druga zagađenja koja imaju karakter koncentrisanog.

Urbane otpadne vode: Porast standarda usluga komunalne hidrotehničke infrastrukture se nije istim intenzitetom razvijao po svim segmentima, tako da podizanje kvaliteta i pouzdanosti u obezbjeđenju vode za piće stanovništva, nije pratila izgradnja odgovarajućih sistema za prikupljanja i tretman otpadnih voda. To za posljedicu danas ima da se upotrijebljene vode stanovništva u gotovo svim naseljima na području Federacije BiH direktno disponiraju u najbliže recipijente, najčešće površinske vode.

Primarni cilj u pogledu zaštite okoline, a samim tim i zaštiti voda od urbanih otpadnih voda jeste povećanje stupnja obuhvaćenosti kanalizacionim sistemom stanovništva pri čemu se kao završna tačka kanalizacionih sistema smatra postrojenje za tretman otpadnih voda odgovarajućeg kapaciteta i stepena prečišćavanja u skladu sa Direktivama (91/271/EEC) i (98/15/EEC)270 o urbanim otpadnim vodama.

270 Direktive o urbanim otpadnim vodama od 21.maj 1991 i 27 februara 1998



Obaveze i rokovi koji proističu iz ovih kao i direktive 2006/118/EC271 koja se odnosi na zaštitu podzemnih voda dati su u poglavlju IV. Pravni okvir, stavkom: Ciljevi koji proizilaze iz zahtjeva EU-a, a u okviru domaćeg zakonodavstva ova je oblast obuhvaćena i ZoV-a.

Prema čl.54 stav 3 ZoV lokalna zajednica, odnosno općinsko vijeće, osim u slučaju kada se radi o međuopćinskim sistemima za koje je nadležan kanton, donosi odluku o odvodnji otpadnih voda i obavezi priključka pojedinih zagađivača/ objekata na kanalizacioni sistem. Ove odluke bi trebalo da obuhvate i one dijelove općine za koje ne postoji prihvatljiva mogućnost da budu uključeni u sistem javne kanalizacije. U tom cilju bi trebalo kao vid pomoći i podrške lokalnim zajednicama, a od strane tijela koja su uključena u proces upravljanja vodama, uraditi instruktivne materijale u formi preporuka i smjernica koje bi pomogle općinskim organima da urade ovakav dokument baziran na važećim europskim direktivama, te da polazna osnova bude sveobuhvatna, harmonizirana i prihvatljiva za sve lokalne zajednice. Ovo se odnosi i na individualno disponiranje otpadnih voda i norme za mala postrojenja za tretman otpadnih voda. Na taj način se jedino može prevazići situacija da se praksa direktnog ispuštanja otpadnih voda u vodotoke, tlo ili pak zacjevljene površinske vode, prekine.

Tokom 2006 – 08 realiziran je projekat „Upravljanje kvalitetom voda na nivou riječnih slivova u BiH“ (WQM I i II)272 finansiran od strane Europske zajednice u kome je detaljno razmatran aspekt zaštite kvaliteta voda na prostoru cijele BiH. Problematika je prvenstveno fokusirana na produkciju zagađenja iz otpadnih voda od stanovništva, odnosno urbanih otpadnih voda. Između ostalog, kao jedan od rezultata projekta, dobivena je rang lista koje sačinjavaju naselja čije je rješavanje problema dispozicije otpadnih voda prioritet, a lista je dobivena na osnovu predloženog sistema za podršku u donošenju odluka kao i kriterija čiji je značaj određen na osnovu specifičnih koeficijenata. Odabarani kriteriji su određeni na osnovu prirodnih i trenutnih društveno ekonomskih karakteristika prostora i recipijenta i metodologija je prihvaćena od upravljačkih struktura iz sektora voda.

Kriteriji koji su se uvažavali u sistemu donošenja odluke o prioritetima su:

Uticaj otpadnih voda na rijeke Troškovna efektivnost Uticaj na akvifere i akumulacije korištene za pitku vodu Vode za kupanje (Rizik po zdravlje /Rekreacija/Turizam) Indikator prakse upravljanja

Prema podacima iz elaborata WQM, na području Federacije BiH su identificirane 93 aglomeracije sa preko 2000 stanovnika, sa stanovišta obaveza prikupljanja i tretmana otpadnih voda, od čega se njih 75 nalazi na vodnom području rijeke Save a 18 na Jadranskom slivu. U fazi procjene troškova izgradnje ovih sistema i efekata koji će oni donijeti krenulo se od pretpostavke da će stepen priključka u prvoj fazi realizacije biti 60%273.

Od ukupno 23 aglomeracije identificirane kao prioritetne na prostoru BiH, njih 14 se nalazi na prostoru Federacije BiH od čega je po 7 na slivnom području Jadranskog mora i rijeke Save. Na taj 271 Direktiva 2006/118/EC Europskog parlamenta i Savjeta od 12.decembra 2006 o zaštiti podzemnih voda od zagađenja i pogoršanja stanja 272 Konzorcij Carl Bro a/s sa REC BiH i NERI – 2007.god 273 Ukupni investicioni troškovi izgradnje postrojenja za tretman urbanih otpadnih voda za ove aglomeracije iznosi 274 mil. €, odnosno kanalizacije sa stepenom priključenosti 60% 103,86 mil € pri čemu su u ove troškove ušli samo troškovi izgradnje fekalnih kanalizacionih vodova.



način su se na nivou države, a samim tim i entiteta, odnosno slivova odredili prioriteti čijom bi se izgradnjom značajno popravilo stanje kvaliteta voda u pojedinim vodotocima. Kako je već navedeno, problematika prikupljanja i tretmana otpadnih voda stanovništva je problematika kojom se bave lokalne zajednice, tako da svaka inicijativa koju pokrene lokalna zajednica, sa ciljem rješavanja ovog problema, treba biti podržana. Projektom WQM-a nisu definirane vremenske granice implemantacije, ali one proizilaze iz obaveza ispunjavanja uslova koji su proistekli iz potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), a koji definiše vremenski rok od šest godina za donošenje i implemantaciju propisa usklađenih sa europskom legislativom.

4.3.6.6.1. Operativni cilj 14:Smanjenje tereta zagađenja od urbanih/sanitarnih otpadnih voda

Slijedeći okvire precizirane u navedenim direktivama, Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju i važećem Planu upravljanja kvalitetom voda (WQM), ovaj operativni cilj se može definirati kao izgradnja sistema za prikupljanje i tretman urbanih otpadnih voda za sve aglomeracije veličine preko 2000 stanovnika, sa stepenom priključenosti na sistem kako je prikazano na slijedećoj tabeli:

Veličina naselja Planirani procenat priključenosti Broj stanovnika Naselja od 2000 - 10000 ES 70 197.500 Naselja od 10000-15000 ES 75 125.000 Naselja preko 15000 ES 90 917.000 UKUPNO 1.239.500 Tabela: 4.3.6. Prema ovako uspostavljenim kriterijumima će se u obuhvatu uređenog kanalizacionog, i sistema za tretman otpadnih voda, naći oko 1.240.000 stanovnika Federacije BiH, što predstavlja oko 43% od ukupnog prognoziranog broja stanovnika 2020 godine, a zasigurno će na kvalitetan način svoje prikupljanje i konačnu dispoziciju otpadnih voda riješiti još jedan broj stanovnika raspoređenih po naseljima sa manje od 2000 stanovnika. Mjere:

Povećanje stepena obuhvaćenosti stanovništva kanalizacionim sistemima i izgradnja odgovarajućih postrojenja za tretman otpadnih voda prema prioritetima koji proizilaze iz plana upravljanja kvalitetom voda (WQM), te onih koja imaju negativni uticaj na zaštićena područja, ali i podrška inicijativi za izgradnju i razvoj kanalizacionih sistema koje pokrenu lokalne zajednice.

Izrada kantonalnih i općinskih planova za zaštitu kvaliteta voda kao osnove za rješavanje ovih problema.

Poboljšanja postojećih sistema za prikupljanje i transport otpadnih voda sa posebnom pažnjom na utvrđivanja ažurnog i tačnog sadašnjeg stanja postojećih kanalizacionih sistema.

Uspostavljanje efikasnog sistema nadzora i kvaliteta površinskih i podzemnih voda koji će proizaći iz programa monitoringa koji uključuje i formiranje laboratorija (referentnih i ovlaštenih) koji su osposobljeni za kvalitetnu podršku ovim aktivnostima kao i formiranje centralne baze podataka o zagađivačima i pokazateljima stanja kvaliteta voda.

Evaluacija rezultata primjenjenih mjera i dalja istraživanja u cilju dobivanja boljih i tačnijih osnova za donošenje odluka.



Analiza raspoloživih tehnologija prečišćavanja otpadnih voda i obrade mulja koje zadovoljavaju zahtjeve o kvalitetu efluenta prema zahtjevima domaće i EU legislative.

Formiranje i edukacija timova za vođenje i implementaciju projekata i iznalaženje najefikasnije forme za njihovu realizaciju.

Industrijske otpadne vode: Specifičnost otpadnih voda koje potiču od industrije ogleda se u tome što sadrže netipično zagađenje čija količina i vrsta zavisi velikog broja faktora od kojih su najvažniji tip industrije, primjenjeni tehnološki proces i veličina proizvodnih kapaciteta. Tačkasti industrijski zagađivači, uz zagađenje od urbanih otpadnih voda, značajno doprinose ukupnom teretu zagađenja koje se upušta u površinske ili podzemne vode, a opasne i štetne materije, koje po pravilu industrijske otpadne vode sadrže, zahtijevaju vrlo brižljivu kontrolu i praćenje. Monitoring otpadnih voda koje potiču od privrednih subjekata treba uspostaviti tako što bi se on definirao kroz nekoliko koraka i odnosio na svaki pojedinačni subjekt, a zasnivao bi se na principu izdavanja dozvola, vlastito praćenje imisije zagađenja, kontrolna mjerenja i nadzor, te uspostavi službe koja bi efikasno provodila i kontrolirala ove korake.

Istovremeno, privredni subjekati koji svoje proizvode žele plasirati na svjetskom tržištu, kao dio obaveza certifikacije i standardizacije, moraju ispunjavati međunarodne ISO standarde kao što su 14000 i 14040 i 14044 koji sadrže i obavezu izrade i provođenje Plana upravljanja otpadnim vodama koji obrađuje situacije pojave izvanrednih i incidentnih zagađenja, te postupke i mjere koje se tada primjenjuju.

Donošenjem Uredbe i Pravilnika koji propisuju granične vrijednosti opasnih i štetnih materija u tehnološkim otpadnim vodama, odnosno njihovom prisustvu u vodi, stvorene su polazne osnove za dalje djelovanje, što uz srodnu legislativu koja se odnosi na dozvole za građenje, odnosno na uticaj pojedinih privrednih subjekata na okoliš, može biti polazna činjenica i u analizi rada i uticaja onih industrijskih zagađivača koji već egzistiraju.

Uz razumne rokove za provođenje odgovarajućih mjera kojima bi se zadovoljile zakonske norme, te izdavanjem dozvola koje podrazumijevaju detaljnu analizu i funkcioniranje tehnološkog postupka određenog zagađivača sa naglaskom na posljedice po okoliš u normalnom pogonu i vanrednim situacijama, moguće je postaviti kvote zagađenja koje svaki pojedini emiter ispušta. Usvajanjem principa datih u IPPC Direktivi o integriranom sprječavanju i kontroli zagađenja274, a koji se odnose na industrijske zagađivače, odnosno njihove obaveze u pogledu primjene najboljih raspoloživih tehnologija (BAT) ili najboljih dostupnih tehnika koje ne iziskuju prekomjerne troškove (BATNEC), dobivaju se u najvećoj mjeri i normativi o dozvoljenom ispuštanju. Na taj način industrijski zagađivači bivaju stimulirani da kroz provođenje principa zagađivač plaća, primjenjuju tehnologije kojima se smanjuje teret zagađenja na mjestu nastanka.

Kontrolu poštovanja kvota dobivenih u dozvoli za rad nekog industrijskog pogona vrši sam privredni subjekt, a dozvole se izdaju na određeno vrijeme i neophodno je vršiti njihovo produžavanje i usklađivanje sa novim saznanjima do kojih se došlo u toku važenja dozvole. Inspekcijski nadzor ima osim funkcije provjere provođenja naloga i savjetodavnu funkciju, kao i funkciju tijela koje će sistemom stimulacija i kazni ubrzati uvođenje pozitivnih praksi u oblasti zaštite okoliša. Industrijski zagađivači predstavljaju vrlo često i izvor opasnih supstanci koje dugotrajno degradiraju vodne resurse ili se oni u svojoj upotrebnoj vrijednosti zauvijek gube. U tom smislu se kroz Aneks IX ODV zajedno sa drugim direktivama275 definirale granične vrijednosti 274 Direktiva 96/61/EC od 24.09.1996. 275 Direktive 84/491/EEC, 83/513/EEC, 84/156/EEC, 82/176/EEC



opasnih materija, a Direktivom o zagađenju izazvanom određenim opasnim supstancama276 je ukinuta stara Direktive ili dijelovi direktiva 76/464/EEC i 91/692/EEC koje su obrađivale istu oblast.

Otpadne vode industrijskih zagađivača mogu se pod određenim uslovima, u zavisnosti od vrste, miješati i zajednički tretirati na postrojenju zajedno sa otpadnim vodama stanovništva. Za smanjenje industrijskog zagađenja ključne su primjena čistih tehnologija, te odgovarajući dalji tretmani, odvojeni ili spojeni sa urbanim otpadnim vodama. U svemu ovome veliki je značaj uspostava sistema dozvola za ispuštanje otpadnih voda u kanalizacioni sistem ili površinske vode sa specifičnim zahtjevima koji uzimaju u obzir i vrstu otpadnih voda i karakteristike recipijenta. Jedan dio industrije, tj. prehrambena industrija, je obuhvaćen direktivama 91/271/EEC i 98/15/EEC.

4.3.6.6.2. Operativni cilj15: Smanjenje emisije štetnih i toksičnih materija koje produciraju pojedini industrijski zagađivači kroz uspostavljanje sistema dozvola/ kvota i principa zagađivač plaća

Mjere

Dalja istraživanja u svrhu uspostave katastra industrijskih zagađivača sa svim podacima koji mogu poslužiti da se detektira veličina i karakter zagađenja kao i tačaka mogućeg izvora zagađenja sa značajnim posljedicama u slučaju incidentnih i vanrednih situacija.

Aktivno sudjelovanje predstavnika sektora voda u procima izdavanja okolinskih dozvola što bi uz uvažavanje principa IPPC i obaveza koje proizilaze iz BAT i BATNEC u pogledu tehnoloških modifikacija u procesu proizvodnje rezultiralo smanjenjem imisije štetnih i opasnih materija kao i zagađenja uopće i njegovog negativnog uticaja i na medij vodu.

Uspostava sistema kontinualnog operativnog monitoringa efluenta od strane zagađivača, te jačanje kontrolnog monitoringa od strane organizacije koja upravlja vodama u pogledu poštivanja kvota propisanih u okolinskoj dozvoli.

Deponije krutog otpada: Nizak stepen pokrivenosti uslugama prikupljanja i odlaganja otpada na području Federacije BiH, rezultirao je velikim brojem površina koje služe za nelegalno odlaganje različitih vrsta otpada (procjena se kreće 1893), a prema podacima Federalne uprave civilne zaštite na prostoru Federacije BiH egzistiraju 21 uređene, odnosno 33 djelimično uređene općinske deponije. Stepen uređenja i način upravljanja ovim deponijama ne garantiraju sigurnu i efikasnu kontrolu rada i reduciranje negativnih efekata koje ovakvi izvori zagađenja imaju na površinske i naročito na podzemne vode.

Osim na sarajevskoj deponiji, ni na jednoj drugoj ne postoji sistem prikupljanja i obrade procjednih voda koje između ostalog sadrže zagađenja dugotrajnog karaktera, teško razgradljive materije, bioakumulativne supstance i sl., nego one najčešće završavaju u podzemlju. S druge strane, podzemne vode su najzastupljeniji tip voda koji se koristi za pokrivanje potreba za pitkom vodom, tako da je ovaj problem najdirektnije vezan za ljudsko zdravlje.

276 Direktiva 2006/11/EU od 15.02.2006.



4.3.6.6.3. Operativni cilj 16: Smanjenje količina zagađenja koje dospijeva u površinske i podzemne vode sa uređenih i divljih deponija krutog otpada

Mjere:

Izrada sintetske karte zaštitnih zona izvorišta vode za piće i deponija krutog otpada.

Angažiranje lokalne zajednice na sistematskom uklanjanju divljih deponija smeća i otpadnog materijala iz zona koje imaju negativan uticaj na površinske i podzemne vode.

Sanacija postojećih i izgradnja novih deponija krutog otpada prema Strategiji upravljanja otpadom i planovima koji će biti urađeni u skladu sa važećim europskim direktivama koje tretiraju ovu oblast.

Uspostava stalnog monitoringa procjednih voda, i ocjena njihovog uticaja na podzemne vode, sa uređenih deponija krutog otpada.

4.3.6.7.Zaštita voda od disperznih izvora zagađenja Značaj disperznih izvora zagađenja na prostoru Federaciji BiH nikada nije na odgovarajući način kvantificiran u pogledu njegovog učešća u ukupnom teretu zagađenja, pa se u tom smislu nisu stvorili zakonski okviri koji definiraju način upravljanja prostorom identificiranim kao izvor rasutog zagađenja.

Kao rasuti izvori zagađenja su u poglavlju 3.5., određena naselja do 500 stanovnika, što je u suštini posljedica slabo razvijenih kanalizacionih sistema i u većim urbanim cjelinama, a pogotovo u manjim naseljenim mjestima sa malom gustinom stanovanja. To ne treba da znači da ova i manja naselja neće biti obuhvaćena javnim sistemima za davanje usluga odvođenja i tretmana otpadnih voda na konvencionalni ili alternativni način ili priključena na centralna postrojenja. Time ovi zagađivači, izgradnjom odgovarajućih sistema za prikupljanje otpadnih voda postaju tačkasti i kao takvi se tretiraju u ukupnom sistemu odvodnje urbanih otpadnih voda. U ovom smislu treba napraviti istraživanja sadašnjeg stanja populacije i rasporeda naselja u odnosu na rezultate popisa iz 1991. kao zadnje verificirane, te stanja odvodnje otpadnih voda u tim mjestima. Kao jedan od najznačajnijih disperznih izvora zagađenja je identificirana poljoprivredna djelatnost, odnosno sve ono što uz njih ide, a ima odraz na kvalitet voda, a to su sredstva za zaštitu bilja, prirodna i vještačka đubriva, otpad koji se producira u sklopu poljoprivrednih aktivnosti, te čestice dospjele u površinske vode kao posljedica erozivnih procesa prouzrokovanih obradom terena. Drugi značajan izvor difuznog zagađenja je privredna grana šumarstvo, odnosno posljedice aktivnosti vezanih za uzgoj i eksploataciju šuma, a na sličan način se manifestira kao i aktivnosti u poljoprivredi (zaštitna sredstva, otpad, šumski putevi, erozivni procesi, poremećaj režima tečenja).



4.3.6.7.1. Operativni cilj 17: Smanjenje unosa tereta zagađenja od poljoprivrednih aktivnosti planskim korištenjem zemljišta i pravilnom upotrebom agro-tehničkih mjera277

Mjere:

Nastaviti sa istraživanjima doprinosa difuznih izvora zagađenja kroz uspostavljanja monitoringa specifičnih zagađenja koji se javljaju kao posljedica poljoprivrednih aktivnosti.

4.3.6.7.2. Operativni cilj 18: Smanjenje unosa tereta zagađenja od aktivnosti vezanih za eksploataciju šuma primjenom postupaka i praksi koje u najmanjoj mjeri imaju uticaj na vode

Mjere:

Sudjelovanje u izradi šumsko-gospodarskih osnova, kao planskih dokumenata koji u sebi sadrže i način korištenja šumskih resursa/prostora na područjima gdje postoji zajednički interes korisnika voda i organa koji gazduju šumama.

Uspostava sistema kontrole, nadzora i sistema međusobnog obavještavanja o planiranim aktivnostima između sektora upravljanja vodama i šumama.

Uvesti multidisciplinarna istraživanja uticaja aktivnosti vezanih za šumarstvo na promjenu kvalitativno- kvantitativnog režima voda kroz uspostavljanje prihvatljive metodologije primjenljive na pojedina vodna područja.

4.3.6.7.3. Operativni cilj 19: Izgradnja sistema za prikupljanje i odvodnju otpadnih voda za naselja ispod 500 stanovnika.

Na ovaj način bi se sistemom za prikupljanje i tretman otpadnih voda riješilo pitanje za još oko 95.000 stanovnika, odnosno oko 3,3% od procijenjenog broja stanovnika Federacije BiH 202o. godine. Mjere:

Izrada smjernica i definiranje normi koje se odnose na izgradnju kanalizacionih sistema ruralnih područja, i prihvatljivih tehničkih rješenja za prikupljanje i disponiranje otpadnih voda individualnih objekata, sa izgradnjom odgovarajućih objekata za zbrinjavanje otpadnih voda u procentu od 25%,

Pokrenuti pilot projekat čiji rezultati bi poslužili kao osnova za uspostavljanje standarda u pristupu rješavanja problema prikupljanja i dispozicije otpadnih voda manjih naselja i izoliranih grupa zagađivača.

4.3.6.7.4. Operativni cilj 20: Smanjenje unosa tereta zagađenja od saobraćaja. Mjere:

277U skaldu sa Direktivom 91/676/EEC O zaštiti voda od zagađenja prouzrokovanog nitratima poljoprivrednog porijekla



Izrada analize uticaja zagađenja od svih vrsta saobraćaja (pomorskog, drumskog, kopnenog i zračnog) sa kvantificiranjem tereta zagađenja, uticaja i prijedlogom mjera za zaštitu voda.

Prilikom gradnje novih saobraćajnica, kroz postupak izdavanja okolinske dozvole utvrditi mjere za način eliminiranja negativnih uticaja oborinskih voda sa planiranih i postojećih saobraćajnica kao i sistem kontrole provođenja tih mjera.

Pokrenuti istraživanja uticaja saobraćaja na promjenu kvaliteta površinskih i podzemnih voda za svaku od vrsta saobraćaja uzimajući u obzir upotrebu specifičnih sredstava koja se koriste u odvijanju saobraćaja (so i abrazivni materijal, sredstva za impregnaciju željezničkih drvenih pragova, sredstva za odleđivanje aviona i sl.), te uspostavljanje standarda u njihovoj primjeni.

4.3.6.8.Zaštićena područja Do sada je na prostoru BiH pod različitim režimom zaštite samo 0,6% od ukupne teritorije278, pri čemu je situacija u Federaciji BiH u odnosu na Republiku Srpsku još nepovoljnija. Korištenje prostora po pravilu narušava prirodne odnose koji vladaju u situaciji bez antropogenog uticaja, što se po pravilu odražava na pogoršanje kvaliteta voda. ZoV-a Federacije BiH (čl.65) je utvrdio koja se to područja trebaju proglasiti zaštićenim sa aspekta njihove namjene, odnosno korištenja voda, zatim su to potencijalno trofična područja, kao i područja koja treba štititi zbog omogućavanja opstanka akvatične flore i faune.

Provođenje politike zaštite voda se mora posmatrati u sklopu aktivnog učešća u upravljanju prostorom koje uključuje prostorno planiranje, ocjenu ranjivosti prostora te propisivanje mjera i ograničenja u korištenju prostora. Više od drugih, ova oblast je predmet različitih disciplina (prostorno planiranje, zaštita kulturnog i prirodnog bogatstva, zdravstvo, energetika, turizam i sl.), ali se bez obzira na značaj drugih vidova korištenja vode i razloga za njihovu zaštitu, kao prioritet u uspostavljenju zaštićenih područja, nameću zaštitne zone izvorišta pitke vode.

Osim zaštitnih zona koje su u funkciji obezbjeđenja dovoljnih količina vode za piće, potrebno je u dijelu koji se odnosi na korištenje voda za kupanje279, ali i druge vidove korištenja i ostvarenje uslova za opstanak akvatičnih eko sistema, provesti mjere zaštite na zato namjenjenim vodnim tijelima. Detaljniji podaci o zaštićenim područjima te njihov opis i karakteristike navedeni su u Poglavlju I 2.6. i odnose se na nacionalne parkove, parkove prirode, spomenike prirode, zaštićena područja po osnovu Zakona o šumama i područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH.

4.3.6.8.1. Operativni cilj 21: Uspostava katastra zaštićenih područja u skladu sa podjelama i opisima datim u poglavlju VI.2. Zakona o vodama Federacije BiH

Mjere:

Stimulirati i obezbijediti stručnu pomoć lokalnim zajednicama u aktivnostima oko uspostavljanja zona sanitarne zaštite izvorišta vode za piće javnih i lokalnih vodovoda čiji kapacitet prelazi 10 m3/dan.

Definirati područja namjenjena zaštiti ekonomski važnih akvatičnih vrsta i kroz intersektorsko djelovanje obezbijediti uslove za obavljanje ove djelatnosti, pri čemu bi dio koji se odnosi na

278 Zaštićena područja Bosne i Hercegovine zauzimaju površinu od 30766,82 ha, što od ukupne površine (5 120 976 ha) iznosi 0,6%. Izvor: Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Sarajevo, (web stranica posjećena 12.12.2008 godine). 279 Direktiva o vodi za kupanje 2006/07/EC od 12.02.2006.



zaštitu i kontrolu kvaliteta voda bio prvenstveno u domenu sektora voda280.

Kroz prostorne planove lokalnih zajednica, kantona i federacije odrediti na osnovu prirodnih predispozicija, a slijedeći princip održivog razvoja područja namjenjena rekreaciji na vodama kao i kupališne zone i za svaku od zona odrediti mjere zaštite u cilju postizanja zahtijevanog kvaliteta voda.

U pogledu definiranja područja osjetljivih na nutrijente potrebno je provesti istraživanja sa fokusiranjem na prirodna slatkovodna jezera, druge slatkovodne mase, estuarije i priobalne vode za koje se procjenjuje da su eutrofične ili koje u bliskoj budućnosti mogu postati eutrofične, ukoliko se ne poduzmu zaštitne mjere. Kriteriji za određivanje graničnih vrijednosti koncentracije nitrata i nitrita dati su u Evropskim direktivama 91/271/EEC i 91/676/EEC koje se odnose na urbane otpadne vode i nitrate u poljoprivredi.

U skladu sa aktivnostima koje tek trebaju da se provedu u sklopu mjera vezanih za zaštitu prirode i invertarizaciji flore i faune, prema uspostavljenim europskim standardima, potrebno je odabrati i odgovarajuće mjere koje se odnose na zaštitu kvaliteta voda na tim područjima.

Formiranje centralne baze podataka sa kartama zaštitnih područja sa aspekta zaštite voda sa naročitom pažnjom na zone sanitarne zaštite svih izvorišta vode za piće koja se koriste ili planiraju koristiti u cilju pripreme dijela karte ranjivih područja koja će poslužiti kao osnova za izradu prostornog plana i karte ograničenja u korištenju zemljišta.

4.3.6.8.2. Operativni cilj 22: Uspostavljanje centalnog sistema u kome bi se prikupljali rezultati mjerenja i obrade rezultata fizičko- hemijskih i bioloških pokazatelja kvaliteta površinskih i podzemnih voda kao i njihovo sistematiziranje u cilju obezbjeđenja potrebnih informacija kako o trenutnom stanju, tako i veličini promjena stanja u mjernim tačkama i širem prostoru.

Mjere:

Izrada plana monitoringa kvaliteta površinskih i podzemnih voda u cilju objedinjavanja u funkcionalnu cijelinu postojećih mjernih stanica i podataka koji se simultano mjere na određenim profilima sa planovima pozicioniranja novih mjernih mjesta. Plan monitoringa mora sadržavati i podjelu operativnih zadataka po nivoima upravljanja vodama. Formiranje i ustroj monitoring mreže mora poštovati koliko god je to moguće i kontinuitet razvoja sistema praćenja kvaliteta voda.

Decidno delegiranje zadataka i obaveza izvještavanja o stanju voda usklađen sa zahtjevima međunarodnih komisija i asocijacija (ICPDR, Savska komisija, MAP) nadležnom tijelu na nivou FBiH, odnosno BiH.

Uspostava metodologije praćenja poboljšanja stanja kvaliteta voda i provođenja propisanih mjera u cilju kreiranja sistema za donošenje odluka u oblasti ulaganja u zaštitu voda.

Koncipiranje i razvoj centralne baze podataka o stanju u oblasti prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda uz obavezu izvještavanja svih javnih organizacija koje se time bave i registriranih zagađivača. Između ostalih, ovi bi izvještaji sadržavali podatake o broju korisnika kanalizacionih sistema, te podatke o količinama i sastavu otpadnih voda, stanja mreže (profili, cijevni materijal, dužine i sl.) i izlaznog efluenta sa postrojenja za tretman otpadnih voda.

280Direktiva 2006/44/EC od 06.09.2006 o kvalitetu slatkih voda kojima je potrebna zaštita ili poboljšanje kako bi omogućile život riba i Direktiva 2006/113/EC od 12.12.2006 o potrebnom kvalitetu vode za uzgoj školjki



Uz razvoj monitoring sistema, neophodno je razviti i odgovarajuću laboratorijsku (certifikacija ovlaštenih laboratorija, osposobljavanje referentnih laboratorija, kao dio sistema monitoringa) i inspekcijsku službu koja bi uz terenske obilaske i kontrolne analize doprinjela da se donesene mjere i propisi poštuju, a korisnici voda informiraju i educiraju u oblasti propisa i novih trendova.

4.3.6.8.3. Operativni cilj 23: Uspostavljanje referentne laboratorije i poboljšanja rada ovlaštenih laboratorija za ispitivanje kvaliteta voda

Članom 64. ZoV-a definira se potreba osnivanja referentne laboratorije koja bi u okviru svoje djelatnosti imala više funkcija vezanih za nadzor nad radom ovlaštenih laboratorija kao i provođenjem dijelova ZoV koji se odnose na zaštitu kvaliteta voda, ali i okoliša generalno. Sadašnje stanje i ustroj praćenja i ispitivanja kvaliteta voda i otpadnih voda ukazuje na potrebu operacionalizacije ovog dijela ZoV-a. Mjere: Izrada i donošenje podzakonskog akta kojim se definiraju uvjeti i djelokrug rada referentne i ovlaštenih laboratorija.

Proglašenje referentne laboratorije na nivou Federacije BiH od strane Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Usklađivanje stepena opremljenosti i popunjenosti kadrovima za ovu vrstu laboratorija kroz sistem interkalibracije propisan ODV.

4.3.6.8.4. Operativni cilj 24: Poboljšanje sistema dojave i efikasnog reagiranja u slučaju pojave akcidentnih i izvanrednih zagađenja

Mjere:

Pojačanje sistema inspekcijskog nadzora nad vodnim tijelima na kojima su uočene promjene nastale kao posljedica prirodnih ili ljudskim nemarom izazvanih havarija u saradnji sa udruženjima građana (ribarska udruženja, ljubitelji prirode, eko udruge i sl.).

Stimuliranje formiranja službi ili specijaliziranih firmi za davanje posebnih usluga čije je cilj da eliminiraju ili smanje posljedice incidentnih događanja.

U suradnji sa organizacijom civilne zaštite kreirati scenarija po kojima bi se simulirale pojave akcidentnih zagađenja i postupanja u takvim situacijama na vodotocima I kategorije se procjenom rizika, tj. vjerovatnoće dešavanje neželjenih pojava i posljedica tih dešavanja uzimajući u obzir podatke o dosadašnjoj učestalosti pojava i visine šteta koje prouzrokuju.

Istraživanja koja bi rezultirala izradom matematskih modela za simuliranje promjene kvaliteta voda koji bi poslužio kao upravljačko- operativni alat u procjeni posljedica, ocjeni obima i sadržaja mjera koje treba provesti u slučaju pojave iznenadnog zagađenja.

4.3.6.9.Ekološki prihvatljiv protok Poznavanje ekološki prihvatiljivog protoka je prepoznato je kao bitan ulazni podatak u procesu planiranja i upravljanja vodama te ga je kao takvog potrebno odrediti za svako pojedino vodno tijelo, a u cilju ostvarenja uslova za opstanak akvatične flore i faune. U tom smislu i ZoV-a



Federacije BiH članom 62 definira da „Ekološki prihvatiljiv protok predstavlja minimalni protok koji osigurava očuvanje prirodne ravnoteže i ekosistema vezanih za vodu“. U uslovima neregulisanih vodotoka nije moguće značajno uticati na upravljanje kvantitativnim režimom voda, ali je u fazi planiranja izgradnje objekata te definiranja njihovog režima korištenja bitno raspolagati podacima o zahtjevima za obezbjeđenjem ekološki prihvatljive protoke kao konturnom planskom uvjetu.

Određivanje ekološki prihvatljive protoke je proces koji podrazumijeva najčešće dugotrajne i skupe aktivnosti kako u prethodnim fazama, tako i u fazi koja slijedi nakon promjena prirodnog režima u vodotoku, te i eventualne korekcije vrijednosti na osnovu saznanja dobivenih kroz kvalitetan monitoring i kontinuirano praćenje. Ekološki prihvatljiva protoka je vremenski zavisna veličina koja se tokom sezone mijenja u zavisnosti od specifičnih potreba biocenoza koje u u različitim periodima imaju različite potrebe za vodom. Prilikom odabira odgovarajuće metodologije treba voditi računa o raspoloživim podacima, njihovoj tačnosti, obimu i vremenu koje je potrebno utrošti da bi se dobili kvalitetni ulazni podaci pri čemu je važno, bez obzira na odabir metodologije, da se detaljno odredi nulto stanje koje se kasnije koristi za poređenje sa promjenama koje se nužno pojavljuju u vremenu. Prije svih aktivnosti koje se planiraju provoditi na nekom vodnom tijelu ili više njih, potrebno je definirati monitoring kvaliteta i količina voda koji će biti obaveza korisnika sistema, ali kontroliran i usaglašen sa upravljačkim strukturama sektora voda.

4.3.6.9.1. Operativni cilj 25: Definiranje minimalnih proticaja kao garantiranih količina voda u vodotocima koji obezbjeđuju opstanak i razvoj akvatične flore i faune koja u tim vodotocima obitava u prirodnim uvjetima

Mjere

Određivanje preliminarnih vrijednosti minimalnih srednje mjesečnih proticaja 95% - tne obezbjeđenosti za vodna tijela definirana u preliminarnoj podjeli vodotoka, kao osnove za prethodna razmatranja mogućnosti korištenja površinskih voda na tim dionicama. Ove vrijednosti će se utvrditi na osnovu regionalnih hidroloških analiza i imaju karakter polaznih osnova za dalje istraživanje koja uključuju, osim hidroloških, i podatke o fizičko- hemijskim karakteristikama određenih vodnih tijela kao i podatke o akvatičnoj flori i fauni.

Usvajanje prihvatljive metodologije za utvrđivanje minimalnih dozvoljenih proticaja na dionicama nizvodno od vodoprivrednih objekata kojima se može uticati na režim tečenja i mjesta u kojima se vrši značajnje zahvatanje voda uz obezbjeđenje mehanizama kontrole i poštivanja usvojenih vrijednosti.

U propisima koji definiraju metodologiju određivanja ekološki prihvatljive protoke dati značajno mjesto potrebama za vodom nizvodnih korisnika, tj. prvenstveno obezbjeđenju dovoljnih količina vode za piće, ali i potreba ostalih korisnika.

Kroz planiranje režima pogona akumulacija voditi računa o mogućnosti da se u malovodnim periodima pozitivno djeluje i na kvalitet voda time što će se proticaj u prirodnim uslovima u nekim vremenskim periodima povećati pri čemu je pravilnim korištenjem selektivnih vodozahvata moguće uticati na temperaturni i režim kisika u ljetnom periodu kada su temperature najviše ili pak u periodima značajnim za opstanak akvatične flore i faune.



4.3.7. Zaštita od voda Strateški cilj koji se postavlja za oblast zaštite od voda je: Strateški cilj 10: Povećanje sadašnjeg nedovoljnog stepena zaštite od štetnog djelovanja voda

4.3.7.1.Strateški cilj 10: Povećanje sadašnjeg nedovoljnog stepena zaštite od štetnog djelovanja voda

Sve češće i razornije posljedice uzrokovane vodama jasno pokazuju da postojeći sistemi upravljanja i kontrole nisu dovoljno učinkoviti, te da uslovljavaju neophodnu i brzu promjenu pristupa i načela borbe protiv opasnosti izazvane viškom i/ili nedostatkom vode. Činjenica je da katastrofe pogađaju jednako bogate i siromašne281, i da su kočnica nacionalnom, regionalnom i globalnom razvoju. Danas živimo sa okolišem koji je sve ranjiviji i izloženiji rizicima od poplava, suša, klizišta, muljnih tokova, zagađenja voda i tla. Evropski izvještaj o klimatskim procjenama navodi podatke da je uočen trend vlažnijih ekstrema, a da je povećan broj toplijih dana od prosjeka, te da su poplave češće i sa većim protocima. Opaženi su i dugotrajniji periodi s padavinama nižim od prosjeka, što dovodi do suša i stvaranja velikih problema u upravljanju vodnim i o vodi ovisnim resursima. Prirodne katastrofe nije moguće kontrolisati, ali postoji mogućnost smanjenja društvene ranjivosti, donošenjem mjera za ublažavanje vodnih katastrofa. Sve to navodi na urgentnu potrebu započinjanja procesa koordiniranog multidisciplinarnog i interdisciplinarnog istraživanja i poduzimanja drugih aktivnosti i mjera vezanih za problematiku vodnih rizika. Integrirani pristup i upravljanje vodnim resursima mora uzeti u obzir sve kvalitativne i kvantitativne aspekte odnosa među površinskim, podzemnim vodama i okolišem, ne zanemarujući društvene i političke uticaje, a posebno pazeći na adekvatno upravljanje okolišem te planiranjem i zaštitom svih resursa. U tom procesu, ljudski faktor je jako bitan282, jer jedino on može prepoznati i koordinirati sve interaktivne djelatnosti tokom složenog procesa upravljanja resursima, a posebno je dužan istaći neophodnost uske saradnje svih sektora u procesu upravljanja vodama. Koncept održivog razvoja podrazumjeva integrirano upravljanje vodama, sa ciljem osiguranja ravnoteže korištenja prirodnih resursa i poticanja razvoja, uz poštivanje domaće zakonske regulative i međunarodnih Direktiva. Takođe, ovim konceptom upravljanja vodnim resursima pretpostavlja se poštivanje hidrološkog ciklusa, tako da se koriste obnovljivi vodni resursi, koji neće biti smanjeni dugotrajnim iskorištavanjem. U okviru ovakvog načina upravljanja vodama bitno je identificirati strateške ciljeve i zadatke, kako bi se mogla vršiti efikasna zaštita od poplava, poboljšavati stepen zaštite od štetnog djelovanja voda, ublažavati posljedice od suša te pripremati za ispunjavanje obaveza koji proističu iz procesa približavanja a kasnije i članstva u EU-i. Posebno Okvirna direktiva o vodama (ODV)283 i Direktiva o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima284 Za uspješnu implementaciju legislative na polju upravljanja vodama, neophodno je, pored ostalog, rješiti tehnička pitanja, odnosno na adekvatan način prihvatiti odgovarajuće tehničke standarde EU. Standardi EU u sektoru voda su potpuno razrađeni i definisani, i obavezujući su, pa ne mogu biti preporuke. Neophodno je sve Direktive uključiti u legislativu i praksu BiH. Važno je naglasiti da je 281 Katastrofe u razvijenim zemljama načine štetu od 2%, a u zemljama u razvoju od 13% bruto nacionalnog dohotka 282 Smatra se da su glavni razlozi poplava, ili barem njihovog inteziviranja, u neodrživom korištenju zemljišta i u ostalim ljudskim djelatnostima koje uzrokuju suprotne učinke od namjeravanih. 283 Direktiva 2000/60/EC Evropskog parlamenta i savjeta od 23.10. 2000 (Direktiva 2000/60/EC) 284 Direktiva 2007/60/EC Evropskog parlamenta i savjeta od 23.10. 2007 god. (Direktiva 2007/60/EC)



to dugotrajan posao, čak i EU prognozira duže periode prilagođavanja direktivama, s obzirom na mogućnosti i prioritete. Pri tome je izuzetno važna koordinacija između entiteta, a u Federaciji između kantona.

4.3.7.2.Operativni ciljevi i mjere za oblast zaštite od voda Za dostizanje strateškog cilja Smanjenje rizika od poplava na prihvatljivu mjeru neophodno je definisati slijedeće operativne ciljeve, i mjere za provođenje istih. Operativni cilj 25: Obnova i sanacija postojećih sistema zaštitnih vodnih objekata Operativni cilj 26: Uređenje vodnog režima i novi pristupi uređenju vodnih područja Operativni cilj 27: Uspostava sistema hidrološkog prognoziranja i ranog upozorenja Operativni cilj 28: Koordinirana nadležnosti i uloga „ostalih“ u odbrani od poplava i edukacija

stanovništva Operativni cilj 29: Smanjenje erozije Operativni cilj 30: Rješavanje pitanja unutrašnjih voda Operativni cilj 31: Rješavanje problema nedostatka vode Operativni cilj 32: Koordinacija sistema upravljanje vodama i zemljištem Operativni cilj 33: Prevencija i spremnost za slučaj katastrofe rušenja ili prelivanja brana

4.3.7.2.1. Operativni cilj 25: Obnova i sanacija postojećih sistema zaštitnih vodnih objekata

Mjere: Provedena analiza postojećeg stanja i obezbjeđenja funkcioniranja sistema i objekata zaštite od poplava ukazuje da je neophodno definisati prioritete i područja na kojima će trebati provesti slijedeće mjere: Dovršiti linije zaštite od poplava na stepen koji odgovara značaju branjenog prostora, i obimu štete, koja bi mogla nastati eventualnom poplavom velikim vodama. Pod ovim se podrazumijevaju sve mjere na dovršenju izgradnje započetih objekata, te rekonstrukciji postojećih vodnih građevina i objekata na odgovarajuće mjerodavne parametre i dimenzije u skladu sa usvojenim nivoom zaštite.

Polazeći od sigurnosnih, okolišnih, zdravstvenih i dr. aspekata prioritet prvog reda u preventivnoj zaštiti od polava su područja velikih i većih gadova sa više od 30.000 stanovnika, a potencijalno ih ugrožavaju rijeke. Uz rijeke postupno dograditi, ili izgraditi, zaštitne objekte, a u Posavini i (drugim područjima), realizirati preostale radove vezane za sanaciju i dalji razvoj sistema poldera (ukoliko polderi egzistiraju. Kod novih objekata u analize uključiti sve moguće varijante, pa ukoliko ne postoji drugo ekonomski opravdanije i svrsishodnije rješenje, ići na izgradnju poldera.

4.3.7.2.2. Operativni cilj 26: Uređenje vodnog režima i novi pristupi uređenju vodnih područja.

Mjere: Planiranje i izgradnja višenamjenskih sistema, i to tamo gdje se efekti objekata za zaštitu od poplava manifestiraju na širem prostoru i većem broju značajnijih privrednih i drugih objekata. Preferirati izgradnju višenamjenskih sistema, jer su brane i akumulacije osnovne građevine za kontrolu poplava. Pri projektovanju i upravljanju akumulacijama neophodno je pažnju posvetiti



ekonomskim, socijalnim i ekološkim potrebama, kako bi se minimizirali negativni a postigli maksimalni pozitivni učinci. Složena problematika zaštite od poplava na pojedinim područjima se može veoma uspješno rješavati izravnanjem protoka - gradnjom višenamjenskih akumulacija, (razni korisnici voda i zemljišta). Maksimalni protoci poplavnih valova mogu su uspješno reducirati retencionim kapacitetima: vodotoka, zemljišta i poplavnih površina (posebno na srednjim i manjim slivovima). Zadržana voda bi se infiltrirala u tlo, čime bi osigurala bolje uslove za ekosisteme, bila raspoloživa za buduća korištenja, a istovremeno bi se smanjili rizici od ekstremnih poplava. Prirodne močvare i poplavne površine bi se trebale sačuvati (po mogućnosti i proširiti), šumske površine (kao retardacione površine) održavati i povećavati (pošumljavati), a posebnu pažnju posvetiti brdskom dijelu sliva, gdje je bujična erozija izražena. Zaštitu obala vodotoka (ukoliko postoji mogućnost) treba rješavati vegetacijom. Mjere renaturalizacije, (iako su vezane za visoke troškove eksproprijacije zemljišta), treba podržavati. Potrebno je preferirati i podržavati sve programe koji će poboljšati stanje okoliša. Na gradskim područjima urbanisti trebaju predviđati parkove i zelene površine kako bi osigurali što bolju infiltraciju oborinskih voda u tlo.

Preispitati, tamo gdje sistem zaštite nije započet, koncepcije rješenja i analizirati mogućnosti i efikasnost primjene drugih preventivnih mjera, (operativnih, regulativnih i institucionih), kojima bi se smanjile štete od poplava. Proučavanje potencijalne štete treba da ima za cilj da se procijeniti opšti iznos štete, kao i da se uspostavi relacija između pomenutih mjera i promjena koje će nastati. Izbor mjera za zaštitu od poplava i njihovih dimenzija će se vršiti po ekonomskim kriterijumima, po kojima troškovi za izvođenje mjera za zaštitu od poplava moraju biti manji od visine izbjegnutih šteta. Obim šteta se može smanjiti kontroliranim načinom korištenja zemljišta u poplavnim zonama, štete moraju ostati u tolerantnim granicama a eventualne štete koje svojim prisustvom trpe korisnici poplavljenog prostora treba da snose i sami. Baza za donošenje opće odluke o zaštiti od poplava provođenjem investicionih mjera i izgradnjom objekata je odnos Cost/Benefit (Cost-Benefit analysis ).

Sagledati mogućnost zoniranja terena prema stepenu ugroženosti i načinu korištenja. Korištenje terena ne smije ugrožavati druge korisnike, niti ometati prirodnu evakuaciju poplavnih talasa. Inundacije moraju biti slobodne, a retenzije se mogu koristiti i za izgradnju, pod uslovom da su objekti prilagođeni korišćenju i funkcioniranju „uz poplavu“.

Određivanje prioritetnih područja djelovanja: Shodno Zakonu o vodama285 Fedralni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi Pravilnik286 o načinu određivanja područja ugroženih poplavama i razvrstavanju njihovih dijelova na kategorije ugroženosti. Cilj donošenja Pravilnika je da se, po Zakonu o vodama i Direktivi 2007/60/EC, utvrdi postupak određivanja ugroženih poplavnih područja, te (poplavnih rizika) stepen ugroženosti područja. Na taj način bi se uradila operativna osnova (karte opasnosti od poplava i karte rizika od poplava), za postupak odlučivanja i stvaranja mogućnosti uključivanja svih zainteresovanih strana u proces odlučivanja.

Procjena ugroženosti / mapiranje rizika: U skladu sa „Zakonom o zaštiti i spašavanju“287 donesena je „Metodologija za izradu procjene ugroženosti“, te „Uredba o sadržaju i načinu izrade planova zaštite i spašavanja u Federaciji BiH“. Vlada Federacije BiH je, na prijedlog Federalne uprave civilne zaštite, donijela Procjenu ugroženosti (mapiranje rizika), a prema podacima

285 čl.86. st.4. Zakona o vodama („Sl. Novine FBiH“, 70/06) 286 izrada Pravilnika je u toku 287 Na osnovu člana 23. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća («Službene novine Federacije BiH», broj: 23/03 i 22/06), Parlament FBiH donio je: Program razvoja zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u FBiH za razdoblje od 2007-2011. godine



zaključno sa danom 20.08.2006. godine, isto su učinile i sve vlade kantona. Procjena ugroženosti dostavljena je svim kantonalnim upravama i službama civilne zaštite općina, te svim nosiocima planiranja zaštite i spašavanja u Federaciji BiH288.

Mehanizmi za praćenje rizika i pravljenje mapa rizika: Zakonom o zaštiti i spašavanju i drugim zakonskim propisima u Federaciji BiH za praćenje rizika i mapiranje rizika, zadužena su resorna ministarstva koja su dužna o svim situacijama redovno izvještavati Federalni štab civilne zaštite, odnosno Federalnu upravu civilne zaštite o preduzetim mjerama i aktivnostima za sprečavanje, odnosno ublažavanje posljedica nastalih djelovanjem prirodnih i drugih nesreća.

4.3.7.2.3. Operativni cilj 27: Uspostava sistema hidrološkog prognoziranja i ranog upozorenja

Mjere: Upravljanje poplavama je vrlo složen zadatak, jer vodotoci služe za mnoštvo različitih, povremeno suprostavljenih funkcija. U trenucima dešavanja plavljenja prioriteteni zadaci su spašavanje ljudskih života, a zatim slijedi smanjenje šteta. Uloga ranog uzbunjivanja tada je od neprocjenivog značaja. Sistem ranog uzbunjivanja od poplava podrazumijeva prikupljanje podataka sa terena i procjene opasnosti na licu mjesta, kako bi se mogla dati tačna prognoza289. Radi što efikasnije odbrane od poplava potrebno je stalno unapređivati sisteme za praćenje i prognozu hidrometeoroloških pojava te definisati operativne mjere upravljanja poplavama koje čine sve one mjere urađene u preventivnoj fazi upravljanja poplavama, a koje su osnova operativnog provođenja upravljačkih mjera, u periodu trajanja poplava, što podrazumijeva: (i) uspostavljena baza podataka; (ii) uspostavljen fleksibilni sistem monitoringa koji može dostavljati podatke o vodostajima, proticajima i padavinama kako sa ključnih stanica tako i sa svih stanica koji kontrolišu doticaj vode u akumulacije i retencije, stanje nivoa vode u njima i ispuštanje vode iz njih, i to u realnom vremenu; (iii) uspostavljene i testirane modele prognoze proticaja i modele upravljanja sa akumulacijama i retencijama; (iv) definiran način obavještavanja i uzbunjivanja.

4.3.7.2.4. Operativni cilj 28: Koordinirana nadležnosti i uloga „ostalih“ u odbrani od poplava i edukacija stanovništva

Mjere: Koordinirani rad na rješavanju problema i unapređenju zaštite od poplava zahtijeva primjenu niza integriranih, sistemskih i djelotvornih preventivnih građevinskih i negrađevinskih mjera. Neophodan preduslov za implementaciju mjera je aktivno i koordinirano učešće svih relevantnih faktora u procesu upravljanaja vodama kao i specijalističkih službi: hidrometeorološke, korisnika hidroakumulacijama, prostornih planera, službi za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara, jedinica kantonalne i lokalne uprave, poljoprivrednika, zaštitara prirode, šumara, nevladinih organizacija, poduzetnika, građana i medija na potencijalno ugroženim područjima. Odgovarajuća

288 Neke općine nisu izradile i donijele svoje procjene, prije svega to je u općinama koje nisu osnovale samostalne službe civilne zaštite ili su ti poslovi situirani u druge općinske službe, pa se poslovi zaštite i spašavanja ne tretiraju i ne provode kako je to propisano Zakonom o zaštiti i spašavanju, čime su izgubile i svoju upravnu i stručnu nadležnost. 289 U svijetu su razvijeni razni sistemi ranog uzbunjivanja, nažalost pokazali su se neučinkoviti u kritičnim trenucima ekstremnih poplava, posebno kod prognoze naglih poplava u urbanim područjima.



zaštita potencijalno ugroženih područja se ostvaruje primjenom građevinskih mjera, dok se provođenjem negrađevinskih mjera stanje sigurnosti od poplava znatno poboljšava. Uloga „ostalih“ faktora u zaštiti od poplava: Na osnovu člana IV.b.7. Ustava Federacije donesen je i Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, po kojem: Službe za zaštitu trebaju osigurati dobro funkcionisanje (kantonalnih i lokalnih) centara za uzbunjivanje stanovništva, organizirati rad civilne zaštite, izraditi operativne planove djelovanja u katastrofama, organizirati povremeno vježbe, organizirati evakuaciju stanovništva u slučaju potrebe, ogranizirati hitnu medicinsku pomoć, organizirati sanaciju terena nakon poplava.

Znanstveno-istraživačke institucije trebaju intezivirati izradu projekata vezanih za: (i) unapređenje meteorološko-hidroloških prognoza oborina (i topljenja snijega), (ii) regionalne hidrološke analize velikih voda, (iii) zadržavanja oborina u slivu (poljoprivredna i šumska proizvodnja), (iv) unaprijeđenje zaštite određenih područja, (v) analizu potencijalnih šteta, (vi) uključenje javnost.

Edukacija stanovništva: Svjetska iskustva, u upravljanju poplavama upućuju na posebnu važnost pripreme za vanrednu situaciju, na formiranje informacionog računarskog centra, zasnovanog na korištenju GIS-a. Posebnu pažnju neophodno je posvetiti edukaciji, uvježbavanju stanovništva i komunukaciji sa javnošću. Neophodno je poboljšati mjere provjere sigurnosti nasipa i brana, zatvaračnica i ustava, raditi na novom pristupu upravljanju akumulacijama. Poplave su katastrofa, koja se može razumjeti samo interdisciplinarnim pristupom, kombinovanjem iskustva iz različitih područja.

4.3.7.2.5. Operativni cilj 29: Smanjenje erozije Mjere: Erozija zemljišta stvara enormno velike i dugoročne štete, ugrožavajući više privrednih grana istodobno: poljoprivredu, šumarsvo, vodoprivredu, promet, komunikacije, komunalnu infrastrukturu, nasljena mjesta, ekonomske intervencije i dr. Do sada su se uglavnom provodile parcijalne mjere zaštite, od interesa za instutuciju koja mjere provodi. Daleko povoljniji učinci bi se postigli kada bi pomenute akcije bile koordinirane, a pristup problemu bio multidisciplinaran. Neophodna je izrada i prihvatanje Strategije i Programa zaštite od erozije pod koordinacijom nadležnog Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Ministarstva okoliša i turizma kao i Ministarstva prostornog uređenja. Mjere: Provođenje opštih protiverozijskih mjera: Neovisno o lokalnim uslovima, opšte protiverozijske mjere su: legislativne mjere, izrada katastra stanja erozije, praćenje erozijskih procesa , edukacija stanovništva, integriranje problematike zaštite od erozije u: prostorne planove, u šumske osnove, i naravno plansku dokumentaciju sektora voda. Erozija se može znatno smanjiti pravilnom obradom zeljišta i očuvanjem biljnog pokrivača.

Sanacija šteta od erozija: Pristup sanacionim mjerama mora biti detaljno analiziran, sa naglašenim prioritetima, kako se ne bi narušila prirodna ravnoteža vodotoka i slivnog područja. Zaštitu od erozije treba vršiti po utvrđenim kriterijima, koji zavise od: značaja i prioriteta zaštitnog vodnog objekta, stepena ugroženosti zasipanjem nanosom, stepena osjetljivosti zasipanja nanosom, stepena opravdanosti radova (stope rentabilnosti).



4.3.7.2.6. Operativni cilj 30: Rješavanje pitanja unutrašnjih voda Mjere: Melioracioni sistemi i njihovo unapređenje je pitanje od zajedničkog interesa za sektor voda i sektor poljoprivrede. Mjere za dostizanje ovog operativnog cilja su:

poticanje i revitalizacija zapuštenih melioracionih sistema, te omogućavanje njihovog razvoja, u skadu sa planovima, potrebama i finansijskim mogućnostima poljoprivrednih proizvođača, kao i potrebama zaštite naselja od negativnih uticaja unutrašnjih voda,

sistematsko okrupnjavanje poljoprivrednih površina i poboljšanje materijalnog stanja

poljoprivrednih proizvođača, kako bi se otklonile prepreke za normalno funkcionisanje i razvoj sistema melioracione odvodnje, i

Na pojedinim područjima uslov za funkcionisanje sistema za navodnjavanje je funkcionalan

melioracioni sistem, stoga je neophodno budući razvoj ovih dviju grana sagledavati zajednički. Preduslov za zajedničku akciju je izrada Programa uređenja poljoprivrednog zemljišta.

Provođenje hidrotehničkih mjera: Prvi i osnovni uslov za funkcionisanje melioracionih sistema je zaštita sistema od vanjskih voda290, sa redovnim investiciono-tehničkim održavanjem vodnih građevina. Prioriteti u planiranju hidrotehničkih mjera, određivat će se u skladu sa finanasijskim mogućnostima, a na osnovu stope rentabiliteta (benefit-cost analiza i sl.). Rješenje melioracijske odvodnje, je rješavanje zaštite od poplava unutarnjim vodama poljoprivrednih površina i naselja koja su smještena u sistemima (Orašje i Odžak).

4.3.7.2.7. Operativni cilj 31: Rješavanje problema nedostatka vode Mjere: Nedostatak vode je danas problem s kojim se susreće sve veći broj regija sa tendencijom porasta.291 Uticji nedostatka voda na okoliš, i njezine posljedice na socioekonomska i politička kretanja, rezultiraju krizom produktivnosti sistema, posebno proizvodnje hrane, te se zato s pravom ubrajaju u katastrofe sa najtežim posljedicama. Pitanje rješavanja ovih problema zahtijeva interdisciplinaran pristup. Upravljanje rizikom od nedostataka vode zahtijeva provođenje mjera: (i) prognoze, (ii) monitoringa i (iii) procjenu posljedica. Određivanje stanja i monitoring se obavlja: praćenjem mreže meteoroloških, i hidroloških stanica u regiji, analizom satelitskih snimaka i inspekcijom na licu mjesta, prvenstveno stanja vegetacije. Odluke vezane za pojave nedostataka vode treba donositi na bazi poređenja sistema u uslovima vlažnog stanja i uslovima nedostataka vode. Cilj procjene uticaja nedostataka vode je razumjevanje nivoa do koga se može ugroziti funkcionisanje društva, ekonomije i okoliša. Pri planiranju upravljanja situacija nedostataka vode neophodno je: (i) uspostaviti sistem i ojačati organizaciju za borbu protiv nedostatka vode; (ii) utvrditi ciljeve; (iii) uraditi plan aktivnosti i (iv) razviti obrazovne programe. Potrebno je promoviranje novog koncepta „živjeti sa sušama“, koji

290 Strateški plan (2009-2019)- vizija BiH 2019 bez mina, je ujedno i uslov za mogući pristup melioracinim površinama 291 Sub regionalni centar za suše, za prostor jugoistočne Evrope od 2006 godine postoji u Republici Sloveniji



će priznati nemogućnost potpunog otklanjanja ovih pojava, ali istovremeno upozoriti na trajnu potrebu borbe protiv negativnih posljedica.

4.3.7.2.8. Operativni cilj 32: Koordinacija sistema upravljanje vodama i zemljištem

Mjere: Uspostava i jedinstveno upravljanje vodama i zemljištem: (poljoprivrednim i šumskim), čuvanje

i racionalno korištenje, kao dragocjenih resursa, je postalo neminovnost i jedan od važnijih ciljeva.

Organiziracija zajedničkog upravljanja tlom i vodama, unutar slivnog i podslivnog područja.

Spriječiti mogućnosti brzog oticanja po terenu, korištenjem retencionih kapaciteta vlažnih

područja, na uzvodnim površinama i plavljenih područja po nizvodnim dijelovima292. Značajnu ulogu pri tome imaju vlažna i plavljena područja jer mogu pozitivno uticati na smanjenje šteta od poplava a istodobno dati potporu okolišu i biološkoj raznolikosti. Za potrebe osiguranja održive budućnosti prijeko je potrebna obnova uloge vlažnih i plavljenih područja. Iznalaziti i stimulisati mogućnosti promjena posjeda i upotrebe zemljišta, koji može biti: kupovinom, zakupom293, i koncesijama.

4.3.7.2.9. Operativni cilj 33:Prevencija i spremnost za slučaj katastrofe- rušenja ili prelivanja brana

Imajući u vidu činjenicu da do rušenja brana može doći u slučaju katastrofalnih zemljotresa, u slučajevima naknadnih slijeganja i gubljenje konstruktivno-nosivih osobina tla u zoni brane i akumulacije, zbog neadekvatnog poštovanja plana pogona i režima rada hidroakumulacija kao i u ratnim djelovanjima, nameće se se potreba provođenja slijedećih mjera: (i) prilikom izgradnje novih brana, i zaštitnih nasipa, provoditi striktnu primjenu propisa, pravila i tehničkih normativa u vezi s branama, a koji se odnose na:

Tehničke propise za projektovanje i građenje brana; Uputstva za tehnička osmatranja visokih brana; Pravilnike o tehničkim normativima za seizmičko osmatranje visokih brana.

(ii) na objektima koji su već izgrađeni i u funkciji, potrebno je izraditi studije stanja i stabilnosti brana na svim vodotocima gdje su brane izgrađene, ili se planiraju graditi, te provesti i druge aktivnosti koje utiču na sigurnost brana a to su:

fizikalna (izvidnička: vizualna i optičkim instrumentima) osmatranja; geodetska osmatranja; seizmološka osmatranja.

292 Katastrofalne poplave posljednih destljeća u Evropi upozoravaju da se hitno moramo pozabaviti stvaranjem novih strategija koje znače saradnju s prirodom, a ne vladati prirodom! 293 Concept koji živi u Holandiji desetljećima



(iii) Za sve akumulacije neophodni je: izraditi studije uticaja plavnog vala (primarnog i sekundarnog) na ljude i materijalna dobra na poplavnom području (područje poplavne linije)

izraditi planove uzbunjivanja, evakuacije ljudi i materijalnih dobara, obilježiti tragove-kote plavnog vala.

(iv) Sačiniti studiju preventivnog upozoravanja ljudi na opasnost od plavnog vala, odnosno poplave, i instaliranje automatskih mjernih stanica i dojavljivača vodostaja na svim većim vodotocima, i nizvodno od brana.