2

1 Dok je tražila agenciju za manekene i foto modele “Klementina”, Veronika Grant je čvrsto stisnula pesnice. U posljednje vrijeme bilo je teško naći posao, a njena potreba za velikom sumom novca svakim danom postajala je sve veća. Čekajući Seli Klement, vlasnicu i direktora agencije, automatski je spustila ruku u tašnu i izvadila sliku svoje osmogodišnje kćeri Holi. Fotografija, koja je bila načinjena prije samo nekoliko mjeseci, prikazivala je mršavo i iscrpljeno dijete, malo za svoj uzrast, sa izrazom lica koji je i pored svega odavao energiju, pa i nestašluk. Veronikine oči napuniše se suzama kada je shvatila koliko je dugo vremena prošlo otkako se Holi dobro osjećala i ako se ne nabavi novac za operaciju njeno stanje biće sve teže. Činilo joj se da svakoga dana osjetno gubi snagu. Na prvi pogled, Veronika nije ličila na majku osmogodišnjeg djeteta. Imala je dvadeset sedam godina, a izgledala je mnogo mlađe. Bujna zlatnoriđa kosa padala joj je na ramena i isticala njeno ovalno lice. Mnoge žene bi joj pozavidjele na lijepom tenu, i blago povijenim usnama. Ali njen lijep izgled samo joj je donosio nevolje. Nekada je maštala da postane pozorišna glumica i da tumači likove Julije i Ofelije. Ali, umjesto čuvenih uloga iz klasičnih djela, nudili su joj uloge obnaženih ljepotica u trećerazrednim komadima. Prihvatila ih je, jer je morala da izdržava Holi. Niskog rasta, imala je uzan struk i čvrste grudi i lijepo oblikovana bedra kao stvorena za farmerke. Gdje god bi se pojavila, muškarci bi se za njom okretali. Njena dobra prijateljica Seli Klement prva joj je predložila da poveća svoja primanja tako što će da radi kao foto model. Iako nije bila zadovoljna što mora da pozira na raznim sajmovima umjesto da se bavi glumom, zarađivala je mnogo više, a večeri je mogla da provodi sa bolesnom kćeri. Pa, i pored toga, nije imala dovoljno novca za Holinu operaciju. Toga jutra Veronika je čula dobre vijesti od Seli, a pošto nije htjela da preko telefona priča o detaljima, požurila je puna nade u agenciju. - Sjedi, Roni - Seli je otvorila vrata svoje kancelarije i pozdravila drugaricu. Bila je to privlačna žena od oko trideset godina, ljubazna, duhovita i staložena. - Ovo što imam za tebe nisi do sada radila. Treba da poziraš naga za novi parfem “džezebel”. Ispod reklamnog snimka biće napisano „Sa džezebel ona je potpuno obučena”. Obećali su da će sve biti urađeno sa ukusom. - Koliko plaćaju? To je jedino važno u ovom trenutku - rekla je Veronika odsječno. - Mnogo više nego što u posljednje vrijeme zarađuješ. Trudiću se da povećam honorar koliko god mogu. Kako je Holi? - upitala je nježno. - Nije joj bolje, a izgleda da nema nade sve dok je ne budu operisali. Ali, najviše me od svega boli to što se ona nikada ne žali. - Da li zna od čega boluje? - upitala je Seli zabrinuto. - Zna da nešto nije u redu s njenim srcem, ali ne i zašto bolest ne prolazi. - A šta je sa Derekom? Može li on da ti pritekne u pomoć? Veronika se sjetila ljubaznog i staloženog advokata koji je htio njome da se oženi i brzo odmahnula glavom uz tužan osmijeh. - Potrebno mi je dvadeset hiljada funti. Derek ima dobru službu, ali ne mislim da bi mogao da dobije povišicu. O, Seli, šta da radim? Holi je svakim danom sve gore i ne znam koliko će još dugo ovako.

3

- Onda moraš da prihvatiš ovu ponudu. Ako budeš potpisala trajan ugovor moći ćeš da dobiješ zajam od banke. Ne postoji drugi način da dobiješ toliku sumu, osim ako ne poznaješ nekog milijardera - dodala je hladno. - U stvari, poznajem - rekla je tiho kao za sebe. - Bar sam ga nekada poznavala, samo što onda nije bio bogat. Zaklela sam se da ću prije da umrem, nego da zatražim novac od njega. Ali, Holi je sve što imam. - Ko je taj čovjek, Veronika? - Holin otac - rekla je tiho.

*** Džordan Kevendiš imao je trideset i tri godine i za sobom uspješnu poslovnu karijeru. Prirodni talenat za finansijsko poslovanje, upornost i izdržljivost načinili su ovog čovjeka vlasnikom “Kevendiš Holdingsa” još kad mu je bilo dvadeset godina. Bio je visokog rasta, imao je snažno mišićavo tijelo poput sportiste. Jedino su tamne, zabrinute oči odavale poslovnog čovjeka. Bilo je deset sati uveče kada je zazvonio telefon u njegovoj kancelariji. - Nadam se da još nisi izašao - začuo je promukli Lorjanin glas. - Zar ti nisam obećao da ću svratiti do tebe čim se budem vraćao sa puta? - upitao je nestrpljivo. - Nisam očekivala da ćeš da održiš obećanje, dragi. Pogledao je na ručni časovnik. - Biću kod tebe kroz jedan sat. Donio sam ti poklon iz Njujorka. - O, a šta je to? - upitala je mazno. Džordan ni sam nije znao pošto je poklon kupila njegova sekretarica. - Sačekaj, pa ćeš vidjeti - dosjetio se i završio razgovor prije nego što je imala prilike da mu postavi još koje pitanje. Spustio je slušalicu i otvorio fioku u kojoj je pronašao mali lijepo upakovani paket. Tu je Kejt Adams uvijek ostavljala poklone koje je kupovala u njegovo ime. Pored paketa stajao je račun za narukvicu od rubina. Iznenadio se kada je vidio cijenu, ali mu nije bilo žao što daruje tako skup poklon. Bez Lorjan bi bio potpuno izgubljen. Kao bogat čovjek Džordan nije želio da podlegne iskušenju da stupi u brak, a Lorjan nije nikada načinila takvu grešku da pokuša da se uda za njega. Načinio je nesiguran pokret, osjećajući iznenadnu potrebu da izađe na čist vazduh. Sve sa stola vratio je u fioku, stavio paketić sa narukvicom od rubina u džep i ušao u privatni lift koji je iz njegove kancelarije vodio u garažu. Ali kada je htio da otvori automobil, zaustavio se. Ili tačnije nešto ga je zaustavilo. Nostalgija koja mu je u posljednje vrijeme zadavala brige, žalio je za izgubljenom mladošću. Sjećao se jednog malog restorana u blizini gdje je nekada često navraćao. Stavio je ključeve od kola u džep i krenuo ka izlazu. Lako je našao restoran. Srce je počelo snažno da mu udara kada je prišao šanku. - Želim najveći hamburger koji imate - rekao je. Iza njega vrata su se otvorila, ali ih on nije primijetio sve dok nije čuo ženski glas. - I meni to isto. - Roni! - rekao je bez daha okrenuvši se. - Znao sam da ću te ovdje pronaći.

4

*** - O, Roni! Kako je dobro što te ponovo vidim - snažno joj je stegao obje ruke. - I meni je drago što vidim tebe, Džordane - rekla je Veronika, pokušavajući da sredi misli. Bila je zbunjena toplinom i srdačnošću njegovog pozdrava. Očekivala je da će se usiljeno nasmiješiti, ako je uopšte i bude prepoznao. Umjesto toga, obradovao se iz sveg srca i radosno je posmatrao kao da sam ne vjeruje svojim očima. Posljednji put ga je vidjela kao nespretnog mladića da bi sada bila sa čovjekom iz koga zrači sigurnost i snaga. Nije mogla ni riječi da progovori, kao da joj je nešto zastalo u grlu. - Dugo se nismo vidjeli. - Gotovo deset godina. Prepoznao bih te ma gdje da smo se sreli. Ovo je zaista slučajnost. Kelner iza šanka prekinuo je njihov razgovor, pružajući Džordanu hamburger. - Želim još jedan isti ovakav - brzo je dodao. Kada su bili posluženi doveo je do jednog stola u uglu gdje su sjeli netremice gledajući jedno u drugo. - Ne vjerujem da se ovo dogodilo - rekao je. - Ne razumijem. Zar nisi rekao da si me očekivao? - Ni ja ne razumijem. Ali mi se čini da sam se u dubini duše nadao da ću ponovo da te vidim. Srce joj je sišlo u pete. Planirala je pažljivo ovaj sastanak, a njegovo iskreno oduševljenje njihovim ponovnim susretom za koga je on vjerovao da je puka slučajnost izazvalo je u njoj grižu savjesti. Ali, nije mogla sada o tome da razmišlja. Borila se za život svoga djeteta. - Znaš, u posljednje vrijeme stalno sam mislio na tebe i ti si se pojavila ista kao i prije. Naravno, mnogo ljepša. - I ti se nisi promijenio. Postao si ono što si želio. Ne mogu da uzmem novine u ruke, a da ne pročitam ponešto o Džordanu Kevendišu, čovjeku koga se najviše plaše u posljednje vrijeme u poslovnom svijetu. - Svašta piše u novinama - namršito se. - Ne treba zbog toga da ti bude neprijatno. Želio si da te se svi plaše i da upravljaš velikom finansijskom imperijom. - Sjećam se da si se protivila mojim ambicijama. - Nikada nisi mario da li se ja s tim slažem ili ne. I bio si u pravu što si tako postupio. Dobio si sve što si želio. - Niko ne dobije sve što želi - rekao je brzo. - Hajde da bogatog industrijalca ostavimo na miru. Kada smo se poznavali bio sam izgladnjeli administrativni radnik, a ti siromašna glumica. Tješili smo i pomagali jedno drugo. Večeras sam se toga sjetio i nisam mogao da odolim da ne dođem u ovaj restoran gdje smo nekada navraćali. Kada si ti ušla i obratila mi se učinilo mi se kao sudbina. - Nemoj mi reći da vjeruješ u sudbinu - zadirkivala ga je. - To bi potpuno pokvarilo moju sliku o tebi. Pocrvenio je. - Večeras vjerujem u sve. Ako je to sudbina nikada mi ništa nije bilo draže. Roni... - ispružio je ruku preko stola i lagano dodirnuo njen obraz. To je kod nje izazvalo osjećaj krivice. U želji da stupi s njim u kontakt proučila je sve što piše u novinama, pratila ga u nadi da će da sazna gdje stanuje. Smatrala je da bi spontani susret bio najpogodniji, jer nije željela da u njegovoj kancelariji bude ometena od strane nekoga iz njegovog poslovnog svijeta.

5

Saznala je da rijetko izlazi u društvo i da svoj privatni život ljubomorno čuva od očiju javnosti. A i kada bi izlazio pojavljivao bi se u pratnji tamnokose ljepotice Lorjan Heslam koju novine opisuju kao njegovu stalnu prijateljicu. Nekoliko puta je prošao pored nje u svom srebrnom “rols rojsu”. Veroniki se učinilo da je pogledao ali je bila sigurna da je nije prepoznao. Večeras je najzad krenuo pješice i ona je nesmetano mogla da ga prati na pristojnoj razdaljini. Naravno, njihov susret nije mogla da isplanira do tančina, pa tako nije ni mogla da pretpostavi da će da bude ganuta njegovom srećom što je ponovo vidi. Džordan je žudno posmatrao. Bila je mršavija ali elegantnija. Njene oči koje su se nekada uvijek smiješile imale su sada tužan, zabrinut pogled koji ni vedri osmijeh nije mogao da sakrije. - Hajdemo odavde - rekao je nestrpljivo. Čim su izašli prebacio je ruku preko njenog ramena. - Pričaj mi o sebi. Da li se još uvijek baviš glumom? - Pomalo, ali uloge Julije i Ofelije nisam imala prilike da tumačim vjerovatno zbog toga što nemam talenta. Sada sam uglavnom foto model. - Čini mi se da ti zbog toga nije krivo. - Mislim da i nije. Vjerovatno nisam bila dovoljno predana poslu. Osim toga... Nasmiješila se, a u njenom pogledu bilo je nečega što ga je natjeralo da je ljubomorno upita: - Da li si našla nešto što ti više znači? Veronika se sjetila svoje kćeri, djevojčice snažne volje i karaktera, Džordanove kćeri takođe, koja je ličila na njega samo po zamišljenom osmijehu koji kao da je govorio da ona želi da spozna svijet. - Da - rekla je tiho. - Našla sam nešto što mi više znači. - Nemoj reći da si otkrila ljubav - zadirkivao je veselo mada mu je zastao dah dok je očekivao njen odgovor. - Jesam u izvjesnom smislu. - Pričaj mi o tome - rekao je pomalo nadmeno, na šta je Veronika samo odmahnula glavom. Uzeo je njenu lijevu ruku i vidio da na njoj nema burme. - Ne, nisam se udala - rekla je kao odgovor uz njegov ljubopitljiv pogled. - Ni ja se nisam oženio! - Znam - rekla je automatski. On je pogledao iznenađeno. - Rekla sam ti da novine pišu samo o tebi - objasnila je. - A da li se sjećaš da smo se zarekli da se nečemo vezivati samo zbog toga da ne bi upropastili karijere i da se zabavljamo da bismo jedno drugo zaštitili od “iskušenja”. - Da - rekao je uz osmijeh, ali je prećutao da je zapravo time želio da sakrije od nje koliko je voli. Šetali su lagano kejom pored svjetlucave rijeke. Voda se presijavala na mjesečini. Pored njih je prošao brod pun veselih putnika koji su uživali u romantičnom prizoru isto kao i njih dvoje. Džordan je privukao sebi. - Želim da budem siguran da si stvarno tu i da nećeš da nestaneš kao mnogo puta ranije. - Ne razumijem! - Možda ću ti se učiniti smiješnim, ali jednom ili dva puta mi se učinilo da sam te vidio. Kada sam shvatio da si to stvarno ti, nestala bi. Mislio sam da sanjam. Ali večeras... - rekao je tako čežnjivo da je natjeralo njeno srce da snažnije udara. Znači, ipak je primijetio da ga prati.

6

- Vjerovatno si me vidio dok sam tuda prolazila. Nema u tome ničega tajanstvenog. Međutim, odbacio je prozaično objašnjenje koje bi ga nekada zadovoljilo. Tvrdi oklop koji je štitio njegovo srce počeo je polako da kuca, a on nije želio da ga zaustavi. Sudbina mu je pružila još jednu priliku i bio je obuzet željom i potrebom da vjeruje da će u njegovom životu biti ljubavi. - Znaš, potrebno mi je malo čarolije, a ti si jedina čarolija koja je za mene postojala. Kada si otišla i ona je s tobom nestala. Osjetio je vrtoglavicu i prije nego što je i sam bio svjestan spustio je svoje usne na njene.

7

2 U početku Veronika je stajala nepomično iznenađena izljevom njegovih osjećanja. Dodir njegovih usana natjerao je njeno srce da kuca sve snažnije dok je cijelim tijelom drhtala. Poljubio je nježno i bojažljivo kao dječak koji čeka odgovor, dok je zatim postajao sve nestrpljiviji kad je osjetio kako se bespomoćno topi u njegovom zagrljaju. Obavio je ruke oko nje čvršće dok je poljupcem govorio o svojoj strasti koja je postajala sve jača. Ona nije željela da stvari krenu ovim tokom. Međutim, umjesto da pobjegne nježno je obavila ruke oko njegovog vrata i prepustila se osjećanjima. Sve što je nekada voljela sada je opet bilo njeno. Vrijeme kao da se zaustavilo za njih dvoje. Oni su opet bili mladić i djevojka, koji su jedno u drugom tražili utjehu i zaštitu. Sada je shvatila koliko je bila usamljena bez njega i kako joj je drago što se nalazi u njegovom naručju. - Čekao sam na ovaj poljubac otkako smo se rastali - rekao je nesigurno. - Sve ovo vrijeme nešto je nedostajalo u mom životu. Sada znam da si to bila ti. - O, Džordane, kako se sve ovo brzo dogodilo - rekla je tiho. - To je sudbina. Sve je ovo još davno moralo da se desi! - Džordane, nije sve tako jednostavno - počela je objašnjavati. - Jeste, draga - prekinuo je nestrpljivo. - Važne stvari su uvijek jednostavne. Mi nikada i nismo napuštali jedno drugo, bar ne u srcima. Reci da i ti tako misliš. - O, da - privila se uz njega, osjećajući radost koja je prožimala cijelim tijelom. Bio je u pravu. Ma kako da je došlo do njihovog susreta sada kada su ponovo otkrili jedno drugo, za njih više nema prepreka. Moći će lako da mu kaže ono što je htjela i sve će opet biti kao prije. Big Ben je otkucavao ponoć, Džordan se trgao i pogledao na svoj ručni časovnik. Odavno je već trebao da bude kod Lorjan. Osjećao je težinu narukvice u džepu i ona ga je podsjećala na sve one uzalud provedene godine u ljubavi sa ženom za koju nije mario i čije poljupce nije žudno očekivao. Kako su bili drugačiji poljupci žene koja miriše na proljeće i poljsko cvijeće i koja u njemu budi najdublja osjećanja. Bio je sretan prvi put poslije toliko godina. - Do vraga i to vrijeme! Sada sam te pronašao i neću da dozvolim da te ponovo izgubim. Da me ostaviš kao nekada. - Ti si mene ostavio, Džordane! - Sada to nije ni važno. Ponovo smo zajedno. Ovoga puta, biće nam divno, draga. Ja neću dopustiti da bude drugačije - nije joj dozvoljavao da bilo šta drugo kaže. - Znaš kakav sam kada nešto odlučim - bio je uporan. - Da, sjećam se - rekla je kroz osmijeh. - Džordane, hajde sa mnom kući... Uhvatio joj je lice rukama. - Ići ću gdje god da me povedeš. Ti si jedina osoba kojoj potpuno vjerujem. Želio je da na ljepši način iskaže svoja osjećanja. Ali, ima još dosta vremena, cijeli život da kaže ono što osjeća prema njoj. Ako ne riječima, a ono djelima.

*** Njegovim automobilom su došli do zgrade gdje je Veronika stanovala. U liftu su se držali za ruke i smiješili se jedno drugome. Veronikino srce udaralo je od zadovoljstva i sreće. Kada su ušli u njen stan pokušao je da je ponovo zagrli, ali ga je ona blago odgurnula. - Sačekaj trenutak.

8

Na njegovo iznenađenje izašla je iz stana i čuo je kako ulazi u lift koji je odvezao negdje na sprat. Osvrnuo se po stanu. Služio je namjeni, ali nije bio dovoljno dobar za nju. Vrata su se otvorila i Veronika je ušla sa djevojčicom u kućnoj haljini ispod koje je imala pidžamu. - Džordane, ovo je moja kći. Holi se nije nasmiješila već je samo pružila ruku nepoznatom čovjeku, proučavajući ga. - Drago mi je. Ja sam Holi. Bio je očaran. Obično se osjećao neprijatno u društvu djece. Međutim, bio je iznenađen ozbiljnošću ove djevojčice. - Mogu li nešto da popijem, mama? - Naravno, dušo. Ugrijaću ti mlijeko, a zatim odmah moraš na spavanje. - Okrenula se Džordanu. – Holi obično ide kod susjeda kada sam ja odsutna. Holi je otišla u sobu i sjela na svoju sofu dok je Veronika poslovala po kuhinji. Džordanu se učinilo da su pokretni djevojčice suviše spori, ali je pretpostavljao da je još uvijek pospana. Posmatrao je crte njenog lica, pokušavajući da uoči tragove ljepote njene majke. Jedino Holine povijene usne podsjećale su ga na Veroniku. Na njenom blijedom licu moglo se pročitati da je inteligentna djevojčica. Holi se nagla preko sofe ka polici sa knjigama i izvadila džepno izdanje koje je brzo spustila u džep svoje kućne haljine. Okrenuvši se, shvatiia je da je Džordan posmatra. Stavila je prst na usta. - Biće to naša mala tajna - obećao je. - Da li su to sve tvoje knjige? - upitao je radoznalo. Klimnula je glavom. - Šta najviše voliš da čitaš. - O ubistvima i špijunima. Ali više volim ubistva ukoliko su dobra. - Šta je to po tebi dobro ubistvo? - upitao je iznenađeno. - Lijepo i komplikovano. U nekim romanima već u drugoj glavi znaš ko je ubica. Kakve svrhe onda ima da čitaš dalje? - Naravno da nema - složio se, potpuno očaran ovom djevojčicom i njenim rasuđivanjem kao u odrasle osobe. - Izvoli - ušla je Veronika sa velikom čašom mlijeka. Holi je prišla, uzela šolju i poljubila majku. - Prije nego što odeš - dodala je Veronika - daj mi to što skrivaš u kućnoj haljini. Uzdahnuvši, Holi je uzela knjigu i pružila majci. - Laku noć - rekla je Džordanu. - Laku noć! Možda ćeš slijedećeg puta imati više sreće. - Ne vjerujem. Nikada nemam sreće - pogledala je tužno i izašla. - Ona je divno dijete - rekao je Džordan zadivljeno. - Drago mi je što ti se sviđa, Džordane, jer ona je i tvoje dijete. - Hoćeš da kažeš da želiš da joj budem kao otac? - Želim da kažem da si joj ti otac. - O čemu govoriš? - Holi je tvoja kći. Rođena je nakon što smo se rastali. Džordan je ustao i pogledao je pravo u oči. - Dugo si čekala da mi saopštiš da imam dijete - rekao je hladno. - I suviše dugo. Ali, imala sam razloge za to. - Znam koji su to razlozi! Niko me još do sada nije tako prevario kao što je to tebi pošlo za rukom.

9

- Kako možeš tako nešto da tvrdiš? - bila je uporna. - Zar je bila slučajnost što smo se večeras sreli? - Nije - priznala je. - Pratila sam te do kafea. - Danima si me pratila - kao da se magla raščistila pred Džordanovim očima. - Kada mi se učinilo da te vidim ti si zaista bila tamo. - Shvati me, morala sam nasamo s tobom da razgovaram. - Prvo si provjerila koliko imam novca, a onda si zaključila da sam vrijedan tvoga truda. Ali, nisi dobro sračunala. Trebalo je da izabereš čovjeka s kojim si i spavala. - Ali, mi.. - Nikada nismo vodili ljubav. Mislila si da ću da zaboravim šta je među nama bilo. Nisi znala da sam te nekada veoma želio. Noći i dane sam provodio razmišljajući o tome kako bi bilo da smo zajedno. Sanjao sam o tebi kada je trebalo da učim. - I zbog toga si me ostavio - prekinula ga je oštro. - Stajala sam na putu nečemu što ti je bilo važnije. - To sada nije važno. Rastali smo se i znam vrlo dobro da nismo vodili ljubav, jer da jesmo... - naglo je zaćutao. Nije želio da prizna da to nikada ne bi mogao da zaboravi. - A sada mi pokazuješ dijete koje čak i ne liči na mene, a tvrdiš da je moje! Veoma iznenađena njegovim riječima ispružila je ruke ka njemu ali je njegovo lice postalo hladno kao kamen. - Od mene ništa nećeš dobiti - izjavio je odsječno. - Ona nije moja kći i ti to dobro znaš. U tom trenuku otvorila su se vrata i iz Veronikine spavaće sobe izašao je čovjek koji je imao oko trideset godina, prijatnog ali pomalo priglupog izraza lica. - Nećete moći tako lako da se oslobodite odgovornosti - obratio se Džordanu oštro. - Derek - prošaputala je Veronika. - Šta radiš tu? - Došao sam da ti priteknem u pomoć i mislim da sam to dobro uradio. Prepusti sve meni. - Na sve si računala, Veronika. Čak imaš i svjedoke u slučju da se uhvatim u tvoju zamku - rekao je Džordan iznenađeno. - Nisam znala da je Derek ovdje - bunila se. - Nećete uspjeti u svojim podlim namjerama - uzviknuo je Džordan i krenuo ka izlazu. - Nismo još gotovi - Derek je stao Džordanu na put koji ga gotovo nije ni pogledao već brzim pokretom ruke gurnuo u stranu. - Ne pokušavaj da stupiš u kontak sa mnom, Veronika - rekao je Džordan ljutito. - Biće dobro za oboje da ovo što prije zaboravim. Posljednje što je vidjela prije nego što je zalupio vratima, bilo je njegovo lice ispunjeno mržnjom.

10

3 Kejt Adams je izašla iz kancelarije Džordana Kevendiša i tiho zatvorila vrata za sobom. Brenda, druga sekretarica pogledala je zabrinuto. - Nije mu dobro? Kejt je uzdahnula. Bila je to žena majčinskog instinkta, koja je uprkos svojim poznim godinama uspjela da ostane na ovom poslu, zahvaljujući tome što je bila veoma pouzdana i znala kako da se ophodi prema svom pretpostavljenom, naročito u ovakvim delikatnim situacijama. Osim toga, bila je i izuzetno vrijedna i marljiva. - Uvijek se tako ponaša kada mu nešto ne ide od ruke - rekla je Kejt zamišljeno. - Sve je počelo otkako se vratio sa službenog puta iz Njujorka - dodala je Brenda. - Potpuno si u pravu. Od tada se ponaša grozno - potvrdila je Kejt - Mada ne bi trebalo tako da bude, jer je poslove obavio dobro. U svojoj kancelariji Džordan Kevendiš je znao da ga osoblje pažljivo posmatra i komentariše njegove postupke. Pa neka ga posmatraju. Niko od njih neće saznati istinu. Iznenadilo ga je to što je lako dozvolio da bude prevaren. Ali pravdao se time što ga je u posljednje vrijeme uhvatilo nostalgično raspoloženje. Čak je neko vrijeme mislio o tome kako njegov život može da počne iz početka. A ona je to sve sračunato izvela. Pa ipak, kada bi sklopio oči vidio bi nju kako se smiješi i bilo mu je milo. Svjetlo u kancelariji bilo je slabo i on je ustao da podigne roletne koje su bile spuštene u vrijeme podnevnih vrućina. Polako je prišao prozoru, povukao gajtan, pogledao je na ulicu gdje se postavljao veliki reklamni plakat. Stao je kao ukopan. Plakat je prikazivao nagu ženu koja leži ljupko iznad natpisa: “Sa džezebel ona je potpuno obučena”. Stegnutih usana gledao je netremice u Veronikino nasmijano lice a zatim u njeno divno tijelo za kojim je nekada žudio, a koga nije imao prilike čak ni da vidi. Sada su i jedno i drugo stajali dostupni svakom slučajnom prolazniku. Džordan je kiptio od bijesa. Ali, posljednjim naporima uspio je da se kontroliše. Samo slabići pokazuju svoja osjećanja. Ono što je Džordan Kevendiš poslije ovoga radio bila je čista gluma.

*** Prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci Veronika je dozvolila sebi da se nada. Od reklame je zaradila priličnu sumu i kompanija je obećala da će da potpiše s njom trajan ugovor ukoliko se poveća prodaja parfema. Direktor njene banke pristao je da da pozajmicu čim bude potpisala trajan ugovor. Seli ju je kasnije izvijestila da je vlasnik kompanije bio veoma zadovoljan početnom prodajom i plasmanom na tržište. Čak je i fotograf, Veronikin dobar prijatelj, priznao da su mu to najbolji snimci koje je ikada načinio. Oprostila je Dereku što je intervenisao u pogrešno vrijeme one večeri kada je Džordan bio kod nje i kada mu je saopštila za Holi. Tada je bila ljuta na Dereka, ali je kasnije sebi priznala da je Džordan odlučio da ne prihvati Holi i da ništa ne bi moglo da promijeni njegovu odluku. I možda je bolje da sama zaradi novac, pa makar morala i naga da pozira. Dereku nije bilo pravo kada je saznao da je reklama postavljena, ali je ponovo zaprosio da pokaže koliko to mnogo ne utiče na njegovu čvrstu odluku da se njome oženi. Bilo je lijepo od njega što je toliko privržen i dobar prema njoj i ona je željela da može da mu da potvrdan odgovor. Sve doskora mislila je da

11

se uda za njega, ali sjećanje na Džordanov poljubac bilo je još uvijek živo. Da bi bila poštena prema Dereku prvo mora da odagna te misli iz glave. Ali Džordanov lik neprekidno je proganjao i podsjetio je na to kako je prevarila Dereka.. Jednog jutra zazvonio je telefon i Veronikino srce počelo je ubrzano da lupa, nadajući se dobrim vijestima. - Roni, ne znam kako da ti saopštim - govorila je Seli. - Reklama je zabranjena. Obuzeo je očaj. To nije moglo da se dogodi kada je bila tako blizu uspjehu. - Kako su mogli to da urade? Direktoru se sviđa, a prodaja je povećana. - Direktor više o tome ne odlučuje pošto je firmu preuzeo „Kevendiš Holdings” i novi vlasnik prvo što je uradio bilo je da zabrani reklamu. - Kažeš “Kevendiš Holdings”? - Da - potvrdila je Seli. - Ali, nije mi jasno zbog čega jer Džordan Kevendiš nikada do sada nije pokazivao interesovanje za kozmetiku. Veronika je već rekla da će razgovarati sa Holinim ocem, ali srećom nije pomenula Seli njegovo ime. Sada joj je bio veoma drago što je čuvala tajnu. - Hvala ti što si me obavijestila. Veronika je spustila slušalicu. Sjedila je pored telefona u stanju šoka. I ranije je znala da Džordan može da bude nemilosrdan, ali ne i to da može da ode toliko daleko. Brzo se spremila, pozvala taksi i odvezla se do poslovne zgrade Džordanove kompanije. Kada je ušla unutra na oglasnoj tabli našla je spisak kancelarija. Otišla je do lifta i pritisnula dugme za peti sprat. Našavši se u predvorju njegove kancelarije, brzo je rekla sekretarici svoje ime spremna za borbu. - Međutim, sjedokosa žena mirno je otvorila vrata Džordanove kancelarije. - Tu je - rekla je kao da je svakog trenutka očekivala da se pojavi. Džordan joj je rekao da ne treba niko da ih uznemirava, a kada je Veronika ušla, Kejt je tiho zatvorila vrata za njom. - Očekivao sam te - prvi je progovorio Džordan. - Ti si jedan bijedni podlac - planula je. - Ako baš želiš da naš razgovor teče tim tonom imao bih i ja za tebe šta da kažem. - Ja se nikada nisam spustila tako nisko da izbacim čovjeka s posla iz čiste pakosti. Koliko je vremena prošlo otkako si postao bogat? Izgleda da si zaboravio šta znači biti siromašan i očajan. - Pokazala si mi nedavno koliko si bila očajna da si čak lagala. - Zar tako misliš o meni? - Molim te, nemojmo ponovo o tome. Rekla si mi gomilu laži, pa kada to nije vrijedilo onda si se otkrila cijelom svijetu. Pogledaj! - pokazao je rukom u pravcu prozora odakle se moglo vidjeti kako mladići skidaju reklamni pano. - Bilo bi mi neprijatno da pogledam u tebe svaki put kad podignem glavu. - I stoga je Džordan Kevendiš upotrijebio svoj novac da me skloni odatle. Sigurno je lijepo kada čovjek ima toliku moć da ne misli na živote koje je uništio. - Ne budi sentimentalna. Brzo ćeš naći novu žrtvu. - Jedina žrtva biće Holi! - uzviknula je. - Tim novcem sam mislila da joj spasim život. Ali, to tebe uopšte ne zanima. Ali, pazi, ako Holi umre zbog tebe, natjeraću te da zažališ kao nikada do sada. - O čemu to govoriš? - Govorim o tvojoj kćerki koja umire. - Da li je to još jedan od tvojih trikova? Ona izgleda potpuno zdravo.

12

Međutim, za trenutak se pokolebao kada se sjetio Holinih sporih pokreta koji nisu bili nalik na dječije. - Ona ima srčanu manu i treba da se operiše. Posljednjih šest mjeseci osjeća se veoma loše. Jedina nada je operacija koja košta dvadeset hiljada funti. Kada je izgovorila ove posljednje riječi nešto joj je zastalo u grlu. Samo što nije zaplakala. Džordan je prišao bliže sav zabrinut. - Znači, zbog toga je sve ovo. Nije ni čudo što si učinila sve da dođeš do novca. Ali zašto nisi došla pravo kod mene i rekla šta je posrijedi? Nekada smo se voljeli i ja bih ti pomogao kao starom prijatelju. Nije bilo potrebe da me na ovakav način kompromituješ. - Zar sam to učinila? - bila je uporna. - Dovela si čak i predstavnika štampe. Ili je on, možda advokat? - Derek je advokat, ali naša veza je lične prirode. Već sam ti rekla da nisam znala da je tamo. - Morala si da ga pustiš unutra. - Nisam ga pustila. Derek ima ključ. - Sad mi je jasno. - Nije to ono što misliš... bar hoće da se oženi sa mnom. Ima ključ, jer dolazi da povremeno obiđe Holi dok ja nisam kod kuće. On je veoma dobar čovjek i Holi ga obožava. - Da li je zaljubljen u tebe? - Jeste. - Zašto ti onda on ne pomogne? - On nema toliko para. Osim toga, on nije Holin otac već ti. - Zašto mi se nisi obratila prije šest mjeseci? - Tada je bilo nade da sama dobijem novac, koji mi je bio potreban. Imala sam dvije ponude od kojih je jedna otpala, a od druge nisam dobila onoliko novca koliko sam očekivala. Pokušala sam sve prije nego što sam ti se obratila. - Veoma sam polaskan tvojom pažnjom - bio je ironičan. - Znala sam da ću ti teško objasniti cijelu situaciju. Zbog toga i nisam došla ranije. Međutim, nisam se ni nadala da ćeš na sve ovo jednostavno da začepiš uši i da nećeš htjeti da me saslušaš. - Pošto si znala da će biti teško da me ubijediš, izvela si čitavu predstavu. Kako mogu da povjerujem u to da imam s tobom dijete kada nismo vodili ljubav. - Ali, jesmo - rekla je ljutito. - Veronika, prestani da ponavljaš stalno iste stvari. Da smo bili zajedno ja bih se toga sjećao. - Ne u stanju u kakvom si bio. Desilo se to u vrijeme tvojih ispita. Jako si se prehladio i bio si siguran da nećeš biti u stanju da polažeš ispite. Uspjela sam da pronađem novac za pola litre viskija i da te time uspavam a zatim... A zatim ga je uzela u naručje, pokušavajući da otkrije ljubav o kojoj se plašila da otvoreno govori. Sklopljenih očiju naslonio je glavu na njene grudi, dok ga je ona neprekidno ljubila. Mislila je da on spava, međutim, njegov zagrljaj je postao čvršći, a dodir nježniji. A zatim se predala ljubavi koja je obuzela prvi i posljednji put. - Šta se onda dogodilo? - upitao je tiho. - Znaš i sam - završila je kratko. Džordan je šutio kao da čeka neko objašnjenje. Veronika je jedva smogla hrabrosti da dalje nastavi. - Ujutru je izgledalo kao da se ničeg ne sjećaš, pa nisam ni smjela o tome da govorim. - Kada si saznala da si u drugom stanju mogla si da mi kažeš.

13

- Jasno si mi dao do znanja da me ne želiš. Zar se nismo složili da nećemo da se vezujemo jedno za drugo. Ja ti nikada ne bih ni rekla za Holi da se nije razboljela. Džordane, to je istina. Zar si zaboravio kako si se osjećao te večeri? - Sjećam se prehlade i viskija. To me je bacilo u duboki san poslije čega sam se osjetio mnogo bolje. Ali ostalog.. Uputila mu je pogled pun nade. Džordan je ispružio ruku, ali se zaustavio u posljednjem trenutku i naglo okrenuo prozoru. Bilo bi lako povjerovati ovim nevinim, bistrim očima koje kao da su odavale dušu nesposobnu da laže. Ali, jednom ga je već prevarila. Bila je to žena koja se bori za život svoga djeteta i ne preza ni od čega. Baš je naivan. Gotovo da se po drugi put prevario. Osjetio je olakšanje kao čovjek koji na vrijeme uoči skrivenu zamku. Veronika je primijetila njegovo kolebanje, žudnju u očima, a zatim mirnoću koja je pokazivala da se zapravo nečega suzdržava. Bez daha je čekala njegov odgovor, ali je znala da za nju nema nade kada je odjednom odlučno ispravio ramena i okrenuo se. Bio je to pokret čovjeka koji nije dozvolio da na njegovu čvrstu odluku utiču osjećanja. - Veronika, u tvoju priču ne vjerujem niti ću ikada povjerovati. Zato želim da potpišeš zvaničan dokument u kome stoji da ja nisam Holin otac i da se ona odriče svih mogućih prava na mene. Ako na to budeš pristala platiću troškove Holinog liječenja. Stajala je nijemo, gledajući u njegovo bezizražajno lice. Nije vjerovala svojim ušima. Zar mora da potpiše takav dokument? Prošla je nervozno rukom kroz kosu i slučajno pogledala kroz prozor. Sa mjesta gdje je stajala mogla je da vidi kako polako nestaje i posljednji dec njenog panoa, a s njim i posljednja nada. Nije imala kud. - U redu - rekla je mrzovoljno. - Potpisaću sve što želiš, samo da joj ponovo bude dobro. - Hajdemo onda, na posao - rekao je veselo. - Ko je Holin ljekar? Rekla mu je iscrpno sve pojedinosti i za desetak minuta operacija je bila zakazana za sljedeću nedjelju. - Operacija će biti izvršena u Džejmsonovoj privatnoj klinici. Možeš da budeš pored nje koliko god to želiš. Kažu da neće biti nikakvih poteškoća i da će brzo da se oporavi. - Hvala - rekla je boreći se da uguši suze koje samo što nisu potekle. Džordan je nervozno stisako ruke. U njemu su se miješala različita osjećanja. Htio je da je uzme u naručje i utješi da bi zatim poželio da zauvijek nestane iz njegovog života. - Hajde, nemoj sada da plačeš! - Prišao je ormariću s pićem. Kada je podigla glavu vidjela je pred sobom čašicu brendija. - Popij! - naredio je Džordan. Poslije nekoliko gutljaja osjećala se bolje. Dok je pila polako on je sjeo za mašinu, a zatim ustao sa dva otkucana lista hartije. Svaki je sadržavao identičnu izjavu da Holi Grant, kćerka Veronike Grant nije dijete Džordana Kevendiša i da Veronika Grant neće pokušati da tvrdi suprotno. - Volio bih da ovo ostane među nama. Kejt može da posvjedoči naše potpise, ali ne mora da vidi ugovor. Kada su formalnosti bile obavljene ustao je da je isprati. Njene oči blistale su poput zvijezda i obasjale njegov život u kome je bilo kratkotrajnog uživanja, zadovoljstvo ali malo radosti. Otvorio je vrata. - Naš razgovor je završen - rekao je hladno.

14

4 Džordan je stajao kraj prozora hotelske sobe i posmatrao kako se pale ulične svjetiljke. Iz njegovog apartmana pružao se lijep pogled na Pariz, ali on to nije primjećivao. Mislio je na sutrašnji sastanak sa čovjekom čiju je podršku želio da dobije. Zazvonio je telefon i on je žurno podigao slušalicu. - Jesam li te iznenadila, dragi? - začuo se Lorjanin promukli glas. - Ne, nisi. Upravo sam namjeravao da te pozovem - slagao je. - Želim da ti se izvinim što sam odložio naš sastanak. Morao sam iznenada da otputujem. - Dragi i sam znaš da ti uvijek sve opraštam. - Kako je u Engleskoj? Sigurno vlažno i hladno. - Vjerovatno, ali ja nisam tamo. Nalazim se mnogo bliže. Da budem preciznija ja sam u Parizu, tačnije na recepciji hotela. - Šta tu radiš? - Izgleda da ti nije naročito drago što sam ovdje. Putujem u Veneciju, pa sam prekinula putovanje, znajući da si i ti u Francuskoj. Nadam se da ćeš doći da popijemo po jedno piće. - Svakako - rekao je nevoljno. - Ja sam u sobi pedeset i četiri. Svrati prvo do mene. Spustio je slušalicu i zabrinuto prešao rukom preko čela. Želio je da popije nešto žestoko, a možda je bolje da mu neko pravi društvo i za večerom. Više nije mrzio Veroniku što ga je obmanula. Bilo mu je prirodno da život njene kćeri stavi na prvo mjesto i da zbog toga ne preza ni zbog čega. Sada je neprdkidno mislio na nju, i to ga je zabrinjavalo. Bilo mu je drago što će biti s Lorjan i na taj način će možda ovu drugu ženu privremeno da zaboravi. Nekoliko minuta kasnije zakucao je na vrata sobe broj pedeset i četiri. Lorjan je otvorila vrata, smješeći se. Bila je veoma lijepa žena od oko trideset godina, kestenjaste kose i zelenih očiju. Oblačila se u jesenje boje koje su joj dobro pristajale uz nakit od čistog zlata. - Jadni moj - propustila ga je da uđe. - Izgledaš jako umorno! - Kao i obično - trudio se da sakrije nervozu koju je ona već primijetila. - Bio si veoma zauzet. Nedjeljama se nismo viđali - obavila je ruke oko njegovog vrata. - Potpuno si me zanemario. - I zbog toga si došla ovamo? Približila je svoje usne njegovim. - Otvori, dragi - rekla je, otišavši brzo u spavaću sobu. Pred vratima je stajao kelner sa pokretnim stočićem koji je bio postavljen za dvoje. - Naručila sam večeru - rekla je, pojavivši se tek kada je kelner otišao. - Mislila sam da bi ovdje bilo prijatnije. - Teško i da bismo mogli nekuda da odemo kada si tako obučena. - složio se Džordan, osmotrivši crni kućni ogrtač u koji se presvukla. Dok su večerali pričala je veselo o zajedničkim prijateljima. Džordan se usiljeno smiješio. - Nisam znao da planiraš put u Veneciju - prekinuo je. Slegla je ramenima. - Odjednom sam osjetila potrebu da odem iz Engleske. Dobro će ti doći da se i ti malo odmoriš. Nije dao nikakav određen odgovor već je nasuo piće i otišao do sofe. To isto učinila je i Lorjan. Ogrtač joj je skliznuo sa ramena, otkrivši nježne obline njenih grudi. Odsutno je pogledao, pitajući se zašto žene izgledaju privlačnije u crnom rublju.

15

- Dragi, čini mi se da me ne slušaš. - Lorjanin promukli glas kao da ga je prekorevao. – Ah... I ne treba da razgovaramo - rekla je mazno i spustila svoje usne na njegove. Kao po navici obavio je ruke oko njenog tijela. Lorjanin parfem uzbudio je njegova sjećanja i rasplamsao žudnju za mirisom proljeća i poljskog cvijeća. Bila je sasvim blizu, ali on nije ništa osjećao. Njegove misli bile su zaokupljene nagim tijelom sa plakata. Toliko ga je želio da ni pored lijepe i zavodljive Lorjan nije mogao da ga zaboravi. - Mislim da si u pravu. Umorniji sam nego što sam mislio. - Znam kako ćeš da se odmoriš. - Ne - blago je odgurnuo kada mu se ponovo približila. - Treba dobro da se ispavam. - Treba nekoliko dana da provedeš u Veneciji i da se dobro odmoriš. - Ti sutra otputuj a ja ću da ti se pridružim kada budem obavio poslove - poljubio je i brzo ustao. - Hvala na divnoj večeri. Izašao je prije nego što je mogla bilo šta da odgovori dok je ona sjedila zamišljena, gledajući kako se vrata zatvaraju za njim.

*** Džordanovi pregovori s pariškim bankarom nisu bili onako kako je očekivao. Dobio je željenu podršku, ali je platio više nego što je očekivao. Prvi put mu se dogodilo da je službeno odsutan, a da neprekidno razmišlja o nekome ko je daleko od njega. Pozvao je bolnicu da se raspita kako je prošao Holin pregled i dobio odgovor da je ona dobro. Međutim, ni to ga nije smirilo. Na dan operacije uzeo je taksi i otišao na aerodrom “Orli“ odakle je planirao da pozove Lorjan i da joj javi da će tog popodneva stići u Veneciju. Nekoliko dana provedenih s njom bi učvrstilo njihovu vezu i omogućilo im da zaborave nesuglasicu prethodne noći. Pogledao je na sat. Sada sigurno Holi pripremaju za operaciju dok Veronika sjedi kraj nje, razmišljao je. Do sljedećeg aviona za Veneciju imao je još dugo da čeka, pa je odlučio da popije piće prije nego što pozove Lorjan. - Let 552 za London spreman je za prijem putnika - začulo se preko razglasa. Džordan se prenuo iz razmišljanja i krenuo ka blagajni. Prišao je šalteru i rekao kuda putuje. Blagajnica mu je pružila kartu koju je letimično pogledao a zatim se namrštio. - Ovo je greška. Tražio sam kartu za Veneciju. - Izvinite, gospodine, rekli ste da putujete za London. Ako želite, izdaću vam novu kartu. - Ne - predomislio se. - Nije bila greška. Odnio je prtljag na pokretnu traku, vrlo brzo prošao pasošku kontrolu i krenuo ka izlazu koji je vodio na pistu. Na aerodromu “Hitrou” Džordan nije čekao da mu se pojavi prtljag već je otišao pravo na carinu. Bilo mu je važno da što prije stigne u bolnicu. Kad je izašao iz aerodromske zgrade ušao je u prvi taksi. - Klinika Džejmson! Dok su kola jurila ponovo je pogledao na sat. Trebalo je da stigne upravo kada Holi napušta operacionu salu. Ako bude imao sreće može da stigne u čekaonicu dok je Veronika još tamo. Sjetio se njenog lica kakvog ga je posljednji put vidio. Pitao se da li će njene oči zablistati onim istim sjajem kada ga bude ugledala. - Gdje je Holi Grant? - upitao je kada je stigao na kliniku.

16

- Na trećem spratu, ali ne smijete... Džordan je već otišao... Veronika je brojala minute. Prošlo je već pola sata otkako je Holi napustila operacionu salu. Sjenka nekog muškarca nadvila se nad njom i lice joj se ozarilo kada je ugledala Dereka. - Izvini što kasnim. Ima li kakvih novosti? - Operacija je uspjela. Uskoro ćemo moći da je vidimo. Sjeo je pored nje i prebacio joj ruku preko ramena. Ona je naslonila glavu na njegove grudi. Bilo bi bolje da je došao ranije, ali je i sada dobrodošao. Ni jedno od njih nije čulo kada su se vrata na kraju hodnika otvorila i kako je Džordan stao kao ukopan kada ih je ugledao. - Jesi li umorna? - Još pitaš! - Znam da ti je bilo teško, ali sada sam ja tu da ti pomognem - poljubio je u čelo. - Hej, nemaš razloga da plačeš! - Ne plačem - rekla je uvrijeđeno traživši maramicu. - Izgleda tako bespomoćno. Nespretno je zagrlio i počeo da tješi. - Biće joj dobro. Uskoro će početi da trči i ponovo će da bude nestašna. Veronika je u tom trenutku poželjela da Derek više ne progovori ni riječ. Njeni narušeni nervi nisu podnosili da joj se neko obraća kao djetetu. Vrata Holine sobe su se u tom trenutku otvorila. - Možete da uđete - nasmiješila se sestra. Oboje su istovremeno ustali i žurno ušli unutra. Sestra je tiho zatvorila vrata za njima i okrenula se ka čovjeku koji je stajao u hodniku. Međutim, više nikoga nije bilo. Ljekar je saopštio Veroniki da Holi već za desetak dana može da izađe iz bolnice, jer je dobro podnijela operaciju i da se brzo oporavlja. Bila je veoma zahvalna Džordanu zbog svega što je učinio za nju. Međutim, on se nije javljao, pa je odlučila da mu napiše pismo. Jedne večeri dok je pokušavala da sastavi pismo zazvonio je telefon. - Rekli su mi da Holi sutra izlazi iz bolnice - nije se ustručavao Džordan. - Tačno. Ne mogu da ti opišem koliko sam sretna. - Drago mi je što to čujem. Razmišljao sam o njenom oporavku. Može da ostane nekoliko nedjelja na selu prije nego što dođe kući. - Ne tražim od tebe da platiš i troškove oporavka. - Imam malu kuću na selu i volio bih da jedno vrijeme Holi tamo ostane. Biće joj potreban svjež vazduh. - Džordane, ja... - Ne treba da se plašiš da ću da ti dosađujem. To je blizu Londona tako da Holi lako može da ide na preglede, dovoljno mirno da može da se oporavi. Da li sam dobio tvoj pristanak? - Naravno! Mislim da je to divno. Džordane, molim te dozvoli da ti zah... - Ostavi sad to. Kejt će da ti saopšti neophodne detalje. Veronika je u jednom trenutku osjetila sažaljenje prema njemu, jer nije bio u stanju da s njom podijeli radost. Kada se sutradan pred njenom zgradom pojavila elegantna limuzina koja je bila posebno naručena za nju i Holi, Veronika nije mogla da vjeruje svojim očima. Brzo je stigla do bolnice i njena kći je bila već spremna i nestrpljiva da izađe i započne novi život.

17

Dok su se vozile Veronika je ispričala da idu u Elmbridž, kuću na selu koja pripada jednom njenom prijatelju. Holi, koja je voljela prirodu jedva je mogla da sakrije uzbuđenje. Gledala je netremice kroz prozor i bila sve nestrpljivija što su se više udaljavali iz grada. Zaustavili su se pred kapiom od kovanog gvožđa odakle je vodila staza ka kući od crvene opeke. U susret im je izašla sredovječna žena. - Ja sam gospođa Hendriks - rekla je kada su izašle iz kola. - Staraću se o vama. Kuća je spremna. Veronika je bila radoznala kakav je to dom Džordan sebi izabrao kada je želio da pobjegne od gradske vreve. Njeno uzbuđenje je raslo dok je pratila domaćicu. Spolja, kuća je izgledala velika, ali unutra, je bila prijatna i topla. Uglancan parket u holu bio je zastrt tepihom. Na stepeništu između prizemlja i sprata nalazilo se malo odmorište sa velikim prozorom sa koga se pružao lijep pogled na vrt. Holina soba bila je prostrana i svjetla. Krevet u Veronikinoj sobi, koja se nalazila odmah pored Holine, bio je od hrastovine kao i ostali namještaj koji se slagao uz tepih boje pijeska i bijele zidove sa ukrasima iz devetnaestog vijeka. Sve je to davalo utisak topline i mira. Izišli su da pogledaju dvorište. Dio vrta bio je brižljivo njegovan, a drugi dio pun poljskog cvijeća sa šumarkom i potokom. Jedva je spriječila Holi da skine cipele i zagazi u vodu. Čak je i sama Veronika to poželjela. Prvi put poslije dužeg vremena osjećala se bezbrižno. - Morate mi reći koje sobe ne smijemo da koristimo - upitala je Veronika gospođu Hendriks. - Nema takvih soba - odgovorila je starija žena začuđeno. - Mislim na sebe gospodina Kevendiša. Da li je ovo njegova kuća? - Ne poznajem tog gospodina. Jedina osoba koju sam vidjela bila je gospođa Adams kada je došla da pogleda kuću. Sjećam se da mi je rekla da radi za gospodina Kevendiša i da i on želi baš ovakvu kuću. - Kada je to bilo? - Prije nekoliko dana. Te noći Veronika je držala otvorena vrata između svoje i sobe svoje kćeri. Slušala je Holino ravnomjerno disanje i bila je srećna. Razmišljala je o ovome što je saznala od gospođe Hendriks. Pitala se zbog čega je krio da je namjerno iznajmio kuću za Holi. Znaš dobro zbog čega, govorio joj je neki unutrašnji glas. Zato što nije želio da pomisliš kako je prihvatio Holi. Ušla je u sobu gdje joj je dijete spavalo obuzeta željom da je zaštiti. Holi je izgledala isto tako nježno i ranjivo kao i Džordan one noći kada ga je držala u naručju i kada se začela njihova kćerka. A zatim se sjetila noći kada su se ponovo sreli. “Bila si jedina čarolija koju sam ikada poznavao”, govorio je. Primijetila je kako mu usne drhte od žudnje i zatvorila oči osjećajući sažaljenje prema njemu. Živio je u svijetu punom nepovjerenja. Nazvao je Veroniku jedinom osobm kojoj je ikada vjerovao. A sada joj više nikada neće povjerovati. Nagnula se i nježno poljubila Holi prije nego što je izašla.

18

5 Kako se Holi polako oporavljala njena nestalna priroda dolazila je sve više do izražaja. - Ovo je posljednji put da s tobom igram žmurke - rekla je Veronika jednog jutra, ulazeći u kuhinju sva zadihana. Popila je naiskap šolju čaja koju je gospođa Hendriks stavila pred nju. - Hajde, mama - zvala je iz dvorišta. - Kasnije, dušo. Dozvoli staroj dami da se malo odmori. - Ali ti nisi stara, mama! - Nisam bila prije nego što sam počela da se s tobom igram, ali se sada tako osjećam. Lako su se navikli na bezbrižan život. Gospođa Hendriks je bila odlična kuharica koja je riješila da pokaže svoja kulinarska umijeća i ugodi maloj bolesnici. Holi je svakim danom dobijala na težini. Na svoje veliko nezadovoljstvo, Veronika je primjetila da se isto i s njom događa, pa je odlučila da radi svakodnevne vježbe da bi očuvala vitku figuru. Prije podne su se obično igrale, a poslije podne Holi je morala da se odmara. Ona je uglavnom ležala i čitala. Uživala je u kriminalističkim romanima i naučnoj fantastici i svemu što je razvijalo njenu inteligenciju. Umjela je veoma brzo da računa, pa je knjige za matematiku pozajmljivala iz tamošnje biblioteke. Dan nakon njihovog dolaska Kejt je pozvala da vidi da li su zadovoljne smještajem i rekla da slobodno traže sve što im bude potrebno. Veronika je shvatila da sa Džordanom zaista neće imati direktnog kontakta. Džordan Kevendiš bio je čovjek od riječi. I pored toga što fizički nije bio prisutan često je mislila na njega. Dugo vremena je provodila razmišljajući o budućnosti. „Mi nismo nikada ostavili jedno drugo - bar ne u srcima!“ govorio je one noći kada su se ponovo sreli. Bila je to istina. Tada se njena ljubav prema njemu ponovo rasplamsala i živjela u njoj sve do ovog trenutka. Često se sjećala njegovog poljupca, i to joj nije davalo mira čak ni noću. Ali, znala je da ne može da ima nikakve budućnosti sa čovjekom koji je odbacio njihovo dijete. Veroniku su mučile i druge teške misli. Strahovala je za Holi i pored toga što je znala da joj je sasvim dobro. Često joj je zabranjivala da se igra mada je znala da griješi. Jednom prilikom povjerila se Dereku, ali se on na to samo nasmijao. Bilo joj je žao što nije naišla na razumijevanje kod ovog staloženog čovjeka i odjednom je osjetila da je veoma usamljena. Stiglo je ljeto i Veronika je već nekoliko dana mogla da radi vježbe u unutrašnjem dvorištu do koga se dolazilo iz dnevne sobe. Jednog kasnog popodneva je upravo završavala vježbe kada je začula zvuk automobila koji se zaustavlja pred kućom. Čekala je da zazvoni zvono na vratima, ali nije bilo nikakvog zvuka. Gospođa Hendriks je izašla, bolje da pogledam ko je, mislila je Veronika. Holi je sjedila u dnevnoj sobi rješavajući matematički zadatak i nije se ni pomjerila. Kada je stigla do ulaznih vrata i otvorila ih, Veronika je ugledala Džordanov automobil parkiran pred kućom, a od njega ni traga. Vratila se unutra istim putem i kada je ušla u dnevnu sobu stala je kao skamenjena. Džordan je stajao kraj Holi čija je glava bila nagnuta nad knjigom. Nikada nikoga nije vidjela tako tužnog. Slab osmijeh titrao je na uglovima njegovih usana. - Do vraga! Ne razumijem ovaj zadatak! Veronika i Džordan su se glasno nasmijali i tada je Holi primijetila Džordanovo prisustvo. - Dobro jutro - rekla je Holi učtivo. - Mi smo se već jednom upoznali. Da li dobro znate matematiku? - Prilično - nasmiješio se Džordan za koga se ovo pitanje učinilo potpuno izlišnim. - O, divno! Onda možete da mi pokažete gdje griješim. - Holi - umiješala se Veronika. - Nije pristojno da se na taj način nekom poželi dobrodošlica.

19

- Ali, ona je u pravu - bunio se Džordan. - Kad jednom započneš problem moraš i da ga riješiš. Tek tada se Veronika sjetila da na sebi ima samo tanki triko koji je više otkrivao nego što je skrivao njeno vitko tijelo. - Idem da se presvučem - rekla je i žurno izašla iz sobe. Kad a se vratila Džordan je sjedio pored Holi i zajedno s njom rješavao matematički zadatak. Tiho je izišla, ne želeći da im smeta. - Hoćeš li da ti ponovo objasnim? - Ne, hvala - rekla je Holi. - Shvatila sam. - Ovo je knjiga za naprednu djecu, a ti mora da imaš manje od sedam godina. - Idućeg mjeseca punim devet godina. Nastala je neprijatna tišina. - Da li te je to majka nagovorila da kažeš? Holi ga je začuđeno pogledala. - Izvini, nisam mislio da te povrijedim. Izgledaš mlađe. - Zato što sam niskog rasta - uzdahnula je. - Ali ja se nadam da ću izrasti. - Zar je važno biti visok? - Ne volim kad ljudi misle da sam mlađa. Ponašaju se prema meni kao prema malom djetetu, a to me vrijeđa. Veronika se pojavila na vratima. - Nadam se da ćeš da ostaneš i popiješ s nama čaj? - obratila se Džordanu. - Vrlo rado, hvala - ustao je i pošao za njom u kuhinju. - Znam da sam ti obećao da neću da te uznemiravam, ali prolazio sam ovuda, pa sam riješio da vas obiđem. - Bojala sam se da neću imati prilike da ti zahvalim što si nam omogućio boravak u ovoj kući. - nasmiješila se. Pocrvenio je. - Rekao sam ti da možeš da dobiješ sve što ti treba. Nisam mislio samo na troškove operacije. Sada je najvažnije da se Holi dobro oporavi. - Još uvijek je tjeram da se odmara. Kad ne miruje jako je nestašna. Ali, mislim da njen oporavak neće dugo trajati tako da ćemo brzo da odemo odavde. - Ne treba da žurite - rekao je otresito. - Kuća je tvoja dokle god to želiš. Htjela je da mu kaže da zna da je on iznajmio ovu kuću, ali nije mogla da pronađe prave riječi. - Vri voda - dodala je brzo. Svi troje su sjedili u dnevnoj sobi i veselo razgovarali dok su pili čaj. Džordan je više slušao nego što je pričao, ali vidjelo se da su i Veronika i Holi zaokupile njegovu pažnju. - Mama, spava mi se - rekla je djevojčica. - U redu, idi u krevet - Veronika je ustala i pošla ka stepenicama. Holi je poželjela Džordanu laku noć i pospano krenula s majkom u svoju sobu. Veronika se vratila kroz nekoliko minuta i zatekla Džordana kako posmatra kako tiho pada mrak. - Zaspala je. - Da li se uvijek tako brzo zamara? - Ne, ali se danas popodne nije odmarala. Trebalo je da ode u sobu još prije nego što si došao, ali je bila zaokupljena rješavanjem zadataka. Drugi put neću dopustiti da cijelo popodne provede nad knjigom. - Veoma je inteligentna. Ne znam puno o djeci, ali znam matematiku. Ovakve zadatke rješavaju jedanaestogodišnjaci. - Tačno i po tome nije nimalo nalik na mene. - Ti si uvijek bila sanjalica. Ne mogu da zamislim da Holi čezne za tim da glumi Juliju.

20

- Ne želim od nje da bude moja vjerna kopija. I ona je ličnost za sebe. Jedino mislim da bi možda bilo bolje da ličimo, jer bih tada mogla da joj pomognem i da je razumijem - nasmiješila se tužno. - Bila sam dobar đak, ali ne i talentovana za prirodne nauke. Čini mi se da je Holi zbog toga razočarana u mene. - Holi je divno dijete i veoma te voli, a i ti si pažljiva i brižna majka. Ne znam šta više možeš da poželiš. Veronikine oči blistale su od zadovoljstva. Ali već sljedećeg trenutka nestalo je sjaja u njima kada je upitao: - Ko je njen otac? Skupila je usne. Potpisala je zvaničan dokument da Džordan nije Holin otac i poslije toga nije imalo šta da se kaže. - Ne želim o tome da razgovaram. - Da nije, možda, Derek - bio je uporan. - Ne, njega poznajem tek nekoliko mjeseci. - Znači da si spavala s Holinim ocem čim smo se rastali. Ili, si možda išla sve vrijeme s njim dok si mene držala na odstojanju. - Sam si se držao na odstojanju, jer nisi želio da imaš ozbiljnu vezu. - Zar i ti sama nisi to željela. Plašila se da će da ga izgubi ako mu bude pokazala koliko ga voli. Dobro se sjećala tih dana. Tužno se nasmiješila. Džordan je to primjetio i zadržao dah, prekorevajući samog sebe što postavlja takva pitanja. - Mora da je to bila velika ljubav - rekao je gorko. - Jeste, ako misliš na Holinog oca - blago ga je pogledala. - Da li te ja zabavljalo da igraš dvostruku igru? - povukao je u snažan zagrljaj dok je gorio od želje za njom. - Mislio sam na tebe noć i dan. Divio sam ti se. Smatrao sam te savršenom, a sve vrijeme ti si... - nije mogao da dođe do daha. Veronikino zažareno lice bilo je podignuto ka njemu, tijelo pripijeno uz njegovo. Obuzela ga je drhtavica i uz tihi uzdah spustio je svoje usne na njene. U tom trenutku u njoj je počela da se vodi žestoka borba. Džordan je odbacio njihovo dijete i znala je da ne smije da ga voli. A ipak od njegovog poljupca kao da se topila i na sve zaboravljala. Obavila je ruke oko njegovog vrata i mrsila mu kosu. Prošlost se nije završila i tako će osjećati sve dok je Džordanov poljubac nagoni da joj srce snažno udara. Mlada, nevina Veronika još uvijek je postojala u ovoj brižnoj, borbenoj ženi koja umije da se bori sa čovjekom koga voli, ali i da se istopi na prvi dodir njegovih usana. Bila je svjesna njegovog tijela i uzbuđenja koje ga je obuzelo. Mora da ga natjra da prestane da je ljubi dok je još vladala sobom, ali pri toj pomisli njene ruke su se jače obavile oko njegovog vrata. - Mama! - začuo se slabašan glas sa sprata. - Mama! Izvila se iz Džordanovog zagrljaja. - Zašto si dolazio? Idi, i ostavi mene i moju kćerku na miru. Čuo je kako se trenutak kasnije penje uz stepenice. Krenuo je za njom. Kad je stigao do odmorišta, Veronika je već izlazila iz Holine sobe. - Da nije bolesna? - Ne, samo hoće vode.

21

Žurno je sišla niz stepenice. Džordan je došao do vrata Holine sobe. Noćna lampa bila je upaljena i ona je sjedila na krevetu trljajući oči. Nasmiješila se kada ga je ugledala. - Zdravo! - Zdravo - ušao je u sobu. Mislio sam da čvrsto spavaš. - Probudila sam se, jer sam bila žedna - popravila je postelju. Džordan je sjeo kraj nje. - Da nisi, možda, pao? Kosa ti je raščupana. Brzo je popravio frizuru. - Lijepa ti je soba - želio je da skrene razgovor. - I meni se sviđa. Prostrana je i svijetla, a imam i lijep pogled na vrt. U donjem dijelu mama i ja često igramo žmire, ali ovaj uređeni dio ne volim. Gospodin Perks, vrtlar, ne dozvoljava da se tu igram. - To je tvoj travnjak, a ne njegov i možeš da se igraš koliko god hoćeš. Holi je nakrivila glavu na jednu stranu i gledala ga sa strahopoštovanjem. - Nikada nisam čula da jedan odrastao čovjek govori o drugom odraslom čovjeku na taj način - objasnila je. - Naravno, tu ne računam mamu, mada i ona po neki put zna... - Ne može ona da zna šta ti misliš, mada bi to željela... Zamislio se i nastala je neprijatna tišina. Nije znao šta da kaže. Sve vrijeme mislio je na Veroniku i nije želio Holi da kaže ono što osjeća prema njoj. Holi mu je čvrsto stegla ruku. Njen pogled bio je pun povjerenja. Džordan nije do sada osjetio da mu je neko tako privržen i to ga je ganulo. Veronika se pojavila na vratima držeći čašu vode. Stala je kao skamenjena kada je vidjela kako se njih dvoje drže za ruke i nijemo se gledaju pogleda punog povjerenja. Kao da su skrivali kakvu tajnu pred njom. - Izvoli, dušo - prišla je krevetu. - Ne zadržavaj gospodina Kevendiša. On mora da se vrati u London. - Da, nažalost - rekao je Džordan zamišljeno. - Ali, zar ne možeš da ostaneš? - molila je Holi. Slegnuo je ramenima. - Nemam nikakvih neodložnih poslova. Ali, ako ti hoćeš da idem... - Naravno da ne želim. On može da ostane, zar ne, mama? Veroniki nije ništa drugo preostalo nego da pristane. - Spavaj, sada dušo! - poljubila je djevojčicu, a Džordanu dala znak rukom da izađe. On je pogledao Holi za trenutak i nježno je poljubio u obraz. Kada su se našli u dnevnoj sobi rekla je ljutito: - Šta smijeraš? - Ne znam o čemu govoriš. - Znaš ti vrlo dobro. Naveo si Holi da te pozove tako da ja nemam drugog izbora nego da se s tim složim. Takvu taktiku možeš da primjenjuješ sa svojim poslovnim partnerima, a ne kada sam u pitanju ja i moja kćerka. - I moja kćerka, kako ti tvrdiš! - Ali ti se s tim ne slažeš. Potpisali smo zvanični dokument da ona nema nikakva prava na tebe ni ti na nju. I s tim smo završili! Htio je nešto da kaže, ali se nije usudio. Bojao se da će da je uvrijedi. - Da li sada tvrdiš da nije moja? - problijedio je. - To piše u zvaničnom dokumentu. Treba samo da pročitaš. - I ako se zainteresujem za nju, ti ćeš pokušati da me spriječiš?

22

- Tvoje zanimanje trajat će sve dotle dok ti bude odgovaralo. Kada budeš prestao da dolaziš slomit ćeš joj srce. - Da li zaista misliš da bih mogao da je povrijedim, znajući da je toliko osjetljiva. - Već je tako dobro poznaješ? - Znam dosta o njoj. Razlikuje se od ostale djece i s njom treba pažljivo postupati. - Misliš da ja to ne činim? - upitala je ljutito. - Mislim da ti nisi jedina osoba koja je razumije. Djetetu su potrebna dva rod... - dva odrasla čovjeka. Ma ko da joj je i otac, Veronika, treba da je upoznaš s njim. - Mnogo bi joj to koristilo. Njen otac nikada nije dozvoljavao ljudima da pokazuju svoja osjećanja. - Nekada si mi dala suprotnu sliku o njemu. Kojoj od njih ja pripadam. Reci mi, Veronika, molim te. Prišao je blizu i unio se u njeno lice. Željela je da načini korak unazad, ali nije mogla da se pomjeri. Pogledala ga je prkosno, nadajući se da neće da primijeti da joj srce jako udara. Džordanove usne bile su poluotvorene i teško je disao. - Zdravo! Vratila sam se - začuo se veseli glas gospođe Hendriks. - To je domaćica - rekla je Veronika, trudeći se da joj ruke ne drhte. – Pomoći ću joj da ti namjesti sobu. Šteta što ne možeš da ostaneš duže od jedne noći, jer imaš neodložan posao zbog koga neizostavno moraš da ideš u grad. Oštro ju je pogledao, zbog čega joj je bilo neugodno. - Koga želiš da zaštitiš? Sebe ili Holi? - Pozvat ću te kada soba bude spremna - izašla je tiho.

23

6 Holina glava izvirivala je iza vrata. - Mama mi je rekla da ne smijem da ti smetam. - Ne smetaš mi - ispružio je Džordan ruku u znak dobrodošlice. On se sljedećeg jutra probudio prije svih i odmah počeo da obavlja poslove. Gospođa Hendriks ga je zatekla kako telefonira poslovnom partneru. Obavijestio je da je isuviđe zauzet da bi im se pridružio za doručkom. Vidjevši kako joj se kći rastužila, Veronika se naljutila na Džordana. Toga se sve vrijeme plašila. Znala je da će Džordan brzo da izgubi interesovanje za Holi i da će ona biti veoma tužna zbog toga. Ali, možda je bolje ovako da se pokaže u pravom svjetlu i da Holi odmah zna na čemu je. Ali, čim se doručak završio, Holi je otrčala u njegovu radnu sobu. Oči su joj zasijale od radoznalosti kada je ugledala neku mašinu na njegovom stolu. - To je mali računar - objasnio je. - Stalno ga nosim sa sobom tako da mogu da radim gdje god da se zateknem. - A kakav ti posao radiš? - Vlasnik sam kompanije koja posjeduje druge kompanije. Pogledaj! - nacrtao je nešto na ekranu. - Upravo sam kupio preduzeće koje štampa časopis čiji sam ja vlasnik. Ali, ovi stupci pokazuju da štamparija ne radi punim kapacitetom, pa ću možda da kupim lokalne novine da bi sve mašine bile iskorištene. - Da li imaš puno kompanija? - Mnogo – složio se i odštampao listu na ekranu. – Ove crvene mi zadaju glavobolju. - Zato što su crvene? - upitala je veselo. - Tačno - nasmijao se. - Ali, možemo da ih prikažemo i u plavoj boji. Pritisnuo je tastaturu i boja se promijenila. - A sada pokušaj ti! Podigao ju je u krilo i ona se zdušno bacila na posao. Kada je iscrpila mogućnost promjene boje molila je da joj pokaže još nešto. Džordan je sa zadovoljstvom zaključio da joj ništa ne treba dva puta objašnjavati. - Šta bi željela da radiš kada porasteš? - Voljela bih da budem pronalazač i da izmišljam stvari koje će promijeniti ovaj svijet. Da li bi želio da vidiš moj pronalazak? Potvrdno je klimnuo glavom i Holi je donijela nekoliko skica koje je pružila Džordanu. Negdje iza njih, začuo se muški glas. Holi se okrenula sva uzbuđena, dok su joj se usne razvukle u širok osmijeh kada su se vrata otvorila. - Derek! - uzviknula je sretna. Džordan je prepoznao čovjeka koji je stajao na vratima. Bio je to isti muškarac koga je vidio u Veronikinom stanu. Svoje nezadovoljstvo ispoljio je samo stiskom usana. Holi je skakala od uzbuđenja. Očigledno ga je smatrala svojim starim prijateljem i njegov dolazak bio je dovoljan da je odvrati od njenog novog druga. Džordan se sjetio Veronikinih riječi da je Derek ljubazan čovjek i da ga Holi veoma voli. - Dobro jutro - rekao je Derek hladno. - Veronika mi je rekla da ste ovdje. - Gospodin Kevendiš mi je upravo pokazivao kako radi njegov računar. - Holi je uzela Dereka za ruku i odvela ga do stola. - Mogu da radim na njemu. - Raduje me - odgovorio je Derek mehanički. - Pogledaj! - dodirnula je tastaturu i boja se promijenila.

24

- Vrlo dobro, ali sada moraš da se odatle skloniš jer gospodin Kevendiš ne voli da se djeca igraju s njegovim računarima. Možda ga pokvariš. - Holi je isuviše pametna da bi ga pokvarila - umiješao se Džordan, vidjevši Holino tužno lice. - Pokazivala mi je svoje pronalaske i ja sam htio da predložim da ih dijagramom prikažemo na ekranu. Da li bi to voljela? - obratio se djevojčici. Za nekoliko trenutaka prikazali su se crteži. Džordan je bio nagrađen Holinim ozarenim licem. - Šta je to? - upitao je Derek. - To je najnoviji model žice za lupanje jaja. Ja sam ga izmislila. - Zar to već nije pronađeno? Ne bi trebalo time da se zamaraš, dijete. Bolje da ideš u dvorište da se igraš. Džordanove oči susrele su Holine - namignuo je i suzdržao smijeh. - Zašto ne ideš i kažeš majci da si bila dobra. Holin pogled govorio mu je da je nije uspio da prevariti. - Hoćeš da me se riješiš! - optuživala ga je. Džordan se namrštio. - Naravno, idi sada! Derek je ljutito pogledao Džordana dok je Holi izlazila iz sobe. - Nisam siguran da je trebalo to da priznate. - A vi ne biste to uradili? - Svakako da ne bih. - To bi je povrijedilo više nego da joj kažete istinu. - Zapravo, šta vi radite ovdje? - Derek je namjerno skrenuo razgovor. - Izvršavam svoje obaveze. - Trebalo je da se najavite da ne uznemiravate Veroniku. Nadam se da uskoro odlazite. - Da, upravo izlazim - potvrdio je Džordan. - Što se manje viđamo, bolje je za sve. - I ja tako mislim. Naročito je dobro za Holi pošto joj punite glavu svakojakim idejama. Bilo bi za nju najbolje da se vrati u školu i bude kao i ostala djeca. Džordan se teškom mukom uzdržavao da ne viče. - Stvar je u tome - rekao je tiho - što ona nije kao druga djeca. Izuzetno je inteligentna i s njom treba posebno postupati. Da li vam je Veronika rekla ko je Holin otac? Derek se na ovo Džordanovo pitanje ironično nasmijao. - Znam ko nije. Postoji dokument... - osmijeh na licu mu se zaledio kada je spazio njegov prijeteći pogled. - Veoma ste hrabri, ali dozvolite da vas upozorim da ne volim da mi se neko miješa u privatni život. - Ali to se ne tiče samo vas. Međutim, došli ste suviše kasno. Volio bih da znam kakvo pravo polažete na Holi i Veroniku. Džordan se plašio da neće moći da se kontroliše, pa je brzo izašao. Zatekao je Veroniku u dnevnoj sobi kako radi vježbe. Ovoga puta bila je obučena u trenerku. Ležala je na leđima i lagano skupljala i opuštala mišiće na nogama. Muzika je glasno svirala, a oči su joj bile sklopljene, pa je Džordan neopaženo mogao da se divi njenom vitkom tijelu. - Šta radiš tu? - upitala je poslije nekoliko trenutaka kada je opazila da se nalazi u sobi. Nije bila zadovoljna što ga vidi. - Došao sam da razgovaram s tobom. Želim da znam da li ozbiljno namjeravaš da se udaš za onog čovjeka. Sijevajući očima, Veronika je ustala i sjela na fotelju sva zadihana.

25

- Prvo što namjeravam da uradim je to da odbijem da odgovaram na bilo kakva pitanja. Za koga se udajem tiče se samo mene. - Griješiš. Tiče se i Holi. Kako si mogla Dereka da izabereš za njenog očuha? - Kako se usuđuješ da kažeš bilo šta protiv njega u mom prisustvu? - Nemoj mi samo reći da je dobar. Postoji dobrota koja može da se poistovjeti sa nedostatkom inteligencije. - Smatraš ga glupim zato što mu na svijetu nije najvažnije da zgrće kapital. On se našao pored mene kada mi je bilo najteže. Ostavio je posao i došao u bolnicu da zajedno sa mnom sačeka ishod Holine operacije. - Ako je tako dobar, zašto on nije dao novac za operaciju nego je dozvolio da se meni obratiš. Da li je ikada prigovorio što si pozirala naga? - To mu nije smetalo zato što me voli. - Ako tako misliš, onda ništa ne znaš o ljubavi. Čovjek koji te voli bio bi slomljen tim fotografijama. Prodao bi kuću, spao na prosjački štap, založio i sopstvenu dušu samo da spriječi druge muškarce da vide ono što pripada samo njemu. A sada namjeravaš da mu dozvoliš da postane Holin otac, a ne poznaje je dovoljno. - A ti je poznaješ? - Znam kako se osjeća jer sam kroz sve to i sam prošao. Bio sam inteligentniji od ostale djece i u školi mi je bilo dosadno. Od strane nastavnika nisam imao razumijevanje. Ne želim da dozvolim da se to isto dogodi i Holi. - A ja neću da dozvolim da odlučuješ o Holinoj sudbini. - To ćemo još da vidimo. - A šta je sa ugovorom koji smo potpisali? - Kada smo već kod toga, ko ti je dozvolio da mu ga pokažeš? Mislio sam da će to ostati među nama. - Nisam mu pokazala, ali sam morala da kažem zašto si platio operaciju. - Inače bi mogao svašta da pomisli - rekao je Džordan ironično. - Znači, besprijekorni Derek ima i svojih slabosti. - Ne budi nepristojan! - ljutila se Veronika. Džordan je samog sebe prekorijevao zbog toga što je izgubio živce. - Izvini. Htio sam samo da znam šta namjeravaš da učiniš s Derekom. - Vjerovatno tako razgovaraš i sa svojim namještenicima? - primijetila je podrugljivo. - Od njih imaš pravo da zahtijevaš odgovor, ali ne i od mene. Voljela bih da smjesta napustiš kuću prije nego što Holi otkrije da se svađamo. To bi je potreslo. Podigao je glavu da odgovori, ali je prije nego što je bilo šta izustio, buka koja je dopirala iz dvorišta, privukla njegovu pažnju. Pogledao je u vrt i vidio Holi kako igra fudbal sa Derekom. Pogledao je za trenutak Veroniku, a zatim bez riječi izašao. Nešto kasnije čula je zvuk njegovog automobila kako odlazi. Kada je Holi otišla da se odmori, Derek je izveo Veroniku u šetnju po vrtu. Pokušala je da se opusti, znajući da je njegova ljubav prema njoj jaka i postojana i da je ništa ne može promijeniti. Njena ljubav prema njemu se promijenila, priznala je nevoljno. Derek joj je bio drag, ali više nije mogla da se zavarava da je ono što osjeća prema njemu ljubav. Ljubav je kada sav zadrhtiš zbog blizine voljene osobe, mada znaš da ona nikada ne može biti tvoja, a ipak ni jedna druga ne može da je zamijeni. - Ovo je lijepa kuća, ali zar ne bi bilo bolje da je napustiš?

26

Ovo nije bilo pitanje već obična konstatacija i Veronika je iz sveg srca željela da mu odgovori da uopšte ne želi da je napusti, ali se u posljednjem trenutku uzdržala. - Biće bolje da odemo kada Holi potpuno ozdravi. Neće to još dugo potrajati. - Ali, ne misliš, valjda da čekaš posljednji trenutak - Derek je bio uporan. - Veoma je nezgodno to što Džordan može da dođe i ode kada god to poželi. Nikada nećeš imati mira. Da budem iskren, ne volim da ima ikakve obaveze prema tebi. - Nema on nikakve obaveze prema meni. Osim toga, ništa sem ugovora nije tražio od mene. - Kada se budemo vjenčali Holi će biti moja kći i ne želim da joj Džordan puni glavu besmislicama. - Kakvim besmislicama? - upitala je Holi začuđeno. - Trebalo je da čuješ kako govori o njoj. Postaje posesivan, i to mi se ne sviđa. Jasno sam mu dao do znanja da se ne miješa poslije toliko godina. Napustio te je kada ti je bio najviše potreban. - To si mu rekao?! - širom je otvorila oči. - Ne baš tim riječima, ali shvatio je šta sam htio da kažem. Odjednom je postao rasijan i brzo izašao iz sobe. Mislim da je bio postiđen. Veronika je osjetila želju da se glasno nasmije. Sjetila se kako je Džordan izgledao kada je ušao u dnevnu sobu dok je radila vježbe i dobro je znala šta ga je natjeralo da izađe. - Nije baš on mene napustio. Na neki način ja sam njega napustila. - Baš si romantična - nasmiješio se podrugljivo. - Ne pretvaraj Džordana Kevendiša u žrtvu. Sama si mi rekla kako te je zastrašio time što ti je zabranio da bilo šta zahtijevaš od njega. - Nisam rekla da me je zastrašio. - Pa, prava riječ i nije tako važna - slegnuo je ramenima. - Ti bi mu svakako rekla za dijete da je to htio da zna. Veoma dobro se sjećam da si mi to rekla. - Jesam, ali... to sada izgleda veoma ružno. - Ja samo pokušavam da te navedem da stvari posmatraš u pravom svjetlu. Loše se ponio prema tebi. To znači da sada nema prava da se miješa u tvoj život poslije toliko godina. Sada kada je upoznao Holi i vidio kako je dobra i poslušna djevojčica, želi da je preuzme od tebe. - Ne vjerujem da baš to želi. On nikada nije želio da ima porodicu. - Tako je bilo nekada. Sada je na vrhuncu karijere i može da ima porodicu, ali da ga to puno ne obavezuje. - Misliš da će možda pokušati da dobije starateljstvo nad njom? Ne vjerujem. Osim toga, ni jedan sud ne može da da starateljastvo neoženjenom muškarcu. - Neće mu biti teško da nađe ženu. Vjerovatno ima dama koje su voljne da se žrtvuju. - To je nemoguće - rekla je odlučno, mada nije mogla a da se ne sjeti kako je Džordan izmijenio pogled sa Holi kada je ona ušla u sobu svoje kćerke sa čašom vode. - Tačno, sve dok u ruci imaš taj dokument i mene da se brinem o tebi - privukao je u zagrljaj i spustio svoje usne na njene. Veronika je stajala u njegovom zagrljaju, žudeći za starim osjećanjima nježnosti, ali je odjednom bila svjesna da to više ne može da osjeti. - Hajde, dušo, nemoj više da brineš. Što se prije vjenčamo, to bolje. Možda ću tada pridobiti svu tvoju pažnju. - Nisam ti poklanjala puno pažnje u posljednje vrijeme - složila se sretna što je uspjela da izbjegne odgovor u vezi sa njihovim vjenčanjem. - Cijela ova situacija nije veoma povoljna za tebe.

27

- Da li sam se ikada žalio? Da li sam rekao nešto protiv tebe i tvog vanbračnog djeteta. Da li sam ti prebacio što si pozirala naga za parfem “džezebel”. Morao sam da se pomirim sa jeftinim šalama u kancelariji kada se poster pojavio, ali ti zbog toga nisam zagorčao život. Veronika je zastala za trenutak, shvativši najzad nešto što ranije nije primjećivala. - Ne, nisi - priznala je. - Ustvari, bio si veoma velikodušan, Derek! - Pa onda... - Derek nije imao ništa protiv ove Veronikine konstatacije. - Ustvari, mislim da ne bi trebalo više da zloupotrebljavam tvoju velikodušnost. Ne bih voljela kada bi postao predmet jeftinih šala što imaš ženu koja nije prihvaćena u društvu. Možda Dereka prijatelji ne bi nazvali pretjerano osjetljivim, ali sjaj u Veronikinim očima bio je nedvosmislen. - Slušaj, suviše si uznemirena. Hajde da razgovaramo drugi put - rekao je brzo. - Hajde sada da raspravimo. Voljela bih da ostanemo prijatelji. - Želiš da se rastanemo? - Ne mogu da se udam za tebe, Derek. Hvala ti na dobroti i ljubaznosti koju si mi ukazao, ali ne mogu da ti budem dobra supruga. Izvini što sam dozvolila da se nadaš. - Ne misliš valjda, da je Džordanu stalo do tebe. Nikada se on neće oženiti tobom, Veronika. Samo se ponižavaš bez potrebe. - Derek, mislim da je danas bilo dosta vrijeđanja - rekla je zajedljivo. - Čim progovoriš kažeš nešto što nije na svom mjestu. Osim toga, ne mogu da se udam za čovjeka koji moju kćerku naziva vanbračnom. - Ali, ona to stvarno jeste. Duboko je uzdahnula. - Ako ne vidiš zbog čega me ta riječ vrijeđa, onda... - nije mogla da nastavi zato što je bila suviše povrijeđena i nije željela više da razgovara. – Hajde da se odmah rastanemo prije nego što jedno drugom kažemo ružne riječi zbog kojih ćemo se kasnije stidjeti. Poljubila ga je brzo u obraz i otrčala u kuću dok je on začuđeno stajao i gledao za njom. Bila je na stepenicama kada je čula zvuk njegovog automobila kako se udaljava. Znala je da Derek ne razumije zbog čega se sve ovo dogodilo. Ali, i ona je malo toga razumjela.

*** Džordanovo bogatstvo i ugled bili su izgrađeni na čeličnom duhu i sposobnosti da vlada situacijom. Međutim, veoma ga je iznenadilo kada je primijetio da se ponaša impulsivno. Prvi put se to dogodilo kada je naglo promijenio odluku i umjesto u Veneciju otputovao za London i došao pravo u bolnicu gdje je zatekao Dereka kako tješi Veroniku. Tada je čvrsto odlučio da tako nešto ne radi. Međutim, sada se to isto dogodilo. Vozio je u pravcu Elmbridža nekoliko časova nakon što je odatle otišao. Bio je skoro mrak kada je stigao i Derekov automobil nije bio pred kućom. Ušao je u hol i čuo Holin i Veronikin glas kako dopire sa sprata. Iznenada je poželio da ih vidi kako razgovaraju. Tiho se popeo do Holine sobe i stao neopaženo kraj vrata, koja su bila pritvorena, tako da je mogao da vidi djevojčicu kako sjedi na krevetu u flanelskoj kućnoj haljini dok su pored nje bile razbacane igračke. Soba je bila osvijetljena samo malom noćnom lampom, koja je bacala nježnu ružičastu svjetlost na njeno lice. Veronika je sjedila na ivici kreveta, gotovo u potpunoj tami. Svjetlo je jedino njenu crvenozlatnu kosu blago dodirivalo. Nježno se smiješila dok je slušala Holino čavrljanje.

28

Osjećao je veliku tugu što ne pripada njima i što njihovu sreću ne može da podijeli. Nije ni pomislio da prisluškuje. Želio je samo malo da tu ostane i da se kupa u toplini i nježnosti koja do njega dopire iz te sobe. Zadržao je dah plašeći se da ga ne opaze. Holi je pričala o svom pronalasku. - Mislim da će biti dobar - zamislila se. - Bilo je jako zanimljivo kada je Džordan stavio sve slike na ekran. - Veoma voliš Džordana, zar ne? - Veronika je oklijevala. Holi je klimnula glavom. - Volim s njim da razgovaram zato što me razumije. Nastala je tišina prije nego što je Veronika nastavila razgovor. - Dušo, mislim da je divno što se ti i Džordan tako dobro slažete, ali ne treba da se nadaš da će on ponovo da dođe. Veoma je zauzet. - Ali, on može ovdje da radi, mama. Stalno nosi svoj računar sa sobom. - Nije trebalo da ga uznemiravaš dok je radio - prekorila je Veronika svoju kćerku. - Ali, nije mu smetalo. Jedino se naljutio kada je Derek ušao. - Šta se to dogodilo između njih dvojice? - Veronika je bila radoznala. - Ličili su mi na dva psa koja se svađaju oko koske. A onda je Džordan otišao da se sa mnom nije ni pozdravio. - Ne treba zbog toga da se uznemiravaš - rekla je brzo. - Ne uznemiravam se zbog toga što je otišao bez pozdrava, već zato što je zbog nečega bio zabrinut. Kao da nema nikoga ko bi se starao o njemu. - Ne treba njemu neko ko bi se starao o njemu, on veoma dobro zna da brine o sebi. - Ali zašto onda izgleda tako tužno? - To ti se samo čini, dušo - rekla je nehajno. Džordan se povukao u sjenku i naslonio glavu na zid. Nekada je postojao neko drugi ko je brinuo o njemu. Ali, on ju je pustio da ode ne shvatajući šta ima. Ta ista žena govorila je o njemu kao da je on stranac. - Mama - oklijvala je Holi. - Da li poznaješ Džordana još od ranije? - Da, dušo. Nekada smo bili prijatelji, ali se jedno vrijeme nismo viđali - ispričala je to veselo i ravnodušno. - Ali, sada ga ne voliš, zar ne? - djevojčica je bila uporna. - Naravno da ga volim. - Ne, ne možeš da me prevariš. Ti ga ne voliš. Nisi željela da ostane. Kada je ovdje, ti si nervozna. - Samo ne želim da ti postane suviše drag. Lijepo je došao da nas posjeti, ali mislim da neće to ponovo učiniti. U njegovom životu nema mjesta za nas. Džordan je prišao bliže vratima, naprežući se da čuje Holin nježni glasić. - Da li je on... Da li je on moj otac? - upitala je tiho. - Dušo, molim te, budi strpljiva. Sve ću da ti kažem jednog dana. U međuvremenu ne želim da ga smatraš svojim ocem. Džordana su boljeli mišići od napora da ostane miran. Uzdahnuo je i tiho sišao niz stepenice. Slijedećeg trenutka već je bio napolju, a da Veronika nije nikada saznala da je Džordan bio pred vratima. Pri povratku, dok je bio u kolima, razmišljao je o ovome što je čuo. U prvom trenutku bio je ljut na samog sebe, ali je kasnije trezvenije gledao na činjenice. Kada je stigao do svog stana, razradio je plan do posljednjeg detalja.

29

Već je došlo vrijeme da započne ono što je namjerio. Sipao je čašicu žestokog pića, podigao telefonsku slušalicu i pozvao Lorjan.

30

7 Veronika je u gospođi Hendriks našla dobrog prijatelja. Bila je to žena koja je malo govorila, ali je zato svaka njena riječ bila na svom mjestu. Jednom prilikom je opisala Derekovo ponašanje. - Podsjeća me na Alfreda - rekla je misleći na pokojnog muža. - Znao je da bude dobar kao hljeb dok sam bila bolesna. Ali zato čim bih ponovo bila na nogama, počeo bi da viče na mene. - Ali, ja nisam bila bolesna - bunila se Veronika. - Bilo vam je teško - primijetila je gospođa Hendriks. - Sada smatra da vam je dobro, pa može da skine rukavice. Sretni ste što ste to primijetili na vrijeme. Ako mene pitate, onaj drugi gospodin je mnogo bolji. - Taj drugi gospodin neće doći - rekla je Veronika oštro. Gospođa Hendriks samo je zabrinuto vrtjela glavom. Vozač koga je Džordan iznajmio dolazio je svake nedjelje da vozi Holi u grad na pregled. Ona i doktor Veston postali su već dobri prijatelji. Doktor je bio izvanredan čovjek, i njegovom oštrom oku ništa nije moglo da promakne. Kada je rekao da se Holi brzo oporavlja, Veronika nije više brinula. Prije nego što bi krenula kući, Holi je voljela da razgleda izloge i prodavnice, naročito one koje su prodavale računare. Veronika nije imala srca da je od toga odvrati. - Ako odmah ne popijem čaj onesvijestit ću se - rekla je Veronika, kada su prvi put otišli u grad. - Hajdemo unutra - Holi je pokazala na obližnju zgradu. - Dušo, pa to je “Ric” - uzviknula je Veronika. Veroniki je nešto zastalo u grlu pri pomisli da pije čaj u jednom od najluksuznijih hotela u Londonu. Međutim, bila je suviše umorna da bi tražila neko pogodnije mjesto. Kada su ušle u salu gdje se služi čaj, brzo su se uvjerile da su cijene pristupačne, a usluga brza, pa je čaj u “Ricu“ postao obavezni dio njihovog odlaska u grad. Nekoliko dana nakon Džordanove posjete, Holi je ponovo otišla u Džejmsovu kliniku na redovni pregled, a zatim su Veronika i Holi proslavili Holin oporavak u “Ricu”. Doneseni su Holini omiljeni kolači i ona je veselo čavrljala dok je Veronika pažljivo slušala. Veronika je za trenutak podigla glavu i prema ulasku u bar za jednim stolom ugledana Džordana kako sjedi sa jednom vitkom i izuzetno liiepom ženom kestenjaste kose obučenom po posljednjoj modi. Kada se žena okrenula, Veronika je prepoznala Lorjan Heslam. Znala je da nema zbog čega da joj bude žao. Otjerala je Džordana uz izgovor da joj njihova ljubav ništa ne znači. On ima pravo da se vrati svojoj “stalnoj prijateljici”, kako je štampa nazivala Lorjan. Ali, ipak, bilo je bolno vidjeti Džordana u društvu ove žene sigurnog držanja, koja se naginjala ka njemu kao da ga posjeduje i smiješila mu se. Bilo je nečeg intimnog u tom osmijehu koji je prožimao bolom Veronikino srce. Pokušala je da odvrati pogled, ali nije mogla, a da ne gleda Džordanovo lice i način na koji posmatra tu ženu. Da li je voli? Da li u njegovom pogledu postoji žudnja ista onakva kakvu ona izaziva kod njega? Ali, oni su sjedili daleko od njenog stola, a bar je bio slabo osvijetljen, tako da je bilo teško razaznati pojedinosti. Odjednom, kao da je sve utihnulo i Veronika je čula Lorjan: - O, dragi, zaista - prije nego što se buka nastavila. Konobarica je prišla njenom stolu. - Da li želite još nešto, gospođo? - Još jednu šolju čaja, molim vas. - Nije smjela to da uradi. Trebalo je sa Holi odmah da izađe. Ali, nije mogla da odvoji pogled od Džordana, koji je bio tako opušten u društvu te žene. Slušala je šta Holi priča i smiješila se, ali je ljubomora bolno mučila.

31

Zatim je vidjela kako iz aktovke vadi dugačku kutiju i pruža je Lorjan. Otvorila je, i Veronika je ugledala veličanstvenu dijamantsku ogrlicu. Duboko je uzdahnula. Čak i čovjek Džordanovog bogatstva ne bi mogao olako da poklanja tako skupocijene predmete. Lorjan je oduševljeno uzviknula i pružila ruku preko stola da bi dodirnula Džordanov obraz. Njemu je zbog toga bilo neprijatno i brzo je skinuo njenu ruku. Čaj je stigao i Veronika je bila zauzeta sipanjem u šolju. Kada je sebi dozvolila da ponovo pogleda, Džordan i Lorjan su ustajali. Dok su se približavali kroz hol njihovom stolu, Džordan se nemarao osvrnuo po sali i Veronika je znala po načinu na koji je zastao, da ih je ugledao. Za trenutak njihovi pogledi se susretoše. Čak i na toj razdaljini, mogla je da, vidi da mu je bilo neprijatno. Njegove usne su se skupile i za trenutak pokazao je neodlučnost tako neobičnu za njega. Zatim je uhvatio Lorjan pod ruku i krenuo ka izlazu. Ali, Holi, koja je pratila majčin pogled, obradovala se kada je ugledala Džordana. Istog trenutka je ustala i dotrčala do njega. Veronika je zadržala dah, plašeći se da on ne pokaže nezadovoljstvo i time je povrijedi. Na njeno olakšanje, nasmiješio se, ali bio uzdržan. Veronika nije imala kud. Prišla je i on je pozdravio učtivo, ali je znala da mu je bilo veoma neprijatno. - Veronika, volio bih da se upoznaš sa Lorjan Heslam. Lorjan, ovo je Veronika Grant i njena kćerka Holi. Žene su se nasmiješile jedna drugoj usiljeno. Holi je pružila ruku Lorjan, ali ona kao da to nije primijetila, već je samo pomilovala Holi. - Slatka, mala djevojčica! - rekla je. Holi je neprijateljski pogledala. Samo lijepo ponašanje sprječavalo je da pobjegne. - Nisi mi pričao da imaš tako divne prijatelje - obratila se Lorjan Džordanu. - Hajde da svi zajedno popijemo čaj. Pravila lijepog ponašanja zahtijevala su da Džordan i Veronika budu oduševljeni susretom. Ali, jedina osoba kojoj je zaista bilo drago u tom trenutku bila je Holi. Tražila je da sjedne pored Džordana dok je Lorja zauzela mjesto sa njegove druge strane, ostavivši Vrroniku za suprotnim krajem stola, tačno preko puta Džordana. Veronikinoj ljubomornoj mašti činilo se da on izbjegava njen pogled. - Šta si radila u gradu? - upitao je Džordan Holi. - Bila sam u bolnici na pregledu i doktor je rekao da ću doći još samo nekoliko puta - rekla je veselo. - O, dušo, jesi li bila bolesna? - upitala je Lorjan, umiljatim glasom. - To je veoma tužno. - Operisala sam srce, ali mi je sada dobro. Hvala na pitanju. - Veoma si hrabra - smiješila se Lorjan. - Ali, mora da je to za tebe bilo strašno. - Ne, nije. Bilo je zabavno - rekla je Holi, odlučno. - Ali, ne mislim da je isto tako bilo i Džordžu, dežurnom bolničaru - obratila se Veroniki. - Onome kome si se izvinila kada si napuštala kliniku? - upitala je Veronika radoznalo. - Da, njemu. - Šta si to uradila? - sada se i Džordan zainteresirao za Holinu priču. - On me je vozio niz hodnik u kolicima kada je ugledao jednu bolničarku. Bila je veoma lijepa i mislim da me je zbog toga zaboravio i ostavio u hodniku, pa sam ja iskoristila priliku i pobjegla. Kada je pogledao, mene nigdje nije bilo. Sakrila sam se u sobu gdje su čuvali peškire i posteljinu. Bilo mu je potrebno desetak minuta da me pronađe. - Kladim se da mu je bilo drago kada si otišla - Džordan se glasno smijao.

32

Veronika se trudila da ostane ozbiljna, ali su joj usne podrhtavale. Džordan joj je uputio pogled pun razumijevanja. Lorjan koja nije mogla da uživa u ovoj priči, gledala je bijesno, čas jedno čas drugo. - Bila si veoma nevaljala - izjavila je Veronika, ali boja njenog glasa nije to izražavala. - I jesam - dijete se složilo, malo postiđeno. - Džordž je rekao da sam ostala duže dobio bi srčani napad - dodala je veselo. - Holi, prestani da se praviš važna - Veronika ju je nježno prekorila. - Pusti je na miru - umiljavala se Lorjan. - Simpatična je. To za Holi nije bio kompliment. Uputila je Lorjan tako savršen osmijeh da se Veronika ukočila, jer je znala da se njena kćerka tako smiješi samo kada nekoga mrzi. Sjetila se šta je nedavno pročitala o Lorjan u jednoj luksuznoj reviji: “Žena iz visokog društva koja umije da se zabavlja, ima puno prijatelja, vodi buran život i voli gužvu”. Lorjan je pažljivo posmatrala djevojčicu, što je tjeralo Veroniku da uzme dijete i pobjegne. Holi to nije ni primjećivala. Okrenula se Džordanu i rekla prijekorno: - Dugo nisi bio u Elmbridžu. - Doći ću uskoro - obećao je. - Elmbridž - ponovila je Lorjan. - Kakvo šarmantno ime! - To je naša kuća na selu - objasnila je Holi učtivo. - Samo, nije potpuno naša. Pripada maminom prijatelju, a mi smo samo privremeno tamo. - Vjerovatno ga mnogo voliš - primijetila je Lorjan. - Ne znam da li je to muško ili žensko, pošto mama neće da mi kaže - objasnila je. - Oh, pa to nije lijepo s njene strane - zadirkivala je. - Meni to uopšte nije važno. - Ni najmanje - složio se Džordan. - Nema potrebe da i dalje o tome pričamo. Veronika je znala da mu nije bilo nimalo lako. Sjedio je kao na iglama i mrsio Holi kosu. - Doći ću čim budem mogao. - Ti si počastvovana - obratila se Lorjan Holi. Džordan je obično suviše zauzet da ide u posjete. - To i mama kaže - složila se Holi. - Ali, ti ćeš da dođeš, zar ne? - navaljivala je. - Obećavam - prije nego što je mogla bilo šta da kaže, upitao je. - Hoćeš li sladoled? - Hoću, hvala. Pozvao je kelnericu i on i Holi započeše živ razgovor. Lorjan se okrenula Veroniki i nasmiješila se umiljato kao mačka. - Mora da poznajete Džordana veoma dobro, kada znate da ne treba u njega da se pouzdate. Veronika se nasmiješila, ali ništa nije odgovorila. Lorjanine usne se malo stisnuše, kada je shvatila da joj je ova žena uskratila odgovor. Preletjela je očima preko Veronike, očigledno primijetivši koliko je bila mlada i lijepa. Klimnula je glavom kao da je upravo nešto zaključila. - Morate da mi oprostite što ovako gledam u vas - rekla je ljubazno. - Ali, ne mogu da vjerujem da imate dijete. Veoma ste mladi, ili, možda nisam dobro čula. Da joj vi niste starija sestra. - Ja sam Holina majka. - Ali, mora da ste bili i sami dijete kada ste je rodili. - Bila sam prilično mlada - složila se Veronika. - Ali, to su najbolje godine za rađanje, nije li tako? - Ne znam. Nisam bila te sreće. Ili nisam bila toliko pametna. Vi i vaš muž ste to vjerovatno znali. Lorjan je bila dovoljno inteligentna da zadrži pogled na Veronikinoj lijevoj ruci i primijeti da na njoj nema burme. Veronika se nasmiješila, ali ništa nije rekla.

33

- Najbolji planovi se ponekad izjalove. Zar i vi tako ne mislite - primijetila je ljubazno. Lorjan se slatko nasmijala. - Naravno. Ali, ako je ova ljupka djevojčica bila “greška”, onda je to najpametnija greška ikad načinjena. Tako je pametna i šarmantna. Ali, zar nije suviše živahna poslije tako teške operacije? - Holi vam neće oprostiti što je smatrate malenom - odgovorila je Veronika oštro. - Ljekar kaže da je potpuno zdrava. Prija joj da bude nestašna. - Naravno, tu pomaže i čist seoski vazduh. Sretni ste što imate prijatelja koji može da vam ustupi čitavu kuću. Vi zaista imate sreće sa prijateljima. Uvreda između tih ljubazno izgovorenih riječi, bila je očigledna i Veronika nije oklijevala da odgovori istom mjerom. - U pravu ste. Moji prijatelji su odani i iskreni. Ne vjeruju da se novcem može sve kupiti. Tako nešto ne može se reći za sve prijatelje, zar ne? Na Lorjaninom licu i dalje je lebdio osmijeh, ali se po očima moglo zaključiti da je bila ljuta. Boja njenog glasa natjerala je Veroniki žmarce kroz kičmu. - Znam, znam... - Holi - rekla je Veronika. - Požuri s tim sladoledom. Moramo da idemo. Džordan je razgovarao sa Holi, ali je prestao da priča kada je osjetio nervozu u Veronikinom glasu. - Mi sada moramo da idemo - rekao je užurbano. - Hoćete li nam oprostiti ako odemo prije nego što vi završite. - Džordan je uhvatio Lorjan pod ruku, pomažući joj da ustane. Veronika je shvatila da je on čvrsto riješio da okonča ovaj užasan susret i njoj je bilo drago zbog toga. Lorjan je još jednom zagrlila Holi i dozvolila Džordanu da je izvede. Holi ih je posmatrala zabrinuto dok su izlazili. - Mama, ne sviđa mi se ta dama. Nazvala me je slatkom, malom djevojčicom. - Znam dušo, čula sam.

*** Jednog jutra, Holi je upitala: - Mama, da li je Džordan bandit? Veronika se oporavila od trenutnog šoka i rekla hladno. - Sigurna sam da bi neki od njegovih protivnika i to izjavili. Zašto? - Zato što u novinama piše da je izvršio iznenadni napad na čovjeka po imenu Garvin Rednej. Stavila je novine preko stola postavljenog za doručak i Veronika je vidjela Džordanovu sliku ispod naslova „Kevendiš prepada Redneja“. Dalje je pisalo: “Magnat Džordan Kevendiš izjavljuje da će da finansira posmatrače i time pojača borbu sa rivalom Garvinom Rednejom, tako što će iznenada napasti Rednejove dionice. Nagli potez doveo bi ga među najmoćnije...“ Veronika je samo pogledom preletjela ostatak teksta. - To je način kupovine dionica, dušo. - Morat ću lično da ga pitam - rekla je Holi. - Molim te, nemoj da se nadaš da će on da dođe. Ako je istina to što piše u novinama, neće imati vremena za nas. - Ali, on će doći, obećao je. Osim toga, on je moj prijatelj - bila je uporna.

34

8 Prošlo je dvije nedjelje otkako su sreli Lorjan i Džordana u “Ricu”. Veroniku su brinule dvije stvari. Prvo, da će Holi postati suviše privežena čovjeku čije interesovanje za nju neće dugo potrajati. Drugo, da će Džordan postati toliko vezan za nju da će zatražiti starateljstvo. Bilo je jasno da ona nije bila uključena u njegove planove, pa je odlučila da se bori protiv toga. Džordan je mogao Holi da proglasi nasljednicom, ali je isto tako Lorjan, mogla postati njena maćeha, a to Veronika nije mogla da dopusti. Na Veronikino nezadovoljstvo, Holi je počela da čita novine uvijek kada bi se pojavilo Džordanovo ime. Mada mnogo toga nije razumjela, znala je mnogo više nego što je njena majka očekivala. Ipak, bilo joj je drago što je od Džordana naslijedila inteligenciju, ali ne i tešku narav. Ali kada se sjetila priča iz njegovog djetinjstva, koje je proveo u sirotištu, pitala se kakav bi on bio čovjek da je znao za toplinu domaćeg ognjišta. I ona je počela da prati štampu i sve što je pisalo u vezi sa borbom sa njegovim poslovnim partnerom. Bila je iznenađena njegovim bogatstvom. Nije mogla da vjeruje da posjeduje toliko novaca. Srećom, približavao se Holin deveti rođendan i pripreme su sve više zaokupljale njenu pažnju. Gospođa Hendriks je napravila tortu koja je trebala da se ukrasi sa devet svjećica. Veronika je obilazila prodavnice da odabere poklon koji bi najviše odgovarao Holinom interesovanju. Na sam rođendan, Holi je uhvatila majku za ruku i povela je niz stepenice u vrijeme kada dolazi jutarnja pošta. Uzbuđeno je otvorila čestitke i postavila ih na kamin. Veroniki se učinilo da se možda rastužila kada je vidjela da nedostaje nečija čestitka. - Da li bi željela da danas odemo u Monkastl? - upitala je Veronika za doručkom. - Tamo ima zanimljiva zbirka starih automobila. Holi nije bilo posebno drago, ali je ipak pristala. Dok je otišla da se spremi, Veronika je pozvala taksi, pa je i sama otišla da se obuče. Izabrala je maslinastozelene pantalone od rebrastog somota i žutu košulju dok je kosu povezala maramom iste boje. Tada je čula automobil koji se približavao kući. - Holi, taksi! - uzviknula je. Sljedećeg trenutka čula je uzvik oduševljenja praćen jurnjavom niz stepenice. I kao da je naslutila ko to može biti, došla je do prozora na odmorištu sa koga se pružao pogled na prednje dvorište. A zatim je njeno srce zaigralo od straha, bola i neopisive sreće. Bio je to Džordan. Holi je istrčala iz kuće i stigla do Džordanovog automobila koji se tek bio zaustavio. Ušla je unutra i zagrlila ga snažno. Veronika je došla do ulaznih vrata upravo u trenutku kada je Džordan izlazio iz kola. Bio je obučen u košulju kratkih rukava i izgledao mlađi i opušteniji nego ikada. Nasmiješio se dok joj je srce snažno udaralo i nije znala da li joj je drago ili žao što ga vidi. - Izvini što sam došao nenajavljen - prvi je započeo razgovor. - Ali, želim da mi Holi učini jednu uslugu. Pokazao je glavom u pravcu kola. - Sačekaj da donesem! Pružio je ruku na zadnje sjedište i izvadio veliku kutiju koju je unio u kuću i postavio na sto u dnevnoj sobi. Holi je skakutala pored njega dok je on polako raspakivao poklon i mirno razgovarao kao što je to bio njegov običaj.

35

- Ova pošiljka stigla je u moju kancelariju, međutim, sekretarica je naručila jednu više. Vraćanje bi zahtijevalo više administracije nego što je potrebno, pa sam se sjetio da bi Holi mogla negdje da je smjesti. To bi mi uštedilo mnogo truda. Kada je skinuo i posljednji karton, ukazao se lični računar. Holi je duboko uzdahnula, zatim potpuno zanijemila. - Misliš da je to za mene? - Samo za tebe, i nikoga više. Naravno, ako ga želiš. Ali, ukoliko ga ne želiš... - krenuo je da pakuje računar dok ga Holi nije zaustavila. - Sviđa mi se - rekla je bez daha. - O, Džordane, hvala ti! Razlikuje se od tvoga - malo bolje ga je pogledala. - Onaj koji si kod mene vidjela mnogo je manji. Ovaj umije da uradi stvari o kojima i ne sanjaš. - Ti ćeš da ostaneš i pokažeš mi kako se njime rukuje? O, molim te, ostani! A možeš da probaš i moju rođendansku tortu. - Danas ti je rođendan? - upitao ju je Džordan iznenađeno. - Baš imam sreće. - Znao si da mi je rođendan. Nemoj da se pretvaraš - smijala se Holi. - Otkud sam mogao da znam? Rekla si mi samo da uskoro puniš devet godina, ali mi nisi rekla kada. - Kladim se da si nekako saznao - bila je uporna. - Ti možeš sve da uradiš samo ako to hoćeš. - A kako to? - zadirkivao je. Zamislila se. - Mogao si da izvršiš iznenadni napad - rekla je trijumfalno. - Znači, ti si magnat - glasno se nasmijao. - Onda treba što prije da te naučim kako da koristiš ovaj računar. Veronika je pažljivo slušala ovaj razgovor. Bilo je bolno kako je Džordanov dolazak izmijenio Holino raspoloženje. Ali, kada je vidjela lice svoga djeteta kako blista od sreće, znala je da Džordan nije došao, nikada mu ne bi oprostila. Ona je njegova kći duhom i tijelom, mislila je Veronika, pa je prirodno što su se okrenuli jedno drugom. Koliko će vremena proteći prije nego što on to shvati? Ili možda, je to već primijetio? - Stigao je taksi - rekla je gospođa Hendriks, gledajući na ulicu. Holi je stavila prst na usta, a Džordan je pogledao začuđeno. - Upravo smo krenule da pogledamo zbirku starih tipova automobila - objasnila je Veronika. - Ali, možemo da idemo i neki drugi put - molila je Holi. Međutim, pošto se plašila da ne bude sebična, dodala je: - Izuzev ako baš želiš da ideš. - To možemo da odložimo za drugi put. Danas je tvoj dan. Džordan je potvrdno klimnuo glavom. - Devet godina je prekretnica - obratio se Holi. - To je tvoj posljednji jednocifreni rođendan. Veronika je izašla da plati taksi. Kada se vratila, Džordan je sklapao različite dijelove kompjutera dok je Holi sa velikom pažnjom priključivala utičnicu na kabel. - Razumije se u tehniku bolje od mene - rekla je Veronika. - A možda čak i bolje od tebe? - zadirikivala ga je. - Da li neko može da bude bolji od mene? - namrštio se. - Džordane, šta si to smislio? - Kako to misliš? - upitao je naivno. - Nećeš valjda pomisliti da sam povjerovala u priču da je Kejt Adams načinila grešku ili da je tebe briga koliko je administracije potrebno da se to ispravi. - A otkuda ona zna šta je iznenadni napad? - nasmiješio se vragolasto.

36

- Ne zna i želi da joj objasniš. Prati tvoje poslovne poteze preko štampe, a sada ima čitav spisak stvari koje želi da zna, - Dobro je to za nju - rekao je zadovoljno. - A da li ti pratiš štampu? - Dovoljno je da to radi jedna od nas - rekla je hladno. A kako to da imaš vremena za posjetu kada si toliko zauzet borbom sa poslovnim partnerima? Slegnuo je ramenima. - Najgore je već prošlo. Ja ću da izađem kao pobjednik. Ali, čini mi se da nisi sretna što me vidiš. Da možda Derek nije negdje u blizini? Nasmijala se glasno i okrenula glavu na drugu stranu da je ne vidi. - Veronika, šta ti je? - Ništa - rekla je brzo. - Nije važno. - Gdje je Derek? - Neće doći. To je sve što mogu da ti kažem. - To mi je za sada dovoljno. - To je sve što ću uopšte da ti kažem, jer se tebe moj privatni život ne tiče. - Očigledno da se Holi više obradovala mom dolasku. - Ti si ispunio Holin dan - priznala je. - Zahvalna sam ti zbog toga, ali neka na tome i ostane. - Nisam došao samo da vidim Holi - rekao je tiho da ga je jedva čula. - Došao sam da vidim tebe. A naročito da se podsjetim kako ti stoji žuta boja - dodao je vragolasto. - Sjećaš li se da sam te ja nagovorio da nosiš tu boju. Mislila si da ti neće dobro stajati uz kosu, ali kada si probala, vidjela si da sam bio u pravu. Tada se sjetila kako je poneki put znao da bude maštovit iako se to nije slagalo sa njegovom praktičnom prirodom. Zaboravila je da je volio da je viđa u kombinaciji žute i zelene boje. Ali, on još uvijek nije. Klimnula je glavom i zavjerenički potražila njegov pogled, ne znajući šta da odgovori. Osjetila je kako joj srce snažno udara. - Završila sam - pozvala je Holi. Džordan je prišao stolu gdje su postavili računar i uključio ga. Dok je objašnjavao kako se njime rukuje, Holi se pretvorila u uho. Džordan je bio zadovoljan njenom pažnjom. - Vrlo brzo će sama pisati programe - rekao je Džordan. Zatim je Holi objasnila majci kako radi računar, preslušavajući se šta je naučila. Smijala se Veronikinim greškama, a njoj se i Džordan pridružio. Stranac koji bi slučajno pogledao kroz prozor, nasmiješio bi se toj naizgled sretnoj, složnoj porodici. Čim se Holi odvojila od svog poklona, postavili su sto napolju. Držala je u jednoj ruci šolju mlijeka, a u drugoj sir. To je bilo sve što je okusila za ručak. Već slijedećeg trenutka otrčala je u sobu. Džordan je ustao, uhvativši Veroniku za ruku. - Hajde da se prošetamo! Pokušala je da izvuče ruku iz njegove, ali on to nije dozvolio. Drugu ruku prebacio je preko njenog ramena. Krenuli su u šetnju kroz vrt. - Da li ti je žao što sam došao? Htjela je da ga zadirkuje i da pita da li Lorjan zna da je ovdje. Ili da se nasmiješi i veselo upita da li ga Lorjan pušta samog, ali grlo joj je bilo suho i jedino što je uradila bilo je da se bezbrižno nasmije. Zatim je pogledala njegovo lice i zaboravila na svoju zlu namjeru. Džordan je mogao da bude grub, ali ne i neiskren. To što su se rastali bilo je zato što nije mogao da se pretvara da za nju ima mjesta u njegovom životu kada nije tako osjećao. Njegove iskrene oči gledale su je ispitivački. - Ne, nije mi žao - rekla je. - Slomio bi Holino srce da nisi došao. Zahvaljujući tebi, svijet se ponovo rađa za nju.

37

- Poslije devet godina - rekao je. - Provjerio sam datum njenog rođenja. Rodila se nakon devet mjeseci i dvije nedjelje pošto smo se posljednji put vidjeli. Dobro se sjećam toga dana. - Te dvije nedjelje te muče, zar ne? - upitala je. - Da. Veronika nije ništa rekla. - Zašto ćutiš? - bio je nestrpljiv. - Bilo šta da kažem kršilo bi odredbe našeg ugovora. - Do vraga s tim prokletim ugovorom - namrštio se. - Kaži, ma šta bilo. - Prva beba obično dolazi kasnije na svijet. - Ti naravno više znaš o djeci. Ja do sada nisam imao djece. Govorio je gotovo za sebe i Veronika kao da je čula prekor u njegovom glasu. Stigli su do kraja uređenog dijela vrta i krenuli ka potoku. Sunce se popelo na najvišu tačku i klizilo je preko grana drveća, svijetleći im pravo u oči. Iznad njih je sve izgledalo blijedo kao da se svijet van tog kruga topio. Mirisalo je na ljeto. Sunce je obasjalo njegovu kosu. Izgledao je mlađi i ljepši nego ikada. - Gdje si bila ovih deset godina? - upitao ju je. - Otišla sam kući, kod roditelja i rodila Holi. Tamo sam ostala neko vrijeme i njegovala dijete. - Nekada nisi željela da budeš vezana djecom i porodicom. - Tako sam mislila prije nego što sam rodila Holi. Kad imaš svoje dijete više ti ništa nije teško da činiš za njega. Bilo mi je kao... Izgledalo je kao da ima kraj sebe dio njega. Voljela je Holi zbog nje same i zbog čovjeka koji je stvorio. - Bilo mi je kao da sam na sedmom nebu - nastavila je. Njene oči susretoše njegove. Bile su bistre i lijepe kao ništa u njegovom životu otkako je izgubio. - Pričaj dalje - bio je nestrpljiv. - Kod roditelja sam ostala dvije godine. Poslije toga počela sam ponovo da glumim dok su oni čuvali Holi kada sam bila na poslu. Poslije toga... - njeno srce snažno je zakucalo kada je glavom zaklonio sunce i spustio svoje usne na njene. Njegov posljednji poljubac bio je strasan, ali je žalio zbog osjećanja koja je u njemu izazvala. Ali sada je ljubio kao i one noći kada su se ponovo sreli. Pokreti njegovih usana bili su nježni, kao da miluju ali i oprezni kao da se plašio da će čarolija nestati. Povukao se i pomilovao njeno lice vrhovima prstiju. Izgledao je zbunjen, a pogled u njegovim očima govorio je isto. Nastavili su da se šetaju držeći se za ruke. - Želio bih sve da znam - bilo mu je lakše da kaže direktno nego da okolijeva. - Volio bih da si mi pisala i zatražila pomoć. - Ali, kako sam mogla da tražim pomoć od tebe kada sam nosila tuđe dijete - izazivala ga je. - Veronika! - izgovorio je njeno ime, i to je ličilo i na opomenu, a ujedno i na molbu da ne kvari tako lijep trenutak. - Bili smo dobri prijatelji. Ne želim da misliš kako si bila siromašna, a da nisam htio da ti pomognem. - Da, bila sam siromašna zato što nisam imala novca - rekla je uz osmijeh zbog koga mu je bilo neprijatno. - U svemu ostalom bila sam bogata. Holi je bila divna beba. Sada je mršava i zabrinuta, ali tada je bila okrugla, rumenih obraza. Uvijek je bila nasmijana. - I ti si bila takva, kao da je cio život samo igra. Kada si progovorila prilikom našeg prvog susreta, natjerala si me u smijeh.

38

- Ne sjećam se. - Bio sam u kancelariji direktora pozorišta i radio na knjiženju. Ušla si užurbano i naletila na police prepune fasciklima i sve je to palo na tebe. Direktor se gušio od smijeha i ja sam bio ljut zbog toga, ali i ti si se smijala. Pomogao sam ti da otreseš prašinu, a ti si pogledala u mene i rekla: - Zar je zabranjeno smijati se? Ona se sjećala tih dana kada je počelo njihovo poznanstvo i druženje, ali nekih sasvim drugih stvari. Pamtila je Džordana kao upornog, strogog, i izuzetno mršavog čovjeka. Sjećala se svoje mladalačke, strasne ljubavi, koju je osjećala prema njemu. Ali, sam susret nije joj ostao u sjećanju. On je zapamtio samo činjenice što je govorilo o njihovim različitim karakterima. - Da li je to bio naš prvi susret? - upitala je. – Da se nismo, možda upoznali na zabavi priređenoj poslije jedne premijere? - Upoznali smo se baš u kancelariji - rekao je oštro. - Ali me ne iznenađuje, jer to i nije neki naročit događaj u tvom životu. U početku nisi me primijećivala. Bila si zauzeta oblijetanjem oko Emerika Ledlija. - Koga? - Sada možeš da pitaš ko je to, a nekada si do ušiju bila zaljubljena u njega. Bio je tada veliki zavodnik. Zapravo, bio je egoista i mlakonja, čija je karijera bila na zalasku. Imao je običaj da kaže: “Hoćemo li ovu scenu još jedanput?” I tako je scenu koja traje svega nekoliko minuta neprekidno ponavljao samo da drži ruku oko tvog vitkog struka. Da nisi bila tako mlada i naivna, mogla si da ga prezreš. Nestalo je osmijeha sa Veronikinog lica. Prozrela je ona Emerika Ledlija, ali je htjela Džordana da napravi ljubomornim. Bilo je lijepo saznati poslije toliko godina da je u tome i uspjela. - Šta si radio na probama kada je trebalo da učiš? - zadirkivala ga je. - Neko je trebao da te zaštiti od starog Romea. - Tada si izgledao kao da bježiš od policije. - Samo što sam se šišao kratko kod berberina. Sama si kriva zbog takve frizure. - Htjela sam da ti pomognem. Žalio si se da ti je šišanje skupo, pa sam mislila da ti uštedim novac. Nisi pokazivao znake zahvalnosti zbog toga. - Da ti budem zahvalan, na čemu? Ko mi je isjekao uho? - Ko me je nazvao guskom? - Onaj ko je to zaslužio - nasmijao se i položio obraz na njeno tjeme. - Bili smo mladi i nestašni - rekao je sa sjetom. - Ti si bio nestašan - rekla je, sjetivši se još jedne nezgode. - Ko je izradio matematički metod za klađenje na konjima zbog čega smo ostali bez prebijene pare? - A ko je želio da ponovo okušam sreću? - Pa, moglo je da pomogne. Zapravo, jednom smo i imali pobjednika. - A ti si izgubila ulaznice, pa nismo mogli da dokažemo da smo pogodili. - Naravno, ti si učinio sve da bih ja to zaboravila. - Ko nedjelju dana nije ručao da bih ti kupio kristalnu statuu? - A ko ju je ispustio? I tako, u veselom razgovoru stigoše do potočića oko koga se nalazila zemlja obrasla mahovinom. Legli su na zemlju i gledali u nebo, slušajući žubor vode. Spustio je poljubac u njenu kosu. - Kako smo bili mladi - rekao je sa žaljenjem. - Šta se to s nama dogodilo? - Postali smo odgovorniji - rekla je uz uzdah. - Život se promijenio i mi zajedno s njim.

39

- Puno smo toga propustili. Nikada se ni sa kim nisam tako šalio kao sa tobom, Roni. Bila si uvijek vedra i kao da te je sunčeva svjetlost stalno pratila. Imao sam običaj da te posmatram, pokušavajući da otkrijem šta ti je davalo takvu živahnost. Radost i sreća dolazile su otuda što ga voli. Ljubav prema njemu život joj je ispunjavala srećom, ali on to nije primjećivao. - Da li si ikada to saznao? - Ne, ali bio sam sretan jedino s tobom, Veronika. Ležala je mirno slušajući otkucaje njegovog srca blizu svog. - Kada si otišla nastala je tama - rekao je poslije dužeg vremena. Podigla je glavu i sa njegovog lica pročitala nesigurnost, strah i nadu, a iz očiju zabrinutost. Ispružila je ruku i dodirnula njegov obraz. Kao da mu je zastao dah dok ga je nježno milovala vrhovima prstiju. Zatim se njena ruka našla do njegovog struka, a njegove usne su nježno dodirnule njene. Poljubio je gladno, kao čovjek kome je srce predugo bilo prazno. Veronika se privila uz njega, osjećajući da je sva tuga nestala. Znala je da nikada neće prestati da čezne za njegovim zagrljajem. Kada joj je bilo sedamnaest godina, znala je instinktivno da je to čovjek kome pripada. - Nikada te nisam zaboravio - pričao je dok su je njegove usne milovale. - Uvijek si bila negdje u blizini i proganjala me. Podsjećala si me na ono što sam izgubio, jer nisam razumio... sve dok nije bilo prekasno. Stegao ju je u zagrljaj prije nego što je mogla da odgovori i spustio strasan poljubac na njene usne. Obuzela ju je slatka drhtavica. Tiho je uzdahnula. On se naslonio na laktove i gledao je dok je ležala sa kosom razastrtom po lišću. Njena kosa je bila boje zlata. Kao i priroda oko nje bila je mlada, lijepa i puna nagovještaja novog života. Džordan je osjećao da je u njegovom srcu nastalo proljeće i da je zavladala ljepota tamo gdje je doskora bila okružena zima. Nije razumio, ali je znao da sve to dolazi od ove zlatne žene koju je držao u naručju. Uzdahnuo je i spustio glavu na njene grudi koje su se otkrile u svojoj zreloj punoći tople i meke pod njegovim obrazom. Njeno toplo, privlačno tijelo koje je osjećao pod sobom, izazivalo je u njemu svu strast. Ležala je pored njega i on nije mogao da poželi ništa ljepše. Ako je govorila istinu, nekada je ovo tijelo bilo njegovo. Veronika je ležala mirno. Dodir njegovih usana bio je neopisivo lijep, a ljubav koju je osjećala prema njemu, rasla je pri svakom njegovom dodiru. - Džordane - šaputala je čežnjivo. - Džordane! Podigao je glavu, a njegove oči sijale su strasno. Svako je od njih dvoje pročitao sreću i ponovo otkriće. Ništa više nije bilo važno osim njih dvoje. U tom trenutku začuo se Holin uzbuđeni glas: - Mama, Džordane! Dođite brzo, molim vas.

40

9 - Oh, šta joj se to dogodilo!? - uzviknula je Veronika uplašeno. - Mora da je ponovo bolesna. - To ne može da bude - počeo je Džordan da objašnjava. - Ne govori tako, ti ne znaš - ustala je i otrčala bez daljeg razgovora. Srce joj je snažno udaralo od straha, dok je prolazila kroz šumarak, spotičući se o visoku travu. Najzad je ugledala Holi svu uplakanu. - Mama! Džordane! - Dušo, šta ti je. - Veronika se spustila na koljena da bolje vidi Holino lice. - Da nisi, možda, bolesna? - Pokvario se - rekla je kroz plač. - Računar neće više da radi. Ja sam kriva. Ja sam ga pokvarila. Nisam htjela! Veronika je uzela u naručje i počela da je tješi. - Samo to nije u redu? - upitala je. - Mama, kako ne shvataš? Pokvario se! - Mislim da nije pokvaren. Vjerovatno si pritisnula pogrešno dugme - objasnio je Džordan koji se upravo u tom trenutku približio. - Hoćeš li da dođem da pogledam? - Da, molim te - Holine suze osušiše se kao rukom odnesene i ona je potrčala preko travnjaka, okrenuvši se samo da ga pozove. - Požuri! Veronika je još uvijek klečala. Drhtala je cijelim tijelom i znala da nema snage da ustane. Džordan je nježno podigao. - Hajde, sve je gotovo. Nema razloga da se plašiš. Pokušao sam da kažem da ona ne može da bude bolesna, jer da je i tako, gospođa Hendriks bi došla po nas, a ne sama Holi. - Znam - rekla je slabašnim glasom. - Ali kada sam čula kako plače, osjećala sam se krivom što sam je ostavila samu. - Gospođa Hendriks bila je s njom. - Zaboga, kada ćeš prestati da budeš tako racionalna? - plakala je i bila je na ivici nervnog sloma. - Ne mogu da budem racionalna kada je Holi u pitanju. Za trenutak mi se učinilo da su se vratili oni teški dani - i dalje je drhtala. Okrenula se, stežući mu nervozno ruku. - Ne bih mogla to ponovo da podnesem - šaputala je. Kosa joj je bila raščupana. Džordan je privukao i sklonio pramenove kose sa lica. - I ne moraš da budeš racionalna. S tim je gotovo. Pokušaj da u to vjeruješ. To ćeš morati da uradiš za Holino dobro. Ako vidi da se ti još brineš biće joj teško. - Znam, u pravu si - uzdahnula je. Privukao je i ona je mirno pala u njegov zagrljaj uživajući u njegovoj toplini. Njegove ruke bile su snažno obavijene oko nje i bilo je divno osjećati da postoji neko ko će preuzeti sav teret. - Bolje sada odmah da uđemo da nas mali nestaško ne bi počeo ponovo da traži. Našli su Holi kako sjedi pored računara i gleda tužno u prazan ekran. Džordan se odmah dao na posao i za nekoliko minuta sve je bilo u redu. - Vidiš, nije se pokvario. Vjerovatno si istovremeno pritisnula nekoliko naredbi - objasnio je. Holi se ponovo sretno nasmiješila. - Jednoga dana - nastavio je Džordan - pokazaću ti kako da operišeš “Kevendiš Holdingsom”, mada ću vjerovatno zažaliti zbog toga. Jednog dana ću se probuditi i vidjeti da sam prodao moju najvrjedniju imovinu u bescijenje i kupio lanac poslastičarnica.

41

- To će, naravno, biti sve tvojom krivicom - primijetila je Veronika hladno. Bilo joj je neprijatno što Džordan uči Holi tim stvarima, ali nije htjela to da pokaže pred svojom kćerkom. - Ja ću biti finansijski magnat - rekla je Holi sretno. - Mislim da je to interesantnije nego igrati se monopola. - To je, u stvari, veoma slično - primijetio je Džordan. - Samo što je u životu mnogo teže kad izgubiš. - Nauči me da budem magnat - molila je Holi. - Dobro! - složio se Džordan. - Zar ne misliš da je suviše mlada da uči tako nešto - Veronika se umiješala. - Nije suviše rano da nauči na koji način se uspijeva u životu - rekao je Džordan nestašno. Veronika ga nikada nije vidjela sretnijeg. Izbjegavajući njen prijekorni pogled, počeo je da objašnjava. Na Veronikino olakšanje, opis je bio prilično pojednostavljen, ali je i pored toga sadržavao ono sa čime se nije slagala. Sav se unio u priču i izgledao je kao otac koji obožava svoje dijete. - Uvijek plan moraš prvo dobro da razradiš - govorio je. - Kad nešto želiš, bitno je da pametno postupiš. Ali, karte drži k sebi. Druga strana ne smije da zna šta namjeravaš da uradiš, a zatim, iznenada izvršiš napad. - Je li kao iznenadni napad? - upitala je Holi mršteći se. - Tako nekako. Ali to je za drugu stranu već prekasno. Nastavio je da objašnjava o dionicama jednostavnim jezikom. Holi je pažljivo slušala svaku njegovu riječ. Bio je odličan učitelj, Veronika je shvatila. Objašnjavao je jasno, precizno i sažeto i povremeno duhovito, povremeno ilustrujući ono najvažnije na ekranu. Muškarac i dijete bili su potpuno zaokupoljeni jedno drugim. Ostavila ih je tako jedan sat zatim ušla u sobu. - Holi, moraš sada da ideš na spavanje! - O, mama! - Hajde u krevet! Nevoljno, Holi je ustala i pogledala u Džordana sumnjičavo. - Prošlog puta, otišao si a nisi se sa mnom pozdravio. - rekla je optuzivački. - To više neću nikada da uradim. Obećavam! Uvjerena, zagrlila ga je a zatim poljubila majku, držeći u ruci priručnik za rukovanje kompjuterom i brzo izašla prije nego što je Veronika mogla da prigovori. - Mogu li da znam šta radiš? - upitala je Veronika prijekorno kada je Holi otišla. - Tačno je to da je inteligentna, ali mislim da još uvijek nije spremna da nauči: “Kako postati magnat u šest kratkih lekcija”. Poštedi je toga dok malo ne poodraste. - Hajde, Roni, to je za nju samo igra. - Stvar je u tome što je to za tebe samo igra. Ne želim da odraste u takvu osobu kojoj je zabava da kupuje i prodaje ljude. A ti to činiš sa njihovim zaradama i sredstvima za život. - Kome sam tako nešto učinio? - Lično meni! - Ako misliš na “džezebel” za to sam se već iskupio. - Jesi, ali tada sam samo znala to da me je neko i upotrijebio kao figuru i ostavio me bez posla. Osjećala sam se bespomoćno. - Šta do vraga... - Džordan je odmah zaćutao kada je shvatio da viče. Nije želio da se i ovoga puta posvađa sa Veronikom. - Idem prije nego što izgubim strpljenje!

42

Izašao je užurbano iz sobe. U jednom trenutku Veronika je pomislila da izlazi iz kuće, ali je kasnije čula kako posluje po kuhinji. Kada je izašla u vrt našla ga je kako sjedi u ležaljci i drži konzervu piva u ruci. Ugledavši je, pokazao je rukom da sjedne pored njega. - Ljutibaba! - nježno je privukao. - Još se uvijek sekiraš zbog Holi. U stvari, ti si u konstantnoj depresiji. Treba da prođe izvjesno vrijeme. Ne možeš toga da se otreseš preko noći. - Uvijek će tako da bude. Tek sada počinjem to da shvatam. Ja... - oklijevala je. - Nastavi - uzeo je za ruku. - Biće ti lakše ako se ispričaš. - Kada je Holi bila jako bolesna činilo mi se da posrćem pod nekim teretom. Mislila sam kad se ona bude operisala da će i taj teret nestati i da ću odjednom da postanem sretna i bezbrižna. Ali, trebalo je da znam da neće biti tako. O, Džordane, još se uvijek budim noću i odlazim u njenu sobu d slušam kako diše. Ponovo počinjem da se plašim - nasmiješila se tužno. - Ljuti se kada to primijeti. Stegao joj je ruku. - To je prirodno. Ne možeš očekivati od djeteta da shvati kako ga ti voliš. Holi se oporavila od tog mnogo brže nego ti dijelom zbog toga što je još mlada, a dijelom što se ti brineš o njoj. Ali, ko brine o tebi? - Nekada sam govorila da mi niko nije potreban. Bila sam ponosna što sam u stanju sama da izađem na kraj, ali... ne znam. Mislim da niko sam sebi nije dovoljan. - Niko i ne treba da pokušava da bude sam ako to ne mora - rekao je ozbiljno gledajući u daljinu i držeći njenu ruku u svojoj. Veronikino srce počelo je snažno da udara kada je shvatila suštinu njegovih riječi. - Vjerovatno si u pravu. Bilo mi je potrebno dosta vremena da to sama zaključim. Nije ništa odgovorio već je prinio njenu ruku svojim usnama i lagano poljubio njene prste. Sjedili su ćuteći. Ljetni dan bio je na vrhuncu. Drveće je bilo mirno i nije bilo ni daška vjetra. Ptice se nisu čule, kao da su bile suviše pospane da bi pjevale. - Šta je sa Derekom? - upitao je najzad Džordan. - Rastali smo se zauvijek, kao prijatelji. Nešto u Veronikinom glasu natjeralo je Džordana da se namršti. - Mora da je uradio nešto što je promijenilo tvoje mišljenje. - Rekao mi je da nema ništa protiv toga što imam vanbračno dijete. - Do vraga! Kakvo pravo on ima... Nadam se da si ga doslovce izbacila iz kuće. - Zamolila sam ga da ode, ali ga nisam lično istjerala. On je ipak bio ljubazan u izvjesnim trenucima. Možda misliš da pretjerujem, ali bio je sa mnom kada je Holi bila operisana. Džordan se naslonio na jastuke i podigao pogled zaklonivši oči rukama. - I ja sam bio u bolnici tada. Nasmiješila se, pitajući se da li je dobro čula. - Šta si rekao? Spustio je ruku i pogledao je. - Ja sam takođe bio. Doletio sam pravo iz Pariza da budem s tobom, ali sam stigao suviše kasno. Sjedila si u hodniku sa Derekom zagrljena. Bila je razapate između sreće i razočarenja. - Džordane, zašto mi to nisi rekao? - Kakve bi to svrhe onda imalo? - Tačno... Čak si iz Pariza došao. O, šta sam ti sve rekla tog dana, kako je Derek bio ljubazan... Zašto si dozvolio da ispdnem smiješna? - Nisam mogao da dođem do riječi. Bila si dobro raspoložena. Jedva sam uspio da progovorim koju riječ. - Osim toga, tebi je teško da kažeš ljudima šta sve činiš za njih. - Šta time hoćeš da kažeš?

43

- Iznajmio si ovu kuću samo radi nas. Slegnuo je ramenima. - Pa, pošto sam vidio tvoj mali, mračan stan, morao sam nešto da učinim. Holi je bio potreban čist vazduh. A kako si to saznala? - Gospođa Hendriks mi je rekla, ali bih ja to saznala prije ili kasnije. Čim sam ugledala ovo imanje bila sam iznenađena. Nije nimalo ličilo na tebe. - Da, moj stan je veoma funkcionalan. Ali tamo ne provodim puno vremena. - Onda se to ne može nazvati domom. - I ne može. Imam mjesto gdje spavam i mjesto gdje radim. I to je sve što mi je potrebno. - Zaista tako misliš? - Ne - odmahnuo je glavom. - Čovjeku je potrebno ono što ti imaš. Da li znaš kako sretno izgledaš? A ja sam izgubio tolike godine bez tebe i porodice. - Mogu da ti sve to pokažem ako hoćeš. Džordan je začuđeno pogledao. Imam neke Holine slike. Donijela sam ih ovamo da ih poredam u album, ali nisam to još uradila. - Volio bih da ih pogledam. Džordan je brzo ustao i pružio joj ruku. Ona je takođe ustala dok je on gotovo otrčao u kuću. - Ovdje su - rekla je otvorivši vrata svoje spavaće sobe. Džordan je sjedio na krevetu dok je ona preturala po ladici i najzad izvadila foto album i jedan veliki koverat braon boje. Džordan je otvorio album. Na prvoj strani nalazila se velika Veronikina fotografija na kojoj se smiješi novorođenčetu dok ga drži u naručju. - Moja majka je načinila tu fotografiju kada je Holi imala svega četiri sata. Džordan nije ništa rekao na to već samo gledao u Veronikino lice blistavo od sreće i radosti. Bile su tu i druge fotografije Holi kako pokušava da hoda uhvaćena u trenutku kada je sjela na pod ljuta i iznenađena. Baka pridržava Holi da namjesti ukras na jelci. Holi na triciklu. Veronika i Holi se drže za ruke i smiješe se. Džordan je ćuteći okretao stranice albuma gledajući nijemo u fotografije i pokušavajući da sakrije bol. Veronika je od njega očekivala neki komentar i bila razočarana njegovim ćutanjem. - Idem da pripazim na Holi - rekla je tiho. Tiho je ustala i polako otvorila vrata Holine sobe. Djevojčica je ležala na stomaku. Jedna ruka visila je sa strane kreveta dok su joj prsti dodirivali uputstvo za upotrebu računara koje je ležalo na podu. Čvrsto je spavala i ravnomjerno disala. Veronika se nasmiješila i izašla. Na vratima se razvedrila. Dok je bila odsutna Džordan se ispružio u njenom krevetu, očigledno opušten dok je razgledao Holine fotografije iz koverte. Ali, san ga je brzo savladao i slike su sada ležale na prekrivaču ispale iz njegove ruke. Oči su mu bile čvrsto sklopljene, a njegovo disanje duboko i ravnomjerno. Veronika je zatvorila vrata i tiho prišla krevetu na kome je ležao. Tek tada je vidjela koliko je bio umoran. Tamni kolutovi ispod očiju i njegova blijeda koža govorili su koliko on naporno radi. Prizor je podsjetio na druga vremena kada ga je vidala blijedog i iscrpljenog od dugih sati koje je provodio učeći. Njegov briljantni supjeh doveo ga je samo u drugi kraj vrteške gdje je još uvijek postojala želja da stigne do cilja koji mu je stalno izmicao. A sve je to moglo da bude drugačije, shvatila je. Mogao je da izgleda mnogo sretnije da je od samog početka s njime dijelila Holi. Odjednom se trgla kad je shvatila da je upotrijebila riječ kojom se on često služi. To kao da je značilo da je sakrila njegovo dijete od njega. Ali, nisam imala izbora, mislila je. Nije želio ni mene ni Holi. Ali, brzo je shvatila da mu nije dala priliku da kaže šta želi. On je bio taj koji je rekao da oni treba da prestanu da se viđaju. Ali, to je rekao Veroniki, a ne Holi.

44

Spontana privlačnost između Džordana i njegove kćeri govorila je sama za sebe. Sada je znala da bi on to isto osjećao kad bi držao slatko nježno stvorenje, i to bi unijelo radosti u njegov usamljenički život. Prognala ga je u sumornu pustinju. - Kako sam to mogla da uradim? - prošaputala je tiho. Spustila je svoje usne na njegove. Odjednom se našla u njegovom zagrljaju. Držao je čvrsto, povukavši je na krevet pored sebe i počeo je da je miluje. Izgovorio je njeno ime, ali oči su mu i dalje bile zatvorene. Nije bila sigurna da li je bio budan ili je još uvijek spavao. Džordan je bio u polusnu. Mogao je svoju draganu da uzme u naručje i da je voli svim svojim bićem, dozvoljavajući da joj njegove usne i ruke kažu sve što njegovo srce nije moglo. Njeno nježno, mlado tijelo bilo je uz njegovo. Otvorio je oči i našao Veroniku u svom zagrljaju. Za trenutak nije znao gdje se nalazi. Sunčana spavaća soba gdje je zaspao bila je drugačija nego stari, jednostavni stan gdje je nekada stanovao. Te noći, tačno prije deset godina sanjao je to isto. Držao je njeno nago tijelo u svom naručju koje je najzad postalo njegovo. Ali kada se probudio našao je potpuno obučenu ni blizu kreveta. Da li se to zaista dogodilo ili je bio san? Poželio je da je odmah upita, ali ga je bilo stid. Tako da nije smio da postavi direktno pitanje. - Dobro jutro - rekao je. Ona se okrenula dok je prala suđe. - Dobro jutro - uzvratila je. - Jesi li bila tu cijelu noć? - Jesam. Tišina koja je nastala progutala je sve njegove nade. Kada je ponovo progovorila pitala ga je samo kako je. Natjerao je sebe da odgovori na isti način, a zatim nehajno upitao da li joj je bilo teško da spava u fotelji. Uvjerila ga je da joj je blio dobro i tada je znao da je sve bilo samo san. Stidio se zbog toga uvijek kada bi se toga sjetio. Ali, natjerao je sebe da sve to zaboravi. Ali, ona se ponovo pojavila u njegovom životu, oživivši uspomene koje je pokušavao da zaboravi. Rekla je da su vodili ljubav i kao da je pogledala u njegovo srce te noći i vidjela sve ono što je njegov ponos krio. Čak je odbio da prizna da ona govori istinu. Sada je ponovo sanjao isti san, ali ovog puta kada je otvorio oči ona je bila tu, ležala kraj njega sa otkopčanom košuljom i sa svojim divnim satenskim grudima. - Mislio sam da sanjam - progovorio je tiho. - Ali, ti si ovdje. - Ja sam bila taj san - rekla je nježno. - Uvijek si bila san... ali sada... - zatvorio je oči zbunjen kao nikada do sada. Ono što je sada stvarno, moglo je lako biti i onda. Kad bi samo mogao da razdvoji sadašnjost od prošlosti. Zvuk telefona vratio ga je u stvarnost. Poziv nije mogao da dođe u nezgodnije vrijeme. Veronika se javila i odmah zatim slušalicu dodala Džordanu. - Hvala što si me pozvala, Kejt. - Moram telefonirati, Veronika - obratio joj se kada je spustio slušalicu. - Ostaviću te, onda. Izašla je iz sobe i dok je silazila niz stepenice čula je kako okreće brojeve. Bila je zanesena onim što se dogodilo. Za trenutak je pogledala u Džordanove oči i vidjela razumijevanje. Trenutak kasnije i Džordan joj se pridružio u dnevnoj sobi. - Bojim se da moram da idem sada - rekao je sa žaljenjem, - Nije važno - trudila se da sakrije svoje razočarenje. - Obećao sam Holi da neću da idem dok se s njom ne pozdravim. Mogu li da je probudim?

45

Veronika je klimnula glavom. Holi je još uvijek ležala na stomaku kada je Džordan ušao u njenu sobu da se pozdravi. Veronika je gledala iz bodnika kad je Džordan sjeo na krevet i dodirnuo joj nježno obraz. - Probudi se - šaputao je. Holi je odmah otvorila oči i nasmiješila se kada ga je ugledala. - Moram da idem, dušo. - O, nemoj, molim te! - Moram. Ali, ubuduće ćemo se češće viđati, obećavam. Vjeruj mi - zagrlio je djevojčicu. - Šta si time htio da kažeš - upitala je Veronika kada su ponovo bili u salonu. Bilo mu je neprijatno. - Ovo nije pravi trenutak. Ne volim što sada moram da idem, ali nemam izbora. Do vraga, zašto je to sve sada moralo da se dogodi, kada smo... kad... imamo tako puno da kažemo jedno drugom. - Da - složila se. - Imamo toliko da kažemo. Zagrlio je snažno. Bila je neopisivo sretna. Poljubila ga strasno i time pokazala da ga voli i da ne želi da on ode. - Roni - rekao je promuklo - Roni, ja ne želim da odem. Oh, pusti me, molim te. Ne grli me tako snažno. Njene ruke bile su obavijene oko njega, ali samo lagano i u jednom potezu mogao je da se izvije iz njenog zagrljaja. - Ne držim te! Idi! - rekla je. - Nemoj da me pratiš, inače nikada ne bih mogao da izađem odavde – izašao je brzo kao da bježi od opasnosti. Veronika je i dalje stajala na istom mjestu, obuzeta srećom. U njegovom dodiru nije osjećala samo strast. Danas je nazvao Roni, a tako je uvijek zvao kada je osjećao ljubav prema njoj. Otišla je u svoju sobu i počela da skuplja fotografije ponovo zagledajući svaku. Sreća je prevladala potištenost. Govorili su iskreno jedno drugom i gotovo da su se razumjeli kada se sve pokvarilo. Ali, u tom trenutku telefon je ponovo zazvonio. Žurno je podigla slušalicu, nadajući se da je to Džordan i da možda želi da kaže kako će da se vrati. - Halo - rekla je žena na drugom kraju žice. - Želim da razgovaram sa Džordanom. Veronika se ukočila. Prepoznala je taj slatkasti glas koji kao da joj je prijetio. - Bojim se da je on već izašao. Nastala je tišina prije nego što je Lorjan upitala: - Kada? - Prije pola sata. - O, onda bolje da požurim. Izgleda da će da dođe ranije na naš sastanak, a ne voli da čeka. Nikada nisam tačna i stalno se zbog toga ljuti. - Mislila sam da se vratio u London na posao - rekla je Veronika hladno. Lorjan se nasmijala glasno. - Zar je to rekao? Kakva šarada, moram priznati i nije tako smiješno. Uvjerio me je da je razgovarao s vama i da ste vi razumjeli. A izgleda da nije. To nije lijepo od njega. - Razumjela? - prošaputala je Veronika. - Pa, dušo, spremna sam da i ja vas razumijem, a izgleda i vi mene razumijete. Znate, da shvatam kako ste u teškom stanju i prirodno, spremna sam da budem uviđavna. - To je veoma ljubazno od vas - rekla je Veronika ironično. Mogu li da znam zbog čega?

46

- Nije mi bilo lako u početku da se prilagodim novoj situaciji, ali mi svi znamo čiji interesi treba da dođu na prvo mjesto. Kako je Holi? Ona je tako divna djevojčica. - Molim vas, ne miješajte moju kćerku u to, gospođice Heslam. - Ja sam, u stvari, gospođa. - Da, vaša specijalnost su muževi, zar ne? I to vrlo bogati - dodala je ljutito. - To se podrazumijeva. Možete mi pozavidjeti na inteligenciji. - Sumnjam da vaša inteligencija s tim ima ikakve veze. Lorjan se ponovo glasno nasmijala. - Naprotiv, inteligencija tu igra veliku ulogu. Pametno je do posljednjeg trenutka ne otkrivati karte, ali vam je velika riba ipak izmakla. - Sudeći po tome koliko je vama bilo potrebno da ulovite ovu ribu rekla bih da je vaša inteligencija ovoga puta zatajila. Nemam namjeru da sa vama više raspravljam, gospođo Heslam. - Naravno, ovo već postaje dosadno. Pozdravite Holi. - Lorjan je spustila slušalicu. Tada je Veronika osjetila hladnoću oko srca koja je sve više obuzimala. Kako je bila glupa. Džordan je Lorjan rekao da je Holi njegova kći, ili je bar to nagovijestio. Naravno, da nije želio da prizna zato što je namjeravao da se oženi sa Lorjan. Sjetila se uputstava koje je davao Holi: “Treba dobiti imovinu pod vlastitim uslovima, dobro razraditi plan i ne dozvoliti da nam drugi gleda u karte.” Da li je shvatao kako se izdaje? Mislio je da Veronika neće moći da ga prozre zato što ga voli. Ona to naravno ne bi ni shvatila da Lorjan srećom nije pozvala. Znala je za Lorjan i ipak je dozvolila da u njoj preovladaju osjećanja. I sve vrijeme karte je držao čvrsto uza se, obmanjujući je sve dok mu ne bi predala papir u kome je poricao očinstvo bez koga ne bi mogao da dobije Holi po svojim uslovima. Led u njenom srcu povukao se, ustupajući mjesta neopisivom bolu. Morala je da smisli kako će dalje.

47

10 Dan poslije Lorjaninog poziva Veronika je preselila u London. Holi je bila iznenađena ovom naglom odlukom, ali nije postavljala nikakva pitanja. Bila je suviše zaokupljena svojim računarom da bi se bunila. Veronika je jedino primjetila kako je njena kći ćutljivija nego obično, ali nije obraćala veliku pažnju na to. Morala je što prije da ode iz Džordanove kuće. Čim je stigla u svoj stan pozvala je Seli i rekla joj da je slobodna i da može da radi. Seli je bila oduševljena što čuje svoju drugaricu poslije toliko vremena i obećala je da će uskoro da joj se javi. Došao je dan Holinog posljednjeg pregleda i njeno raspoloženje se znatno popravilo. Dok su išle u bolnicu bila je živahna. Doktor Veston se nasmiješio kada je ugledao. - Ne treba ni da te pitam kako si. Hajde da vidimo ožiljak. Holi je podigla majicu i na grudima se ukazao veliki ožiljak. - Sve je lijepo zaraslo - pružio je doktor Holi ruku. - Bilo mi je zadovoljstvo što sam te upoznao, gospođice Grant. Holi se veselo nasmijala i rukovala s njim. - Nemojte da joj suviše branite da se kreće. Zdrava je i može da se igra i ponaša kao i sva ostala djeca. U dubini duše to je Veronika i znala, ali joj je bilo mnogo lakše kada je čula i od ljekara. - Ne znam kako da vam zahvalim - rekla je doktoru. - Mogu li da jašem na Tobiju? - upitala je Holi kada su bile u hodniku. Tobi je bio veliki drveni konj koji je stajao na ulazu, a puštao se u rad tako što se u njega ubaci metalni novčić. Holi se popela, uzela uzde i rekla: - Đi! Veronika je posmatrala, smiješeći se zadovoljno. Međutim, njen osmijeh se sledio kada je spazila čovjeka koji je upravo ušao u zgradu bolnice. Džordan ju je posmatrao optuživački. Sada je prvi put ugledala Džordana otkako su se rastali u Elmbridžu. Tada je držao u naručju i govorio nježne riječi kojima je ona vjerovala. Ali, kada je saznala kako je prevario srce joj se steglo i sada ga je posmatrala kao neprijatelja. Kada je pomislila kako Lorjan Heslam čeka negdje u bolnici, njena borbenost je porasla. Kada se konjić zaustavio Holi je ugledala Džordana i ispružila ruke ka njemu da je spusti. Bijes sa njegovog lica bio je kao rukom odnesen. - Bolje mi je - rekla je zvanično. - Doktor kaže da sam zdrava kao dren. Neću više morati da dolazim na preglede. - Divno! Šta kažeš na to da svi zajedno odemo u moju kancelariju da to proslavimo? Da znaš kakve sve računare imam - dodao je Džordan zavjerenički. - Da, voljela bih - rekla je sretno, uhvativši Džordana za ruku. Veroniki nije preostalo ništa drugo nego da se složi s tim. U kolima Holi je veselo pričala što je pokrivalo neprijatnu tišinu koja je vladala između njih dvoje. Bila je presretna kada joj je Džordan pokazao veliku kancelariju od stakla i betona u kojoj su bile smještene kancelarije “Kevendiš Holdingsa. Džordanova kancelarija bila je prostrana, zastakljena sa dvije strane. Sa prozora pružao se lijep pogleda na grad i okolinu. Holi je veselo ušla, prišla prozoru i pogledala na ulicu. Ugledala je tablu na kojoj je nekada stajala fotografija njene majke, kako reklamira “džezebel”. Džordan je pogledao Veroniku oštro kao da je prekorijeva da je ona mogla da vidi tu sliku.

48

Vjeruje da sam loša majka, pomislila je ljutito. Ali, otkuda mu pravo da sudi o meni! Tada se sjetila kako je jednom prilikom rekao da sa Holi treba pažljivo da se postupa. Što je navodilo na zaključak da on to može da uradi bolje od nje. Džordan je pozvao Kejt Adams i predstavio Holi. - Volio bih da provedete Holi kroz zgradu i da joj pokažete sve prostorije. Kada su njih dvije izašle, Džordan se okrenuo Veroniki ljutito. - Jutros sam te zvao i gospođa Hendriks me je obavijestila da si napustila Elmbridži prije nekoliko dana. Nisi mi čak ni rekla da odlaziš. Ne bih znao da si ovdje da nije rekla da danas vodiš Holi na posljednji pregled. Nisi me obavijestila o mojoj rođenoj kćerki. - Otkada Holi nazivaš svojom kćerkom? - duboko je uzdahnula. - Da li je to važno? - upitao je nestrpljivo. - Naravno da je ona moja kći. To je očigledno. Dugo je sanjala o ovom trenutku, ali je on došao u nezgodno vrijeme. U Džordanovom glasu nije bilo nježnosti dok je govorio o svom djetetu. Bio je oštar i poslovan. - Nisi uvijek tako mislio - podsjetila ga je. - Sada shvatam neke stvari koje nekada nisam razumio. Pokazala si mi je poslije toliko godina. Morao sam da budem podozriv. - Stalno si govorio da ona ne može biti tvoja zato što se ne sjećaš da smo vodili ljubav. Da li hoćeš da kažeš da se sada toga sjećaš? Oklijevao je. - Nisam siguran. - Znači, odlučio si da je prihvatiš zato što ti to sada odgovara. Bio je ljut na Veroniku zato što je obične stvari morala da učini tako komplikovanim. Nije navikao da se njegove odluke stavljaju pod sumnju osim kada su u pitanju njegovi konkurenti, ali sa njima je uvijek izlazio na kraj. Njegovi namještenici nisu se nikada protivili, a Lorjan je uvijek udovoljavala njegovim željama makar to bilo i iz koristoljublja. Čak i kada je nedavno prekinuo njihovu vezu bila je razumna. Pomalo sumnjičavo razumna, trebalo je da prizna da je malo bolje o tome razmislio. Ali takvo ponašanje pripisao je dijamantskoj ogrlici koju joj je poklonio za rastanak. Sada Veronika ne samo da je raspravljala o njegovoj odluci nego je zahtijevala da objasni svoje postupke, a on nije znao kako da se ponaša u takvim situacijama. - Ne budimo teatralni! Sama si mi rekla da je Holi moja kći i sada to prihvatam. Šta više može da se kaže? - Ništa, s jedne tačke gledišta - rekla je radoznalo ga posmatrajući. - Onda, hajde da vidimo šta može da se uradi! Tiče se Holine budućnosti. - Već si se dobro pobrinuo za njenu budućnost. Džordan je pogledao u njeno lice, ali nije mogao da pronađe zadovoljstvo za kojim je čeznuo. Da bi prikrio bol počeo je brzo da priča, nadajući sa da će uspjeti da je malo omekša. Ali njen nepopustljiv izraz lica bolio ga je kao zalupljena vrata pred nosom. - Postoji škola po imenu “Brajars” gdje upisuju samo talentovane učenike. Tamo bi Holi razvila inteligenciju i bila veoma sretna. Direktor smatra da bi bila idealna i... - Trenutak - prekinula ga je. - Da li hoćeš da kažeš da si sa direktorom već razgovarao? O tome nisi rekao ni riječ. Kako si se samo usudio? Da li treba da te podsjetim da sam ja njena majka i zakoniti staratelj? - Izgleda da ja treba da te podsjetim da sam joj ja otac. Ona je izuzetno dijete i hoću da se njena obdarenost na pravilan način iskoristi i usmjeri. - To prepusti meni. - Da li si joj do sada obezbijedila odgovarajuće školovanje?

49

- Naravno da nisam. Bila je bolesna. - Ja te ne krivim. Posebne škole su skupe, a ti nemaš novca. Ali ja mogu da joj pružim ono što joj je potrebno. - Ne treba da se trudiš. Napustile smo Elmbridž. Odsada Holi i ja nećemo više da te uznemiravamo. - Šta time hoćeš da kažeš? - Ovo je naš posljednji susret. Ispunio si svoje obaveze prema ugovoru i ja ti zahvaljujem. A sada je red na mene da se držim svoje obaveze. Više ništa neću da zahtijevam od tebe. Što se tebe tiče, Holi i ja više ne postojimo. Ove njene riječi tupo su odjekivale u njegovoj glavi. - Šta to govoriš? - upitao je uplašeno. - Opraštam se s tobom. Ne želim da mi uzmeš Holi. Još uvijek sam joj potrebna. - Da li sam tražio od tebe da je se odrekneš? - Jasno si mi dao do znanja da misliš da me zamijeniš kao staratelja. - Slušaj! - podigao je ruku. - To je nesporazum. Moja zamisao je da se vjenčamo, ali je to trebalo da ti kažem na samom početku. Veronika ga je začuđeno posmatrala. To je bilo posljednje što je očekivala od njega da čuje i u jednom trenutku njeno srce je snažno zakucalo. A zatim je shvatila šta je Džordan zapravo želio. - Hvala što si me obavijestio o svojoj zamisli - nasmijala se ironično. - Bila je to prosidba koju bi svaka žena poželjela. - Šta si očekivala - upitao je podsmješljivo. - Mjesečinu i ruže? - Da, u pravu si. Ali, misliš li da treba da budem zanesena time što si najzad odlučio da prihvatiš Holi? Reći ću ti odmah da nisam, jer sam vidjela kako si je pažljivo posmatrao i tek kada si utvrdio da ti odgovara odlučio si da je priznaš za svoju kćerku. Dotle si poricao da smo čak i ljubav vodili. Džordan nije želio da stvari krenu ovim tokom, ali sada nije imao kud. Nijemo je slušao njene oštre riječi. - Naravno, sa mnom bi bio u braku samo dok ne stekneš legalna prava, a zatim bi se razveo a Holi zadržao. Džordan je bio blijed kao nikada do tada. - Veoma si dobar borac. Znaš kako čovjeku da pronađeš slabu tačku i da u nju zabiješ nož. Ali, ja ne moram da biram oružje kako bih se odbranio. Kada sud vidi tvoje fotografije kako reklamiraš parfem „džezabel", pitaće se da li si u stanju da budeš majka. - Takođe će se upitati zašto si tako zabrinut za dijete koje nije tvoje. Imam crno na bijelo potpisano, osvjedočeno i zapečaćeno da Holi nije tvoja kćerka. Nekada sam te mrzila što si me primorao da to potpišem ali mi je sada drago, jer bilo šta da preduzmeš da bi mi preuzeo Holi nećeš uspjeti onog trenutka kada taj dokument budem pokazala. To je bilo tačno. U njegovoj gorkoj srdžbi zaboravio je na oružje koje joj je sam stavio u ruke. - Da li bi zaista zabranila da viđam Holi? - Nemam drugog izbora. Ako i malo popustim oteo bi je. A ja ne želim da je vaspitavam da se ponaša kao ti. Ne želim da joj na svijetu bude najvažniji posao i da manipuliše ljudima kao što si ti pokušao da manipulišeš sa mnom. - Veronika, šta to govoriš? - Ne vjerujem ti, Džordane. Holi je divno dijete i ima dobru narav. Može da bude privržena i da se ponaša isto kao i ti kad bi je tome naučio. Znam da želiš da postane tvoja nasljednica, ali isto

50

tako i znam cijenu koju će na kraju morati da plati. Ne želim da postane hladna i bezosjećajna osoba kao što si ti. - Lako je tako da govoriš kada imaš sve. Hladan sam i bezosjećajan, to je tačno, ali nisam morao da budem takav. Imao sam dijete koje je moglo da me voli od samog početka da mi je samo bilo dozvoljeno da ga vidim, dijete koje je moglo da mi uzvrati ljubav. Da li znaš kako sam se osjećao kada si mi pokazala slike kako držiš Holi kada joj je bilo svega četiri sata? Mogao sam ja da je učim da hoda i da joj popravljam igračke i da zajedno s njom kitim jelku za Novu godinu. Ali, nije mi pružena prilika. Oba roditelja su mi umrla kada sam imao dvije godine. Holi je jedino živo biće koje je moje krvi i mesa. Ti to ne možeš da razumiješ, jer si uvijek imala porodicu. Holi je jedina porodica koju sam imao i ti si mi je oduzela. Sada se usuđuješ da me optužuješ zato što sam u stvari siromašan. Nastala je neprijatna tišina. Veronika je gledala netremice Džordana. I on je stajao ukočen iznenađen onim što je rekao, prvi put u životu natjeravši sebe da pogleda istini u oči. Prije nego što je bilo ko od njih dvoje progovorio utrčala je Holi željna da ispriča sve što je vidjela. Međutim, kada je ugledala njih dvoje kako nijemo stoje kao skamenjeni odmah je zaćutala. Pogledala je majku i u njenim očima pročitala tugu. - Mama - zagrlila je. - U redu je, dušo. Ali, Holi nije bila glupa. Uhvatila je majku za ruku i smjestila je u najbližu stolicu odakle je mogla bolje da je posmatra. Kao da je pogodila šta se krije iza njenog širokog osmijeha. Privila se čvršće uz Veroniku. Pogledala je Džordana i kao da ga optužuje. On je oborio pogled. Uprkos svemu, Veroniku je boljelo srce zbog Džordana. - Vas dvije sada treba da idete - rekao je promuklo. Ustala je držeći Holi za ruku. Oprostila se učtivo, nadajući se da je mogla da sakrije od nje ono najgore. - Hvala ti što si dozvolio Holi da razgleda ostale prostorije - rekla je Džordanu, a zatim se obratila Holi. - Bilo ti je lijepo, dušo, zar ne? - Da. Veoma sam uživala - rekla je Holi mehanički. Veronika je došla do vrata. Džordan nije pokazao nijednim pokretom da želi da ih isprati. Nikada se nećemo vidjeti, pomislila je. Kako sve ovo može tako da se završi? Ali, bolje je ovako. Holi je zastala pored vrata da posljedji put vidi Džordana. Bio je okrenut licem prema njima, ali ono nije izražavalo nikakva osjećanja.

51

11 Nije bilo teško pronaći školu “Brajars” koju je Džordan pomenuo. Veronika je odvela Holi na razgovor sa direktorom, i zaključila da će njena kćerka tamo biti izuzetno sretna, a to je i sama Holi potvrdila. I pored visoke školarine, Veronika je upisala Holi smatrajući da joj treba pružiti priliku da ispolji svoje kvalitete. Bila je zahvalna Džordanu što joj je na to ukazao. Seli je zvala poslije nekoliko dana. - Rik je bio sretan kada je saznao da si se vratila i želi da radiš ponovo za njega. - Ne želim da poziram naga - rekla je Veronika brzo. Rik je bio fotograf koji je napravio reklamne snimke za parfem “džezebel“. - Ovoga puta reklamirat ćeš farmerke. - Zvuči bezazleno. Seli je ugovorila datum snimanja i Veronika je toga dana otišla u Rikov studio. Zagrlio je iskreno u znak pozdrava. Nekoliko puta su već radili zajedno i dobro su se slagali. Rik je bio mršav mladić, kratko ošišan, oštrog pogleda, Međutim, ispod toga krio se dobroćudan čovjek. Njegova omiljena tema razgovora bila je njegova supruga u drugom stanju - Promijenila si se. - Kako? - upitala je, uplašivši se da neće moći da pozira zbog toga. - Lice ti je mršavije... ali ne samo to. Ne pomjeraj se. Uzeo je fotografski aparat i posmatrao je kroz sočivo. - Ovako te bolje vidim. Smiješak! Uz pomoć fotografskog aparata Rik je imao talenat da gotovo neobjašnjivo analizira ljude i njihova lica. Kroz objektiv aparata vidio je tugu koja je obuzimala. Pošto je slikao polaroidom, odmah je pokazao fotografiju. Mogla je odmah da vidi promjenu na svom licu koju je i Rik uočio. Lice ne samo da je bilo mršavije nego je njen pogled odavao ženu koja se oprostila sa radostima života po drugi put u svom životu. - Moraću to da uradim malo drugačije - razmišljao je glasno. - Nemoj se ni osmjehivati. Budi zamišljena. Počela je da se šminka po njegovim uputstvima, a zatim je četkala kosu sve dok se nije sijala kao zlato. - Prekrasno - komentarisao je Rik, gledajući je kroz objektiv. - Foto aparat te zaista voli, Roni. Slike snimljene za “džezebel“ bile su najbolje koje sam ikada načinio. Kada pomislim da je sve propalo... - Šta je sa fotografijama koje nisu iskorištene? - upitala je zabrinuto. - Ne bih voljela da kruže okolo. Spustio je aparat da bi je začuđeno pogledao - Ja ih nemam. Kako to ne znaš? Džordan Kevendiš ih je sve uzeo. To ne mogu tako lako da zaboravim. Bilo je to odmah nakon što je reklama zabranjena. Došao je ovdje i rekao da “Kevendiš Holdings” posjeduje pravo do posljednje fotografije i želio je da uzme sve - i slike i negative. U početku sam odbio da ih predam, ali divlji pogled u njegovim očima nagnao me je da to odmah učinim. Pogledao ih je, a zatim pitao da li su to sve fotografije. Nisam znao na koji način da ga ubijedim u to. Ali tada sam shvatio da je došao iz privatnih razloga. - Šta time hoćeš da kažeš?

52

- Hajde, Roni, ne budi smiješna. Da lično nije bio zainteresovan za njih poslao bi nekog drugog da ih donese. Osim toga, trebalo je da vidiš izraz njegovog lica dok je posmatrao fotografije. Kao da je želio da me ubije zato što sam te vidio nagu. Zaista me čudi što si se vratila na posao. - Bila sam odsutna zato što je moja kći imala tešku operaciju - rekla je hladno. - Roni, ne izbjegavaj odgovor. Ako je čovjek sa tolikim novcem sve to sredio onda su tvoje brige riješene. - Znam dobro šta ti misliš - rekla je Veronika sa pogledom koji ga je upozoravao da ne pita dalje. - Gospodin Kevendiš je jedan moj stari poznanik. Nema ničega među nama. Veronika je zauzela pozu i počela da prati automatski njegove instrukcije. Ali, u njoj se vodila borba izazvana onim što je maloprije čula. Mislila je da je zabranio “džezebel” iz osvete što ga je prevarila - kako je on to mislio. Ali ono što je Rik maloprije rekao nije zvučalo kao hladnokrvna osveta. “Divlji pogled... Kao da je želio da me ubije zato što sam te vidio nagu”, bile su Rikove riječi. A zatim se sjetila Džordanovih riječi kada je opisivao Derekovo ponašanje zbog “džezebel”: čovjek koji te voli bio bi slomljen zbog tih fotografija. Prodao bi kuću, založio i samu dušu, uradio bi sve, samo da spriječi druge muškarce da vide ono što njemu pripada.“ Čovjek koji te voli... Džordan nikad nije rekao da je voli. Ali joj je zato na hiljadu načina pokazao koliko mu znači. Međutim, ona je bila slijepa. Njene misli su odlutale u jedno drugo vrijeme kada je sve bilo mnogo ljepše, jer joj je bilo sedamnaest godina. Jedne večeri sjedili su u njenom malom stanu i pričali. “Moji posljednji ispiti se bliže kraju. Imam puno da učim i možda je bolje da se ne viđamo jedno vrijeme”, rekao je. “Naravno, i ja ću biti zauzeta” nasmiješila se veselo. “Onda je sve u redu”, nastala je duga pauza. “Sigurna si da ti ne smeta?” “Misliš da ne mogu da živim ako te svakog dana ne viđam?” “Dobro, onda...”, ustao je. “Javi mi kako ti idu ispiti. Ali samo ako imaš vremena!” Znala je da je neće zvati. Izbacio je iz svog života da ga ne bi omela u postizanju svoga cilja. Mrzila ga je u tom trenutku, ali mu se ljubazno smiješila sve dok nije izašao. Sjedila je nepomično, slušajući zvuk njegovih koraka dok je silazio niz stepenice i odlazio polako ulicom. Zvuci su iznenada prestali i nastala je tišina. Poželjela je da ode do prozora i da ga posljednji put pogleda ali nije to učinila. Bila je suviše ponosna da bi se ponizila na taj način. Ali, sada je znala da bi to ipak uradila, kada bi mogla ponovo sve to da doživi. Prolazili su dani i nedjelje. Nije se javljao. Zima je bila oštra, a hladno vrijeme zadržalo se sve do aprila. Jednoga dana gazdarica je zakucala na njena vrata. “Telefon!” Veronika je potrčala niz stepenice u hol gdje se nalazio zajedički telefon. Na liniji je bio Džordan. Glas mu je bio promukao zato što je bio teško prehlađen. „Zvao sam samo da te pozdravim”, gotovo je šaputao. “Džordane, šta je s tobom?” “Ništa. Prehladio sam se.” “Da li se javljaš od kuće?” Kuća u Džordanovom slučaju značila je oronuli pansion gdje je živio u iznajmljenoj sobi i kao i ona dijelio zajednički telefon. “Da, zbog čega?”

53

„Zato što stojiš u hladom hodniku kada treba da budeš u toploj sobi.” Pokušao je da se nasmije, ali se tako zakašljao da je jedva došao sebi. „To je hvala što te zovem. Ne obraćaj pažnju na mene. Kako si ti?” „Dobro. Dobila sam novi komad. A kako prolaziš na ispitima?” „Ne idu mi ispiti, Roni”, rekao je poslije dužeg vremena. “Potreban ti je prijatelj da te posjeti i vidi kako si.” “Da. U pravu si. Mislim da mi baš to treba”, rekao je tiho. „Odmah dolazim. Vrati se u krevet.” Sva sretna izašla je napolje. Zvao je jer je želio da je vidi. Želi ponovo biti s njim i za trenutak joj je to jedino bilo važno. Na putu do njegove kuće nalazila se samo jedna prodavnica gdje je mogla da kupi mlijeko i flašu viskija. Imala je gotovine i nešto novca u banci. Potrošila je sav novac na piće i pola sata kasnije stigla je do njegovog pansiona. Džordan je otvorio vrata u pidžami. Kašljao je i imao visoku temperaturu. Njegova soba je bila u neredu. “Stigao je tvoj spasitelj”, rekla je veselo da bi sakrila uzbuđenje zato što ga ponovo vidi. Stavila je mlijeko da se kuha. On je sjedio na krevetu i posmatrao je potišteno. “Hvala, Roni”, rekao je prigušenim glasom. “Ne treba da mi zahvaljuješ. Čemu služe prijatelji?” Međutim, kada je pružila viski njegove oči se širom otvoriše. “Otkuda ti to?” “Opljačkala sam prodavnicu”, šalila se. “Koliko zarađuješ mogu tako nešto i da pomislim.” “Ovo je čudotvoran napitak”, napravila je koktel od dijela viskija, dijela mlijeka i proizvoljne količine šećera. „ Popij ga!“ Dok je pio namjestila je njegov krevet. On je poslije toga odmah legao, a ona nasula još jednu šolju. Veronika je pogledala knjigu koju je držao pored sebe. “Zar ne možeš da se odmoriš?” upitala je. “Moram da učim. Sutra imam ispit. Teško mi je. Imam visoku temperaturu.” “Zar moraš sutra da izađeš na ispit. Imaš još jedan rok.” “Ne”, rekao je odlučno. “Moram što prije da položim sve ispite. Ne želim da i dalje živim ovdje...” Počeo je da kašlje. Otišla je u kuhinju ostavivši ga da uči. Nije željela da se i dalje s njim raspravlja. Kada je oprala suđe došla je ponovo u njegovu sobu i zatekla ga kako spava dok mu je knjiga ispala iz ruku i pala na pod. Tiho se kretala po sobi, skupljajući njegov prljav veš. Uzela je ključ od stana, otišla u praonicu preko puta ulice i vratila se kroz sat vremena sa čistim i suhim vešom. On je i dalje spavao. Sjela je na njegov krevet, ne paleći svjetlo. Kada je dodirnula njegovo čelo bilo je mnogo hladnije nego do tada. “Roni”, šaputao je. “Tu sam”, nagnula se nad njim, a on je ispružio ruke da je dodirne. Oči su mu bile sklopljene. “Zašto si to obukla?” upitao je kada je opipao grubi materijal njenog kaputa. “Bila sam napolju”, objasnila je skinuvši kaput. “Uvijek se kriješ od mene.„” prešao je rukom po njenim grudima i privukao je sebi. Veronika je osjetila da je tuga koja je vladala nekoliko nedjelja nestala. Obavila je ruke oko njegovog vrata, a zatim počela da miluje njegovu raščupanu kosu. On je uhvatio za ruku, prislonio na obraz i poljubio. “Roni”, šaputao je.

54

“Da, ljubavi!” Soba je bila skoro u potpunom mraku osim svjetla koje je dopiralo sa ulice. Džordan je bio topao, ali je drhtao u njenom naručju. Otvorio je oči, ali nije mogla da razazna njegov izraz lica. Ona se privila bliže uz njega, prevladana osjećanjima. Zatim je počela žurno da skida odjeću, želeći što bolje da osjeti njegov dodir. Znala je da griješi jer za njih nije bilo budućnosti, ali te noći ljubav je bila jača od bilo kakvog upozorenja. U svom srcu ona je već dugo njegova. A sada su snovi postali stvarnost... Dugo je poslije ležala budna i slušala njegovo ravnomjerno disanje. I znala je, ma šta da se dogodi, dokle god bude živa, nikada neće žaliti za onim što je uradila. Bolje da cijelog života osjeća posljedice nego da nikada ne bude sa svojim voljenim. Spavao je nepomično, glave naslonjene na njene grudi. Kada je prva jutarnja svjetlost počela da se probija kroz teške, guste zavjese, tiho je ustala iz kreveta. Nije željela da je zatekne u svom naručju. Kada je otvorio oči našao ju je potpuno obučenu kako kuha čaj. “Dobro jutro” rekao je zbunjeno. “Koliko je sati?” “Osam.” Pogledao je i namrštio se, a zatim naglo odvratio pogled. „Jesi li bila ovdje cijelu noć?” “Da”, rekla je hladno. Nastala je tišina. “Kako se sada osjećaš?” upitala je poslije dužeg vremena. “Dobro, mnogo bolje. Mislim da sam potpuno ozdravio, i to zahvaljujući tebi. Jadna Roni. Nisam htio da ti smetam i pravim tolike nevolje. Da li ti je bilo nezgodno da spavaš u fotelji?” Veronika je osjetila bol. Za nju to što su vodili ljubav bilo je divno. Za njega, to se nije ni dogodilo. U jednom trenutku je čak i pomislila da mu kaže šta se dogodilo, ali je brzo odbacila tu zamisao. Ustao je iz kreveta i podigao praznu bocu viskija. “Ne smiješ sebi više da dozvoliš ovako nešto”, rekao je kada je vidio cijenu koju je ona zaboravila da skine. “Ustvari, trenutno imam nešto više para”, lagala je. “Ipak moraću da ti vratim novac kad budem mogao, u međuvremenu daću ti priznanicu.” “Džordane, nema potrebe”, rekla je kratko. “Ne volim da sam dužan.” “Zašto se ljutiš na mene, Roni?” “Ozdravio si i nema potrebe da se zadržavam.” “Jesam li nešto pogriješio?” “Nisi, moram da idem.” “Hvala ti na svemu, Roni.” “Sretno na ispitima.” Otišla je što je brže mogla. Osjećala je sve veću mržnju prema njemu pošto je stekla utisak da se on ipak svega sjećao, a da nije htio to da pomene. Sjetila se njegovih tobože naivnih pitanja i bila je sigurna da ih je namjerno postavio da bi joj dao do znanja da zna šta se dogodilo, a da ne želi o tome da priča. Međutim, sada kada je o svemu ponovo razmišljala učinilo joj se da je on zaista tražio odgovore na svoja pitanja. Otada ga više nije vidjela. Jednom je samo zvao poslije toga i obavijestio je da je položio ispite, ali nije predložio da negdje zajedno izađu da to proslave. Prije nego što je napustio grad i otišao u London da okuša sreću poslao joj je ček. Poslije nekollko nedjelja stiglo je pismo u kome je zahvaljivao na udjelu, koji je igrala u njegovom uspjehu. Tada je već znala da je u drugom stanju

55

i proučavala je svaku riječ koja bi možda značila da mu nedostaje. Ali, bilo je to pismo čovjeka koji nema šta da kaže. Ali sada, kada je suviše kasno, vidjela je jasno zašto je to učinio. Poslao je svoju adresu u nadi da će mu ona odgovoriti. Dva puta je Džordan ispružio ruku pomirenja, mada nespretno i nesigurno kao čovjek koji nije nikada saznao za toplinu osjećanja i dva puta mu je okrenula leđa. - Hej! - pozvao je Rik ljutito. - Izgleda da si zaboravila da si u studiju. Ne možeš tu da sjediš i plačeš.

*** Kejt Adams je bila okrenuta leđima kada su se vrata otvorila i čula: - Mogu li da vidim gospodina Kevendiša? - Imate li zakazan sastanak? - upitala je automatski. Kada se okrenula brzo se ispravila. - Sačekajte trenutak - otvorila je Džordanova vrata i rekla: - Gospođica Grant je ovdje! - Holi! - uzviknuo je prijatno iznenađen. - Šta radiš ovdje? Da li si došla s majkom? Ona je odmahnula glavom. - Željela sam da razgovaramo u četiri oka - rekla je jednostavno. - Kejt, nepuštaj nikoga unutra! - rekao je sekretarici. Kada su se vrata zatvorila sjeo je u kožnu fotelju ispred svog pisaćeg stola i uzeo Holinu ruku. Gledao je sa ljubavlju njeno lice, kao da se plašio da će da nestane. - Ne izgledaš baš dobro - rekla je saosjećajno. Izgledao je strašno. Još od onog dana kada su njih troje bili zajedno u njegovoj kancelariji malo je jeo i gotovo nije ni spavao. Holi ga je zagrlila i privila se uz njega. To ga je navelo da se osjeća još tužnije. I on je nju zagrlio nesposoban da bilo šta kaže. - Da li tvoja mama zna da si ovdje? - Ne, mama je na poslu. Ja sam se iskrala iz kuće i došla da te vidim. - Bojao sam se da više msmo prijatelji, a to mi ne bi bilo drago. - Ti si moj najbolji prijatelj. - Holi mu je stegla ruku i to je na njega ostavilo veći utisak od samih riječi. - Nedostaješ mi - priznala je. - Uvijek kada koristim računar sjetim se tebe. - I ti meni nedostaješ. Drago mi je što me nisi zaboravila. - Zar nećeš da dođeš kod nas? Rekao si da imaš puno planova za budućnost. - Sjećam se, ali otada su se stvari promijenile. Ne znam šta nije bilo u redu, ali tvoja majka... - oklijevao je, ne želeći da zbuni Holi time što će da okrivi Veroniku. - Mislim da joj se više ne sviđam - završio je oprezno. - Da li zbog gospođe Helsam? - Zašto sada nju pominješ, Holi? - Otakako je mama saznala da si otišao da se s njom sastaneš za moj rođendan... - Nisam išao s njom na sastanak. Otišao sam zato što je Kejt zvala, jer sam imao problema na posli i hitno sam morao da dođem. Zašto si pomislila tako nešto? - Zato što je odmah nakon što si ti otišao ona zvala i to rekla mami. Ja sam slušala na drugom telefonu cijeli razgovor. Kao što si me ti naučio - dodale je brzo. - Zapravo, nisi tako rekao - ispravila se. - Ali, rekao si da ako nešto jako želiš, treba da prvo smislim dobar plan. - A šta si ti to žarko željela? Holi je odmahnula glavom. - Držim karte čvrsto u svojim rukama.

56

- Potpuno si u pravu, samo mogla bi da mi pomogneš time što bi mi rekla na čemu sam. Zbunjen sam. - I ja sam takođe zbunjena. Jedino mi ti možeš pomoći. Došla sam da te pitam da li si ti moj otac. Baš u tom trenutku vrata se naglo otvoriše. - Zdravo mama - rekla je Holi mirno. Veronika je jedva čula njene riječi. Gledala je u čovjeka koji je stajao pogleda uprtog u nju. Njegovo izmučeno lice otkrivalo je sve ono što nikada nije bio u stanju da kaže, a srce je boljelo od ljubavi i kajanja zbog onog što mu je učinilia. Bilo je nade u njegovom glasu kada je rekao: - Holi me je upravo pitala da li sam ja njen otac i nisam znao da joj odgovorim. Veronika je pogledala djevojčicu i vidjela istu nadu koja se ogledala u njegovim očima. - Da! - rekla je nježno. - To je tvoj otac. Očekivala je da će pasti jedno drugom u zagrljaj kao ljudi, koji su najzad pronašli jedno drugo. Ali oboje su gledali u nju. Džordan joj je polako prilazio kao da će da ga odbije. Iznenada ništa nije bilo važno osim želje da se iskupi za bol koji mu je nanijela. Raširila je ruke i on joj je pao u zagrljaj. Stajali su čvrsto pripijeni jedno uz drugo sve dok nisu i Holi privukli u zagrljaj. Djevojčica se kasnije izvila iz njihovog zagrljaja i tiho dodala, krenuvši ka vratima. - U redu je, mama. Ta dama je bila samo oportunista - a zatim je brzo izašla napolje.

KRAJ