Stojan Novakovic: Kosovski boj [1901]

8/4/2019 Stojan Novakovic: Kosovski boj [1901]

1/76


2/76

Digitized by the Internet Archivein 2011 with funding fromUniversity of Toronto

http://www.archive.org/details/kosovosrpskenaOOnova


3/76

J^ ot f*1d(ae/.c

. ii

Ipronto, OrVtaiJiS'


4/76


5/76

iL

KOSOVOSRPSKE NARODNE PJESME O BOJUNA KOSOVU.

POKUAJ, DA SE SASTAVE U CJELINU KAO SPJEV.

ESTO IZDANJE.

SA 3 SLIKE.

1901.TISAK I NAKLADA KNJIARE L. HARTMANA (KUGLU DEUTSGH), ZAGREB.


6/76

Car Lazar.


7/76

O ovom pokuaju,l\ auni se svijet odavna divio Ilijadi i Odiseji veli-anstvenim spjevovima klasike starine.Nakon svega istureno je pitanje, kako su postali ti

spjevovi? Jesu li oni djelo jednoga ili vie umova, jednogaili vie narataja; jesu li postali u jedan mah, ili su imdijelovi dugo ivjeli svojim posebnim ivotom kao poje-dine cjeline? Je li ih kakav divni pjeva sklopio u jedanmah, ili su na tome radile podue vrijeme mnoge vjeteglave ? . . .

Ljudi vrlo dubokili misli, koji pokrenue ova pi-tanja, unato starinskom shvatanju o izvanrednoj tvorakojsnazi mitske linosti Omirove, izrekoe misao, da su onispjevovi jedan za drugijem postali onim drugim sinte-tikim putem. Taka jedna misao nainila je veliku knji-evnu vrevu u Evropi, u vrijeme kad su filoloka i lite-rarna pitanja imala prvi znaaj medju ostalima. Jedni subranili Omira a drugi narod kao tvorca onijeh spjevova.Kad se u Evropi prvi put saznalo za nae narodnepjesme, one su se pojavile da potpomognu pomenutu borbu.

i One su posluile kao ivi primjer, kako eto u samo naedoba narod pjeva u krasuim pjesmama svoju istoriju i svojpogled na svijet.


8/76

Epska skladnost i duina pojedinih pjesama (kao tosu Banovi Strahinja, enidba Maksima Crnojevia i ostale)potvrdjivala je jo vema nove razborite kritiare u nji-hovu miljenju o postanju starih jelinskih pjesama. Ovoshvatanje u zajednici s razpoloenjem nove romantinekole u evropskoj pojeziji, nakon klasike namjetenosti inapuenosti u pojeziji prologa vijeka, eljno traae pri-rodnih zvuka i prostoga Hvadskog mirisa, i prinese mnogo,te nae pjesme stekoe u svijetu povjerenje, to im dostojispram one ljubavi, kojom se medju svojim narodom gaje.Medju tijem su nae pjesme ivo kupljene i objav-ljivane. Neumrli Vuk Stefanovi Karadi poklonio je svojivot fotografiranju i objavljivanju ovih slika narodnogaivota. I drugi podjoe njegovijem putem, te se danas moerei, da je ve na hartiji sve to je glavnije i valjanije, daje u ovom poslu nastupila druga mijena.

Jedan bi posao bio glavno kritiko izdanje svekolikihnarodnih umotvorina. O tome sad ne emo govoriti. Drugibi posao bio, da se na osnovu toga izdanja ponu pjesmesklapati u pojedine cjeline. Ovaj bi se posao mogao po-eti s dvije strane. Ili traiti cjel nu i skladnost u pjes-mama, koje pjevaju jednog istog junaka, ili dovoditi u redpjesme o pojedinim periodima rada i ivota narodnog io pojedinim znamenitim monumentima istorijskim.

Tijem bi putem valjalo vratiti u narod ovu svojinunjegovu. Dobri i pravi pjevai, sinovi patrijalnog ivota iprirode, danas su posve rijetki u zemljama, kuda je civi-lizacija sa svojim novim obiajima i nainima miljenja irada prodrla. Neznam pouzdano, ali mislim, da se neuprevariti ako kaem da je njih iz godine u (odinu svemanje i u zemljama srpskim pod Turcima. Tomu je dokaz>to je ba tamo u junaki ep na prodrla i svako-


9/76

jaka diplomacija, to se od njega gradi okvir, u komee se kazivati odanost ovoj ili onoj sili i dravi. Tu jekraj dobu epa i junake pjesme. Tu se on raspada itaj proces nita na svietu zadrati ne moe, kao to jeVobino nezadrljiv svaki prirodni proces. Om je zemljitetoga epa izgubilo staru nepokolebljivu tiinu svoju, imse vrsto ogranieni opseg njegova znanja, vjerovanja imiljenja oronio, odmah je i snaga njegova poela posr-tati. I ne treba niko da se uplai kad mi kaemo kako senekadanji vjerni drug svakog srpskog zbora narodniguslar malo po malo pretvara u kolskog deklamatorai nalazi svoje mjesto na pozornici ili tribini; kako se pjesmanjegova iz ivih usta taloi na hartiji tampanih knjiga.

Mi rekosmo, da se od ovoga ne treba poplaiti, jerznamo, da e to poneki ipak uiniti. Ali uzalud. I nato.r^ Gubei karakteristiku naega patrijahalnog ivota usvima ostalim granama njegovim, ne moemo ih samoovdje sauvati. ivot narodni postupa napried ili nazad,vazda u svekolikoj svojoj cjelokupnosti. Alise nita ponajvie ni zlo ni dobro ne gubi bez za-mjene. Mjesto starog oblika javlja se novi, koji e drugimnainom vriti onu istu slubu, onako isto, ako ne jo bolje.Ako i nestane starinskog pjevanja i pjevaa kao to ihovaj vijek ve sada nema ni nalik na one, kakvi su senalazili u poetku njegovu i kakvih je moralo biti u prolomvijeku pjesama ne e nestati. I ako ne od sad, pomi-jeane u knjievnost, tumaene istorijom, izuavane po ko-lama sa svake strane, ne bude od vee koristi, od manjedoista ne mogu. Prije ih je uvao neobjanjivi narodniponos, a njima se sladilo neko zagonetno osjeanje: odsad treba da se njime sladi bistra svijest i ponos dobroproraunat i objanjen s razgovijetnom prolou, s dobro


10/76

odredjenim tenjama i zamjerama. Tu je vrijeme, kad emoi mi naom narodnom poezijom na ovaj drugi nain gajitinarodno osjeanje, kao to nam je ona ve u prilinojmjeri izvor ljepote i vrstoe jezika. Iz nje e se vazdauid iskonske crte nae narodnosti u slikama iz prve ruke.One e u djelu zabavne nastave i lijepe poetnike knji-evnosti zauzeti svoje odredjeno mjesto, da ine ni viseni manje, nego ono to im moe biti posao. Onda im nee moi ni pretjerano oduevljenje pripisivali sve i sva,niti e im kakva odvratnost i nemarnost oduzimati i onosto one imaju kao svoju vjenu vrlinu.To su dakle poslovi oko naih narodnih pjesama,koji ekaju svoje ljude, i to su od prilike zadatci, koji valjada se tijem posloviii a izvre.

VOvi poslovi negdje su poeti, negdje nedirnuti. itavproces, o kome smo govorili, sad je uprav usred bivanjasvoga. Mi smo dospjeli u posljednje ae, da pokupimo inatampamo umotvorine naeg naroda. Sad se zna, da suone jo prije dvijesta godina drugije izgledale nego danas.S promjenama, koje je podnio jezik i ostali narodni ivot,mijenjale su se i one, i mijenjae se i odjako. Dobro jedakle, to smo dospjeli da ih bar sad natampamo. Ali daod njih nainimo kritika cjelokupna izdanja, da na osnovutijeh pokuavamo sklapati pojedine cjeline, da ih udeavamou naroita izdanja za kolu i nastavu nijesmo jo dospjeli.

Sklapanje naih narodnih umotvorina u cjehne prijesu nas poeli stranci. Poznati prevodilac naih narodnihpjesama na eki i njemaki Sigfrid Kaper natampao je1851. prvi taki ogled pod naslovom Lazar der Serbenzar.*

* Lazar der Serbenzar. Nach seibischen Sagen und HeldengesangcD-.Wien, Franz Leo 1851,


11/76

Tu je on ogledao, da na osnovu pjesama i pria narodnilisklopi spjev umjetan ali u duhu narodnom, to jeve po sebi najtea stvar i nije u svakom smislu moguna.Toga radi se on razmahnuo na daleko, i svoj spjev za-poeo jo iz Duanova vremena, drei se, koliko mu jemoglo izpasti za rukom, narodnoga naina.^ Ja mislim dase tim putem ne moe mnogo postii. Ili mora ostavitinarodne umotvorine onakve, kakve su, ili upotrebiti na-rodnu gradju sa svijem samostalno. Ovo drugo je pokojniJoksim Novi rad bio s njegovom Lazaricom (1849)uiniti; ali on niti je upotrebio cijelu pojetsku gradju,koja se nalazi niti je i onu, koju je upotrebio, pot-puno savladao, nego je samo slijedom narodnih pjesamaispjevao svoju pjesmu, koja dalje nikakva znaaja nema.Mnogo boljim putem udario je g. P. Besonov u svojojstudiji o narodnim pjesmama naim, tampanim u RuskojBesjedi 1857, II.'"^ On se ogledao, da po narodnim pjes-mama i priama upravo rijeima njihovim, ispria propastsrpskog carstva. On se dakle mnogo primakao pravomenainu, promaivi samo u tome, to je dogodjaje oko Du-anove smrti i dogodjaje oko kosovskog boja sastavio ujedno. Mi mishmo, da je bolje smatrati ih kao posebnecjeline, i ako su tijesno spojene. Dalje je g. Besonov htioda govori o cjelini, a sporedno mu je bilo da sklapacjelinu u potpuni oblik.

Drugi je stranac, koji je na istom poslu radio, g. AdolfoD'Avril, Franzuz, koji se bavi i o slovenskoj filologiji i is-

* Kako to nije posve laka stvar i kako za fo trebaju osobite po-godbe, pokazuje str, 48, na kojoj se hajduk predstavlja kao pandur ililaka i, koji uvodi pjevta u sobu Milana uitelja Uroeva !

* Vidi srpski izrad u M. Gj. Milievia asovima odmora II. Bio-grad, 1858.


12/76

toriji. On je udario Besonovljevim putem i mi mislimo, daje dobro pogodio. Pod naslovom La bataille de Kosovo^on je prikupio, uredio i natampao samo narodnepjesme o kosovskom boju. Opazivi sve to treba cjelinig, D'Arvile se pobrinuo, da rasturene dijelove sa-stavi u j edno, i taj mu je posao prilino uspio za rukom.O nainu rada on sam ovo govori: Pjesme, koje se tiuboja na Kosovu, jesu posebne cjeline, ta vie prosti od-lomci, koji se ne veu sami jedan za drugi. Take su bilei prve pjesme, od kojih se poslije sastavio sjeverni-fran-cuski junaki ep (Chanson de geste). Ja se nikako nijesamdalje maao, nego samo ostao u krugu narodne epike,i gledao sam, da posaivam, tako rei, one komade jedanza drugi. Nijedne misli nema dodate; u formi nijesam pro-mijenio nita: samo sam izvadio po nekoliko stihova izjedne pjesme, pa ih umetnuo u drugu, da bih crte boljepostavljao, i da ih ne bi gubio, i samo sam po gdjedjeizbjegavao dosadno ponavljanje^.^

Mi smo taj posao i sami usvojili i izradili ga nasamim originalima, starajui se da popravimo i krenemonaprijed. Tako smo u radu D'Avrilovu neto izmijenili,neto dodali^ i neto ispravili. Postigavi tim putem mnogoljepu cjelinu nego to se vidi iz sklopa D'Avrilova, mismo joj u nekoliko pomagali, to smo gdjekoje sitnice usamom tekstu zaokruglili, i na dva tri mjesta po dvije trivrste dodali. Da su to neznatne stvari, i da su to prosto

* La bataille de Kossovo. Rhapsodie serbe tiree dei cbants popu-laires et tradnite en frangiis. Pari. Librairie du Luxeinbnrg 1868.^ Vidi ob^irniju obznanu o toj knjiici u Vili 1868, str. 612.^ Tako on nije bio stavio u svoj sklop pjesmu o samom boju, koja

je kao sredite spjeva najvanija.


13/76

upotrebljeni obrti samih naroduih pjesama moe se uvje-riti ko uporedi ovu knjiicu s Vukovim izdanjem.

Putajui samu knjiicu u svijet dodajemo radi obja-njenja kako se ovijem zabavismo poglavito iz tog razlogada probudimo volju za ovake poslove o narodnim pjes-mama u smislu o kome naprijed govorimo. Isti takav po-kuaj mogao bi se bez sumnje uiniti i od mnogobrojnihpjesama o Kraljeviu Marku. Nijesmo se tijem positnijebavili, ali drimo da bi taki pokuaj mogao ispasti boljeod ovoga, u koliko je ondje vee obilje pjesama, te bi iz-boru bilo na ruci masa materijala. I ako mislimo, da eovakav posao ostati za danas smjerna elja, opet ga izni-jesmo, jer se u irinama naega naroda nalazi sve viesvakovrstnih radnika, pa neko moe biti voljan i dokolan,da se i ovijem zabavi. Inae drimo da ne e biti naodmet ni publici ni knjievnosti naoj ovakim nainom sa-stavljeno posebno izdanje kosovskih pjesama.

U Biogradu, 25. Jula 1871.Stojan Novakovi.


14/76

Nekoliko rijei k III. izdanju

Prije svega zahvaliti nam je poduzetnoj knjiarniciHartmanovoj, to ova zbirka pjesama moe da izadje uovom obliku i pred hrvatsku publiku. Radi toga dodalismo objanjenja, koja srpskom izdanju nijesu bila potrebna,i rei emo ovdje dvije tri rijei o onom historijskom mo-mentu srpske i ope jugoslovenske historije, koii je postaopredmet srpske narodne epopije.

Izvor je kako toj epopiji, tako i svekolikim granamai epizodama njenim borbam s Turcima.Od sredine 14. vijeka pa sve do samih naih danata je borba najsilnije i najee dnevno pitanje. Dok seto pitanje ne svri, prilike srpske, kao i sviju suplemcnihnaroda na slovenskom jugu ne mogu se niti utvrditi nitido ega stalnog dovesti. Jer usred prvih pokuaja darovitihpolitiara 14. i 15. vijeka, da se jugoslavenske zemlje zgru-piraju u jednu cjelinu' udarili su Turci. Oni su dovriHupropaavanje Duanovog djela, koje je knez Lazar biopoeo spaavati, oni su ugasili novo sredite, koje se uBosni, u Hercegovini i u Hrvatskoj bilo poelo njegovatis tenjama za narodnu samostalnu politiku Vrhu tijeh

* itaj o tome dr. Fr. Rakoga Pokret na slovenskom juguc itd.


15/76

razvala podigli su oni svoje carstvo, bacili u ropstvo jugo-slovenska plemena, ugasili skoro sa svim klice jedinstva,koje su pojedini vei ljudi u ono vrijeme bili poeli na-zirati, i zaustavili sav taj posao do naih dana, u kojimase iz mrtvih budi, u kojima se izuavaju ivlje nego ikadstare pogrjeke i tumaranja jugoslavenskih plemena.

Svemu ovome nazatku naem, ne samo srpskom ijugoslavenskom, polazna je laka boj na Kosovu. Srbi subili prvi na udarcu, oni su izdrali i odbili ili preboljeliprve trske udarce, no udarac na Kosovu slomio ih je, daostanu slomljeni sve do ovoga vijeka, sve do danasi Po-etak oslobadjanja istina je uinjen u ovom vijeku noon jo stoji nedovreniU ovome to smo spomenuli sav je uzrok, to senarodna pojezija srpska tako rado bavila junakom borbomi pogibijom na Kosovu. I onda, kad nije bilo nikakvenade na spasenje, nije drijemala elja slobode, i onda kadse turska sila inila nedobitna i vjeita, uzdala se misaonarodna u bolje dane. Na sastancima narodnim u raznimprilikama, svakome je bilo na pameti ono isto pitanje,koje i danas zauzima svako rodoljubivo srce, pitanje kakoe se skinuti s vrata tudjin i osvaja, kako narod stati na svojenoge, doi do toga da sam svojom sudbinom razpolae.To osjeanje, koje je sto puta pobijedjeno vazda noveborbe zapoinjalo, o emu se radije moglo baviti svojomepskom poezijom do o oneme to je bila vjeita tanjaivota narodnog? ... I ono je doista vazda boravilo natim predmetima, vazda ih obradjivalo u stostrukim obli-cima pjevanja i kazivanja, dokle ga nije predalo knjiev-nosti poecima novoga dravnog ivota. Stoga je sa svijemprirodno, to je ono linosti, koje su prve pale u toj kobnojborbi, uzvisilo na stupanj starinskih heroja, to su pjesme

II


16/76

o tome i danas svakome draga stvar, jer se jo poteenedovreno kobno pitanje tolikih godina! . . . Pokraj onoga,to svakom narodu ini dragom njegova poeziju, ovdjejo i znaaj politike tradicije, koji je ovim pjesmama na-bavio njihovu omiljelost i njihovu duboku svezu sa i-votom srpskim.

Toliko za ljubav onima, kojima nebi bilo poznatokakvo je mjesto do vrlo kratkog vremena zauzimala u nasnarodna pjesma, pa ga u nekoliko i danas zauzima. Kakonarodna pjesma danas stoji, kako nju odmjenjuju savr-enija sredstva, kojima se pokret narodni slui, o tome jeneto naprijed napomenuto, i to je predmet posebnogliterarno-historijskog razmatranja.

U Biogradu, 4. Marta 1872.St, N.

12


17/76

I.

Knez Lazar zida sebi zadubinu,Slubu slui slavni knez Lazareu Kruevcu ancu arenome/Slubu slui svetog Amosija;^Svu gospodu zove na svetoga^Sa knjigama^ i sa zdravicama.Skupi mu se sva srpska gospcda,Pa je redom u sovri ' posadiPo gospodstvu i po starjeinstvu,Uvrh sovre slavni knez Lazare.Tu sjedoe piti vino hladno.Taman bie vina najviega,^

I o svakom dobro besjedjahu,Al' poeta gospodja Milica,Lako seta po carskom divanu,^


18/76

Na njojzi je do devet emera,^Ispod grla do devet gjerdana,'*A na glavi devet periana,^^Povrh toga kruna pozlaenaA u njojzi tri kamena draga,Sjaje noom, kako danjom sunce;Pa besjedi slavnome Lizaru:

Gospodine, slavni knez Lazare!*Zazor mene u te pogledati,>A kamo li s tobom govoriti,*Bit' ne moe govoriti hou:Sto bijahu Nemanjii stari,Carovae, pa i preminue,Ne trpae na gomile blago,No gradie s njime zadubine,Sagradie mloge manastire:Sagradie visoke Deane,Ba Deane vie Gjakovice;Pa ariju vie Pei ravne;U Drenici bijela Devia,I Petrovu crkvu pod Pazarom;Malo vie Gjurgjeve Stupove,Sopoane na vrh Rake ladne.I Trojicu u Hercegovini,Crkvu Ja nj u u Starome Vlahu;I Pavlicu ispod Jadovnika,Studenicu ispod Brvenika;

14


19/76

Crkvu icu vie Karanovca;:^U Prizrenu crkvu svetu Petku;Graca niu u Kosovu ravnom^^Sve to jesu njine zadubine!Ti ostade u stolu njinomeI potrpa na gomile blago,A ne gradi nigdje zadubine;Eto nama ne e pristat' blagoNi za zdravlje ni za nau duu,^A ni nama, ni kome naemu.

Tad' govori slavni knez Lazareujete li, sva srpka gospodo!Sta govori gospodja Milica,Jer ne gradim nigdje zadubine?Hou gradit' crkvu RavanicuU Resavi^- kraj vode Ravana;Imam blaga koliko mi drago,Udariu temelj od olova,Pa u crkvi sagraditi platna,^^Sagradiu od srebra bijela,Pokriu je eenijem zlatom,Podnizati drobnijem biserom,Popunjati dragijem kamenjem.

Sva gospoda na noge ustala,1 asno se knezu poklonila:


20/76

Gradi, knee, bie ti za duu2>I za zdravlje Visokom StevanuJ*No tu sjedi Obili Milou,

Sjedi Milo dolje u dno sovre,Milo sjedi, nita ne besjedi.Al' to vidje slavni knez LazareGdje mu Milo nita ne besjedi,Nazdravi mu zlatnu kupu vina:2>Zdrav, da se mi, vojvoda Milou>Pa mi i ti togodj progovori,Jera hou zadubinu gradit'.Skoi Milo od zemlje na no^e,Skide s glave samur i elenke.

Pa je asno kneza podvorio;Dadoe mu zlatnu kupu vina.Primi Milo zlatnu kupu vina,Ne pije je, poe besjediti;Hvala, knee, na besjedi tvojoj!Sto ti hoe zadubinu gradit',Vreme nije, niti moe biti;Uzmi, knee, knjige carostavne^^>Te ti gledaj to nam knjige kau:Nastalo je posljednje vrijeme,Hoe Turci carstvo preuzeti,2>Hoe Turci brzo carovati;Oborie nae zadubine.

i6


21/76

>Oborie nae manastire,Oborie crkvu Ravanicu,>Iskopae temelj od oluva,Slijevae u tope gjulove,^''Te e nae razbijat' gradove;>I crkvi e rasturiti platna,Slijevae na hate^"^ ratove;^^Hoe crkvi pokrov rasturiti,Kadunama kovati gjerdane;Sa crkve e biser raznizati,Kadunama podnizat' gjerdane;Povadie to drago kamenje,Udarit' ga sabijam' u balake^^I kadama^o u zlatno prstenje;Ve me u li, slavni knez-LazarelDa kopamo mermera kirnena,Da gradimo crkvu od kamena,I Turci e carstvo preuzetiI nae e zadubine sluit'Od vijeka do suda bojega:Od kamena nikom ni kamena.Kad to z.iu slavni knez Lazare,

Tad' Milou bio govorio:Hvala tebe vojvoda Milou!Hvala tebe na tvojoj besjedi,Istina je, kako to govori.

17


22/76


23/76

Sultan Murat.


24/76


25/76

II.

Sultan Murat pie knjigu caru Lazaru.Car Murate u Kosovo pade,Kako pade, sitnu knjigu pie,Te je alje ka Kruevcu graduNa koljeno srpskom knez-Lazaru:Oj Lazare, od Srbije glavo!Nit' je bilo, niti moe biti:Jedna zemlja, a dva gospodara,Jedna raja, dva haraa daje;Carovati oba ne moemo.Ve mi polji kljue i harae,> Zlatne kljue od svijeh gradova,I harae od sedam godina:Ako li mi to poslati ne e,A ti hajde u polje Kosovo,Da sabljama zemlju dijelimo!

21


26/76

Kad Lazaru sitna knjiga dodje,Knjigu gleda, grozne suze roni,Glase alje na sve etir' strane,Koliko je srpske carevine,I sazivi e vojske i junake,Priklinje ih, do neba se uje:Ko je Srbin i srpskoga roda,I od srpske krvi i koljena,A ne doo na boj na Kosovo,>Ne imao od srca poroda,Ni mukoga ni djevojakoga;Od ruke mu nita ne rodilo,Rujno vino, ni enica bela,Rdjom kapo dok mu je koljenja!

22


27/76

III.

Carica Milica trai od cara Lazara, da jojostavi jednog brata u Kruevcu.

Car Lazare sjede za veeru,Pokraj njega carica Milica;Veli njemu carica Milica:

Car-Lazare, srpska kruno zlatnaTi polazi sjutra u Kosovo!Sobom vodi sluge i vojvode,A kod dvora nikog ne ostavlja,Care Lazo! od mukijeh glava,Da ti moe knjigu odnijetiU Kosovo i natrag vratiti;Odvodi mi devet mile brae,Devet brae, devet Jugovia:

23


28/76

Ostavi mi brata bar jednoga,Jednog brata sestri od zakletve

Njoj govori srpski knez Lazare:Gospo moja, carice Milice!Koga bi ti brata najvoljelaDa t' ostavim u bijelu dvoru?

Ostavi mi Boka Jugovia.Tada ree srpski knez Lazare:

Gospo moja, carice Milice!Kada s jutra bijel dan osvane,Dan osvane i ograne sunce,I vrata se otvore na gradu,Ti ietaj gradu na kapiju,Tud e poi vojska na alaje:^^Sve konjici pod bojnim kopljima,Pred njima je Bozo Jugoviu,I on nosi krstaa barjaka;Kai njemu od mene blagoslov,Nek da barjak, kome njemu drago,Pa nek s tobom kod dvora ostane.

Kad u jutru jutro osvanulo,I gradska se otvorie vrata,

2^


29/76

Tad ieta carica Milica,Ona stade gradu na kapiju,Al' eto ti vojske na alaje:Sve konjici pod bojnim kopljima,Pred njima je Boko JugoviuNa alatu vas u istom zlatu.Krsta ga je barjak poklopio,Pobratime, do konja alata.Na barjaku od zlata jabuka.Iz jabuke od zlata krstovi,Od krstova zlatne kite vise.Te kuckaju Boka po pleima;Primae se carica Milica,Pa uvati za uzde alata.Ruke sklopi bratu oko vrata,Pak mu poe tiho govoriti:O moj brate, Boko Jugoviu!Car je tebe meni poklonio,I tebi je blagoslov kazao,Da da barjak kome tebe drago,Da ostane sa mnom u Kruevcu,Da imadem brata od zakletve.Ar govori Boko Jugoviu:

Idi, sestro, na bijelu kulu;A ja ti se ne bih povratio,Da mi care pokloni Kruevac,

25


30/76

Da mi ree druina ostala:Gle straivica, Boka Jugovia!On ne smjede poi u KosovoZa krst astni krvcu proljevatiI za svoju vjeru umrijeti.Pak proera konja na kapiju.

Al' eto ti starog Jug-BogdanaI za njima sedam Jugovia,Sve je sedam ustavljala redom,Al ni jedan ni gledati ne e.

Malo vreme za tim postajalo,Al' eto ti Jugovi-Vojina,I on vodi careve jedeke^^Pokrivene sa suvijem zlatom.Ona pod njim uhvati kulaaI sklopi mu ruke oko vrata,Pa i njemu stade govoriti:O moj brate, Jugovi-Vojine!Car je tebe meni poklonio,I tebi je blagoslov kazao,Da da jedek kome tebe drago,Da ostane sa mnom u Kruevcu,Da imadem brata od zakletve.

Veli njojzi Jugovi-Vojine:Idi, sestro, na bijelu kulu.


31/76

Ne bih ti se junak povratio,Ni careve jedeke pustio,Da bih znao, da bih poginuo;Idem, sejo, u Ko^o ravnoZa krst asni krvcu proljevaiiI za vjeru s braom umrijeti.Pak poera konja na kapiju.Kad to vidje carica Mihca,

Ona pade na kamen studeni,Ona pade pak se obeznani.

Ali eto ti slavnoga Lazara,Kada vidje gospodju MiHcu,Udrie mu suze niz obraze,On s' obzire s desna na hjevo,Te dozivlje slugu Golubana:Golubane, moja vjerna slugo!Ti odjai od konja labuda,Uzmi gospu na bijele ruke,Pak je nosi na tananu kulu;Od mene ti bogom prosto bilo,Nemoj ii na boj na Kosovo,Ve ostani u bijelu dvoru.Kad to zau sluga Golubane,Proli suze niz bijelo lice.

27


32/76

Pa odsjede od konja labuda,Uze gospu na bijele ruke,Odnese je na tananu kulu;Ar svom srcu odoljet' ne moe.Da ne ide na boj na Kosovo,Ve se vrati do konja labuda,Posjede ga, ode u Kosovo.

28


33/76

IV.

Car Lazar se privoljeva nebeskom carstvu.Poletio soko tica sivaOd svetinje od Jerusalima,I on nosi tiu lastavicu.To ne bio soko tica siva,Vee bio svetitelj Ilija;On ne nosi tie lastavice,Vee knjigu od Bogorodice,Odnese je caru na Kosovo,Sputa knjigu caru na koljeno!Sama knjiga caru besedila:Care Lazo, estito koljeno,Kome e se privoleti carstvu,Ili voli carstvu nebeskome,Ili voli carstvu zamaljskon-e?

29


34/76

Ako voli carstvu zemaljskome,Sedlaj konje pritei kolane.Vitezovi sablje pripasujte,Pa u Turke juri uinite,Sva e turska izginuti vojska;Ako r voli carstvu nebeskome,A ti sakroj na Kosovu crkvu,>Ne vodi joj temelj od mermera,Ve od iste svile i skerleta,Pa priesti i naredi vojsku;Sva e tvoja izginuti vojska,Ti e, knee, s njome poginuti.

A kad care sasluao rei.Misli care, misli svakojake:Mili Boe, to u i kako u?Kome u se privoleti carstvu,Da ili u carstvu nebeskome?Da ili u carstvu zemaljskome?Ako u se privoleti carstvu,Privoleti carstvu zemaljskome,Zemaljsko je za maleno carstvo,A nebesko u vek i do veka.Car volede carstvu nebeskome.Pa sakroji na Kosovu crkvu.Ne vodi joj temelj od mermera,Ve od iste svile i skerleta.

30


35/76

Pa doziva srpskog partrijaraI dvanaest velikih vladika,Da prieste i narede vojskuDa je spreman doekati Turke.

M'Uj


36/76

V.

Milo, Ivan i Milan susreu Kosovskudjevojku.

Car Lazare prieiva vojskuKod prekrasne Samodree^^ crkve,Tri nedelje tridest kaludjera;Sva se srpska priestila vojska,Najposlije tri vojvode bojne:jedno jeste Milou vojvoda,A drugo je Kosani Ivane,A tree je Toplica Milane.Kad se seta vojvoda Milou,

Krasan junak na ovome svetu.Sablja mu se po kaldrmi vue,Svilen kalpak, okovano perje.

32


37/76

Na junaku kolasta azdija^^,Oko vrata svilena marama,Obazre se vitez oko sebe,I ugleda Kosovku djevojkuGde se divi slavi i junatvu.S' sebe skide kolastu azdiju,S* sebe skide pa je njojzi dade:Na, djevojko, kolastu azdiju,>Po emu e mene spomenutiPo azdiji po imenu mome;Evo t' idem poginuti, duo,U taboru estitoga kneza;Moli boga, drago duo moja,Da ti s' zdravo iz tabora vratim,A i tebe dobra srea nadje,Uzeu te za Milana moga,Za Milana Bogom pobratima,>Koj' je mene Bogom pobratio,Vinjim Bogom i svetim Jovanom;Ja u tebi kum venani biti Za njim ide Kosani Ivane,

Krasan junak na ovome svetu.Sablja mu se po kaldrmi vue.Svilen kalpak, okovano perje,Na junaku kolasta azdija,Oko vrata svilena marama.Na ruci mu burma^"" pozlaena.

33


38/76

Obazre se i pogleda na nju,S ruke skide burmu pozlaenu,S ruke skide, pa je njojzi dade:Na, djevojko, burmu pozlaenu,Po emu e mene spomenuti,:^A po burmi po imenu mome:Evo t' idem poginuti, duo,2>U taboru estitoga kneza;>Moli Boga, moja duo draga,Da ti s' zdravo iz tabora vratim,A i tebe dobra srea nadje,Uzeu te za Mibna moga,Za Milana bogom pobratima,Koj' je mene bogom pobratio,:^ Vinjim bogom i svetim Jovanom;Ja u tebi runi dever biti.Za njim ide Toplica Milane,

Krasan junak na ovome svetu.Sablja mu se po kaldrmi vue.Svilen kalpak, okovano perje.Na junaku kolasta azdija.Oko vrata svilena marama.Na ruci mu koprena od zlata,Obazre se i pogleda na nju,S ruke skide koprenu od zlata,S ruke skide, pa je njojzi dade:Na, djevojko, koprenu od zlata.

34


39/76

Po emu e mene spomenuti,Po kopreni po imenu mome;>Evo t' idem poginuti, duo,U taboru estitoga kneza:Moli Boga, moja duo draga,Da ti s' zdravo iz tabora vratim,Tebe, duo, dobra srea nadje,Uzeu te za vernu Ijubovcu.

I odoe tri vojvode bojne.Ogleda ih Kosovska djevojka,Studnog srca, suznoga pogleda.

35


40/76


41/76

Milo Obilig.

37


42/76


43/76

Milo Obili pita za tursku vojsku i zaador sultana Murata.Pobratime, Kosani Ivane!Jesi r tursku uhodio vojsku?Je li mnogo vojske u Turaka?Moemo li s Turci bojak biti?2>Moemo li Turke pridobiti?Odgovara Kosani Ivane:

O moj brate, Milo Obiliu!>Ja sam tursku vojsku uhodio,Jeste silna vojska u Turaka;>Svi mi da se u s6 prometnemo,Ne bi Turkom ruka osolili.Evo puno petnaest danaka

39


44/76

Ja sve hodah po turskoj hordi jI ne nadjoh kraja ni hesapa:^''2>0d mramora do suvu javora,Od javora, pobro, do Sazhje,Do SazHje na emer uprije,Od uprije do grada Zveana,Od Zveana, pobro, do Ce:ana,Od eana vrhu do planine,Sve je turska vojska pritisnula:Konj do konja, junak do junaka,Bojna koplja kao arna gora,j^Sve barjaci kao i oblaci,A adori kao i snjegovi;Da iz neba plaha kia padne,Nigdje ne bi na zemljicu pala,Ve na dobre konje i junake.Murat pao na Mazgit na polje,Uhvatio i Lab i Sitnicu.^'Jo ga pita Milo Obiliu:

Ja Ivane, mio pobratime!Gdje je ador silnog car-Murata?Bi r se moglo caru prodrijeti,Zaklati ga sred turske ordijePa mu stati nogom pod gr-oce?Ar govori Kosani Ivane:Da lud ti si mio pobratime:

40


45/76

Gdje je ador silnog car-Murata,Usred turskog silnoga tabora,Da ti ima krila sokolova,Pak da padne iz neba vedroga,Perje mesa ne bi iznijelo.Tada Milo zaklinje Ivana:

>0 Ivane, da moj mili brate,Nerodjeni, kao i rodjeni,Nemoj tako knezu kazivati,Jer e nam se knee zabrinuti,I sva e se vojska poplaviti,Ve ovako naem knezu kai:Ima dosta vojske u Turaka,Ar s' moemo s njima udariti.I lasno ih predobit' moemo;Jera nije vojska od mejdana,Ve sve stare hode i hadije,Zanatlije i mlade ardije,^*^Koji boja ni vidjeli nisu,Istom poli da se hljebom hran-^,A i to je vojske u Turaka,Vojska im se jeste poboljelaOd bolesti teke srdobolje,A dobri se konji poboljeliOd bolesti konjske sakagije!


46/76

VII.

Milo Obili opadnut da hoe da izda Srbena Kosovu.

/*K^.v-Pi' r

Slavii^^ slavi srpski knez LazareU taboru na polju Kosovu,Svu gospodu za sofru sjedao,Svu gospodu i gospodiie:S desne strane starog Jug-BogdanaI do njega devet Jugovia;A s lijeve Vuka Brankovia.I ostalu svu gospodu redom;U zastavu vojvodu Miloa,I do njega dv'je srpske vojvode:Jedno mi je Kosani Ivane,A drugo je Toplica Milane.

42


47/76

Car uzima zlatan pehar vina,Pa govori svoj gospodi srpskoj:Kome ' ovu au nazdravitiAko u je napit' po starjetvu,Napiu je starom Jug-Bogdanu;Ako u je napit po gospodstvu,Napiu je Vuku Brankoviu;Ako u je napit' po milosti,Napiu je mojim devet sura,Devet sura, devet Jugovia;Ako u je napit' po ljepoti,Napiu je Kosani Ivanu;Ako u je napit po visini,Napiu je Tcplici Milanu;Ako u je napit' po junatvu,Napiu je vojvodi Milou.

Ta nikom je drugom napit' ne u,Ve u zdravlje Milo-Obilia:Zdrav Milou, vjero i nevjero!Prva vjero, potonja nevjero!Sjutra e me izdat' na Kosovu,I odbjei turskom car-Muratu;Zdrav mi budi i zdravicu popij;Vino popij, a na ast ti pehariSkoi Milo na noge lagane,Pak se klanja do zemljice crne:

43


48/76

H\rala tebe, slavni knez-Lazare!Hvala tebe na tvojoj zdravici,Na zdravici i na daru. tvome.Ar nehvala na takoj besjedi!Jer, tako me vjera ne ubila!Ja nevjera nikad bio nisam,Nit' sam bio, niti u kad biti,Nego sjutra mislim u KosovuZa hriansku vjeru poginuti;Nevjera ti sjedi uz koljeno,Izpod skuta pije hladno vino!

A prokleti Vue Brankoviu!Sjutra jeste lijep vidov danak^^Vidjeemo u polju Kosovu,Ko je vjera, ko li je nevjera.A tako mi Boga velikoga!Ja u oti' sjutra u Kosovo,I zaklau turskog car-Murata,I stau mu nogom pod gr-oce;Ako li mi Bog i srea dade,Te se zdravo u Kruevac vratim,Uhvati u Vuka Brankovica,Vezau ga uz to bojno koplje,>Kao ena kudjelj* uz preslicu,Nosiu ga u polje Kosovo.

44


49/76

Pa on skoi na noge lagane,Za Miloem oba pobratima,Dom* kose se vrata na adoru,Otidoe u polje Kosovo.

45


50/76

vili.

Kosovski boj.

Kad u jutru danak osvanuo,udna graja u polja Kosovu,Obadve se naredjuju vojske,S obe strane zaleu vitezi;Na Kosovo udarie Turci.

Mae vojsku Bogdan Jue stari,S devet sina devet Jugovia,Kako devet sivih sokolova,U svakog je devet hiljad' vojske,A u Juga dvanaest hiljada,Pa se bie i sekoe s Turci:Sedam paa bie i ubie.Kad osmoga biti zapoee.

46


51/76

Al' pogibe Bogdan Jiie stariI izgibe devet Jugovia,Kako devet sivih sokolova,I njihova sva izgibe vojska.

Mako' vojsku tri Mrnjavevia^^Ban Ugljea i vojvoda GojkoI sa njima Vukaine kralje,U svakoga triest hiljad' vojske,Pa .^e bie i sekoe s Turci:Osam paa bie i ubie,Devetoga biti zapoee,Pogiboe dva Mrnjavevia,Ban Ugljea i vojvoda Gojko,Vukain je grdnih rana dop'o.Njega Turci s konjma pregazieI njihova sva izgibe vojska.

Mae vojsku hercee Stjepane^^U Hercega mnoga silna vojska,Mnoga vojska esdeset hiljada.Te se bie i sekoe s Turci:Devet paa bie i ubie,Desetoga biti zapoee,Al' pogibe hercee Stjepane,I njegova sva izgibe vojska.

47


52/76

Mae vojsku srpski knez Lazare,U Lae je silni Srbalj bio,Sedamdeset i sedam hiljada,Pa razgone po Kosovu Turke,Ne dadu se ni gledati Turkom,Da kamo li bojak biti s Turci;Tad bi Laza nadvladao Turke.No gde srea, tu je i nesrea,

Bog ubio Vuka Brankovia,On izdade tasta na KosovuI odvede dvanaest hiljada,Brao moja, ljutog oklopnika.Proklet bio i ko ga rodio,Prokleto mu pleme i kolenolTada Lazu nadvladae Turci

I pogibe srpski knez Lazare,I njegova sva izgibe vojska,Sedamdeset i sedam hiljada!Sve je sveto i estito bilo,I milome Bogu pristupano.

4S


53/76

IX.

Glasi o boju na KosovuPoetala carica MilicaIspod grada bijela Kruevca,S njome eu dvije mile keriVukosava i lijepa Mara^^,K njima jezdi Vladeta vojvodaNa doratu na konju dobrome;Vladeta je konja oznojioI u bjelu pjenu obukao.

Pita njega carica Milica:Oj Boga ti, kneeva vojvodo!Sto si tako konja oznojio?Ne ide li sa polja Kosova?

49


54/76

Ne vidje li estitoga kneza,Gospodara i moga i tvoga?Ar besjedi Vladeta vojvoda:

Oj Boga mi, carice Milice!Ta ja idem sa polja Kosova,*Ar ne vidjeh estitoga kneza,Ve ja vidjeh kneeva zelenka,Ceraju ga po Kosovu Turci,A knez mislim da je poginuo.

Kad to zau carica Milica,Proli suze niz bijelo lice.Pak jo pita Vladetu vojvodu:Jo mi kai, kneeva vojvodo!Kad si bio na Kosovu ravnu,Ne vidje li devet JugoviaI desetog starog Jug-Bogdana?

Al' besjedi Vladeta vojvoda:Ta ja prodjoh kroz Kosovo ravno,I ja vidjeh devet JugoviaI desetog starog Jug-Bogdana:Oni bjehu u pola Kosova,Krvave im ruke do ramenaI zeleni maci do balaka:

50


55/76

Ali su im malaksale ruke,>Sijekui po Kosovu Turke

Jo mu ree carica Milica:^Stan' poekaj, kneeva vojvodoNe vidje li jo dva zeta moja:Brankovia, Milo Obilia?

Al* besjedi Vladeta vojvoda:Ta ja prodjoh kroz Kosove ravno,I ja vidjeh Milo Obilia:On stajae u polju Kosovu,>Na bojno se koplje naslonio,Bojno mu se koplje prelomilo,Pak na njega Turci navalie,Do sad mislim, da je poginuo;Ar ne vidjeh Vuka Brankovia,Ne vidjeh ga, ne vidio ga sunce IOn izdade estitoga kneza,Gospodara i moga i tvoga.

Istom oni tako besjedjahu,Ar eto ti sluge Milutina,Nosi desnu u lijevoj ruku,Na njemu je rana sedamnaest.Vas mu konjic u krv ogreznuo.

51


56/76

Veli njemu gospodja Milica:to je, bolan 1 slugo Milutine?Zar izdade cara na Kosovu?

Ar govori sluga Milutine:Skin' me, gospo, sa konja viteza,>Umij mene studenom vo icom,I zalij me crveni)em vinom;Teke su me rane osvojile.

Skide njega gospoda Milica,I umi ga studenom vodicom,I zali ga crvenijem vinom.

Kad se sluga mal* p vratio,Pita njega gospodin Mi' ca.to bi, slugo, u po^ u Kosovu?Gdje pogibe slavni ^nee Lazo?Gdje pogibe stan Jng B.gdane?Gdje pogibe devet liiiovia?Gdje pogibe Mih>s v)evoda?Gdje pogibe Banov i Strahinja?ta uini Vue Brankovicu?Tada sluga poe Krizi vati:

>Svi ostae, gospo u Kusovu.

5-'


57/76

Gdje pogibe slavni knez Lazare,Tu su mloga koplja izlomljena,Izlomljena i turska i srpska,Ali vie srpska, nego turska,Brane', gospo, svoga gospodara;Gospodara, slavnog knez-Lazara.A Jug ti je, gospo, poginuo,U poetku, u boju prvome.>Pogibe ti osam Jugovia,Gdje brat brata izdati ne ede,Dokle godje jedan tecijae;Jo ostade Boko Jugoviu,Krsta mu se po Kosovu vija,Jo razgoni Turke na buljuke/*Kao soko tie golubove.Gdje ogreznu krvcu do koljena,Tu pogibe Banovi Strahinja.Milo ti je, gospo, poginuo>Kod Sitnice kod vode studene,Gdjeno mlogi Turci izginuli:Milo zgubi turskog car-MurataI Turaka dvanaest hiljada;Bog da prosti, ko ga je rodio IOn ostavi spomen rodu srpskom,>Da se pria i pripovijedaDok je ljudi i dok je Kosova.

53


58/76

A ne pitaj za prokletog VukaGrobnica mu kosti izmetala!'On je srpsku slavu ugasio,^On izdade cara na Kosovu!

54


59/76

Kosovska djevojka,Uranila Kosovska djevojka,Uranila rano u nedeiju,U nedeiju prije jarka sunca,Zasukala bijele rukave,Zasukala do belih lakata.Na pleima nosi hleba bela,U rukama dva kondira zlatna,U jednome hladjane vodice,U drugome rumenoga vina;Ona ide na Kosovo ravno,Pa se ee po razboju mlada.Po razboju estitoga kneza,Te prevre po krvi junake;Kog junaka u ivotu nadje.Umiva ga hladjanom vodicom,

55


60/76

Prieuje vinom crvenijemI zalae hlebom bijelijem.

Namera je namerila bilaNa junaka Orlovia Pavla,Na kneeva mlada barjaktara,I njega je nala u ivotu,Desna mu je ruka oseenaI lijeva noga do kolena,Vita su mu rebra izlomljena,Vide mu se digerice bele;Izmie ga iz te mloge krvce.Umiva ga hladjanom vodicom,Prieuje vinom crvenijemI zalae hlebom bijelijem.

Kad junaku srce zaigralo,Progovara Orloviu Pavle:Sestro draga. Kosovska djevojko!Koja ti je golema nevolja,Te prevre po krvi junake?Koga trai po razaboju mlada?Ili brata ili bratueda?Ar po grehu stara roditelja?

Progovori Kosovska djevojka:Dragi brate, delijo neznana'.

5t>


61/76

Ja od roda nikoga ne traim:>Niti brata, niti bratueda,Ni po grehu stara roditelja.

Mo' li znati, delijo neznana,2>Kad knez Laza prieiva vojsku,Kod prekrasne Samodree crkve.Tri nedelje tridest kaludjera?Sva se srpska priestila vojska,Najposlije tri vojvode bojne;Jedno jeste Milou vojvoda,>A drugo je Kosani Ivane,A tree je Toplica Milane,Tri viteza bolji od boljega,Onakijeh na svijetu nema,Sablje im se po kaldrmi vuku,>Na glavama svileni kalpaci,Po kalpacih okovano perje,>Na junacih kolaste azdije.Oko vrata svilene marame,Na rukama burme pozlaene.Kada prodje Milo Obiliu,> Pokloni mi kolastu azdiju;Kada prodje Kosani Ivane,Pokloni mi burmu pozlaenu;Kada prodje Toplica Milane,Pokloni mi koprenu od zlata,

57


62/76

Zarui me, za vjernu Ijubavcu.Njih ja danas po razboju traim.

Ar besedi Orloviu Pavle:Sestro draga, Kosovko djevojko!Vidi, duo, ona koplja bojnaPonajvia i ponajgua,Onde j' pala krvca od junaka,Ta dobrome konju do stremena,Do stremena i do uzendjije,A junaku do svilena pasa,Onde su ti sva tri poginula,Ve ti idi dvoru bijelome,Ne krvavi skuta i rukava.Kad djevojka sasluala reci,

Proli suze niz bijelo lice.Ona ide svom bijelom dvoruKukajui iz bijela grla:Jao jadna! hude li sam sree!Da se jadna, za zelen bor uhvatim,I on bi se zelen osuio.

SS


63/76

XI.

Obretenije glave kneza Lazara.Kad Lazaru odsekoe glavuNa ubavu na polju Kosovu,Od Srbija se niko ne desio,Ve se desi jedno Ture mlado.Jeste Ture, al' je od robinje.Rodila ga Srpkinja robinja,Pa besedi tursko mome mlado;:^Ao Turci, moja brao draga!>Ovo j' glava jednog gospodara.Grehota je od Boga jednoga,Da je kljuju orli i gavrani,Da je gaze konji i junaci!Uze glavu svetoga Lazara,Zavi u skut kolaste azdije,

59


64/76

Pa j* nosio do vode kladenca,Sputa glavu u vodu kladenac.Stajala je glava u kladencuLepo vreme etrdeset leta.A ubavo^^ na Kosovu telo,

Ni ga jedu orli ni gavrani,Ni ga gaze konji ni junaci.

Mili Boe na svem tebi hvala!Podigle se kiridije^^ mladeOd ubava Skadra na Bojani,Oni voze Grke i Bugare,Oni idu Niu i Vidinu,Na Kosovu konak uinili.Veerale kiridije mlade,Veerale, pak su oednile;Izmedj* sebe venjer^^ uegoe,Uegoe venjer jasnu svecu,Oni trae vode po Kosovu.Namera ih namerila bila,Namerila na vodu kladenca,Jedan veli kiridija mladi:Ev* u vodi meseine sjajne!Drugi veli kiridija mladi:>Nije, brao, meseina sjajna!Trei mui, nita ne besedi.

60


65/76

Okrenu se pravo ka istoku,Pa pomenu Boga istinoga,Ist'nog Boga i svetog Nikolu:>>Pomoz' Boe i oe Nikola!Pa zagazi u vodu kladenca,Te izvadi iz kladenca glavuSvetitelja srpskoga Lazara,Pa je mee na zelenu travu,I zahiti vode u kondiru.Dok se edni vodom obredie,

Kad su crnoj zemlji pogledali,Nesta glave sa zelene trave,Ode glava preko polja sama,Sveta glava do svetoga tela.Pripoji se kao to j' i bila.

Kad u jutro beo dan osvanu.Glas dadoe kiridije mlade,Glas dadoe starim svetenikom.

I tu dodje mlogo svetenika.Tri stotine starih svetenika,I dvanaest velikih vladika,I etiri stara patrijara:Prvo peki, drugo carigradski,Vasiljenski i jerusalimski;

6i


66/76

Oblaie velike odede,I na glave kape kamilavke,I u ruke knjige starostavne^^,Pa itae velike molitve,I drae velika denija^^Za tri dana i tri noi tavneNi sedoe, ni se odmorie,Ni legoe, ni sanka imae,Mole sveca, kud e svetac poi,Da kojoj e Laza zadubini:IV Opovu, ili Kruedolu,ir e Jasku, ili Beneevoj,ir Rakovcu, ili iatovcu,ir e Gjivi, ili Kuvedinu^^,Da ili e u Maedoniju^^.Ne e svetac zadubini tudjoj,Ve on hoe svojoj zadubini,A u svoju krasnu Ravanicu^^Pod visokom pod Kuaj-planinom,Sto je Laza sagradio crkvuZa ivota jute za svojega,Sagradio sebi zadubinuO svom hlebu i o svome blagu,A bez suza bez sirotinskijeh!

62


67/76

Objanjenja.1 anac je opkop, ovdje e ancu arenomu^' zna-

iti u utvrdjenoj varoi ili gradu, kao to se Kruevac samu ovoj istoj pjesmi na drugom mjestu nazivlje gradom.

2 Sveti Amosije pada na dan 15. lipnja po istonomkalendaru. Taj dan je knez Lazar imao svoje krsno imeili slavu, radi toga se sluila sluba. Sta je slava vidi pod 3.

3 U Srba je stari obiaj slaviti slavu ili krsno ime,koje se dri kao sveani porodini dan, i ostaje kao kunaili porodina slava. Na svu priliku je to staro slavenskoproslavljanje bogovah domaih ili porodinih. Dokaz je,to se danas onaj svetac, koji se slavi, smatra za porodinogapatrona i mijenja se, ako se tko u nevolji drugom svetomzavjetuje i na dobro izadje, te misli, da mu je tijem po-moeno. U ovom sluaju se slava mijenja. Neki dre dase slave oni dani, kad je koja porodica primila hri-anstvo, no to je teko primiti. Za slavu se sprema itopo starinskom nainu. To se ito zove po mnogijem kra-jevima koljivo, jasan znak, da su mjesto ita u starovrijeme prave rtve ivotinjske klane, i da je obiaj jednogizvora sa larima i penatima rimskim. Obiaj se ovaj idanas vie no i jedan sauvao medju Srbima, i osobito jedrag i potovan. Proslavljenje ovog obiaja znae rijei oLazaru: ^^Svu gospodu zove na svetoga,^^

63


68/76

^ Knjiga u pjesmama znai koliko pismo ili list.^ Sovra ili trpeza je sto za kojim se objeduje.^ ,^Taman bie vina najvisega^^ znai: taman bie u

najviem piu. Vino po metonimji stoji mjesto pie. Dani-ia Sintaksa, 49.^ Divan je savjet ili vijee.^ emer je turska rije kao divan. Na svu priliku

znai ovdje nizove novaca. Po tome bi ta vrsta u pjesmibila poznijega postanja.

'^ Gjerdan su nizovi oko vrata, od novaca, bisera iliega na tu priliku. Stare srpske gospodje rado su se ki-tile biserom.

1^ Periani su nakiti od srebra, koji su se vjeali naglavu ispod vijenca, to se na glavu metao. U nekoikose po planinskim mjestima sauvao do danas i nakit i imemu. Biogradski muzej narodni ima tijeh periana.

^^ Mjesta, to se spominju, svekoliko su crkve poStaroj Srbiji i okolini, koje se i danas nalaze, koja cijelakoja razvaljena od Turaka.

^2 Besava je rijeka u Srbiji, koja se uljeva u Moravu,s desne strane, kod varoice Svilajenca,

1^ Platno je strana zida.1^ Visoki Stevan je sin cara Lazara, koji je u po-etku 15. vijeka vladao Srbijom kao despot.'^' Pod knjigama carostavnim razumijeva ju se kao

nekakve proroke knjige, u kojima se moe vidjeti ta ebiti. Drugda se zovu i starostavne,

^^ Gjul inae gjule, turska rije, znai topovsku kuglu.^^ Hat je dobar jahai konj.^^ Bahat je sva oprema konjska.^^ Balak je dranje od sablje.2^ Kadaj dimin, kaduna, znai turska gospoda.

64


69/76

5^ Al((j je eta ili odjeljenje vojske.-- Jedck' je paradni konj.-^ Samodreza je crkva na Kosovu,-^ Kolasta je dzdija ogrta ili toga.-* Burma je prost prsten, bez kamena ili potpisa-*' Hersap je raun.-' Lab i Sitnica su rijeke koje teku kroz Kosovo.-*^ Cardzije su trgovci."-^ Sta je dava vidi pod 3.'*^ Vidov dan je na 15. lipnja. S tim danom je sve-zana neto uspomena od starog slovenskog predhrianskog

kalendara. Ima i danas obiaj brati u oi tog dana cvijee,koje je tada u cvatu, a zove se vidovici^ pokiseliii ga uoi Vidova dana u vodu, pa se sjutra onom vodom umiti.

^^ Mrnjdvcvin su vlasteoska porodica, koju je Duanpodigao u red vlastele. Od njih je kralj Vukain, kojise doepao srpskog prijestola ubivi Duanovog sina Uroa.

^'^ Herceg Stjepan je od vlasteoske porodice Hraniaiz Hercegovine. Bio je Herceg svetoga Save, t. j. zemaljato se sad zovu Hercegovinom (i ako tu ima dosta da sepreia ta je kad bila Hercegovina) i po njemu se Her-cegovina tijem imenom i prozvala. Umr o je 1466. On nijemogao biti na Kosovu, no take licentiae poeticae ima dostau narodnim pjesmama.

^=^ Vukosava i Mara su keri Lazareve. Vukosava jebila za Miloem a Mara za Vukom Brankoviem. Tolikonarodno predanje, no istorija nije na isto sa udajom isa imenima keri Lazarevih. Toliko stoji da su mu Miloi Vuk bili zetovi.

^^ Buljuk je gomila.^^ TJhav je lijep.

^5


70/76

^^ Kiridije su ljudi, koji na konjima ili na kolimaprenose robu iz mjesta u mjesto.

^^ Venjer je svjetionik.^^ Starovne, Vidi ta je reeno pod brojem 15.^^ Denije, upravo bdenije, die Vigilien, rije crkvena.^^ Kuvezdin i sva imena pred njim imena su mana-

stira srpskih po Frukoj gori.^1 Pod Maedonijom razumijevaju narodne pjesme esto

i Staru Srbiju. To je otuda to eksaktnost geografije ichronologije nikad nije traiti u narodnim pjesmama.^^ Lazareva zadubina Bavanica i danas stoji pri-lino cijela u Srbiji u Pomoravlju, blizu mjesta uprije,u planini.

^^w

66


71/76

Gdje je to.strana:

O ovom pokuaju 3Nekoliko rijei k ili. izdanju lo

I. Knez Lazar zida sebi zadubinu 13II. Sultan Murat pie knjigu caru Lazaru 21

III. Carica Milica trai od cara Lazara, da joj ostavi jednog brataQ Kruevcu 23 jIV. Car Lazar se privolijeva nebeskom carstvu 29

V. Milo, Ivan i Milan susreu Kosovku djevojku 3 : IVI. Milo Obili pita za tursku vojsku i za ador sultana Murata. 39 |

VII. Milo Obili opadnut da hoe da izda Srbe ne Kosovu . . 42 'VIII. Kosovski boj 4bIX. Glasi o boju na Kosovu ... 49 :X. Kosovska djevojka 55XI. Obrcten je glave kneza Lazara 59

Objanjenja 64

67


72/76

515010


73/76


74/76


75/76

P6 U6H .K6 1901 IMSKosovo 6. izdanje. -

OF MEDiAEVAL STUDlEfi59 QUEE^''9 PARK


76/76

Documents

Stojan Novakovic: Kosovski boj [1901]