Što da radim Što da radim kad je sve tako crno?!kad je sve tako crno?!

Predavanje povodom Tjedna psihologije20. veljače 2014., Palača Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, Zagreb

dr. sc. Jelena Maričić, dipl. psih.Mirna Petretić, prof. psih.

TESA za mlade• Telefon za psihološku pomoć (01 48 28 888, 10-22 sata radnim

danima)• Internet savjetovanje (psiho.pomoc@tesa.hr)• Savjetovalište za mlade (od 14-30 god)• Ruka podrške - prevencija vršnjačkog nasilja

• Psihoportal za mlade (na www.tesa.hr)• TESA za nenasilje u obitelji (u suradnji s CZSS Zagreb)• Edukacija za psihološko savjetovanje telefonom• Edukacija: Vršnjačko nasilje-- prevencija, zaustavljanje i pomoć• Trening savjetodavnog razgovora• te partnerstvo na projektu: Za odgovorno odrastanje mladih

TESA za mlade Strategije suočavanja mladih s društvenim

nejednakostima i nepravdama

– dr. sc. Jelena Maričić, dipl. psih.

Kako pomoći mladima u razvijanju kvalitetne strategije za traženje posla

- Mirna Petretić, prof. psih..

Osim što klijenti u savjetovanje donose svoje osobne priče, oni isto tako donose i društveni kontekst, koji u manjoj ili većoj mjeri utječe na te životne priče

Adolescencija je razdoblje u kojem se sve više prepoznaje važnost društvenog konteksta koji omogućava/onemogućava razvoj osobe u željenome smjeru

U našem društvu, s visokom stopom nezaposlenosti, političkih i društvenih afera, „snalaženja” uz pomoć „veza”, uspjeha „bučnijih” umjesto kompetentnijih, nužno je da se u savjetodavnom procesu prizna da je društveni kontekst bitan „akter” u životu pojedinca

Što čujemo u savjetovanju?

U mojoj struci je gotovo nemoguće naći posao – zašto da se trudim?

Pripadnik sam neke manjine – zašto me tretiraju kao da sam manje vrijedan?

Takvi bahati kao što je on uvijek dobe sve što žele!

Roditelji su mi cijeli život pošteni, pa kuda ih je to dovelo?

Mladi se od starijih razlikuju po svestranijim

interesima, većem prihvaćanju postmaterijalističkih i manjem prihvaćanju tradicionalnih vrijednosti, te po izraženijem optimizmu i zadovoljstvu životom (Ilišin, 2011) s druge strane, žive u objektivno nesigurnijim

društvenim uvjetima od onih u kojima su sazrijevali njihovi roditelji, što nagriza optimizam i uvjerenje da ima smisla truditi se

Nisko povjerenje u institucije nešto manje od polovine ih vjeruje policiji, a tek

oko trećine ih vjeruje sudstvu, medijima i nevladinim organizacijama (Ilišin, 2011)

Percipirana nepravda vrlo je rizičan čimbenik za delinkventno ponašanje (Rebellon i sur., 2012) ili za odustajanje →npr. „inovativnost duha” i profesionalno usavršavanje na dnu su ljestvice vrijednosti mladih (Šintić, 2013)

Vjerovanje u pravedan svijet (Lerner, 1980) fenomen na temelju kojeg vjerujemo da se dobre stvari

događaju dobrim ljudima, a loše stvari lošima može dovesti do negativnih posljedica, no u određenoj

mjeri je koristan, kako bi ljudi, posebice mladi, osjećali da je smisleno ulagati trud kako bi se postigao određeni cilj

Bitne funkcije suočavanja jesu smanjivanje neugodnih emocija i rješavanje problema koji uzrokuje te emocije (Vulić-Prtorić, 2008) Primjerenost strategije ovisi o situaciji (Lacković-Grgin, 2000; Miller i Major, 2000)

pasivnije strategije potiču da se osoba prilagodi situaciji, dok aktivnije „napadaju” izvor teškoća ipak, ukoliko je uzrok stresa s kojim se osoba suočava realno rješiv, primjerenije je da ga osoba pokušava riješiti, nego da se samo usmjerava na svoje osjećaje ili na izbjegavanje

Suočavanje

emocionalna reaktivnost rješavanje problema distrakcija kognitivno restrukturiranje izbjegavanje traženje socijalne podrške od roditelja traženje socijalne podrške od prijatelja

Učestalost pojedinih strategija suočavanja – uzorak iz e-mail savjetovanja (N=400)

%

Rješavanje problema 59.4

Socijalna podrška 36.8

Emocionalna regulacija 32.2

Kognitivno restrukturiranje 26.6

Socijalno povlačenje 26.6

Samokritiziranje 23.7

Odustajanje 23.7

Okrivljavanje drugih 18.5

„Što bi bilo kad bi bilo” razmišljanje 17.9

Distrakcija 17.6

Maričić, Orehovec i Vračić (2009) strategije prema Spirito,Stark i Williams, 1998

Ostvarenje identiteta Osoba je prošla kroz krizu identiteta i stekla je osjećaj identiteta

Odgoda Osoba je u stanju krize identiteta i aktivno traži alternative u pokušaju da se nečemu posveti

Isključenje Nije doživljena kriza identiteta - roditeljske i društvene vrijednosti nikada nisu bile upitne

Rasap identiteta Osoba se ne pokušava ičemu aktivno posvetiti ili potražiti identitet

Ostvarenje identiteta kognitivno restrukturiranje, rješavanje

problema, socijalna podrška prijatelja Odgoda

maštanje, rješavanje problema Isključenje

izbjegavanje, socijalna podrška - dominantno

od starije generacije Rasap identiteta

izbjegavanje, distrakcija

Orijentiranost na prošlost može biti pozitivna (npr. cijenjenje tradicionalnih

vrijednosti) ili negativna (npr. traumatična sjećanja)

Orijentiranost na sadašnjost → češća kod adolescenata i u manje razvijenim

zemljama može biti hedonistička i fatalistička

Orijentiranost na budućnost

Adolescenti s ostvarenim identitetom u najvećoj mjeri orijentirani na budućnost, pozitivan pogled

na prošlost Adolescenti u stanju rasapa identiteta

negativna iskustva u prošlosti, skloni fatalističkoj orijentiranosti na sadašnjost (Laghi i sur., 2013)

Orijentiranost na budućnost bolji školski uspjeh i lakše donošenje odluka o profesiji

(Ferrari i sur., 2010)

Negativan pogled na prošlost i fatalistički stav prema životu viša anksioznost i depresivnost niže samopoštovanje, aktivno suočavanje i optimizam

Pozitivan stav prema prošlosti niža depresivnost i anksioznost

Orijentiranost na budućnost aktivno suočavanje

(Anagnostopoulos i Griva, 2011)

Manje učinkovite strategije suočavanja s društvenom nepravdom emocionalno reagiranje distrakcija samokritiziranje kritiziranje drugih socijalno povlačenje izbjegavanje „što bi bilo kad bi bilo” razmišljanje

mogu se koristiti u manjoj mjeri

odgovornosti drugima za ono za Više učinkovite strategije suočavanja s društvenom

nepravdom korištenje socijalne podrške kognitivno restrukturiranje rješavanje problema

ta JESU odgovorni

Korištenje socijalne podrške

Raspravljati s mladima o društvenim temama, čuti ih Usmjeriti ih na razvijanje kvalitetnih odnosa s drugima, kao snažan preventivni čimbenik

osjećaj pripadnosti emocionalna podrška informacijska podrška instrumentalna podrška duhovna podrška

Socijalna podrška ne može trajnije zamijeniti vlastitu snagu i odgovornost, već joj može biti „potporanj”

Kognitivno restrukturiranje odgovorni

Nastojati spriječiti razvoj okvira „sve je nepravedno” Takvo razmišljanje potiče depresiju „Sve je loše…”, „Ja ništa

ne mogu…” (npr. Rayner, 1996) Argumentirati da je istina da se neki ljudi „provlače”, no da to

nije „cijela” odnosno „jedina” istina

Ukazati na šire koristi od ulaganja truda npr. visokoobrazovani mladi u pravilu lakše podnose

nezaposlenost, jer temeljno imaju više samopoštovanje, a i lakše se mogu naknadno osposobiti za neku drugu profesionalnu aktivnost (Schaufeli i VanYperene, 1992)

Kognitivno restrukturiranjeJU odgovorni

Pokazati da je razmišljanje u ili-ili kategorijama neučinkovito npr. dovesti u pitanje stav „Ili ću naći „pravi” posao

(primjeren mojim znanjima i interesima, s punim radnim vremenom) ili ću biti nezaposlen.”

Potaknuti širenje vlastitih okvira npr. pitati „Možeš li naučiti nešto novo, steći novu vještinu,

iskazati neku svoju osobinu koju ne iskazuješ često?”

Kognitivno restrukturiranjeJU odgovorni

Davati pozitivne primjere npr. dovođenje u školu osoba koje su vlastitim radom

puno postigle, koje su uspjele unatoč nejednakosti i početno nepravednim okolnostima

Poticati razmišljanje u terminima jednakosti, kako oni sami ne bi činili daljnju nepravdu u društvu

djeca smatraju da se pripadnici nekih manjina trebaju pasivnije suočiti sa socijalnom nepravdom od pripadnika većine (Maričić, 2011)

Rješavanje problema

Poticati stjecanje vlastitih iskustava u rješavanju problema koje bi mogli uspješno riješitiPomoći u dijeljenju većeg zadatka/problema u manje podprobleme i poticati aktivnost „u malim koracima” Poticati volontiranje i građanski aktivizam

Aktivna, problemu usmjerena strategija traženja posla povezana je s uspješnošću nalaženja novog zaposlenja te sa smanjenim doživljajem zabrinutosti zbog radne neizvjesnosti (Maslić-Seršić i Šavor, 2009)

smislu pripisivanja odgovornosti drugima za ono za što drugi zaista JESU odgovorni

Mladima treba pomoći u pronalaženju vlastitog mjesta u društvu, takvom kakvo je sada, ali

i poticaj da mogu stvoriti (barem malo) bolje i pravednije društvo!