STAŠEVICASTAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICILIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

ISSN

184

6-73

77

Godina 10. BOŽIĆ, 2015. Broj 1. (10)

Dragi Staševčani u župi, Domovini i po svijetu!

Sve vas od srca pozdrav-ljam našim drevnim pozdra-vom „Hvaljen Isus i Marija“, na koji bi naši stari često odgo-varali: „To je rič najstarija.“ Najstarija ne samo radi stari-ne, nego zbog važnosti, koju Isus i Marija zaslužuju u našoj vjeri i u našemu životu, u živo-tu našega hrvatskoga naroda. To nam postaje jasno upravo ovih božićnih dana, kad se u slavlju najdražega blagdana sjećamo onoga što Bog čini za nas, što Isus i Marija znače za nas.

Radujem se da vas i ove godine mogu pozdraviti pružajući vam u ruke novi broj naše-ga župnog lista „Staševica“. Preko njega vam upućujem božićne čestitke mira i Božjeg blago-slova. Želim da vam raznovrsno štivo u njemu bude vjeran pratilac ovih dana: vama u tuđini drago pismo iz rodnoga kraja, a vama koji ste blizu pregršt vijesti o događajima i slavljima u našoj župnoj zajednici. Svima neka bude ugodno štivo za duhovnu i kulturnu izgrad-nju, jer ćete u njemu naći i priloge iz prošlosti i sadašnjosti. „Tko zatvara oči nad prošlošću, taj je slijep i za sadašnjost.“ U njemu su i život-ne crtice, pabirci dobra i plemenitosti, iskrice vjere i nade. Želim da preko njega moja riječ dopre i do vas koje rijetko susrećem i do kojih ne dopire moj, još uvijek, zvonki glas. Neka sve nas, raspršenu djecu Božju, i ovaj božićni broj „Staševice“ još više poveže u jedno!

Kao i svake godine, blagdan Božića i ovoga puta budi u nama plemenite misli i

osjećaje, nezaboravne doživljaje povezane uza nj. Usprkos gospo-darskoj i društvenoj krizi koju osje-ćamo i zbog koje trpimo, Božić nam donosi utjehu i poziva nas na radost. Taj najdraži blagdan pomaže nam da načas zaboravi-mo svagdanje brige i poteškoće. Želi da um i srce upravimo na ono što je bitno u našem životu, jer se ono što je najvažnije dogo-dilo upravo na Božić: Bog nas

ljubi, postaje jednim od nas, da bi svaki od nas mogao postati dijete Božje.

Božić je tajna Boga koji nam dolazi u susret u liku Djeteta. Bog nas susreće u našoj svakod-nevici i želi da i mi njega susretnemo u njegovoj Riječi koju slušamo, u Euharistiji koju slavimo, u ljubavi koju nam iskazuje. Ako Bogu otvorimo svoje srce, možemo vidjeti i čuti što ušima ne čujemo i očima ne vidimo, što jedino srcem shva-ćamo i prihvaćamo. U ovoj izvanrednoj Svetoj godini milosrđa, Božić nas umiva rosom Božjeg milosrđa, ispunja nadom našu budućnost i daje smisao našemu sadašnjem životu. U mnogo-zvučju ponuda i u izobilju mogućnostî neka nam bude trajna vrijednost, istina koja oslobađa, znak mira i blagoslova, ljubavi i vedrine. Taj i takav Božić neka bude u našim mislima, nek obraduje naša srca i ulije nadu u bolje sutra!

S tim mislima, dragi Staševičani u Domovini i po svijetu, želim da vas Božić obdari svojim mirom i zamiluje vas svojim blagoslovom. Na dobro vam došlo sveto porođenje Isusovo: čestit Božić i blagoslovljena nova, 2016. godina!

Vaš župnikFra Vinko Prlić

LIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICIL IST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICIGOD. 10. BOŽIĆ, 2015. BR. 1. (10)

STAŠEVICA

1STAŠEVICA

ih b žić ih

Ž

j

2 STAŠEVICA

BLAGOSLOV OBITELJIBlagoslov obitelji počinjemo od Gnječa, 26. XII. u 12 sati.

Za blagoslov pripremiti blagoslovljenu vodu, križ, svijeću, isključiti televiziju i sku-

piti obitelj na molitvu, ako su u blizini.

Može se dati prilog za potrebe župe, crkvu, gorivo, župni list... Ubilježiti se za primanje

vjerskog lista i odmah platiti.

Božićna ispovijed u našoj župi bit će u nedjelju 20. prosinca u 11 sati.

Došašće - adventDošašće ili advent (lat.: "adventus" = dolazak) je

razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Ujedno je početak crkvene godine (osim kod istočnih vjernika, kojima počinje 1. rujna).

U zapadnom kršćanstvu, došašće počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava 24. prosinca na Badnjak. U Rimokatoličkoj Crkvi, u došašću, prevladava ljubičasta boja u liturgiji. Čitaju se prikladni tekstovi iz Biblije.

U došašću, izrađuje se i stavlja na stol advent-ski vijenac s četiri svijeće. Simboliziraju četiri nedjelje u došašću. U ovom vremenu prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnje sabranje. Kršćani u došašću bdiju, da prepoznaju Boga, koji dolazi.

U pojedinim krajevima u različito vrijeme počinju prave priprave za Božić. U nekim krajevima BIH, gdje žive Hrvati, priprema počinje već na dan sv. Katarine Aleksandrijske 25. studenog. Od tada do Božića nema više vjenčanja i većih proslava uz što postoji i izreka: "Sveta Kata zatvara vrata".

U prvome dijelu došašća (do 16. prosinca), vjerni-ci se pripravljaju za slavni Kristov dolazak, kada će ujed-no biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu (od 17. do 24. prosinca) pobliže pripremaju za Kristov rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom.

U došašću su svakog jutra, zornice puku omi-ljene rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.

Četiri zapaljene svijeće na adventskom vijencu označavaju posljednju nedjelju došašća

»Za njih ne bijaše mjesta...«Godina koja je na izmaku ostat će u povi-

jesti zapisana kao godina izbjeglica. Stotine tisuća ljudi, u strahu od rata i gladi, napuštaju svoje domove i bježe. Neprekidne kolone hrle prema Europi, da bi mogli živje-ti u slobodi i sigurnosti. U ozračju izbjeglič-ke drame svjetskih razmjera spontano se sjećamo ovih božićnih dana sudbine svete Obitelji koja traži sklonište za tajnu koja će promijeniti tijek ljudske povijesti.

Među božićnim običajima u kršćan-skom svijetu poznat je scenski prikaz kako Josip i Marija u Betlehemu tra-že prenoćište. Evanđelje ne spominje taj prizor. Evanđelist bilježi, „dok su bili ondje“, tj. u Betlehemu, da se navršilo Mariji vrijeme da rodi „i porodi sina svoga, povi ga, položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svrati-štu“ (Lk 2, 7). Zaustavimo se na tom izvješću i nastojmo otkriti poruku koja se krije iza tih riječi.

Iz Evanđelja doznajemo da Josip potječe iz Betlehema. Vjerojatno je ondje imao i rodbi-ne kod koje je mogao naći smje-štaj. Lukin opis daje naslutiti da se Josip i Marija već nalaze u Betlehemu i da vjerojatno sta-nuju u nekoj kući ili kod nekoga od Josipove rodbine. „I dok su bili ondje, navršilo joj se vrije-me da rodi“ (Lk 2, 6). Dakle, oni su već u Betlehemu, nisu tek došli. U prizoru s mudra-cima Matej govori o kući u kojoj su stanova-li: „Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se“ (Mt 2, 11). U ono vrijeme kuća se sastojala od glavne prostorije u kojoj su domaćini stanovali i u kojoj se odvijao život. Uza nju se nalazila i druga prostorija, pokraj-nja soba, koja je služila za prihvat gostiju ili

za ostavu. Ona se mogla upotrijebiti za koju ženu kad je trebala roditi.

Redovito se nije rađalo u kući s mnogo čeljadi. To vrijedi i za Mariju. Zbog toga je bilo potrebno naći sklonište gdje bi mogla donijeti dijete na svijet. Prema židovskom zakonu, žena koja je rodila, zbog gubitka krvi, nakon poroda smatrana je nečistom: 40 dana ako je rodila muško i 80 dana ako je rodila žensko. Osim rodilje, nečiste su bile osobe i stvari koje bi doticala kao i mjesto u kojem se nalazila. Da se to izbjegne, rodi-

3STAŠEVICA

-et

u i

ar -

a i

o . --

a u -

a u-

lju bi odijelili od ostale kućne čeljadi. Osim glavne i pomoćne prostorije, u blizini kuće nalazila se i štala ili špilja, kao što je to slu-čaj u Betlehemu gdje se i dandanas mogu naći slične špilje.

Poznavatelji Svetoga pisma drže da su Josip i Marija u Betlehemu već stanovali u nekoj kući ili kod Josipove rodbine. Budući da je kuća bila puna Josipovih koji su došli zbog popisa, i pokrajnja soba (katalyma)

4 STAŠEVICA

„Njegovi ga ne primiše“Tvrdnja da za njih nije bilo mjesta u svrati-

štu, tj. u pokrajnjoj sobi, ima simboličko znače-nje. Božje i Marijino Dijete rođeno je u skromno-sti skloništa. Isus se rađa kao siromah među siromasima. Izabire siromaštvo, da ostvari Božji plan spasenja. Činjenica da je sveta Obitelj pri-siljena tražiti sklonište označuje sudbinu oda-branog naroda, a jednako tako i stanje kršća-nina, koji svoj zemaljski život drži prolaznom postajom na putu prema vječnoj domovini. Isus dolazi na svijet kao dijete, malen i siroma-šan. Plače kao svako dijete, potrebno roditelj-ske njege i brige. Njegova majka Marija rodila ga kao što i ostale majke rađaju. Za majku i dijete nije bilo mjesta u svratištu. Taj opis slika je onoga što se i dandanas često događa: Žao nam je što za vas ne možemo ništa učiniti. Pokrajnja soba je zauzeta. Pođite tamo i tamo, obratite se na tu i tu adresu. Preostaje jedino sklonište u koje se i živina sklanja.

koja je služila za goste bila je zauzeta. Da se sve dogodi u povjerljivosti tajne koju su čuvali, Josip vodi Mariju u neku vrst skloni-šta gdje je mogla u miru roditi kako ne bi bila na teret ni smetala rodbini. Ono bi se nalazilo redovito uz samu kuću ili u njezinoj blizini. U nj bi se ponekad sklanjale i živo-tinje. Luka ga spominje kad kaže „za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2, 7), to jest nije bilo mjesta u pokrajnjoj sobi za goste. Nakon Marijina očišćenja i Isusova prika-zanja u hramu, vjerojatno je sveta Obitelj živjela u nekoj kući, kako to svjedoči Matej opisujući prizor s mudracima: „Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njego-vom, padnu ničice i poklone mu se “ (Mt 2, 11). Na povratku iz Egipta, Josip se vjerojat-no namjeravao nastaniti u Betlehemu, mje-stu svojih predaka. „Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski“ (Mt 2, 22).

Djeca pjevaju Isusu na Božić

Za Spasitelja svijeta, radi kojega je sve stvoreno, nema mjesta u svratištu. U toj činjenici skriva se otajstvo čežnje i odbijanja. Izrael je vjekovima iščekivao Mesiju, a kad je došao za nj nije bilo mjesta u svratištu. U Evanđelju po Ivanu stoji: „Svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv1, 11). Odabrani narod nije prepoznao Onoga koji je put, isti-na i život. Nedostatak prihvata osjeća se i u opisu Isusova rođenja: „Za njih nije bilo mje-sta u svratištu“ (Lk 2, 7).

U Djetetu položenu u jasle prepozna-jemo proročku nadu. Iako je u skloništu rođen i na križu umro, Isusov kratki život dovoljan je da promijeni svijet. Radosnu vijest naviješta siromasima i slabima, male-nima i zaboravljenima, onima na rubu. I o Božiću trebamo ostati realisti. Od sjaja zvi-jezde, ne smijemo izgubiti iz vida neugodnu štalu. Jasle su pralik križa. Takav je Božić! Dječji povoji u jaslama povoji su u koje je zamotano Isusovo mrtvo tijelo kad je skinu-to s križa. Rođenje i otkupljenje idu zajedno, Božić i Uskrs povezani su u planu spasenja. Prihvatiti dijete Isusa isto je što i prihvatiti

5STAŠEVICA

Spasitelja raspetoga i uskrsnuloga. Ući u svjetlo Božića znači odbaciti tamu grijeha i stupiti u novi život koji je plod uskrsnuća.

Nazaretska obitelj ne nalazi mjesta u svra-tištu, sklanja se u slučajno sklonište. Povijest se ponavlja u ratovima i progonima, nasilju i pustošenju. Ne imati mjesta znači ne imati pro-stora za ljudske odnose. „U domu Oca mojega ima mnogo stanova“ (Iv 14, 2). Kao kršćani tre-bamo se truditi da za sve bude mjesta u kući Očevoj, da nitko zbog nas ne bude isključen od ljubavi Božje. U njoj ima mjesta za sve. Za one koji vjeruju i koji ne vjeruju, za one koji su to zaslužili i koji nisu. Sve nas Bog ljubi i zove poimence da dođemo u njegov dom.

Božić u srcu„Ne bijaše mjesta za njih“ (Lk 2, 7).

Kako bi bilo da su Josip i Marija slučajno pokucali na moja vrata? Bi li se našlo mje-sta za njih, da ne moraju tražiti sklonište? Imamo li doista mjesta kad nas Bog želi susresti, kad pokuca na vrata našega srca? Odbijamo li zapravo samoga Boga? To se događa ako nemamo vremena za Boga u našim mislima, u osjećanju i htijenju.

Prvi dan školske nastave za učenike od I. do IV. razreda, snimljeno poslije sv. mise

6 STAŠEVICA

Osim problema svratišta, u božićnom izvješću naglašena je činjenica prihvaćanja srcem: Kako pripremiti Isusu mjesto u srcu i pameti, kako ga ugostiti u osobnom životu? Je li moje srce slobodno vjerovati kad me zove da budem njegov učenik, da ga slijedim i da mu se pridružim? Ako moje „ja“ zauzima sav prostor u srcu i umu, onda nema mjesta za Isusa ni u meni niti izvan mene. Molimo Gospodina da budemo budni za njegovu nazočnost, da mognemo čuti njegov glas kad pokuca na vratima našega života. Molimo da u našem srcu nađe mjesta, da ga mognemo prepoznati u liku onih koje susrećemo.

U Isusovu rođenju sam Bog smješta se u krajnji kut naše bijede i siromaštva. S tim da on ide onamo, smješta i tebe, siromaš-ni čovječe, u samoga sebe, u svoju blizinu. Jer tvoje siromaštvo otada je obuhvaćeno u Bogu. I ti nalaziš smještaj u Božjem skro- vištu. Bog te prihvaća, smješta u sklonište

svoje ljubavi pa i onda kada za tvoje životno iskustvo, za tvoju slomljenu nadu možda vri-jedi tvrdnja kako „za njih ne bijaše mjesta“. Tada je ondje Božić koji ti poručuje: „Dođi k meni, kod mene ima mjesta za tebe. Na mene se možeš osloniti!“ Evanđelist Ivan podsjeća na Isusove proročke riječ: „A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću pri-vući k sebi“ (Iv 12, 32). Po svojoj smrti i uskr-snuću Isus skuplja raspršenu djecu Božju.

Božićni „za njih ne bijaše mjesta“ poziv je da otvorimo svoje srce Bogu, da mu posvetimo vrijeme koje nam je darovao. Na taj način rodit će se radost, zavladat će božićna svečanost u našem srcu i u našoj duši. A Božić je kad naše srce pjeva hvalu Bogu za sve dobro što nam je učinio i još uvijek čini. S Marijom i Josipom, s anđelima i pastirima molimo da poput njih prihvati-mo Isusa, da vjerujemo u ljubav Božju koja preobražava naša srca. Isus nam je objavio tu ljubav Božju, zapalio je u našim srcima. Otvorimo Božiću naša srca i on će ih ispuni-ti svojim mirom i blagoslovom.

dr. Dinko Aračić

1 Radujte se, narodi 1 Radujte se, narodi, kad čujete glas,

da se Isus porodi u blaženi čas.

Svaki narod čuj, čuj

i k Betlemu pristupljuj, pristupljuj!

2 Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici

i tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.

To otajstvo čuj, čuj

i k jaslicam pristupljuj, pristupljuj!

3 Raduje se Marija s Josipom gledeći,

anđeo pjeva “Gloria” po zraku leteći;

i ti, svijete čitavi,

Spasitelja pozdravi, pozdravi!

4 Pođi i ti, narode, k betlehemskom dvoru,

pridruži se klanjajuć anđeoskom koru,

lijepe dare daj, daj,

pa mu lijepo zapjevaj, zapjevaj!

5 Zdravo, mali Isuse, koji sad nas pohodi!

Tebe sav puk uznosi, nas u slavu vodi ti!

Sveto tvoje rođenje

bilo svim na spasenje, spasenje!

9 Veseli se, Majko Božja 1 Veseli se, Majko Božja, puna milosti,

veseli se i raduj se, Rajska Svjetlosti.

Jer si noćas porodila, pak i mlijekom zadojila

Boga malahna, Boga malahna.

2 Veseli se, jer kako si vazda željela,

radi čega svoga Boga sveđ si molila:

Djevicom si vazda bila, Djevicom si porodila,

Boga našega, Boga našega.

3 Vesel’mo se i mi, braćo, ovdje zajedno,

al’ veselje neka naše bude pravedno.

Svi se grijeha odrecimo i srčano utecimo

Bogu rođenu, Bogu rođenu.

4 Svim vam Božić nazivamo, braćo ljubljena

U stečenju vječnog zdravlja od vas željena,

Kojega vam rođen dao - kada bude tko pitao

Na dan današnji, - na dan današnji.

Kod ulaznih vrata naših crkava nalaze se kamenice ispunjene blagoslovljenom

vodom u koju zamačemo vršak prstiju desne ruke i činimo znak križa na čelu, prsima i ramenima. Koja je znakovitost vode u tim kamenicama i zbog čega je uzimamo pri ula-sku u crkvu? U čemu se sastoji simbolika zna-menovanja znakom križa s blagoslovljenom vodom pri ulasku u crkvu? Kako to skladno i dostojanstveno obaviti da nam bude korisno i plodonosno a svima koji nas vide poticajno?

Izvor života i očišćenjaO vodi se ne raspravlja samo pod obred-

nim, religioznim vidom. Ona je česta tema i međunarodnih znanstvenih rasprava o zdra-vu životu na zemlji i budućnosti održiva života. Futurolozi predviđaju da će se budući ratovi naj-češće voditi zbog kontrole izvora pitke vode što je već danas izvor unosne zarade s tendencijom stalna rasta. Zbog toga i cijena vodi stalno raste.

Ljudi su od vijeka cijenili i poštivali vodu kao izvor i moć obnavljanja života. Naučili su iz iskustva da je bez nje zemlja samo suha i jalova pustinja u kojoj se umire od gladi i žeđi. A voda u prikladno vrijeme omogućuje rađanje i rast života u toj istoj zemlji. Voda je i izvor ogromne razorne snage kad se pojavi u naglim bujica-ma i poplavama što razaraju i gutaju sve pred sobom, ali i pokreće mlinove i turbine na korist čovjeku ako se ukroti i pravilno iskoristi. Voda pere i odnosi sve prljavštine s našeg tijela. Zbog toga je voda vidljiv znak Božjega dara života, ali i zastrašujuće prijetnje i nemira Zloga pred kovi-tlacom ponora i smrtnog podzemlja. Osobito kad se čovjek uvjeri u svoje vlastite „nečistoće“. Zbog toga je već drevni mudrac žarko vapio Bogu: Operi me, Gospodine, od moga bezako-nja i od grijeha me moga očisti.

Već su stari grčki mudraci zaključili da je voda jedan od četiri temeljna elementa od čega je sagrađeno sve što postoji. Sveto pismo veli da je postojala i prije drugih, nama

vidljivih, stvari, jer Duh je Gospodnji lebdio nad vodama prije nego je Bog stvorio nebo i sve ostalo. A proročka vizija svijeta na koncu vremena u Otkrivenju povezana je s vodom: I pokaza mi rijeku vode života bistru kao prozi-rac: izvire iz prijestolja Božjega i Jaganjčeva (Otk 22,1). Ona je, dakle, na početku i zavr-šetku svega stvorenoga svijeta.

Tako nam se voda očituje čas životvor-nom, čas zastrašujućom, ali uvijek očistitelj-skom i dubokom umiješanom u ljudski život i povijest Naroda Božjega. Osobit je znak

7STAŠEVICA

Zašto voda na ulazu u Crkvu?

Miro Rončević uz kamenicu za blagoslovljenu vodu u crkvi na Spilicama, koju je darovao sa

zetom Igorom

Sve prije navedene misli razrađene su u obrascima blagoslova krsne vode. Tako u obrascu blagoslova krsnog studenca – izme-đu ostaloga – stoji:

Bože, ti si izvor vode mnogovrsno pri-pravljao da označi milost krštenja.

Tvoj je duh u samim počecima svijeta lebdio nad vodama da bi već tada voda zado-bila moć posvećivanja.

Ti si izlijevanjem potopa označio sliku novoga rođenja, da se otajstvom jednog te istog počela i opačine dokrajče i rode kreposti.

Ti i Abrahamove sinove kroz more Crve-no po suhu proveo, da onaj narod – oslobo-đen faraonova ropstva – predoznači narod krštenika.

Tvoj je Sin od Ivana kršten u vodi Jorda-na, bio pomazan Duhom Svetim i kad je na

križu visio, iz boka mu je s krvlju i voda navrla.

Poslije uskrsnuća zapovjedi učenicima: Idite, učite sve narode, krstite ih (perite ih) u ime Oca i Sina i Duha

Svetoga.

Uz blagoslov krsne vode u Crkvi se praktici-

raju i još neki obredi pove-zani uz blagoslov i škropljenje

blagoslovljenom vodom. Navodimo glavne: blagoslov i škropljenje blagoslovljenom vodom na Vazmenom bdijenju na Veliku subo-tu, povremeno škropljenje vjernika za vrijeme svečane župne mise, za vrijeme sprovodnih obreda, kod posvete crkve i oltara, za vrijeme različitih blagoslivljanja zgrada i prostora te prigodom ulaza u crkvu čemu ćemo posvetiti posebnu pozornost. Svi gore navedeni blago-slovi i obredna korištenja blagoslovljene vode imaju za cilj podsjetiti na krsnu kupelj, odnosno otajstvo krštenja vodom. Na to podsjeća sveće-nik prije blagoslivljanja vode kojom će poškro-piti vjernike: Smjerno zamolimo Gospodina, Boga našega, da blagoslovi ovaj stvor vode da

8 STAŠEVICA

gostoljubivost i poštovanja gostu kome bi domaćin osigurao pranje nogu pri dolasku u goste. Taj su posao obično radili robovi i služinčad. Zbog toga je oprati nekome noge značilo služiti mu. Upravo je to učinio naš Gospodin za vrijeme Posljednje večere uz napomenu: Ako ja, vaš Gospodin i Učitelj, vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge, Primjer sam vam dao da i vi čini-te kao što ja vama učinih (Iv 13, 14-15).

Spomen krsne kupeljiZbog prirodna svojstva vode da pere

i odnosi prljavštine s tijela, razvila se i nje-zina simbolička uporaba u mnogim religija-ma. Dovoljno se prisjetiti masovnih obrednih kupanja u rijekama Ganges, Nil i Jordan te obrednih pranja prije molitve kod muslimana. Sv. Ivan Krstitelj svoje vatrene pozive na obraćenje i pripra-vu dolasku Poslanika Božjega, pratio je ob-rednim pranjem u rijeci Jordanu. Ali je i nagla-šavao: Ja vas krstim (perem) vodom, a on (Mesija) će vas krsti-ti Duhom Svetim (Mk 1,8). Isus je to još jasnije očitovao u razgovoru sa Samarijankom na Jakovljevu zdencu: Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada, Voda koju ću mu ja dati, postat će u njemu izvorom vode što struji u život vječni (Iv 4,14). Taj je izvor provreo na Golgoti kad je jedan od voj-nika kopljem proboo Isusova rebra te odmah poteče krv i voda.

Na takve primjere i poticaje kršćani su od početka odgovorili obrednim pranjem vodom u svrhu čišćenje od zla i grijeha ali i otajstvena „uranjanja u smrt Kristovu“ što je uvjet dioništva i u Kristovu uskrsnuću na život. To je prvi i neizostavni obred pristupa kršćanstvu. To je krsno pranje ili, jednostav-nije, krštenje.

se njome poškropimo u spomen svoga kršte-nja. A Bog neka nam pomogne da ostanemo vjerni duhu što ga primismo.

Uzeti vodu skladno i pobožnoKad promatramo kako se vjernici tiska-

ju i guraju oko kamenica s blagoslovljenom vodom i potom znamenuju znakom križa kao da tjeraju muhe, samo se od sebe nameće pitanje: Znademo li čemu služi blagoslovlje-na voda i kako treba dostojanstveno obaviti obred uzimanja te vode na ulazu u crkvu?

O značenju i simbolizmu vode već smo govorili. Uzimanje vode iz kamenice i stavlja-nje znaka križa na čelu, prsima i ramenima priziva nam u pamet uzvišeni sakrament kršte-nja po kome smo tijesno povezani s Kristom Spasiteljem i njegovom spasonosnom smrću i uskrsnućem. Zbog tako uzvišene važnosti što ga to znakovito znamenovanje označa-

va, potrebno je tom obredu pristupiti sa svom ozbiljnošću i pobožnošću, bez gužvanja i žurbe da se što prije i to obavi. U vodi treba zamočiti vršak prstiju, učiniti znak križa na čelu, prsima i ramenima, potom se pokloniti na jedno kolje-no do zemlje i mirno se uputiti prema slobod-nom mjestu u klupama u crkvi. Tako skladno i pobožno obavljen obred bit će izvor posebne Božje naklonosti i pomoći, a drugima će biti poticajan primjer da i on tako čini.

Učinimo li da nam uzimanje blago-slovljene vode na ulazu u crkvu bude zaista onako kako Crkva preporučuje, i na nama će se ostvariti molitva koja se izgovara prigodom blagoslivljanja vode: Daj, Gospodine, da nam po tvojoj milosti živa voda vazda teče na spa-senje te k tebi čista srca prilazimo i izbjegne-mo svim opasnostima duše i tijela.

Fra Marko Babić

9STAŠEVICA

Svećenici na sv. misi na Sv. Staša, 26. kolovoza 2015. godine

10 STAŠEVICA

Bakina polnoćkaBaka sjedi u svojoj stolici do štednjaka

koji je svojom toplinom i pucketanje, onim umirujućim i ugodnim, podario cije-loj kuhinji tako tajanstveno. Naočale su joj spuštene na vrh nosa, a u njenim blagim rukama rastvoren je molitvenik iz kojeg moli. Dugo se i tiho miješaju šapat njene molitve i pucketanje vatre iz štednjaka. I tako lijepo pristaju jedno drugom. Uživaju u svom druženju.

Sklopila je molitvenik, odložila ga na njegovo mjesto na komodi, a iz džepa svoje haljine vadi krunicu, ljubi križić i medaljicu, pa se prekriži i opet poteče šapat molitve

Baka moli. U sobi gori svijetlo. Badnjak je. Vani je hladno. Miriše na snijeg. I sve je tako tiho, tiho. Dok prebire zrnca svoje kru-nice i romone Zdravomarije, baka gleda po svojoj kuhinji. Najviše joj se pogled zadržava na slici njenog muža. Umro je prije tri godine. Tako joj nedostaje.

– Jedne bi večeri predmolio on, a jedne ja … sad samo ja … njega mi više nema … pokoj mu duši … Uzdahne baka, i najavi slijedeće otajstvo.

– Djeca su pošla po svijetu. Bogu hvala svi mi živi i zdravi. I, imaju lijepe obite-lji. Poštuju Boga, lijepo odgajaju djecu. To je meni i mom mužu bilo najvažnije. Ni mene nisu zaboravili. Osobito otkad je on umro.

Na štednjaku je nekoliko lonaca. U njima je božićno jelo. Sarma je mirisom ispunila kuhinju. Njen je miris neodoljiva priča o Božiću.

– Bože, kako su se veselili po povratku s polnoćke. Postilo se cijeli dan, a kad bi se vratili s polnoćke gladni, jeli su sarmu. Pjevali smo božićne pjesme. Bilo je tako lijepo.

Baka tiho uzdahnu. Izmolila je krunicu, vratila očenaše u džep, te polako ustala, otišla do kredenca gdje je stajala pšenica sa božić-nim svijećama. Sporim je pokretima pšenicu prenijela na stol, pogledala kroz prozor, pa se opet vratila stolu. Uzela je upaljač i počela pali-ti svijeće: crvenu, bijelu i plavu. Među njima je bila jabuka, a oko pšenice je bila vrpca trobojna. Svijeće su tiho gorjele. Pogledala je hranu u svakom loncu, vratila poklopce. Opet uzela molitvenik, stavila naočale, listala, listala i napokon našla što je tražila.

– Sad ću otpjevati cijelo U se vrime godišća.

Počela je tiho. Baka je pjevala u crkve-nom zboru. Ima lijep glas. Sad joj nešto podrhtava, ali je ugodan i drag. Nije ni primi-

kojeg pucketanje iz štednjaka jedva doče-ka. Lice je bakino ozareno tihim zanosom molitve, već smireno i staro, ali s onim stal-nim osmijehom koji ni malo nije izgubio na svojoj svježini. I taj bakin osmijeh utkan u lice, njene obraze, usnice, kao da se opire njezinom poodmaklim godinama. A, već je dobro zagazila u deveto desetljeće. Da ima toliko godina izda je njezin nesiguran i drh-tav korak i hod, te prihvaćanje za stolicu, komodu, regal, krevet dok hoda po kuhinji.

Zorka Musulin

jetila da se kući približava jedan, pa drugi, pa treći automobil. Prema svijetlima automobila se vidjelo da propada snijeg. Iz automobi-la su izlazila bakina djeca, nevjeste, zetovi i unučad. Svi su se s darovima poredali ispred vrata. Tiho su to radili da ih baka ne čuje. Sad su osluškivali, da razaznaju što ona radi.

– Pjeva božićnu pjesmu. tiho, da čujem dokle je došla. Uh, tek je na prvom listu. Polako samo, svi ćemo početi s njom pjeva-ti, ali tiho da nas odmah ne otkrije …

I, osluškujući razaznavali su riječi, te su uhvatili ritam:

– U ponoć se Bog rodi, nebo zemlju pro-svijetli

Kak u podne svjetlost bi svetom Dje-vom Marijom

Kralj u jaslam ležaše, a odjeće nemašeJer umoštvo ljubljaše svetom djevom

Marijom Polako otvoriše vrata i pjevajući uđoše

u kuhinju. Baki poskoči srce, ali se ne diže sa svoje stolice, niti odloži molitvenika. Oni okružiše stol i zapaljene božićne svijeće u pšenici, i svoju baku. S njom su pjevali, kao da su od početka tu bili cijelu večer. Nizale su se kitice božićne pjesme, a njihovi su gla-sovi bili sve složniji i krepči.

– Teb Isuse hvalimo, sveto Trojstvo sla-vimo

Majku Tvoju častimo, svetu Djevu Mariju.Sklopi baka molitvenik i pogleda po

svojoj djeci. Skida naočale. Zamagljene su. Iz oba su oka potekle suze. Jedna je na licu stigla dalje od one druge. Blagim ih pokre-tom svoje ruke obrisa, pa se polako ustade. Svi su je grlili i ljubili. Najmanja su djeca gle-dala bakinu jelku i jaslice. Sinovi krenuše loncima na štednjaku, a baka ih opomenu,

– Da ništa niste okusili dok polnoćka ne prođe.

– Bože sačuvaj, mama. Pa Badnjak traje do kraja polnoćke, a s njim i post i nemrs. Samo da vidimo kakva je sarma.

– Sarma je ko i uvijek. I zaklopi to, čuješ li?!

Davali su baki svoje darove, a baka je djeci davala rukavice, čarape, džempere, šalove koje im je plela od prošlog Božića. Svi su darovi upakirani u bijeli papir, i na svakom je daru bilo napisano ime djeteta bakinim rukopisom. Svi su baku grlili i ljubi-li, i ona njih. Najmanji su joj sjedili u krilu. I onda je netko povikao,

– Amo, ljudi moji, okasnit ćemo na polnoćku!

I, počeše izlazit iz kuhinje. Vani je već zabijelilo, a kroz otvorena je vrata u kuhi-nju ulazila studen i njihala plamen božićnih svijeća. Začas je baka opet ostala sama. Podgorila je vatru, opet sjela u svoju stolicu i gledala svoga djeda na slici. Učini joj se kao da joj se smiješi.

– Znam da si ih i Ti sve vidio.Baka iz džepa opet izvadi svoju kruni-

cu i molitva se opet poče miješati s pucke-tanjem vatre. Osmjeh na bakinom licu kao da je bio još veći.

Fra Ante Marić

11STAŠEVICA

12 STAŠEVICA

Božićni novinarski razgovor s IsusomPovod ovoga razgovora je blagdan Isusova rođenja. Novinar je i ovaj put sročio

pitanja i domislio Isusove odgovore s oslanjanjem na izvorne biblijske riječi. Čini nam se da je ovakav razgovor i zanimljiv i poticajan.

Novinar: Na svadbi u Kani Ti si bio nepri-jazan prema vlastitoj majci, rekavši joj – „ženo, što ja imam s tobom?“ Nije li taj postupak u suprotnosti s Tvojom zapovijedi ljubavi prema bližnjemu kao prema samom sebi?

Isus: Ali ja sam također rekao da Boga treba ljubiti nadasve. Ako netko ide za mnom, a više voli oca, majku, ženu, djecu ili imanje – ne može biti moj učenik.

Novinar: Što odgovaraš ljudima koji sumnjaju da si Božji Sin?

Isus: Ako s Božjom pomoći izgonim zle duhove, onda je uistinu kraljevstvo Božje došlo k vama. Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko

sa mnom ne skuplja, taj razbacuje.Novinar: Po čemu se prepo-

znaje da si Ti izabrani mesija?Isus: Slijepi će gledati, hromi

hodati, gluhi čuti. Ako vaša vjera u me bude velika i kao gorušičino zrno, pa kažete drvetu – „premjesti se!“ to će se i dogoditi.

Novinar: Farizeji su Ti osobito prigovarali zbog povrede subote. Kakav je Tvoj današnji stav prema njima?

Isus: Vi ste slijepci i vođe sli-jepaca, koji maze muhe a gutaju deve. Slični ste obijeljenim grobo-

vima: izvana lijepi, a iznutra puni blata.Novinar: Što misliš o rastavi braka?Isus: Što je Bog sastavio, neka ljudi ne

rastavljaju.Novinar: Gospodine, zahvaljujem Ti na

ovom razgovoru. A na kraju Tebi i Tvojima dil jem kugle zemaljske želim SRETAN ROĐENDAN – BOŽIĆ!

S njemačkog preveo: Vladimir Ereš

Novinar: Gospodine Isuse, povod ovom razgovoru je Tvoj rođendan koji slave milijuni širom svijeta. Slaviš li ga Ti?

Isus: Ivan je postio i nije pio vino, a ljudi su rekli: Ovaj je zastranio! Tada dođoh ja. Jeo sam i pio, a ljudi rekoše: Gle izjelice i pijanice, sudruga poreznikâ i pokvarenjakâ. Međutim, koji mudrost Božju razumiju, ne govore tako.

Novinar: Tko je po Tvom mišljenju dobar čovjek?

Isus: Po plodovima se poznaje stablo. Vi ste stara klatež. Kako možete dobro govo-riti kad sami niste dobri?! Usta izgovaraju ono što je u srcu.

Novinar: Ti si poznatiji od svakoga. Vole te milijuni ljudi. Kako razjašnjavaš tu slavu koja traje već dvije tisuće godina?

Isus: Ja sam Put, Istina i Život. I nitko ne dolazi k Ocu – osim po meni.

Novinar: Ti tvrdiš da je Bog Tvoj Otac. Zar to nije presmiono rečeno?

Isus: Shvati već jednom da je Bog u meni i ja u Njemu.

Misa u staroj crkvi na Bristi

13STAŠEVICA

Dar za krizmu - mobitel!Neki župnici po Hrvatskoj znaju ovako reći

svećenicima u Hercegovini: Vi ste kao na konju! U vas krizmanici dolaze na vjeronauk. Budite Bogu zahvalni. Kod nas ne dolaze. Moraš najprije oblijetati oko njihovih roditelja, pa oko njih, pa kumiti, pa moliti, pa upozora-vati, sve uzalud. Njima to ništa posebno ne znači. Za njih to nije nikakva posebna sra-mota. Ako roditelju rekneš da mu se dijete ne će krizmati ako ne bude dolazilo na vje-ronauk, on se ništa posebno ne uznemiruje. Samo kaže: Hajde, ako se ne krizmaju sada, krizmat će se kada se budu ženili i udavali. I završena priča.

Tako postupaju neodgovorni roditelji koji-ma ni vjera ni krizma puno ne znače. Samo kada ih nešto dobro prinudi u životu, onda bi kao sklapali ruke i molili bi nešto od Boga. Njima je sve to orilo-gorilo, bilo-ne bilo, nedjelja ili radni dan, sve je to isto. Moramo ovdje ista-knuti da ovakav stav pre-vladava u župama gdje je harao bezbožni komunizam koji je desetljećima u ljudi-ma ubijao vjeru, otupljivao osjećaj za Boga i za Crkvu, u vjernicima stvarao osjećaj građana drugoga reda, pa su generacije ostale i naci-onalno i vjerski zatupljene i bezosjećajne. Koliko li će vremena trebati da im se duša od mrtvih vrati i duhovno zaživi nakon desetljeća komunističkoga zatupljiva-nja i usmrćivanja.

Hoće li se krizmati? U Hercegovini je, hvala Bogu, barem kod većine vjernika, vjera na prvom mjestu. A to znači: nedjeljna Misa, božićna i uskrsna ispovijed, česta sveta Pričest, redovita sveta krizma. Dokle će tako ići, ne znamo, a veoma se bojimo loša utjeca-ja s raskršćanjena Zapada koji sve više osva-

ja. U Hercegovini danas „ne krizmati se“ znači veliku sramotu i poniženje. Čuj, da se moje dijete ne će krizmati – nemoguće! A razlog da se netko ne može krizmati jest sasvim jedno-stavan: nedolasci na vjeronauk! Naravno da se dijete ne može krizmati ako ne dolazi. To je isto kao da kažeš: Ovaj čovjek danas ne će jesti! Zašto? Pa, zato što ne će doći na ručak. Što je tu nelogično? Naravno da ne će jesti ako ne dođe na ručak. Ali kod nekih roditelja uporno vrijedi suprotno pravilo: Jest će iako ne će doći! Krizmat će se iako ne dolazi na vjeronauk! Ili: dijete upišu u školu, i dijete ne ide u školu!

U jednoj župi svećenik, nakon mnogo upozoravanja, moljakanja i pozivanja, rekao roditeljima da se njihov Mirko ne može kriz-

mati jer nije dolazio cijelu godinu na vjeronauk. A otac njemu: Ja vam kažem da će se krizmati! A župnik njemu: Može se krizmati dogodine ili preko godi-ne, s idućom generacijom, kada se lijepo pripremi, ali s ovom generacijom i u ovoj župi ipak ne će. A otac njemu: E, ja vam kažem da hoće ove godine, u ovoj župi i s ovom generacijom. Na tome sve završilo. Došla krizma. Biskup krizmava.

Krizmanici stali u red. Dolazi i Mirko, iza njega njegov „kum“. Mirko staje pred biskupa. Ne nosi krizmene cedulje koju nosi svaki krizma-nik i predaje župniku. Župnik odmah govori biskupu: Mirko nije krizmanik. Nije dolazio na vjeronauk i ne može biti krizman. I pokaza mu da produži dalje. Mirko, nekrizman, zajed-no sa svojim „kumom“ produži dalje i sjede u klupu gdje je i sjedio. Nakon Mise „kum“ odmah reče ocu: Mirko ti nije krizman, samo da znaš. Otac najprije pocrveni, pa problije-

14 STAŠEVICA

di, pa pocrni. Onda proguta pljuvačku tvrdu kao kamen. Obli ga znoj, uhvati ga slabost. „Kum“ ga pridrži da ne padne. Nitko u obite-lji ne zna da Mirko nije krizman osim Mirka, „kuma“ i oca. Slavlje se u restoranu gdje je sve organizirano i naručeno nastavilo. Otac se od sramote nije ni pojavio. Jelo se, pilo, pjeva-li, točilo. Samo ocu prisjelo do dna želudca. Upropastio krizmeni dan svoje sinu, njegovoj majci, „kumu“, braći, sestrama, cijeloj rodbini i uzvanicima. Prevario svoga sina Mirka, preva-rio „kuma“, prevario Mirkovu majku, njegovu braću i sestre, prevario sve prijatelje i uzvani-ke. Umjesto da se svečano proveseli, otac se svečano obrukao. Treba li ovomu tužnom i tragičnom događaju ikakav komentar?! Mirko se krizmao dvije godine kasnije s idućom generacijom, nakon redovite pripreme, kako je župnik i rekao.

Što kumčetu darovati? U prijašnja dobra stara vremena krizma je u župi i obitelji bila središnji događaj krizmenoga dana. Duh Sveti sa svojim darovima dolazi u dušu djete-ta i cijela je obitelj duhovno radosna. Na sve-toj su krizmi krizmanik, roditelji, kum, rodbina, prijatelji. Ono što dolazi poslije svete Mise nije toliko ni važno. Ručak bio-ne bio. U prijašnja vremena ručalo se pred crkvom, u crkvenom dvorištu. Prostori u hladovini pa što se nađe, ručaj obiteljski, skromno. I bilo sve sretno i radosno! Ili u obiteljskoj kući s najužom rodbi-nom. Jer, najvažniji se događaj zbio u župnoj crkvi. A danas: sve obratno. Središnji doga-đaj krizmeničkoga dana jest nakon Mise i nakon krizme – u restoranu! Tamo dođite, Na Misi bio-ne bio, nije važno. Jer, u restoranu je glavno: piće, jelo, pjesma, „razgovor ugodni“, čestitke! Važno je da tu sve funkcionira. Koliko roditelja danas pozajme novac da mogu organizirati ne krizmu, nego restoran. Da se vidi da oni mogu, da imaju, da su moćni. Da im drugi zavide! Da reknu: A jesu pripremili, svaka im čast! A onda jadni mjesecima vra-ćaju dugove, u ratama, a nema nikoga da im pomogne. Niti im itko na tome zavidi! Samo ima onih koji ih žale!

Neke kumove, na žalost, ne brine kakav će biti uzor svomu kumčetu u vjerničkome životu, nego – što će mu nabaviti za dar! U stara dobra vremena nije se ništa poseb-no ni darovalo. Jer najvažniji dar primio je u crkvi – pečat dara Duha Svetoga po biskupo-vim rukama! zar od toga ima većega dara na ovome svijetu?! A danas? U nekim krajevima to je prešlo sve granice normalnoga ukusa. Kumčetu se kupuje najskuplji mobitel, laptop ili skuter. Neka krizmu upamti po najnovijem mobitelu koji mu je darovao njegov moćni kum. Dar Duha Svetoga, najveći dar, tako se ostavio po strani. Zato i poneki nedorasli kriz-manik u svojoj pohlepnosti, na pitanje što kriz-manik prima na svetoj krizmi ne će reći: Duha Svetoga!, nego: Mobitel!

Završava li s krizmom vjerski život? Jedan se biskup iz Hrvatske žalio svomu kole-gi: „Prijatelju dragi, što ti imam pričati. U našoj biskupiji krizma označava prekid s vjerskim životom. Što si išao u crkvu, išao! Nakon kriz-me krizmanike više ne možeš vidjeti u crkvi. Ne znam što da radimo!“ Zaista je to velik problem uopće. Zato u Hrvatskoj i jest pravilo da se krizmanici potvrđuju u drugom razredu srednje škole. Ne bi li nekako što duše ostali uz Crkvu i dolazili na svetu Misu. Umjesto da po darovima i snazi Duha Svetoga pokažu kako se kršćanski živi, kako se prakticira vjer-ski život, redovito ispovijeda i pričešćuje, jedan velik dio tada prestane s vjerskim životom. Ne potpuno, ali ta ravnodušnost i nemarnost nakon krizme kao da zavlada tim mladenač-kim srcima. Roditelji im ne mogu ništa, a kumu nije ni stalo da se malo aktivira oko svoga kumčeta, pokrene ga, potakne, pođe s njim na svetu Misu! Ne! Kum je obavio svoje – kupio mu je mobitel, i to najnoviji „ajfon 6 plus“ na kojem imaju sve moguće kombinacije i aplika-cije. I još mu dao 100 eura po vrhu! Pa, što bi ti više od njega! Sada, novoopečaćeni krizma-nik, s najnovijim mobitelom, po cijelu nedjelju igra igrice, piše poruke, surfa surfice. Ne pada mu na pamet sveta Misa ni Duh Sveti kojega je primio kao najveći dar u životu. On je sedam

15STAŠEVICA

darova Duha Svetoga zabacio u stranu, a pri-hvatio se dara svoga kuma i ne odvaja se od njega cijele nedjelje, ponedjeljka, utorka, srije-de i opet do nedjelje. Ni u školu ne ide zbog njega! Ne zahvaljuje Duhu Svetomu na njego-vu daru, nego svome kumu na mobitelu koji mu je oduzeo i pamet i srce, i vrijeme i školu.

Jedna se krizmanica pohvalila svomu župniku: Velečasni, znate što mi je moja kuma darovala za krizmu? Što? – upita župnik. Bibliju, odgovori sva sretna. A znate što je napisala kao posvetu? Što? – bio je znatiželjan župnik. Znam tekst napamet. Ovako je napisala: Draga Katarina! Svaki dan pročitaj jedan redak iz Biblije. Neka ti to bude duhovna misao dana. Vjeruj mi, bit ćeš sretna! Blizu smo, pa može-mo ponekad i zajednički razmišljati i moliti. Možemo zajedno otići i na svetu Misu. Ako ti što zatreba, tu sam. Uvijek sam uz tebe u moli-tvi. Voli Te tvoja krizmena kuma Angela. Zar nije divno, velečasni! Zaista jest, odgovori svećenik. Duh Sveti mi je, uza svojih sedam darova još darovao i osmi: najbolju krizmenu kumu u župi i na svijetu, govorila je oduševljena djevojčica. Nisam propustila niti jedan dan pročitati nešto iz Biblije. Pa, moram to i zbog kume. Ta nije mi

darovala Bibliju da je držim u ormaru. Čuvat ću je do kraja života kao najdraži poklon.

Krizmanici i krizmanice, kroza svoje dane odrastanja i duhovnoga dozrijevanja trebaju pomoć starijih: najprije roditelja, pa svećenika, časnih sestara, odgojitelja, kumova, vjeroučitelja, nastavnika i svih onih koji s njima rade, odga-jaju ih i prate duhovno, roditeljski, materijalno. Budimo uz njih svim srcem, dušom, kršćanskim primjerom i molitvom. Vjerujem da im na takav način možemo najbolje pomoći da lakše prođu kroza svoje odrastanje i duhovno dozrijevanje. Kamo sreće kada bi njihovi kumovi i kume ostali zaista uz njih, duhovno ih pratili i poticali, bili im primjer pravoga kršćanskog života i svaki dan za njih molili. To bi zaista bio najljepši dar kuma svomu kumčetu koji je zlata vrijedan. A ne bez-vrijedan plastičan mobitel što će ga kumče sutra baciti i kupiti još bolji i moderniji.

Tko svomu kumčetu daruje Bibliju na dar, on će je čuvati i od nje živjeti, a kuma cijeniti. Kao ona Katarina i Angela! Međutim, tko svomu kumčetu daruje mobitel, on će ga sutra baciti, a kuma-darovatelja zaboraviti.

Mr. Ivo ŠutaloCnK, 2015., br. 7, str. 26

Pjevački zbor iz Imotskog pred novom crkvom Gospe Lurdske, 11. listopada 2015.

16 STAŠEVICA

Dr. fra Jeronim Šetkasvećenik i znanstvenik

Hrvatska kulturna zaklada s drugim ustanovama već 10 godina organizira „Neretvanske književ-

ne, kulturne i znanstvene susrete“. Svake godine znanstveni skup obradi život i djelovanje jednoga velikana iz Neretvanske krajine. Tako je dosa-da obrađeno 10 Neretvana i o njima su objav-ljeni zbornici. Ove je godine simpozij održan u: Neumu, Metkoviću, Pločama, Desnama, Opuzenu i Čapljini, a bio je posvećen dr. fra Jeronimu Šetki (Desne, 6. X. 1909. – Omiš, 22. VII. 1990.), fra-njevcu, svećeniku, profesoru, definitoru i kustosu Provincije, generalnom vizitatoru, znanstveniku, piscu i osobitom štovatelju Bogorodice Marije.

Poslije osnovne škole u rodnom mjestu, Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, novi-cijata na Visovcu i filozofsko-teološkog studija u Makarskoj ređen je za svećenika u Splitu 9. listopada 1932. Slavistiku je studirao na sveuči-lištima u Zagrebu i Krakovu i obranio doktorsku disertaciju u Zagrebu 1940. godine.

Cijeli je život bio profesor i više godi-na ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije i Franjevačkog sjemeništa u Sinju te profesor na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Dugo je bio odgojitelj bogoslova, provincijski taj-nik, prefekt studija. Uz profesorsku službu sudje-lovao je u životu Provincije i Crkve, posebno kao ispovjednik, propovjednik, vođa duhovnih vjež-ba i duhovnih obnova. Poslije smrti dr. fra Ante Crnice imenovan je vicepostulatorom kauze bl. Nikole Tavelića i doživio njegovu kanonizaciju u Rimu, 21. VI. 1971. godine. U toj prigodi papa Pavao VI. primio ga je u audijenciju.

Fra Jeronim je bio urednik: časopisa „Gospa Sinjska“, „Vjesnik bl. Nikole Tavelića“, suured-nik: „Schematismus Provinciae Dalmatae SS. Redemptoris O. F. M…“, zbornika „Sinjska spomeni-ca 1715. – 1965.“ i član Uredništva Zbornika „Kačić“.

Istakao se i kao znanstvenik i kao pisac. Skupljao je narodne pjesme i s trojicom braće gimnazijskih profesora uredio „Zbirku hrvatskih narodnih pobožnih pjesama“ (1.231 pjesma).

Rukopis se čuva u arhivu Hrvatske akademije zna-nosti i umjetnosti u Zagrebu i uskoro će biti tiskan.

DJELAFra Jeronim je bio ustrajni i marljivi pisac.

Objavio je više knjiga i brošura, znanstvenih i popularnih članaka raznovrsne tematike.

Knjige i brošureHrvatska kršćanska terminologija, I. dio:

hrvatski kršćanski termini grčkoga porijekla, Makarska 1940; II. dio: hrvatski kršćanski termi-ni latinskoga porijekla, Makarska 1964; III. dio: hrvatski kršćanski termini slavenskoga podrije-tla, Makarska 1965; Hrvatska kršćanska termi-nologija. II. upotpunjeno izdanje, „Marija“, Split, 1976, i III. izdanje Split 1990; Pobožni uzdasi i molitve s oprostima, Šibenik, 1947; Blago nebe-sko. Vjenčić oprosnih molitava za svaku prigodu, Makarska, 1961; Put u život. Priručni molitvenik za župnike i vjernike, Makarska 1962. Tiskano 10 izdanja u 103.000 primjeraka; Mali put u život, Sinj, 1965, objavljeno više izdanja (preko 100.000 primjeraka); Schematismus Provinciae Dalmatae SS. Redemptoris O.F.M…, Spalati

Dr. fra Jeronim Šetka

17STAŠEVICA

1965; Gospa Sinjska. Povijest Svetišta Majke Božje u Sinju, Sinj 1966. (3. izdanja); Fatimske poruke Majke Božje. U spomen 50. godišnjice Marijinih ukazanja u Fatimi 1917. – 1967., Split, 1967.; Kraljica srdaca. Razmatranja o Majci Božjoj, Split, 1969. i 1985; Sv. Nikola Tavelić. Životopis-molitvenik, Šibenik, 1970. i 1971.; Vjenčić molitava na čast Čudotvorne Gospe Sinjske, Sinj, 1970. (i još dva izdanja); Mijenjam svijet. Razmatranja Split, 1974.; Na izvoru obno-ve. Razmatranja o sakramentu pokore, Zagreb, 1977.; Na izvorima radosti. Razmatranja za sve dane preko godine, Split, 1981.

Osobiti štovatelj Majke BožjeKao nekadašnji učenik fra Jeronima Šetke,

a kasnije smo obojica bili profesori na istoj Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, mogu posvjedočiti da je nama učenicima bio uzor pobožnosti prema Presvetoj bogorodici Mariji.

No, najprije treba ukratko upo-zoriti na teška vremena u kojima je fra Jeronim živio. Pri kraju II. svjetsko-ga rata (1943.) njemačka je vojska iselila učenike i profesore iz zgrade Franjevačke klasične gimnazije u Sinju i u nju kao privremenu bolnicu smjestila ranjenike. Kad su partizani u listopadu 1944. ušli u Sinj, i njima je zgrada služila kao bolnica za ranjenike. Konačno je komunistička vlast zgradu oduzela pravom vlasniku (Provinciji). U toj teškoj situaciji, Uprava Provincije u rujnu 1946. ponovno je uspostavila i Sjemenište i Gimnaziju. Zbog nedostatka prostora u Sinju, samo je prvi razred smješten u prostorije Samostana u Sinju, a drugi su razredi bili u Makarskoj, Visovcu i Zagrebu. U prvom razredu bio je i pisac ovih redaka, a ravnatelj je bio fra Jeronim Šetka, koji je predavao hrvatski i ruski jezik. Budući da su u ratu i poslije rata ubijena 44 člana Provincije, fra Jeronim je bio i župnik Hrvaca. U tim (ne)prilikama fra Jeronim je godinama svako jutro u pet sati sla-vio sv. Misu na oltaru Čudotvorne Gospe Sinjske, a mi smo mu ministrirali.

U Svetištu je sudjelovao u svim pobožno-stima, posebno u adventu i za Božić, u korizmi

i Velikom tjednu, u pobožnostima prvih petaka i subota, svibanjskim i listopadskim pobožnosti-ma i drugim obredima.

Redovito je ispovijedao i propovijedao u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju, Gospe od Zdravlja u Splitu, ali i u drugim mje-stima. Također je često držao duhovne vježbe i obnove.

Kada su poslije II. svjetskog rata komu-nističke vlasti zabranile sav katolički tisak i oduzele sve crkvene tiskare (i tiskaru „Kačić“ u Šibeniku, vlasništvo Franjevačke provinci-je Presvetoga Otkupitelja, nitko u Hrvatskoj nije mogao tiskati, ni članka, ni knjige. Fra Jeronim, uza svoje profesorske i druge dužno-sti, ipak je pronalazio vremena za znanstveno

istraživanje i pisanje, iako je bio svjestan da ništa ne može objaviti.

Dakle, fra Jeronim je doista bio dobar redovnik, revan svećenik, vrijedan profesor, mar-ljiv znanstvenik i plodan pisac…

Svećenički i redovnički život dr. fra Jero-nima Šetke, njegovo profesorsko, znanstveno i pastoralno djelovanje, posebno zauzimanje za širenje pobožnosti i štovanja Bogorodice Marije, kao i njegovo odgojno i kulturno djelovanje zaslužuje da se ozbiljno istraži i vrjednuje. Dio toga posla obavit će ovaj simpozij i Zbornik koji će do sljedećega susreta biti objavljen. Svakako, fra Jeronima Šetku treba ubrojiti među slav-ne muževe i pređe naše, kako se izrazio pisac Knjige Mudrosti (44,1).

fra Gabrijel Jurišić

Ravnatelj gimnazije u Metkoviću pozdravlja skup

18 STAŠEVICA

Jure Kežić - mučenik za vjeru i DomJure Kežić, sin Mate i Kate r. Marević,

rođen 8. rujna 1905. u Pasičini, živio je u Trebinju s bratom Nikolom. Jure je bio fotograf, mnogo dobra činio prema pravo-slavcima, i kad su došli partizani na vlast njega su uhapsili, a brat Nikola je prebje-gao u Argentinu. Nikola je svako jutro u 6,30 služio sv. Misu župniku don Marijanu Vojnoviću. Juru su držali neko vrijeme u Dubrovniku u zatvoru sa svećenikom don Marjanom. U Dubrovniku je napisao pismo svojoj supruzi i zašio ga u unutrašnjost jake-te. Ubijena su obojica: don Marijan i Jure u Trebinju iza vojarne 31. prosinca 1944. god. Za grob im se ne zna. Poslije su ubojice dali jednom vojniku vreću s robom Jurinom, da se odnese supruzi. I nakon mjesec dana je ona odriješila vreću i prebirala robu. U jaketi je našla rasparanu postavu i unutra pismo, koje je on napisao njoj u Dubrovniku, par dana prije. Pismo donosimo u cijelosti.

Draga moja Anka!

Ovo je posljednje žalosno pismo koje ti piše, pun ljubavi prema tebi, pun vjere u Boga, pun ljubavi za milu domo-vinu Hrvatsku, pravedan, čiste duše (iu) duši ponosan, da sam svijetu samo dobro činio. Svjestan sam da u Trebinju danas živi najmanje 100 ljudi koji meni duguju svoje živote. Pripravan pred Boga kao čist dušom i tijelom nadam se u najskorije vrijeme preseliti na onaj bolji svijet gdje nema patnje ni bolova, gdje nema zlobe ni podlosti…

Moja Anka! Ja za tebe ne ću biti mrtav. Ja ću uvijek biti s tobom, na sva-kom koraku, a znam da ćeš za mene moli-ti Boga svaki dan.

Ti se nemoj žalostiti. Čaša je gorka, ali se mora ispiti. I Isus je bio mučenik, mnogi sveci su mučenici. Tisuće i tisu-

će znani i neznani padoše za Boga i Hrvatsku. Ti se pridruži njihovim udo-vicama, pak će ti biti lakše.

Počimajući ove riječi srce mi se para. Pazi mi koliko možeš moju jadnu majku i reci joj neka ne plače jer da je sina dala Bogu i Domovini, a da se jednom mrijeti mora. Izruči mi pozdrav svoj mojoj braći i sestricama, i reci da se mogu sa mnom ponositi, a ne da me se stide. Naročito mi pozdravi brata Petra u Americi, neka mi oprosti da mu nijesam pisao.

Svu tvoju braću, Bebu, Mariju, Ranku, a naročito dio moga srca, moju Micu, neka me u molitvi ne zaboravi.

Nemoj mi majku zaboraviti. Ljubi te i do zadnjeg dana na tebe misli tvoj jed(i)ni koji je bio samo tvoj Jure Kežić. Jure Kežić

19STAŠEVICA

Najljepša kapela u župi isklesana od kamena i bla-goslovljena 20. prosinca 1934. godine. I danas je na

njoj natpis koji sve kaže: „Nikola Kežić izvrši zavjet svojega oca.“ U Drugom svjetskom ratu, netko je odnio sliku, koju su djeca nekoliko godina kasnije pronašla.

S jezičnog motrišta prezime je umanjenica od imenice keža kojom se označuje osoba

kratkih nogu, niska rasta. U Akademijinom rječniku navedeno je da je Keža nadimak žen-skom djetetu koje se stalno kelji, kezi, pokazu-je zube, a također je zabilježena i natuknica kežina sa značenjem „izraslina na drvetu zbog kojeg ono ostaje čvoravo“. Ipak su keža odno-sno keza naše prilagođenice turskog i perzij-skog kesme što znači malen, nizak rastom.

– Čibača i Mokošica pokraj Dubrovnika, Desne po jedna osoba (1, 1),

– Gradac (1, 3),– Drvenik (1, 3),– Podaca (2, 4),– Kobiljača (1, 4),– Mali Prolog (4, 7),– Otrić-Seoci (7, 25),– Metković (42, 136),– Nova Mokošica (2, 4),– i Prijevor (1,4) pokraj Dubrovnika,– Nova Sela (1, 4) pokraj Kule Norinske,– Opuzen (1, 5),– Ploče (14, 40),– Selca na Braču (1, 2),– Split (7, 21),– Vid (1, 2),– Vis (1, 4).Davna starina Kežića roda je u Crvenom

Grmu pokraj Ljubuškog, što je i potvrđeno u Libretinu fra Pavla Šilobadovića, gdje je zapi-sano: „… 1664. miseca listopada na 19. Vicko Kežić, samo s 12 junaka, odagna konje svoje rodbine iz Crljenog Grma 18 konja…“ (Bilješka 183 – J. A. Soldo, Makarski ljetopisi iz 17. i 18. stoljeća, str. 29.)

Taj navod zaslužuje i dodatno objašnje-nje. Naime Hrvati katolici iz Hercegovine, kojoj je tada pripadala i Imotska krajina, bježe od tur-skog zuluma na prostore tadašnje venecijan-ske Dalmacije, odakle se uključuju i u uskočke postrojbe, što vojno djeluju i u dubini turskog teritorija, pri tome se bore i protiv kršćana što je ostali živjeti u njihovu zavičaju, pa čak i protiv svojih rođaka, koji su u međuvreme-nu prešli na islam, kako se to dogodilo Vicku Kežiću prigodom uskočkog napada na njegov zavičajni Crveni Grm. Naime, A. Nikić navodi predaju u kojoj se kazuje da su se „Kežići sta-rinom zvali Derbić i da su doselili u Staševicu

NAŠA PREZIMENANAŠA PREZIMENA

KEŽIĆ

Prema popisu stanovništva iz 2001. godi-ne u Hrvatskoj prebiva 129 Kežića obitelji s uku-pno 380 duša. Riječ je o izrazitom prezimenu iz Neretve, gdje živi gotovo cijela dalmatinska populacija tog roda (108 obitelji, 336 duša):

– Staševica (16 obitelji, 60 duša)

20 STAŠEVICA

iz Hercegovine, gdje su živjeli kao muslimani.“ (Bilješka 184 – A. Nikić, Treći egzodus stanov-ništva iz Hercegovine u zaostroški kraj, knjiga II., Mostar-Zaostrog 1993., str. 131.) Dakako, ovoj tvrdnji nedostaje povijesni dokument.

Postoji i još stariji podatak o pripadni-cima roda Kežić. Godine 1570. u franjevač-kom samostanu na otočiću Osinju, na ušću Neretve u more, Turci su ubili i samostanskog vikara fra Nikolu Kežića. O tom događaju u arhivu franjevačkog samostana u Zaostrogu sačuvana je suvremena isprava, u kojoj je, uz ostalo, zapisano:

– na 15. mjeseca lipnja 1570. pišem ovaj spomen-spis neka se znade nesretni događaj što se desio na ovaj dan. Istog, naime, dana Turci spališe samostan Svetog Luke i Svetog Marka na Osinju. Tom nesretnom događaju bio je uzrok megdan, koji se na našu nesreću

održao ovdje. Ramo Kovačević (musliman) iz Gabele pozvao je na megdan Ivana Senjanina, jer mu je ovaj ugrabio sestru (Fatimu) i učinio je kršćankom. Ali, senjski mu kapetan odsije-če ruku i odnese je u Senj. Zbog toga se Turci veoma rasrdiše i baciše krivnju na siromašne redovnike, govoreći da su oni kapetanu Ivanu Senjaninu dali zapis (moći) da ga sablja ne može raniti. S toga se razloga skupi i dođe na samostan više od trista Turaka koji ga opljač-kaše, zapališe i srušiše. Usmrtiše poštovana oca fra Petra Grupkovića, bivšeg definitora, jednog laika-remetu odvedoše u ropstvo, smrt-no raniše samostanskog vikara oca Nikolu Kežića, koji je od rane doskora umro. Oni su, naime, bili ostali da čuvaju samostan. (Bilješka 185 – Isto, str. 137. i 138.)

U Veljacima pokraj Ljubuškog od 1665. do 1671. godine župnikom je bio fra Marko

Fra Jakov Udovičić i fra Nediljko Šabić pred crkvom Gospe Lurdske

Kežić, što je potvrdio i makarski biskup fra Marijan Lišnjić, ostavivši zapis sa svog pastir-skog pohoda Hercegovini kako je baš u Veljacima obavio krizmu na ruševinama crkve Svetog Ivana, koju su srušili Turci. (Bilješka 186 – K. Jurišić, Katolička crkva na neretvan-sko-biokovskom području u doba turske vla-davine, Zagreb 1972., str. 59. i 143.)

U mletačkom zemljišniku iz 1725. – 1728. godine (Bilješka 187 – U rujnu 1725. godine opći providur Marc Antonio Diedo zapovjedio je mjerniku Giovanniju Batisti Camozziniju da izradi zemljišnik naselja oko Zadvarja, Vrgorca i u Neretvi koja su plaćala desetinu makarskom biskupu. Camozzini je skupa s kolegom mjer-nikom Barbierijem izradio taj zemljišnik 1728. godine, ali je on izgorio u požaru biskupskog stana u Makarskoj 1766. godine. U providuro-voj privatnoj ostavštini sačuvan je popis obitelji oko Zadvarja, Vrgorca i u Donjoj Neretvi, pa ga i ovdje koristimo prema knjizi M. Glibote, Povijest Donje Neretve i prvi mletački katastri, Zadar 2006.) zabilježeno je pet Kežića obitelji s ukupno 37 duša:

– u zaseoku Miluša sela Grnčenik obite-lji Ivana Kežića s osam duša i Mije Kežića s devet članova,

– u selu Seocima obitelj Mije Kežića sa sedam osoba,

– u selu Otrić obitelji Frane Kežića s pet i Vida Kežića s osam duša. (Bilješka 188 – M. Glibota, op. cit., str. 176, i 175.)

Pripadnici roda Kežić s tri obitelji i uku-pno 20 duša upisani su u Stanju duša stare župe Podjezerje od 1. ožujka 1733. godi-ne: (Bilješka 189 – Stanje duša stare župe Podjezerje od 1. ožujka 1733. godine saču-vano je u Nadbiskupskom arhivu Split pod naslovom: Liber Status Animarum Parochiae die 1. Martii 1733. (Knjiga Stanje duša župe Podjezerje od dana 1. ožujka 1733). Signatura dokumenta je M. 67, fol, 292-303.)

– U KUĆI IVANA KEŽIĆA (53 godine) uz domaćina prebivaju:

– Katarina, Ivanova supruga (45 godina),– Petar, njihov sin (19),– Magdalena, njihova kći (11),

21STAŠEVICA

Oče naš na Cvjetnicu 2015. godine

– Jure, njihov sin (9),

– Ruža, njihova kći (8),

– Jelena, njihova kći (4);

– U KUĆI FRANE KEŽIĆA GRGINA (44 godine) uz domaćina prebivaju:

– Šima, supruga Franina (33),

– Ivan, sin pokojnog Tome Radeljića (18),

– Ruža, žena pokojnog Tome Radeljića (42),

– Lucija, kći pokojnog Ivana Radeljića (15),

– Margarita, kći pokojnog Ivana Radeljića (13 godina); (Bilješka 190 – Očigledno ovdje je riječ o obitelji Frane Kežića koja nema potom-stva, pa je u svoju kuću primila obitelj vjerojat-no svojih rođaka Radeljića: udovicu pokojnog Tome Radeljića sa sinom Ivanom i dvije kćeri pokojnog Ivana Radeljića (Lucija i Margarita), vjerojatno brata pokojnog Tome Radeljića.)

– U KUĆI MIJE KEŽIĆA (28 godina) uz domaćina prebivaju:

– Margarita, supruga Mijina (33),

– Šima, njihova kći (6),

– Andrija, njihov sin (5),

– Stipan, njihov sin (4),

– Lucija, njihova kći (1),

– Ante, Mijin brat (26),

– Jelena, Antina supruga (21). (Bilješka 191 – Nadbiskupski arhiv Split, Stanje župa stare župe Podjezerje od 1. ožujka 1733. godi-ne, signatura M 67, fol. 292-303.)

Kežiće (četiri obitelji, 17 duša) susreće-mo i u Stanju duša stare župe Pasičina-Brista od 31. listopada 1806. godine (Bilješka 192 – Stanje duša župe Pasičina-Brista od 31. listo-pada 1806. godine čuva se u Nadbiskupskom arhivu sa signaturom M. 113), a prebivalište im je u selu Brista:

– obitelj Petra Kežića s osam duša,

– obitelj Grge Kežića s četiri člana;

– obitelj Ivana Kežića s dvije osobe,

– obitelj Andrije Kežića s tri duše.

Kežići su u Podbablje Gornje pokraj Imotskog doselili iza 1739. godine iz Pasičine, odakle su prešli u Potprolog pokraj Vrgorca, u Plinu (Ploče) i u dolinu Neretve (Opuzen).

Iz matica župe Podbablje vidljivo je da su tu doseljeni Kežići promijenili prezime u Trutin, o čemu svjedoči i dvočlano prezime Kežić Trutin, iz kojeg je drugi član posve prevladao.

V. Vrčić iznosi podatak da su Trutini nekoć Kežići imali u Podbablju 1835. godine pet, a 1907. godine 19 obitelji. (Bilješka 193 – V. Vrčić, op. cit., str. 191.)

Prema popisu stanovništva Republike Hrvatske iz 2001. godine u Imotskoj krajini Trutini žive:

– Podbablju Gornjem (sedam obitelji, 19 duša),

– u Zmijavcima (3, 12).Ante Ivanković

22 STAŠEVICA

HRVAT NEMA PRAVO NA SVOJ GROB

Svaki čovjek ima pravo na svoj grob,samo Hrvat nema.

Ubijenima bleiburžkim zarobljenicimauzkraćeno je pravo na grob

s njihovimimenima i prezimenima.

Oni su bačeni u protutenkovske rovove,jame bezdane u vučjim gorama,

rijeke i močvare.Na njihovim bezbrojnim bezimenim grobovima

nemani imena

ni prezimena.Do njih je izbrisan

svaki trag.Mato Marčinko

ProslovStaševica, mjesto i župa u blizini Ploča,

nastanila se uz polje, zavrijedila je da se predstavi na stranicama našeg Godišnjaka sa prezimenima, godišnjim brojem krštenja i podacima iz najstarije poznate matične knjige krštenih koje povezuje konac XVII. i početak XVIII. stoljeća. Ime sela je vezano uz ranokr-šćanskog mučenika sv. Anastazija - Staša. Župu se Staševicu u prošlosti zvalo Pasiči-nom. Pod potonjim imenom naselje je ime-novano župom davne 1760. godine. Do tada je bila sastavni dio župe Podjezerja. Stanje duša župe Podjezerja iz 1733. spominje sela koja su njezin sastavni dio: Grčenik, Pasičinu, Umčane, Bristu i Plinu.

Prezmena koja ovdje susrećemo su posto-jani međaši našega hrvatskog, kršćanskog, jezičnog i etničkog protega u prošlosti. Oni su, piše Petar Šimunović, čuvari starijih jezičnih pojava, pokladi obličnih i semantičnih obilježja,

svjedoci nekadašnjeg svjetonazora. Prezimena su vjerodostojni spomenici materijalne i duhov-ne kulture našeg kraja koje ih je stvorilo i koji ih čuva kao izraze neprekinuta pamćenja. Prezi-mena s onomastičkog gledišta zapravo su adre-sar ljudi u društvu. Bez adresa lako se zabludi u zbilji i u povijesti. Prezimenima kao adresama odlazimo na put u rodoslovlja, u migracijska ‘lutanja’ njihovih nositelja. Kroz povijest na njima prepoznajemo biljege svojega jezika, te neka-dašnju i današnju narodnosnu pripadnost nji-hovih nositelja. Prezimena su najbitniji sadržaji našega krsnoga lista, naših domovnica, putov-nica, osmrtnica. Naša prezimena su, kao i riječi, različitoga etimološkoga postanja i dio su leksič-kog blaga u rječnicima hrvatskog jezika pa su takva ušla u naš Godišnjak.

23STAŠEVICA

Prof. dr. fra Andrija Nikić, akademik

Staševica u prezimenima (1693.-1704.)Ako se nikad ne osvrnu na svoje pretke,

ljudi se ne će radovati svojim potomcima.Edmund Budre

Crkva Svih Svetih na Bristi

Do sada sam pronašao dvije najstarije matič-ne knjige. Ovdje ispisujem podatke iz starije. Kro-nološki sam prepisao krštene osobe na rubriciran način: prezime, krsno ime, imena roditelja, datum krštenja, te brojevna oznaka listova s odgovaraju-ćim rednim brojem upisa. Čitateljima je vjerojatno poznato mjesto krštenja koje u ovom svesku nije upisivano. Međutim, u mlađoj matičnoj knjizi upi-sani su nazivi zaseoka u kojima je kršteno dijete sa svojim roditeljima živjelo. Na koncu upisao sam ime i prezime župnika.

Zbog lakšeg pronalaženja željenog prezi-mena u drugoj tablici poredana su prezimena krštenika po abecednom redu s odgovarajućim podacima.

Treća tablica donosi upise krštenika po prezimenima, a slijedeća tablica popise kršteni-ka po učestalosti.

Peta tablica donosi popis imena koja su djeca prigodom krštenja dobivala, te slijedi tabli-ca s učestalosti imena.

(egzistencije). Novokrštenik zazivlje ime Gospo-dinovo (Dj 22,16), ime se Gospodino zazivlje nad njim (Jak 2,7) i tako on dolazi pod vlast onoga čije gospodstvo priznaje. Dobri pastir zna svaku svoju ovcu po imenu (Iv 10,3). Imena izabrani-ka zapisana su na nebesima (Lk 10,20), u knjizi života (Fil 4,3). Ulazeći u slavu dobit će novo i neizrecivo ime (Otk 2,17); imajući dio u Božjem životu nositi će ime Oca i ime njegova Sina (3,12; 14,1); Bog će ih zvati svojim sinovima (Mt 5,9), jer oni to doista i jesu (1 Iv 3,1).

Kršćani slave imendan. To je dan na koji vjernik slavi svojeg zaštitnika, obično sveca ili blaženika, čije ime je dobio na krštenju.

Voleći svoj narod, župu i prostor nasta-njen hrvatskim i katoličkim pukom otkinuo sam dio svoje ljubavi i znanja te skinuo prašnjavo ruho sa Matičnih knjiga, Stanja duša i starih papira, te pokazao posebnost današnje župe Staševica preko zapisa o davnim prezimenima.

Ova studija može poslužiti ne samo povje-sničarima nego i đacima, studentima i župlja-nima, te djelatnicima i znanstvenicima raznih struka – od demografa, preko statističara i ana-litičara do jezikoslovaca.1

1. Zemljopisni položaj i povijesni podatci

„Na putu od Ploča prema Vrgorcu, napi-sao je Vlado Čutura, poput mjesta iz bajke, skrivena iza brda smjestila se Staševica. Od mora skrivaju je obronci Biokova. Od Ploča je udaljena devet kilometara odakle vodi cesta prema Malom Prologu i Vrgorcu. U crkvenoj podijeli mjesto pripada Splitsko-makarskoj nadbiskupiji... Župa obuhvaća široko područje s brojnim zaseocima koji su pretežno iseljeni. Nakon izgradnje tunela koji je probio fra Ante Gnječ od 1934. do 1936. Tunel je dug 2.100 metara. Puštena je voda i dobiveno je plodno tlo. Poslije potresa 1962. većina se stanovniš-

1 Izražavam zahvalnost franjevcima u Zaostro-gu na sačuvanim matičnim knjigama i prezi-menologu Nikoli Mandiću na posuđenim po-datcima iz Matice krštenih područja današnje župe Staševica od 1693. do 1704. godine..

24 STAŠEVICA

Ime je, prema Općem religijskom leksikonu, raspoznajni znak koji omogućuje raščlanjivanje i strukturiranje stvarnosti. Nadjenuti ime i dobiti ime središnja je djelatnost simboličnih i komuni-kacijskih procesa. Poznavanje imena pretpostav-ka je za uspostavu komunikacije i zajedništva. U Svetom pismu ime je izraz uloge što je neko biće ima u svijetu. Samo onaj tko poznaje ime Boga ili čovjeka može mu se obratiti izgovaranjem ili zazivanjem. Ime čovjeka nešto je više od puke etikete. Ono i njegov nositelj u uzajamnom su odnosu, ime ima udjela u postojanju imenova-noga. To je odnos imena (identiteta) i postojanja

tva iz okolnih zaselaka spustila uz to plodno tlo na kojem sve uspijeva.“2

Kraj je davno bio nastanjen. Na području župe nalaze se brojne gomile, ali i srednjovjekov-ni stećci. Iz ranokršćanskog razudoblja sačuva-la nam se bazilika tih do današnje župne crkve. Stanovništvo je nekoć živjelo po okolnim brdima. Narod je vrlo radišan, posebice kad je u pitanju rad na zemlji. Oko 96 posto zemlje je obrađeno.

Imena navedenih zaseoka otvaraju nam teme prezimena koja su prerasla u toponim – imena zaseoka. Odgonetavanje svaklog toponima je značajno djelo koje donosi prikaz naselja u svakoj župi. Iako podaci zastarjeva-ju, da će biti nadmašeni, da traže moguća i drukčija tumačenja, ponikla iz novih spozna-ja ovdje izdvojena ipak upozoravaju na svoju posebnost. U Leksikonu naselja Hrvatske, Zagreb, 2005. Obrađena je samo Staševica. Tu uz ostalo piše: „Naselje u Gradu Pločama. Dubrovačko-neretvanske županije. Smještena na zapadnm dijelu Jezera u srednjoj Damal-maciji... 10 km sjeverno od naselja Ploča; 918 stanovnika (2001.), stopa pada – 1,89% (1991.- 2001.), površina 22,92 km/2, prosječna gusto-ća naseljenosti 40 st/km/2; 244 domačinsta-va; žena 48,3%, muškaraca 51,7%; stanovniš-tvo po dobi: u dubokoj starosti (mlado 31,8%, zrelo 44,2%, staro 24,0%). Dijelovi naselja su zaseoci: Buštrici (od 1880. do 1910. i 1948. ime je Kolivrat), Dropulići (od 1880. do 1910. i 1948 ime je Crnoća), Gnječi, Gradina-Matelj-ci (od 1880. do 1910. i 1948 ime je Gradina), Jerkovići, Jozetine, Kežići (1880. ime je Bari-novac, od 1880. do 1910. i 1948. ime Bara-novac), Kužići. Pasičina, Plećeši (1880. ime je

2 VLADO ČUTURA, Glas Koncila, 9., od 2. ožuj-ka 2008., str. 20.-21. i Godišnjak Staševica, 3 (2008.), str. 61. Vlado je napisao podatke: „Župa se proteže na 15 kilometara dužine, a zaštitnik joj sv. Staš. Čine je zaseoci Barano-vac, Grnčenik, Jozetine, Kolivret, Mrižetine, Pasičina, Podklek, Polutine, Rajići, Rupe, Spi-lice, Staševica, Šalinovići i Trnava.“ Čini mi se da su točniji podaci kod Božidara Feldbauera pa njih ovdje preuzimam.

Mrcetine, od 1890 do 1910 i 1948. Mrižetine), Polutine, Potklek, Rujići, Rupe, Spilice (1948. ime je Špilice), Staševica (1880. do 1910. ime je Selište), Šalinovići (od 1880. do 1910. ime je Salinovci), Trnova i Usorci.

Početkom XVIII. st. središte župe bilo je u Bristi. God. 1733. makarski biskup Stjepan Blašković želio je stvoriti novu župu od Briste, Pasičine, Grnčenika i Umčana. To se ostvari-lo tek g. 1760. Dosta kasnije, g. 1897., Umča-ne su pripojene Dusini a Pasičina je dobila selo Crnču.

Danas se stanovništvo iselilo iz zabitnih gorskih krajeva i prešlo prema polju koje je stvoreno isušivanjem Vrgoračkog jezera, za što je najzaslužniji fra Ante Gnječ, župnik od g. 1920. do 1941.3

3 http://www.franjevci-split.hr/index.php?option =com_content&view=article&id=384&Itemid=7

25STAŠEVICA

Djeca obitelji Šapina u Eslingenu

Gospodarska osnova: poljodjelstvo, vino-gradarstvo, stočarstvo, trgovina, ugostiteljstvo i obrt (vodoinstalaterski). U Staševici posto-ji Osnovna škola fra Ante Gnječa, Dječji vrtić Ploče i poštanski ured HP-PS Split. Nalazi se na križištu županijske cesta Ž6208 (Vrgorac D62 – Staševica – D513) i nerazvrstane ceste.

Nova župna crkva Sv. Anastazija (Staša) izgrađena je 1979. Stara crkva Svih svetih izgra-đena je 1737. i obnovljena 1997. Gospina kape-lica u župi sv. Anastazija solinskog mučenika, koja je osnovana 1760. kao Pasičina, a od 1976. zove se Staševica. Župa pripada Biokovskom dekanatu Splitsko-makarske nadbiskupije.4

2. StanovništvoStanovništvo današnje župe Staševica je

domorodno, ali i doseljeno. Sela Pasičina i Miluša prvi se put spomi-

nju 1417., u povelji bosanskoga kralja Stjepana Ostoje (1398.-1404. i 1409.-1418.) kojom kralj

4 BOŽIDAR FELDBAUER, Leksikon naselja Hrvatske, Zagreb, 2005., str. 740. Opća Hrvatska enciklo-pedija Miroslav Krleža, Zagreb, 2008. nažalost, nije obradili on naselje. Usp. svezak 10.

Stjepan knezovima Vukašinu, Baranu i Jurju Vukačiću daje u posjed spomenuta sela. I danas se dio sela u Pasičini zove Baranovac, po knezu Baranu, iz spomenute povelje. Pasi-čina sa širim područjem tada je bila u sastavu Bosanskog kraljevstva, čija je granica na moru bila od Omiša do Ošlja, a pripadao joj je zaljev Boka Kotorska. Tekst povelje glasi:

U IME SVETOGA I NEDJELJIVOGA TROJSTVA

Mi Ostoja milošću Božjom kralj Bosne, zemalja Humljana, dijela Primorja i Donje Ugar-ske, Usore, Soli i Podrinja i td. I s nama gospo-darica kraljica Jelena naša žena i naš sin Sti-pan, dajemo na znanje svima i svakomu koga se tiče ovaj naš otvoreni list kako su nas služili naše vjerne sluge knezovi Vukašin, Baran i Juraj Vukačić, u svako vrime vjerno i pravedno, olso-bito kad nam se dalo i pd našu vlast podvrglo Humljane – i zbog te gore rečene vjernosti i služenja potvrđujemo spomenutim knezovima Vukašinu, Baranu i Jurju Vukačićima, njihovim potomcima sve kako smo zatekli i što su imali i posjedovali za vrijeme Bana Stipana i kralja Tvrt-ka, i istim knezovima Vukašinu, Baranu i Jurju

26 STAŠEVICA

Nadbiskup Marin na Baranovcu

Vukačićima i posle njihovim potomcima dajemo u nasljedstvo za sve vjeke vjekova: Grad Makar sa svim pravima i međama, posjed Drvenik sa svim posjedima i međama, posjed Pasičinu sa svim posjedima i međama, posjed Milušu sa svim posjedima i međama, grad Lapčanj sa svim posjedima i međama, s imanjima i vodama i skelama i davanjima i zemljarinom, a izuzevši ona prava koja su im podijeljenja od Radivoje-vića i istovremeno nalažemo da nitko ne bude viši od njih u zemlji Humljana, i da nitko od njih ne služi bilo kojeg drugog gospodara.

Za ovo bijahu svjedoci naši kraljevski ple-mići, to jest: vojvoda Petar Pavlović s rodbinom, knez Radič Radojević s rodbinom, knez Batić Mirković s rodbinom, vojvoda Ilko Semković, upravitelj dobara našega dvora knez Juraj Dra-gičević s rodbinom, knez Tvrtko Borovinić s rodbinom, upravitelj našega dvora Nikola Kukla-tović s rodbinom.

Dano u Bosni, 22. srpnja 1417. god.Kraljevski potpis i pečat.“5

Najvjerojatnije je da je Baran Vukačić živio u Pasičini, jer se po njemu dio Pasiči-ne danas zove Baranovac. Vukašin i Baran Vukačić spominju se u ispravi iz 1422. godine, kada odgovaraju Dubrovčanima da gusari, koji su opljačkali njihove trgovce, nisu njihovi ljudi nego su iz Poljica. Isprava je vjerojatno pisana u Pasičini u rujnu 1422., a glasi:

„Vladušemu gradu Dubrovniku knezu vla-stelem i svoj općini od Vukašina i od Barana smireno poklonenie kako gospodi i prijateljem Gospodo ovo razumismo Vašemu počtenome pisanju skroz onei hude ljudi ki su Vam štetu učinili. Ako Vam netko govori da su bili tko našega priklada s nimi svoju volju e govori-ju hoće iznaći Vašu milost da nie udvli nitkor biu ulišno vihi zlih ljudi. Mihačević edno Marko Čuovića, a drugo Juraj Žorže, a tretie Radin, a četvrto Marko iz Peruna iz Poljica, a inih gospo-do ne znamo, a oni stoe Podatrinom pri sv. Bar-tulu. Bog Vas veseli i dai Vam veliko počtenie.“

5 Usp. MILAN GLIBOTA, Prvi spomen sela Pasiči-ne, 1417., u povelji bosanskog kralja Stipana Ostoje, Staševica, br.3., str. 8.-9.

Baran Vukačić spominje se s braćom, koja se poimenično spominju u povelji vojvo-de Jurja Vojsalića, 12. kolovoza !434., braći-Radivojevićima, kojom im vraća oteta imanja u zapadnom Humu.6

Sela Grnčenik (Grnča) i Crnoća (Crnu-ća) prvi se put spominju u turskomp poreznom popisu zemalja iz 1475.-1477. godine Tada je u općini - džematu vojvode Dadoje. U selu Crno-či spominju se tada dvije obitelji: Vladića sina Radonje i Radovana sina Milića. Sela Grnčnik, Pasičina, Brista i Crnoča spominju se među 29 sela, u odluci mletačkoga dužda Alvisa Moce-niga, od 15. studneoga 1571. Kojom nakon poraza Turaka, u bitci kraj Lepanta, 7. listopa-da 1571., ova sela prima pod svoju vlast.

Na ovo područje, piše Zoran Akmadžić, kršćansko stanovništvo iz Hercegovine počelo je doseljavati nakon turske okupacije polovi-com XV. stoljeća. Ispočetka su bježali pred Tur-cima koji su osvajali pojedina područja. Naime, nakon osmanskog osvajanja Hercegovine u drugoj polovici XV: stoljeća, a iza toga i susjed-noga dalmatinskog područja sve do predgrađa Splita na tom prostoru nije bilo većih ratova jer je osmanska vojska naprosto bila presnažna i nepobjediva. I posljednji ostatak austrijske vla-sti napustio je Dalmaciju padom Klisa pod tur-sku vlast 1537., a Mlečani su držali uglavnom utvrđene dalmatinske gradove te samo dijelom i prostor u zaleđu. Velike su promjene u Dalma-ciji nastupile s velikim ratovima u XVII. i XVIII. stoljeću. To je ujedno stoljeće u kojem Turci gube goleme teritorije koje su dotada držali pod svojom vlašću, a njihovo se dotad nepo-bjedivo carstvo počinje povlačiti u se, i to u teri-torijalmoim i u mentalitetnom smislu.

Veliko iseljavanje pučanstva, doslov-no bijeg – migracija pred turskim zulumom posljedica je okupacije Hercegovine. Tijekom druge polovice XVII. i početkom XVIII. stoljeća, za vrijeme triju velikih ratova između mletačke i turske vojske, došlo je do velikog iseljavanja

6 Usp. M. GLIBOTA, Prvi spomen sela Pasičine, 1417.,.., Staševica, br. 3., str. 9.

27STAŠEVICA

stanovništva iz Hercegove u Dalmaciju (Kan-dijski, Morejski i Mali ili Imotski rat). Mlečani, u nedostatku vlastitih snaga, regrutiraju doma-će kršćanstvo stanovništvo pod svojom upra-vom, a s druge strane organiziraju preseljenje hrvatskih katolika s prostora pod turskom vlašću u Dalmaciju. Na ovaj su način Mlečani dobili udarnu snagu za osobođenje područja pod turskom vlašću.

Za istraživanje je intersantno seljenje iz Brotnja u vrgorački kraj i zato izdvajam jedan događaj:

Godine 1685. Rade Miletić (1667.-1737.) upao je u Broćno i preselio u Dalmaciju dio stanovništva. Razoren je Metković i dvije utvr-de blizu Gabele. Smatra se da je uskočila 3051 obitelj s 10 200 vojnika sposobnih za oružje, što je posljedica uskočkih upada. Turci ostaju bez ljudstva i radne snage. Cijeli krajevi ostali su razoreni i pusti, a turski teritorij niči-ja zemlja. Seobe su išle u grupama od 20 do 200 obitelji prema veličini sela ili kraja.

Uz brojne franjevce koji su se istakli u spašavanju katolika posebno se ističu zasluge fra Franje Marinovića. Njemu je providur Sinja i okolice gosp. Antonio Semitecolo 10. prosinca 1696. uputio pismenu pohvalu. Providur piše:

„Plodno, pohvalno i zaslužno je vjersko djelo-vanje o. Franje Marinovića, serafskog reda sv. Franje Manje Braće, koji je marljivim i vještim načinom zbacio otomanski jaram s mnogih kršćanskih obitelji, pošo ih je izbavio ispod jar-ma stavivši se na čelo i upravljaući u nemirima sadašnjega krvavoga rata, povrati svojom sve-ćeničkom snalažljivošću pod Duždevu upravu i pod našu jurisdikciju 736 obitelji, koje su po na-redbi presvijetloga gospodina generalnog provi-dura, kavalira Dolfina smještene u selima Potrav-lja, Muća i Graba, gdje je odmah taj narod dao dokaze hrabrosti i vjernosti protiv neprijatelja“7

Fra Franjo je organizirao i predvodio na-vedene obitelji s područja današnjeg Brotnja i Goranaca. Putovali su preko Ljubuškog kraja, te ušli u Vrgorski kraj, preko Staševice i bio-kovskih osoja išli dalje. Bez ikakve sumnje, što svjedoče i prezimena što ih danas susrećemo na području zaostroškog zaleđa pojedine obi-telji su se zaustavljale i skućile duž putovanja ove velike skupine prema navedenim područji-ma - Potravlja, Muća i Graba.

Tih godina iz Hercegovine je iselilo vrlo mnogo svijeta. „Nestalo je srednjeg staleža, tr-govaca i obrtnika, narod je osiromašio. Počet-kom osamnaestog stoljeća u cijelom bosan-skom pašaluku bilo je jedva dvadesetak tisuća katolika.“8 Točnije, u međuvremenu broj kato-lika je s 310.000 pao na oko 25.000, a možda i na 17.000 osoba. Tada je na opustošenim i popaljenim ognjištima ostalo malo katoličkog pučanstva. Na njemu su svoj bijes i divljaštvo iskaljivali okrutni poturice i Turci.

Karlovačkim mirom (1699.) granica Her-cegovine se suzuje, a broj katoličkog stanov-ništva je vrlo malen. Politička granica koja je dijelila mletačko od turskog, dijelila je isto tako i samostane u Zaostrogu i Živogošću od župa što su ih pojedini franjevci pastorizirali u gra-nicama turskog carstva. Ta okolnost ponukala

7 A. NIKIĆ, Povijest egzodusa…, str. 43.8 http://www.rama-prozor.info/povijest/turska-

vlast.htm. Susretao sam podatak da je broj katolika pao na oko 17.000 osoba.

28 STAŠEVICA

29

je starješinstvo franjevačke provincije Bosne Srebrene da je 1700. odlučilo, da pastorizaciju u zapadnoj Hercegovini preuzmu samostani u Bosni (Kreševo, Fojnica i Sutjeska), a da fra-njevci iz Zaostroga pastoriziraju područje koje je pod mletačkom vlašću.9

Za istraživanje je važan vremenski peri-od vezan za oslobođenje Vrgorca.

Dana 26. studneoga 1699. godine poslije 4 dana borbe oslobođen je Vrgorac. Mletačka vojska s 400 prekomoraca zauzela je most, a guverner Antičić s 1000 vojnika iz Makarskog primorja zaposjeo je prolaz. Serdar Nonković i Matija Bebić s većim brojem vojnika iz Nere-tve pomažu Mlečanima kao i puk Vrgorske krajine s Radom Miletićem.Trideset i četiri voj-nika se predaju i odlaze u Ljubuški pod prat-njom nadintendanta Marinovića, a muslimani su nešto ranije pobjegli za Vitinu, Ljubuški i Mostar. Bebić je za zasluge dobio zidine u Otoku da postavi mlinove za žito te imanja mislimana Vladića i Delibašića. Vojnici i narod s Bebićem naseljavaju Jezero. Radu Miletića, junaka pri osolobađanju Vrgorca, narod je prozvao serdarom. Tako je već 1704., prema arhivskim dokumentima, przvan serdarom. Taj naziv se susreće i kasnije (1728., 1732. i 1737.). Oslobađanjem Vrgorca otvara se put prodiranju k Imotskom i Mostaru, a narod iz Hercegovine ponovno prelazi na mledački teritorij. Naseljeva se u okolici Vrgorca te u Prugovo, Neorić, Muć, Gizdavac...10

Mlečani su volje vremena vodili pregovo-re sa starješinama sela Broćna, Mostarskog Blata i Goranaca o preseljenju, ali tek u ljeto 1690. godine dogovorena je seoba i te godine prešlo je samo 25 obitelji. Izbjeglim iz Brotnja kod Vrgorca dodijeljena je zemlja. U pomoć subaša počinju uvoditi porez i desetinu od uroda, a nešto kasnije i travarinu.11

9 A. NIKIĆ, Povijest egzodusa…, str. 45.-46.10 GLIGOR STANOJEVIĆ, Dalmacija u doba morejskog

rata (1684.-1699.), Beograd 1962., str. 91.11 Usp. ZORAN AKMADŽIĆ, Izgibljeni u vremenu,

rodoslovlja… Zagreb, 2013., str. 13.-14.

O prezimenima stanovništva koje je živjelo na ovom prostranom području koncem XVII. I početkom XVIII. stoljeća svjedoče popi-si u matičnim knjigama.

3. Matične knjigeMatične knjige razvijale su se u krilu

Katoličke crkve. 12

Prve vijesti o postojanju Matičnih knjiga sežu u treće stoljeće poslije Krista. Još tada su kršćani imali posebne knjige krštenih i umr-lih osoba. Car Justinijan je polovicom četvrtog stoljeća naredio da se u crkvenim arhivima čuvaju dokumenti o obavljenim vjenčanjima.

Matične knjige se, prema sačuvanim primjercima, susreću u 14. stoljeću. Župnik u Givry vodio je od 1334. do 1348. Evidenciju o pristojbama plaćenima prilikom sprovoda Taj popis zapravo je popis umrlih. Najstari-jom sačuvanom matičnom knjigom smatra se knjiga krštenih iz 1451. godine, koja se vodila u župi Ille-et-Villaine u Bretagni. U Španjolskoj su sačuvane matične knjige iz 15. stoljeća, a u više država iz 16. stoljeća.13

Uza sve to što nemamo starijih matica, ipak možemo sa sigurnošću ustvrditi, da su katolici i u hrvatskim biskupijama primorju od najstarijih vremena i za cijelo vrijeme tur-ske i austrijske vladavine svoju djecu krštavali neposredno poslije rođenja. Radilo se, naime,

12 O instituciji matičnih knjiga već je 1908. godine pisao MIHAJLO LANOVIĆ, Zbirka matičnih propi-sa valjanih u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1908. potom i IVAN KLAUZER, Osvrt na historiju razvoja matične službe u SR Hrvatskoj, Statistička revija, 2/1(1952.), str. 125.-129 i ANDRIJA NIKIĆ, Povijest matičnih knjiga, Kršni za-vičaj, br. 30 (1997.), Humac, 1997., str. 84.-86. Dvije Matične knjige od 1708.-1748. za područ-je istočne Hercegovine pronašao sam u Arhivu Kongregacije De propaganda fide. Originale sam fotokopirao i donio u Hercegovinu. Po je-dan primjerak fotokopija darovao sam gospodi-nu Nikoli Mandiću i don Stjepanu Batinoviću.

13 O matičnim knjigama opširnije vidi: VLADIMIR STIPE-TIĆ i NENAD VEKARIĆ, Povijesna demografija Hr-vatske, Zagreb – Dubrovnik, 2004., str. 28.-32.

STAŠEVICA

čeno je da se u matične knjige upisuju i prezi-mena upisanih.18

Sačuvane matične knjige iz 16. stoljeća u Dalmaciji objavio je Vladislav Cvitković.19 Nekoliko matičnih knjiga započeto je i prije Tridentskog sabora. Najstarija zasad poznata matična knjiga u Hrvatskoj je knjiga krštenih u Umagu iz 1483. godine.

Godine 1614. Rimski obrednik je upot-punio odredbe spomenutog sabora nadoda-jući da svaki župnik ima uz Matice krštenih i vjenčanih još voditi i Maticu krizmanih, Status animarum (Stanje duša) i Maticu umrlih. U novije vrijeme uvedena je i Matična knjiga prvopričesnika i Knjiga zaruka. Uz te knjige nastavlja se s progresivnim pomlađiva-njem administrativnih dokumenata čiji se krat-ki sadržaj s drugim podatcima koji se upisuju u Urudžbene zapisnike i pohranjuju u odgova-rajuće fascikle.20

U stara vremena svećenici su djecu kršta-vali u župnim ili samostanskim crkvama - koje su tada imale krsni zdenac ili “kamenicu veliku, di se dica krste”. U srednjem vijeku poznato je na ovom području više crkava. Nakon osman-lijske okupacije i rušenja crkvenih zdanja fra-njevci su djecu krštavali na određenim mjesti-ma ili u vjerničkim kućama. Krštavalo se djecu svakog dana u tjednu. Djeca su na krštenju dobivala ponajviše kršćanska imena, a rjeđe narodna. U tursko doba rijetki su bili slučajevi da se gdjekoji musliman obratio na katoličku vjeru. Biskup fra Marijan Lišnjić spominje da je između 1664. i 1672. krstio 33 muslimana, od kojih 25 muških i 8 ženskih.

Za naše područje značajna je naredba biskupa fra Marijana Lišnjića napisana u Imot-

18 Usp. PETAR ŠIMUNOVIĆ, Hrvatska prezimena, podrijetlo, značenje, rasprostranjenost, Zagreb, 1995., str. 9.

19 VLADISLAV CVITKOVIĆ, Matice u Dalmaciji iz XVI stoljeća, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 2 /1955., str. 79.-86.

20 Usp. ANDRIJA NIKIĆ, Povijest matičnih knjiga, Kršni zavičaj, br. 30. str. 84.-86.

30 STAŠEVICA

o sakramentu, po kome čovjek postaje dijete Božje, sljedbenik Kristov i član Katoličke crkve.

Nekoliko matičnih knjiga započeto je i prije Tridentskog sabora. Najstarija zasad poznata matična knjiga u Hrvatskoj je knjiga krštenih u Umagu iz 1483. godine. Prema Jakovu Jelinčiću, „od 1483. do otprilike 1608. Su prijepisi izvršeni iz poderane knjige koja je datirala čak od 1400. godine.14 Zatim slijede matične knjige krštenih na Hvaru, pisana latinskim pismom, a započeta 1516. godine, Mandalina (Šibenik) od 1544., Zadar od 1560., Pučišća od 1566. Trogir i Rab od 1569., Split od 1570. godine.15 Najstariji saču-vani upis u Dubrovačkoj Republici nalazi se u maticama župe Suđurad na Šipanu, a potje-če iz 1578. godine. U unutrašnjosti Hrvatske sačuvane matične knjige su iz kasnijeg vre-mena (Zagreb, 1640., Osijek, 1691. i Varaž-din, 1707. godine). 16

Naredba o sustavnom vođenju matičnih knjiga definirao je odredbama Tridentskog sabora (1545.-1563.).17

O Matičnim knjigama u srednjem vijeku govore razne biskupijske sinode petnaestoga stoljeća. Na 24. sjednici Tridentskog sabora (1545. - 1563.) određeno je da župnici moraju upisivati u posebne knjige krštenja i vjenčanja i te knjige brižno čuvati.

O Matičnim knjigama u srednjem vijeku govore razne biskupijske sinode petnaestoga stoljeća. Na 24. sjednici Tridentskog sabora (1545. - 1563.) određeno je da župnici moraju upisivati u posebne knjige krštenja i vjenčanja i te knjige brižno čuvati. Na istom koncilu odlu-

14 JAKOV JELINČIĆ, Matične knjige župe Lanišće, Buzetski zbornik, 20/1995., str. 69.

15 JAKOV JELINČIĆ, Matične knjige župe Lanišće, Bu-zetski zbornik, 20/1995., str. 85., bilješka 3.

16 IVO FICOVIĆ, Zbirka matičnih knjiga Historij-skog arhiva u Dubrovniku, Arhivski vjesnik, 25/1982., str. 19.

17 Usp. IVO FICOVIĆ, Zbirka matičnih knjiga Hi-storijskog arhiva u Dubrovniku, Arhivski vje-snik, 25/1982., str. 15.

31STAŠEVICA

skom od 16. travnja 1678. godine o vođenju Matica krštenih i vjenčanih. “Zapovidamo i naređujemo što moremo, da se imadu karšte-nia i ženidbe pisati po župa i manastiri, i da župnici o Božiću pošalju k nama rečena kar-štenia i ženidbe. I zapovidamo pp. oo. gvardi-anom, da se ne imadu u drugo onim knjigam u drugo služiti., nego na karštenia, u koje se karštenia pišu...” A malo dalje naređuje: “Neka se navišćuju ženidbe tri puta”.21

Prof. fra Josip Soldo je popisao matične knjige sačuvane u Pismohrani franjevačkog samostan u Zaostrogu.22 Među tim knjigama nalaze se i dvije matične knjige krštenih naše župe. Stariju donosimo u prijepisu i, za lakše snalaženje i pronalazak željenih podataka, s nekoliko popratnih tablica.23

21 Usp. ANDRIJA NIKIĆ, Franjevački arhiv – Re-gesta Franjevačkog arhiva u Mostaru 1446.-1862., Mostar, 1984.

22 JOSIP ANTE SOLDO, Inventat arhiva franjevač-kog samostana u Zaostrogu, Arhivski vje-snik, 16/1973., str. 196.-197.

23 Kako crkvene vlasti nisu izdavale posebne na-redbe kojim jezikom treba upisivati krštenja, krizmu, vjenčanja i podatke o smrti, stare Mati-ce su pisane na latinskom jeziku i bosanici, a u novije vrijeme kod nas se upisuju odgovarajući podaci u Matice na hrvatskom jeziku. Gospo-din Nikola Mandić je, kao izuzetno nadaren čovjek, naučio latinska imena i hrvatsku ćirilicu - bosanicu pa je gotovo sve starije knjige, što ih je dobio od dr. fra Karla Jurišića, transkribirao i preveo na hrvatski jezik. Od tada brojne Nikoli-ne teke su svojevrsni arhiv za prezimenologiju i Makarskog primorja i šireg područja. U tekama su ispisani svi relevantni podaci s odgovaraju-ćim skraćenicama Matičnih knjiga. To su ujed-no bila i prva Kazala svih iskorištenih matičnih knjiga. Mogu samo zamisliti i vrednovati koliko su nas mrzili i koliku štetu nanijeli neprijatelji Crkve i hrvatskog naroda da nam uništavaju-ći matične knjige unište neuništivo korijenje i presjeku tvrdo nacionalno stablo. Da su saču-vane sve Matične knjige od pokrštenja Hrvata do danas, koliki bi to bio fond i kako dragocjeni podaci za današnje pučanstvo Primorja - i šire područje, i naša buduća pokoljenja.

Matice knjige sačuvale su mnoštvo poda-taka za ondašnje pučanstvo. Stare župne mati-ce čuvaju se u arhivu zaostroškog samostana: Tu su matice sela Podjezerja, Pline, Briste, Otri-ća, Miluša, Pasičine i Grnčenika od g. 1693. do 1739. – 1693.-1704. i od 1721. do 1729. (Knj. 207), knjiga krštenih i vjenčanih u Podjezerju u godinama. 1695.-1770. i 1720.-1722. (Knj. 210. i 211).24 Ovog puta zadržavamo se samo na starijoj matičnoj knjizi. Na širokom području prema matici krštenih od 1693. do 1704. kršte-no je 162 djece kojim je nadjenuto 57 različitih imena.25 Prof. Fra Gabrijel Jurišić dopunja fra Josipove podatke:“ Stare župne matice čuvaju se u arhivu zaostroškog samostana: matica sela Podjezerja, Pline, Briste, Otrića, Miluša, Pasičine i Grnčenika od g. 1693. do 1730. (Knj. 207), knji-ga krštenih i vjenčanih u Podjezerju u godinama 1695.-1770. i 1720.-1722. (Knj. 210. i 211.).“26

24 http://www.franjevci-split.hr/index.php?option =com_content&view=article&id=384&Itemid=7

25 Arhiv Franjevačkog samostana u Zaostrogu, Ma-tičke knjige - Staševica, I. dio (1693. – 1704.)

26 http://www.franjevci-split.hr/index.php?option =com_content&view=article&id=384&Itemid=7

“Matične knjige su bile i ostaju ukoričene tajne koje samo fratri znaju” - govori puk. Upi-sujući odgovarajuće podatke u Matične knjige naši franjevci su podigli spomenik ne samo sebi, nego i svim upisnicima, kako bi stari Rimljani rekli, trajniji od mjedi (monumentum aere perennius), a ja nadodajem i privlačniji od najljepšeg mramorja, jer sačuvani poda-ci pišu spomenike u živim srcima onih koji ih nasljeđuju, proučavaju i čitaju, jer sve više je osoba i obitelji koje traže svoje korijenje i poku-šavaju izraditi “obiteljsko stablo”. Takvih obitelji, nadam se, bivat će sve više i više!

4. Prezimena “Riječ prezime27 je složena riječ od prijed-

loga ‘prez’ i imenice ‘ime’ što bi značilo ‘preko imena imenom’”28 Prvo objašenjenje termina daje u 17. stoljeću Jakov Mikalja: “porodično ime, kjojim se ko zove po svome ocu, djedu, pradjedu i kojim će se zvati njegov sin, unuk,

27 U godišnjaku Vrgorac, naišao sam na čla-nak: Dana Vuković, Prezimena – Prezime kao termin i kao antroponimjska kategorija, Vrgorac, god. XII., br. 12., str. 50.-53.

28 Frančić ovdje citira Rogića (Frančić 2002: 18.)

praunuk itd.” Današnja definicija prezimena je: “stalno, neizmijenjeno i nasljedno porodič-no ime koje upućuje na pripadnost i (krvnu) vezu osobe s dotičnom porodicom”29

Prezime je najmlađa antroponimijska kategorija, druga determinacija ili determinacija po obitelji koaja se vrši po neposrednim pretku, ocu ili majci.30 Prije njihova nastanka i ustaljiva-nja, drugu determinaciju obavljao je nadimak, koji nastaje nakon prvedeterminacije, tj. osob-nog imena. Po razvitku imensko-prezimenskog sustava, nadimci postaju treća determinacija.

Putanec smatra da je put razvoja prezi-mena najvjerojatnije bio ovakav: osobno ime – deminutiv- ime po ocu – ime više obitelji (naselje) – prezime.

Prije nego što su prezimena postala nasljedna, stalna i nepromjenljiva, onakva kakve ih danas poznajemo, prošla su dug put u svom razvoju. Prezimena su plod društvenog razvitka, a znamo da su se društv au Europi i u svijetu razvijalarazličitim tempom. U sjevernoj Italici rađaju se preziemena, iako njihovo vrije-me nastanka onomastičari različito datiraju pa ih jedni (A. V. Superanskaja) smješta u 8. st., Keber u 9. st., a Nikonov u 11. stoljeće. Bez obzi-ra na različitost u pogledu određivanja vremena začetka prezimena, Italica je zasigurnoo prva europska zemlja iz koje se prezimena rasađuju u južnu Njemačku u 12. stoljeću, u Sloveniju i Poljsku u 13. stoljeću, u Mađarsku i Češku u 14. stoljeću, u Dansku u 15. stoljeću itd.

Vidljivo je kako postoje značajne razlike u vremenu nastanka i razvoja prezimena od zemlje do zemlje, pa možemo reći da Hrvatska relativo rano dobiva svoja prezimena, tj. Već u 12. st., dok npr. Srbija dobiva prezimena u 19. st., a Turska tek u 20. stoljeću. Neke ih zemlje, poput određenih azijskih zemalja, nemaju nui do dana današnjega.

Ustaljivanje prezimena potakao je feu-dali poredak. Prezime je bila u početku staleš-ka kategorija koju su najprije dobivali plemići, potom gradsko pučanstvo, a tek onda slobod-

29 ŠIMUNOVIĆ 1997: 311.30 PUTANEC, 1976: 12.

32 STAŠEVICA

Preslica na Sv. Juri

njaci, a zadnji ljidi bezemljaši, bez prava na glas, sa svjimjedinim pravom da rade i trpe. Kad je prezime prestalo biti samo staleška priviliegija, postaje socioekonomska kategorija. Rastuće europsko stanovništvo je trebalo plaćati porez, a plemstvu je trebalo osigurati nasljednost u obavljanju povlaštenih poslova. Veliki podstrek razvoju prezimena dala je Romokatolička crkva zaključcima Tridentskog sabota (1545.-1563.) po kojima su svećenici dužni voditi matice kršte-nih, vjenčanih i umrlih, ponajviše kako bi se spriječilo krivoženstvo te “kako bi Crkva imala uvid u svoju pastvu, a držabva u svoje porezne obveznike i vojnike”.31

Obaveznost prezimena uređena za-kon-skim aktima dogodila se u katoličkim zemljama stoljeće nakon Tridentskog sabota (u Bavar-skoj), dva stoljeća nakon (u Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj), a u nekatoličkim zemljama još i kasnije (u Rusiji 1888., u Finskoj 1920., na Kosovu 1945. itd.)

Rodoslovlja i prezimena uopće, pa prema tome i ova s naših područja, narodnosni su i jezični spomenici sa zavičajnim jezičnim zna-čajkama. Ona su po naravi selilački spomenici, dragocjena vrela u proučavanju čestih i zamr-šenih hrvatskih migracija sa svojih hercegovač-kih strana, i to od njihove pojavnosti do danas.

Kao što svakodnevno prolazimo po-red starih zgrada velike kulturne i povijesne vrijed-nosti koje ne primjećujemo, jer smo navikli da su tu pored nas, a posvećujemo im se tek kad nas netko o njima priupita ili nam te vrijednosti ugrozi, tako se ponašamo i prema prezimenima. Nosimo ih i prihvaćamo kao gotovu i nepromje-njivu činjenicu oko koje ne treba gubiti riječi.

Međutim, nakon isčitavanja podatak iz matičnih knjiga shvatio sam značenje prezime-na i otkrio spomenike neprocjenjive vrijedno-sti. Taj spomenik smo dobili samim rođenjem i nosimo ga sve do smrti, sada je materijaliziran u obliku knjige. Ukratko, ovo je knjiga o klo-bučkom identitetu, knjiga koja dokazuje da sve što nas okružuje, sva naša prošlost i sadaš-

31 ŠIMUNOVIĆ, 2009.:172.

njost predstavlja svojevrsni spomenik. Knjiga je ponuda koja omogućava da se pronađu odgovori na vječna pitanja odakle smo i tko smo. Ova knjiga je autentični mozaik o ljudima u jednoj mukotrpnoj povijesti, o povijesnom hodu po mukama, o povijesti koja je istinita i koja je životna jer se oslanja na prezimena koji-ma su dotični ljudi obilježeni kao sudbinom, o prezimenima kao povijesnim, narodnosnim, jezičnim migracijskim spomenicima. Iz upisa-nih imena očitana je višestoljetna, a djelomič-no i preko tisućljetna povijest Humca. Humac, poznatiji po Humačkoj ploči uvijek je svojim imenima pričao autentičnu povijest, ja sam je pokušavao samo očitati.

Ovaj popis objavljujem 2015. Godine, a on sadrži pravu našu povijest od prije oko tri stoljeća, preko prvog spomena pojedinih prezimena pa unaprijed, a preko popisa kuće-domaćina, sačuvanih u Stanju duša pojedinih sela i nakon 1733. godine. U svojim potomci-ma, dapače, ona nastavlja živjeti i pričati priču svojih predaka.

Ovim popisom ispunjen je veliki dio duga sadašnjih generacija prema svojim precima i svojoj prošlosti.

33STAŠEVICA

Tri brata blizanca s majkom Ivom

4.1. Kronološki redoslijed

Prezime Ime Imena roditelja Krštenje Kumovi List Broj Župnik

Vukoević Božica Nikola i Mara 12.I.1693. Anđelija Čuljkovića 51. 347. fra Stipan Tvrtković

Perković Marin Andrija i Matija 20.I.1693. arambaša Rade Miletić 51. 348. fra Stipan Tvrtković

Toljičić Toma Jozip i Marinka 23.X.1696. Nikola Vukšić 51. 349. fra Stipan Tvrtković

Tvrtković Antun Marko i Cvita 20.VI.1697. Mijo ... 51. 350. fra Stipan Tvrtković

Pavković Šimun Jerko i Cvita 28.X.1696. Petar Sarajlija 52. 351. fra Stipan Tvrtković

Trlinović Marko Martin i Dominika 8.II.1696. Nikola Jurjević 52. 352. fra Stipan Tvrtković

Jerković Jure Nikola i Petruša 8.IV.1696. Rade Miletić 52. 353. fra Stipan Tvrtković

Marković Ivan Jerko i Ana 15.VIII.1696. Bartul Ćatić 52. 354. fra Stipan Tvrtković

Raosavljević Klara Miač i Kata 25.VIII.1696. Kata Božićević 52. 355. fra Stipan Tvrtković

Radić Manda Marko i Manda 5.II.1698. Ana Marković 52. 356. fra Stipan Tvrtković

Barić Marko Petar i Lucija 2.IV.1698. Luka Ćatić 52. 357. fra Stipan Tvrtković

Tomasović Jure Petar i Kata 3.V.1698. Martin Bukić 52. 358. fra Stipan Tvrtković

Matijević Ivan Mijo i Manda 20.V.1698. Jure Bakulić 52. 359. fra Stipan Tvrtković

Tomasović Mijo Ive i Ivana 30.VIII.1698. kapetan Nikola Vladmirović 52. 360. fra Stipan Tvrtković

Jurišić Vidosava Matij i Mara 2.VII.1698. Kata Batić 53. 361. fra Stipan Tvrtković

Vukoević Ivana Marin i Mara 12.IX.1698. kneginja Vidosava Vladmirović 53. 362. fra Stipan Tvrtković

Vukoević Matij Filip i Lucija 25.IX.1698. Jozip Jurjević 53. 363. fra Stipan Tvrtković

Vukšić Ivana Pavao i Jakovica 23.X.1698. Ana Portić 53. 364. fra Stipan Tvrtković

Lucić Šimun Pavao i Jelina 25.X.1698. Nikola Vuković 53. 365. fra Stipan Tvrtković

Prnjić Ilija Vid i Kata 30.X.1698. Nikola Jelavić 53. 366. fra Stipan Tvrtković

Onić Jozip Stipan i Ivana 3.XI.1698. Marko Medaković 53. 367. fra Stipan Tvrtković

Grmoević Bartul Ivan i Lucija 25.XI.1698. Filip Sentić 53. 368. fra Stipan Tvrtković

Ćulaović Juraj Luka i Kata 30.XI.1698. Marko Jurjević 53. 369. fra Stipan Tvrtković

Srakušić Juraj Miovil i Matija 4.XII.1698. Petar Barišić 53. 370. fra Stipan Tvrtković

Vulić Vidosava Jure i Mara 20.XII.1698. Mara Jurjevića 53. 371. fra Stipan Tvrtković

Biašić Miovil Matij i Ana 28.XII.1698. Stipan Grmoević 54. 372. fra Stipan Tvrtković

Bošković Ivana Frane i Manda 6.I.1699. Jelina Klešić 54. 373. fra Stipan Tvrtković

Sikirić Ivan Toma i Anđelija 10.I.1699. knez Stipan Vladmirović 54. 374. fra Stipan Tvrtković

Matković Ivan Ilija i Lucija 15.I.1699. Nikola Franić 54. 375. fra Stipan Tvrtković

Tomasović Kata Ivan i Ivana 2.I.1699. Manda Matković 54. 376. fra Stipan Tvrtković

Matić Ivan Vidak i Ana 5.I.1698. Jure Ćatić 60. 378. fra Augustin Mrnjavčević

Radeljak Marin Luka i Dominika 31.I.1698. Petar Plećašević 60. 379. fra Augustin Mrnjavčević

Bustručević Šimunita Andrija i Lucija 6.II.1698. Petruša, Bustručeva žena 60. 380. fra Augustin Mrnjavčević

Romić Matija Marko i Barbara 12.II.1698. Bare Musulinuša 60. 381. fra Augustin Mrnjavčević

Proljimliković Grgur Miovil i Lucija 9.III.1698. Marin Oršulić 60. 382. fra Augustin Mrnjavčević

Radeljak Cvita Jure i Cvita 9.III.1698. Ivana Dučića žena 61. 383. fra Augustin Mrnjavčević

Glumac Cvita Pavao i Kata 23.III.1698. Bare Musulinova 61. 384. fra Augustin Mrnjavčević

Grgurinović Jure Marko i Filipa 17.IV.1698. Miovio Ćamarić 61. 385. fra Augustin Mrnjavčević

Talaić Ivana Šimun i Ružica 17.IV.1698. Manda, ćer Kovića 61. 386. fra Augustin Mrnjavčević

34 STAŠEVICA

Prezime Ime Imena roditelja Krštenje Kumovi List Broj Župnik

Ćulumović Marko Ivan i Petruša 30.IV.1698. Jozip Žderić iz Strugova 61. 387. fra Augustin Mrnjavčević

Manenica Stipan Jure i Manda 12.VII.1698. Grgur Ćamarić 61. 388. fra Augustin Mrnjavčević

Zmijarević Antun Jakiša i Anuša 12.VI.1698. Jure Banožić 61. 389. fra Augustin Mrnjavčević

Matić Miovio Antun i Ivana 11.IX.1698. Vid Kežić 62. 390. fra Augustin Mrnjavčević

Marušić Miovio Luka i Jelina 10.X.1698. Petar Pranjić 62. 391. fra Augustin Mrnjavčević

Dropuljić Tomo Andrija i Kata 6.XI.1698. Jure Vraneš 62. 392. fra Stipan Buran

Prilimlik Marin Stipan i Ana 6.XI.1698. kum nepoznat 62. 393. fra Stipan Buran

Tilovac Kata Dominik i Vidosava 12.XI.1698. Barbara, ž. Marka Romića 62. 394. fra Augustin Mrnjavčević

Ćato Dominika Jure i Andrijana 20.XI.1698. Šimunita, ž. Andrije Glavaša 62. 395. fra Augustin Mrnjavčević

Vukšić Andrija Petar i Kata 22.XI.1698. Vid Karamatić 62. 396. fra Augustin Mrnjavčević

Barbirević Kata Jakov i Mara 20.XII.1698. Oršula, ž. Jure Barbirevića 62. 397. fra Augustin Mrnjavčević

Kežić Ivana Vid i Klara 6.I.1699. Ivana Zelića žena 62. 398. fra Augustin Mrnjavčević

Žderić Ana Cvitko i Pranjka 14.II.1699. Ivana Mažilažić 62. 399. fra Augustin Mrnjavčević

Antunović Mara Matij i Pranjka 15.II.1699. Ivana Mažilažić 63. 400. fra Augustin Mrnjavčević

Grubčić Blaž Jure i Matija 25.II.1699. Jure Ćato 63. 401. fra Augustin Mrnjavčević

Mandušić Matij Mijovil i Anđelija 25.II.1699. Petar Grubčić 63. 402. fra Augustin Mrnjavčević

Vukić Ana Mijo i Šima 28.II.1699. Anuša udovica Radića 63. 403. fra Augustin Mrnjavčević

Zelengora Manda Jakov i Anđelija 12.III.1699. Manda Usorac 63. 404. fra Augustin Mrnjavčević

Antonović Jurka Stipan i Jelina 12.III.1699. Jurka Čamarić 63. 405. fra Augustin Mrnjavčević

Nikolčević Ivana Jure i Šimunita 13.III.1699. Ana Bogunović 64. 406. fra Augustin Mrnjavčević

Štrbić Grgur Antun i Ana 16.III.1699. Jure Ćato 64. 407. fra Augustin Mrnjavčević

Bilić Anđelija Martin i Vidosava 25.III.1699. Jerka Grgurinović 64. 408. fra Augustin Mrnjavčević

Andačić Ivana Nikola i Manda 26.III.1699. Mare Kežić 64. 409. fra Augustin Mrnjavčević

Gnječević Mare Ivan i Lucija 10.IV.1699. Cvita Arlanova 64. 410. fra Augustin Mrnjavčević

Arlanović Cvita Nikola i Stojka 12.IV.1699. strina Cvita 64. 411. fra Augustin Mrnjavčević

Maroević Jelina Jure i Ružica 19.IV.1699. Dominika Miletić 64. 412. fra Augustin Mrnjavčević

Štrbić Ivana Pavao i Ana 15.V.1699. Vidosava Radoševa žena 65. 413. fra Augustin Mrnjavčević

Popovac Ivan Petar i Petruša 16.V.1699. Miovijo Prolimliković 65. 414. fra Augustin Mrnjavčević

Oršulić Vidosava Marko i Ivana 18.V.1699. Mare Lipoljuša 65. 415. fra Augustin Mrnjavčević

Maroević Šimun Šimun i Ivana 22.VI.1699. Jakov Šarić 65. 416. fra Augustin Mrnjavčević

Matić Stipan Bile i Anđelija 22.VI.1699. Vujica Kežić 65. 417. fra Augustin Mrnjavčević

Prolimlik Ilija Mileta i Dominika 12.VIII.1699. Ivan Prilimlik 65. 418. fra Bono Bagalović

Jeličić Ivan Jure i Klara 6.IX.1699. Mijo Jeličić 65. 419. fra Bono Bagalović

Oršulić Ana Jure i Klara 14.IX.1699. Ivana Smoljanuša 65. 420. fra Bono Bagalović

Bustruc Manda Ivan i Petruša 23.IX.1699. Andrijana Kusturinova 65. 421. fra Bono Bagalović

Guinović Mara Luka i Petruša 26.IX.1699. Šimunita Šurina 65. 422. fra Bono Bagalović

Jeličić Frane Stipan i Petruša 9.X.1699. Jakov Šarić 65. 423. fra Bono Bagalović

Jeličić Šimun Ivan i Manda 26.X.1699. Ivan Giljević 66. 424. fra Bono Bagalović

Jakić Andrija Antun i ... 16.XI.1699. Krstić Kežić 66. 425. fra Bono Bagalović

Jeličić Kata Ivan i Vidosava 21.XI.1699. Ana Zmijarevića 66. 426. fra Bono Bagalović

35STAŠEVICA

Prezime Ime Imena roditelja Krštenje Kumovi List Broj Župnik

Jeličić Cecilija Ivan i Vidosava 21.XI.1699. Ana Štrbić 66. 426. fra Bono BagalovićDmitrović Nikola Luka i Franka 3.XII.1699. Grgur Romčević 66. 427. fra Bono BagalovićRomčević Frane Mijo i ... 3.XII.1699. Stipan Šunjić 66. 428. fra Bono BagalovićBosančić Kata Ivan i Ana 5.XII.1699. Dominika Talaić 66. 429. fra Bono BagalovićRadaljac Jelina Jure i Dominika 13.XII.1699. Ružica Talaića 66. 430. fra Bono BagalovićBasur Kata Pavao i Vidosava 13.XII.1699. Manda Jakić 66. 431. fra Bono BagalovićBorisavljević Klara Miovil i Manda 26.XII.1699. Maruša Puljanović 66. 432. fra Bono BagalovićBidić Ivana Jure i Anuša 28.XII.1699. Anuša Zmijarević 66. 433. fra Bono BagalovićBilana Stana Vid i Jelina 29.XII.1699. Ana Banožića 66. 434. fra Bono BagalovićGrutčić Tomo Jure i Božica 30.XII.1699. Ivan Jeličić 67. 435. fra Bono BagalovićBustruc Anđelija Jure i Ivana 2.I.1700. Mara Bustruc 67. 437. fra Bono BagalovićVladmirović Nikola Krstić i Kata 9.I.1700. Ivan Jekušić 67. 436. fra Bono BagalovićKusturić Oršula Tomo i Matija 22.I.1700. Božica Smoljanovića 67. 438. fra Bono BagalovićKaramatić Antun Vid i Anuša 26.I.1700. Jure Jeličić 67. 439. fra Bono BagalovićDukić Petar Janko i Kata 26.I.1700. Jure Jeličić 67. 440. fra Bono BagalovićRadaljac Mara Luka i Dominika 1.II.1700. Iva Dučića 67. 441. fra Bono BagalovićBarbirević Ana Jakov i Mara 6.II.1700. Manda Maroević 67. 442. fra Bono BagalovićBarbirević Matij Marko i Cvita 9.II.1700. Ivan Gašparović 67. 443. fra Bono BagalovićRomčević Jure Mate i Dominika 20.II.1700. Ivan Usora 68. 444. fra Bono BagalovićJerković Ivan Petar i Barbara 20.II.1700. Nikola Ostojić 68. 445. fra Bono BagalovićVučković Jelina Jure i Manda Jerković 23.II.1700. Ana Talaić 68. 446. fra Bono BagalovićGlušac Manda Pavao i Kata 4.III.1700. Božica Kežić 69. 466. fra Bono BagalovićŽderić Ružica Marko i Cvita 10.III.1700. Barbara Musulinovića 68. 447. fra Bono BagalovićOršulić Jelina Ilija i Manda 12.III.1700. Mara ... 68. 448. fra Bono BagalovićŠarić Jure Jakov i Jerka 23.III.1700. Jure Jeličić 68. 449. fra Bono BagalovićVekić Antun Petar i Mara 29.III.1700. Miro Borisavljević 68. 450. fra Bono BagalovićMindurević Melina Šimun i Lucija 4.IV.1700. Anuša Zmijarević 68. 451. fra Bono BagalovićAntonović Antun Matij 7.IV.1700. Ivana Dominiković 68. 452. fra Bono BagalovićRomčević Filip Grgur i Jerka 9.IV.1700. Bartul Vuinović 68. 453. fra Bono BagalovićĆendić Ivan Šimun i Matija 9.IV.1700. Grgur Romčević 68. 454. fra Bono BagalovićJekušić Ana Ivan i Matija 9.IV.1700. Oršula Dmitrovića 68. 455. fra Bono BagalovićVekić Jelina Antun i Ivana 13.V.1700. Manda Borisavljevića 68. 456. fra Bono BagalovićOršulić Ivan Marin i Cvita 16.V.1700. Vid Karamatić 69. 457. fra Bono BagalovićAndrijašević Brnard Jozip i Cvita 20.V.1700. Toma Marojević 69. 458. fra Bono BagalovićDujmović Frane Nikola i Marinka 30.V.1700. Petar Popovac 69. 459. fra Bono BagalovićKežić Manda Krstić i Božica 10.VI.1700. Barbara Romić 69. 460. fra Bono BagalovićTalajić Vid Šimun i Ružica 15.VI.1700. Ivan Grgurinović 69. 461. fra Bono BagalovićPlećašević Petruša Vule i Manda 16.VI.1700. Kata Oršulića 69. 462. fra Bono BagalovićBrečić Ilija Jure i Jelina 12.VII.1700. Pava Basur 69. 463. fra Bono Bagalović

Božić Antun Ilija i Kata 6.VIII.1700. Šimin Talaić 69. 464. fra Bono Bagalović

Barbirević Klara Tomaš i Mara 18.VIII.1700. Cvita Barbirevića 69. 465. fra Bono Bagalović

36 STAŠEVICA

37STAŠEVICA

Prezime Ime Imena roditelja Krštenje Kumovi List Broj Župnik

Glušac Manda Pavao i Kata 4.III.1700. Božica Kežić 69. 466. fra Bono BagalovićĆulum Jelina Ivan i Petruša 12.VIII.1700. Matija Jekušić 69. 467. fra Bono BagalovićMaričić Manda Frane i Mara 12.IX.1700. Cvita Oršulić 70. 468. fra Bono BagalovićNikolić Anđelija Jure i Lucija 12.IX.1700. Manda Nikolića 70. 469. fra Bono BagalovićŽderić Klara Ivan i Krista 20.IX.1700. Kata Pavličevića 70. 470. fra Bono BagalovićŠtrbić Miovil Pavao i Ana 30.IX.1700. Mijo Radošina 70. 471. fra Bono BagalovićOstojić Nikola Nikola i Cvita 19.XI.1700. Jure Maroević iz Pasičine 70. 472. fra Bono BagalovićTilovac Klara Dominik i Vidosava 30.XI.1700. Jelina Antonovića 70. 473. fra Bono BagalovićPopovac Klara Petar i Petruša 1.I.1701. Ružica Maroevića 70. 474. fra Bono BagalovićMarojević Miovil Bartul i Tomica 20.I.1701. Mate Romčević 70. 475. fra Bono BagalovićZmijarević Mara Jakov i Ana 10.II.1701. Matija Kusturića 70. 476. fra Bono BagalovićMatić Karlo Antun i Ivana 10.II.1701. Nikola Romić 70. 477. fra Bono BagalovićBarbirević Mijo Jure i Oršula 28.II.1701. Jure Gašparović 70. 478. fra Bono BagalovićGrgurinović Klara Marko i Filipa 10.III.1701. Ružica Talaića 71. 479. fra Bono BagalovićČotić Klara Bartul i Franka 14.III.1701. Anđa Matića 71. 480. fra Bono BagalovićRomić Manda Marko i Barbara 14.III.1701. Vida Matića 71. 481. fra Bono BagalovićJeličić Matij Mijo i Kata 20.III.1701. Vid Grubčić 71. 482. fra Bono BagalovićŽderić Doroteja Jozip i Janja 20.III.1701. Vidosava Basurova 71. 483. fra Bono BagalovićPuljanović Cvita Ivan i Ana 20.III.1701. Mara Maričića 71. 484. fra Bono BagalovićBorisavljević Ana Miovil i Manda 22.III.1701. Dominika Oršulić 71. 485. fra Bono BagalovićBarbirević Ružica Jakov i Mara 24.III.1701. Ružica Talaića 71. 486. fra Bono BagalovićRadaljac Gabrijel Jure i Dominika 28.III.1701. Grgur Romčević 71. 487. fra Bono BagalovićRadeljac Antun Luka i Dominika 28.III.1701. Petar Plećašević 71. 488. fra Bono BagalovićAndačić Barbara Nikola i Dominika 10.IV.1701. Barbara Romića 71. 489. fra Bono BagalovićBudimlić Jure Toma i Mara 25.IV.1701. Mijo Talaić 72. 490. fra Bono BagalovićArbić Frane Antun i Anđelija 26.VII.1701. Toma Pocrnić 72. 491. fra Bono BagalovićNikolić Jakov Blaž i Kata 26.VII.1701. Matij Arbić 72. 492. fra Bono BagalovićLičić Mara Nikola i Mara 28.VII.1701. Matija Palorčića 72. 493. fra Bono BagalovićNikolić Stipan Matij i Ana 3.VIII.1701. Pave Franić 72. 494. fra Bono BagalovićBastunović Frane Frane i Dominika 19.VIII.1703. Mijo Koštun 72. 495. fra Bono BagalovićGilanović Bartul Božo i Oršula 24.VIII.1703. Andrija Ilić 72. 496. fra Bono Bagalović Vicince Antun iz Trogira i Perina 9.IX.1703. Kapo Bare 72. 497. fra Bono BagalovićNikolić Krstić Jozip i Manda 16.IX.1703. Mijo Vuković 72. 499. fra Bono BagalovićTaralja Lucija Petar i Stana 16.IX.1703. Jela Crnčevića 72. 500. fra Bono BagalovićDujmović Grgur Blaž i Manda 3.V.1700. Mate Arbić 73. 504. fra Bono BagalovićŽivković Ivan Luka i Anđelija 29.XII.1797. Mijo Dmitrović 73. 506. fra Bono BagalovićJeličić Ivan Filip i Vidosava 30.I.1698. Mijo Margitić 73. 507. fra Bono BagalovićCvitić Kata Pavao i Marija 5.II.1698. Matija Momića 73. 508. fra Bono BagalovićGrac Marko Grgur 21.IV.1703. Toma Bartulović 75. 520. fra Stipan TvrtkovićZanirlo Klara Baptist i Petruša 30.VI.1704. Iva Jerković 75. 521. fra Bono BagalovićZmijarević Luka Mijo i Ivana 18.X.1704. Ivan Ćepurjić 75. 522. fra Bono Bagalović

38 STAŠEVICA

4.2. Krštenja po prezimenima

Radi lakšeg pronalaženja vlastitog prezimena nudimo i ovu tablicu:

Prezime Ime Imena roditelja Krštenje Kumovi List Broj Župnik

Andačić Ivana Nikola i Manda 26.III.1699. Mare Kežić 64. 409. fra Augustin Mrnjavčević

Andačić Barbara Nikola i Dominika 10.IV.1701. Barbara Romića 71. 489. fra Bono Bagalović

Andrijašević Brnard Jozip i Cvita 20.V.1700. Toma Marojević 69. 458. fra Bono Bagalović

Antonović Jurka Stipan i Jelina 12.III.1699. Jurka Čamarić 63. 405. fra Augustin Mrnjavčević

Antonović Antun Matij 7.IV.1700. Ivana Dominiković 68. 452. fra Bono Bagalović

Antunović Mara Matij i Pranjka 15.II.1699. Ivana Mažilažić 63. 400. fra Augustin Mrnjavčević

Arbić Frane Antun i Anđelija 26.VII.1701. Toma Pocrnić 72. 491. fra Bono Bagalović

Arlanović Cvita Nikola i Stojka 12.IV.1699. strina Cvita 64. 411. fra Augustin Mrnjavčević

Barbirević Kata Jakov i Mara 20.XII.1698. Oršula, ž. Jure Barbirevića 62. 397. fra Augustin Mrnjavčević

Barbirević Ana Jakov i Mara 6.II.1700. Manda Maroević 67. 442. fra Bono Bagalović

Barbirević Matij Marko i Cvita 9.II.1700. Ivan Gašparović 67. 443. fra Bono Bagalović

Barbirević Klara Tomaš i Mara 18.VIII.1700. Cvita Barbirevića 69. 465. fra Bono Bagalović

Barbirević Mijo Jure i Oršula 28.II.1701. Jure Gašparović 70. 478. fra Bono Bagalović

Barbirević Ružica Jakov i Mara 24.III.1701. Ružica Talaića 71. 486. fra Bono Bagalović

Barić Marko Petar i Lucija 2.IV.1698. Luka Ćatić 52. 357. fra Stipan Tvrtković

Bastunović Frane Frane i Dominika 19.VIII.1703. Mijo Koštun 72. 495. fra Bono Bagalović

Basur Kata Pavao i Vidosava 13.XII.1699. Manda Jakić 66. 431. fra Bono Bagalović

Biašić Miovil Matij i Ana 28.XII.1698. Stipan Grmoević 54. 372. fra Stipan Tvrtković

Bidić Ivana Jure i Anuša 28.XII.1699. Anuša Zmijarević 66. 433. fra Bono Bagalović

Bilana Stana Vid i Jelina 29.XII.1699. Ana Banožića 66. 434. fra Bono Bagalović

Bilić Anđelija Martin i Vidosava 25.III.1699. Jerka Grgurinović 64. 408. fra Augustin Mrnjavčević

Borisavljević Klara Miovil i Manda 26.XII.1699. Maruša Puljanović 66. 432. fra Bono Bagalović

Borisavljević Ana Miovil i Manda 22.III.1701. Dominika Oršulić 71. 485. fra Bono Bagalović

Bosančić Kata Ivan i Ana 5.XII.1699. Dominika Talaić 66. 429. fra Bono Bagalović

Bošković Ivana Frane i Manda 6.I.1699. Jelina Klešić 54. 373. fra Stipan Tvrtković

Božić Antun Ilija i Kata 6.VIII.1700. Šimin Talaić 69. 464. fra Bono Bagalović

Brečić Ilija Jure i Jelina 12.VII.1700. Pava Basur 69. 463. fra Bono Bagalović

Budimlić Jure Toma i Mara 25.IV.1701. Mijo Talaić 72. 490. fra Bono Bagalović

Bustruc Manda Ivan i Petruša 23.IX.1699. Andrijana Kusturinova 65. 421. fra Bono Bagalović

Bustruc Anđelija Jure i Ivana 2.I.1700. Mara Bustruc 67. 437. fra Bono Bagalović

Bustručević Šimunita Andrija i Lucija 6.II.1698. Petruša, Bustručeva žena 60. 380. fra Augustin Mrnjavčević

Cvitić Kata Pavao i Marija 5.II.1698. Matija Momića 73. 508. fra Bono Bagalović

Čotić Klara Bartul i Franka 14.III.1701. Anđa Matića 71. 480. fra Bono Bagalović

Ćato Dominika Jure i Andrijana 20.XI.1698. Šimunita, ž. Andrije Glavaša 62. 395. fra Augustin Mrnjavčević

Ćendić Ivan Šimun i Matija 9.IV.1700. Grgur Romčević 68. 454. fra Bono Bagalović

Ćulaović Juraj Luka i Kata 30.XI.1698. Marko Jurjević 53. 369. fra Stipan Tvrtković

Ćulum Jelina Ivan i Petruša 12.VIII.1700. Matija Jekušić 69. 467. fra Bono Bagalović

Ćulumović Marko Ivan i Petruša 30.IV.1698. Jozip Žderić iz Strugova 61. 387. fra Augustin Mrnjavčević

39STAŠEVICA

Prezime Ime Imena roditelja Krštenje Kumovi List Broj Župnik

Dmitrović Nikola Luka i Franka 3.XII.1699. Grgur Romčević 66. 427. fra Bono BagalovićDropuljić Tomo Andrija i Kata 6.XI.1698. Jure Vraneš 62. 392. fra Stipan BuranDujmović Grgur Blaž i Manda 3.V.1700. Mate Arbić 73. 504. fra Bono BagalovićDujmović Frane Nikola i Marinka 30.V.1700. Petar Popovac 69. 459. fra Bono BagalovićDukić Petar Janko i Kata 26.I.1700. Jure Jeličić 67. 440. fra Bono BagalovićGilanović Bartul Božo i Oršula 24.VIII.1703. Andrija Ilić 72. 496. fra Bono BagalovićGlumac Cvita Pavao i Kata 23.III.1698. Bare Musulinova 61. 384. fra Augustin MrnjavčevićGlušac Manda Pavao i Kata 4.III.1700. Božica Kežić 69. 466. fra Bono BagalovićGnječević Mare Ivan i Lucija 10.IV.1699. Cvita Arlanova 64. 410. fra Augustin MrnjavčevićGrac Marko Grgur 21.IV.1703. Toma Bartulović 75. 520. fra Stipan TvrtkovićGrgurinović Jure Marko i Filipa 17.IV.1698. Miovio Ćamarić 61. 385. fra Augustin MrnjavčevićGrgurinović Klara Marko i Filipa 10.III.1701. Ružica Talaića 71. 479. fra Bono BagalovićGrmoević Bartul Ivan i Lucija 25.XI.1698. Filip Sentić 53. 368. fra Stipan TvrtkovićGrubčić Blaž Jure i Matija 25.II.1699. Jure Ćato 63. 401. fra Augustin MrnjavčevićGrutčić Tomo Jure i Božica 30.XII.1699. Ivan Jeličić 67. 435. fra Bono BagalovićGuinović Mara Luka i Petruša 26.IX.1699. Šimunita Šurina 65. 422. fra Bono BagalovićJakić Andrija Antun i ... 16.XI.1699. Krstić Kežić 66. 425. fra Bono BagalovićJekušić Ana Ivan i Matija 9.IV.1700. Oršula Dmitrovića 68. 455. fra Bono BagalovićJeličić Andrija Ivan i Vidosava 12.XII.1697. Ivan Prolimljiković 60. 377. fra Augustin MrnjavčevićJeličić Ivan Filip i Vidosava 30.I.1698. Mijo Margitić 73. 507. fra Bono BagalovićJeličić Ivan Jure i Klara 6.IX.1699. Mijo Jeličić 65. 419. fra Bono BagalovićJeličić Frane Stipan i Petruša 9.X.1699. Jakov Šarić 65. 423. fra Bono BagalovićJeličić Šimun Ivan i Manda 26.X.1699. Ivan Giljević 66. 424. fra Bono BagalovićJeličić Kata Ivan i Vidosava 21.XI.1699. Ana Zmijarevića 66. 426. fra Bono BagalovićJeličić Cecilija Ivan i Vidosava 21.XI.1699. Ana Štrbić 66. 426. fra Bono BagalovićJeličić Matij Mijo i Kata 20.III.1701. Vid Grubčić 71. 482. fra Bono BagalovićJerković Jure Nikola i Petruša 8.IV.1696. Rade Miletić 52. 353. fra Stipan TvrtkovićJerković Ivan Petar i Barbara 20.II.1700. Nikola Ostojić 68. 445. fra Bono BagalovićJurišić Vidosava Matij i Mara 2.VII.1698. Kata Batić 53. 361. fra Stipan TvrtkovićKaramatić Antun Vid i Anuša 26.I.1700. Jure Jeličić 67. 439. fra Bono BagalovićKežić Ivana Vid i Klara 6.I.1699. Ivana Zelića žena 62. 398. fra Augustin MrnjavčevićKežić Manda Krstić i Božica 10.VI.1700. Barbara Romić 69. 460. fra Bono BagalovićKusturić Oršula Tomo i Matija 22.I.1700. Božica Smoljanovića 67. 438. fra Bono BagalovićLičić Mara Nikola i Mara 28.VII.1701. Matija Palorčića 72. 493. fra Bono BagalovićLucić Šimun Pavao i Jelina 25.X.1698. Nikola Vuković 53. 365. fra Stipan TvrtkovićMandušić Matij Mijovil i Anđelija 25.II.1699. Petar Grubčić 63. 402. fra Augustin MrnjavčevićManenica Stipan Jure i Manda 12.VII.1698. Grgur Ćamarić 61. 388. fra Augustin MrnjavčevićMaričić Manda Frane i Mara 12.IX.1700. Cvita Oršulić 70. 468. fra Bono BagalovićMarković Ivan Jerko i Ana 15.VIII.1696. Bartul Ćatić 52. 354. fra Stipan TvrtkovićMaroević Jelina Jure i Ružica 19.IV.1699. Dominika Miletić 64. 412. fra Augustin MrnjavčevićMaroević Šimun Šimun i Ivana 22.VI.1699. Jakov Šarić 65. 416. fra Augustin Mrnjavčević

40 STAŠEVICA

Prezime Ime Imena roditelja Krštenje Kumovi List Broj Župnik

Marojević Miovil Bartul i Tomica 20.I.1701. Mate Romčević 70. 475. fra Bono BagalovićMarušić Miovio Luka i Jelina 10.X.1698. Petar Pranjić 62. 391. fra Augustin MrnjavčevićMatić Ivan Vidak i Ana 5.I.1698. Jure Ćatić 60. 378. fra Augustin MrnjavčevićMatić Miovio Antun i Ivana 11.IX.1698. Vid Kežić 62. 390. fra Augustin MrnjavčevićMatić Stipan Bile i Anđelija 22.VI.1699. Vujica Kežić 65. 417. fra Augustin MrnjavčevićMatić Karlo Antun i Ivana 10.II.1701. Nikola Romić 70. 477. fra Bono BagalovićMatijević Ivan Mijo i Manda 20.V.1698. Jure Bakulić 52. 359. fra Stipan TvrtkovićMatković Ivan Ilija i Lucija 15.I.1699. Nikola Franić 54. 375. fra Stipan TvrtkovićMindurević Melina Šimun i Lucija 4.IV.1700. Anuša Zmijarević 68. 451. fra Bono BagalovićNikolčević Ivana Jure i Šimunita 13.III.1699. Ana Bogunović 64. 406. fra Augustin MrnjavčevićNikolić Anđelija Jure i Lucija 12.IX.1700. Manda Nikolića 70. 469. fra Bono BagalovićNikolić Jakov Blaž i Kata 26.VII.1701. Matij Arbić 72. 492. fra Bono BagalovićNikolić Stipan Matij i Ana 3.VIII.1701. Pave Franić 72. 494. fra Bono BagalovićNikolić Krstić Jozip i Manda 16.IX.1703. Mijo Vuković 72. 499. fra Bono BagalovićOnić Jozip Stipan i Ivana 3.XI.1698. Marko Medaković 53. 367. fra Stipan TvrtkovićOršulić Vidosava Marko i Ivana 18.V.1699. Mare Lipoljuša 65. 415. fra Augustin MrnjavčevićOršulić Ana Jure i Klara 14.IX.1699. Ivana Smoljanuša 65. 420. fra Bono BagalovićOršulić Jelina Ilija i Manda 12.III.1700. Mara ... 68. 448. fra Bono BagalovićOršulić Ivan Marin i Cvita 16.V.1700. Vid Karamatić 69. 4357. fra Bono BagalovićOstojić Nikola Nikola i Cvita 19.XI.1700. Jure Maroević iz Pasičine 70. 472. fra Bono BagalovićPavković Šimun Jerko i Cvita 28.X.1696. Petar Sarajlija 52. 351. fra Stipan TvrtkovićPerković Marin Andrija i Matija 20.I.1693. arambaša Rade Miletić 51. 348. fra Stipan TvrtkovićPlećašević Petruša Vule i Manda 16.VI.1700. Kata Oršulića 69. 462. fra Bono BagalovićPopovac Ivan Petar i Petruša 16.V.1699. Miovijo Prolimliković 65. 414. fra Augustin MrnjavčevićPopovac Klara Petar i Petruša 1.I.1701. Ružica Maroevića 70. 474. fra Bono BagalovićPrilimlik Marin Stipan i Ana 6.XI.1698. kum nepoznat 62. 393. fra Stipan BuranPrnjić Ilija Vid i Kata 30.X.1698. Nikola Jelavić 53. 366. fra Stipan TvrtkovićProlimlik Ilija Mileta i Dominika 12.VIII.1699. Ivan Prilimlik 65. 418. fra Bono BagalovićProljimliković Grgur Miovil i Lucija 9.III.1698. Marin Oršulić 60. 382. fra Augustin MrnjavčevićPuljanović Cvita Ivan i Ana 20.III.1701. Mara Maričića 71. 484. fra Bono BagalovićRadaljac Jelina Jure i Dominika 13.XII.1699. Ružica Talaića 66. 430. fra Bono BagalovićRadaljac Mara Luka i Dominika 1.II.1700. Iva Dučića 67. 441. fra Bono BagalovićRadaljac Gabrijel Jure i Dominika 28.III.1701. Grgur Romčević 71. 487. fra Bono BagalovićRadeljac Antun Luka i Dominika 28.III.1701. Petar Plećašević 71. 488. fra Bono BagalovićRadeljak Marin Luka i Dominika 31.I.1698. Petar Plećašević 60. 379. fra Augustin MrnjavčevićRadeljak Cvita Jure i Cvita 9.III.1698. Ivana Dučića žena 61. 383. fra Augustin MrnjavčevićRadić Manda Marko i Manda 5.II.1698. Ana Marković 52. 356. fra Stipan TvrtkovićRaosavljević Klara Miač i Kata 25.VIII.1696. Kata Božićević 52. 355. fra Stipan TvrtkovićRomčević Frane Mijo i ... 3.XII.1699. Stipan Šunjić 66. 428. fra Bono BagalovićRomčević Jure Mate i Dominika 20.II.1700. Ivan Usora 68. 444. fra Bono BagalovićRomčević Filip Grgur i Jerka 9.IV.1700. Bartul Vuinović 68. 453. fra Bono BagalovićRomić Matija Marko i Barbara 12.II.1698. Bare Musulinuša 60. 381. fra Augustin Mrnjavčević

41STAŠEVICA

Prezime Ime Imena roditelja Krštenje Kumovi List Broj Župnik

Romić Manda Marko i Barbara 14.III.1701. Vida Matića 71. 481. fra Bono BagalovićSikirić Ivan Toma i Anđelija 10.I.1699. knez Stipan Vladmirović 54. 374. fra Stipan TvrtkovićSrakušić Juraj Miovil i Matija 4.XII.1698. Petar Barišić 53. 370. fra Stipan TvrtkovićŠarić Jure Jakov i Jerka 23.III.1700. Jure Jeličić 68. 449. fra Bono BagalovićŠtrbić Grgur Antun i Ana 16.III.1699. Jure Ćato 64. 407. fra Augustin MrnjavčevićŠtrbić Ivana Pavao i Ana 15.V.1699. Vidosava Radoševa žena 65. 413. fra Augustin MrnjavčevićŠtrbić Miovil Pavao i Ana 30.IX.1700. Mijo Radošina 70. 471. fra Bono BagalovićTalaić Ivana Šimun i Ružica 17.IV.1698. Manda, ćer Kovića 61. 386. fra Augustin MrnjavčevićTalajić Vid Šimun i Ružica 15.VI.1700. Ivan Grgurinović 69. 461. fra Bono BagalovićTaralja Lucija Petar i Stana 16.IX.1703. Jela Crnčevića 72. 500. fra Bono BagalovićTilovac Kata Dominik i Vidosava 12.XI.1698. Barbara, ž. Marka Romića 62. 394. fra Augustin MrnjavčevićTilovac Klara Dominik i Vidosava 30.XI.1700. Jelina Antonovića 70. 473. fra Bono BagalovićToljičić Toma Jozip i Marinka 23.X.1696. Nikola Vukšić 51. 349. fra Stipan TvrtkovićTomasović Jure Petar i Kata 3.V.1698. Martin Bukić 52. 358. fra Stipan TvrtkovićTomasović Mijo Ive i Ivana 30.VIII.1698. kapetan Nikola Vladmirović 52. 360. fra Stipan TvrtkovićTomasović Kata Ivan i Ivana 2.I.1699. Manda Matković 54. 376. fra Stipan TvrtkovićTrlinović Marko Martin i Dominika 8.II.1696. Nikola Jurjević 52. 352. fra Stipan TvrtkovićTvrtković Antun Marko i Cvita 20.VI.1697. Mijo ... 51. 350. fra Stipan TvrtkovićVekić Antun Petar i Mara 29.III.1700. Miro Borisavljević 68. 450. fra Bono BagalovićVekić Jelina Antun i Ivana 13.V.1700. Manda Borisavljevića 68. 456. fra Bono BagalovićVladmirović Nikola Krstić i Kata 9.I.1700. Ivan Jekušić 67. 436. fra Bono BagalovićVladmirović Lovro Stipan i Mara 16.VIII.1700. Mijo Talajić iz Novi Sela 75. 519. fra Bono BagalovićVučković Jelina Jure i Manda Jerković 23.II.1700. Ana Talaić 68. 446. fra Bono BagalovićVukić Ana Mijo i Šima 28.II.1699. Anuša udovica Radića 63. 403. fra Augustin MrnjavčevićVukoević Božica Nikola i Mara 12.I.1693. Anđelija Čuljkovića 51. 347. fra Stipan TvrtkovićVukoević Ivana Marin i Mara 12.IX.1698. kneginja Vidosava Vladmirović 53. 362. fra Stipan TvrtkovićVukoević Matij Filip i Lucija 25.IX.1698. Jozip Jurjević 53. 363. fra Stipan TvrtkovićVukšić Ivana Pavao i Jakovica 23.X.1698. Ana Portić 53. 364. fra Stipan TvrtkovićVukšić Andrija Petar i Kata 22.XI.1698. Vid Karamatić 62. 396. fra Augustin MrnjavčevićVulić Vidosava Jure i Mara 20.XII.1698. Mara Jurjevića 53. 371. fra Stipan TvrtkovićZanirlo Klara Baptist i Petruša 30.VI.1704. Iva Jerković 75. 521. fra Bono BagalovićZelengora Manda Jakov i Anđelija 12.III.1699. Manda Usorac 63. 404. fra Augustin MrnjavčevićZmijarević Antun Jakiša i Anuša 12.VI.1698. Jure Banožić 61. 389. fra Augustin MrnjavčevićZmijarević Mara Jakov i Ana 10.II.1701. Matija Kusturića 70. 476. fra Bono BagalovićZmijarević Luka Mijo i Ivana 18.X.1704. Ivan Ćepurjić 75. 522. fra Bono BagalovićŽderić Ana Cvitko i Pranjka 14.II.1699. Ivana Mažilažić 62. 399. fra Augustin MrnjavčevićŽderić Ružica Marko i Cvita 10.III.1700. Barbara Musulinovića 68. 447. fra Bono BagalovićŽderić Klara Ivan i Krista 20.IX.1700. Kata Pavličevića 70. 470. fra Bono BagalovićŽderić Doroteja Jozip i Janja 20.III.1701. Vidosava Basurova 71. 483. fra Bono BagalovićŽivković Ivan Luka i Anđelija 29.XII.1797. Mijo Dmitrović 73. 506. fra Bono Bagalović Vicince Antun iz Trogira i Perina 9.IX.1703. Kapo Bare 72. 497. fra Bono Bagalović

42 STAŠEVICA

U sačuvanim Matičnim knjigama s kraja 17. i prve polovice 18. stoljeća gledamo prekra-sne mladiće i djevojke, očeve i majke, junake i junakinje, svece i svetice ovog kraja i krša Pasi-čine i drevne panjeve na daleko poznatog kato-ličanstva i hrvatska u južnohrvatskom primorju i Hercegovini, koji prijeđoše preko modre rijeke s porukom - valja i nama preko rijeke! Na koncu, ali i na prvom mjestu, treba nam i u današnje vrijeme voditi bitku (s perom u ruci) do poruke: “Istina, u okolnostima u kojima smo živjeli, i koli-ko smo i sami pridonijeli svojoj sudbini, budimo zadovoljni, što, imamo, makar i okrnjenu, svoju domovinu Hrvatsku, samostalnu, demokratsku u međunarodno priznatu državu. I mi Hrvati, koji smo ostali u Bosni i Hercegovini, radujemo se što je Hrvatska postigla svoju samostalnost, jer je i nama ona velika nada i zaštita” .32

32 Arhivska dokumentacija u župnom uredu je za starije razdoblje uništena, a za novije uvelike oštećena oštećena. Tako, nažalost, moram po-noviti, dokumentacija i župnog ureda u Staševici, uz rijetke izuzetke, je uništavana, nakon talijanske okupacije i nakon komunističkog jednoumlja.

4.3. Krštenja po prezimenima

Rednibroj Prezimena Broj % 1. Andačić 2 1,23 2. Andrijašević 1 0,62 3. Antonović 2 1,23 4. Antunović 1 0,62 5. Arbić 1 0,62 6. Arlanović 1 0,62 7. Barbirević 6 3,09 8. Barić 1 0,62 9. Bastunović 1 0,6210. Basur 1 0,6211. Biašić 1 0,6212. Bidić 1 0,6213. Bilana 1 0,6214. Bilić 1 0,6215. Borisavljević 2 1,2316. Bosančić 1 0,6217. Bošković 1 0,6218. Božić 1 0,6219. Brečić 1 0,6220. Budimlić 1 0,6221. Bustruc 2 1,2322. Bustručević 1 0,6223. Cvitić 1 0,6224. Čotić 1 0,6225. Ćato 1 0,6226. Ćendić 1 0,6227. Ćulaović 1 0,6228. Ćulum 1 0,6229. Ćulumović 1 0,6230. Dmitrović 1 0,6231. Dropuljić 1 0,6232. Dujmović 2 1,2333. Dukić 1 0,6234. Gilanović 1 0,6235. Glumac 1 0,6236. Glušac 1 0,6237. Gnječević 1 0,6238. Grac 1 0,6239. Grgurinović 2 1,2340. Grmoević 1 0,6241. Grubčić 1 0,6242. Grutčić 1 0,62

43STAŠEVICA

43. Guinović 1 0,6244. Jakić 1 0,6245. Jekušić 1 0,6246. Jeličić 8 4,9447. Jerković 2 1,2348. Jurišić 1 0,6249. Karamatić 1 0,6250. Kežić 2 1,2351. Kusturić 1 0,6252. Ličić 1 0,6253. Lucić 1 0,6254. Mandušić 1 0,6255. Manenica 1 0,6256. Maričić 1 0,6257. Marković 1 0,6258. Maroević 2 1,2359. Marojević 1 0,6260. Marušić 1 0,6261. Matić 4 2,4762. Matijević 1 0,6263. Matković 1 0,6264. Mindurević 1 0,6265. Nikolčević 1 0,6266. Nikolić 4 2,4767. Onić 1 0,6268. Oršulić 4 2,4769. Ostojić 1 0,6270. Pavković 1 0,6271. Perković 1 0,6272. Plećašević 1 0,6273. Popovac 2 1,2374. Prilimlik 1 0,6275. Prnjić 1 0,6276. Prolimlik 1 0,6277. Proljimliković 1 0,6278. Puljanović 1 0,6279. Radaljac 3 1,8580. Radeljac 1 0,6281. Radeljak 2 1,2382. Radić 1 0,6283. Raosavljević 1 0,6284. Romčević 3 1,8585. Romić 2 1,2386. Sikirić 1 0,6287. Srakušić 1 0,62

88. Šarić 1 0,62 89. Štrbić 3 1,85 90. Talaić 1 0,62 91. Talajić 1 0,62 92. Taralja 1 0,62 93. Tilovac 2 1,23 94. Toljičić 1 0,62 95. Tomasović 3 1,85 96. Trlinović 1 0,62 97. Tvrtković 1 0,62 98. Vekić 2 1,23 99. Vladimirović 2 1,23100. Vučković 1 0,62101. Vukić 1 0,62102. Vukoević 3 1,85103. Vukšić 2 1,23104. Vulić 1 0,62105. Zanirlo 1 0,62106. Zelengora 1 0,62107. Zmijarević 3 1,85108. Žderić 4 2,47109. Živković 1 0,62 Nepoznato 1 0,62Ukupno 109 162 100,00

44 STAŠEVICA

4.4. Učestalost prezimenimaRednibroj Prezimena Broj %

1. Jeličić 8 4,942. Barbirević 6 3,093. Matić 4 2,473. Nikolić 4 2,473. Oršulić 4 2,473. Žderić 4 2,474. Radaljac 3 1,854. Romčević 3 1,854. Štrbić 3 1,854. Tomasović 3 1,854. Vukoević 3 1,854. Zmijarević 3 1,855. Andačić 2 1,235. Antonović 2 1,235. Borisavljević 2 1,235. Bustruc 2 1,235. Dujmović 2 1,235. Grgurinović 2 1,235. Jerković 2 1,235. Kežić 2 1,235. Maroević 2 1,235. Popovac 2 1,235. Radeljak 2 1,235. Romić 2 1,235. Tilovac 2 1,235. Vekić 2 1,235. Vladimirović 2 1,235. Vukšić 2 1,236. Andrijašević 1 0,626. Antunović 1 0,626. Arbić 1 0,626. Arlanović 1 0,626. Barić 1 0,626. Bastunović 1 0,626. Basur 1 0,626. Biašić 1 0,626. Bidić 1 0,626. Bilana 1 0,626. Bilić 1 0,626. Bosančić 1 0,626. Bošković 1 0,626. Božić 1 0,626. Brečić 1 0,62

6. Budimlić 1 0,626. Bustručević 1 0,626. Cvitić 1 0,626. Čotić 1 0,626. Ćato 1 0,626. Ćendić 1 0,626. Ćulaović 1 0,626. Ćulum 1 0,626. Ćulumović 1 0,626. Dmitrović 1 0,626. Dropuljić 1 0,626. Dukić 1 0,626. Gilanović 1 0,626. Glumac 1 0,626. Glušac 1 0,626. Gnječević 1 0,626. Grac 1 0,626. Grmoević 1 0,626. Grubčić 1 0,626. Grutčić 1 0,626. Guinović 1 0,626. Jakić 1 0,626. Jekušić 1 0,626. Jurišić 1 0,626. Karamatić 1 0,626. Kusturić 1 0,626. Ličić 1 0,626. Lucić 1 0,626. Mandušić 1 0,626. Manenica 1 0,626. Maričić 1 0,626. Marković 1 0,626. Marojević 1 0,626. Marušić 1 0,626. Matijević 1 0,626. Matković 1 0,626. Mindurević 1 0,626. Nikolčević 1 0,626. Onić 1 0,626. Ostojić 1 0,626. Pavković 1 0,626. Perković 1 0,626. Plećašević 1 0,626. Prilimlik 1 0,626. Prnjić 1 0,626. Prolimlik 1 0,626. Proljimliković 1 0,62

45STAŠEVICA

6. Puljanović 1 0,626. Radeljac 1 0,626. Radić 1 0,626. Raosavljević 1 0,626. Sikirić 1 0,626. Srakušić 1 0,626. Šarić 1 0,626. Talaić 1 0,626. Talajić 1 0,626. Taralja 1 0,626. Toljičić 1 0,626. Trlinović 1 0,626. Tvrtković 1 0,626. Vučković 1 0,626. Vukić 1 0,626. Vulić 1 0,626. Zanirlo 1 0,626. Zelengora 1 0,626. Živković 1 0,62 Nepoznato 1 0,62

Ukupno 109 162 100,00

Ostaci crkve sv. Staša, V.-VI. stoljeće

46 STAŠEVICA

5. Imena U navedenom popisu upisano je 57

raznih imena. Toliko je bilo u vremenskom raz-doblju od 1693. do 1704. raspoznajnih znako-va koji su omogućavali rasčlanjivanje i strukturi-ranje stvarnosti po imenima. Njihovi roditelji su nadjenuli ime a djeca dobila ime. Ta središnja djelatnost bio je simbolični i komuinikacijski proces. Poznavanje imena pretpostavka je za uspostavu komunikacije i zajedništva.

U povijesti kršćanskih obitleji i Svetom pismu ime nije puka konvencionalna oznaka, ono je izraz uloge što je neko biće ima u svije-tu. Samo onaj tko poznaje ime Bog ili čovjeka može mu se obratiti izgovaranjem ili zaziva-njem. Ime stvai, čovjeka ili višeg bića nešto je više od puke etike. Ono i njegov nositelj u uza-jamnom su odnosu. ime ima udjela u postoja-nju imenovanoga. To je odnos imena (identi-teta) i postojanja (egzistencije). Biti bez imena znači biti na rubu pojavnog svijeta.33

5.1. Krštenja po imenimaRednibroj Ime Broj %

1. Ana 6 5,50 2. Andrija 3 2,75 3. Anđelija 3 2,75 4. Antun 7 6,42 5. Barbara 1 0,92 6. Bartul 2 1,83 7. Blaž 1 0,92 8. Božica 1 0,92 9. Brnad 1 0,9210. Cecilija 1 0,9211. Cvita 4 3,6712. Dominika 1 0,9213. Doroteja 1 0,9214. Filip 1 0,9215. Frane 5 4,5916. Gabrijel 1 0,92

33 Usp. Opći religijski leksikon, Zagreb 2002., str. 359.

17. Grgur 3 2,7518. Ilija 3 2,7519. Ivan 12 11,0120. Ivana 9 8,2621. Jakov 1 0,9222. Jelina 6 5,5023. Jozip 1 0,9224. Juraj 2 1,8325. Jure 6 5,5026. Jurka 1 0,9227. Karlo 1 0,9228. Kata 7 6,4229. Klara 9 8,2630. Krstić 1 0,9231. Lovro 1 0,9232. Lucija 1 0,9233. Luka 1 0,9234. Manda 7 6,4235. Mara 5 4,5936. Mare 1 0,9237. Marin 3 2,7538. Marko 4 3,6739. Matij 4 3,6740. Matija 1 0,9241. Melina 1 0,9242. Mijo 2 1,8343. Miovil 3 2,7544. Miovio 2 1,8345. Nikola 3 2,7546. Oršula 1 0,9247. Petar 1 0,9248. Petruša 1 0,9249. Ružica 2 1,8350. Stana 1 0,9251. Stipan 3 2,7552. Šimun 4 3,6753. Šimunita 1 0,9254. Tomo 3 2,7555. Vicince 1 0,9256. Vid 1 0,9257. Vidosava 3 2,75Ukupno 57 162 100,00

47STAŠEVICA

5.2. Učestalost imenaRednibroj Ime Broj %

1. Ivan 12 11,01 2. Ivana 9 8,26 2. Klara 9 8,26 3. Antun 7 6,42 3. Kata 7 6,42 3. Manda 7 6,42 4. Ana 6 5,50 4. Jelina 6 5,50 4. Jure 6 5,50 5. Frane 5 4,59 5. Mara 5 4,59 6. Cvita 4 3,67 6. Marko 4 3,67 6. Matij 4 3,67 6. Šimun 4 3,67 7. Andrija 3 2,75 7. Anđelija 3 2,75 7. Grgur 3 2,75 7. Ilija 3 2,75 7. Marin 3 2,75 7. Miovil 3 2,75 7. Nikola 3 2,75 7. Stipan 3 2,75 7. Tomo 3 2,75 7. Vidosava 3 2,75 8. Bartul 2 1,83 8. Juraj 2 1,83

8. Mijo 2 1,83 8. Miovio 2 1,83 8. Ružica 2 1,83 9. Barbara 1 0,92 9. Blaž 1 0,92 9. Božica 1 0,92 9. Brnad 1 0,92 9. Cecilija 1 0,92 9. Dominika 1 0,92 9. Doroteja 1 0,92 9. Filip 1 0,92 9. Gabrijel 1 0,92 9. Jakov 1 0,92 9. Jozip 1 0,92 9. Jurka 1 0,92 9. Karlo 1 0,92 9. Krstić 1 0,92 9. Lovro 1 0,92 9. Lucija 1 0,92 9. Luka 1 0,92 9. Mare 1 0,92 9. Matija 1 0,92 9. Melina 1 0,92 9. Oršula 1 0,92 9. Petar 1 0,92 9. Petruša 1 0,92 9. Stana 1 0,92 9. Šimunita 1 0,92 9. Vicince 1 0,92 9. Vid 1 0,92 Ukupno 57 162 100,00

Društvo iz Metkovića u Staševici

Navedena katolička imena i prezimena su sigurno svjedočanstvo katoličanstva na našem područlju. Oni su prenosili poklad kršćanske vjere. Uz Očenaš što smo od Isusa naučili i na njih se bez ikakve sumnje može primijeniti ukla-sani tekst ispred naše župne crkve: OČE NAŠ STOLJEĆIMA MOLI PUK TVOJ NERETVAN-SKI ZAGOVOR ZA ONE KOJI SU U MUKAMA I PATNJI STRADAVALI. NA OLTAR JEDINE NAM DOMOVINE HRVATSKE ŽIVOTE SVOJE POLA-GALI. GOSPODINE, ONI NEKA VAZDA OSTANU UZOR NAMA KOJI ZAHVALNO MOLIMO. AMEN.

ZaglavakStaševica pripada Gradu Pločama u Dub-

rovačko-neretvanskoj županiji. Smještena je na zapadnom dijelu Jezera u srednjoj Dalmaciji, 10 km sjeverno od Ploča. Župa obuhvaća široko područje koje se prije zvalo Pasičina. Kraj je bio naseljen još u dalekoj prošlosti o čemu svjedo-če prapovijesne gomile, te ostaci starokršćan-ske bazilike sv. Anastazija (Staša) iz V. stoljeća, i srednjovjekovni stećci i nadgrobne ploče. U vrije-me turske vladavine kraj su pastorizirali franjevci iz Zaostroga kao župnici Podjezerja, od Umčana do Norinske kule, pokrivajući i cijelu desnu stra-nu obale Neretve. Uz župnika bio je i kapelan.34

Ove godine se prisjećamo 322 obljetnice prvih sačuvanih upisa krštenih pređa na nekim

34 http://www.franjevci-split.hr/index.php?option =com_content&view=article&id=384&Itemid=7

naseljima obnovljene župe u Staševici. Upozora-vam na prezimena koja su svojevrsni krsni list mje-sta u kojima su postojala prije tri stotine godina. Prezimena su naše pamćenje – memoria nostra. Prezimenima je puk pisao svoju vlastitu povijest. U prezimenskim sadržajima i likovima oslikana su zbivanja, svjetonazor vremena i prilika; spo-znat materijalni i duhovni svijet koji je puk tijekom povijesti mijenjao i usavršavao. Ona su pouzdan poklad pučkog poimanja stvarnosti. U tome je nji-hova spomenička vrijednost. Ispisao sam ovom prigodom samo jedanaest godina.35 Međutim narednih godina, desetljeća i stoljeća župljani su nastojali živjeti sa svojim korijenima mirno prihva-ćajući probleme i rješavajući ih kako su znali i umjeli. Često su bili zatočenici prošlosti, što današ-nji naraštaj nerijetko sprječava da se otvori buduć-nosti. Današnji stanovnici Staševice su raseljeni na sve strane svijeta. Velika većima ih je nastavi-la živjeti i svoje obitelji osnovali ne samo diljem Hrvatske nego i u dalekom svijetu –posebice u Australiji. Ma gdje bili srce im je i dalje u navede-nim selima iz navedneog popisa, djetinjstvo im se vraćalo kako je bilo. Svijet se ubrzano mijenjao, a rodni kraj njihovih pređa polagano.

Navedene naselja i šire područje franjev-ci su pastorizirali od svoga dolaska pa sve do

35 Ispise iz slijedeće matice krštenih nadam se objaviti u Godišnjaku za slijedeću godinu. Ona će nam ponuditi nove podatke i moguć-nost usporedbe i šire analize.

48 STAŠEVICA

Župna kuća zapaljena od talijanske vojske 1942. g.

danas. Ovdje smo gotovo osam stoljeća. Oni su jedina živa ustanova koja je nadživjela srednjo-vjekovne banove i kraljeve, novovjeke duždeve i sultane, francuske vlastodršce i austrougarske careve i kraljeve, te konačno i predvodnike poli-

49STAŠEVICA

tičke vlasti tijekom dvadesetoga stoljeća. Konač-no su ostvarili snove svojih pređa. Naši suvreme-nici su 25. lipnja 1991. doživjeli kako je Hrvatski državni sabor donio Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske36 pa

36 Tekst Deklaracije obznanjuje i jamči:„ I. Polazeći od trinaeststoljetne drevno-pravne tradicije na tlu izmedu Jadrana, Drave i Mure, hrvatski narod je

sačuvao samosvijest o vIastitom identitetu i o pravu na samobitnost i neovisnost u samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj. Stjecajem povijesnih okolnosti. nalazeći se na razmeđu istočnog i zapadnog kršćanstva dviju često suprotstavljenih civilizacija i kultura te različitih političkih, gospodarskih i inih interesa, hrvatski je narod stoljećima branio svoju narodnu državu, a time i narode zapadno od svojih domovinskih granica, Hrvatski je narod bio pod vlašću hrvatskih narodnih vladara te Hrvatskoga sabora samostalan ili pak u personalnim i ugovornim unijama i državno-pravnim savezima s drugim narodima, ali uvijek budno pazeći na očuvanje svoje drevne samobitnosti i suvereniteta Hrvatski narod sačuvao je i u najtežim potvijesnim uvjetima dio svoga nacionalnog prostora i glavni grad Zagreb sa svim obilježjima hrvatskoga drževnog suvereniteta čuvari i nositelji kojega bijahu - nakon narodnih vladara - Hrvatski sabor i hrvatski banovi koji imaju ovlasti podkraljeva u vrijeme kada je Kraljevina Hrvatska bila udružena s drugim državama Hrvatski je sabor očuvao predaje o hrvatskom povijesnom pravu i održao hrvatsku državnu samobitnost tijekom sveu-kupne povijesti. po čemu je hrvatski narod jedan od najstarijih državotvornih povijesnih naroda Europe.

II. U razdoblju nametnutoga centralističkoga i totalitarnoga sustava SFRJ, Republika Hrvatska nije mogla pro-micati i štititi svoje političke, gospodarske, kulturne i ine interese pa je stoga neprestano jačala težnja za razdruživanjem iz jugoslavenske državne zajednice.

Danas smo suočeni i s pokušajima da se organiziranim odmetništvom i terorizmom, poticanim izvan Re-publike Hrvatske narušava ustavni poredak i integritet Republike Hrvatske, štoviše. da se spriječi provedba volje hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske koja je očitovana na izborima i ozakonjena u Ustavu Republike Hrvatske, a osobito na referendumu za suverenost, neovisnost i samostalnost u odnosu na druge republike SFRJ i ostale susjedne države. Hrvatski je narod zajedno sa svim građanima koji Repu-bliku Hrvatsku smatraju svojom domovinom odlučan da svim snagama brani svoju samostalnost i teritorijal-nu cjelovitost od bilo čije agresije.

III. Republika Hrvatska jest demokratska pravna i socijalna država, u kojoj su najviše vrednote ustavnoga poret-ka: sloboda, jednakost. nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, pluralizam i nepovredivost vlasništva, očuvanje prirodna i čovjekova okoliša vladavina prava i demokratski višestranački sustav. Republika Hrvatska jamči Srbima u Hrvatskoj i svim nacionalnim manjinama koje žive na njezinu tlu poštivanje svih ljudskih i građanskih prava, a osobito slobodu izražavanja i njegovanja nacionalnog jezika i kulture, kao i političkog organiziranja. Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana bez obzira na vjersku, etničku i rasnu pripadnost.

Republika Hrvatska jamči, u skladu s pravilima međunarodnoga prava, drugim državama i međunarodnim organizacijama da će u cijelosti i savjesno izvršavati sva prava i obveze kao pravni sljednik dosadašnje SFRJ u dijelu koji se odnosi na Republiku Hrvatsku….

IV. Proglašenjem Ustavne odluke o osamostaljenju ostvarene su pretpostavke za priznavanje Republike Hrvat-ske kao međunarodno-pravnog subjekta, za što će Predsjednik i Vlada Republike Hrvatske poduzeti sve određene korake.

Ovom Ustavnom odlukom sadašnje granice Republike Hrvatske postaju državne granice prema drugim republikama i susjednim državama dosadašnje SFRJ.

Na području Republike Hrvatske važe samo zakoni koje je donio Sabor Republike Hrvatske, a do okončanja razdruživanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage. Sva pitanja koja u ovom trenutku ne mogu biti riješena, kao što su položaj JNA, savezna diplomacija. razdioba zajedničkih prava i obveza bit će ure-đena posebnim dogovorom - ugovorom između Republike Hrvatske i ostalih federalnih jedinica i SFRJ u postupku razdruživanja. Dok traje razdruživanje, Republika Hrvatska priznaje samo, one savezne institucije u kojima se odlučuje na osnovama, pariteta i suglasnosti….“ Klasa: 010-03/91-02/05 - Zagreb. 25. lipnja 1991.- SABOR REPUBLIKE HRVATSKE -http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=15680

50 STAŠEVICA

puni ideala izgrađujući svoju sadašnjost streme prema sretnijoj budućnosti.

Još kraće: Ovdje su se države mijenjale, a Redodržava je ostala!

Stanovništvo većeg dijela Staševice su nakon osmogodišnje škole išli dalje na viso-ke škole u velike gradove, tražeći bolji život i sreću. Zagreb i drugi gradovi i mjesta u Hrvat-skoj i širokom svijetu do Australije. Velikom broju nekadašnjih naših župljana drugi kon-tinenti su postajali drugi zavičaj, ali Pasičina, odnosno Staševica im nedostajali. Fra Vinko Prlić je pokrenuo i još uređuje godišnjak Sta-ševica da bi povezivao raseljene župljane i brojnim čitateljima nudio podatke iz bogate nam prošlosti, zapisao podatke iz sadašnjosti i bacao pogled na budućnost. Godišnjak je postao njihov drugi župnik.

Stvarali su se uvjeti da se ostane na rodnom ognjištu. Gradile su se nove kuće. Pronalazilo se po koje novo radno mjesto. Probijen je i asfaltiran put u gotovo napušte-na naselja. Župa je promijenila ime i crkvu

svog Zaštitnika. Središte župe se i u noći prepoznaje po rasvjeti.

Godišnje svetkovine, blagdani, susreti, natjecanja i jedinstvena slavlja, pa i objavlji-vanje Godišnjaka dižu Staševicu na viši kul-turni nivo.

Na koncu, ali i na prvom mjestu, treba se prisjetiti da su franjevci, čuvari matičnih knjiga, pokazali da su dosljedni bojovnicima. Oni su čuvajući matične knjige krcate razno-vrsnim podacima vodili bitke (s perom u ruci) do poruke: “Istina, u okolnostima u kojima smo živjeli, i koliko smo i sami pridonijeli svo-joj sudbini, budimo zadovoljni, što, imamo, makar i okrnjenu, svoju domovinu Hrvatsku, samostalnu, demokratsku u međunarodno priznatu državu. I mi Hrvati, koji danas živimo, na temelju navedenih podataka, radujemo se što je Hrvatska postigla svoju samostalnost, jer je i nama ona velika nada i zaštita”

Neko ovi podatci o krštenima prije tri-stotinjak godina budu poticaj nasljednicima u župi na razmišljanje o njihovoj budućnosti i sastavljanju obiteljskih rodoslovlja.

Zaselak Rujići na Bristi

S obzirom da je po sadašnjem zakonodav-stvu dozvoljeno po slobodnoj volji majke

da odluči hoće li dijete do dobi od 10 tjedana (2.5 mjeseca) živjeti ili biti ubijeno važno je i zanimljivo navesti neke odlike djeteta u majči-noj utrobi do dobi od 10 tjedana života. Od 3. do 4. dana embrij putuje jajovodima do mater-nice, gdje se usađuje u unutarnjoj stjenci oko 7. do 10. dana nakon začeća i počinje se hra-niti. Od 10. do 14. dana embrij svojim hranje-njem i izlučivanjem hormona sprječava mje-sečnicu. Živčani sustav, mozak i leđna moždi-na oblikuju se 20. dan. Dan kasnije srce poči-nje kucati. Nakon četiri tjedna mogu se raspo-znati noge, ruke, oči i uši. Mišići i kralježnica su oblikovani. Nakon navršenih mjesec dana srce crpi sve veće količine krvi. U drugom mjesecu života počinje proizvodnja pigmen-ta očiju i to 35. dan. Na ruci se mogu vidjeti svi prsti. Oko 40. dana pojavljuju se moždani valovi. U šestom tjednu obično majka saznaje

za trudnoću. Mozak nadzire rad organa i miši-ća, a jetra proizvodi krvne stanice. Pupčanom vrpcom dolazi krv kisikom i hranjivim tvarima do embrija, a odlazi upotrijebljena krv. Srce ima 140-150 otkucaja u minuti. U 7. tjednu zatvaraju se očni kapci, da zaštite nježne oči. Otvorit će se tek u 7. mjesecu. Oblikuju se preteče zubi. U 8. tjednu bubrezi i želudac obavljaju funkcije. Usklađuje se rad živčanog i mišićnog sustava. Dužina ploda je oko 3 cm. Bestežinski lebdi u plodnoj vodi. Zaštićen je u njoj od udara i pritisaka. U 9. tjednu trud-noće pojavljuju se jedinstveni otisci prstiju, koji ostaju nepromijenjeni do smrti. Plod je u stanju vježbati mišiće pomičući glavu. Može sisati prst, otvarati i zatvarati usta. Razvija se dišni sustav. Naizmjenično spava i budi se. U sljedećem tjednu, plod može mrštiti se, gutati i micati očnim kapcima. I tada, ukoliko majka tako odluči, sve se to prekida i dijete na okru-tan način može biti ubijeno!

Odlike djeteta u utrobi majke

Procesija na Veliki petak 2015., križonoša Stipe Barbir

52 STAŠEVICA

Potresno pismo trudne majke prije no što su je partizani bacili u Hudu jamu

Još nekoliko sati i doći će kraj mojem životu. Oh zbogom, Majko od Žalosti, Mati moja. Ti znaš da umirem nevina, kao što je umirao tvoj Sin. O dijete moje, nježni anđele moj, kako bih voljela vidjeti crte tvoga nasmijana lica, koje bi me razveselilo. O dijete moj, nježni, bijeli moj cvijete. Nikada ne ću vidjeti tvoje bijele ručice; nikada mi ne ćeš uzvratiti sladak zagrljaj. Nikada te ne ću moći stisnuti na svoje srce; iako si tako blizu, nikada, dijete moje. Negdje u zagrljaju šume naš će biti dom, krasit će ga proljetno cvi-jeće. Moja usta nikad ti ne će pjevati pjesme u kolijevci, sama ću biti tvoja postelja, iako hladna i tako tvrda. Grane iznad nas pjevat će ti voljenu uspavanku. Oh, samo mirno spavaj, dijete moje, blizu si moga srca, koje te silno voli; na žalost, iako te ljubi, iz ruku smrti koja i tebe čeka, ne može te spasiti. Samo mirno spavaj. Ti ne možeš naslutiti što te čeka. Sa mnom ćeš umirati – ja u mislima s tobom. I tada će biti kraj stradanja i muke, naše borbe, skupa ćemo k Bogu. Kada sam te prvi put oćutjela, osjetila sam tvoj nemir. I počela sam sanjati kako ću te prvi put donijeti u Božju blizinu, da te poškropi krsna voda; na žalost, oblit će te moja krv, krvlju majke pune ljubavi bit ćeš kršteno. Gledala sam te i vidjela kako se Krist u hostiji prvi put priklanja k tebi. Na žalost, moje će tijelo ubrzo biti ciborij, a ti, moje dijete, hostija u njemu. Iz mojeg ciborija uzet će te ruka puna ljubavi, položit će te u svoje božansko srce… Tada, dijete moje, prvi put ću te vidjeti, o moj nježni anđele; ondje ću vidjeti tvoje lice, i ti ćeš ondje prvi put vidjeti svoju majku i prvi put izgovoriti riječi: „O mama“.

(Ubijena trudna žena je Slovenka Ivanka Novak Škrabec. Do pisma je došla njezina sestra koja je s njome bila u koloni, ali se uspjela spasiti. Krvavo pismo je u tajnosti čuvala godinama i tek sloven-ski publicist Roman Ljeljak došao je do njega.)

ljudskog prava još nerođenoga čovjeka a to je pravo na život. Stoga nam preostaje jedino da se svatko od nas koliko je u mogućnosti bori protiv toga zla uz nadu da će biti done-seni pravni propisi koji će napokon zaštititi život tog malenog bespomoćnog ljudskog bića.

(Dr. Boris Adašević, specijalist pedija-tar: Ubojstvo nerođena djeteta; Svjetlo riječi, veljača 2015., st. 74-75.)

Važno je da društvena i politička svijest u našoj zemlji sazrije te da se napokon uhva-timo u koštac s problemom pobačaja, među-tim, kada će se to dogoditi veliko je pitanje s obzirom da su politika i etika trenutno milja-ma udaljene jedna od druge. Ono što je na kraju najvažnije ustvrditi jest to da namjerni pobačaj uvijek i u svakom slučaju predstav-lja ubijanje nerođenoga ljudskog bića i da on uvijek predstavlja kršenje temeljnoga

Posjetitelji tribine ostali su nijemi i u šoku, a mnogi su zaplakali kad je istraživač Ljeljak pročitao pismo mlade žene u sedmome mjesecu trudnoće napisano svojoj sestri, koje je nekim čudom stiglo u njezine ruke prije negoli je nesretnica bez suda, presude ili barem izrečenoga razloga, bila živa bačena s ostalim mnoštvom u mračno okno.

Tomislav Vuković Hrvatski tjednik, 18. lipnja 2015., st. 22.

Među 3000 pogubljenih oko 10 posto žena i djece.

53STAŠEVICA

Molitva za umorenu hrvatsku braćuÒ, Bòže!Kako te moliti za našu usmr enu i otetu bra ua ne pomisliti na ubojice, koji su mržnjom uništili njihove životne zòre,prolje a, htijenja i nadu njihovu?

Ô, Bòže! Ô, Bòže; Bòže!Kako te moliti za naše o eve, majke, sinove,našu bra u, a razdire me jauk njihov,dok gledam kako im se u o ima trnu posljednji životni glêdi?

Kako u ti se molit, a tamo, negdje,zemlja se, nad njihovim kostima, pomi e, vi e, zove?– Do ite! ekamo vas, mnogo godina: etrdeset, pedeset, sedamdeset! –.Kako u moliti, jer me njihov jauk, iz strahotnih jâma, zove?

Kako u se za te moliti, bràte Stjepane,dok, sa snimaka, slušam kako te Udbini zlo inci mu e, udaraju, žê u mòre?!Ugrušci tvoje mùke i moje su ràne.

Udbaški ubojice još i danas gmižu, zemljinim zaliscima,vise i o svojim zlodjelima, puni umoreni krvi, k’o boce zatorne kuge.Kako više mògu, o svojim ramenima, vucarati svoje krvave zlo ina ke ruke?!

Bòže!Stojim pred tobom, osnažena Duhom tvojim.Sklapam ruke i molim te: usliši molitvu moju,koju mi tvoj Duh, iznad svih jama i neznanih grobova pronosi,u kojima bra a naša, jaucima svojim, imena nam svoja ostavljahu.

Bòže!Molim te za njih i za sve povorke njihove nijeme,ije tragove, bez zjêna, i sada gledam,

òblijevane maj inim mlijekom i vrìskom nèja i,koji nas boli, žeže i pe e, k’o žerava vrela.

Molitva ova neka im dúši svijêtli,neka ih ona, vje nom milinom, grije!Ti ih, Bòže, udom svoje ljubavi,ovjen aj slikama slobodne Hrvatske nam drage,u kojoj se neutrnjivi stijeg vije i sa svima nama,za sve njih, zauvijek se plàmti!Bra u našu, usmr enu i otetu,Bòže, ti obveseli životom i veseljem svojim vje nim!

Mila s. Bernardina CrnogoracMakarska, 21. listopada 2015.

54 STAŠEVICA

U Staševici je, pred mnoštvom vjernika, proslavljen blagdan svetoga Staša, zaštit-

nika župe, i blagoslovljena je kapela Svih sve-tih na mjesnom groblju Jezerac. Blagoslov je obavio župnik Staševice fra Vinko Prlić, zahva-livši pritom Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Gradu Ploče, koji su ovaj projekt financirali

Proslavljen blagdan svetog Stašazaštitnika župep

s 415 tisuća kuna, mještanima koji su priku-pili 45 tisuća kuna, te Anti i Branki Musulin, donatorima zvona, koje će na kapelu biti postavljeno na blagdan Svih svetih i koji su za ovu prigodu doputovali u rodni kraj iz daleke Australije.

Fra Vinko je također zahvalio Gradu Ploče na pomoći u uređenju fasade na župnoj kući. Misno slavlje u ispunjenoj crkvi svetog Staša predvodio je fra Zoran Kutleša iz Imotskog, uz koncelebraciju 17-tak sveće-nika. Prije mise, oko crkve je održana proce-sija brojnih vjernika.

Na svečanosti u Staševici nazočili su saborski zastupnici Branko Bačić i Stipe Gabrić Jambo, dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić i njegova zamje-nica Marija Vučković, gradonačelnici Ploča i Vrgorca Krešimir Vejić i Rudolf Grljušić, te mnogi drugi.

A. Šunjić Slobodna Dalmacija, 28. VIII., st. 16.

Procesija na svetog Staša

Gosti na Misi na sv. Staša

26. kolovoza SVETI ANASTAZIJE – STAŠ

Mučenik rane Crkve mlinom oko vrata potopljen u rijeci Jadro

55STAŠEVICA

Solinski mučenik, sv. Anastazije bio je rodom iz Akvileje. Za vrijeme

Dioklecijanova progonstva došao je u Salonu kako bi ondje ohra-brio kršćane.

To je znak da je i sam bio re-van kršćanin kojemu je bilo stalo do dobra Crkve. Ime je tog mučeni-ka pronađeno zapisano na konfesiji mučenikâ u Manastirinama. I on je s ostalim slavnim solinskim mučeni-cima prikazan na poznatom lateran-skom mozaiku, što ga je u krstionici lateranske bazilike dao izraditi papa Ivan IV., rodom iz Dalmacije. Sveti je Anastazije s mlinom oko vrata bio

potopljen u rijeci Jadro u Dalmaciji. Tijelo mu je ugledna gospođa Asklepija pokopala na svom privatnom posje-du Marusincu, na kojem je kasnije nastalo starokršćansko groblje. Tu mu je u V. stoljeću podignuta veli-čanstvena bazilika. Njezin se pod od mozaika sačuvao sve do danas. Uz svetog Dujma i Venancija sveti je Anastazije bio najviše štovan solin-ski mučenik. Pema nekim podaci-ma, svetih je solinskih mučenika, koji su vjerom i krvlju posvetili ovo tlo, bilo čak 240.

7DNEVNO, 2. kolovoz, str. 64.

Propovijeda fra Zoran Kutleša

56 STAŠEVICA

ostatcima starokršćanske bazilike svetoga Anastazija (Staša) iz V. stoljeća, što upućuje na zaključak da je kraj bio naseljen još u dalekoj prošlosti, o čemu svjedoče prapovijesne gomile i nadgrobne ploče (stećci) kojima brda obiluju. Stare se župne matice krštenih i vjenčanih iz 1695. čuvaju u zaostroškome samostanu. U tur-

Gornjoneretvanski kraj - StaševicaPrije nego što iznesem činjenice ne mogu,

a da ne progovorim s osjećajem ljubavi i ponosa osobe rođene, tu di su moji didovi živi-li, trudon znoja i krvi koru kruva stvarali, za obi-telj umirali.

Rođena sam u Staševici pod vrletnim pla-ninama, kraj male ponornice Matice, u njedrima krškoga polja. S mirisom borovine, česmine, div-ljega šipka, smilja, vriska i pelina raslo je moje djetinjstvo, mladost, nastavila se sadašnjost, a i budućnost moja bit će istim mirisima ispunjena…

Staševica je naselje u Dubrovačko-neret-vanskoj županiji koje upravno pripada Gradu Pločama. Smještena je desetak kilometara sjeverozapadno od Ploča, a ime je dobila po

sko su doba kraj od Umčana do Norinske kule pastorizirali franjevci iz Zaostroga kao župnici Podjezerja pokrivajući cjelokupnu desnu obalu Neretve. Negdje do poraća župno je sjedište bilo u starome selu Pasičina, a župa se nazivala Pasičina – Brista. Tada je stanovništvo živjelo u 14 brdskih sela: Pasičina, Kežići i Kužići (Donji i Gornji Baranovac), Trnova, Polutine, Bustruci, Rupe (Musulini), Jozetine, Gradina, Potklek, Plećaši, Usorci, Dropulići i Šalinovići.

Masovno iseljavanje stanovništva doseg-nulo je vrhunac u razdoblju 1960. – 1970., po-sebice nakon velikoga potresa u siječnju 1962. te nakon izgradnje trafostanice na Staševici 1963. kad je prvi put zasjala samo žarulja.

Stanovništvo se brdskih zaselaka iseljavalo u prekomorske zemlje, zapadnu Europu i nase-lje Staševicu sa zaseocima Spilice, Crpala i Gnječi. Staševicu su naselili stanovnici svih sela Pasičine i dio stanovnika Briste, a veći-na se stanovništva Briste naselila u zaseoke Spilice, Crpala i Gnječi.

Staševčani u crkvi Gospe Sinjske

Stanovnici zaselaka Pasičine te dije-lom Briste naselili su Staševicu. Bili su to nosi-telji prezimena Musulin, Marević, Mateljak, Gnječ, Kušurin, Kužić, Kežić, Sikirić, Dropulić, Grgurinović, Klinac, Jovica, Bustruc, Ćendo i Barbir, a nositelja prezimena Glumac više nema.

Većina je stanovnika zaselaka Briste nase-lila Crpala, Spilice i Gnječe te se tu nalaze obitelji s prezimenima Dropulić, Plećaš, Gnječ, Jerković, Šunjić, Rončević, Usorac i Grgurinović.

Budući da je Polje (Jezero) s rijekom Maticom (i zbog utjecaja podvodnoga jezera Betina kraj Vrgorca) najvećim dijelom godine plavilo, bilo je moguće u dva ljetna mjeseca posijati samo sirak i proso, od čega je stanov-ništvo peklo kruh. Takav kruh nije kruh sa sedam kora, nego kruh tvrd kao kamen i teško probav-ljiv. S kruhom od prosa i sirka pošao je fra Ante do Beograda kako bi kralju i njegovu plemstvu pokazao što jede njegov narod i kako je nužno probiti tunel radi isušivanja Jezera. Kad je odbio otići na objed s kraljevim dvorjanima, na njihov je upit: „Kaluđeru, što to jedeš?“ odgovorio: „Ono što ide moj narod i na čemu lomi zube.“

Zaslugom sina ovoga kraja, fra Ante Gnječa, probijanjem i proširenjem tunela, došlo je do isušivanja vrgorsko-neretvanskoga Jezera. Danas u naselju fra Antino ime pono-sno nose osnovna škola i jedan od trgova.

Jezero koje se smatra tromeđom triju gradova (Ploča, Metkovića i Vrgorca) obiluje vinogradima te je među najvinorodnijim kra-jevima Lijepe Naše. Uz vinograde te različito voće i povrće Staševica je poznata i po jago-dama, a kako je smještena na razmeđu dviju županija (Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske), blizu je priključka na autocestu te u blizini Baćinskih jezera i mora, njezina je važnost prepoznata u svim strategijama hrvat-skoga gospodarstva i turizma.

U brdima se nalaze sada već obnovlje-ne crkve. Crkva Svih Svetih na Bristi podignu-ta je 1733., a izgrađena u jedinstvenome stilu sa zvonikom na preslicu i tri zvona. Oko crkve se uz groblje nalaze stare nadgrobne ploče (stećci) i velike gomile. Crkva svetoga Jure u Pasičini izgrađena je 1897. od lijepo klesa-noga kamena. Ona je pravokutnoga oblika s apsidom te s pročeljem zvonika na presli-

57STAŠEVICA

Pogled na crkvu, polje i autocestu

cu s dva zvona. Crkva je rađena po projektu Ćiril-Metoda Ivekovića. U crkvi je na velikome oltaru drveni tabernakul (Tirol). Stara se crkvi-ca svetoga Jure spominje 1773., a možda je i starija. Crkva svetoga Ante Padovanskog na Pasiki prvi put spominje se 1765. Na pročelju joj je zvonik na preslicu s jednim zvonom (dar Stipe Sikirića 2008. g.). U njoj je kameni oltar i kip svetoga Ante. Legenda kaže da je crkva izgrađena na mjestu na kojemu je sveti Ante otpočinuo i zaspao na putu od Padove do Humca u Hercegovini. Crkva Gospe Lurdske u naselju Spilice Crpala (na groblju) počela se graditi 2002., a završena je i blagoslovljena 26. X. 2014. Središnja se crkva svetoga Staša (Anastazija), zaštitnika cijele župe, nalazi na Staševici te se uz nju nalazi župna kuća. Crkva je sagrađena 1979. a produžetak 2009.

Do 1978. Staševica je bila naselje odsje-čeno od svijeta, bez ceste, vodovoda, telefona, kad se jedino u danima bez poplave moglo doći pješice do Velikoga Prologa na autobus ili pješice preko brda do Ploča, Vrgorca i Gradca.

Za vrijeme poplava prometovalo se samo lađa-ma i trupama, a živjelo se od poljoprivrede i stočarstva.

Danas kroz Staševicu prolazi županijska cesta koja vodi do Ploča i autoceste. Stanovništvo se bavi poljoprivredom, a zaposleno je u Pločama i Vrgorcu. Naselje je uspješno infrastrukturno izgrađeno, s vodovodom, telefonijom, vanjskom rasvjetom, asfaltiranim cestama, školom, vrtićem, crkvom, igralištem, Domom kulture, dječjim igra-onicama, obalom Matice itd. Nakon probijanja asfaltirane ceste 2008. koja vodi u brda obnavlja-ju se zapuštena sela, krče zarasle škrape i doci, umiru se ekološki plodovi ekološke.

Procvat je Staševice otpočeo s novijom hrvatskom povijesti i naselje se ne smatra više trinaestim prasetom, kako su mu od milja deset-ljećima tepali dok su Ploče imale 13 mjesnih zajednica. Župa izdaje Župni list, ovo je deseti po redu, Župa je izdala foto monografiju: Sakralna baština Župe Staševice i mali molitvenik Vjenčić Gospe Lurdske.

Bosiljka Kužić, Staševica

58 STAŠEVICA

Vjeroučenici 1964/65. s fra Jozom Smoljom i don Vjekom Pavlinovićem u Staševici

59STAŠEVICA

U Pločama je, u sklopu obilježavanja Dana grada, upriličeno svečano otvore-

nje spomenika prvom hrvatskom predsjed-niku dr. Franji Tuđmanu. Uz mnoštvo građa-na svečanosti su prisustvovali mnogi visoki gosti iz područja politike i gospodarstva iz šire regije, a među govornicima na svečano-sti, uz emocije u govoru inicijatora ideje don Petra, posebice se istaknulo obraćanje plo-čanskog gradonačelnika Krešimira Vejića.

Pozdravivši prisutne i izrazivši hvalu don Petru na upornosti i zalaganju na realizaciji ove ideje, gradonačelnik Vejić osvrnuo se i na niz povijesnih činjeni-ca koje Ploče čine velikim gradom, gradom koji je u nizu važnih stvari uisti-nu bio prvi. Spomenuo je tako prvu pomorsku bitku u Domovinskom ratu upravo u našem akvatoriju, osvajanje prve neprijateljske vojarne, osnivanje prve hrvatske ročne vojske. Naglasio je da je to ono što mladim naraštajima treba preno-siti, te da je to, između ostalog, nešto što s pono-som može istaknuti svaki Pločanin.

„Nastojimo provoditi politiku dr. Tuđmana, koji je zagovarao pomirbu i zajedništvo hrvatskoga naroda, ali u svakome trenutku štiteći interese hrvatskog naroda i hrvat-ske države. U ovom sve-čanom trenutku prisjetim

OTVORENJE SPOMENIKA DR. FRANJI TUĐMANU U PLOČAMA

Dojmljiv govor pločanskog gradonačelnika Krešimira Vejića23. svibnja 2015.

se riječi pokojnog predsjednika Tuđmana o crnim, žutim, zelenim vragovima i onima koji se prodaju za Judine škude. I kao što je rekao dr. Tuđman, tako i mi kažemo da to nećemo dopustiti jer bi u protivnom odba-cili politički nauk dr. Tuđmana kojem danas odajemo počast, a koji je živio uz svoj narod i za svoj narod“, rekao je gradonačelnik Vejić.

Dan grada Ploča ove godine poseb-no je svečan i bogat događanjima. „Ove se godine posebno družimo povodom mani-festacije Dana grada Ploča. Don Petar nas

okuplja oko naše Kraljice neba i zemlje, a to je ono što nam u ovo vrijeme, na neki način uistinu treba. Pozivam vas zato sve dragi sugrađani, prijatelji i gosti. Budimo ovih dana sudionici ovih događanja, produbimo zajedništvo i okupimo se. Jedino zajedno možemo biti dovoljno snažni“, poručio je Vejić.

Don Petar Mikić nije krio oduševljenje, a u svom govoru prisjetio se i teških dana kroz koje je prošao i on i cijela vjer-ska zajednica, a podiza-nje spomenika vidi kao ostvarenje sna i zahvalu prvom predsjedniku RH. Kroz nekoliko rečenica kako je rekao „samo-zvanim gospodarima ovoga svijeta“ poručio je kako je „jedini gospodar

t

J

Spomenik dr. Franji Tuđmanu u Pločama

povijesti koji u svojoj providnosti vodi palog čovjeka samo i isključivo Bog“.

Spomenik dr. Franji Tuđmanu gradona-čelnik Krešimir Vejić ocijenio je svojevrsnom zahvalom za sve što je svakom Hrvatu poklo-nio svojim zalaganjem i radom ovaj velikan hrvatske povijesti, državnik, vođa i osnivač hrvatske slobode i suverenosti, čovjek koji je strateškim odlukama rame uz rame s hrvatskim braniteljima iz bitke za slobodu izašao kao pobjednik i poveo svoj narod u slobodu, a hrvatsko ime zauvijek oslobodio tuđinskog tereta.

Ovom prigodom pozdravio je Vejić i utemeljitelje HDZ-a, istaknuvši činjenicu da je upravo u Pločama osnovan prvi općinski odbor HDZ-a u Pločama. „Kako onda ne reći da su upravo Ploče prvi grad koji je slijedio ideju i program našeg prvog predsjednika“, rekao je Vejić.

Glas Grada Ploča, 29. 5. 2015., str. 16

60 STAŠEVICA

Dr. Miroslav Tuđman prilikom otvaranja spomenika

Don Petar je ispunio svoj zavjet!

61STAŠEVICA

U nedjelju 4. listopada u franje-vačkom samostanu sv. Franje

u Imotskom u 71. godini života, 51. godini redovništva i 44. godini sve-ćeništva preminuo je o. fra Danko Glibota, svećenik Franjevačke pro-vincije Presvetoga Otkupitelja.

Rođen je 11. prosinca 1944. u Slivnu kraj Imotskoga od otca Božidara i majke Ruže. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu i Imotskom, klasičnu gimnaziju u Sinju, a filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U franjevački novicijat stupio je 1964. na Visovcu, doživotne zavjete položio je 5. travnja 1970. u makarskoj, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1972. u Drnišu. Obnašao je službu župnika u Staševici kraj Ploča (1972. – 1974.), u Zaostrogu (1974. – 1975.), istodobno u Kozici i u Zavojanima kraj Makarske (1975. – 1979.), u Imotskom kao župni vikar (1979. – 1982.), u Ugljanima kraj Trilja (1982. – 1986.), u Velikom Brdu kraj Makarske (1986. – 1991.), istodobno u župi Podacima i Bristu kraj Zaostroga (1991. – 1997.), u Siveriću

kraj Drniša (1997. – 2000.), u Zaostrogu (2000. – 2003.), u Živogošću (2003. – 2009.), u Kijevu kraj Knina (2009. – 2012.) i u Studencima (2012. – 2014.). Povukao se, zbog bolesti, u fra-njevački samostan sv. Franje u Imotskom, gdje je završio i život na zemlji. Bio je bezazleni franje-vac i skroman svećenik, oblju-bljen od braće redovnika i svojih vjernika, kojima je zdušno služio.

U samostanskoj i župnoj crkvi u Imotskom u srijedu 7. listopada misu zadušnicu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Na kraju mise provincijal fra Joško Kodžoman iznio je pokojnikov životni tijek, istaknuvši njego-ve redovničke i svećeničke vrline, koje ni zdrav-stveni problemi nisu mogli ugušiti. Oprostili su se u ime župe u Studencima Ljudevit Cikojević, u ime župe fra Željko Tolić, u ime kolega fra Ante Jurić, u ime samostana u Imotskom gvardi-jan fra Kristian Stipanović.

Nakon mise sprovodni obred obavio jegvardijan Stipanović na gradskom groblju Gos-pe od Anđela u Imotskom.

Naši pokojnici

Fra Danko Glibota (župnik u Staševici 1972.-1974.)

Fra Dankin sprovod u Imotskom, 7. listopada 2015. g.

62 STAŠEVICA

PRVA SVETA PRIČESTU subotu, dan prije svete Pričesti,

mi trećaši s našim roditeljima smo se ispovjedili i imali zadnje probe za sutrašnji dan. Taj dan sam bio jako veseo. U nedjelju juro smo se posebno pripremi-li u svojoj obitelji, doruč-kovali, zatražili oprošte-nje od svojih roditelja i pješke se uputili s roditeljima sv. Stašu. U crkvi nam je bilo vese-lo, pjevali smo, reciti-rali napisane pjesmice. Roditelji su nam bili sret-ni i zadvoljni. Svima su došli roditelji, braća i sestre na Prvu sv. Pričest. Taj dan sam bio ispunjen sre-ćom i, radošću i ljubavlju… Poslije sv.

Pričesti i svete mise obećao sam Isusu da neću više griješiti, da ću redovito ići na svetu misu i da ću ministrirati na

svetoj misi. Poslije mise smo se slikali, i uputili svojim kuća-

ma. Bilo je predivno, ali smo se prije rastanka zahvalili svojem vjerou-čitelju fra Vinku i škol-skoj vjeroučiteljici. Kod kuće su me roditelji postavili na vrh stola, ja sam upalio prvopriče-

sničku svijeću, postavio uspomenu na Prvu svetu

pričest. Za objedom se razgo-varalo, pjevalo a stariji su se sjeća-

li svoje Prve svete Pričesti.Rade Kušurin

63STAŠEVICA

Svake godine prvopričesnici imaju izlet sa svojim župnikom u samostan Zaostrog. Svatko od nas

prvopričesnika je sa svojim roditeljima, braćom i sestrama došao u Zaostrog u 15 sati. Čekao nas je fra Vinko. Malo se odmorili, popili malo soka i fra Mario nas je proveo najprije kroz crkvu. Tu smo se pomolili, a fra Mario nam je tumačio povi-jest samostana i dolazak fratara u Zaostrog.

U crkvi je grobnica u koju je pokopan pje-snik fra Andrija Kačić Miošić, čije smo pjesme čitali. Poslije smo pošli u muzej koji je prije godi-nu dana lijepo obnovljen. Zaista se ima što vidje-ti i naučiti. Zanimljive su nam bile kugle kojima su ruski i crnogorski vojnici 1806. gađali samo-stan, kasnije ga opljačkali.

U knjižnici smo vidjeli mnoštvo knjiga koje su fratri donosili iz Italije, nabavljali i s njima se služili. U Zaostrogu je bilo filozofsko učilište i studenti su se služili tim knjigama. Obišli smo botanički vrt, oko kojeg se ponajviše mučio pok. fra Aleksandar Ribičić. U blagovaonici

Prvopričesnički izlet

Prvopričesnički izlet u Zaostrog

smo se počastili kolačima i sokom, a roditelji kavom i vinom. Svakako, ovaj izlet nam je za pouku. Trebala bi svaka škola iz ovih krajeva odvesti učenike u Zaostrog, neka vide blago ovoga kraja.

Trebalo nam je pripomenuti da su fratri od 1950. do 1960. dolazili preko Biokova (4-5 sati pješačenja) i imali mise u Pasičini i Bristi. Župske kuće nije bilo, zapalili su je talijanski vojnici 1942. godine, danas je ruševina s natpisnom pločom, koju je postavio župnik 2012. god.

Godine 1960. je fra Gabrijel Jurišić i fra Bernardo Dukić uselili u staru kuću ruskinje Olge Marević, koja je prešla u Staševicu u svoju novu kuću. Kada je poslije potresa 1962. godine svatko

morao seliti iz Pasičine državna vlast je fratrima namijenila kuću Olge Marević, koja je prije toga odselila u Metković. U Metkoviću je umrla i sahra-njena u pravoslavnom groblju. Poslije svih ovih saznanja, veselo smo se vratili svojim kućama.

Mate Jerković

64 STAŠEVICA

– Da je fra Nikola Radić 23. prosinca 1955. iz Zaostroga (pješke preko planine) došao u Pasičinu i ostao do 2. siječnja 1956. Tih dana je fra Nikola krstio 23 djece. Stanovao je kod Josipa Marevića-Smrtića?

– Da je prvi sprovod u groblje Međublace bio Marti Kežić (96), dana 3. veljače 1968. a vodio ga fra Mario Jurišić?

– Da je fra Mario Jurišić 15. lipnja 1968. godine postavio sliku fra Ante Gnječa na zid poviše sakristije, neka djeca vide koji je to fra Ante što im je školu sagradio?

– Da je inž. Boris Karakoz, iz Ukrajine, rođen 1893. bio alfa i omega stvaranja luke Ploče i grada Ploča. Luka Ploče i željeznica Metković-Ploče pušteni su u rad 15. srpnja 1945. To je dan početka rada luke Ploče za javni promet. Kada su se stvarale nove ulice i nazivi poslije Domovinskog rata prof. Ante Kovačević je nastojao da se inž. Borisu dadne ime jedne ulice. Još nije kasno?

– Da je ovoga ljeta iz Australije došao dobročinitelj naše župe Anko-Ante Musulin sa suprugom Brankom i napravio grobnicu na gro-blju Jezerac gdje žele počivati poslije smrti.

– Da je župnik fra Petar Gnječ 1900. posta-rao se da se napravi put Staševica – Pasičina u dužini 1666 m. Radovi su koštali 1700 forinti. Taj put je 2008./9. napravljen novi – asfaltiran od Staševice do Grnčenika u dužini 9 km?

– Da je na misi na Svi Svete 1956. na Bristi bila misa prvi put nakon prekida od 14 godina. Svijeta je bilo mnogo. Misu su pjevali: Ante Stanić i Ivan Koprcan. Nisu imali knjigu za pjevat psalam, pa je Ante Stanić sam poslije poslanice zapjevao zaziv: „Proklet bio izdajica naše svete vjere!“?

– Da je oltar sv. Staša u splitskoj katedrali sv. Duje izradio 1448. god. najbolji hrvatski gra-ditelj i kipar svoga doba Juraj Dalmatinac?

– Da je u župi Pasičina-Brista 1698. kršte-no 39 djece; 1699. kršteno je 46 djece a 1700. je kršteno 39 djece?.

– Da je 30. travnja 1994. godine za premi-jera Valentića uvedena u Hrvatskoj kuna?

ZNATE LI?

65STAŠEVICA

Svako mjesto, bilo malo ili veliko, ima svoju feštu ili dan kada se svi zajedno vesele, slave

i pjevaju. Pa tako i malo mjesto makarskoga primorja Zaostrog, podno Biokova. Već više od pet stoljeća ovo pitomo mjesto resi zdanje franjevačkoga samostana i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u kojoj se ističe oltar i

Zaostrog: Svako misto svoju feštu imadao je vlč. Slavko Rako, voditelj HKM Bielefeld. Sutradan je propovijedao i slavlje predvodio fra Vinko Prlić, definitor i župnik u Staševici, a treći dan, na uočnicu blagdana, svetu misu predvo-dio je fra Mario Jurišić, svećenik u Zaostrogu. Istu večer, nakon svete mise, održana je u samostanskome dvorištu Večer klapske pjesme.

kip Gospe od Anđela. Od davnina su vjernici, 2. kolovoza dolazili u samostansku crkvu moliti se pred ovim drevnim kipom Majke Božje (1732.) i pristupali sakramentu pomirenja te tako dobiva-li potpuno oproštenje svojih grijeha.

Slavilo se i ove godine. Tri dana prije blag-dana održana je trodnevnica Gospi od Anđela. U četvrtak, 30. 7., na večernjoj misi propovije-

ki G d A đ l Od d i j i i 2 Svi su izvođači, svojim pučkim i duhovnim popi-jevkama i prelijepim glasovima, oduševili brojnu publiku. Na početku programa sve je pozdravio župnik i gvardijan samostana fra Branko Brnas.

Sutradan ujutro, u nedjelju, 2. kolovoza, sve-čano su zvonila sva zvona pozivajući vjernike na molitvu. U deset sati, u samostanskoj crkvi, sve-ćenici i vjernici okupili se u procesiji kroz mjesto.

Zatim je svetu misu predvodio fra Blaž Toplak, profesor na Franjevačkoj kla-sičnoj gimnaziji u Sinju. Večernju sv. misu predvodio je i propovijedao fra Mario Jurišić, svećenik u Zaostrogu.

Tu večer u Zaostrogu je bilo pravo pučko slavlje na rivi. Održan je turnir u balotama i tombola, pje-valo se i plesalo, povlačio se konop, uživalo se u vatrometu čije su šare-ne iskre parale noćno nebo i ostav-ljale dojam svečanosti.

Ana MiličevićNO, 2015., br. 9, st. 17

Motiv iz Zaostroga

I. KAMENA ‘ŠTIKLA’ IZ SELA SPILICETokom Drugog svjetskog rata, potpuno

su spaljena i razrušena sela. Siromašno sta-novništvo sela Briste, postepeno napuštaju stara viševjekovna ognjišta i preseljavaju se oko polja u male suhozidne poljske kućerice. Nakon toga, užurbano se izgrađuju nove obi-teljske kuće i formiraju poljska imanja. Tako su nastala mnoga naselja oko polja, među kojima sela Spilice i Topočnjik. U to vrijeme braća Lekići-Mirko i Mate Rončević, priprema-ju temelje za svoju obiteljsku kuću. Minirajući okolne kamene litice, uočili su jedan vrlo neo-bični komad kamena, koji se po obliku nije uklapao u okolinu. Bilo je to 1956. g. kada je otkriven čudan predmet u obliku kamene ‘štikle’. U toku ljetnih školskih praznika, došao sam svojima u Spilice. Tom prilikom pokazao mi je brat Mirko ovaj neobični komad kame-na – vidi sliku pod oznakom ‘A’. Tada sam mu objasnio, da se tu radi o nekoj vrsti alata, kojim se služio pračovjek u dalekoj prošlosti. Nakon toga on mi je dao tu kamenu ‘štiklu’. Valjda je predpostavio, da će kod mene biti sačuvan. Bio je u pravu. Ovaj predmet sam brižljivo čuvao nepunih 60 godina, a ovom pri-likom ga prvi put iznosim u javnost. Mišljenja sam, da je ovo u prvom redu bilo oruđe, kojim

se služio čovjek Neolitika, a možda je moglo poslužiti i kao neka vrsta oružja. Mogao se koristiti za rezanje, struganje, probijanje nečega i udaranje nekoga. Dosta je izlizan, što navodi na pomisao, da je dugo korišten. Prilagođen je desnoj ruci, u kojoj izvrsno ‘leži’ – vidi sliku pod oznakom ‘B’.

Voljan sam ovaj predmet dati na stručno ispitivanje, radi utvrđivanja njegove upotrebe i starosti.

II. BAKARNI NOVČIĆ IZ SELA RUIĆIProplanak imenom Privor nalazi se na

putu, koji vodi iz sela Ruića prema polju. Na samom vrhu toga prijevoja, nalazi se zavjetna kapela Gospe od zdravlja. Ovu zavjetnu kape-lu-viguru – izgradio je 1905. godine Rončević Mate-Leko nakon prvog povratka iz Amerike. On je ovu viguru sazidao na osamljenom kamenu-živcu. Okolo vigure se moglo obilazi-ti laganim hodom ili ‘listi’ na golim koljenima, zavisno o tome, kakav je zavjet-pokoru sam sebi netko obećao. Ovo je bila prva vigura, ikada podignuta u Briškom kraju, a ujedno i prva vigura, koja je srušena u Drugom sv. ratu. Topovskim granatiranjem briških sela 1943. g. indirektnim pogodkom granate, srušena je ova vigura, a Gospin kip je odnesen. Nakon toga, uokolo razasuta kamenja vigure, ostala su ležati skoro pola stoljeća.

66 STAŠEVICA

BRISTA - Novi arheološki nalazi

Sl. ‘A’ – kamena ‘štikla’ iz sela Spilice. Duljina 16 cm, visina 10 cm.

Sl. ‘B’ – 'Štikla’, dobro pristaje desnoj ruci.

Godine 1992. unuci i praunuci Mate Leke obnovili su kapelu, tako da su svaki kamen postavili na svoje mjesto, gdje su nekada staja-li. U viguru je postavljen novi Gospin kip, koje-ga je unuk Vice kupio u Veroni, Italija.

Tokom obnove vigure, pronađen je jedan bakarni novčić. Ležao je u krečnom malteru, u temelju vigure, pa bi se moglo pretpostavi-ti, da je tamo namjerno postavljen u početku gradnje. Pored toga, što je dobro očišćen od krečnog maltera, ostali su vidljivi tragovi utje-caja vremena i oštećenja krečem.

Na slici ‘C’ predstavljena je obnovljena vigura na Privoru kod sela Ruići.

III. OSTACI GLINENE POSUDE NA PADINI BRDA TOPOŠNJIK

Godine 1983. na podnožju brda Topoš-njik, pronađen je ulomak od glinene posude. Ovo je slučajno pronašao Velimir Šunjić-Ivanov, na dubini oko 4 m, prilikom kopanja rupe za čatrnju pored obiteljske kuće. Bio je iznenađen činjeni-com, da se na toj dubini može takvo nešto naći. Predmet ga zainteresirao, te ga je pohranio na sigurno mjesto. Kada smo se sreli, pričao mi je kao susjedu, što je iskopao. Predpostavio sam, da bi to mogao biti interesantan nalaz, zamo-lio sam ga da mi ga dade, što je rado učinio. Interesiralo me je, imali još nekih ulomaka od toga predmeta, rečeno mi je da nezna, ali ako je i bilo onda je otišlo sa zemljom na odlagalište.

67STAŠEVICA

Sl. ‘D’ – Stari novčić pronađen u viguri 1992. g.

Sl. ‘E’ – Ostaci Antičke glinene posude sa padina brda Topošnjik.

Sl. ‘C’ – Obnovljena vigura 1992. g. kod sela Ruići.

Slika ‘D’ prikazuje lice i naličje pronađe-nog novčića 1992. godine. Možda bi bilo dobro stručno ispitati iz koje je godine, kome je pripa-dao i što se nalazi na njegovu licu i naličju.

Ovo g l ineno ‘gr lo ’ posude prilično je krhko, što navodi na mišljenje, da je primitivne izrade i slabo pečeno. Predmet na sebi nema nikakvih oznaka niti šara. Potrebno ga je stručno ispitati. Izgled ovog nalaza predstavljen je na slici pod oznakom ‘E’. Kako je možda nekada izgledala ta glinena posuda, predstavio sam na crtežu pod oznakom ‘F’.

Sl. ‘F’ – Pretpostavka kako je možda nekada izgledala glinena

posuda pod crtežom ‘E’.

IV. KAMEN ŠTOVANJA U BRDU TOPOŠNJIKU

Godine 2005. prilikom nekih manjih radova na brdu Topošnjik, slučajno sam pro-našao ovaj dobro sačuvani kameni predmet. Ležao je u zemlji na dubini oko jedan metar pored kameni litica. Nakon čišćenja od zemlje crvenice, pojavio se neoštećen komad kame-na neobičnog izgleda. Na prvi pogled, ovaj predmet silno podsjeća na falus. U antičkoj Grčkoj on je bio kult nošenja i obožavanja kao simbol muške plodnosti. O ovom kamenu, tre-balo bi zatražiti ispitivanje i stručno mišljenje.

68 STAŠEVICA

V. KAMENO ORUĐE U BRDU TOPOŠNJIKGodine 2006. nedaleko od pronađenog

falusa u brdu Topošnjik, slučajno sam isko-pao neobičan kameni predmet, koji se dosta razlikuje od predhodnih. Vrh ovog predmeta je savinut, tako da ima ‘oštricu’ na lučnom i čeonom dijelu. Po svom izgledu, silno pod-sjeća na suvremeni domaći korisni ručni alat zvani – lukić. Vidi sliku ‘H’. Moguće je, da je ovo oruđe nekada služilo za višenamjensku upotrebu. Moglo je poslužiti za kopanje, rasije-canje i rezanje na potez ruke. Osim toga, ovaj – ajmo reći – kameni lukić jako dobro i čvrsto sjeda u desnu ruku, tako da se sa njime mogu raditi i teži poslovi. Vidi sliku pod oznakom ‘K’. Nakon stručne analize, ovog predmeta, imati ćemo više relevantnih podataka.

Sl. ‘H’ – Kameni ‘lukić’ iz brda Topošnjik. Duljina oko 25 cm.

Sl. ‘K’ – ‘Lukić’ dobro je prilagođen desnoj ruci.

VI. LUBARDA NA VRHU BRDA TOPOŠNJIK

Brdo Topošnjik nalazi se tristotinjak metara sjeverno od sela Spilice. Svojom visi-nom oko 80 m i oblikom kao da je iz vreće izasuto na sredinu Južne strane Briško-Pasičkog polja, nadvilo se nad vijugavom rječicom Maticom. U davno vrijeme, kada je polje bilo jezero, ovo brdo je bilo pravi otok, a tek povremeno i poluotok. Topošnjik su u davna vremena posjećivala ilirska ple-mena. Oni su nam ovdje ostavili svoj neiz-brisiv trag u obliku kamene gomile, koju su ‘posadili’ na samom vrhu. Ovo je jedna od najvećih gomila u ovom našem dijelu polja. Vidi se iz daljine, te ostavlja dojam kao da

Topošnjik ima lijepu kapu. Sa vrha gomile ‘puca’ pogled na cijelo polje po njegovoj širini i duljini. Koliko se zna na ovoj gomili nisu nikada urađena nikakva ozbiljnija istra-živanja, te se ne zna je li ona bila ukopna ili možda neka vrsta vjerske obredne ilirska gomila.

Prema nalazima iznešenim u predhod-nim točkama pod – I. III. IV i V. moglo bi se reći, da si osim Ilira Topošnjik posjećivale i druge civilizacije iz vremena stare Antike i one iz doba Neolitika. Mislim, da nećemo nikada saznati što je privlačilo sve te drevne narode na brdo Topošnjik.

Bilo bi vrijeme, da se nešto kaže o staro srednjovjekovnom oružju zvanom lubarda navedeno u naslovu. Godine 2008. obilazeći vrh Topošnjika i prostor oko spomenute gomile, pronašao sam jednu metalnu kuglu prikazanu na slici pod ozna-kom ‘J’. Nalazila se između kamenja na podnožju gomile. Na prvi mah nisam puno razmišljao o njoj. Ona me je zainteresirala, tek kada sam je očistio od hrđe i zemlje. Očito, ova metalna kugla ima veze sa oruž-jem – starim topom zvanim lubarda, često korišten u Tursko vrijeme.

U ovim krajevima još živi legenda o dolasku silne Turske vojske početkom XVII. stoljeća. Oni su sa sobom vukli svoje lake topove-lubarde, idući preko Briste na Gračke Stine kako bi tukli Gradac na moru. Od tada potječe ime puta Lubardin ispod sela Gradine, po kojemu su Turci vukli svoje lubarde. O dolasku Turaka voj-ske u ove naše krajeve piše fra. Andrija Kačić Miošić u svojoj knjizi Razgovor ugodni naroda Slovinskog. U svojoj pje-smi pod naslovom – PISMA OD GRADCA U GORNJEM PRIMORJU – na koga dođe bosanski vezir i hercegovački paša sa 40 iljada vojske na 1666. g. oktobra na 8. Ovdje Kačić pjeva o pohodu Turaka, koji se nakon bezuspješnog osvajanja Gradca,

srdito vraćaju prema Vrgorcu i Ljubuškom i tom prilikom pogubiše kneza Šalinovića.

Prema svemu naprijed navedenom, moglo bi se pretpostaviti, da je na brdu Topošnjiku bio postavljen turski top, da im štiti zaleđe u toku pohoda na Gradac. Nakon povlačenja, neke topovske kugle su zagubili između kamenja ilirske gomi-le. Nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva, narod je prema tom događaju i Turskom topu, nazvao ovo brdo TOPOŠNJIK.

69STAŠEVICA

Sl. ‘J’ – Metalna topovska kugla Turske lubarde sa vrha ilirske gomile brda Topošnjik.

Poštovani fra Vinko – šaljem Vam pisane materijale pod naslovom „NOVI ARHEOLOŠKI NALAZI PRVI PUT U JAVNOSTI“, koji su pronađeni u selima Briste. Kako se ovdje radi o vrlo rijetkim i doista neobičnim povijesnim nalazima na ovim našim prostorima, mislim, da bi trebali biti prvi put objelodanjeni u Vašem i našem listu za Božićno izdanje ove godine. Na taj način, želio bih dati svoj mali doprinos, još većoj popularizaciji naše župe u kojoj Vi vrlo uspješno djelujete.

Srdačno Vas pozdravljam.

Dipl. ing. Vice Rončević

Osnovni cilj ovog teksta je upoznati širu javnost o

velikoj koncentraciji Ilira na Bristoj u vremenu prije Krista.

Iliri su živjeli na istočnoj obali Jadrana pod vodstvom kralja Aragona, kraljice Teute i kralja Genecija. U ilirsku etnič-ku skupinu pripadala su slije-deća plemena: Histri, Japodi, Delmati, Liburni, Daorsi, Ar-dijeci i drugi. U trećem sto-ljeću prije Krista za prevlast na Jadranu borili su se Grci, Rimljani i Iliri. Veoma snažno i brojno ilirsko pleme Ardijerci nastanili su se s desne strane Neretve u pravcu Makarske. Brista u to vrijeme postaje snažna fortifikacija Ardijejaca.

Na Bristoj se i danas mogu vidjeti doka-zi o boravku Ilira. Tako se mogu pronaći ilirske katakombe, prirodne špilje u kojima su stanova-li, a ulaz zaklanjali suhozidom. Brda se i danas zovu Gradine, a koje su služile kao ilirske izvid-nice. Lako je uočiti preko pedeset ogromnih gomila i grobnih humaka u koje je utrošeno tisuće kubnih metara kamena. Koliko su bili

vješti ratnici govori dovoljno o pobjedi Delmata u borbi s rimskom vojskom u doba Gaja Julija Cezara. Ardijeci su dobri gusari i napadaju grčke i rim-ske lađe. Ilirski ratnici imali su željeznu disciplinu.

Konfiguracija terena na Bristoj pogodna je za obradu zemlje i stočarstvo. Iliri uzga-jaju ovce i koze, siju krušarice (uglavnom pšenicu) i bave se lovom i ribolovom. Kožu od ovaca i koza vješto su koristili u izradi odjeće. Za ogrjev bira-li su hrast, česminu, zeleniku, grab i druge vrste drveća.

U napadima na neprija-telja vješto su rabili luk i stri-jelu, mačete, sjekire, kamene

toljage te drvena i željezna koplja.

Iliri su dospjeli u kandže velikog rimskog orla uz velike gubitke. Postepeno gube teritorij i povlače se u smjeru prema današnjoj Albaniji, a jedan dio Ilirija se romanizira.

Iako su Iliri bili dobri gusari nisu se mogli suprotstaviti snažnoj rimskoj floti pa su se stal-ni sukobi uglavnom vodili u zaleđu. Iliri su imali

svoj novac, a dokaz za to je ćup pun novca pronađen baš na Bristoj. Spomenuti ćup danas se čuva u muzeju u Dubrovniku.

Brista je natopila svoju zemlju ilirskom krvlju, a njiho-vi ratnici su našli svoj vječni mir i tišinu ispod impozantnih gomila.

Obilazeći često spome-nuta mjesta pitam se da li je doista historia est magistra vita.

Ante Rončević

70 STAŠEVICA

ILIRI - stanovnici Briste prije Krista

Ilirska gomila pored crkve Svih Svetih na BristI

Crtež nekropole stećaka na Bristi (crtano 1885. g.)

Silaskom svijeta s Briste prema polju, posebno poslije potresa (1962.) počelo se

razmišljati i o novom groblju. Župljani se nisu složili za lokaciju, pa umjesto jednog groblja nikla su tri, što je ostalo do danas.

2002. godine doseljeni Brišćani su se dogovorili da se napravi kapelica s mrtvač-nicom. To ih je sve oduševilo i počelo se s radom. Radove je vodio pok. Križan Rončević punih 72 dana, kada se završilo sa beton-skim radovima.

71STAŠEVICA

Postaje križnog puta u Gospe Lurdskeskupilo 76.000 AUD što je Jadranka uredno poslala i posao se nastavio.

Crkva se pokrila, uvedena struja, stav-ljen estriž, otvore se naručilo za župnika fra Nediljka Šabića i postavio je sve zatvore Vice Vodanović s Vlake kod Opuzena.

Najteže se bilo osuditi s radom na obla-ganju crkve s kamenom. Kamen je preko Maršića iz Prološca nabavljen u Docu (u Mo-soru) i sve je to lijepo urađeno s okolišem crkve. Unutrašnjost crkve je počela malo kasni-

Postavljanje postaja križnog puta

Dolaskom župnika fra Ivana Jukića on je nabavio zvono, elektrificirao ga i počelo se redovito zvoniti na sprovodu i kad bi bila sv. Misa. Daljnje radove je vodio Stipe Dropulić pok. Jure s odborom.

Zainteresirali su Jadranku Ravlić rođ. Šunjić u Perthu, Australija, i ona je imala tri svečane darovne večere i za tri večere se

je. Cijeli kameni pod je nabavljen u Pazinu, dovezen i postavljen, sve darovao Mirko Grgurinović Đurić. Križ u prezbiteriju crkve darovala su djeca Seke i Dinke Gnječ (Mišo i Antonijo). Kip Gospe Lurdske nabavljen je za župnika fra Ivana Jukića, koji je zainteresirao Stipu Dropulića i ona dvojica su to sve platila. Kip sv. Ivana evanđeliste darovala su braća

72 STAŠEVICA

dr. Mate i Velimir Usorac. Postolje za kipove platio je Anko i Branka Musulin i ujedno su platili svečanu sjedalicu za svećenika kod olta-ra. Sjedalice i nosače za kipove radio je Bruno Buljan iz Runovića. Čoku s lusterima darovao je Dušan i Svjetlana Rončević, žive u Stanišiću. Oni koji su tog ljeta (2014.) došli iz Australije i davali svoj prilog, tim prilogom smo nabavili reflektore (8) u crkvi sv. Staša. Prostor oko crkve Gospe Lurdske je uređen na najljepši način, tako da se pred crkvom čovjek osjeća ugodno. Ozvučenje je postavio Siniša Jerković iz Krvavca.

Odmah, kako se to završilo, počeli su pojedinci tražiti da se postave postaje križnoga puta. Župnika je uvjeravao Zoran Šunjić, da će vjernici to brzo podmiriti. Odmah sam pred Zoranom nazvao akad. slikara Branimira Dorotića, koji je u Staševici napravio veliki triptih i dvije rozete. Poslao je ponudu i brzo je sve to prikupljeno i za korizmu 2015. crkva je dobila lijepe postaje, ulje na platnu s hrastovim okvirima. Od tada svake korizmene nedjelje u 15 sati imamo u crkvi Gospe Lurdske Križni put. Hvala dobročiniteljima.

Darovali su:

1. postaja: Zoran Šunjić s obitelji2. postaja: Mirko Grgurinović Đurić s obitelji3. postaja: Mate Jerković sa sinom Antom.4. postaja: Seka i Dinko Gnječ s djecom

Mišom i Antonijem5. postaja: obitelj Nevena Dropulića Ivanova6. postaja: obitelj Nediljka Rončevića7. postaja: Ante Šunjić Bato s obitelji8. postaja: obitelj Velimira Šunjića Ivanova9. postaja: Velimir i Bosiljka Rončević s djecom10. postaja: Stanko sin Danice i Tonke Marević11. postaja: dar obitelji pokojnog Stipe Šunjića

pok. Luke12. postaja: dar obitelji pokojnog Stipe Šunjića

pok. Luke (dvije postaje)13. postaja: Milenko i Stipe Šunjić Živkovi14. postaja: Ivan Šunjić, obitelj Nede Levog i

Tonke Šunjić s djecom.Osim gore navedenih dali su za posta-

je: Ljilja Rončević Čogić ž. Jurina 400 kn; Ivica Šunjić Jurin 200 kn; Velimir Usorac 300 kn; Nedo Jerkovič pok. Ante Špičića 200 eura. S tim nov-cem smo pokrili i isplatili banke u crkvi. Hvala!

Uređenje prostora oko crkve za Prvu pričest (Dunja Jerković)

Koncem siječnja ove godine dobili smo oba-vijest od Nadbiskupije splitsko-makarske,

da se ove godine pokreće akcija Caritasa pod naslovom: Poboljšanje stambenih uvjeta. Za ovaj program odobrena je kvota od 300.000 kn. Limit odobrenja za pojedinu obitelj je do 30.000 kn.

Župnik župe Staševica je odmah pošao kod Jure Marevića, tražiti njegovu suglasnost. Jure živi s dvije djevojke, obe bolesne, a supru-ga je na kemoterapiji. Sam Jure se redovito lije-či. On je dao pristanak i župnik je poslao dopis na Caritas nadbiskupije 16. veljače 2015.

Jure živi u betonskoj prizemnici, koja ima betonsku deku.

Jure u njoj živi od 1984. godine, a prvih sedam godina je bio bez struje.

Zatražili smo troškovnik od tri firme od kojih je najbolja ponuda bila od firme TIV-Vrgorac. Kad smo prikupili sve ono što je Caritas tražio poslali smo molbu na Caritas nadbiskupije Split. Caritas je pozitivno odgo-vorio i odobrio, kako je već rečeno 30.000 kn. Župnik se obratio i svojemu Provincijalu koji je dao 10.000 kn. Našlo se još dobročinitelja, a posebno se to istaklo na blagdan sv. Staša, kada se u večernjim satima igrala humanitarna utakmica, kada se prikupljalo od raznih spon-zora i dobročinitelja na samoj utakmici. Župnik se obratio gradonačelniku Krešimiru Vejiću i on je dao Marijana Tolja, koji će se brigati za pri-kupljanje pomoći, što on inače rado čini. Svu propagandu van župe je vodio Marijan Tolj s

73STAŠEVICA

Akcija Caritasa naše Nadbiskupije

Pokrivanje kuće Jure Marevića, studeni 2015. g.

Odborom, koji je duša našega Grada, za ove akcije. Formiran je Odbor kojeg su č in i l i : Marijan Tolj, Lora Lovrić, Zoran Zmijarević, Ivica Musulin, Marin Radaljac, Ivan Kušurin i župnik fra Vinko Prlić.

Marijan se dao u akci-ju obilazeći razne ustanove, firme i pojedince. Imao je odli-čan uspjeh. Za kratko vrijeme prikupljeno je dovoljno za pokriće troškova. I u listopa-du smo počeli s pokrivanjem kuće (12 x 10 m). Izvođač radova je TIV iz Vrgorca.

Veći dobročinitelji su bili: Luka Ploče, Tko to može platiti vodio Zoran Zmijarević, Sportska udruga Staševica vodio Srećko Marević, Firma Degal – Zagreb, Sirovina Benz Knin, Ploče Pilot, uz novac darovao je krevet za bolesnu Ivu, Pekara Ploče, Ćulum d.o., Udruga prvi ročnik, Udruga branitelja grada Ploča, Rajko Kužet, Autoprijevoznik Guinović, Fra Šimun, Lučka Uprava Ploče,

Luka Ploče trgovina d.o.o., Mjesni odbor Staševica, Grad Ploče, Županija dubrovač-ko-neretvanska, Paško Kužić, Iris Glamuzina, San Diego Turs, Komunalno održavanje, Građevno Zec, Đorđe Šušter, Neno Roglić, Ivan Luetić, Mislav Karoglan, Neda Lovrić, Frano Barać, Ana Brđanović, Anka Brkljačić,

Toma Knezović, Jelena Šarić, Marko Šiško, Marijan Viduka, Božidar Coharić, Zdravko Matijašević, Andro Vulić, Jelka Morić, Tea Štrbac, Lina Ursić, Ivan Prančić, Jakovl jević. Ovdje priključujemo sve one koji su dali, ali bez imena i pre-zimena. Hvala im!

Obiteljska kuća je pokri-vena, stavljeni prozori, dimnjak, izgrađena fasada kuće.

Odbor Grada za pomoć potrebitima provodi i druge ak-cije od kojih su: obitelj Petrušić koja je ovih dana završena u koju je uključen župnik Plina-Stablina fra Paviša. Daljnja akci-ja ide u župu Plina-Stablina.

74 STAŠEVICA

Voditelji radova na kući Jure Marevića

Anko Musulin i Ferdo Bebek sa suprugama Brankom i Ivkom u Staševici 2015. godine

S Gangesa i Neretve čuje se pisma lađara

U franjevačkom samostanu Uznesenja BDM u Makarskoj od 27. do 30. rujna 2015.

franjevački bogoslovi imali su duhovne vježbe prigodom obnove privremenih zavjeta. Voditelj duhovnih vježbi bio je fra Bernardin Plantek, domeštar trsatskih novaka. Na duhovnim vjež-bama sudjelovala su 23 bogoslova: fra Ante Batinović, fra Slaven Čeko, fra Filip Čogelja, fra Dani Čulo, fra Marko Đerek, fra Ivan Đuzel, fra Ivan Grubišić, fra Jerko Kolovrat, fra Mario Lemo, fra Dejan Međugorac, fra Matej Perić, fra Ante Prološčić, fra Kristian Radas, fra Ivo Rastočić, fra Martin Romić, fra Darijo Sinković, fra Milan Sladoja, fra Darijo Stanković, fra Josip Šabić, fra Toni Šimunović, fra Željko Štrbac, fra Dražan Tadić, fra Stipan Vugdelija. Za vrijeme duhovnih vježbi bogoslovi su uz zajednička

razmatranja imali priliku posvetiti se molitvi, pro-vesti vrijeme u tišini ili šetnji u ljepoti prirode i grada i igranju balota.

Na završetku duhovnih vježbi u srijedu, 30. rujna 2015. u 10,30 sati, definitor Provincije i župnik u Staševici fra Vinko Prlić predslavio je misno slavlje na kojem su bogoslovi obnovili jednostavne redovničke zavjete. U koncelebra-ciji su bili voditelj duhovnih vježbi fra Bernardin Plantek i fra Ivica Jurić, magistar bogoslova.

Na kraju slavlja magistar fra Ivica zahvalio je definitoru fra Vinku koji je u ime . Provincijala predslavio svetu misu i obnovio zavjete, vodi-telju duhovnih vježbi fra Bernardinu Planteku i gvardijanu fra Anti Čovi te članovima samosta-na na gostoprimstvu.

75STAŠEVICA

Makarska: Duhovne vježbe i obnova zavjeta

Boturi se ležaji TvojiUzglavlje Gangesa valiDobri oče Ante tako su Tebe zvaliTamo di palme cvatu ručice mole se maleI vječnu falu daju Isusu koji Te šalje;Ostat ćeš vječno s namaAnte Gabriću DobriPisma Neretve Tvoje do valova Gangesa vodi

Tamo di palme cvatu tamo su dvori TvojiJube Te srca ona za koja ti se rodi;Gori, gori izgori u Marija PolliDuše Sveti što pušeš dotakni i mene sadaNa stazu onu povedi što otac Ante nam kazaGori, gori, izgori za Jubav koja nas stvori…

Anđelka VlahovićKomin, 25. listopada 2014.

Draga braćo i sestre!Sve vas srdačno pozdravljam u Svetištu

Čudotvorne Gospe Sinjske. Na poseban način večeras ovdje pozdravljam moje đake koji su prije 40 godina dohodili Gospinom stazom od obiteljskih domova do Gospina svetišta.

Kako ove godine slavimo 300. obljetnicu čudesnog Gospina zahvata koji je donio pobje-du našim pretečama da se oslobode od turskih zuluma, tako i ovo naše slavlje želimo uklopiti u tu obljetnicu. Naime, ovogodišnjim hodoča-šćima, duhovnim obnovama, znanstvenim sku-pom, svečanom devetnicom a na osobit način veličanstvenom procesijom s Gospinom slikom ulicama grada i svetom misom koju je predvo-dio izvanredni poslanik pape Franje, kardinal Josip Bozanić s drugim biskupima i brojnim svećenicima mi se večeras pridružujemo kliču-ći Slava Bogu na visini. Taj betlehemski usklik promijenio je svijet, donio je čovječanstvu MIR i navjestio da je rođen Emanuel, tj. Bog koji je uzeo ljudsko tijelo, da bi mogao biti naš brat, suputnik, supatnik i spasitelj.

U ovom samostanu, pod zaštitom i vod-stvom naše Nebeske Majke, moji bivši đaci, a večerašnji slavljenici - njih šestorica, ovdje u Sinju su proživjeli četiri godine u Gospinoj gimnaziji. Potom su osnaženi Gospinim pou-kama otišli posebnim životnim stazama da kao franjevci Slave Boga na visinama, i navješćuju mir ljudima dobre volje.

Nakon 40. godina večeras smo se ponov-no okupili oko Gospe da na jedinstven način proslavimo tu našu rijetku obljetnicu... I mi smo podržavali Gospine staze da nisu zarasle nego su, zalijevane Božjom milošću postale sve pro-hodnije. Zahvaljujući za minule godine, skrušeni nad svojim životnim padovima, molimo pomoć Gospe Sinjske da nam pomaže obnavljati njezi-ne staze na ovoj zemlji.

Rane sv. FranjeDanas slavimo Rane sv. Franje. To je

nadasve važan i veliki blagdan za nas franjev-ce. Danas obilježavamo milosni događaj utiski-

vanja Kristovih rana u tijelo siromaška iz Asiza. Naime, Franjo je od početka svoga obraćenja gajio vrlo veliku pobožnost i štovanje prema ras-petom Kristu i sve do smrti nije prestao da ga riječju i djelom propovijeda. Godine 1224. dok se Franjo na brdu La Verni ili Alverni udubio u razmatranje, utisnuo mu je Krist Gospodin, na divan i čudesan način, u tijelo znakove svoje muke. Na njegovim rukama i nogama pojavili su se znakovi čavala: glave su im se pokazale na dlanovima ruku i s gornje strane nogu a nji-hovi šiljci s druge strane. Desni bok je prekrila crvena rana, kao da je bio kopljem proboden i iz nje je često tekla sveta krv.

Franjo, novi čovjek, bio je tako odlikovan novim, duhovnim čudom i doživio jedinstvenu povlasticu, piše sv. Bonaventura, koja nije dana prijašnjim vjekovima: bio je ukrašen svetim ranama. Tada je sišao s brda noseći na sebi lik Raspetoga, naslikan je ne na kamenim ili drve-nim pločama rukom umjetnika, nego izrađen na tjelesnim udovima prstom živoga Boga.

Da bismo shvatili važnost ovoga dana treba prije svega pogledati u temelje franje-vačke karizme. Kad nas (franjevce) netko upita

76 STAŠEVICA

Proslava 40. obljetnice dolaska u sjemeništeU Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske svećenici, fra Ivan Udovičić, fra Petar Klapež, fra Petar Vrljičak, fra Damjan Čovo, fra Petar Klarić (fra Mogomir Kikić je bio odsutan) su slavili 40. obljetnicu dolaska u sjemenište (1975.), propovijedao je njihov prefekt fra Vinko Prlić.

tko smo i što smo, najjednostavniji i najkraći odgovor koji možemo dati jest da nasljedujemo Evanđelje po primjeru sv. Franje. Takav kratak i jednostavan odgovor, a opet tako moćan. Stoga moramo biti zahvalni dragom Bogu što nam je darovao upravo tog siromaška iz Asiza da nam bude nit vodilja i pokazatelj kako koračati rado-sno kroz život balansirajući kroz svakodnevne, a često i »izazovne« životne situacije, u kojima

Majci. I mi kao njezini učenici, danas smo to učinili. Mi smo se ovdje prije četrdesetak godi-na susreli i proživjeli u sjemeništu dvije godine. To je bilo od 1975. do 1977. godine. Tada su večerašnji slavljenici stigli kao petnaest godiš-njaci - na prijelazu iz dječaštva u mladenaš-tvo. Evo ih: Fra Petar Klapež iz Košuta sada gvardijan i župni vikar u Sinju, naš večerašnji domaćin. Fra Petar Vrljičak iz Krivodola, sada

77STAŠEVICA

40. obljetnica dolaska u sjemenište

znamo prepoznati u vlastitim životima »savrše-no veselje«.

Sv. Franjo se suobličio sa Kristom po svojim ranama preuzevši nesebično na sebe Kristove patnje koje u tom trenu postaju i Njegove patnje. Ako uzmemo u obzir da je Isus otkupio svijet na križu, svima postaje nadasve jasno da rane koje je sv. Franjo primio imaju svoju težinu.

Sjećajući se dodira ljubavi Božje današ-nji dan, nakon osobnih molitava, krunimo sve-tom Misom. Večeras se kako rekoh i želim to ponoviti, prisjećamo svjedočanstva svetoga Bonaventure koji je opisao Franjin silazak s brda noseći na sebi lik Raspetoga, naslikan ne na kamenim ili drvenim pločama rukom umjet-nika, nego izrađen na tjelesnim udovima prstom živoga Boga. Bog je i u nama utisnuo znakove svoje ljubavi darivajući nam se pod prilikama kruha i vina, te potiče nas svojom Riječju, kako bismo bili njegov znak u ovome svijetu i puku među kojim djelujemo.

Ove godine katolički puk je obnovio Staze Gospe Sinjske i s raznih strana pohrlio svojoj

je župnik u Baškoj Vodi. Fra Petar Klarić, iz Stankovaca, sada je župnik u Drnišu. Fra Ivan Udovičić iz Studenaca, ravnatelj je sjemeništa u Sinju i profesor na Franjevačkoj gimnaziji. Fra Damjan Čovo je dušobrižnik časnih sesta-ra u Munchenu. Fra Mogomir Kikić iz Turbeta kod Travnika, bio je među nama, pa ga je život-na staza odvela u daleku Kanadu. On je član bosanske provincije, a djeluje u Viktoriji na američkom kontinentu u Kanadi.

Prije četrdeset godina oni su ovdje kao đaci, u ovom svetištu pronašli "svetu relikviju". To je u mramornome podu oko Gospina oltara blaga izdubina koju su "isklesala" gola koljena tisuća pobožnih hodočasnika. To je ta "sveta relikvija" koja svjedoči o živoj vjeri i zadivljujućoj pobožnosti. To je najjasnije i najrječitije svjedo-čanstvo svete vjere bezbrojnim vjernima koji su "lizeći na koljenima" otvarali svoja srca i duše Majci od Milosti u svim poteškoćama i potre-bama, uvjereni da ih Gospa čuje i vidi, da im može i hoće pomoći. Taj izdubeni tvrdi mramor i zbilja je "sveta relikvija", ali je to i "svojevrsna

tristota sinjska spomenica", u kojoj je najjasnije zapisan spomen na slavnu obranu Sinja i na sve bezbrojne milosti u tri protekla stoljeća izmoljene na koljenima pred tom svetom slikom. Taj golemi koljenima izdubljeni mramor i današnjem nara-štaju rječito svjedoči o dubokoj vjeri i snazi moli-tve naših predaka... "posvjedočio je to kardinal Josip Bozanić na Veliku Gospu ove godine."

Nakon 40 godina iz navedenih mjesta i država ovogodišnji moji suslavljenici večeras smo ponovo skupa u Crkvi Gospe Sinjske.

Nas sedmorica obnovili smo utrte staze Gospe Sinjske.

Staze Gospi Sinjskoj išle su od Turbeta preko Kamešnice, od Hercegovine, pa Krivodola preko Trilja, od Stankovaca, Studenaca, iz Karakašice... Tijekom školovanja upoznali smo franjevce među hrvatskim narodom i nastavili život Franjevačkog reda.

Povijesna je istina kako su naši franjevci Bosne srednje, te Dalmacije i Hercegovine bili usko povezani s pukom koji su pastorizirali. Fratri su u onim teškim i sudbonosnim vreme-nima u dušu svojega naroda utisnuli neizbrisiv biljeg vjere. Oni su nastajali u narodu i umirali su zajedno sa svojim katoličkim pukom. Posljednih osam stoljeća franjevci su i ovdje s pokoljenjima katolika, nadživjeli srednjovjekovne banove, kne-zove, vlasteline i kraljeve, te sultane, duždeve, francuske i austro-ugarske careve i kraljeve, te jugoslavenske tamnice hrvatskog naroda, zoru slobode u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, komuni-stičko jednoumlje, te dijelimo slobodu s građani-ma Republike Hrvatske.

Tijekom minulih 40 godina svatko od nas obnavljao je i produljivao Gospine staze. Najdalje je otišao fra Mogomir u Viktoriji u Kanadi, a fra Damjan je u Munchenu u Nje-mačkoj. Svi smo u srcu ponijeli Gospin lik. Kako smo putovali s Gospom, tako smo se večeras vratili Majci da joj ispričama svoje život-ne priče slaveći jubilarno slavlje 300. obljetnice. Fra Petar nam je priredio boravište da se ovdje okupimo i skupa s vama oko Gospe proslavimo ne samo njezinu 300. obljetnicu, nego i naše zajedništvo - kao djeca oko Majke.

Draga braćo i sestre, svatko od nas hodi stazom od očeva doma do Gospe Sinjske, ali se ohrabren majčinom potporom vraća stazom koja vodi od Gospe do vlastitog doma. To čini-

mo i večeras... Roditelji su nas rodili i odgajali kada smo bili maleni. Vjera nas je povezivala, ljubav odgajala, Bog i Gospa čuvali i Crkva nas je na različite službe raspoređivala.

Uvjereni smo da će hodočašća Gospi Sinjskoj zadržati svoju periodičnu masovnost i snagu tradicije. Vjerujem da će večerašnji slavlje-nici koristiti hodočasničku stazu Gospi Sinjskoj, ponajprije iz sjedišta gdje sada borave i djeluju, kao i iz mjesta gdje sutra privežu svoje lađe.

Sam papa, danas sveti Ivan Pavao II., uka-zao je na neprocjenjivu važnost Franjinih rana kada je na Laverni na sam blagdan Rana sv. Franje 1993. godine izrekao molitvu: "O sveti Franjo, na Laverni obilježeni svetim ranama, svijet čezne za tobom kao za ikonom raspetog Isusa. Treba tvoje srce otvoreno Bogu i čovjeku, treba tvoje bose i ranjene noge, tvoje probode-ne i u molitvi uzdignute ruke. Žudi za tvojim sla-bašnim, ali snagom Evanđelja jakim glasom... Svima koje razapinje trpljenje, glad i rat, ponovo otvori vrata nade. Amen, moli Papa"

Isusove rane su bile "poklonjene" sv. Franji ne samo radi njega samoga već radi svih nas kao živi dokaz Isusove ljubavi i brige za sve nas. One su pokazatelj kako radosno koračati kroz život. Ponekad nisu važne naše boli i patnje koje su nam darovane već ono što ćemo ućiniti s njima, da se odvažimo i pokušamo učiniti nešto dobro za ovaj svijet, unijeti malo radosti upravo tamo gdje je nema, ali gdje je najpotrebnija.

Na koncu, draga braćo i sestre, nadam se da će i u buduće hodočašća pokretati fratre i vjernike posebno Treći red s "posjeda" duhov-nih vrednota i čitavu redovničku zajednicu s njezina "veleposjeda".

Pobožna hodočasnička procesija tisuća vjernika, stara i duga tri stoljeća ovdje u Sinju, neka se nastavi i u sljedećim stoljećima!

Hrvatski hodočasnik, dragi slavljenici, sa svojim fratrom, večeras s mojim dragim đacima, zna gdje je Majka i Kraljica hrvatskog naroda. Ta svi joj u himnima pjevamo:

"Rajska Djevo, Kraljice Hrvata! - Naša Majko, naša zoro zlata!"

"Hrvati se, evo tebi utječu - I pjesme ti, Djevo veselo kliču!"

"Ah, ne ogluši se, usliši Djevo, - Ponizne molbe smjerni nam glas; Zaštiti bijedne grešni-ke, evo, - Što pomoć ištu u ovaj čas!"

Tako neka bude! Amen.

78 STAŠEVICA

79STAŠEVICA

Zauzetošću Grada Ploča, gdje radi Zdenko Mateljak, kao dogradonačelnik, ovoga ljeta

se privodila kraju izgradnja kapele u groblju Jezerac.

Tada je došao na praznike Anko i Branka Musulin, koji žive u Perthu i izrazili želju da bi oni darovali zvono na kapelici. Kod blagoslova mrtvačnice, na blagdan sv. Staša (26. kolovo-za), bili su prisutni župan Nikola Dobroslavić, dožupanica Marija Vučković, saborski zastu-pnici Branko Bačić i Stipo Gabrić Jambo. Anko je izrazio želju da će rado platiti zvono. Odmah smo nazvali firmu Griwi u Kaštela, ali nisu mogli doći, jer su svi radnici tvornice u Italiji na praznicima. Ovih dana su dvojica iz firme došli, uzeli mjere za zvono, uredili na obje crkve zvonjenje, jer je bilo kvarova. Dogradonačelnik (Zdenko Mateljak) je 22. listopada nazvao Anka-Antu Musulina i on je odmah uplatio na račun župe 5.500 AUD.

Nadamo se da će zvono biti postavljeno do Božića. Ovom prigodom zahvaljujemo Anti-Anku Musulinu i njegovoj supruzi Branki, koji su i kod obnove, produžetka crkve (2008.) dali veliki dar za obnovu crkve, a prošle godi-ne su isto učinili kod radova na crkvi Gospe Lurdske. Ovoga ljeta je Anko sagradio sebi grobnicu i postavio spomenik, želeći počivati u svojoj zemlji.

Na zvonu će biti slika sv. Ivana evanđe-liste iz crkve Gospe Lurdske. Kip sv. Ivana darovala su braća dr. Mate i Velimir Usorac Na zvonu će biti tekst: Žive zovem, mrtve oplakujem, tužne tješim i strijele kršim. Križ od rosvaja i zvono darovali Anko i Branka Musulin. A. D. 2015.

Zvono je težine 45 kg, promjera 43 cm, ton LA (A). Zvono je naručeno u poznatoj lje-vaonici zvona od 1453. god. De Poli iz Vittorio Veneto, Italija.

Zvono na mrtvačnici u Jezercu

Blagoslov hrane u vrtiću 2015.

80 STAŠEVICA

OGLAS ZA KNJIGEKAČIĆ - Zbornik Franjevačke provincije Pre-svetoga Otkupitelja, Split, XLVI/2014, str. 480. SVETI FRANJO ASIŠKI U HRVATSKOJ 2012. GODINE. Međunarodni simpozij „Počeci franje-vaštva u Hrvata“ u prigodi 800. obljetnice dola-ska sv. Franje na hrvatsku obalu, održan je u Splitu i Zadru, 1. i 2. listopada 2012. godine.

Sadržaj: Političke i gospodarske prilike u hrvat-skim zemljama u XIII. stoljeću (A. Mijatović), Crkvene prilike u XIII. st. na hrvatskom prioba-lju (S. Kovačić), Dolasci sv. Franje na hrvatsku obalu i pomorsko-geografski sustav Jadrana (J. Faričić), Prvi franjevački plodovi svetosti u zemlji Hrvata (G. Jurišić). Desa Lucić i franjev-ci u Trogiru (M. Ivanišević), Splitsko-trogirska predaja o dolasku sv. Franje na hrvatsku obalu (N. Roščić), Sv. Franjo i franjevački počeci u Zadru (S. Škunca), Zadarski zapis s kraja XIX. stoljeća o sv. Franji u Zadru (D. Fabijanić), Fra-njevački počeci u Dubrovniku (J. Sopta), Fra-njevci u oporukama Dubrovačkoga notarijata (M. Sivrić), Kvarnersko-istarske predaje o dolasku sv. Franje (Lj. Maračić), Sveti Franjo Asiški u Zagrebu? (Ž. Železnjak), Likovni prikazi boravka sv. Franje u Hrvatsku (A. Badurina), Prvi franjev-ci u Bosni (A. Zirdum), Začetki Reda manjših bratov na ozemlju Slovenije (M. Vogrin), Mje-sne predaje o putovanjima sv. Franje u pokra-jini Marke (A. Paleri), Prvi samostani klarisa u hrvatskim zemljama (K. Karadža), U sjaju velike obljetnice (M. Petričević), Hrvatski franjevci trećoredci u XIII. stoljeću (P. Runje). Diploma-tička analiza papinskih isprava u Franjevačkom samostanu u Zadru (M. Brković), Franjevci i umjetnost na hrvatskoj obali u XIII. stoljeću (J. Belamarić), Fra Euzebije Fermendžin o počecima franjevaštva u nekim hrvatskim kraje-vima (D. Patafta), Fra Dominik Mandić kao istra-živač franjevačkih početaka u Hrvata (R. Jolić). MARIN LIMIĆ, Skladbe za klavir. Glazbeni niz „Nova et vetera“, br. 8, Split 2015, s. 68, popratni tekstovi na hrvatskom i engleskom jeziku (M. Tarbuk i I. Lipanović).Narudžbe: Zbornik „Kačić“, Šetalište kard. A. Stepinca 1, 21230 Sinj.

„Neka ne prođe nijedan dan,

bez napisana retka.“

(Fra Ljudevit Rupčić)

1. Svi sveti. Dan lijep, sunčan. Na Bristi krunica, te misa s propovijedi.

2. Dušni dan. U Gospe Lurdske sveta misa u 9 sati, u sv. Staša u 10 sati, u groblju Međublace u 11 sati.

3. Duhovne vježbe u Zaostrogu, voditelj fra Miroslav Bustruc. Umro Petar Šunjić.

6. Umrla Iva Nediljka Rončević.

7. Na Novoj Bristi sprovod Ivi Nediljki Rončević.

8. U Metkoviću sam na sprovodu mons. Fabijanu Veraji. Uz brojne svećenike bila su i četiri (nad)biskupa i biskupa: mons. Marin Barišić, mons. Ante Ivas, mons. Martin Vidović i mons. Mate Uzinić.

ZGODOPISJE - STAŠEVICAZGODOPISJE - STAŠEVICASTUDENI, 2014. 11. Definitorijalni sastanak u Splitu.

15. Vjenčani u našoj župi Zvonimir Mare-vić i Doris Romić.

16. Krštena u našoj župi Ema Dropulić Jurina. Isti dan Joško Usorac darovao prsten na čast sv. Ante.

17. Upaljene svijeće po selu za Vukovar.

20. Regionalni u Imotskom, držali fra Luka Tomašević i fra Josip Grbavac.

21. Gospa od Zdravlja. Vjernici idu na Prodan Brig, dva sata pješačenja. Put do Prodan Briga očistili, sasjekli šikaru: Stanislav Marević i Čedo Marević. Hvala im.

23. Krist Kralj , slavi se u Vrgorcu. Poslije podne se susreo s Antom Jerkovićem Mladenovim koji je iz Pertha došao na vjenča-nje Jurici Dropulića. Ante je za Gospu Lurdsku darovao 1000 kn. Hvala. Glas koncila donio članak: Blagoslovljena crkva Gospe Lurdske na Novoj Bristi.

Obnova župske kuće 2015.

6. Sv. Nikola. Podjela darova djeci u školi.

- Sprovod Snježani Petrušić r. Marević. Homilija imao fra Paviša.

8. Po Radosnoj Jerković ž. Antinoj, koji su došli na vjenčanje Jurice Dropulić, poslao list „Staševica“ za sve koji primaju u Australiji. Oni će s pošte u Perthu poslati onima kojima se šalje.

10. Petnaesta obljetnica smrti dr. Franje Tuđmana. Na misi za pok. dr. Franju Tuđmana ujedno misa za 164 poginula i nestala u Dru-gom svjetskom ratu.

24. Pepa Šiljeg i Mišo Ćendo odlili župni-kovo vino. Danas sam naručio 500 lit. lož ulja po cijeni 5,88 kn.

27. Asfaltirana ulica od bućane do kuće Branka Gnječa, i produženo do škole. Hvala Gradu!

29. U Zmijavcima sprovod Anti Šabiću, fra Nediljkovu bratu. Na sprovodu je bio župnik Staševice i nekoliko župljana iz Staševice.

30. Sv. Andrija, prva nedjelja došašća. Na TV bila vijest od Židova: „U Imotskom nas je primio fra Vinko Prlić, gvardijan i pozdravio nas je na židovski: Šalom“. To se odnosi na 1993. g. kada je 750 Židova iz Sarajeva prešlo u Hrvatsku. U Imotskom su imali kratki odmor.

Prosinac je kad se darovi nose,momci dobre cure prose.

1. List „Marija“ br. 12. str. 394. donijela vijest: Blagoslovljena nova crkva na Novoj Bristi u župi Staševica.

2. Navečer pozdravio se s Mirkom, Ivicom i Ivom Grgurinovićem koji ujutro idu za Perth.

3. Rekolekcija u Sinju.

PROSINAC, 2014.

Ivica i Mirko Grgurinović, 9. rujna 2015.

Župnik s djecom u vrtiću

83STAŠEVICA

u brdu slavio sv. Ivan. Obitelj dr Mate i Velimira Usorca darovali kip sv. Ivana. Poslije mise blago-slov obitelji. Na Širokom Brijegu umro fra Jozo Pejić. Vjenčani Ivan Musulin i Jelena Kolić.

28. Osvanuo snijeg, bljuskavica. Na spro-vodu sam na Širokom Brijegu fra Jozi Pejiću.

29. Umrla Olga Grgurinović i Pera Šunjić, sprovod 31. prosinca.

13. Vlado Gnječ Mićin promijenio žarulje na reflektorima pred crkvom. Hvala!

14. Nedjelja Caritasa.- Zora i Mate donijeli sjedalicu za župni

ured koju je darovao župnik Mokošice.17. Komuna pape Ivana XXIII. donirali

kombi mandarina koje sam podijelio obitelji-ma s više djece.

18. Policija pohodila župnika i zamolila da se upozori za pucanje za Božić.

19. Ispovijedanje u Metkoviću, ostao sam tri dana.

20. Drago i Kata završili uređenje jaslica u crkvi sv. Staša.

21. Ispovijed u župi.24. Badnjak. Dječja ponoćka u 20 sati.

Puna crkva djece i roditelja. Redovita ponoć-ka u 24 sata.

26. Sv. Stjepan. Na misi krštena Veronika Barbir, treće dijete Stipe i Julijane. Hrvatsko slovo donijelo kratku vijest – prikaz novoizišlo-ga godišnjaka Staševica.

27. Sv. Ivan. Svetu misu sam imao u crkvi na Novoj Bristi. Uveli smo sv. Ivana jer se prije

SIJEČANJ, 2015.

Siječanj drvosječastuden ne osjeća.

1. Nova godina. Velika zima, preko cijele mise gorilo centralno.

3. Blagoslov obitelji. Išli su sa župnikom Šime Kužić i Josip Kežić.

4. Zdravko Šunjić, živi u Australiji platio dvije postaje križnoga puta u crkvi Gospe Lurdske.

9. U Australiju (Perth) otišao Ivan Musulin Slobodanov. Završio je fakultet u Zagrebu (povijest) nije našao posao i otišao u Perth.

11. Kršten Duje Musulin.

Krštenje Duje Musulin

84 STAŠEVICA

ulazu u crkvu Gospe Lurdske. Vjenčani Marko Pehar i Radmila Kežić.

20. Nazvao me Marijan Tolj iz Ploča koji se zanima za djecu Jure Marevića. Marijan vodi brigu o bolesnima u Gradu Ploče.

23. Vjeroučitelj Zlatko Bartulović vodio učenike: Lorena Marević, Dea Mateljak, Ivan Musulin i Ivan Gašpar na vjeronaučnu olimpi-jadu u Opuzen. Župnik ih je počastio.

25. Grad Ploče raspisao referendum: ZA ili PROTIV termoelektrane u Pločama. Protiv je bilo 90% glasača.

28. Sprovod Ani Todorić u Zmijavcima. Bila su četiri svećenika: don Ante Karoglan, don Vjenceslav Kujundžić, fra Vinko Prlić i župnik fra Frano Laco.

30. Sprovod Juri Dropuliću na Novoj Bristi.

31. Kršten Tino Mirko Kužić, sin Gordana i Ivane.

12. Počelo se s uređenjem puta u brdu prema Jerkovićima i Grgurinovićima. Posao vodi Zdenko Mateljak.

15. Posjetili me fra Jakov Udovičić i fra Nediljko Šabić. Obišli crkve na putu prema Grnčeniku.

16. Sprovod Milici Rončević.

17. Slobodna Dalmacija donijela vijest o Akciji pomoći: „Grad svome slavuju“ a odnosi se na pomoć pločanske učiteljice i humanitar-ke Selme Oršulić.

- Dogovorom Organizacijskog odbora i Selme Oršulić preostali iznos darovan je obi-telji Jure Marevića iz Staševice koja je optere-ćena višestrukom bolešću i invaliditetom.

18. Akad. slikar Branimir Dorotić dove-zao iz Zagreba 14 postaja križnoga puta što je postavio u crkvi Gospe Lurdske. Sve postaje su darovale obitelji iz župe.

19. Kamenoklesar Ante Miličević iz Lju-buškog ispisao i postavio spomen ploču na

Vjeroučenici na olimpijadi u društvu vjeroučitelja Zlatka Bartulovića

85STAŠEVICA

Navršilo seViveri ispod vrata

Snig će zarupit.

3. Umro Jozo Marević Matijaš.

- S Tomom Galićem, građevinskim podu-zetnikom, obišao kuću Jure Marevića, koji ima dvoje djece bolesne i tražit će se pomoć od Caritasa Split, s nakanom da se stavi krov na betonsku deku. To je učinjeno u listopadu ove godine. Hvala Caritasu nadbiskupije Split, koji je pokrenuo ovu akciju.

8. Čistili crkvu Svih Svetih na Bristi jer je 11. veljače Gospa Lurdska. Radili su Duška i Pepa Šiljeg, Desa Plećaš i Anka Plećaš.

10. U Zaostrogu smo na samostanskom kapitulu. Večernja sveta misa na čast bl. Alojzija Stepinca.

VELJAČA , 2015.

Radovi na kući Jure Marevića

Krštenje Tina Mirke Kužića

22. Prva korizmena nedjelja. U 15 s. Križni put u Gospe Lurdske na Novoj Bristi. Prije križnoga puta blagoslov postaja koje je napravio akad. slikar Branimir Dorotić. Postaje su darovali župljani.

25. Svećenička rekolekcija u Vepricu. Umro Marijan Lozo, arheolog (1953.). Surađivao je u mnogim župnim listovima. Na sprovod (26. veljače) nisam mogao ići jer sam bio na definito-rijalnom sastanku.

27. Iz Konzervatorskog, Dubrovnik, došla Marta Perkić, pogledala iskopine stare crkve koje bi trebalo istražiti i konzervirati. Poslije podne vozio Dragu Dropulića Nedina u Sinj, gdje će s drugim ministrantima imati duhovnu obnovu.

11. Gospa Lurdska na Bristi. Procesija oko groblja. Misu i propovijed imao fra Stipe Bešlić.

14. U Vitini predstavljanje knjige Marko-vića jama, autora Ivana Kozlice. Govorili su Vi-ce Vukojević, Anđelko Mijatović i autor knjige.

15. Nedjelja poslije Gospe Lurdske sveta misa se slavi u crkvi na Novoj Bristi. U Zagrebu inauguracija nove predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović. Župnika posje-tio Ivan Gudelj Mutić sa suprugom. Ivan je bio župnikov ministrant svih devet godina u Zmijavcima.

20. Sprovod Jozi Marevića Matijaševu (57).

Maškare u selu 2015.

Maškare su došle pozdraviti župnika

28. Slobodna Dalmacija donijela je vijest da je Pločanin (37) pokrao milodare iz kape-lice u mjestu Staševici. Nakon provedenog kriminalističkog istraživanja policijskih službe-nika Policijska postaja Ploče 37-godišnjaka se sumnjiči da je počinio kazneno djelo teške krađe te je protiv njega podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu. Naime, osumnjičeni je tijekom noći s 25. na 26. veljače iz kapelice ukrao oko 500 kuna milodara. Dio ukradenog novca pronađen je kod osumnjičenoga i oduzet. Kapelu je kasni-je obnovio, stavio nova stakla i rasvjetu Jure Jovica. Hvala Juri Jovici. Danas je misa 39. dan za Juru Dropulića. Misu je predvodio fra Nediljko Šabić.

Patrlj kruvaI bocun u zovnici

motika čeka.

1. Gosp. Ivan Šunjić donio župniku svoju knjigu: „Novo u podrumarstvu“ s tim da obja-vim promociju u iduću subotu u Domu kul-ture. Poslije podne išao po Dragu Dropulića koji je bio u Sinju na duhovnoj obnovi. Križni put u Gospe Lurdske u 15 sati vodio fra Mario Jurišić. Proslava završetka puta od crkve na Bristi prema Grgurinovićima i Rujićima.

2. Igor Kaluža zamijenio bojler u kupaonici.

5. Veliko nevrijeme: Bura, brodovi ne plove…

6. Sprovod Zorki Grgurinović (1920.) na Novoj Bristi.

7. U Domu kulture predstavljanje knjige Ivana Šunjića (1937.) „Novo u podrumarstvu“, Split 2014. U punoj dvorani govorili su recen-zenti a kroz program vodila Bosiljka Kužić. Recenzenti su bili: Veljko Katić, dipl. inž. agr., Gordan Musulin, ing. agr., dr. sc. Ivica Kristić, dr. med., mr. sc. Nenad Toplak, prof., pr. dr. sc, Ivan Pavlović, ivanka Pavlović, inž. agr., dr. sp. Mate Usorac. Lektura i korektura Matilda Barbir, prof., crteži Josip Plećaš, dip. ing. elek-tr. i Ivan Šunjić. Na koncu za sve prisutne pri-premljen domjenak.

8. Tjedan solidarnosti s Crkvom u BiH. U Vrgorcu križni put za Biokovski dekanat.

10. Definitorijalni sastanak u Splitu. U Runoviću sprovod Josipu Jukiću, fra Nedjelj-kovu ocu.

14. Fra Niko Glavinić došao za misu pok. Ante i Andrije Musulina. Fra Niko dolazi svake godine.

15. Misu imao fra Mario Jurišić. Poslije mise roditeljski za krizmanike.

20. Pomrčina sunca, oko 60%. Dan lijep sunčan, pomrčina vidljiva.

22. Ispovijed u Biokovskom dekanatu.

24. Ispovijed bolesnika u župi.

25. Pohodio me Vice Rončević koji se bavi lokalnom poviješću. Donio suradnju za list. Potvrđeni od o. Nadbiskupa novi članovi ŽEV-a i ŽPV-a.

28. Počelo pilanje borova oko igrališta, stavljena žičana ograda. Hvala!

29. Cvijetnica. Dan sunčan topal. Bla-goslov na trgu ispred crkve. Procesija oko crkve, križ nosio Mate Dropulić Dragin.

30. Cijeli dan ispovijedanje u Metkoviću. Požar dimarice u Jure Musulina.

31. U Zaostrogu dogovor s gvardijanom o dolasku naše djece u samostan.

87STAŠEVICA

OŽUJAK, 2015.

88 STAŠEVICA

Travanj travom travnao travnjake,titrale treperale tanane travke.

1. Betoniran zid istočno od igrališta kod Doma kulture. Drago i Katica uredili Božji grob… Rada uredila dvoranu za sutrašnju večeru za apostole.

2. Veliki četvrtak. Teta Seka iz vrtića daro-vala cvijeće za uređenje Božjeg groba. Cvijeće uredila Branka Marević iz Ploča. Misa počela u 18 sati. Apostoli prošlogodišnji. Uz apostole su bili dogradonačelnik Zdenko Mateljak, Paško Kužić, Miro Kušurin i Stipe Dropulić. Večeru priredile Katica i Ljilja Marević. Salatu darovale Rada i Mira Mateljak, vino Paško Kužić, kruh Nada Šunjić Živojina i Goga Marević.

3. Veliki petak. Jurica Jovica pokosio travu oko crkve, a njegova djeca sve očisti-la… U 17 s pošla procesija preko trga fra Ante Gnječa, cestom do Spilica, te starim putem do crkve sv. Staša. Procesiju je pratila Policija.

4. Velika subota. Obredi počeli u 20 sati. Na obredima puna crkva svijeta. Na koncu obreda blagoslov hrane.

5. Uskrs. Padala kiša, prohladno. Tomo svirao na misi. Kršten Stipe Usorac Jozin.

Vjenčanje Patricije Marević i Jurice Volarević

TRAVANJ, 2015.

Krštenje Stipe Usorca

6. Uskrsni ponedjeljak. Sveta misa u Gos-pe Lurdske na Spilicama, a poslije podne prvo-pričesnici išli na izlet u Zaostrog.

11. U župi vjenčani Jurica Volarević iz žu-pe Vid i Patricija Marević iz naše župe.

12. Na misi prisega članova Župskih vijeća.14. Nadbiskupija poslala 20.000 kn za

legalizaciju crkava. Hvala!17. Poslije podne posjetili me iz Metkovića:

Tomislav Panza, Božo Lovrić, Ante Volarević, Mar-ko Panza, Ljubo Rezić i Stipe Dodig. Obišli crkve u brdima. Boži Lovriću darovao zbornik Kačić, a ostalima župni list.

89STAŠEVICA

Vjenčanje Mare Šunjić i Ivana Telenta

21. U Zaostrogu samostanski kapitul. Bili smo svi iz okružja.

23. Sv. Jure se posebno slavi u Pasični. Prije mise blagoslov polja. Prije mise obišao lijepo uređenu kuću Jurke Lazine. Križ na bla-goslovu nosio Mirko Marević a kip sv. Jure Miro Kušurin.

24. S fra Marijem Jurišićem išao sam na sprovod fra Petru Jankoviću u Sinj.

26. Roditeljski za prvopričesnike.

27. S fra Nedom Šabićem i fra Petrom Vrljičkom išao sam na sprovod Josipu Klariću u Stankovce, ocu fra Petrovu, koji je definitor provincije i župnik u Drnišu.

28. Na sprovodu sam fra Franji Mabiću (62) na Širokom Brijegu.

29. Definitorijalni sastanak u Splitu, a poslije regionalni u Sinju.

30. Dan Zrinskih i Frankopana, ubijeni u Bečkom Novom Mjestu 1671. god.

Ne svlači zimski haljdok ne prođe mjesec maj.

2. Vjenčani u našoj župi Ivan Telenta i Mara Šunjić Joškova.

3. Potres s epicentrom 8 km istočno-sjeveroi-stočno od Ploča. Magnituda potresa iznosila je 3,3 prema richteru, a intenzitet u epicentru je bio IV-V stupnja Maecalli-Cancani-Siebergove ljestvice.

4. Ovih dana se završava postavljanje željezne ograde oko školskog igrališta.

6. Ante Jerković i supruga Dunja kosili i uređivali travnjak oko crkve.

7. Sv. Duje. Išao sam u Split i bio u proce-siji i sv. Misi na Trgu dr. Franje Tuđmana.

8. U Mostaru sam bio na pogrebu Jaki Glamuzina, sestri fra Berislava Nikića. Poslije sprovoda sv. Misa u crkvi sv. Ivana apostola i evanđeliste gdje je župnik don Mladen Šutalo. U misi su bili: župnik, fra Andrija Nikić, fra Ante Grčić, fra Berislav Nikić i fra Vinko Prlić.

9. Ispovijed prvopričesnika i roditelja. 10. Prva sv. Pričest u župi. Kolekta za žrtve

potresa u Nepalu (10. do 17. svibnja).

12. Sv. Leopold Bogdan Mandić. Imao sam misu i propovijed u Prudu, župa Vid.

14. U Sinju sam na Međunarodnom znanstvenom skupu o 300. Obljetnici slavne obrane Sinja (1715.).

16. Dan Bleiburga. Djeca u župi prodavala knjigu fra Marija Jurišića ‘Bleiburška tragedija’.

18. U Vepricu svećenički dan.22. U Zavojanima sv. Misa za ubijenog

župnika fra Karla Ćuluma, kojega su ubili parti-zani, sami ga pokopali u nepoznatom grobu u Zavojanima. Na misi pjevali pjevači iz Vrgorca, a u misi je bilo pet svećenika… Zločinci su se

SVIBANJ, 2015.

90 STAŠEVICA

6. Papa Franjo u Sarajevu. Iz Staševice išlo deset vjernika sa župom Plina.

7. Ivica Buđa Dropulić, Živko Šunjić i Nedo Rebac pokosili travu oko crkve Svih Svetih na Bristi. Hvala!

10. Umro Mladen Musulin. Kod završet-ka kapelice (mrtvačnice) na groblju supruga Mladenka darovala križ i dva banka za kapelu. Darovano na sv. Staša 26. kolovoza.

12. Umrla Mara Šunjić.13. Sv. Ante na Pasiki. Prije mise blago-

slov kuće Petra Kežića koji živi u Opuzenu, procesija oko groblja i sveta misa. Ručak kod Paške Kužića. U 18 s. dječja priredba pripre-mila Seka iz Vrtića, misa, blagoslov djece… Kršten Ante Marević.

16. Umro Križan Rončević. Godine 2002. kad se počela graditi kapela s mrtvačnicom, radio je od 1. do 72. radnog dana, vodio je sve radove.

20. Na Grnčeniku misa na čast sv. Ivana. Slavi se u subotu prije sv. Ivana, svijeta oko 60 osoba.

21. Od danas pa do sv. Staša (26. kolo-voza) nedjeljna sv. Misa u 9,30 sati. Posjetili me

vratili na mjesto ubojstva te su 1956. godine zapalili župsku kuću i cijeli arhiv.

23. U Pločama otkrivanje spomenika dr. Franje Tuđmana pred crkvom Kraljice neba i zemlje.

24. Duhovi. U župi posebno slave vjerni-ci koji su živjeli na Bristi i Gradini.

25. Duhovski ponedjeljak, misa u Gospe Lurdske.

26. Posjetili me don Pave Banić, fra Petar Vrljičak i fra Nedo Šabić. Obišli su crkve do Grnčenika.

28. U Perthu umro Cvitan Mateljak.29. U Vrgorcu ispovijed krizmanika.

Šudarić mokarZnoj uguran u oči

2. Bosa i Neven Kužić, Dragica Marević i Paško Kužić, čistili oko crkve sv. Ante na Pasiki.

3. Miro Rončević kosio travu oko crkve.

4. Umro Dragutin Šunjić.

LIPANJ, 2015.

Roditelji i prvopričesnici 2015.

26. Ravnatelj Boro Bustruc dao Jasmini kosilicu i ona je danas kosila oko kuće i crkve, a drugi su uređivali oko Doma kulture.

29. Na imendanu smo u Metkoviću fra Petru Guliću i fra Paviši.

Konj iskidao oglavDan od obada ljući

niz Kolovoz ode

5. Na misi krštena Kata Rončević Josipova.7. Definitorijalni u Splitu. Poslije podne spro-

vod u Košutama majci fra Tomislava Dukića.9. U Dubrovniku na sprovodu fra Marija

Šikića.13. U Živogošću se utopio u moru fra Bru-

no Pezo.15. Danas je firma Jorge stavio skelu oko

kuće koja će se obnoviti zaslugom grada Ploča. 18. Iz Australije došao Anko Musulin sa

suprugom Brankom. Dao pomoć za gradnju kapele (mrtvačnice) i obećao platiti zvono na kapelici.

20. Sveti Ilija, slavi se u Kozici.

Mate Gnječ i Nena Primorac, vjenčani 20. VI. 2015.

SRPANJ, 2015.

Pero Tokić i Marijan Tolj, žive u Pločama, koji vode brigu o bolesnima. Tolj se zanima za kuću Jure Marevića, kad je doznao da je župnik pokrenuo akciju za pokrivanje Jurine kuće. Marijan se uklju-čio i vodio svu brigu oko novčanih sredstava i izvo-đenja rokova. Krštena Nina Kežić.

Krštenje Ante Marevića

92 STAŠEVICA

22. Sprovod Danka Marevića (1934.)

24. Dva radnika bojali kuću, voditelj Ro-mano Marinović iz Ploča i Ivan Bilopavlović iz Vinjana.

25. U župskoj kući ručak za sve radnike na kući. Osim radnika bili su Anko i Branka Musulin iz Pertha, dogradonačelnik Zdenko Mateljak, susjed Ranko Marević, susjed Drago Mateljak Docin darovao i ispekao jare. Na ručku je Anko platio Jorgeu 2.500 kn za križ od rosvaja na kapelici i obećao platiti zvono na kapelici do Božića, jer sada su praznici u Italiji. Platio za zvono 5.500 AUD.

26. S fra Nedom Šabićem išao na Mladu misu fra Kristijanu Šiliću u Sinj.

27. U Metkoviću sam na sprovodu Ici Puljević. Uz župnika bili su vlč. Ivica, fra Blaž Toplak i fra Vinko Prlić. Na sprovod došao zbor župe sv. Jurja, Đurđić 140, 48260 Križevci, gdje je Ica živjela sa kćerkom Senkom (Bjelovarsko-križevačka biskupija).

28. Skinuta skela s kuće, završeni radovi.

29. Iz Australije došao Mijo Musulin pok. Andrije. Otišao je brodom iz Đenove 1964., na brodu je bio 16 dana. Dao je prilog za crkvu.

30. Ličilac bojao vrata na crkvi i triptih u crkvi.

31. Župnik imao misu i propovijed u tro-dnevnici Gospe od Anđela u Zaostrogu.

Žega i žeđKrst i nekrst pati

1. Danas je postavljen križ od rosvaja na kapelicu na groblju Jezerac. Križ su platili Anko i Branka Musulin, koji su došli iz Pertha.

2. Gospa od Anđela. Poslije mise sam išao u Zaostrog.

4. S fra Ivicom Omazićem išao na posve-tu crkve u Kninu. Mile Barbir Stjepanov, živi u Kanadi, posjetio rodni kraj i s prijateljima sta-vio zastavu s kopljem na brdu Bukočevica u Staševici.

KOLOVOZ , 2015.

Susret nadbiskupa mons. Marina Barišića s krizmanicima

93STAŠEVICA

5. Sprovod Zorki Rončević (1923.). Uz župnika bio don Ante Žderić koji je imao homi-liju na sprovodu.

8. Imendan bivšem župniku fra Nediljku Šabiću.

11. Sprovod Anđelki Toplak u Metkoviću, majci fra Blaženoga.

14. U Međugorju nabavio križ s korpu-som za kapelicu na Jezercu, kojeg je darovala Mladenka Musulin.

15. Velika Gospa. Na Velikom Prologu sam u šest sati počeo ispovijedati. U osam sam imao misu i propovijed, te u Staševici redovitu župsku misu. Na ručku na Velikom Prologu oproštaj od župnika don Davora koji je premješten u župu sv. Nikole u Metković.

17. U Ljubuškom kod Miličevića naru-čio ploču za kapelicu na Jezercu s tekstom: Zvono i križ od rosvaja darovali Anko i Branka Musulin, 2015.

20. Trodnevica fra Ivanu Roziću (+1575.), obješen od Turaka. Prvu večer sam ja propo-vijedao, drugu fra Andrija Nikić a treću fra Mario Jurišić.

22. Kršten Siniša Jerković sin Alenov. Vice i Ante Marević Jelić došli iz Australije i majci Jozi priredili svečani 90. rođendan. Uz veliki broj mještana na svečanoj večeri su bili župnik fra Vinko i bivši župnik fra Mario Jurišić.

23. Umro Stjepan Grgurinović.

24. Posjetio me Marijan Tolj u svezi pokri-ća kuće Jure Marevića.

25. Ispovijed za sv. Staša. Ispovijed uče-nika na početku školske godine.

26. Sv. Staš. U 10 s. na groblju blagoslov kapelice, procesija i misa. Propovijedao fra Zoran Kutleša, u misi 17 koncelebranata i tro-jica van koncelebracije. Sliku sv. Staša nosi-le su: Daniela Plećaš, Antea Šunjić, Josipa Šunjić i Ines Musulin.

27. Sprovod Stipi Grgurinoviću.

Cure nose sliku sv. Staša

29. Kršten Lovre Musulin Stankov.

31. Župnika posjetio Mate Dropulić pok. Ivana koji živi u Australiji. Odselio 1968. Dao prilog za crkvu. Hvala!

Vinograd većna vino miriše

Badanj zatopljen

1. Iz Australije došao na praznike dr. prof. Joze Kužić sa suprugom. Na Baranovcu napravio lijepu kuću, i svakoga ljeta dolazi na praznike.

3. U Međugorje vozio fra Gabrijela Jurišića i njegova sinovca Karla koji živi u Argentini, sin pok. Koste.

RUJAN, 2015.

94 STAŠEVICA

4. Došao iz Australije Ivo Grgurinović Đurić Mirkin, sprema se 9. rujna napraviti proslavu izgradnje puta od crkve Svih Svetih do Grgurinovića. Proslava je bila 9. rujna kod nove kuće u Grgurinovića. Spremljeno za 200 gostiju. Uređivali oko crkve i kuće Jasminka Marević, Blaženka Barbir, Neda Kužić, Kristina Kužić i Joško Musulin.

5. Svati Ante Ćende išli na Čiovo po mla-du. Župnik ih ispratio i za mladence darovao sliku od Branimira Dorotića Isus i Samarijanka na bunaru.

6. Krštena Iva Dropulić Juričina.7. Početak nove školske godine. U

školi je 86 učenika, a 17 prvašića. Slobodna Dalmacija donijela članak: Pomozimo Juri i njegovim bolesnim kćerima i supruzi.

8. Mala Gospa. Misa za učenike u 8 sati. U 9,30 s. misa na Novoj Bristi gdje se slavi Mala Gospa, jer se prije u brdu slavila Mala Gospa.

11. Viktor i Matilda Dropulić vraćaju se u Australiju, pa su večeras spremili večeru za goste i obavili sakramenat ženidbe.

Ivo Grgurinović (u sredini) s prijateljima na proslavi izgradnje puta do Grgurinovića, 9. rujna 2015.

Molitva majke na krštenju djeteta

95STAŠEVICA

12. U Metkoviću sprovod Matku Volare-viću, poginuo u prometu. Otac četvero djece. Bilo nas je sedam svećenika u sprovodu.

14. Uzvišenje sv. Križa u Zaostrogu i sa-mostanski kapitul.

15. U Splitu sam na definitorijalnom sas-tanku i tražio pomoć za obitelj Jure Marevića, provincijal je rado dao pomoć.

17. Danas su svećenici, fra Ivan Udovičić, fra Petar Klapež, fra Petar Vrljičak, fra Damjan Čovo, fra Petar Klarić (fra Mogomir Kikić je bio odsutan) su slavili 40. obljetnicu dolaska u sjemenište (1975.), propovijedao njihov pre-fekt fra Vinko Prlić.

21. Ante Rončević donio suradnju za list. Darovao sam mu Kačića 2002. i Sakralna baština župe Staševica.

23. Svećenička rekolekcija u Vepricu. Danas je prvi dan da se donosi grožđe za župu.

24. U Metkoviću bio na simpoziju o fra Jeronimu Šetki, a poslije misa za 44 naša ubi-jena fratra za Drugog svjetskog rata. Na misi Marija Prkić i Ante Ćendo, vjenčani 5. rujna 2015. g.

Krštenje Ive Dropulić

je propovijedao fra Petar Gulić, župnik. Za kuću Jure Marevića Anka Brkljačić darovala 1000 kn, a Ana Brđanović 800 kn. U misi nas je bilo 11 svećenika.

25. Mastili grožđe: Pepa Šiljeg, Boro Šiljeg, Crni Plećaš, Rajko Dropulić i Nedo Rončević.

28. Danas smo se sastali u vezi radova na kući Jure Marevića: Ivica Musulin, Lory Lovrić, Marijan Tolj, Tomislav Galić i fra Vinko Prlić.

29. Na Ravči se slavi sv. Mihovil, bili smo svi svećenici iz dekanata.

30. Sv. Jeronim. U Makarskoj obnova jed-nostavnih zavjeta za 23 bogoslova. Provincijal delegirao fra Vinka Prlića da primi zavjete.

Priroda umire, ogolijeva granje.Ptice tužno pjevaju, veselja je sve manje.

3. Na vjenčanju sam Igoru Šiljegu Pepinu u Gradcu. U 19 sati Preminuće sv. Oca Franje u Zaostrogu.

4. Sprovod Mariji Mateljak ž. Jurinoj.

96 STAŠEVICA

7. U Imotskom sam na sprovodu fra Danku Gliboti. Za misu me zamijenio don Marin Marčić.

9. Vjenčani u župi Dušan Grgurinović i Maja Čančar.

11. Kršten Toma Marević Dujin. Na žup-skoj misi pjevao pjevački zbor iz Imotskog. Obišli crkvu Gospe Lurdske i za crkvu darova-li zelenu misnicu.

13. U Caritas Split odvezao prikupljenu hranu za izbjeglice. Uredio za pokrivanje kuće Jure Marevića, što pomaže Caritas.

15. Danas je TIV (Tomo Galić iz Vrgorca) dovezao materijal za krov kuće Jure Marevića.

16. Danas se počelo raditi na kući Jure Marevića, što je inicirao Caritas nadbiskupije Split.

17. Vjenčani Ivan Mateljak i Mia Musulin.

18. Kršten Matej Kužić Kristijanov.

21. Danas su svi provincijali Europe (26) došli u Sinj, imali smo svi svećenici zajedničku svetu misu, ručak, obišli Muzej Alke…

Vjenčanje Igora Šiljeg i Zdenke Džakula u Gradcu 3. listopada 2015. g.

LISTOPAD, 2015.

- Krštena Rina Vuković Leonardova, isti dan umrla u Splitu.

24. U Splitu sprovod fra Vicku Kapitanoviću. U groblju sv. Staša sprovod djetetu Rini Vuković, majka Viktorija r. Dropulić, otac Leonard Vuković.

25. Kršten Mateo Ron-čević.

27. Glavar sela Teo Dropulić, poslao pet radnika kod Svih svetih da se crkva i prostor urede za blagdan Svih Svetih.

28. Dogradonačelnik Zdenko Mateljak je danas

osigurao 96 m3 za nasipanje puta do Svih Svetih. S Marijanom Toljem obišao radove na kući Jure Marevića. Marijan Tolj je duša akcije za prikupljanje novčanih sredstava od raznih ustanova.

30. Na Visovcu sprovod fra Šimi Samcu, u Vrtiću blagoslov hrane, dan sunčan.

97STAŠEVICA

Krštenje Tome Marenića

22. Došao servis Griwi iz Kaštela za servi-siranje zvona na crkvi sv. Staša i Gospe Lurdske. Isti dan naručili zvono za kapelicu u groblju na Jezercu. Zvono će darovati Anko i Branka Musulin, koji su ovoga ljeta bili u Staševici, a žive u Perthu. Ovdje su napravili grobnicu i daro-vali križ od rosvaja na kapeli preslice

Vjenčanje Dušana Grgurinovića i Maje Čančar

PROLOŽAC – Sretan Božić, mir i Božji bla-goslov neka vas prati u Novoj godini. Puno zdrav-lja, i radosti žele vam Ante, Dragica, Dragica, Vice, Ivana i mala Nada. Dobio sam list, iznena-dili ste nas sve. Imamo vas u lijepom sjećanju od 1982. godine kada ste ovdje došli za župnika. Sretan Božić!

Ante Ćešljar pok. Vice s obitelji

98 STAŠEVICA

POŠTA... Negdje u Njemačkoj, 11. siječnja 2015.Dragi fra Vinko, gdje god si došao, ople-

menio si svoje stado pismenošću. Iz naoko neznatnih događaja, iz sredine bez osobite skrbi za baštinu, znao si iznjedriti mnogo dobra i poučna. Umio si iznijeti na vidjelo staro i novo, zapisati da se ne zaboravi, da i Bog upamti, kako reče bosanski fratar. Od „Žarišta“, preko „Miljevaca“, „Prološca“, imotskoga „Grada na Gori“, „Zmijavaca“ sve do ubave „Staševice“. A oni koji su te slijedili, nastavili su tvoj posao opi-smenjavanja i čuvanja baštine, da utrte staze ne zarastu dračom i kupinom. I svaki put kad proči-tam Tvoj list, to pismo iz Domovine, glava mi je puna misli, podataka, korisnih i poučnih sazna-nja. Tvoj je list godišnjak, ne samo zato što se pojavljuje jednom u godini, nego i zbog toga što se može čitati kroz čitavu godinu. Vijesti iz rodno-ga kraja, hrana iz kršnoga zavičaja. „Staševica“ ti je kao „Kršni zavičaj“ tvoga zemljaka s one strane brda. Kršna ti je „Staševica“ ne samo po kršu i polju nego i po sadržaju, vrjednotama koje pronosi, domoljublju koje promiče. Oznake su to kojima mali i neznatni upoznaju i cijene svoju prošlost, da bi mogli imati i stvarati svoju buduć-nost. Bog te blagoslovio, a Gospa štitila tebe i tvoje Staševičane. Do sljedećega čitanja tvoje „Staševice“. Mir i dobro! da

DUBROVNIK - List „Staševica“ je pred mojim očima i cijeli dan ga listam. O njemu nisam do sada ništa znao, ali sam iznenađen i uvijek mi je pred očima. Ja sam Ivan (Ivica) Marević, sin pok. Mate i majke pok. Ive r. Sikirić. Roditelji su imali mene i brata Petra. Brat Petar živi u Staševici sa svojom obitelji. Ja sam poslije Drugog svjetskog rata, na poziv ondašnjih vlasti upućen u Dubrovnik na školovanje, jer se pripremalo za turiste. Tada je bila potreba da se stvore uvjeti, za otvaranje ugosti-teljskih objekata. Poučavali su nas kako prići gostu, kako posluživati i tako nam je život išao naprijed. Još jednom vam se zahvaljujem na listu.

Ivan Ivica Marević

ZAGREB – S radošću i oduševljenjem sam pročitao Župne listove Župe sv. Staša, Sakralnu baštinu župe Staševica, Zbornik Kačić te osta-la bogata povijesna štiva, vezana za našu Župu i Franjevačku provinciju, što ste mi sve darovali 10. rujna ove godine. Ovom prilikom želim vam se toplo i od srca zahvaliti na Vašem radu, a moju dušu ste ispunili i obogatili s novim znanjima. Ujedno Vam dostavljam skromni poklon, mono-grafiju, 40 godina Župe Blažene Marije Žalosne Špansko u Zagrebu, župe u kojoj sada živim.

Ivan Grgurinović

VRGORAC – Primio sam novi broj lista župe sv. Staša, na čemu toplo zahvaljujem. Broj je interesantan s puno zanimljivog žtiva i vrijed-nih događaja. Svaka župa bi poželjela imati takav list, koji bi na taj način bilo otrgnuto zaboravu i napredovalo. Igor Majstrović

IMOTSKI – Primio sam Vaš župni l ist „Staševica“ na čemu iskreno zahvaljujem. Časopis je vrlo sadržajan i u njemu se može puno kori-snih podataka naći i onaj koji nikada nije čuo za Staševicu, što govori o njegovoj širini. Isto tako je i tehnički, odnosno grafički lijepo složen. Meni su najdraži oni sadržaji koje Vi pišete kao zgodopise. Neka se jednostavno zna! Ako nešto nije zapisano kao da se nije ni dogodilo. „Staševica“ bi mogla biti uzor kako se uspješno može napraviti jedan župni list! Osobno znam da ste se među prvim fratrima pokrenuli župne listove gdje god ste pastoralno djelovali kao Miljevci, Proložac, Imotski, Zmijavci i evo sada Staševica. Mislim da ni jedna obitelj u vašoj župi ne bi smjela biti bez Staševice.

Urednik Imotske krajine, Ante Aračić

99STAŠEVICA

DAROVATELJI LISTA „Ruka koja daje, uvijek

je iznad one koja prima.“Arapska poslovica

Svojim novčanim prilogom omogućili su izlaženje našega lista Staševica, za što zahvalju-jemo, i ujedno potičemo drage župljane i druge čitatelje našega Lista, osobito one koji su iz ove župe odselili širom svijeta ili koji su ostali živjeti u Hrvatskoj, da svojim prilozima olakšaju objeloda-njivanje naše Staševice. Rado ćemo objaviti i nji-hove fotografije s kakvom lijepom viješću. Hvala!

Darovatelji:Maroje Rončević, Ivičin 100 kn; Ivica Rončević Velimirov, 150 kn; Milica Jerković ž. Mladenova, Perth 200 kn; Ante Gnječ, Dubrovnik 200 kn; Dragica Cindrić, Slav. Brod 100 kn; Viktor Barbić, Imotski 100 kn; Anđelka Vlahović, Komin 100 kn; Zora Vlašić, Dubrovnik 100 kn; Ivan-Ivica Marević, Dubrovnik 200 kn; Rajka Džanko, Čakovec 100 kn; Milan Ljubičić, Gradac 100 kn; Josip Plećaš, Mostar 100 kn; Miro Marevič, Dubrovnik 100 kn; Mara Klinac Jurina 100 kn; Jure Musulin Mačak 100 kn; Igor Majstrović, Vrgorac 100 kn; Radmila Pehar 130 kn; Vice Rončević Lekić, Ploče 100 kn; Branka Marević, Ploče 100 kn; Ante Gnječ, Cambera po ltari iz Kobiljače, 1000 kn; Dušan Musulin, Zagreb 400 kn; Petar Kežić, Opuzen 100 kn; Mira Skender, Perth po Anku Musulinu 100 aud; Anko i Branka Musulin, Perth 100 aud; za crkvu na Bristi 100 aud; za crkvu sv. Staša 100 aud; Kruh sv. Ante 200 aud; Mijo Musulin p. Andrije za crkvu 50 aud; Nikola Medak, Metković 200 kn; Ivana Mateljak Damirova 100 kn; Marija i Ante

Marević Jelić 100 aud; Ante i Marija Marević Jelić za Caritas 100 aud; Ante Marević i Marija, za kuću Jure Marevića 50 aud; Živka i Vice Marević 100 aud; Živka i Vice Marević za crkvu 100 aud; Živka i Vice Marević za kuću Jure Marevića 40 aud; Mirko Grgurinović Đurić za kuću Jure Marevića 600 kn; Ivan Grgurinović Đurić za Juru Marevića 400 kn; Anko i Branka Musulin za Juru Marevića 200 kn; Zora Vlašić za Juru Marevića 100 kn; Mladenka Musulin p. Mladena 200 kn; Ivan Grgurinović (Mordžin) i Marija r. Draćar 200 kn; Viktor i Matilda Dropulić, Perth 300 kn; Joza Marević Jelić 100 kn; Željka Musulin Velina (Tea i Lea) 100 kn; Mate Vlašić Didov 200 kn; Jordan Grgurinović, Zagreb 100 kn; p. Marija Mateljak ž. Jure 100 kn; Mladen Koprcan 100 kn; Mateo Rončević Antin 100 kn; Karlo Rončević Antin 100 kn; Jakov Marević Antin 100 kn; Vedrana Grgurinović 100 kn; Ante Marević p. Ivana 100 kn; Ivica Musulin p. Luke 100 kn; Ljilja Marević 100 kn; Boris Mateljak Gradac 225 kn; Mate Gnječ Tomislavov 100 kn; Joze Usorac Stipin 100 kn; Pepa Šiljeg 100 kn; Seka Gnječ 100 kn; Miro Kušurin 100 kn; Mate Sikirić 100 kn; Drago Rončević Lekić 100 kn; Ante Musulin 100 kn; Jure Musulin 100 kn; Rajko Mateljak 100 kn; Tiho Mateljak 100 kn; Zdenko Musulin 100 kn; Ruža Jovica 100 kn; Nevenka Bustruc 100 kn; Mate Jerković 100 kn; Ankica Šunjić 100 kn; Vera Musulin 100 kn; Neda Marević ud. Ante 100 kn; Mate Gnječ i Nena Primorac 100 kn; Mate Musulin, bivši domar 100 kn; Gordan Musulin 100 kn; Ivana Mateljak Damirova 100 kn; Mila Jovica, Australija 300 kn; Jure Rončević Čogić 100 kn; Ante Krešić, učitelj 100 kn; Miro Rončević 100 kn.

DAROVATELJI ZA BOŽJI GROBBosiljka Kužić 100 kn; Stanko Marević 100 kn; Zora Marević 100 kn; Katica Marević

100 kn; Zlata Marević 50 kn; Marija Kužić 50 kn; Miro Rončević 50 kn; Jadranka Musulin 50 kn; Vedrana Ćendo 50 kn; Kornelija Klinac 50 kn; Silvija Musulin 50 kn; Ljilja Musulin 50 kn; Dara Krešić 50 kn; Marija Kužić (Nikole) 20 kn; Anđela Dropulić 10 eura; Ljilja Marević 50 kn; Rajna Marević 50 kn; fra Vinko Prlić 100 kn.

Donacija UNICEF-u: Katica Marević 1.050,00 kn.

100 STAŠEVICA

STAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

20345 STAŠEVICAGodina 10., 2015., br. 1(10)

Izdaje: Župa sv. Staša u StaševiciMatični broj župe: 1058495OIB župe: 84989812552Glavni i odgovorni urednik:Fra Vinko Marinko Prlić, župnik20345 StaševicaTel./fax: 020/695-200, 098/1990-404

List izlazi povremeno, dopušte njem crkvenih i redovničkih poglavara.

Tisak: Jafraprint - Split

Rukopisi i slike: ne vraćaju se

Narudžbe, suradnju i doprinose slatina adresu:LIST ŽUPE SV. STAŠA20345 STAŠEVICA

Kunski račun:Splitsko-makarska nadbiskupijaŽupa sv. Staša StaševicaIBAN HR07 2340009-1100118134Privredna banka Zagreb d.d.Podružnica OpuzenDevizni račun:IBAN: HR07 2340 0091 1001 1813 4Privredna banka Zagreb d.d.10000 Zagreb, Račkoga 6 CroatiaSWIFT CODE: PBZGHR2XLIST SE UZDRŽAVA DRAGO VOLJ NIM PRILOZIMA VJERNIKA.

Naslovna stranica: Akad. slikar Branimir Dorotić,crkva na Novoj BristiZadnja stranica:Župna kuća i crkva sv. Staša u StaševiciMrtvačnica na groblju Jezerac

SADRŽA JUVODNA RIJEČ ŽUPNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1»ZA NJIH NE BIJAŠE MJESTA...« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3ZAŠTO VODA NA ULAZU U CRKVU? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7BAKINA POLNOĆKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10BOŽIĆNI NOVINARSKI RAZGOVOR S ISUSOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12DAR ZA KRIZMU - MOBITEL! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13DR. FRA JERONIM ŠETKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16JURE KEŽIĆ - MUČENIK ZA VJERU I DOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18NAŠA PREZIMENA - KEŽIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19STAŠEVICA U PREZIMENIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23ODLIKE DJETETA U UTROBI MAJKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51MOLITVA ZA UMORNU HRVATSKU BRAĆU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53NA GROBLJU JEZERAC KAPELA SVIH SVETIH . . . . . . . . . . . . . . . . . 54GORNJONERETVANSKI KRAJ - STAŠEVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56DOJMLJIV GOVOR PLOČANSKOG GRADONAČELNIKA KREŠIMIRA VEJIĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59NAŠI POKOJNICI - FRA DANKO GLIBOTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61PRVA SVETA PRIČEST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62PRVOPRIČESNIČKI IZLET . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63ZNATE LI? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64ZAOSTROG: SVAKO MISTO SVOJU FEŠTU IMA . . . . . . . . . . . . . . . . 65BRISTA - NOVI ARHEOLOŠKI NALAZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66ILIRI - STANOVNICI BRISTE PRIJE KRISTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70POSTAJE KRIŽNOG PUTA U GOSPE LURDSKE . . . . . . . . . . . . . . . . . 71AKCIJA CARITASA NAŠE NADBISKUPIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73MAKARSKA: DUHOVNE VJEŽBE I OBNOVA ZAVJETA . . . . . . . . . . . 75PROSLAVA 40. OBLJETNICE DOLASKA U SJEMENIŠTE . . . . . . . . . 76ZVONO NA MRTVAČNICI U JEZERCU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79ZGODOPISJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81POŠTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98DAROVATELJI LISTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

Proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetcem Katoličke Crkve, za koje ustrajno molim, donijelo bi mi, kao i svakom vjerni-ku, nadu u procvat vjere, kako moje, tako i vjere u našem narodu i po čitavom svi-jetu. Njegova kanonizacija značila bi mi, kao i svima nama, i pravu, veliku prekret-nicu hrvatske povijesti, kojom bi Hrvatska i hrvatski narod doživjeli priznanje i potvr-du svoje povijesne istine te odbacili svaku potvoru na nas bačenu – da jednom i Hrvat proplače od sreće, a ne samo od nevolje. To će, ta naša sreća, to blago, biti plod nje-gova života – njegove velike ljubavi, pobož-nosti i mučeničke, svjedočke smrti.

Kipar Kuzma Kovačić, Glas Koncila, veljača 2015. st. 16.

STAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI