STARI ISTOKHETITIIZVORIPrva saznanja o postojanju Hetita dolaze iz kratkih odlomaka Biblije. Naime, u Knjizi Postanka (23,3-4) piše da je Abraham zamolio hetitski narod da mu proda zemlju kako bi tamo zakopao svoju ženu Saru: Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim: „Premda sam ja među vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob među vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnici i sahraniti je.“ , a Brojevi (13,29) te Jošua (3,10) nabrajaju, među ostalim plemenima Sirije i sjeverne Palestine i Hetite, nazvavši ih Hittima : „Amalečani borave u negepskom kraju:Hittim, Jebusejci i Amorićani….“te podatak iz Jošue: „I reče Jošua: „Po ovome ćete spoznati da je među vama Bog živi: on će goniti ispred vas Kanaance, Hittim, Hivijce….“ Ocem hetitologije se smatra Archibald Sayce, koji tvrdio da hijeroglifski natpisi iz Sirije, Palestine i Anadolije pripadaju upravo Hetitima, iz čega slijedi da su Hetiti bili veoma kulturno razvijen narod kojem pismo nije bila nepoznanicaNajzanimljivije otkriće u iskpavanjima bila su tzv. „Arzawska pisma“sastavljena na nepoznatom jeziku ali pisana klinastim pismomPrilikom arheoloških iskopavanja ruševina u Boghaz Koyu, naselju na sjeveru Turske. pronađen je veliki broj glinenih pločica, toliko da „nije bilo neobično ugledati turskog seljaka kako glinenom pločicom starom nekoliko hiljada godina gađa svojeg pastirskog psa. 1906 god. istraživač Winckler, njemački arheolog je otkrio da je na prostoru Boghaz Koyu nekada bila hetitska prijestolnica Hattuša.Godine 1906. u ruševinama drevnog grada Hetita, Hatuše, oko 145 kilometara od Ankare otkrivena je kraljevska knjižnica sa oko 10.000 glinenih pločica. Pločice su pisane klinastim pismom na hetitskom jeziku.1915. god. dolazi do novog bitnog otkrića za shvatanje i razumijevanje Hetita, a to je da je hetitski jezik indoeuropski te da Hetiti spadaju u veliku grupu indoeuropskih naroda. Do otkrića je došao asirolog Fridrich Hronzy, koji je istraživao hetitske tekstove, i to pomoću sljedeće rečenice: „nu NINDA-an Ezzatteni water- ma ekutteni“ slogom-an koji podsjeća na grčki i latinski. Riječ ezzatteni doveo je u vezu s indoeropskom riječi što znači jesti, dalje riječ water-ma koju je doveo u vezu s njemačkom riječiwasser, te engleskom water što znači voda.Rečenica tako glasi:“Sada ces pojesti hljeb,kasnije ces popiti vodu”Podudarnost s drugim jezicima potvrdila je Hronzyjevu pretpostavku da je hetitski jezik indoeuropski,Godine 1979. otkrivene su dvije sobe u palati, 96 pisama, 17 popisa i 1 proročki tekst i fragment vjerskog teksta.Tokom iskopavanja u Ortakeju (između Bogazkeja i Mašata), otkriveno je 1867 tablica koje obuhvataju vjerske tekstove i pisma.Kraljevski natpisi iz perioda kasnog Carstva, te kraljevske pečatne legende, koriste tzv. hetitske hijeroglife.Tekstovi iz perioda kasnog Carstva pokazuju da je ovo pismo upotrebljivano za pisanje na luvijskom.Do sada je ono pronađeno samo u svečanom i zvaničnom konktekstu hetitskog perioda.Jedan od najvećih problema hetitiske historije tiče se geografskog položaja nekoliko značajnih mjesta, naročito u zapadnoj Anadoliji.Studiju o geografiji hetitske Turske objavili su Garstang i Gourney, 1959 godine.Njihova studija zasniva se na pračenju pravca pojedinih pohoda i ucrtavanju najvećih mjesta uz pokušaj davanja geografske odrednice mjestima koja se pojavljuju zajedno u sličnom kontekstu, te na sačuvanim hetitiskim imenima mjesta.Npr. Luka-Likija,Karkiza-Karija,Masa-Mizija U arhivima iz Hatuše moguće je pratiti sedam različitih jezika:-Materijal na jeziku koji je danas nama poznat kao hetitski, a sami Hetiti ga nazivaju nesitski, tj. jezik Kaneša (ovaj jezik pripada indoevropskoj skupini i predstavlja njegov najstariji oblik)-luvijski- koristio se na jugu i zapadu Turske-palajski-povezan sa oblasti na sjeverozapadu-hatski- književni tekstovi iz staroasirskog perioda-huritski-akadski- koristio se za međunarodnu prepisku kao i -sumerski- koji je bio zastupljen u kulturnom smisluHetiti su indoeuropski narod koji je u II mileniju stare ere prodro u Malu Aziju, zavladao starosjedilačkim Protohatima, te u istočnoj Maloj Aziji, između 2000-1200 god.s.e., osnovao snažno carstvo sa prijestolnicom Hattušom uz rijeku Halis. Hetiti su mogli doći u Malu Aziju preko dva različita puta:

• � Preko Kavkaza kroz južnoruske stepe• � Preko Bospora dolazeći iz Balkana

Ako je pradomovina Hetita bila u istočnoj Aziji, najbliži put selidbe je bio preko Bospora, no ako je pradomovina bila na području ruskih stepa, Hetiti su samo prešli Kavkaz i naselili Anadoliju. Bilo kojem putem išli, pretpostavlja se da su Hetiti puno godina lutali prije konačnog naseljenja. Stoga možemo zaključiti da oni nisu stigli naglo kao osvajački nomadi, već da je njihovo naseljavanje rezultat dugotrajne i postupne infiltracije poljoprivrednog stanovništva u potrazi za plodnim tlom. Danas je većinom prihvaćena teza o tome da je pradomovina Hetita bila Balkan i zapadne obale Crnog mora, zbog toga što u hetitskom jeziku nema tragova riječi posuđenih iz kavkavskih jezika.Najraniji dokazi o prisustvu Hetita na tom prostoru datiraju iz XIX stoljeća s.e. pod nazivom Kapadokijske tablice.Kapadokijske tablice su zapisi asirskih trgovačkih kolonija čije je središte u gradu Kanešu (danas Kultepe, Turska) , koji odgovara hetitskom gradu Nešu po kojem su Hetiti dobili ime u svojem vlastitom jeziku, a to je ime bilo Hatti.Drugi tekst koji svjedoči o prisutnosti Hetita je Natpis kralja Anitte,1750 god.pr.Kr. iz kojeg se vidi da je Anitta pripadnik hetitske dinastije te kralj grada Neša. U natpisu je prvo spominjanje prijestolnice Hattuše, koju je Anitta doduše dao razoriti, prokleti i sravnati s zemljom.Ostaci velike palate u Hatuši na kamenom brežuljku Bujukaje, koji dominira nad donjim gradom ka sjeveru, dva mosta koja spajaju litice tjesne klisure, ogromni fortifikacijski zidovi sa svojom kiklopskom gradnjom i sporednim vratnicama, portali ukrašeni monumentalnim skulpturama.U stijeni uklesano svetilište Jazilkaja (vjerovatno posvećeno kultu umrlog kralja Tudhalije IV), ukrašeno reljefima koji prikazuju sve bogove.Drugi lokaliteti su manje istraženi, ali je bitno spomenuti svjedočanstva koja su pronađena u Inandiku (hram iz starohetitskog perioda), Bitiku, Tarzi i Merzinu u Kilikiji.Drugi veliki grad koji je otkriven bio je Aladža Kujuk, snažno utvrđen, sličan Hatuši sa kapijama koje su krasile i čuvale siklesane kamene figure, unutar kojih su pronađene privatne kuće kao i nekoliko objekata za koje se pretpostavlja da su bile trgovačke radnje.Sačuvani su i reljefi koji prikazuju hetitskog kralja i kraljicu u ritualnim scenama lova (lavovi i jelenovi), zabavljanje, uključujući muzičara, akrobati u gutača mačeva.POSTANAK DRŽAVE Pred sam kraj III milenija s.e. u istočnom dijelu Male Azije , istočno od područja rijeke Halis (danas Kapadokija), asirski trgovci su osnovali niz trgovačkih kolonija na zemlji koju su naseljavala hetitska plemena.Težeći ka oslobođenju asirskog jarma hetitska plemena su dizala ustanke protiv Asiraca. Postepeno dolazi do obrazovanja prvih plemenskih saveza na čijim osnovama će kasnije da se razvije hetitiska država, čiji su centri bili u Kušaru, Neši, Zalpuvi i Hatuši. U takvim uslovima dolazi do stvaranja prve hetitske države (XIX stoljeće).Na jednom od najstarijih hetitskih tekstova, tzv. Anitinom tekstu, koji je dvojezični dokument (na hetitskom i akadskom), sročen u formi autobiografije svjedoči se o osvajanju grada Neše (hetitski naziv za Kaneš), koji je izveo Anitin otac Pitana, koji je bio kralj Kušara.Tekst svjedoči i o tome da su Pitana i Anita zauzeli položaje kraljeva i prestolonasljednika Neše dok su još kontrolisali Kušar, a zatim su osvojili nekoliko anadolskih država-gradova.Na kraju teksta Anita govori kako mu je vladar Purušande poklonio prestolje i skiptar izrađen od gvožđa. Hetitska historija se dijeli na tri perioda:

• Staro kraljevstvo (1650-1500)• Srednje kraljevstvo (1500-1430/1420)• Carstvo (1430/1420-1200)

Period između 1430./1420.-1360. naziva se Rano carstvo, nagovještavajući da je to period kada Hetiti jačaju kao imperijalna sila.Period Srednjeg carstva podrazumjijeva nagli prekid i promjene u političkoj strukturi, jeziku i kulturi.Hetitska je država bila podijeljena u nekoliko pokrajina na čelu kojih je bio upravitelja odgovoran kralju. Taj upravitelj je upravljao pokrajinom, ubirao poreze i carine. Hetiti nisu ostavili nikakvo pisano svjedočanstvo svog gospodarstva kako bismo mogli govoriti nešto više o ekonomskoj organizaciji kraljevstva. Pogranične odnose rješavali su vazalnim ugovorima, a vazalne države morale su plaćati danak kralju te su ugovorom bile obavezne služiti u vojsci na hetitskoj strani u slučaju rata i predati zarobljenike i izbjeglice. Jako često su te vazalne države

bile tampon-zone prema jačim i moćnijim neprijateljima poput Asirije i Egipta. Hetiti su također imali svoje zakone koji su bili veoma blagi, razrađen sustav nasljeđivanja te bogatu umjetnost i književnost iz čega slijedi da su imali veoma razrađeno pismo. STARA HETITSKA DRŽAVA(1650-1500)Rekonstrukciju ovog perioda moguće je izvršiti zahvaljujući tekstovima od kojih su neki historijski epovi, a jedan od njih se odnosi na opsadu Uruša u sjevernoj Siriji, zatim sporazumi, analitički sporazumi o vojnim pohodima Hatušilija I.O političkom zavještavanju Hatušilija I svjedoči dvojezični dokumnet (na akadskom i hetitskom). Ovaj dokument govori o zvaničnom skupu na hetitskom dvoru, gdje su se okupili ljudi oko kralja na samrtni da čuju njegove posljednje odluke i naredbe s ciljem da ih čitaju budućim generacijama. Hatušili I je prvobitno odredio svog sestrića za nasljednika, ali ga je naslijedio njegov unuk Muršili.Zahvaljujući ovom dokumentu pouzdano se zna da je Hatušili I bio hetitski vladar u doba kada je već postojala definisana politička struktura hetitske države sa institucijama kao što su skupština, središte gradova, sveštenici i vojni zapovjednici.Premabula Telepinovog ukala pominje prije Hatušilija vladara po imenu Labarna.Vremenom će se naziv labarna i tabarna koristiti kao titule hetitskog kralja i kraljice.Hatušili I je nastojao zauzeti i kontrolirati važne trgovačke putove između Anadolije s Mezopozamijom, Egejskim otocima i Europom, u nadi da će tako kontrolirati putove kositra. U toj svojoj ekspanziji prema jugoistoku, Hatušili je nizao brojne vojne uspjehe te je došao u kontakt sa kulturom Mezopotamije. Vojne uspjehe je zahvaljivao veoma dobro i detaljno razrađenoj vojnoj taktici, bojnim kolima i poznavanju metala.Za njegovu vladavinu se veže dokument poznat pod nazivom Anali, koji pružaju neposredno svjedočanstvo o ratovima koje je vodio Hatušili I. Hatušili I je ratovavši u sjevernoj Siriji, doživio je i brojne vojne poraze: izgubio je bitku za grad Aleppo (važan grad na putu između Asirije i Mezopotamije), te je doživio poraz u borbi protiv grada Zalpa. Hatušilija I nasljeđuje njegov unuk Muršili I .Njegov djed se je pomno pobrinuo za njegovo obrazovanje te je naredio da se dječaku ne daje ništa osim hljeba i vode dok ne bude sposoban preuzeti kraljevsku vlast.O vladavini ovog vladara saznajemo iz djela kasnijih vladara te iz izvora susjednih plemena.Za razliku od svog djeda, njegove su vojne akcije bile uspješnije. Osvojio je grad Aleppo te je iskoristio oslabljenu vlast Asiraca i države Mitani, napao Babilon i osvojio ga 1595. godine s.e. Upravo tim napadom Muršili I je ostao zapamćen kao najslavniji kralj Stare hetitske države u izvorima i tradiciji Hetita.Muršili je veoma pomno smislio svoju taktiku te je napao Babilon upravo kad je on bio najslabiji, tj. u vrijeme propadanja Hamurabijeve dinastije. Muršili je kao znak pobjede nad Babilonom ukrao babiloncima kip bog Marduka zaštitnika Babilona. Taj kip nikada nije došao u Hattušu već je na putu otet od strane nepoznatih plemena. Kralj se svejedno vratio u zemlju veoma bogat te slavljen kao veliki pobjednik. No kući ga nije zatekla ista takva idealna situacija; žena Harapšili ga je prevarila sa nekim plemićem te je zajedno s njim skovala urotu u kojoj je kralj izgubio glavu i prijestolje. Nakon njegove smrti u hetitskoj je državi stupilo razdoblje velikih unutarašnjih nemira i anarhije te kao što i uvijek tako biva, mnogi su se htjeli dočepati prijestolja. U tom se razdoblju na hetitskom prijestolju izmijenilo mnoštvo kraljeva od kojih su poznati: Hantili, Zidanta, Amuna i Huzzija. O tim kraljevima nemamo puno podataka. Posljednji kralj Stare države bio je Telipino. O njegovoj vladavini i životu saznajemo iz oporuke koja je po svome sadržaju jedinstveni tekst u književnoj povijesti drevnog Bliskog Istoka. Njegova je oporuka, pisana akadskim jezikom te kasnije prevedena na hetitski, zapravo Ustav koji je Telipino ostavio svojim nasljednicima. Tu oporuku(ustav) moguće je okarakterizirati kao prvi pokušaj da se u državi propišu i urede odnosi u državnoj upravi na zakonski način, te je stoga Telipinova oporuka nazvana i „prvim ustavom u svjetskoj povijesti“.Oporuka započinje kratkim pregledom povijesti Hetita, iz kojeg doznajemo imena hetitskih vladara od začetnika prve dinastije do Telipina, te obraćanjem Pankuu- skupštini velikaša.Telipinu je svojim nasljednicima odredio pravila nasljeđivanja kako ne bi došlo do dinastičkih borba i nemira unutarnjih nemira. On je odredio da se za novog kralja izabere kraljev sin njegove prve žene ili sin njegove priležnice ili zet;“ Neka sin prve žene bude kralj. Ako ne bude kraljevića prvoga reda, a nađe se kraljević drugoga reda, neka taj postane kraljem. Ako pak uopće ne bude kraljevića, a nađe se kraljevna prvog reda, neka uzmu njezinog muža i taj neka postane kralj.“ Telipinova oporuka pokazuje još jednu važnu stvar, a to je poseban odnos kralja prema historiji i njegov specifičan način vladavine. Naime, Telipinu je smatrao da se od prošlih događaja mnogo toga može naučiti te da se ne smije ponavljati pogreške svojih predaka. Smatrao je također da historija nije samo obična naracija

događaja koji su se dogodili niti da se svaka razmirica mora riješiti sukobom i krvoprolićem. „Oni su meni učinili zlo, a ja njima neću naškoditi“- bio je moto života i vladanja Telipina. Takav moralni stav vladara očuvao je državu od propasti te ga on stoga želi predati svojim nasljednicima da i oni čine isto.Iz svega toga moguće je zaključiti da je Telipino bio veoma miroljubiv i blag vladar koji je zabranio kažnjavanje obitelji krivaca za neko djelo, zalagao se za načela pravde te bio protiv osvete i bilo kakvog krvoprolića. Za razliku od svojih prethodnika nije vodio ekspanzionističku politiku već se pobrinuo da sačuva ono što je naslijedio, te je ostao zapamćen kao onaj koji je proveo svoju vlast kao vladavinu pravde i mira.Nakon njegove smrti stupa razdoblje nemira, kriza i bolesti te unatoč Telipinovu Ustavu, razdoblje dinastičkih borbi koje su dale priliku susjednim plemenima poput Hurijaca da napadnu i zauzmu pogranične dijelove države. NOVA DRŽAVAOsnivač nove Hetitske države bio je Tudhaliya II čija je vladavina slabo poznata.Njega je naslijedio Šupiluiluma, čije ime na hetitskom jeziku znači „Onaj čiji su izvori čisti“. Pod izvorima se najvjerojatnije misli na izvore tj. učenja i tehnike po kojima on vlada.Šupiluliuma I. dolazi na vlast 1380.god.s.e. kada je hetitska zemlja bila u veoma teškoj situaciji, no ubrzo će upravo za vrijeme njegove vladavine hetitsko carstvo biti na vrhuncu svoje moći, hetitska će se država prostirati od Crnog mora do Palestine. Hetitsku su državu, prije njegova dolaska na prijestolje, napadali Hurijci, bilo je i sukoba sa državom Arzawom(država na jugozapadu), a i jedna nova država je spriječila trgovačke putove Hetita prema Mezopotamiji, bila je to država Mitani.Odmah po stupanju na vlast krenuo je u ratne pohode. Prvi njegov pohod bio je na grad Aleppo kojeg je razorio i opljačkao. Nakon što je pod svoju vlast stavio sjevernu Siriju krenuo je u obračun sa najvećim ondašnjim neprijateljem, hurijskom državom Mitani. Sa bogatstvom iz grada Aleppa opremio je svoju vojsku te je sa podrškom Babilona krenuo u napad. Šupiluliuma I. je veoma lako svladao Hurijce te ih potpuno porazio i osvojio glavni grad države Mitani a i samu državu. Na području države osnovao je vazalne države Halaf i Krkemiš te si tako osigurao kontrolu nad trgovačkim putovima Bliskog Istoka. Na vrhuncu svoje moći ratuje s plemenom Gašgama(barbarsko-gerilsko pleme) sjeverno od Hattuše te prodire u sjevernu Palestinu gdje dolazi u kontakt s egipatskim svijetom.Do intenzivnijeg kontakta sa Egipćanima dolazi nakon smrti kralja TutankamonaŠupiluliumu I. nasljeđuje njegov sin Muršili II .Muršili II je bio veoma pobožan vladar koji je osjećao golemo strahopoštovanje prema svojim božanstvima. U početku svoje vladavine porazio je Arzawu, državu na jugozapadu, koja je za vrijeme Telipina predstavljala veliku opasnost, porazio je i zemlju Azzi-Haliaša i ugušio ustanak u Karkemišu. Ratovao je, kao i prethodni vladari sa Gašgama. Nasljednik Muršilija II bio je njegov sin Muwatali. Muwatali je po stupanju na prijestolje odmah krenuo u rješavanju problema nastalog nekoliko generacije prije njega, krenuo je u rješavanje problema s Egiptom.Kako je hetitska moć rasla, te se država širila sukob s Egiptom je bio neminovan. U XIII st.s.e. te dvije gotovo ravnopravne države započinju rat i dolazi do bitke kod Kadeša.Muwatali je nedugo nakon bitke umro, a mirovni ugovor između Hetita (Hatušili III) i Egipćana(Ramzes II) potpisan je 1270 god.s.e. te spada među prve zapisane međunarodne mirovne ugovore. Mirovni je ugovor zapisan sa hetitske i egipatske strane, a svatko u svojoj svojata pobjedu. Egipatski dvorski pjesnici slavili su Ramzesa II kao velikog pobjednika ovim riječima: „Nikad prije još jedan čovjek nije bez pješaka i konjanika porazio stotine i tisuće“… Odredbe mira bile su da sjeverna Sirija bude hetitska; a južna Sirija i Palestina egipatska te međusobna pomoć dviju država u slučaju napada Asirije koja je u ono vrijeme sve više jačala. Hatušilija III je nasljedio sina Tudhaliya IV koji je ponajviše ostao zapamćen po svojim svetištima koje je dao sagraditi i po ukrasima u njima. Za vrijeme Tudhaliya IV država je bila u kritičnom stanju pritisnuta unutrašnjim i vanjskim nemirima i nestabilnostima. Tudhaliya IV je ratovao sa Gašgama, a s Egiptom je održavao prijateljske odnose, no problem su mu predstavljali Asirci. Asirski su vladari već onda zauzeli veliki broj hetitskih vazalnih država. No vladar nije krenuo u napad na Asirce već je uveo embargo, zabranu trgovanja sa Asirijom.Početkom XII st.s.e. hetitska država naglo propala. Jedino štoje poznato , i to iz egipatskih izvora, jest da je cijelu Malu Aziju preplavila navala tzv. „Naroda s mora“- barbarskih plemena koji su iz Europe došli na po područje Bliskog Istoka. Dolazak tih naroda izazvao je mnoge promjene u etničkom sastavu stanovništava Male Azije te seobe čitavih naroda sa tih područja potisnuti novim narodima. „Narodi s mora“ spalili su i razorili Hattušu i susjedne gradove te natjerali Hetite da napuste svoju višestoljetnu državu i pođu u nepoznato, ne osnivaju više

novu državu niti se služe svojim.Oko 1000.god.s.e. vidljivo je formiranje neohetitskih gradova-država Tabal, Melitena, Gurgum, Kerkemiš i Samal, no njihova moć ni veličina nije mjerljiva sa onom prijašnje Hetitske države.EKONOMIJA I DRUŠTVENO UREĐENJEPrirodni uslovi doprinijeli su razvitku stočarstva kao dominantnog oblika privrednog života.Heteski dokumenti svjedoče o velikom značaju stočarstva.Osobit značaj za Hetite je imalo konjarstvo. Izvjestan značaj su imali povrtarstvo i voćarstvo.Dokumenti svjedoče o zakonskoj zaštiti interesa vlasnika tih voćnjaka.“Brda srebra”.Razvitak trgovine.Na čelu hetitskih plemena nalaze se kneževI.Na natpisima se pominju i njihovi činovnici i dvorci.Proces postepenog pretvaranja rodovsko-plemenskih saveza u najstarije države.Asirski uticaj .Kulturni uticaj Vavilona.Patrijarhalna porodica. Porodično pravo davalo je neograničena prava šefu patrijarhalne porodice.RELIGIJA I MITOLOGIJAHetiti su štovali, poput egipćana, babilonaca i asiraca, sile prirode i nebeska tijela poput sunca, neba, mjeseca, zvijezda... a svijet je bio podijeljen u tri sfere: nebo, podzemlje i prostor između tih dviju sfera gdje obitavaju ljudi. Sva su njihova božanstva bila personificirana, odnosno antropomorfna kao ona mezopotamska, te nema naznaka da su neka od njih bila zoomorfna.Hetitski je panteon bio poprilično popunjen, a na čelu je bio nacionalni bog i njegova žena. Božanstva su bila podijeljena po obiteljima,poput ljudi na zemlji, sa roditeljima, djecom, robovima i njihovim životinjama. U hetitskom panteonu pristuna su i sumersko-babilonska, asirska, huritska i luvijska božanstva što dokazuje o asimilaciji tog naroda sa drugim narodima drevnog Bliskog Istoka.Vrhovni bog je bio bog oluje Teshup, koji je često prikazan sa čekićem u ruci kojim proizvodi oluju i ruši stabala. Njegova žena je bila božica sunca po imenu Hepit ili Hepa. Taj je božanski kralj vladao hetitskim životima zajedno sa svojom djecom.Hetiti su imali još jednog veoma važnog boga a to je bio bog vegetacije Telipinush važna božica bila je Mezzulash koju su često zazivali kraljevi kao pomoć pri vladanju. U hetitskoj tradiciji imamo sačuvano mnoštvo mitova od kojih su najpoznatiji mit o borbi između boga Oluje i zmije Illuyankash te mit o Telipinushu, bogu koji nestaje.U religiji su, kao i kod ostalih naroda, veliku ulogu imali svećenici koji su se brinuli za hram, održavali obrede i prinosili žrtve kako ne bi rasrdili bogove. Samo redovito vršenje obreda može ublažiti bogove i dati blagostanje zemlji. Ako čovjek počini neki grijeh, npr. ne prinosi žrtvu, ili povrijedi neki tabu hetitske religije(npr. spolni odnos sa svinjom, kravom, psom ali ne i s konjem), grešnik se mora molitvom iskupiti i „potkupit“ božanstvo prinošenjem žrtve.Žene nisu bile isključene iz svećenstva već su bile zadužene za vršenje magijskih obreda. Svećenice su nazivali „mudrim ženama“.Važnu ulogu u religiji i obredima je imao vrač koji je mogao osloboditi od uroka ili ureći da ispadne kosa ili zubi. No, ako je prokleo bio je i sam kažnjen- smrću!HETITSKI ZAKONIHetiti su imali dosta razvijen zakon koji je nastao pod utjecajem mezopotamskog zakona ali je u kaznama puno blaži .Do sada su poznate dvije ploče sa oko 100 članaka zakona. Ploče potiču od kralja Šupiluilume najveće moći. Većina normi pripadaju kaznenom pravu no ima i nekih koje se odnose na obiteljsko, ekonomsko i sl.Najčešća kazna bila je novčana odšteta,, a smrtna kazna je bila rijetka, osim u slučajevima nasilja u obitelji ili ubojstva.Iz hetitskog zakona:

• Ako netko izvrši abortus, taj mora platiti novčanu kaznu prema stupnju trudnoće. • Tko je nasilan prema svojim roditeljima, kazna je smrt. • Osveta je dozvoljena samo ako muškarac zatekne svoju ženu u preljubu, tada ih može ubiti oboje. • Ako slobodnom čovjeku netko rastrga uho, daje 12 šekela srebra, jamči kućom. • Ako netko rastrga uho služavki ili slugi, plaća 3 šekela, jamči kućom.

HETITSKA UMJETNOSTPod velikim uticajem sirijske umjetnosti.Umjetnost je većinom monumentalna sa bogatim reljefnim prizorima na zidovima svetišta, posebice u svetištu u Yazilikayi, nedaleko od Hattuše.Postoje 4 razdoblja umjetnosti Hetita:

• 1) Prapovijest (2000-18.st);• 2) Razdoblje stare hetitske države (1700-1450)• 3) Razdoblje nove države (1450-1200 god.) i

• 4) kasno hetitsko razdoblje (1100-700 god.).Najznačajnije nalazište, šta se umjetnosti tiče, je Hattuša.Hatuša- promjer grada oko 1km, nepravilnog je oblika sa mnoštvo hramova. Ulazilo se kroz 4 vrata, najpoznatija lavlja vrata. Jezgru grada čine veliki hramovi, izdvojena je Kraljevska palača. U njoj je nađena i najstarija hetitska knjižnica sadrži preko 3000 glinenih pločica.

STARA MESOPOTAMIJAMesopotamija (grč. Μεσοποταμία)- između rijekaMesopotamija je područje aluvijalne doline između rijeka Tigrisa i Eufrata, te okolna područja koja graniče sa Arapskom pustinjom na zapadu, Perzijskim zaljevom na jugu i planinama Zargos i Kavkaz prema sjeveru. Mesopotamija je jedno od najstarijih naseljenih područja (plodni polumjesec).Smatra se da su ljudi na ovom području prvi koji su počeli sa procesom navodnjavanja pustinja, osmislili sistem pisma i izmislili točak, te počeli obrađivati metal. GEORAFSKE PRILIKEMalo padavina.Vruća i suha klima.Poplave i nanosi mulja tokom proljeća.Tlo siromašno mineralima, kamenom i drvenom građom. IZVORIIzvori za proučavanje historije Stare Mesopotamije se sastoje od 3 glavne grupe:

• Spomenici staroistočne pismenosti• Spomenici materijalne kulture• Svjedočanstva antičkih pisacA

• Herodot (opisao Grčko-perzijske ratove, Perziju i Mesopotamiju)• Ktesije sa Knida (historija Asirije, narodne priče)• Diodor (opisuje život osnivača Asirskog carstva, opis Babilona, kaldejske astrologije i astronomije)

‘Istorijska biblioteka’• Strabon (opisuje odjeću i običaje Babilonaca, sakralnu prostituciju, privredu...) ‘Geografija’

preuveličavao svoje informacije• Berosos (mitovi ‘mudrost’, potop, historija Mesopotamije do smrti Aleksandra Makedonskog)

HISTORIJA ARHEOLOSKIH OTKRICA• Claudius James Rich britanski poduzetnik • ‘Memoari o ruševinama u Babilonu’- 1814• ‘Memoari o Babilonu’- 1815• Mnogo pronađenih nalaza je donirao British Museum-u• Paul Emile Botta - francuski diplomat• Prva iskopavanja u Ninivi (1842) i Khorsabadu (1843)• Mnoge nalaze donirao Louvre muzeju, interesovanje Europljana za historiju Mesopotamije je sve veće.• Austen Henry Layard britanski diplomat, kolekcionar, historičar umjetnosti, arheolog,...• ‘Niniva i njene ruševine’ (1849)• Otkrio Ninivu, Nimrud i Asurbanipalovu biblioteku• Iskopavanja vršio u Ninivi, Khorsabadu, Nimrudu...

Ostaci materijalne kulture nam omogućuju da podrobno proučimo stupanj razvoja kulture i tehnike starih naroda Mesopotamije.Pomoću toga možemo ustanoviti da li su postojali trgovački uzajamni odnosi sa susjednim državama ili pak vojni savezi.

• 19 stoljece arheolozi pronalaze i razne arheoloske ostatke sumerskih gradova kao što je Lagaš (pronašli glinene posude bitne za tadašnju umjetnost, ploče sa klinastim natpisima, te dokumente bitne za privredu-Moskva Sent Petersburg nalaze se)

• Hramovi, zigurati pronađeni u Nipuru Sumer. (današnji Irak)

• Ostaci materijalne kulture nam omogućuju da podrobno proučimo stupanj razvoja kulture i tehnike starih naroda Mesopotamije.

• Pomoću toga možemo ustanoviti da li su postojali trgovački uzajamni odnosi sa susjednim državama ili pak vojni savezi.

• Novovavilonsko carstvo iskopavanja u Vavilonu izvršio naučnik Koldevej. Kraj 19 st. Razvaline dvorca Nabukodonosora sa čuvenim visećim vrtovima. Vrata boginje Ištar, tj ostaci vrata i materijal koji je kasnije poslužio za rekonstrukciju koja se danas nalazi u Pergam muzeju, u Berlinu. 8 kapija u unutrašnji grad babilona

• Dokument tekst manifesta persiski kralj Kira , govori o zauzecu Vavilona od strane perzijanaca.• Bitna iskopavanja su nastavljena u 20 stoljecu gdje su se našla razna naselja po Mezopotamiji. Nabitniji

su nekadašnji gradovi Ur (ogromna količina iz raznih epoha; Sumer) , Ešnune (akad –srednji dio mezopotamije. Pronađeni ostaci hramova i dvorova) i Mari (zapadno od strane rijeke eufrata, dvorac, hram i skola vazni dokumenti- car mari zimrilima imao vojni savez saBabilonskim carem Hamurabijem. Ekonomske veze države mari sa sirijom i otokom kiprom)

• U grobnicama cara Maskalam-duga i carice Subad- harfa sa glavom bika pronađena.

UMJETNOSTUmjetnost je bila na visokom stupnju razvoja u Mesopotamiji, obrađivali su metal i mnogo drago kamenje (Lapis Lazuli, Karneol, Quartz,...).Prisustvo pojedinih minerala dokazuje da se odvijao neki stupanj trgovine sa susjednim državama.ARHITEKTURAZbog nedostatka kamenja, materijal koji je korišten za izgradnju kuća, palača, zigurata je bila opeka (pečena cigla).Cigla je u početku bila ovalnog oblika, no kasnije se razvija u strogu pravokutnu formu.Upotreba fajansa u izgradnji monumentalnih kapija, pročelja palača... KLINASTO PISMOKlinasto pismo (klinopis) jedno od najstarijih pisama na svijetu.U početku je bilo kao sustav piktograma, da bi se kasnije razvilo u apstraktna (pojednostavljena).Pisalo se na glinenim pločicama, utiskivalo se komadom trske (stilusom), otisci su imali oblik klina- po čemu je pismo i dobilo ime. Prve kopije klinopisnih natpisa u Europu je donio italijanski trgovac i putnik Pietro della Valle (17. vijek).Danski naučnik Korsten Nibur je ustanovio da je klinasto pismo pisano pomoću tri različita sustava pisma, najprostije među njima se sastoji od 42 znaka. Profesor getingenske gimnazije Grotefend je uspio pročitati imena perzijskih kraljeva iz dinastije Akamenida (Darija i Kserksa), te Darijevog oca Histaspa.Grotefendovo istraživanje nastavlja Lasen i Burnuf, Burnuf je otkrio 34 alfabetska znaka staropersijskog pisma. Henry Rawlinson, britanski baron i orijentalist nastavlja sa dešifrovanjem klinopisnih natpisa.Proučivši Behistunske natpise, odredio je 18 alfabetskih znakova persijskog klinastog pisma. Odredio 200 znakova drugog pisma 200 znakova trećeg pisma i njegovih ideograma.

• Behistunski natpisi se nalaze na kamenoj steli, podignutoj na visokoj i nepristupačnoj stijeni, podignuti za vrijeme Darija I .Behistunski natpisi su značajni za epigrafiku Mesopotamije poput Rosetta kamena za hijeroglife... Proučivši Behistunske natpise (urezani na visokoj i nepristupacnoj stijeni. Kopirao cijeli nastpis), nista ne znajuci o Grotefendovom dešifrovanju odredio je 18 alfabetskih znakova persijskog klinastog pisma.

Odredio 200 znakova drugog pisma 200 znakova trećeg pisma i njegovih ideograma – semitski klinasto pismo

HISTORIOGRAFIJANakon bogatih arheoloških otkrića i dešifrovanja pisma, obzirom da je pažnja naučnika bila skoncentrisana na Asiriju nova historijsko-filološka disciplina se naziva Asirologija. Pojam Panbabilonizma izaziva brojne polemike u naučnim krugovima koji su se bavili Asirologijom ali i šire.Pojam Panbabilonizam je hipoteza naučnika koji su se zalagali da je Mesopotamija kolijevka civilizacije (iako to niko ne spori) oni su otišli do krajnosti u cilju dokazivanja da su sve kasnije civilizacije razvile svoju kulturu i umjetnost na tekovinama naroda Međurječja.

• Historija Mesopotamije je bila zloupotrebljavana u mnoge propagandne svrhe buržoaskih naučnika, fašista (Teger hvalio tadašnje careve prestavljao ih u blazem svijetlu npr hamurabija), reakcionarne ideologije amerikanaca itd...

• Veliki doprinos proučavanju Asirologije su dali Ruski naučnici (Nikoljski, Ivanovski, Volkov,Šilejko...)HRONOLOGIJAProučavanje stare Mesopotamije predstavlja teškoću zbog odsustva ere, tj. Određenog datuma od kojeg su u ta vremena računate godine.Godine se označavale bitnim događajima, npr. Godine kada su pokoreni Amuri, godine kada je sagrađen Babam i Kalbaum.Pomoć kod utvrđivanja kronologije pružaju nam indicije u dokumentima koje omogućavaju da se ustanovi sinkronija.Pri određivanju datuma nam pomažu asirski spisi, koji su sačuvali godine vladavine nekih kraljeva, te astronomski događaji koji se sa tačnošću danas mogu odrediti.

STARI BABILONGEOGRAFSKI POLOŽAJBabilonija, a kasnije i Babilonsko carstvo, bila je nekadašnje kraljevstvo u Mezopotamiji u razdoblju između 1900. pr. n. e. ili 1800.pr. n.e., pa do propasti 539. pr.n. e. Nalazila se na donjem toku rijeka Eufrat i Tigris, blizu današnjeg suvremenog grada Al Hillah u Iraku 94km jugozapadno od Bagdada.Kultni centar bio je grad Babilon, a tijekom postojanja osvajali su ga i njime vladali vladari raznih plemena.Historija Babilonije započinje propašću sumerske civilizacije koja se u to doba sastojala od niza država, bez neke snažnije središnje vlasti, a bila je obilježena stalnim borbama za prevlast među vladarima.Usto, bili su suočeni s nadiranjem semitskih naroda.S jedne strane su pristizali Amorejci, a s druge strane Elamci. Babilonska civilizacija bila je mješavina kultura i naroda.Oko 2000. pr. n. e. najjači pečat tome davali su:Akađani, Amarejci i Sumerani.Sumerani su se služili jezikom koji se ne može svrstati ni u jednu lingvističku skupinu, dok su Akađani i Amorejci pripadali semitskoj skupini.Oko 2000. pr. n. e. akadski jezik, uz snažne amarejske utjecaje postaje snažniji od sumerskog.U isto vrijeme u uporabi je bio i asirski jezik.Babilonci su preuzeli i sumerski sustav klinopisa.Na tom jeziku su se pisali i religiozni i znanstveni tekstovi, dok se za trgovinu, državne poslove i svakodnevne potrebe koristio akadski sve do 700 ili 600. pr. n. e.Akadski se ipak nastavio koristiti u nekim krugovima sve do I. stoljeća. Najvažniji izvor za proučavanje privrednog i društvenog uređenja Babilonskog carstva je Hamurabijev zbornik zakona.On je urezan na stubu od bazalta, arhaičnim klinatskim pismom. Stub je viskok 2,25 m. Na vrhu stuba je prikazan Hamurabi kako stoji pred bogom sunca Šamašem, koji sjedi dok mu se zraci šire iz ramena, a na glavi ima visoku krunu sa mnoštvom rogova i poklanja kralju štap za mjerenje i klupko kanapa.Ispod toga uklesano je 247 zakona, a 5 stubaca koji sadrže 35 zakona izbrisao je elamski kralj Šutruk Nahunt koji je taj spomenik odvuko u Suzu.Stela je postavljena pred kraj Hamurabijeve vladavine, oko 40 godine njegove vladavine.Zakonik se djeli u 3 djela :

• 1. Uvod• 2. Zakonik u užem smislu• 3. Završetak

Stelu je našao francuski naučnik Jean-Jacques de Morgan u Suzi 1901 godine.U nekoliko navrata Hamurabijevi zakoni razlikuju tri društvene grupe:

• 1. muškenum (visoko sveštenstvo, dvorski činovnici),• 2. avilum (slobodne ljude), koji se nalaze pod zaštitom zakona i• 3. vardum (robove), koji se kao i stoka smatraju imovinom na raspolaganju gospodara.

Na steli se pominje nadnice koje je Hamurabi propisao: nadnica za najamne radnike zapisana je na steli, (stoga) u skladu s onim što su vam rekli, nemojte im uskračivati nadnice, bilo u ječmu ili u srebru. Ovo odražava značajnu ulogu koju je igrao kralj kao izvor jednakosti i pravne vlasti, aktivno i djelotvorno štiteči svoje podanike od eksploatacije. Uprkos trajnim problemima oko razumevanja nekih djelova terminologije, on ilustruje užurban život u ovom periodu i prepliće se sa upečatljivim materijalom pronađenim u mnogim malim privatnim arhivama koje sadrže porodična pisma i poslovnu dokumentaciju. U jednom tekstu iz Ura nalazimo, na primer, kako susjedi riješavaju spor oko međe svojih imanja: “1,5 mjera 2 lakta (cc. 10 m), širina 1 lakat i 6 palaca (cc. 0,6 m). Dio zida koji pripada Lu-Nani i Eli. Ela će ga popraviti o svom trošku: za troškove zida, za 6 m Lu-Nana će dati naknadu Eli. Ela mora postaviti katanac (na vrata) Lu-Nane. “Zanimljiva grupa tekstova prikazuje oca i sina koji se svađaju javno pred seoskim starješinom. Sasvim je jasno da je sin ogrješio o porodično imanje, ali otac

prebacuje krivicu na snahu i njenu majku govoreći da su ga one opčinile. A sin odgovara, rekavši da je oca začarala “njegova čarobnica”. Nekoliko primjera zakona:

• Član 196. Ako čovjek izvadi oko drugom čovjeku, ima da se oko i njemu izvadi.• Član 202. Ako neko napadne čovjeka višeg po statusu od svog, treba da javno primi 60 udaraca bičem

za volove. • Član 205. Ako rob napadne gospodara, treba da mu se odsječe uho. • Član 199. Ako čovek iskopa oko nečijem robu, ili mu slomi kost, treba da plati pola od vrijednosti

njegove. • Član 229. Ako graditelj izgradi kuću za nekoga, i ne izgradi je valjano, i kuća se sruši i ubije vlasnika,

onda graditelja treba dati da se ubije. TRGOVINA

• Široko su izvoženi zemljoradnički proizvodi (žito, vuna, ulje, urme i sl.). • Zakonodavac večinom štiti interese krupnih trgovaca, odnosno bogataša.• Ovan s njive- vrijeme kada je stoka vršila ulogu novca

ROPSTVO• Porodično ropstvo: Društvo izuzetno patrijarhalno, glavnu ulogu je imao otac i muž kojem su se

pokoravali svi ostali članovi porodice. U slučaju nevjerstva muž i žena su različito tretirani. Ako je muž učinio nevjeru, žena je uzimala svoj mirza i bila vračena svome ocu, a ako je žena bila nevjernica ona bi bila bačena u vodu. Ako se žena odrekne svoga muža, muž ima pravo da na nju stavi pečat roba i da je proda. Žena je imala ograničeno pravo svojine.

• On je imao neograničenu vlast nad porodicom, mogao je prodati sve članove u roblje. U slučaju da je otac dugovao neki određeni novac a nije imao sredstava da taj dug ispalati on bi davao svoje dijete (ono koje je bilo najstarije) kao roba na određeni period. A ne onako kako je Avdijev to ocrnio govoreči kako je masa maloljetne djece bila prodavana od strane svoga oca.

Drugi izvor ropstva je bilo ropstvo za dug. Uzimajući zajam, ljudi su uzimali na sebe obavezu da će plaćati prilično visoke kamate. Ukoliko dužnik nebi platio zajam uz odgovarajuće kamate, bio bi prinuđen da proda nekog člana svoje obitelji u roblje, ili da on sam postane rob.Zakonodavac je nastojao dijelom zaštititi dužnika od samovolje i svirepog postupanja od strane povjerioca, tako da je donio niz zakona u tu svrhu. Nasuprot tome, donio je i zakone koji štite interese robovlasnika. Odnos prema robu je bio sličan kao prema predmetu, država je pomagala pri hvatanju odbjeglih robova i dozvoljavala grubo kažnjenje neposlušnih robova.

• U slučaju da osoba koja uzme za dug sina neke porodice, i taj mladić umre za vrijeme izlaganja toga duga od batina, povjerilac bi primio istu štetu za svoga sina. Ako umre prirodnom smrću ta stvar ne može dovesti do istrage.

POSJEDIVidljivi su ostatci starog rodovskog uređenja, ljudi su bili usko vezani za sredinu u kojoj žive.Car je smatrao da sva zemljišta pripadaju njemu, te da ima pravo da otuđuje zemlju od općina i da je predaje kao carski poklon nekom dostojanstveniku. Njemu su također pripadala zemljišta bez nasljednika.Krupna bogatstva su se postupno koncentrisala u rukama šačice bogataša. Privatna zemljišna svojina je bila zvana "očinski dom" ("bit abia"), tj. zemlja dobivena naslijeđem od oca.Nezakonito prisvajanje te zemlje smatrano je u to vrijeme velikim deliktom. U nekim članovima Hamurabijevog zakonika spominju se posebni vojnici-kolonisti, koji su dobivali od cara dio zemlje, ali su se zato morali odazvati na vojnu službu i krenuti u rat na prvi carev poziv. Ukoliko se netko ne odazove, primjenjena je smrtna kazna. Takvi vojnici su imali posebna prava, te je država nastojala čvrsto zaštiti njihove interese.Smrtna kazna je bila primjenjivana za dijela krađe, kao i za trgovanje ukradenom robom. Kazne su bile oštrije ukoliko je zločin počinjen nad "čovjekom na visokom položaju".Novi elementi toga robovlasničkog prava doprinijeli daljem rušenju ostataka rodovskog poretka i jačanju svekolikog robovlasničkog društva.Hamurabijev

zakonik je izbršio snažan uticaj na zakonodavstvo drugih naroda statog istoka, naročito na starožidovsko zakonodavstvo.UPRAVAUprava zemljom je bila strogo centralizirana, sva vlast je bila u krajnjoj liniji koncentrisana u carevim rukama. Hamurabi u sbom zakoniku o samom sebi navodi: "bogovi Anu i Enil pozvali su mene, Hamurabija, slavnog, bogobojažljibog vojnika... Ja, Hamurabi, jesam pastir izabran od boga Enila... carski izdanak, rođen od boga Sina... punovlasni car careva, brat boga Zamame... božanski car careba... Marduk me je pozvao da upravljam narodom i darujem zemlji blagostanje."Car se oslanjao na složeni i centralizirani birokratski aparat, tj. na činovnike koji su u svojoj nadležnosti imali pojedine grane središnje uprave, te na činovnike koji su upravljali gradovima ili oblastima.Velikim gradovima su upravljali činovnici zvani "šakanaku", dok so manjim gradovima i oblastima vladali činovnici zvani "rabianum".Stanovništvo je plaćalo razne poreze, namete i carske dažbine. Sudske funkcije su imali: šakanku, rabianum, sudije okruga i posebni sudovi "najstarijih i uglednih građana".KASITI OSVAJAJU BABILONPoslije Hamurabijeve smrti došlo je do laganog pada Babilonskog carstva.Hamurabija je naslijedio njegov sin Samsu-iluna (1749-1712 g. pr.n.e.)Rim-Sin je iskoristio slabljenje Babilonskog carstva, upao u Mesopotamiju i ponovo osvojio jedan dio Sumera.Babilonski car je i dalje jak, te uspjeva odbiti napade i pobjediti Rim-Sina.On ruši zidove Ura i Uruka, te ponovo potčinjava sumer svojoj vlasti. Iluma-ilu, car Isina osniva novo nezavisno carstvo na krajnjem jugu Sumera i vodi upornu borbu sa Babilonom, udarivši temelj novoj, Primorskoj dinastiji sumerskih careva. Sa istoka preti Bavilonu planinsko pleme Kasita. Kasiti su nastanjivali planine istočno od Tigra.1750g. Kasitske trupe predvošene Gandašem upadaju u Mesopotamiju i osnivaju Kasitsku državu. Hamurabijevi nasljednici čitavih 155g. osporavaju Kasitima vlast nad Mesopotamijom koja se raspada na niz sitnih kneževina. Za vrijeme vladavine posljednjeg cara prve Vavilonske dinastije Samsu-ditane (1625-1595 g. pr.n.e.) u Babilon upadaju Heti.Sreća je bila na strani Kasita i oni poslije velike borbe uspjevaju osvojiti Babilon, ali i Primorsku zemlju.Kasitski car Agum II (1593-1574 g.pr.n.e) uzima naziv cara Kasita i Akada, i čak “četiri strane svijeta”.Kasiti su preuzeli Babilonsku kulturu i pokusali obnoviti njihovu tehniku osvajanja. Natpisi na kuduru tj. na kamenima-međašima ukazuju na to kako je Kasitski vladar darivao zemljište svojim veleposlanicima i velikašima.Narušiocu “kudura” carski ukaz prijeti prokletstvom i strogim kaznama Bogova. Jačanju aristokratije išla je na ruku i trgovina robovima.U jednom dokumetnu se pominje i prodaja “djeteta iz zemlje karduniaš” što pokazuje da je rasprostranjenost ropstva postojala čak i između samih Kasita. Kasiti, koji su u Babiloniji vladali preko 500 godina, primili su u znatnoj mjeri sumersko-babilonsku kulturu, religiju, pismenost i čak jezik pokorenog naroda. Tako kasitski carevi nazivaju sebe “ljubimcima Mardukovim”. Tako pod uticajem Vavilonske kulture car Karaindaš sebe naziva “moćni car, car Babilona, car Sumera i Akada, car Kašu(Kasita), car Karduniaš (car Babilonskog carstva. Čak si neki njegovi nasljednici pod uticajem Babilonske kulture izbacivali titulu cara Kašu. Vladavina Kasita obilježila je ne samo političko nego i kulturno opadanje Babilona.To opadanje je trajalo sve do VII vijeka pr.n.e, kada je nastalo novo moćno Novobabilonsko carstvo.

STARA SIRIJA I FENIKIJASirija se nalazi na sjecištu tri kontinenta.Na sjeveru graniče sa Malom Azijom, na istoku sa Mezopotamijskom stepom, na jugu sa Arabijskim polutokom, dok na zapadu se nalazi Kipar, Kreta i Egejski arhipelag. Jugozapadni dio Sirije i Fenikije leže na raskrsnici prastarih pomorskih i karavanskih trgovačkih puteva, te se u tom području vrlo rano razvila trgovina.Geografska situacija u kojoj se nalazila Fenikija, izolovanost Feničke obale i nedostatak velikih rijeka koje bi mogle doprinjeti u ujedinjenju u zajedničku državu rezultiralo je da su uvijek bile pod vlašću okolnih, jakih država i carstava (Egipat, Asirija, Hetitska država) .Sirija i Fenikija su oduvijek bile centar borbi između velikih vojnih sila zbog njihovih prirodnih resursa; područja visoko razvijene zemljoradnje, stari i bogati trgovački gradovi, raskrsnice mnogobrojnih trgovačkih puteva.Povoljni prirodni uslovi u nekim dijelovima Sirije, rezultiralo je da su već u neolitu tu razvila mala naselja.Oruđa ranoneolitskog doba su pronađena u Fenikiji u podnožju planine Sanin, koja pripada gorju “Libanonske planine”. Da ne dođe do zabune, postoje i “Anti-Libanonske planine”. Većina tog oruđa spada u tip strugača, noževa, šiljaka kopalja, testere, mnogobrojne trouglaste sjekire i vrhovi strijela.

Nađeno je takođe i poluuglančano oruđe, jatagani i još mnogo oruđa što ukazuje da su poznavali tehniku glačanja kamena.Važni centri neolitske kulture bili su na sjeveru, na prostoru gdje se graniči sa donjim tokom Eufrata i sa planinama Amana i Taura.Na sjeveru nalazimo Sakče-Gezi, gdje je pronađeno staro naselje.Ovdje je pronađeno grubo oruđe od kamena, opsidijana (vulkansko staklo), slonove i obične kosti, zemljano posuđe i slikana keramika.Drugo važno iskopište je i poznati Feničanski grad Biblos. U grobovima koji su nađeni u blizini Biblosa, pronađeni su kremeni noževi i dleta, kao i arhaična keramika.Još u 4. milenijumu, Biblos je bio važan trgovački grad, čak je bio i tijesno povezan sa Egiptom, što nam govore dolazi iz Montea.Takođe u Biblosu su pronađeni mnogi predmeti i ploče napisani na hijeroglifima iz perioda Starog Carstva kao i Srednjeg.Oni nam govore da Biblos nije bio samo pod kulturološkim i ekonomskim uticajem Egipita, već da im je bio i potčinjen, da su imali Egipatskog činovnika, sa Egipitakom titulom i Egipatskim imenom. Na prostoru Sirije i Fenikije je pronađeno vrlo malo pisanih natpisa, vjerovatno zbog toga što je to područje često bilo u žiži ratovanja, te su se mnoge biblioteke rušile i palile.Među najbitnije pronađene natpise, spadaju oni pronađeni u Ugaritu, koji su pisani na alfabetsko-klinastom pismu, koji su mitološkog sadržaja, a govore nam o religiji naroda u 2. milenijumu p.n.e..Ono što poznajemo o Fenikiji poznajemo zahvaljujući natpisima Babilonskih i Asirskih careva.O Fenikiji pišu i Homer, Heredot, Josif Flavije i EusebijeMnoge oblasti u Siriji i Fenikiji nisu bile povoljne za razvoj zemljorade, zato su se mnoga plemena koja su živjela na tom području okrenula stočarstvu.Jedna od najstarijih domaćih životinja na tom području je svinja, a zatim i pripitomljeni bik, koji se koristio kao tegleća stoka.Zemljoradnja se razvila samo u nekim dijelovima (dolina rijeke Oront i feničanska obala).Pored pšenice i ječma, uzgajale su se i industrijske biljke (lan).Feničani su još u ranijim dobima bili primorani da iskoriste svaki plodan komad zemlje.Stanovništvo se nije ograničavalo samo na doline i obale, već su stvorili terasni sistem zemljorade koji su praktikovali na planinskim obroncima Livana. Sličan sistem je razvijen i u Maloj Aziji i zemlji Inka.Terasni sistem se zasniva na tome da se planinski obronci vještački pretvaraju u nizove terasa, koje leže jedna iznad druge i koje se navodnjavaju planinskim potocima. Najčešće na tim terasama su bile sađene vinova loza i voćnjaci. Feničani su bili čuveni po svojoj vještini bojenja tkanina, pogotovo u svjetlocrvenu i ljubičastu boju, koju su Feničani izrađivali iz morskih školjki koje se mogu naći u ogromnom broju na feničanskoj obali.Ovu boju su koristili Grci u bojenju odjevnih predmeta, kao i Rimljani koji su koristi u bojenju svečanih toga. Zbog toga se nekad naziva “Kraljevska ljubičasta”.Feničani su savladali i tehniku izrađivanja stakla, koju su preuzeli iz Egipta.A možda i po čemu su najviše bili poznati su njihovi brodovi.U Antici, Feničani su smatrani najboljim brodograditeljima.Uglavnom, Feničanske brodove možemo podijeliti u dvije grupe: trgovačke i vojne. Trgovački brodovi su bili široki, haman okrugli, a moreplovci su ih zvali kade.Imali su jedro i vesla sa obje strane i najčešće su imali manje brodove, koji su visili na stranama koje su koristili u slučaju nesreće ili neadekvatnom prilazu obali .Vojni brodovi su se zvale galije i bili dugački i uski.Sa svake strane broda bi sjedila 15 ili 25 veslača.Na svakoj galiji, na glavi, se nalazio metalni šiljak koji je služio kao glavno oružje. Fenikija je doživjela veliki razvoj trgovine, zahvaljujući odličnom geografskom položaju, kao što smo ranije govorili.Još u 4. mileniju p.n.e., Egipat uspostavlja pomorsku vezu sa Fenikijom, odakle uvoze maslonovo ulje, drvo, vino, kredrovo ulje, žito, stoku, kozmetička i medicinska sredstva.Šuma je predstavljala ogroman značaj u Feničanskoj trgovini.Ogromni šumski kompleksi su se prostirali planinskim lancima Livanom i Antilivanom.Najvažnije drvo je bilo kedar.UJEDINJENJE FENICKOG CARSTVAU dugotrajnom i upornom ratu između Egipta i Hetita, obje države su izgubile na moći, što je stvorilo povoljne uvjete za formiranje ujedninjenih država na prostoru Sirije i Fenikije.Ističu se tri velika trgovačka grada: Biblos, Tir i Sidon.Sidon je bio stari trgovački grad i Grci su zvali sve Feničane, Sidoncima, kao i njihove careve, Sidonskim carevima.U Sidonu se nalazi i sveopšti feničanski hram, Hram boginje Astarte.Car Tira, Hiram I, U desetom stoljeću p.n.e., počinje da vodi široku trgovačku i osvajačku politiku, te polazi na pohod na Kipar i osvaja ga i tamo osniva koloniju, Kart-Hadašt (Novi grad) KOLONIZACIJAFeničani osnivaju niz kolonijalnih gradova duž Sredozemnog mora.Još u 16. stoljeću p.n.e. Ova kolonizacija obuhvata Kipar, južnu Malu Aziju i Egejski arhipelag.Traže mjesta koja su blizu obale, predjele koji leže na

trgovačkim putevima, bogate resursima.Poslije Kipra, koloniziraju Rodos, Tasos, Samotraku. Čak su prodirali i do obala Crnog mora.Ovu istočnosredozemnu trgovinu je obavljao uglavnom Sidon.Tir je vodio trgovinu i kolonizaciju u zapadnom sredozemlju, gdje osniva kolonije širom obale Sredozemnog mora, čak i na Iberijskom poluotoku. Među poznatijim gradovima su Gades, današnji Kadiz u Španiji, Karalis, današnji Kaljari na Sardiniji, a najpoznatija je Kartagina u današnjem Tunisu, koji će u 6 st. Ujediniti okolne Feničanske kolonije i stvoriti jaku robovlasničku državu. ALFABETNajveću tekovinu feničanske kulture predstavlja alfabetski sistem pisma, koji se u Fenikiji pojavio u 13. stoljeću.Ovaj sistem se morao pojaviti radi lakšeg poslovanja usljed mnogih trgovačkih poslova. Upravo zbog toga, alfabet je najjednostavniji sistem pisma.Kod stvaranja ovog pisma, Feničani su koristili bogato kulturno naslijeđe starog Babilona i Egipta. Elementi alfabetskog pisma su postojali u klinastom pismu, koji se sastojao od 30 znakova.Znatno veći utjecaj je imao hijeroglifsko pismo Egipćana, u kome su se nalazila 24 alfabetna znaka. Specijalni prelazni sistem iz hijeroglifa u alfabet nađen je na Sinajskom poluotoku, gdje su u ruševinama jednog hrama pronađeni natpisi koji se sastoje od 25 kurzivnih znakova i od tog sistema se pretpostavlja da je nastao feničanski alfabet od 22 alfabetna znaka.RELIGIJANajstarija religija plemena Fenikije i Sirije vodi porijeklo od opštinsko-agrarnih kultova, kao što su obredi zalivanja ječma, uprezanja magarca i sađenje vinove loze.Bog Mot se pojavljuje u vidu zrelog klasa koji krajem ljeta pada pod srpom boginje Anat.Mit govori da se vodila bitka oko titule vrhovnog boga, u kome bog Baal pobjeđuje boga smrti, Mota.Baal postaje vrhovni bog, bog svemira, oblaka i zemlje. Adonis, zgodni mladi bog

• Anath, boginja ljubavi i rata, boginja grada Biblosa • Astarte, kraljica neba• Baal, vladar svemira, jahač oblaka, svemogući bog, bog planete zemlje• Eshmun, bog medicine, • Ball-Hammon, bog plodnosti i zaštitnik zapadno-sredozemnih kolonija, • Kathirat, bog trudnoće i braka• Kothar, bog umjestnosti• Melqart, kralj podzemlja i godišnjih doba• Yamm, bog mora• Mot, bog smrti• Shasar, bog zore• Shalim, bog sumraka• Tanit, glavni bog Kartagine• Yarikh, bog mjeseca

NOVACFeničanski novac je bio individualno kovan od strane svakog grada. Novčići su bili kovani od raznih metala i na njima bi obično bila slika gradskog božanstva ili trenutnog kralja.Sirovi bakar se koristio kao pred novčani sistem. Prvenstveno, trampa je bila namjenjena da kao vid plaćanja dugova i trgovačkih ugovora. Novac je vremenom zamjenio trampu.SPORTU blizini grada Amrita, na sjeveru Fenikije, pronađen je stadion dužine 220m i širine 30m.Na tom stadionu u 15 st. se održavala Feničanska olimpijada u čast boga Baala.Nije poznato ništa o pobjednicima niti učesnicima, samo se zna da su nastale prije kontakta sa Grčkom kulturom. Discipline su bile: trčanje, skakanje, bacanje, hrvanje. STANOVNIŠTVOStanovništvo Sirije i Fenikije je bilo veoma pomješano.Proučavanjem lingvističkih podataka omogućilo je da se utvrdi postojanje složenog etničkog konglomerata.Najstariji plemenski sloj su činili Huriti, koji se pominju i u Bibliji i čije njihovo ime je sačuvno u egipatkom nazivu Sirije (Haru). Oni se spominju i u klinastim natpisima koja sadrže njihova lična imena.Hurite nalazimo i u sjevernoj Siriji gdje su živjeli zajedno sa zapadnim Semitima.

Naučnici su prvi put priznali huritski jezik, kao značajan kulturni i politički činilac na Starom istoku, potkraj devetnaestog stoljeća kad je 1887. u arhivama iz Amarne u Egiptu otkriveno dugo pismo pisano klinopisom.Pisano dotad nepoznatim nesemitskim jezikom, njega je očito u Egipat poslao Tušrata, kralj države Mitani (s. 1370/1360). Isti kralj pisao je i pisma na akadskom. Na osnovu tog pisma, jezik se isprva nazivao „mitanijskim“.Egipatski podaci kazivali su da se država Mitani nalazila sjeverno od oblasti koje je Egipat kontrolisao na Levantu i da je bila moćna kraljevina ravna Egiptu, u pogledu međunarodne politike.Huritski jezik pisan je klinopisom, što znači da je moguće steći grubu predstavu o njegovom izgovoru. Ali on nije povezan sa indoevropskim niti semitskim jezicima, što je otežalo njegovu analizu.Danas izgleda jasno da huritski pripada grupi kavkaskih jezika a mali broj naučnika, koji aktivno proučavaju huritski jezik, u tome stalno napreduje. Ali ukoliko se ne otkrije veći broj raznovrsnih huritskih tekstova, on će ostati samo djelimično poznat jezik.Nema potvrde o postojanju Hurita prije akadskog carstva): u tom periodu jedan tekst iz Nipura pominje da je žena huritskog imena poklonila tkanine drugoj osobi, takođe sa huritskim imenom. To se obično tumači kao tekst koji prati svečani poklon; ukoliko je to tačno, ukazuje na mogućnost da su akadski vladari održavali diplomatske odnose sa malom huritskom državom na rubu njihovog prostranog carstva.Iz poznog akadskog perioda potiče kraljevski natpis na akadskom, koji beleži osnivanje hrama od strane čoveka huritskog imena: Atalšen, iz Urkiš.Zbirni dokazi iz ovih pojedinačnih materijala pokazuju da su nekim centrima u današnjoj jugoistočnoj Turskoj, sjevernom Iraku i sjeverozapadnom Iranu vladali kraljevi sa huritskim imenima, koji su pisali tekstove na huritskom, koristeći se klinopisom preuzetim od akadskih i sumerskih susjeda U starobabilonskom periodu (s. 2000-S.1600) potvrđeno je nekoliko huritskih imena u Babilonu. Moguće je da su neki tekstovi bili pisani na huritskom.Stoga je, dakle, verovatno da su Huriti bili kulturno-jezička grupa koja se uvijek nalazila između podnožja brda i planina koje se protežu duž sjeverne Mesopotamije i sirijske ravnice, prostirući se lučno od istoka Tigra pa do padina Taurusa, zapadno od Eufrata. Malo toga znamo o Mitaniji i borbe faraona Tutmozisa I da je osvoji.Njen nastanak možemo datirati samo uslovno; gotovo da i ne postoje arheološka svedočanstva iz središnjih dijelova države Mitani; njene prijestonice, Vašukani i Taide, nisu pronađene. Loza mitanijskih kraljeva postaje raspoznatljiva na prelasku iz petnaestog u četrnaesti vek sa kraljem Šauštatarom; on se pojavljuje na jednoj tablici iz Nuzija, zajedno sa nečim za šta se mislilo da je dinastički pečat koji navodi njegoveTekst navodi dio istorije dinastičkih sukoba u državi Mitani, koji su naveli Šativazu da potraži utočište u Hatuši; osvrćući se na slavna vremena Šauštatara, on pruža nekoliko letimičnih uvida u istoriju države Mitani. Akadski tekst dvije verzije sporazuma potiče iz arhivskog prepisa nađenog u hetitskoj prijestonici Hatuši (hetitska verzija je sačuvana samo u fragmentima.Ovako (govori) Šativaza, sin Tušrate, kralja: vrata od srebra i zlata koje Šauštatar, kralj, moj pradeda odneše iz zemlje Ašura da bi ojačao svoju moć, koja postavi u Vašukani na svoju palatu. Šutarna na svoju sramotudade (natrag) zemlji Ašuru. Sve ostale stvari od srebra i zlata on dade zemlji Alše. A kuću kralja zemlje Mitani zajedno s njenim dobrima i imovinom on uništi, prekri je zemljom. Palatu uništi i ukloni kuće huritskog naroda. A plemiće odvede u zemlju Ašur i zemlju Alše i predade ih. Oni behu predati i nabijeni na kolac u gradu Taide. Ovako ih on sve uništi, narod huritski.Tako se Šauštatar pojavljuje kao važna figura, koja je proširila moć države Mitani: jasno je izvan svake sumnje da je tokom njegove vladavine Ašur bio osvajanjem priključen političkoj strukturi države Mitani.Činjenica, da su vladari države Mitani bili u mogućnosti da pošalju statuu Šaušge (Ipggar) iz Ninive u Egipat, tumačila se kao potvrda njihove stalne kontrole (od Šauštatara pa nadalje) nad Asirijom, ali to nije neminovan zaključak. Pobjede u sjevernoj Siriji, koje je iznudio hetitski kralj Šupiluliuma I, i kojima je odvojio sve teritorije koje su tamo kontrolisali Mitanci, postepeno su doveli do raspada države Mitani. U tom haosu Tušratin sin, Šativaza otišao je kod kralja Šupiluliume I gdje traži zaštitu. Šupiluliuma koristi tu situaciju i ženi Šativazu za njegovu kćerku i postavlja ga za vazalnog kralja da vlada ostatkom drzave Mitanije koja ce bit podređena sinu Šupiluliume, Karhemiša. Kraljevstvo Mitani između s. 1500/1480. i 1350/1340. obuhvatalo je: Alalah (Mukiš), Alepo, Emar (Aštata), Taide (verovatno u zapadnom slivu reke Kabura), Alše (okolina Dijarbakira), Asiriju (tj. severni Irak, možda samo nakratko) i Arafu (oblast Kirkuka). Teritorije, koje su sačinjavale državu Mitani (i za koje imamo svedočanstva), bile su izgleda obuhvaćene sporazumima kao vazalne države pod vlašću lokalnih vladara.DRUŠTVO I KULTURANajteže je pitanje mitanijskog ili huritskog društva i kulture. Moguće je nazreti obrise društvene strukture Arafe iz veoma bogatih arhiva tekstova iz Nuzija koji su temeljno proučeni. U samom Nuziju palata je zauzimala oko

polovine grada ozidanog bedemom. Kralj se izgleda sa pratnjom kretao po raznim centrima; imanja kraljica, koja su obuhvatala čitava sela, imala su svoju upravu; palata je imala obimnu proizvodnju tkanina, čiju su radnu snagu činili robovi i ženska sluge u palati. Zemlja je posjedovana po osnovu kaljevskih poklona i, po zakonu, nije se mogla prodati, premda se mogla naslijediti. Kao ishod toga, postojao je sistem lažnih usvojenja, uveliko potvrđen u materijalu iz Nuzija, kojim su se pojedinci usvajali tako što su svojim očevima davali velike poklone koji su zapravo predstavljali kupoprodajnu cenu. Neki ljudi su na taj način postajali veliki zemljoposjednici: npr. Tehip-tila, čije arhive pokazuju da je imao ogroman broj očeva koji su zapravo bili njegovi stanari, koji plaćaju boravak. Praksa pogodbe je takođe potvrđena u arhivama iz Nuzija, kojom bi pojedinac bivao unajmljen da služi porodicu na određeno vreme posle čega je bivao slobodan; zauzvrat, porodica unajmljenog dobijala je neka sredstva, poput žitarica ili srebra. Arhive iz Nuzija osvjetljavaju i neke odlike porodične strukture, naročito postojanje leviratskog braka, kao i zvanično usvajanje žene, fino dvorsko posuđe (posuđe iz Nuzija) pronađeno na nekoliko lokaliteta širom teritorije na kojoj se nalazila država Mitani, tvrdilo se čak da postoji mogućnost da se neka vrsta porcelana i proizvodila. Kraljevi države Mitani su raspolagali ogromnim resursima i vještim zanatlijama, kao što pokazuje beskrajno duga i podrobna lista dragocjenosti koje su poslate sa mitanijskom princezom Tudhepom u Egipat UGARITUgarit, danas Ras Šamra na sirijskoj obali, bila je donedavno jedina od malih gradova-država ove oblasti gde su pronađene obimne i raznovrsne arhive. Tekstovi veoma podrobno osvjetljavaju istoriju, društvo i kulturu kananske države u periodu od s. 1400. do malo posle 1200. U to vreme moć države Mitani je opadala poslije niza hetitskih napada. Šupiluliuma I [1370-1330,(1344-1322)] rastućem hetitskom kraljevstvu konačno je pripojio sve teritorije u severnoj Siriji čak do Damaska (poglavlje 5d). Sam Ugarit je u tom trenutku pao pod hetitsku kontrolu, pa njegove arhive, takođe, bacaju svijetlo na to kako je funkcionisala hetitska prevlast u jednoj oblasti. Arhive su iz kasnijeg perioda od tablica iz Alalaha IV (pozni petnaesti vek), pa tako pomažu da ispunimo prazninu u istoriji sjeverne Sirije između s. 1400. i 1200.Slučajno otkriće zasvođene grobnice od klesanog kamena skrenulo je pažnju francuskih arheologa na lokalitet Ras Šamre i njegovu luku u Minet el-Beidi. Kako su iskopavanja napredovala, pronađena je i velika kamena palata, na površini malo većoj od 1 ha (2,5 jutra). Ona je bila smještena usred naprednog i velikog grada, duž čijih su se ulica nalazile dvospratne kuće, verovatno grupisane u zanatske četvrti, nad kojima se uzdizao akropolj sa dva hrama posvećena bogovima koje poznajemo iz Starog zaveta: Baalu i Daganu. Iskopavanja su razjasnila da je Ugarit postoja već u neolitskom periodu, a da je početkom trećeg milenijuma bio velik grad. Deo njegove teritorije nastavio je da bude trgovački centar sve do trećeg stoleća kad su ga izgleda zasenile Seleukija u Pijeriji i Laodikeja na moru.Teritorijalno prostranstvo koje je obuhvatala kraljevina Ugarit (za razliku od grada) nije sasvim poznato. Ona je imala prevlast duž obale od Ma’hadua (Minet el-Beida) do druge luke, Šuksija (Tel Sukas) gde je pronađena jedna ugaritska tablica. Koliko se duboko prostirala u dubinu kopna, nije toliko jasno; procjene se izvode iz onoga što je pomenuto u sporazumima. Mogla je dosezati sve do Oronta, možda čak i dalje na sjeveroistok; susjedne države su bile Mukiš na severu, Nuhaše na istoku i Amuru na jugu. Ona je takođe kontrolisala dve manje države, Šijanu i još jednu čije je ime, na žalost, izgubljeno. Od 1975, lokalitet Ras Ibn Hani, smešten na oko 5 km jugozapadno od Ugarita, postao je središte iskopavanja, a pronađene su dvije palate smeštene u utvrđeni grad sa pravougaonim rasporedom ulica. Nekoliko tablica, uključujući i više njih na ugaritskom, potvrđuju da je to bio još jedan ugaritski centar.Ugaritski predeo bio je prošaran selima i gradićima: poljoprivredom, glavnom proizvodnom granom Ugarita (kao i većine preindustrijskih država) bavila se većina stanovništva. Osim kralja i njegovih visokih zvaničnika i sasvim malog broja robova, stanovništvo su činili slobodni građani. Neki od njih, nazvani kraljevim ljudima, dobijali su zemlju na poklon od kralja, kao naknadu za usluge pružene državi (npr. oružari, hvatači ptica,grnčari), dok su ostali uzgajali svoje usijeve. Pogrešno je misliti,kao što se nekad činilo, da su kraljevi ljudi bili na neki način bogatiji ili privilegovani u odnosu na seljake. Bilo je sasvim moguće sresti uspešnog seljaka i siromašnog kraljevog čoveka. Osim osnovnih namirnica (žitarice, vino, masline), Ugarit je proizvodio i viškove; nizovi amfora u lučkim skladištima upućuju na proizvodnju maslinovog ulja u količinama za trgovinu; vino i so takođe su se jamačno izvozili. Ugarit se specijalizovao i u zanatstvu: proizvodila se fina, purpurno bojena pamučna i vunena odeća (boja se dobijala iz ljuskara zvanog volak), kao i bale tkanine u velikim količinama; njih su naročito tražili Hetiti kao veći dio danka zahtevanog od Ugarita. Hetitski sporazum sa

Ugaritom, takođe, pokazuje da se za Ugarit smatralo da može prikupiti velike količine zlata i srebra, kako u polugama, tako i u formi posuda izrađenih od dragocenih metala. Trgovci su grupa koja se veoma ističe u ugaritskim arhivama. Tekstovi otkrivaju da u trgovinu nisu bili uključeni samo građani Ugarita, već su i poslovni ljudi iz drugih krajeva bili smešteni u državi: trgovci iz Ure u hetitskoj Kilikiji na primer, sačinjavali su malu ali uticajnu trgovačku zajednicu; trgovci iz Alašije (na Kipru) takođe su delovali u Ugaritu. Najvažnija poznata uloga, koju je Ugarit na trgovačkom planu imao u to vreme, bila je da služi kao skladište za velike količine žitarica koje su iz sjeverne Sirije odvožene na hetitski dvor.Posljednji kralj Ugarita iz brončanog doba , Ammurapi, (oko 1215. do 1180. godina prije Krista) bio je suvremenik Hetitskog kralja Suppiluliuma II. Točni datumi njegove vladavine su nepoznati. Međutim, sačuvano je kraljevo pismo u kojem Ammurapi naglašava ozbiljnost krize s kojima se suočavaju mnoge bliskoistočne države od invazije morskih naroda. Ammurapi moli pomoć kralja Alašije, naglašavajući očajnu situaciju s kojom je Ugarit suočen: „Moj otac je, evo, neprijateljsko brodovlje je došli (ovdje) ; (?) Moji gradovi su spaljeni, I oni su učinili zlo u mojoj zemlji. Zna li moj otac zna da su svi moji vojnici i kola (?) u zemlji Hatti, a svi moji su brodovi u zemlji Lukka ?... Dakle,zemlja je prepuštena sebi. Neka moj otac to zna:. Sedam brodova neprijatelja koji su došli ovdje nanijeli su nam mnogo štete. Nažalost po Ugarit, pomoć nije stigla, a grad je spaljen do temelja krajem bronzanog doba.

SUMER I AKADNajplodnija zemlja koja se nalazi između Tigrisa i Eufrata je kako su je Grci nazivali Mezopotamija. Ta se zemlja proteže od jermenskih planina na sjeveru do Perzijskog zaljeva na jugu.Tigris izvire iz Jermenskih planina, dok izvori Eufrata leže istočno od Erzeruma na visini od 2000 metara nad morem. Uprkos tome što je Tigris kraći za 750 metara, on nosi dva puta više vode od Eufrata. Periodični izlivi Tigrisa i Eufrata (zbog topljenja snijega na Jermenskim planinama) su bile od značaja za razvitak zemljoradnje (vještačko navodnjavanje).Eufrat plavi znatno veću teritoriju i njegovo izlijevanje traje znatno duže od izlijevanja Tigrisa.Stari gradovi Sumera i Akada, kao što su npr. Sipar, Kiš, Šurupak, Uruk i Larsa, ležali su na obalama Eufrata.Sumer se nalazio na jugu Mezopotamije, dok Akad je bio na sredini.Sumer i Akad su se razlikovali u klimatskim pogledima. U Sumeru zima je bila relativno blaga i rasla je hurmina palma.Po klimatskim uslovima Akad je bio bliži Asiriji, gdje zimi pada snijeg i divlja hurmina palma ne može rasti. Prirodna bogatsva Sumera i Akada nisu velika. Mješajući glinu sa asfaltom, stanovnici stare Mezopotamije pravili su osobito čvrst materijal koji im je zamjenjivao kamen. Oskudan je i biljno svijet Sumera i Akada. Sezam su koristili za pravljenje ulja, te tamarisk od kojeg je pravljena slatka, smola. Po istočnim planinama gajene su ovce i koze. Rijeke su bile bogate ribama svakovrsnim pticama.ARHAJSKO DOBANajstarija naselja na teritoriji srednjeg dijela Mezopotamije javila su se u dobu poznog neolita. Plemena su živjela na ostrvima koja su se uzdizala iznad močvara; naseobine na vještačkim nasipima. Arhajski spomenici nađeni na teritoriji srednje i južne Mezopotamije dijele se na tri kulturna perioda (čitav IV milenij p.n.e) :

• El –Obeida(Sumer)• Uruka(Sumer)• Džemet-Nasre(Akad)

Najstarije naselje koje je otkriveno u južnoj Mezopotamiji nalazilo se u blizini Ura. Stanovništvo koje je tu živjelo bavilo se lovom i ribolovom, ali ubrzo prelaze na stočarstvo i zemljoradnju.U to doba pripitomljene su ovce, koze i svinje i aklimatizovan je emer. Zemljoradnici su se još služili vrlo primitivnim oruđima: motikama od keratina i glinenim srpovima. U to doba pojavljuje se i prvo metalno oruđe, npr: pljosnate sjekire. Prave se i drugi predmeti kao što su ogledalo i igla.Najstarije stanovništvo El-Obeida živjelo je po omanjim kolibama, čiji su zidovi građeni od pletene trske, oblijepljene glinom; uskoro upotrebaljavaju i ciglu. O vjeri u zagrobni život i staroj pojavi sepulkralnog kulta svjedoče skeleti u zgrčenom položaju, nađeni u jamama, i naknadno sahranjene kosti u specijalnim posudama. U grob su zajedno sa pokojnikom obično stavljane posude sa hranom, ogrlice, školje.Uruk- dobio ime po mjestu najvažnijih iskopavanja.Za to doba karakteristična je nova vrsta keramike. Period Uruka okarekterisan je znatnim progresom, koji se naročito izražava u pojavi monumentalne arhitekture.U tom pogledu karakteristični su ostaci najstarije stepenaste hramovne kule (zikurata), kameni fundament jednog hrama i jedna monumentalna građevina, podignuta od velikih cigla, sa stubovima i šarenim mozaicima.

Privredni život i kultura dalje se razvijaju u ovom periodu. Javlja se potreba za sastavljanjem najstarijih dokumenata. U vezi sa ovim nastaje piktografska pismenost, čiji su tragovi sačuvani na cilindričnim pečatima iz toga vremena. Na natpisima nalazi se ukupno 1500 slikovnih znakova, iz kojih se postepeno razvilo starosumersko pismo.Treći period sumersko-akadske starine- Džemdet-Nasra. Iskopavanja iz 1926. g. otkrila su mnoštvo spomenika. Zemljoradnička privreda bila je i dalje razvijena. Pored ječma stavnovništvo je gajilo i pšenicu. Veliki privredni značaj dobilo je pripitomljavanje bika i magarca.Raznolikost šara i boja, kao i zrelost oblika, ukazuju na znatan razvitak keramike. I metalurgija se dalje razvija. Bakarno oruđe sve više potiskuje oruđe i oružje od kamena i kosti. Razvitak poljprivrede i zanatstva dovodi do pojave trgovine. Pojava trgovine povlači za sobom razvitak saobraćaja.Porast materijalnog bogatstva dovodi do socijalnog raslojavanja.Pogrebni običaji i umjetničke predstave svjedoče o daljem razvitku zemljoradničkih kultova, među kojima je vidno mjesto zauzimao kult boginje majke.Iskopavanja najstarijih naselja u Mezopotamiji dalu su bogat arheološki materijal. Danas se može potvrditi da su se Semiti Akada i Sumerci južne Mezopotamije oštro razlikovali jedni od drugih, kako po svom spoljašnjem izgledu, tako i po jeziku. Sumerski jezik je blizak turanskom jeziku. Akadski jezik, spada u grupu razvijenih semitskih jezika.Semiti Akada su došli u Mezopotamiju sa zapada, dok Sumerci iz planinskih oblasti. (Zikurat- hramovi reproduciraju oblik vještačke planine).Semiti Akada su srodni sa semitskim plemenima-Sirije i Arabije.Razvitak poljoprivrede, pojava metalurgije i širenje trampe imali su za posljedicu porast proizvodnih snaga i potrebu za povečanjem radne snage.Rezulat je raspadanje starog poretka prvobitne zajednice i nicanje najstarijih robovlasničkih država.Vodeću i progresivnu ulogu igrala je poljoprivreda. Na veliku gustinu stanovništva ukazuje činjenica što se krupni gradovi Larsa i Uruk nalaze na rastojanju od 24 km. Prostrane livade pružale su stanovništvu mogućnost da se bavi stočarstvom. Razvitku zemljoradne su doprinosili plodnost tla, obilje vode i prirodnog đubriva.Stanovništvo ipak moralo regulisati razlive rijeka i stvoriti sistem vještačkog navodnjavanja Za obradu zemlje služili se najprostijom motikom, i primitivnim plugom.Po Marksovim riječima oni su "rili zemlju kao svinja ili krtica..."Sa raspadanjem starih seoskih opština povećavao se broj robova u zemlji.Sa razvitkom ropstva postalo je moguće da se postepeno povećava broj robova u privredi. Prema tome nije se osjećala potreba za razvitkom tehnike poljoprivrednih alata.U Mesopotamiji su poznate razne vrste žitarica.Prvo mjesto zauzima ječam, zatim pir.Krupan privredni značaj ima i hurmina palma. Razvitak zanatstva košilo odsustvo najvažnijih vrsta sirovina. U južnom djelu Mesopotamije nije bilo metala, ni dovoljno kamena i drveta.Najvažnija zamjena za drvo bila je trska Krupan preokret u tehnici izvršilo je otkriće metala.Jedan od prvih koji su bili poznati narodima južnog dijela Mesopotamije bio je bakar.Nešto kasnije pojavila se bronza, koja je pravljena od legure bakra i olova. Činovnici su morali uzimat porez u ovcama, jagnjadi i ribi.Trgovina bila još primitvina. To je bila najstarija trampa: jedna vrsta robe-za drugu vrstu robe.Zbog razvitka trgovina dolazi do razvoja kopnenog i vodenog saobraćaja.Korištena primitivna kola sa točkovima u obliku diska. Dolazi do pojave ekploatisanj jednoga čovjeka od strane drugoga. Prvi oblik ropstva je Tzv. patrijalhalni oblik robstva: dozvoljeno ocu da prodaje svoju djecu.Često su maskirali takve prodaje usvajanjem djece.Žene su se prodavale češće nego muskarci o čemu svjedoci termin "Cijena žene". Drugi oblik ropstva je-ropstvo za dug.A treći oblik, najstariji i najvažniji izvori ropstva, su i dalje bili ratni pljenov. Riječ "rob" se moze prevesti kao čovjek iz planinske zemlje. U Sumeru robove zvali "sag" = komad. A u Akadu "ardu“ =oboreni ili "rešu" = glava. Cijena roba je 112-160 g srebra. Dolazi do raslojavanje društva, pojava robovlasnicke aristokracije o cemu nam govori pojava temina Lugal -veliki ljudi, prestavlja prvi poznati socijalni terminn .Prema dokumentima prve robovlasnicke države su formirane u 3 mileniju p.n.e. Zemljoradnja zasnovana na viještačkom navodnjavanju.Nubanda je bio činovnik koji je brinuo o tom navodnjavanju. Demekari su vodili racuna o trgovini, njihov stariješina bio je veliki demkar patesi.Dugur- vodili računa o sladistu.Maškim-ubirači poreza.

U najjuzbijem dijelu nalazio se grad Eridu.Ur- centar jedne jake države.Nimpur je bio vjerski i kultuni centar, tu se je nalazilo svetiliste bogu Enlila.Država Lagaš -temelj ekonomske i političke moći.2549.-2370. g. vladar se borio za ujedinjene cijele oblasti. Car Eanatum pokorio Urk,Lars,Eridu, sto znaci čitavu južnu Mezopotamiju. Eanatum je vodio bitke sa Uš-om i Um-om, izvori pokaziju da je on ovaj rat dobio (stela Jastreba) .Vojnu politiku Eаnаtumа nаstаvio je Entemenа. Historijskim dokumentimа nаtpis Entemene, vrlo stаri diplomаtski dokument (opisuje uzajamne odnose i ratove- Lagaša i Ume).Entemenа preti pobeđenimа dа će u slučаju dа nаruše ugovor pribeći svirepim kаznаmа. Dugi rаtovi koje su vodili moćni vlаdаri Lаgаšа doveli su do dаljeg rаzvitkа primitivne robovlаsničke privrede (drevni plugovi potiskuju motiku; usavršuju se zanati; metalurgija stiče široku raspostranjenost).Pojаčаn je priliv u zemlju zаrobljenikа, koji su pretvаrаni u robove. Rаzvitаk privrednog životа dovodi do bogаćenjа sаmo vlаdаjuće klаse robovlаsničke аristokrаtije-utjecajni činovnici i bogati sveštenici.Tаko je jаčаlo klаsno rаslojаvаnje, koje je dovelo do zаoštrаvаnjа klаsnih protivriječnosti i do oštrih eksplozijа klаsne borbe, nа štа ukаzuju dokumenti iz vremenа Urukаgine (oko 2400 g. p.n.e.).Posljednji car iz te dinаstije, Lugаlаndа, bio je prinuđen dа svoje mjesto ustupi Urukаgini, koji prisvаjа vrhovnu držаvnu vlаst poslije jednog nаsilnog prevrаtа.Urukаginа sprovodi čitаv niz reformi, koje imаju zа cilj dа unekoliko poboljšаju položаj srednjih slobodnih slojevа stаnovništvа. Prije njegovog osvаjаnjа, u Lаgаšu je neogrаničeno vlаdаo gornji sloj robovlаsničke аristokrаtije: bogataši, činovnici a i svještenici su mogli da nekažnjeno pljačkaju i tlače sirotinju.On je uklonio nаdzornike i žbirove, pustivši ljude dа se slobodno bаve svojim poslom. Vrаtio je prаvа i privilegije hrаmovа. Ali je u isto vrijeme smаnjio plаtu koju su sveštenici rаnije uzimаli od stаnovništvа zа vršenje vjerskih obredа. Zаbrаnio je vojnim stаrješinаmа dа zlostаvljаju vojnike, nаsilno im oduzimаjući pod vidom prodаje njihovu imovinu, i nаredio im dа zа kupljenog mаgаrcа ili kuću plаte prаvednu cenu, ili, kаko slikovito stoji nа nаtpisu, „dobrim srebrom“. Lugal-zagizi (vladar Ume) je upao u Lagaš, opustošio grad, spalio hramove i dvorce, oplačkao i zbacio sa prijestolja Urukaginu. On je želio ujediniti čitav Sumer i čitav Akad. Pokorio je Uruk, Ur, Larsu, Adab i Nipur. Kako bi učvrstio svoju vlast nad Sumerom, oslanjao se na sveštenstvo i pozivajući njihove bogove. Lugal-zagizijeva ujediniteljska i osvajačka politika doprinjela je procvatu sumerskih gradova. Taj procvat nije bio dugog vijeka- uskoro je nastalo jako Akadsko carstvo. Nastala je borba, iz koje je kao pobjednik izašao semitski Akad, stvorivši Sumersko-akadsko carstvo. Između semitskih plemena vjekovna borba za prevlast i vladavinu Akadom.Iz dokumenata saznajemo da: sumerski car pobjeđuje Enbi- Ištar, cara Kiša i cara Opisa. Statue, plemeniti metali i kamenje- odvučeni iz oba grada i posvetili ih bogu Nipura- Enlilu. Semitski grad Kiš-najstariji centar semitke vladavine; dosegao visok procvat- jedno vrijeme vladao nad gradovima Sumera.Stalna borba između sumerskog juga i semitskog sjevera dovodi do pobjede semitskog sjevera. Sargon I (‘pravi car’) osnivač Akada potčinjava sebi Sumer i ujedinjuje pod svojom vlašću znatan dio Mesopotamije. Sargon I bio je krupan političar; uspomena na njega je sačuvana u ciklusu pjesničkih legendi. Sudeći prema jednoj od njih, on je nasilno osvojio državnu vlast, osnovao dinastiju, i sam sebe proglasio štičenikom vrhovne boginje Ištar. Formirani su novi kanali, regulisanje riječnog sistema- jačanje Akadskog carstva. Da bi se učvrstila trgovina, zaveden je sistem mjera i težina zasnovan jednim djelom na dekadnom sistemu, koji se pojavio kod Semita.Sargon I je organizovao stajaću vojsku- 5 400 vojnika.On sebe naziva “carem Kiša” i “carem Akada”. učvrščivanje vlasti nad obalama Perzijskog zaljeva. kreće na sjever i ujedinjava Mezopotamiju. “Enlil mu je dao Gornju Zemlju, Maer, Jarmuti i Iblu, sve do Kedrovih šuma i Srebrnih planina”.“prošao more zapada, bio tri godine na zapadu, pokorio i ujedinio zemlju, postavivši na zapadu svoje statue i preveo preko mora i kopna zarobljenike”.“car četiri strane svijeta” RIMUŠ (2313.-2305. pr.n.e.)

• gušenje ustanaka u Sumeru i Elamu. • ponovo je podčinio Sumer i Elam Akadu. • “pobjednik Barahsi i Elama”• “car Kiša, gospodar Elama”• vladao zemljama od Perzijskog zaljeva do Sredozemnog mora.

MANIŠTUSU (2305.- 2291.pr.n.e.)• pokorio je oblasti Elama – Anšan i Širihum. • išao preko Perzijskog zaljeva (jugozapad Irana). • učvrščivanje Akadskog carstva. • agrarna politika.

NARAMSIN (2290.-2254.pr.n.e.)• procvat Akadskog carstva. • širenje granica. • upao u Siriju i stigao do Sredozemnog mora. • pokušao je proširiti granice na sjever (Arama i Ama) i na jug (Magan).• Naramsin, moćni bog Akada”• “Četiri strane svijeta poklonile su se pred njim”• koalicija protiv njega: car Heta, Ganiša, Kursaure, Amurua, zemlje kedrova (Sirije i Amana) te carevi

Parašija.SARGANIŠARI (2253.-2230.pr.n.e.)

• vodi stalne borbe protiv neprijatelja Akada. • pobjeda nad Amortima i Elamitima. • rušenje Akadskog carstva – pleme Guti upali su sa istoka u Mezopotamiju.

Carevi Akada vodili su stalnu borbu s Gutima.Guti ubrzo osvajaju to cijelo područje (nanoseći mnoge štete).Sumerska himna bogu Ninibu gdje se opisuje svirepost Guta.Bogovi su odučeni u ropstvo. Zemlja je u rukama neprijatelja; na stanovništvo udareni nameti i porezi.Kanali i jarkovi su zapušteni; Tigris je prestao biti plovan; polja se ne navodnjavaju...Samo južni dio Sumera bio je otkupljen od strane Guta i tu je bio mir. Stari sumerski gradovi iskorištavaju slabljenje Akada da bi obnovili i proširili trgovinu.U Lagašu vlada Gudea koji osigurava grad od neprijatelja i širi spoljnu trgovinu i ukrašava grad građevinama.Koriste se bogati materijali za građu (skupocjene vrste kedrovine; mramor iz Tidana).Razvija se gradnja hramova.Gradnja statua u čast Gudei zbog njegove jake želje za gradnjom.Na glinenim valjcima je sačuvan opis gradnje hramova.Za vrijeme gradnje hramova čistio se grad od smeća i svi su građani učestvovali u gradnji.Obustavljale bi se sutske parnice,istjerivani volšebnici…Opis gudeinog neimarskog entuzijazma.Hramovi su bili veoma ukrašeni reljefima i statuama.Desio se velik procvat sumerske kulture ostavljen na raznim obrascima.Guti su vladali ovim područjem 125. godina.Počinje asimiliacija plemena Akada i Sumera.Primaju jezik i kulturu Sumerana i Akađana.Ratni sukobi u vezi kulture su se često događali.Utukegal kralj Uruka vodi borbu s gutskim kraljem Tirikanom.To uzrokuje pad Guta i zarobljeništvo.Nakon guta na vlast dolaze kraljevi iz 3. dinastije iz Ura (najstariji grad u Sumeru).Ostavljeni su mnogi tragovi njihove vladavine.Ujedinjuje se cijela Mezopotamija.Podizala su se mnoga velika skladišta hrane npr. Nipur.Razvija se trgovina i koristi se težinski metalni novac.Centralizira se država – vlada jedan kralj.Patesi postaju namjesnici koji su odani kralju, te se premještaju u druge gradove.Patesi u svojim rukama imaju administrativne, sudske i financijsko-poreske funkcije i povezani su sa hramovima.Nastaje iz toga vremena prvi kodeks-zakonik koji je utvrđivao norme porodičnog prava,nasljedstva, usinovljavanja.KRALJ ŠULGI (2100.-2042.g.pr.n.e.)

• Imao je 9 pohoda protiv istočnih brđana.• Plemena Sumuru i. Lulubejaca.• Upada u Elem.• Pustoši Anšan i ostavlja namjesnike.• Osvaja sjever zemlju Subartu.• Osvaja Siriju i prodire do Male Azije.• Postavlja ”Kult kralja”- kralj je bio bog.• U njegovu čast podizali su se hramovi i prinosile žrtve

Na posljetku dolaze česte opasnosti od stepskih i nomadskih plemena Amorita.Gimil-sin vodi borbu zbog stalnih provala čak i sa istoka Elamita.Poslednji urski kralj Ibi-Sin je potučen od trupa država Mari i Elama.Odvođenjem kralja u zarobljeništvo ruši se 3.Urska dinastija.S time je propala država ali kultura i jezik su se održali jos dugo i

ostala plemena i stanovnici su primili sumerski jezik i kulturu.Ep o Gilgamešu preveden je na hetski i huntski jezik.Nastavlja se štovanje sumerskih bogova.Spomenici sumerske kulture nađeni su u ruševinama Ašura.Sumersko pravo utječe na razvitak prava u Babilonu, Asiriji, Maloj Aziji i Palestini.

BABILONSKA KULTURABabilonska kultura stekla je u starom vijeku široku rasprostranjenost među svim narodima Prednje Azije i izvršila snažan uticaj na kulturni razvitak antičkog svijeta.Najstarija žarišta te kulture bili su gradovi Sumera i Akada te oblasti Elama. Jedna od najkrupnijih kulturnih tekovina sumerskog naroda bio je pronalazak pisma koje se pojavljuje u doba Uruka,već početkom IV stoljeća p.n.e.Sumersko pismo prvobitno je poniklo od crteža,gdje su slikovni znaci služili za oznaku prikazanih riječi.Međutim to primitivno pismo nije pružalo mogućnost da se napišu složene riječi i apstraktni pojmovi,te je pisar zato morao da spaja nekoliko različitih znakova. Tu dolazimo do pojave mnogih slogovnih znakova i nekoliko alfabetskih znakova,koji služe za oznaku glasova.Iako na prvom mjestu u babilonsko-asirskom pismu stoje slogovni znaci,ipak su se pored njih sačuvali u vidu relikata i stari likovni ideogrami,gdje se izričito vidi stagnacija kulture starog Istoka.Tako umjesto čitavog predmeta,počeli su oni crtati samo njegov najkarakterističniji dio,pretvarajući crtež u linearnu shemu. Crta se na glinenim tablicama,gdje na mekoj glini tokom vremena znaci dobijaju oblik raznih kombinacija vertikalnih,horizontalnih i kosih klinova. Klinastim pismom služilu su se u starom Akadu,u Asiriji,u hetskoj državi,u Urartu,u Siriji i staroj Persiji.Sredinom II stoljeća klinasto pismo je postalo međunarodni diplomatski sistem pisma.Njim su se služili i egipatski faraoni koji su vodili veliku prepisku sa carevima Prednje Azije i sa kneževima Sirije i FenikijeKlinasto pismo su također preuzeli i semitska plemena koja su natsanjivala srednji i sjeverni dio Međurječja tj.zemlju Akad,Babilonsku državu i Asiriju. To je sve dovelo do toga da klinasto pismo postane polifonski sistem pisma,tj.da da pojedine grupe klinova imaju istovremeno različito glasovno značenje.Tek sredinom II stoljeća p.n.e. Klinasto pismo je dobilo prostiji fonetski oblik,postepeno se pretvorivši u jedan od najstarijih nama poznatih alfabeta. RELIGIJAReligija najstarijih plemena Sumera i Akada svodila se uglavnom na primitivni fetišizam.Dalji razvitak religije doveo je do pojave kulta prirode.Čovjek je osjećao svoju nemoć u borbi sa prirodom i gledao ju je sa osjećajem straha,straha na užasnu stihiju,razbjesnele vode,divlje zvjeri,te na taj način su stari stanovnici Mezopotamije počeli da obožavaju prirodu u njenim raznim formama.Počeli su da smišljaju fantastične legende ,gdje su postojali nadprirodni i moćni duhovi i bogovi,a likove su uzimali prema liku i obličju smrtnih ljudi. BOGOVI:

• ANU-bog neba(vrhovni bog u Mezopotamiji)• MARDUK-bog oluje(vrhovni bog u Babilonu) • NINMAH-majka bogova• TAMUZ-bog vode(istinski sin)• ENLIL-bog zemlje• SIN-bog mjeseca• BABAR-bog sunca(sin boga Sina-Mezopotamija)• ŠAMAR-bog sunca(Babilon) • IŠTAR-boginja plodnosti,života i rađanja• EA-bog pučine• NERGAL-bog podzemnog svijeta

Babilonci također vjeruju i obožavaju planine i biljke,te vjeruju u sveto “drvo života” i “drvo istine”koje štite bogovi Tamuz i Ningišzida.Vjerovali su i u urmine palme koje su imale ogroman značaj u privrednom životu stare Mezopotamije. Još u doba I dinastije sahranjivanje se obavljalo u zgrčeni položaj u prostim jamama ili je pokojnikovo tijelo uvijano u rogozinu i sahranjivano u glinenom sarkofagu.Carevi i carice sahranjivani su u velikim grobnicama i zajedno sa njima zakopavana je velika količina dragocjenih predmeta,također prilikom pogreba prinošene su ljudske žrtve. DRŽAVNI KULT I OBOŽAVANJE CARA

Sa pojavom najstarijeg robovlasničkog društva,starinski kult prirode pretrpljuje modifikaciju,fantastično odražavajući postojanje države i careve despotske vlasti.Bogovi koji su ranije bili personifikacija prirodnih sila,postaju sad apstraktni pojmovi,strašni ratnici i moćni carevi.Dok se vrhovni bogovi prikazuju u vidu careva i carevi na zemlji prikazuju se kao zemaljski bogovi. Prvi car I dinastije Ura MES-KLAG-GAŠER nazvao se “sinom boga sunca”.Drugi car ŠULGI zahtjevao je da mu se odaje božanska počast.Te su mu se dizali hramovi,sastavljale himne,prinosile žrtve.Mnogi carevi su se izjednačili sa bogovima,kao npr. Car Hamurabi koji se izjednačio sa bogom suncem Šamašem i nazvao se božanskim carem careva,kome po pravu pripada skiptar i kruna. Sa pojavom najstarijeg robovlasničkog društva,starinski kult prirode pretrpljuje modifikaciju,fantastično odražavajući postojanje države i careve despotske vlasti.Bogovi koji su ranije bili personifikacija prirodnih sila,postaju sad apstraktni pojmovi,strašni ratnici i moćni carevi.Dok se vrhovni bogovi prikazuju u vidu careva i carevi na zemlji prikazuju se kao zemaljski bogovi. Prvi car I dinastije Ura MES-KLAG-GAŠER nazvao se “sinom boga sunca”.Drugi car ŠULGI zahtjevao je da mu se odaje božanska počast.Te su mu se dizali hramovi,sastavljale himne,prinosile žrtve.Mnogi carevi su se izjednačili sa bogovima,kao npr. Car Hamurabi koji se izjednačio sa bogom suncem Šamašem i nazvao se božanskim carem careva,kome po pravu pripada skiptar i kruna.

• Vrhovno trojstvo bogova čine:Anu-bog neba• Enlil-bog zemlje• Ea-bog vode• Sljedeću grupu bogova čine:Sin-bog mjeseca• Šamaš-bog sunca• Adad-bog oluje

Ištar-bog.plodnostSa razvitkom rituala formira se sveštenstvo,koje se u znatnoj mjeri specijalizuje.Pojavljuju se posebni sveštenici za vršenje molitvi,proricanje,prinošenje žrtvi,te posebni sveštenici-muzikanti.Najviše svešteničke dužnosti du u rukama upravljača(patesi) i careva(lugal) koji pretendiraju na poznavanju religijskih tajni.Tako se stari car Uruka po imenu Gilgameš smatra “čuvarem tajnog znanja” KNJIŽEVNOSTKnjiževno stvaranje poniklo je u staroj Mezopotamiji u IV stoljeću p.n.e.o čemu svjedoće fragmenti književnih dijela nađenih u arhivima najstarijih sumerskih dragova.Sumerska književnost,sumersko klinasto pismo i čitava sumerska kultura u cjelini izvršili su snažan uticaj na asirsko-babilonsku književnost. Većinja književnih djela samo je umjetničko uobličenje religijskih mitova,legendi,dogmi i ideja.Ta književna djela služila su ciljevima vjerske pouke,objašnjavajući ljudima zakone i pojave u prirodi,tajne bića,smrti,svemira i ljudskog života.Himne,molitve,basne služile su ciljevima vjerskog kulta,te su pjevani ili izgovarani po hramovima prilikom vršenja religijskih obreda. Najdublji preci sumersko-babilonske književnosti vode svoje porijeklo od usmenog narodnog stvaranja,čiji su se obrasci sačuvali u jako malom broju.Tu spadaju aforizmi životne mudrosti,tj.poslovice.Najvažnije mjesto u babilonskoj kulturi zauzimao je ep,čiji su se obrasci do danas sačuvali u veoma velikom broju.Oni pričaju o životu i podvizima bogova kao i heroja,a sve u cilju veličanja datog boga,njegovog hrama,te njegovog sveštenstva. MIT O STVARANJU SVIJETAMit o stvaranju svijetapočeo je u vrijeme kad je Babilon postao prijestolnica Babilonskog carstva,a bog Marduk vrhovni bog Babilona.U osnovi tog spjeva leži borba između MARDUKA-boga svjetlosti,dobra protiv TIMATA-čudovišta,mračne sile,haosa.Dolazi do pobjede Marduka,te iz Tmatovog tijela stvara cijeli svijet. Posljednji dio spjeva sadrži himnu Marduku,kome su svi bogovi predali vrhovnu nebesku vlast.Ovaj stari mit o stvaranju svijeta bio je veoma rasprostanjen po čitavom Babilonu.Njegovi dijelovi sačuvali su se u biblijskoj i antičkoj književnosti. EP O AGUŠAJIU spjevu o Agušaji se opisuje suparništvo između boginje IŠTAR i boginje SALTU.Na molbu Agušaje bog EA pomiri boginje,a ljudi doznaju za ovu novu boginju Saltu,te dižu hramove u njemu čast.Tako je došlo do sporazuma.Ovaj spjev zapravo pokazuje borbu izmwđu sveštenstva i kultova triju boginja i pokušaj centralizacije kultova,koji se zapravo i izrazio u izmirenju. EP O GILGAMEŠU

Jedno od najpoznatijih djela babilonske književnosti jeste čuveni Ep o Gilgamešu,ujesno to je i prvi ep,preveden na početku na hetski i huntski jezik,a zatim i na druge jezike.U Gilgamešu se postavlja vječito pitanje o smislu života i neizbježnosti čovjekove smrti.Govori se o vječitoj čovjekovoj težnji da savlada smrt i stekne ličnu besmrtnost,te mučna želja čovjekova da spozna “zakon zemlje”.To se posebno očituje u zadnjim riječima epa: “Pa ništa.Pusti me da sjednem i zaplačem.“Čak ni čuveni Gilgameš,sa dvije trećine božanstvo,a smao jednom čovjek ne može da zasluži i stekne besmrtnost. Blaženestvo u zagrobni život daje se samo onome ko izvršuje zapovjesti religije,zahtjeve sveštenika,obrede vjerskog kulta.U tome je osnovna misao čitavog epa. EP O ADAPIIsta misao o vječnom životu,ista čovjekova težnja ka besmrtnosti prožima sobom i ep o Adapi.Vladar Adapa,sin boga mudrosti Ea,slomio je krila južnom vjetru i bio pozvan na sud pd vrhovnog boga Anu.Slušajući savjet svog oca on pobjeđuje u svoju korist,ali u isto vrijeme odbija da primi hranu vječnog života i napitak besmrtnosti.Tako Adapa iz sopstvene pretjerane opreznosti ne dobiva besmrtnost,koju su mu bogovi unaprijed bili pripremili. EP O ETANIMoralne i dijelom religijsko-filozofske vrijednosti nalaza se u epu u Etani.Priča o prijateljstvu orla i zmije,vjerolomstvu orla i osveti zmije,kao i pokušaju Etane da se na orlovim krilima vine na nebo,te pribavi “travu rođenja” i uzme vrhovnu carsku vlast,međutim to ne uspjeva. U ovom epu se jasno vidi sveštenička propaganda koja kroz religijsku literaturu želi da obrazloži i opravda carsku vlast i učvrsti klasni robovlasnički poredak. KATABAZA BOGINJE IŠTARNastojeći da nađu smisao smjenjivanja godišnjih doba,da shvate uzroke smrti i ponovno rađanje prirode stanovnici stare Mezopotamije su stvorili mit o smrti i uskrsenju boga prirode Tamuza,koga uskrsava njegova ljubav boginja Ištar.Međutim i iŠtar je sišla u podzemni svijet,poslije Tamuzove smrti,gdjesvakom od sedam stražara ostavlja svoje ukrase.Zatočeni u podzemnom svijetu nagone bogove da ih se oslobodi,kako bi životni ciklus se nastavio. Ovaj ep se izvodio po hramovima za vrijeme praznika u vrijeme kada je uskrsnuo bog Tamuz:

• U dane Tamuza svirajte na azurnoj fruli.• Udarajte o kolute od kornalina.• Svirajte i vi s njima,narikače.• Da bi mrtvi ustali,opijeni prijatnim kadovima.

DRAMSKO PJESNIŠTVODramsko pjesništvo uglavnom je vezano za kult boga prirode koji umire ili vaskrsava.U vrijeme dinastije Isina pojavljuje se dijalog između boginje Egi-me i njenog brata boga Lil.Zatim na scenu dolaze tužbalice o bogu Tamuzu, koje su se zadržale veoma dugo u Mezopotamiji.U vrijeme praznika bogu Marduku,postojali su svečani obredi u kojima je morao učestvovati i sam car.Car se prerušavao u Marduka,te postajao sveta žrtva.U to vrijeme caru bi se oduzimali znaci njegove vlasti,a vrhovni sveštenik udarao je bičem cara,koji je klečao na koljenima.Tek nakon toga car bi ponovo dobivao carske moći.Na ovaj način pomoću simboličnih likova se pokušavalo objasniti tajne prirode,života i smrti. RELIGIOZNO-FILOZOFSKO PJESNIŠTVODva djela:

• “EPU O STRADAJUĆEM PRAVEDNIKU”• “RAZGOVORU GOSPODARA S ROBOM”

U prvom epu autor se žali na svoju tešku sudbinu,jer ga uvijek progoni nesreća i samo nesreća.Tu se pojavljuju prve sumnje u pravednost bogova,samim tim u istinitost vjerskih dogmi,koje obećavaju nagradu pravedmicima. Drugo djelo je prožeto još većim pesimizmom,gdje rob na sve beskonačne želje odgovora svom gospodaru frazom:”Da,gospodaru moj”.Glavna i osnovna misao autorova izražena je u posljednjim i snažnim riječima dijaloga:

• GOSPODAR:”I sad,šta je dobro?”• ROB:”Slomiti moj vrat i tvoj vrat i baciti u rijeku,to je dobro.Ko je toliko visok da se popne na nebo i ko

toliko veliki da ispuni zemlju.”

• GOSPODAR:”O robe,ja ću te ubiti i tako natjerati da ideš ispred mene.”• ROB:”Uistinu,samo tri dana živjet će moj gospodar poslije mene.”

LIKOVNE UMJETNOSTINarodi stare Mezopotamije nisu stvorili onakva sjajna umjetnička djela kao stari Egipćani,jer nije bilo dovoljno količine kamena,drveta,metala.Osnovne crte arhitekture bile su masivne,osnovni građevinski materijal je bila cigla.Na široku primjenu naišlo je ornamentisanje zidova. Najstariji sumerski hramovi početkom III st.p.n.e. otkopani su u Uruku i El-Obeidu(poznatom po mozaiku).U doba III dinastije Ura otkopani su hramovi,dvorovi u ruševinama Ura,Ešnume i Opisa.Poznat je staroasirski hram boginje Ištar u Ašuru,dvor u Mari itd.Najstariji primjerci sumerskog vajarstva obilježeni su primitivnošću.Sumerske statue predstavljaju čovjeka u nepokretnoj pozi.Na čovjekovom licu najveća pažnja je na očima koje su uvijek odlikuju velikom izražajnošću.Poznat je reljef životinja kroz “Stelu jastrebova” Eanatuma.Iz doba Sargonida poznata je “Naramsinova stela”,gdje je predstavljen akadski car Naramsin.U Hamurabijevo doba poznat je reljef Hamurabija pred bogom sunca Šamašom.POSTANAK NAUČNIH ZNANJAZapažajući pojave u prirodi čovjek je pokušao da ih sistematiše,te tako postepeno niču najstariji zameci nauke,naročito matematike i astronomije.Potreba da se izračunava količina i težina produkata i robe dovodi do najstarijih matematičkih proračuna.Postojale su tablice množenja,sabiranja i oduzimanja za cifre do 180 000.Oblast geometrije ponikla je u vezi sa razvitkom zemljoradnje.Potreba za računanjem vremena dovodila je do utvrđivanja kalendarskih sistema.Došlo je do mnogih zapažanja,posebno o četiri strane svijeta,te su umjeli da razlikuju zvijezde od pet planeta.Zvijezde su raspoređene po sazvježđima.Utvrđena je ekliptika(kružnica kojom putuje Sunce tokom godine)podijeljena na 12 dijelova,te na 12 zodijačkih sazvježđa. Babilonski sveštenici su izgradili specifičan sistem kalendara,dijelom zasnovan na posmatranjima mjesečevih faza.

Osnovne kalendarske jedinice bile su:• -dan od dvadeset četiri sata• -mjesečev mjesec• -godina od 354 dana.

Razlika između građanske i tropske godine iznosila je 11 dana,ali se ova greška kasnije u Hamurabijevo vrijeme ispravila na zapovijed centralne državne vlasti. MEDICINAPostepeno su sticana znanja u oblasti medicine i veterine.U Hamurabijevo doba babilonska medicina se dijelila na specijalne grane:

• -na hirurgiju• -liječenje bolesti očiju• -na veterinu

Anatomija je bila veoma slabo razvijena,jer su se razlikovali samo glavni organi. O potrebi postavljanja tačne dijagnoze,te utvrđivanju svih simptoma bila je stečena jasna svijest.Za liječenje su se koristili veoma složeni lijekovi.Pored lijekova tu su bile i metode:trljanja,pritiskivanja,masaža i ispiranja.LJEKAR=“onaj koji poznaje vodu” , “onaj koji poznaje ulje” .HISTORIJA I FILOLOGIJAPraktične potrebe diplomatije zahtjevale su zapisivanje najvažnijih događaja spoljne politike,uglavnom uzajamnih odnosa među pojedinim državama.U doba Entemena,vladar Lagaša na jednom natpisu saopštava uzajamne odnose između Lagaša i susjedne Ume.Stara predanja su najčešće bila u formi mitskih legendi koja su imala za cilj da teoretski zasnuju carsku vlast uzurpatora ili narodnog vođe. Što se tiče oblasti filologije postojala su dva plemena u Mezopotamiji,plemena Sumeraca i Semita Akada koji su govorili potpuno različitim jezicima i koji su između sebe bili u stalnom dodiru,te se zahtjevalo sastavljanje raznih školskih priručnika za učenje tih jezika.Takvi su silabari-spiskovi klinastih slogovnih znakova,kao i spiskovi klinastih ideograma(semantičkih znakova koji označavaju čitave pojmove) svi na sumerskom i akadskom jeziku. Pored tih čisto informativnih priručnika pisara,sačuvana su i školska gramatička vježbanja,nađena u hramovnoj biblioteci starosumerskog grada Nipura.

ŠKOLEŠkole su se nalazile pri hramovima.U tim školama vaspitani su i spremani za svoj budući poziv pisari koji su u isto vrijeme bili i sveštenici.Škole su pružale kako opšte tako i specijalno obrazovanje.Sistem predavanja nosio je veoma primitivan karakter.Prilikom iskopavanja u Mari nađena je školska prostorija sa tipičnim skamlijama(klupama)za učenike. Babilonska kultura,kao i kultura svih naroda starog Istoka bila je skroz prožeta religijsko-magiskim pogledom na svijet.Sveštenici-pisari su izučavali razne grane stare nauke,te specijalnu tajnu nauku-”tajnu viđenja”Tako se objašnjava tjesna povezanost između astrologije i astronomije,kao i između medicine i vračarstva.Nebeska tijela smatrana su za božanstva,te se njima klanjalo po hramovima. Planete su nazivali prevodiocima.Babilonska medicina se prepliće sa starinskim religijskim vjerovanjima.Pokroviteljkom medicine smatrana je boginja NINHURSAG.Pokroviteljem medicine smatran je “gospodar ljekara”bog NINAZU i njegov sin bog NINGIŠZIDA(čiji je simbol zmija koja obavija žezlo). Babilonska kultura koja je dostigla visok razvitak,izvršila je snažan uticaj na kulturni razvitak drugih naroda starog Istoka.Babilonsko-sumersko klinasto pismo preuzeli su:Asirci,Heti, Mitani, plemena Sirije,Urartu. Klinasto pismo prodrlo je čak u Elam i među iranske narode. Babilonski sistem mjera,tegova i težinskih novčanih jedinica raširio se na teritoriju Prednje Azije.Religijska vjerovanja,književna djela i naučna znanja Sumeraca i Babilonjana izvršila su snažan uticaj na razvitak kulture mnogih naroda starog Istoka.Babilonska kultura izvršila je znatan uticaj na kulturu antičkog svijeta.Prema svemu navedenom možemo zaključiti da je Babilonska kultura jedna od najvažnijih kultura kako starog Istoka,tako i cijelog svijeta,jer je upravo ova kultura dala temelje za razvoj drugih kultura i nauka.

STARA PLESTINAPalestina se prostire od južnih predgorja Libana do sjevernih granica Arapske pustinje, na zapadu granicu čini Sredozemno more, a na istoku sirijsko-mezopotamska stepa.Može se podijeliti na 4 regije ili dijela : primorje , visoravan zapadno od Jordana , dolina rijeke Jordan i visoravan istočno od Jordana.Kroz palestinsko primorje prolazio je trgovački put od Egipta ka Siriji.Dobrom plodnošću pored južnih dijelova primorja ističu se i Saronska nizija te Jerihonska ravnica.Pored navedenih regija izrazitom plodnošću i dobrim preduvjetima za razvoj poljoprivrede odlikuju se i Galileja i zemlja Bašan.Na području Efraima ( „ planine Judeje „ ) i visoravni isočno od Palestine razvijalo se stočarstvo.Izrazito dobre uvjete za razvoj zemljoradnje pruža i dolina rijeke Jordan , osobito oko tzv. Galilejskog mora , dok je većnom toka dosta uska i obrasla trstikom.U globalu prirodna bogatsva su neznatna, u istočnim dijelovima zemlje u starini su bile šume, koje su prije bile neka vrsta šikare ili šumaraka. Drvo se uvozilo iz susjednih zemalja.Rudno-metalno bogatsvo je izrazito slabo, rudnici bakra se nalaze u području Edoma i zaljeva Akab.Palestina obiluje znatnim količinama gline (korištena za izradu posuđa i cigle) te mnogim vrstama kamena.Arheološka iskopavanja svjedoče o tome da je u Palestini čovjek živio još u paleolitsko doba.Nađena je ljudska lobanja veoma bliska lobanji neandertalca, ručni upaljači, šiljci koplja .Karakteristična za neolit je i keramika koja je nađena u najstarijim slojevima Gezera, ali i na drugim mjestima Palestine. Rana neolitska kultura dobila je svoj dalji razvitak u doba Halkolita.U ovo doba spadaju interesantni spomenici iskopani sjeveroistočno od Mrtvog Mora, na mjestu Telelat-Ghasul.Sačuvani su ostaci kućica od nepečenih cigla.Tehnika izrade oruđa se usavršuje, kamene sjekire se zamjenjuju bronzanim .Pronađeno je glineno posuđe koje je ukrašeno geometrijskim ornamentom.Ogroman historijski značaj ima pronađeno zidno slikarstvo, gdje crteži pružaju svojesvrsnu simboliku kulta sunca.Arheološka iskopavanja otkrila su na teritoriju Palestine ruševine mnogih gradova, koji su imali veliki ekonomski, vojni i kulturni značaj LAHIŠRuševine ovog grada nađene su između Gaze i Hebrona, u južnom dijelu Palestine.Ležeći na trgovačkom putu što vodi sa primorja u dubinu zemlje ovaj grad je u III milenijumu pr. n. e. doživio veliki procvat.Grad je okružen zidom od cigli i zaštićen je kulama na uglovima. U ruševinama tog grada nađene su razne vrste oruđa i oružja od kaljenog bakra, također je nađena keramika koja je specifična i te bilješke grnčara svjedoče o postanku pisma.GEZERJe stara tvrđava, okružena zidovima načinjenim od velikih kamenih blokova i zaštićenim pravougaonim kulama. Sjeverozapadno od Mrtvog Mora, na zapadnom rubu doline Jordana, otkrivene su ruševine jednog

starog grada, kojeg istraživači upoređuju sa biblijskim Jerihonom. Dokazano je da je ovaj grad jos u IV-III milenijumu pr. n. e. pretstavljao jaku tvrđavu.Nađeno je kameno oruđe, bakarno oruđe sirskog oblika što svjedoči o visokom i samostalnom razvoju lokalnog zanatstvaMEGIDONalazio se u jugozapadnom dijelu plodne Izraelske ravnice. Ovaj grad je postojao još od duboke starine ali je veliki značaj imao u II milenijumu pr. n. e. postavši važan trgovinski centar i jaka tvrđava. Otkrivena je jedna cijela keramička radionica sa drvenim lončarskim vitlom.U doba invazije Hiksa Megido je ulazio u sastav Hiksoskog carstva a o tome svjedoče nađeni egipatski skarabeji hiksoskog tipa.Tu su nađeni i ostaci tvrđave, koja spada u vrijeme cara SolomonaBogat materijal za proučavanje odnosa između Palestine i Egipta dala su iskopavanja starog grada Bet- Šana koji je iskopan na 5km zapadno od ušća rijeke Nar-Džaluda u Jordanu. Sudeći po tim iskopavanjima, ovaj grad je bio jedan od najstarijih gradova Palestine.Još u III milenijumu pr. n. e. On je bio znatan trgovački centar pa su tako u ruševinama ovog grada nađeni egipatski predmeti iz vremena Starog carstva.U XVIII vijeku pr. n. e. je osvojen od strane Hiksa.U ruševinama ovog grada nađeni su ostaci dva egipatska hrama, mnoštvo egipatskih predmeta i dva dragocjena natpisa iz vremena XIX dinastije, u kojima se opisuju vojni pohodi Setija I i Ramzesa II.Na prostoru stare Samarije nađene su ruševine dvorca Omrija i Ahava, a iskopavanja na prostoru Jerusalema dali su otkrivanja grobnice careva iz kuće Davidove Arheološka iskopavanja na teritoriji Palestine otkrila su veći broj gradova, u kojima je nađeno mnoštvo predmeta iz materijalnog života i kulta.Ali je tu nađeno, kao u Fenikiji i Siriji, vrlo malo natpisa. U dvorcu Ahava u Samariji nađeno je svega 75 ostraka, sa datiranim dokumentarnim zapisima privredne prirode. U Jerusalimu je nađen tzv. siloamski natpis iz vremena judejskog cara Hizkije (oko 715 g. pr. n. e.).U prekojordanskoj oblasti nađen je natpis moavitskog cara Meše, u kome se spominje ime starojevrejskog boga Jahve i opisuju ratovi Moavita sa susjednim plemenima. U ruševinama tvrđave Lahiš nađena je prepiska komadanta utvrđenog grada Kiriat-lerim sa vojnim komadantom Lahiša i susjednih tvrđava,koja spada otprilike u 586.god p.n.e.Bogat materijal za proučavanje Palestine daju egipatski spisi.U mnogim od njih opisuju se pohodi faraona na Palestinu,u tom pogledu osobito su interesantni anali pohoda Tutmesa III,pobjedni natpisi Setija I i Ramzesa II,zatim natpisi Merneptaha,zatim pokorenih oblasti i gradova Palestine i Sirije, koje pomažu da se rekonstruiše historijska geografija tih zemalja. Najzad,veliku vrijednost predstavljaju poznate diplomatski dokumenti iz Amarnskog arhiva,koji daju jasnu karakteristiku Palestine pod vlašću Egipta u doba egipatskog uticaja i prodiranje plemena “Habiri” u Palestini.Dragocjen izvor za historiju Palestine predstavlja Biblija-zbornik raznih djela starojevrejske književnosti, koji je kod starih Jevreja i docnije kod kršćana stekao značaj “svetog pisma”. Najstariji dio Biblije iz IX. stoljeća p.n.e. Redaktor ovog djela upotrebljava riječ “bogovi “- “elohim” , i zato nosi naziv “ elohist” . U VIII. stoljeće p.n.e. spada onaj dio Biblije koji pretstavlja zbornik legendi i historijskih predanja. Autor zbornika naziva glavnog izraelskog boga imenom Jahve, i zato nosi naziv "jahvist". Prvobitni tekst Biblije napisan je na pergameni i na papirusu, starosemitskim pismom bez oznake samoglasnika i podjele rijeci.U posljednjim stoljecima pr. n. e. Biblija je prepisana aramejskim kvadratnim pismom. STANOVNIŠTVOBiblijska predanja su sačuvala daleke ali maglovite vijesti o plemenima na području Palestine.U svakom slučaju prostor Palestine je još od najstarijih vremena naseljen.Filistejci su živjeli na područuju južno od grada Tira uz obalu , oni su dali ime Palestini ( Pelištim, Pelešt ).Hananeji su najstarije semitsko pleme na području Palestine koje se pojavljuju u III i II mileniju prije n.e. Njihovo ime je sačuvano u Bibliji , a dali su ime čitavoj zemlji Hanaan ( na egipatskom Pa-kanan ).Naseljavaju sjever Palestine gdje leže najstariji i najvažniji trgovački gradovi.Pretpostavlja se da su Hananeji naseljavali znatno veću teritoriju uključujući Fenikiju i Siriju.Izvor za ovo pružaju egipatski natpisi i klinopisna dokumenta amarnskog arhiva.Među zapadnosemitska plemena spadaju i Amoriti koji dolaze na prostor Palestine još u najstarija vremena sa prostora sirijsko-mezopotamske stepe.Habiri su semitsko pleme koje se pojavljuje u Palestini i okolnim zemljama na prijelazu XV-XIV st. prije n.e.A njihovo pojavljivanje se poredi sa mnogim zapadnosemitskim plemenima jos u III mileniju prije n.e.. Ime Habiri veže se za biblijski naziv plemena Jevreja ( Ibrim ) kao i staroegipatskom nazivu „Aper“. Ovaj staroegipatski naziv odnosi se na sve zarobljenike sa prostora Palestine u doba Nove države. Ovakva šarolika i razvrsna slika stanovništva ometala je ujedinjenje zemlje i olakšavala osvajanja od strane susjeda.

HANAAN U III I II MILENIJU PR.N.E Palestina i Fenikija u III mileniju pr.n.e. predstavljaju izvjesno kulturno-historijsko jedinstvo.Hananci su stvorili svojevrsnu kulturu.Egipćani još u III mileniju pr.n.e. poduzimaju pohode u Palestinu. Osnovno zanimanje stanovništva bila je zemljoradnja.Pripitomljene su mnoge životinja.Sijane su razne vrste žitarica.Zemljoradnička tehnika je bila primitivna..Veliki značaj ima motika, koja postepeno mjesto ustupa prvobitnom grubom plugu.Pored ratarstva rašireno je bilo i voćarstvo.Hanaanci su uzgajali hurme i vinovu lozu.Uzgajaju razne vrste voća, ali i masline.Prilikom iskopavanja pronađene su muljače za vino i ulje.Pored zemljoradnje razvija se i zanatsvo.Ostaci kamenog oruđa i oružja pronađeni u gradovima Ghasul i Đerar.Obrada kamena sve više ustupa mjesto metalurgiji.Krajem III milenija pr.n.e. u Palestini je bronza u širokoj upotrebi.Bronzani predmeti pronađeni su u Bet-Šanu.Gvožđe ulazi u upotrebu oko XII vijeka pr.n.e.Željezni predmeti pronađeni su u Gezeru, Bet-Šemešu i Đeraru.Znatan razvitak dostigla je i keramika.Razvijaju se i predenje i tkanje tkanina.Hanaanska kultura dostigla je svoj procvat u XVIII vijeku pr.n.e.Klasno raslojavanje je bilo prilično znatno.Kroz Palestinu prolaze važni trgovački putevi.Razvijena je karavanska trgovina.Opadanje hanaanske kulture zapaža se u XVI vijeku pr.n.e.STAROJEVREJESKA PLEMENA OSVAJAJU PALESTINUPlemena Habiri pojavljuju se u Palestini i susjednim zemljama od sredine II milenija p.n.e.Dugotrajne i uporne borbe vodili su Izraelci sa Filistejcima.Filistejci su se u Siriji i Palestini pojavili u u 12 vijeku p.n.e.,te su zauzeli plodnu primorsku ravnicu južno od planine Karmil.U bibliji se podrobno opisuje gvozdeno naoružanje mitskog džina Golijata,koji je starim Egipćanima utjerivao strah u kosti.ZEMLJOPOSJEDOd III milenija pr.n.e. Palestina je bila naseljena skitačkim i stalno nastanjenim zemljoradničkim plemenima.Uticaj susjednih kulturnih država, na primjer Egipta, doprinio je daljem razvoju zemljoradničke privrede, trgovine i porastu gradova. U isto vrijeme nomadska plemena često su upadala u Palestinu iz Arabije i sirijsko-mezopotamske stepe.Među takve nomade spadali su i Habiri. U čitavoj Judeji i čak u oblasti Benjamina, koja leži sjeverozapadno od Mrtvog Mora, živjeli su još i u I mileniju pr. n. e. kulturno zaostali nomadi.Samo ime "Benjamin" ("bene-iamina"- "djeca juga") susreće se na akadskim natpisima iz Mari koji spadaju u II mileniju pr. n. e., i očigledno označava nomadsko južnosemitsko pleme koje pripada grupi plemena sirijsko-mesopotamske stepe.U Bibliji se pleme Benjamina upoređuje sa "grabljivim vukom", koji se ujutro hrani divljači, a uveče dijeli plijen. Međutim stalno nastanjena zemljoradnička plemena vremenom su se sve više učvršćivala u Palestini. U doba raspadanja rodovskog i nicanja seosko-opštinskog poretka postoji opštinski zemljoposjed. Zemljišne parcele dijeljene su među opštinarima žrijebom još u VIII. stoljeću pr. n. e.Od tog vremena, opštinski poredak počinje da se raspasa. U opštinama se pojavljuje aristokratija, koja se bogati prisvajanjem zemljišta susjednih plemena. Bogaćenje krupnih sopstvenika ima za posljedicu i propadanje siromašnih članova opština. Riječ koja znači "opštinska parcela" (cheleq) upotrebljava se za oznaku zemljišta koji se može kupiti za novac.Pored opštinskog zemljoposjeda učvršćuje se i privatni posjed. Velika količina zemljišta koncentriše se u rukama više aristokratije, sa carem na čelu. Velika osvajanja susjednih teritorija, kupovina zemljišta i prisvajanje opštinskih zemljišta dovode do obrazovanja krupnoga fonda carskih zemljišta. Autor jedne od biblijskih historijskih knjiga, govoreći o carevim pravima, ističe njegovo pravo na prisvajanja opštinskih zemljišta:"I najbolja polja vaša, i vinograde vaše, i maslinjake vaše, uzet će i razdati slugama svojim." Očigledno, kao u drugim zemljama, i u staroj Palestini carevi su dijelili zemlju aristokratama i vojnicima. OBRAZOVANJE IZRAELSKOG CARSTVARaspadanje rodovskih odnosa.Dolazi do oštrog imovinskog i klasnog raslojavanja.Na čelu vojske i sudova stoji aristokracija.Država omogućuje robovlasnicima eksploataciju robova i sirotinje.Slabljenje Egipta u XI i X vijeku pr.n.e. omogućuje obrazovanje pojedinih nezavisnih država u Palestini.Prvobitno nastaju sitni plemenski savezi npr. države sudije Samuila ili carstvo Avimeleha u Sihemu.Najmoćnije plemenske vođe uživaju autoritet i imaju veliku vlast.Jerubal ujedinjuje nekoliko plemena.Osniva državu sa centrom u Ofri .Pojavljuju se i najstariji oblici nasljedne carske vlasti.“Vladajte nama ti i tvoj sin, i sin sina tvog, jer ti si nas spasao iz ruku Madianita”- Biblija Gedeona naslijeđuje Avimeleh.Avimeleh znači “moj otac je car”Uspostavio vlast u gradu Sihemu.“Svi žitelji Sihema postavili su za cara Avimeleha, kraj hrasta što je blizu Sihema”-Biblija

Saul nastoji da ujedini cijeli Izrael i susjedne zemlje.Ratuje sa moavitskim i aramejskim carstvom.Učvršćuje svoj uticaj u južnoj Palestini, posebno u Judeji.Prisajedinjuje Izraelu hanaanske gradove koji su bili sačuvali svoju nezavisnost.Saulovim zaslugama obrazovana je prilično jaka Izraelska država, na čelu sa carem .Ujedinjavanje Saula koji je sa svoja tri sina pao u bitcisa Filistejcima, nastavio je David (početak X stoljeća pre. n. e.)On se u historijskim predanjima sačuvanim u bibliji, kao i Saul, obično prikazuje kao narodni junak.U južnom dijelu Palestine David osniva samostalno Judejsko carstvo, sa centrom u Hebronu.Nakon Saulove smrti David sedam godina vodi borbu sa Saulovim sinom Išbaalom, a ta borba se završila pobjedom Davida. Rezultat te pobjede je ujedinjenje Izraela i Judeje pod Davidovom vlašću.Oslanjajući se na iskustvo, David počinje borbu sa Filistejcima, kod grada Gat, kojeg je David zauzeo a filistejci su prognani sa teritorije. Drugi važan događaj za vrijeme Davidove vladavine bilo je osvajanje starog hanaanskog grada Jerusalema, koji je stajao na putu jačanja veza između Izraela i Judeje.Nakon što je osvojio Jerusalem David ga je učinio prijestonicom ujedinjene države.JERUSALEMTo je bio jedan od starih gradova Palestine, u kome se nalazila jaka tvrđava Sion.Jerusalem je proglašen za glavni vjerski centar zemlje. Utvrđena citadela Jerusalema počela se nazivati ‘’gradom Davidovim’’.Težeći za tim da ojača jedinstveni državni kult i da učvrsti vjersko jedinstvo svoje države, David je iz filistejske zemlje vratio stari sveti simbol religije ‘’kovčeg saveza’’ i pridružio državnom kultu boga Jahve kult starih hanaanskih svetinja, svetih izvora .Legende još Davidu pripisuju niz stvari, tako je David pored stare narodne vojske koja je sakupljena pomoću truba i vatri stvorio i stalnu vojsku pojačanu odredima najamnika, vrbovanim uglavnom iz redova filistejaca.Pod Davidom formira se aparat državne vlasti, u kome znatnu ulogu igraju pisari, sudije, ubirači poreza i danka od osvojenih oblasti.Ovi najstariji poreski činovnici stajali su pod vlašću glavnog blagajnika.Jednu od najmoćnijih dužnosti u državi vršio je specijalni ‘’carev izvještač’’ SOLOMONZa doba procvata Izraelsko-judejskog carstva historijska tradicija je obilježena vladavinom Solomona čiji je lik obavijen maglom mnogobrojnih legendi.Solomonova vladavina bila je zapravo doba procvata trgovine,naročito vanjske i jačanja miroljubivih veza sa čitavim nizom susjednih država. Čitav spoljašnji sjaj i sva raskoš aristokratskog i dvorskog života u Jerusalimu temeljili su se na krupnim sredstvima koja su robovlasnici,sa carem na čelu,iscrpljivali iz narodnih masa.Upravo iz ovih razloga historijska tradicija nastojala je uzdignuti Solomonov lik.Doba Solomonovog carevanja sačuvalo se u sjećanju kasnijih pokoljenja kao"zlatni vijek" Izraelsko-judejskog carstva. OTCJEPLJENJE IZRAELA OD JUDEJE Ujedinjeno izraelsko-judejsko carstvo nije bilo veoma čvrsto , uzrok ovome su ekonomsko-kulturne razlike sjevera i juga zemlje , što se dalo vidjeti još za vrijeme kralja Solomona.

• Sjever Palestine - Izrael • Jug Palestine – Judeja

Među Izrailjcima dolazi do nezadovoljstva politikom kralja Solomona nametanjem velikih poreza sjeveru.Dolazi do dizanja ustanka sa Jerovoamom na čelu koji biva ugušen od strane kralja Solomona , te Jerovoam bježi u Egipat gdje ga prima egipatski faraon Šešonk.Nakon Solomonove smrti kraljevstvo slabi , a njegov nasljednik Rovoam ne uspijeva održati carstvo cjelovito.Jerovoam se vraća u Palestinu , podiže ustanak i oformljuje nezavisno Izraelsko carstvo , a sebe proglašava za cara.928 . godine prije n.e. faraon Šešonk na čelu sa zantnim vojnim snagam upada u Palestinu , osvaja i pljačka Jeruzalem čime se raspada ujedinjeno Izraelsko-judejsko carstvo.Počinje dugotrajna borba Judeje i Izraela koja će dovesti do njihovog slabljenja a jačanja susjednih zemalja.Osim sa Judejom , izraleski carevi vode borbe sa Aramejskim kraljevstvom na sjeveru ( Damask ) i sa Moavitima na jugu.Borbe su iscrpljivale Izraelsko carstvo , te dolazi do ustupljivanja sjevernog dijela zemlje Aramejskom kraljevstvu.Znatne uspjehe je učinio car Omri , koji je sagradio novu prijestolnicu Samariju , u čijim je ruševinama pronađena egipatska veza sa imenom cara Osorkona II , neki natpisi i carski dvor.Car Omri je uspio i pokoriti Moavite te su oni plaćali i danak Izraelu, što se vidi iz natpisa cara Meše iz IX st. prije n.e. Vojna politika i razvitak spoljne trgovine dovodi do jačanje aristokratije i propadanj seljaka , dolazi do stvaranja robovlasničkih odnosa .Ovo će dovesti do krupnih socijalnih pokreta koji svoj odraz ostavljaju u književnim djelima , a posebno u poznatim knjigama proroka.PROROCI

-su predstavnici nezvaničnog sveštenstva.Oni su u izvjesnoj mjeri bili povezani sa glavninom srednjih slojeva stanovništva te su ustali protiv teške eksploatacije sirotinje od strane bogataša.Proroci Amos, Mihej i Isaija iznose oštru kritiku bogatašima, koji neprestano teže bogaćenju na račun upropaštene sirotinje.Oni su bili pristalice vraćanja ranijem patrijarhalno-plemenskog životu, ali pokušaji da se zadrži proces ekonomskog razvoja i propadanja slobodnog seljaštva nisu mogli dovesti do realnih rezultata.P A D I Z R A E L A I J U D E J EOštra klasna borba oslabila je sitne i izolovane države Izrael i Judeju.Dugotrajni ratovi sa susjednim narodima i državama najzad su iscrpili njihove snage.Najteži udarac zadali su Izraelu Asirci.Konačno je potukao Izraelsko carstvo asirski car Sargon II: 722. g. on je zauzeo Samariju i odveo u zarobljeništvo Izraelskog cara Osiju, otjeravši zajedno s njim 27 290 Izraelaca, zarobljenih i preseljenih u Mediju i Mesopotamiju.Na njihovo mjesto naselio je u Izraelu babilonske i aramejske koloniste, koji su počeli vladati Samarijom i živjeti u njenim gradovima.Tako je srušeno Izraelsko carstvo. Poraz Izraela morao je doprinijeti izvijesnom jačanju Judeje.Asirija se počela kloniti padu, što je Judeji omogučilo da pojača svoju borbu za nezavisnost.Pod judejskim carem Josijom sprovedene su reforme, koje se imale za cilj da iznutra ojačaju državu, unekoliko ublaživši zaoštrenu klasnu borbu.622. g. pr. n. e. svečano je objavljen nalazak “Knjige zakona" u Jerusalimskom hramu.U toj "Knjizi" oštro su osuđivana vjerovanja i obredi starohanaanske religije, sačuvani kod Judejaca u vidu relikata.U isto vrijeme, zaveden je jedinstveni i centralizovani kult boga Jahve, koji se morao vršiti u Jerusalimskom hramu. Prema tome, težnja za centralizacijom države našla je svog odraza u pokušaju centralizacije državne religije.Najzad, u cilju izvijesnog, premda ograničenog, ublaženja klasnih protivrječnosti, u "Knjigu zakona" unesen je propis o oslobađanju jevrejskih dužnika prodanih u roblje-poslije šest godina njihove službe, i o njihovom puštanju na slobodu "s praznim rukama", dakle, pošto im se prethodno da izvijesna imovina.Veoma je moguće da je ta "Knjiga zakona", uz izvijesne dodatke i izmjene, docnije obrazovala biblijsku knjigu Deuterokanon. Međutim svi ti pokušaji unutrašnje konsolidacije nisu mogli da spase Judejsko carstvo.597. g. pr. n. e. Jerusalim je bio zauzet od trupa babilonskog cara Navuhodonosora II i zatim konačno uništen 586. g. pr. n. e.Navuhodonosor je poslije zauzeća Jerusalima, kao i njegovi asirski prethodnici, odveo iz osvojene zemlje veliku količinu zarobljenika."I odvukao je čitav Jerusalim, i sve kneževe, i svu hrabru vojsku, i sve umjetnike i graditelje . . . sve hrabre ratnike odveo je babilonski car u Babilon." Tako je počelo čuveno babilonsko ropstvo. RELIGIJA I KNJIŽEVNOSTReligija starih Jevreja formirala se pod snažnim utjecajem vjerskih nadzora onih starih naroda koji su odvajkada nastanjivali Palestinu,Siriju i Fenikiju i koji su održavali prisne odnose sa velikim i kulturnim narodima:Egipćanima,Vavilonjanima i dijelom sa Hetima. Stari Jevreji,isto onako kao i svi drugi stari narodi, poštivali su razne prirodne pojave i sile.U Bibliji su se sačuvali stari odjeci kulta kamenja, drveća i životinja.Glavni judejski bog Jahve sačuvao je jasne crte boga pustinjskih brda i personifikacije strašnih prirodnih sila:vatre,munje i vjetra.Poslije pada Izraelskog carstva 722.g.p.n.e., naročito poslije Babilonskog carstva, formira se teološko učenje o Jahve, jedinom bogu Jevreja.

ASIRIJAAsirija je zauzimala malu teritoriju duž gornjeg toka rijeke Tigra, teritoriju koja se protezala od donjeg toka Zaba na jugu, do planine Zagra na istoku i do planine Masios na sjeverozapaduPovršina obradivog zemljišta stare Asirije nije prelazila 12 000 km² Što se tiće klime Asirije u jesen su padale kiše ili, po slikovitom izrazu sa natpisa, “otvaraju se vrata nebeskog okeana”. Zima je kretko trajala, ali je u decembru i januaru zemlja često bila prekrivena snijegom i temperatura padala i do 14° ispod nule. U rano proljeće dolina i stepa brzo su pokrivale travom, ali je žarko sunce već početkom ljeta spaljivalo svu vegataciju. Žito je žnjeveno u julu, a u augustu žega je postajala neizdržljiva. U jesen, u septembru i oktobru sazrijevale su hurme. Poseba značaj za zemljoradnju imale su kiše Dolina gornjeg Tigra zauzimala je u trgovačkom pogledu pogodan položaj, jer su odavde polazili svi trgovački putevi: na jug-niz Tigar, u Persiski zaljev; na istok-dolinama rijeka, na Iransku Visoravan; na sjever-preko planinskih klanaca u oblast triju velikih jezera-Sevana, Vana i Urmije-i u oblasti Zakavkazija; na sjeverozapad-Tigrom, ka granicama Sirije i Male Azije, odakle se širio put na zapad- ka trgovačkim gradovima sirisko-feničanskog primorja.Od V-IV milenija pr.n.e., na teritoriji Asirije živjela su subarejska plemena, koji su od iskona nastanjivala sjeverni dio

Prednje Azije.Ta plemena su veoma bliska Huritima, Urartima i plemenima koja su živjela istočno od Tigra.U doba obrazovanja Asiriske države subarejska plemena su se pretopila u Semite.Vladajući jezik u Asiriji je asirski, koji je pripadao grupi semitskih jezika.IZVORI- Aristotel(Hesiodov ep),-Diodor Sicilijanski(Ktesije sa Knida, Herodot),-Iskopavanja najkrupnijih gradova Asirije(Ašur, Ninva, Kalah, Dur-Šarukin),-Pisani dokumenti nađeni u Kill-Tepe u Kapadokiji,-Pravni dokument “Asirski zakoni”NAJSTARIJI PERIOD ASIRSKE DRŽAVEIskopavanja u Arpačiji, omogućuju nam da utvrdimo nivo razvitka privrede i kulture suberijiskih plemena.Neka plemena žive zemljoradničkim načinom života te pripitomljavaju mnoge životinje. Razvijaju se razni zanati (keramika, izrada tkanina, metalurgija)Religijsko vjerovanje.Prvi podatci nalaze se na sumersko-akadskim i babilonskim natpisima.Sargon stariji, akadski car, ratovao sa zemljom Subartu.Država Mari pokusšva da učvrsti svoj uticaj .Zamirlim dobija danak u obliku žrtava za bogove.Najstariji Asirski carevi bili su povezani sa subarejskim stanovništvom.Čak neki i nose njihova imena: Ušpija i Kikija.U Asiriju prodire snažan kulturni uticaj iz Sumera.Asiriska umjetnost također po uticajem Sumerske umjetnosti.Asirijski vladari nosili titule sveštenikaRAZVITAK PRIVREDE I DRUŠTVENO UREĐENJEPored stočarstva veliki značaj za poljoprivredni život Asiraca imala je zemljoradnja.Na nekim mjestima pribjegavalo se vještačkom navodnjavanju.U jednom članu asirskih zakona XV-XIII st.pr.n.e. stoji da vlasnici polja moraju bratski dijeliti vodu: ”Neka svako vrši posao na svom polju i navodnjava svoje polje.”; “Ako ko prisvoji na uzanoj granici jarkove sa vodom, onda to treba dokazati i krivca izobličiti. Neka takav plati talenat olova, neka da tiput više zemlje nego što je uzeo, neka dobije 50 batina, neka radi za cara mjesec dana”.Pored žitarstva razvijeno je bilo i voćarstvo.Na natpisima asirskog porijekla nađenim u Maloj Aziji pominju se specificni nazivi mjeseca: “mjesec voćnjaka”(KIRATIM) i mjesec smokava” (TIINATIM).Obilje sirovina prižalo je stanovništvu mogućnost za bavljenje raznim zanatima.Izuzetno je značajan razvoj metalurgije,trgovine.Bogaćenjem trgovaca u Asiriji dolazi do pojave “ropstva za dug”Asirske kolonije imale su svoju samoupravuNjima je upravljao poseban “gradski dom”.U asirskim kolonijama obrazova se mješoviti tip kulture zbog toga što su u Malu Aziju pored Asiraca prodirali i trgovci iz Akada i iz zapodnosemitskih oblasti naseljenih Amoritima.Razvoj trgovine nerazdvojno je vezan za razvitak vojne vještine.Ratovi su bili jedan od glavnih izvor ropstva.Što se tiče porodice u Asiriji ona je bila patrijarhalna zajednicaŽene i mlađi članovi nalazili su se u položaju robova.Porodično pravo bilo je izuzetno surovo: “Ako rob ili služavka dobiju što iz ruku žene slobodnog čovjeka,treba odsjeći nos ili uši robu ili služavci.Oni moraju da naknade ukradeni predmet.Čovjek neka odsječe uši svojoj ženi.Ali ako on opravda svoju ženu, onda neka ne odsječe nos i uši robu ili služavci i neka oni ne naknade ukradenu imovinu.” “Ako ko svoju ženu obrije,naruži, unakazi,-nema on krivice!” “...kada muž napušta svoju ženu,može joj on, ako hoće dati štogod.A ako neće, nije joj dužan ništa da da i ona mora orići od njega praznih ruku.” “Otac će postupati sa djevojkom kako ushtjedne.”U Asiriji je vladao običaj primogeniture.Najstariji sin je dobivao dvije trećine nasljedstva, pri ćemu je jednu trećinu mogao uzeti po svom izboru, a drugu je dobivao žrijebom.U Asiriji je bio zastupljen običaj LEVIRATA “Ako jedan od njegovih sinova,čija je žena ostala u kući njegovog oca,umre, onda on(otac preminulog) mora udati ženu svoga umrlog sina za svoga drugog sina.”Veoma je rasprostranjeno ropstvo za dug.Rob za dug morao je da radi u kući svoga povjerioca, ali ovaj nije imao prava da ga proda, onako kako je prodavao svoje robove.U nekim članovima asirskih zakona zabranjuje se da se rodjeni Asirci pretvaraju u robove.OBRAZOVANJE NAJSTARIJE ASIRSKE DRŽAVERazvitak ropstva.Spoljna trgovina, osvajačka politika, odbrana zemlje.Patrijarhat, nerazvijeno državno uređenje. .Polusveštenička titula „išakum“-sveštenička i vojna vlast. Savjet staraca.Vojska proglašavala za cara kličući: “To

je naš car” .Asirsko-babilonska književnost.Nemoguće rekonstruisati najstariju historiju-nedostatak dokumenata.Enlil-bani.Borba sa Amoritima. Asirski car Ilušuma,-“Akađanima i njihovim sinovima... U Uru, Nipuru, Avali, Kismari i Deru., sve do grada Ašura uspostavio sam slobodu.” Hamurabi slomio snagu Asirske države, počinio Subartu i vladare Ašura.“Kodeks zakona”-Hamurabi o asirskim gradovima Ašuru i Ninivi kao o gradovima svoje države, u koje je on “vratio milostivog boga-čuvara” i “učinio da zasija ime boginje Inine”.Hamurabijeva borba sa Asirijom-dugotrajna i uporna. CAR ŠAMIŠIADADNa čelu Asirije u ovo vrijeme car Šamišiadad (iz subarejskog roda) Nasilno uzeo vlast poslije državnog prevrata.Fiksne cijene za žito, ulje i vunu, dva puta niže od cijena u Babilonu.Štitio interese slobodnih masa stanovništva i sirotinje. Primao danak od careva Tukriša i Planinske zemlje (sjeverno i istočno od Asirije), podigao spomenik u zemlji Laban (Livan), na obali “Velikog mora” Poštovao Boga Daga, vladao i zemljom Hana (zapadno od Asirije). Svoga sina Jasmahadada postavio je za cara države Mari.Hamurabi-osvojio carstvo Mari, zadao je jak udarac i Asiriji. Poslije Hamurabijeve smrti moć Babilona pala, Asirija to odmah ne koristi. U Maloj Aziji Asirci su morali da ustupe svoj uticaj Hetskom carstvu. Mitansko carstvo-pomoć Egipta, osvajaja susjedne oblasti (i Asiriju). U XV vijeku pr. n. E. Asirija pod vlašću mitanskih careva. Mitanski car Šaušatar potukao Asiriju, osvojio grad Ašur.Mitansko carstvo oslabljeno, asirski carevi se koriste time, hoće nezavisnost.Car Asurubalit poslao specijalnog poslanika u Egipat i rekao Ehnatonu da šalje poslanika da “Vidi tebe i tvoju zemlju. Neka on dozna tvoju volju i volju tvoje zemlje i neka se onda vrati”Asirski car poslao poklone egipatskom faraonu i molio ga da mu pošalje zlato. Asirija hoće trgovačke veze sa Egiptom.Asurubalit oslobađa Asiriju mitanskog jarma, pohod na Babiloniju.Na Babilonski prijestol stavlja unuka svoje kćeri Kurigaltua III.Utvrdio uticaj Asirije u sjeverozapadnom i sjevernom dijelu Međurječja.PRVO UZDIZANJE ASIRIJEAsirija na areni međunarodne borbe, jaka vojna država. Ciljevi-bezbijednost, čuvanja trgovčkih puteva.Razvitak trgovine sa istočnim zemljama.Kneževine na trgovačkim putevima (Međurječje-Iranska Visoravan) Babilonski carevi plaše se jačanja Asirije-podrška kneževinama.Na zapadu-nomadska plemena Aramejaca (Ahlamu)-čine Asiriji štetu.Nasljednici Asurubalita-osvajački ratovi da zaštite granice Asirije.Širenja teritorije i jačanje vojno-političke moći.Adad-nirari I prodire na zapad do Sirije i osvaja od Harana do Karhemiša, tu važan trgovački put (iz Međurječja u Malu Aziju). Salamanasar I (vlada u prvoj polovini XIII vijeka pr.n.e. Postiže krupne vojne uspjehe.Počinje borbu sa sjevernim plemenima zemlje Uruatri (docniji Urartu)Osniva u planinskoj sjevernoj zemlji niz kolonija.Pobjede i na zapadu, u području Karhemiša, kao i na jugu, potukao vojsku kasitskog cara Vavilona. Hetski car se boji jačanja Asirije.Tukulti-NinurtaVodi energičnu osvajačku politiku.Niz pohoda na istok i jugoistok, u elamske oblasi, kao i na zapad i jugozapad, u zemlje Hana, Mari i Rapiku.Potkuao sjevernoasijrske hetske kneževine i odatle odveo 28.800 zarobljenika. Pohod u planinsku zemlju Nairi, potukao je koaliciju od 43 kneza.Krupan uspjeh-pohod protiv Babilona.Asirske trupe osvojile Babilon, porušile njegova utvrđenja, opustošile, opljačkale hram boga Marduka i odvele sa sobom kao ratni plijen statuu babilonskog Boga.Tiglatpalasar I Asirija još nije jaka da odnese punu pobjedu nad BabilonomDugotrajni ratovi sa susjednim narodima oslabili sile Asirije.Opadanje Asirije, privremeno pod babilonskim uticajem. Pred kraj XII vijeka Tiglatpalasar I vraća nekadašnju moć Asirije.Na natpisima opisuje pohod na zemlju Nairi i bogat plijen.Potukao plemena zapadno od Asirije i došao do Sirije. Na feničanskoj obali osvoja Biblos, Sidon i Arvad-danakČak i Egipat morao da prizna silu asirskog cara.Egipatski faraon poslao mu na dar krokodila i nilskog konja.Uspješni pohodi na Akad.Osvojio Sipar i Babilon, te pobijedio plemena Aramejaca.Nakon njegove smrti moć Asirije ponovo slabi.DRUGO UZDIZANJE ASIRIJEOdsustvo dokumenata.Upotreba željeza, s vremenom potiskuje bronzu.Na natpisima Tiglatpalasara I pominje se željezni šiljak carevog koplja. Gvozdene motike i jatagani pominju se u asirskim analima IX vijeka. Asirski carevi zahtjevaju od pokorenih gvožđe-danak. Iskopavanje Horsabada-gvozdene poluge i oruđe (motike, lopate,

plugovi i lemeši).Široka upotreba gvožđa-razvitka trgovine, snabdijevananja vojske boljim oružjem. Jačanju Asirije doprinjelo i stapanje Subarejaca sa Aramejcima koji su se naselili na sirijskoj teritoriji i pretapanje Subarejaca u Asirce.Asurnazirpal II Krupna osvajačka poliika, udario temelj vojnoj moći Asirije. Pokorio Asiriji aramejska plemena-plaćaju danak. Povratio je uticaj Asirije među plemenima Nairi.Najveći značaj-ratovi na zapadu.Pobijedio plemena koja su živjela zapadno od Eufrata, pokorio Karhemiš, te vladara sjevernosirijske kneževine Hatina (Lubarna-hetsko ime), prokrčio put do Sredozemnog mora .Stiglao do planine Amana, odakle izvozi šumsku građu. Bogati feničanski gradovi sa primorja poslali mu danak Podigao raskošni dvor-prijestolnica Kalahu.Umjetnički reljefi-o moći Asirske države. (Neki se čuvaju u Lenjin gradu, u Državnom Ermitažu).Salmanasar III (vladao u drgoj polovini IX vijeka pr.n.e. Vladao 35-godina, izvršio 32 pohoda. Na zapadu pokorio Bit-Adin, zatim Pohod na Damask, Bitka kod Karkara 854.-pobjeda nad sirijskim trupama, velike gubitke pretrpio.Kasnije ponovo krenuo na Damask sa ogromnom vojskom od 120.000 ljudi.Izrael, Tir i Sidon mu se potčinili-danak.Egiptski faraon priznao moć, šalje kamile, hipopotama i druge rijetke životinje.Pokorio svu VavilonijuBorbe sa sjevernim plemenima Urartu, teški uslovi .Crni obelisk Salmanasara III, hram u Ašuru Ojačala država Urartu postala je opasan takmac Asiriji.Asirija morala ustupiti svoj položaj u sjevernom dijelu Prednje Azije državi Urartu.OBRAZOVANJE ASIRIJE KAO VELIKE SILESredinom VIII stoljeća p.n.e. Asirija ponovo jača.Tiglatpasalar III (745-727 p.n.e) obnavlja osvajačku politiku .Jačanje Asirije dovodi do obrazovanja velike svjetske države.Dovodi do ujedinjenja cijelog staroistoka Privreda i društveno uređenje Asirije u vrijemenu od IX do VII vijeka Stočarstvo ima veliki značaj.Kamile pripitomljene.Asirski carevi kamile dovode iz Arabije.Žitarstvo, vrtlarstvo.“Veliki vrt” - sličan vrtovima Amarnskih planina.“Drvo koje donosi vunu”.Vještačke aklimatizacije plemenitih vrsta vinove loze.U Asiriji vještačko navodnjavanje primjenjivali, ali nije imalo veliki značaj kao u Egiptu ili južnom Međurječju.Šaduf.Zanati.Izrada neprozirne staklene smjese, staklastog fajansa i kalja.Prozirno staklo, o čemu svjedoči nađena staklena vaza sa imenom Sargona II.Kamenorezački i tesački zanati.Kod Ninive vađen je krečnjak u velikim količinama.Metalurgija.Porast proizvodnih snaga izazvao je dalji razvitak spoljne i unutrašnje trgovine. Iz čitavog niza inostranih zemalja u Asiriju su stizale najrazličitije vrste robe.Tamjan, trska, drago kamenje, izrađevine od slonove kosti.Komadi gline sa otiscima egipatskih i hetitskih pečata, pomoću kojih su pošiljke pečačene.U Asiriji ukrštavali su se važni trgovački putevi, koji su spajali razne zemlje i oblasti Prednje Azije.Tigar je bio krupna trgovačka saobraćajnica.Karavanski putevi vodili su iz Asirije u oblasti Jermenije, u područje velikih jezera-Vana i Urmije.Važan trgovački put, naročito ka jezeru Urmiji, vodio je dolinom gornje Zaba, kroz Kelišinski klanac.Zapadno od Tigra jedan drugi karavanski put vodio je preko Nasibina i Harana u Karhemiš i preko Eufrata-ka Kilikiskim vratima, koja su dalje širila put u Malu Aziju, naseljenu Hetitima.Najzad, iz Asirije vodio je veliki put kroz pustinju ka Palmiri i dalje ka Damasku. Kao ovaj, tako su i drugi putevi vodili iz Asirije na zapad, ka krupnim lukama na sirskoj obali.Najvažniji je bio trgovački put koji je vodio od zapadne izbočine rijeke Eufrata u Siriju, odakle se dalje pružao pomorski put ka ostrvima Sredozemnog Mora i u Egipat. Pojavljuju se vještački napravljeni kamenom popločani putevi.Putevi imali su veliki strateški značaj, ostaci puteva sačuvani i danas.Tehnika građena puteva dstigla visok razvitak, preuzeta od Persijanaca, a od njih prešla Rimljanima.Asirski drumovi dobro su održavani.Na određenim rastojanjima mahom su postavljani putokazi.Asirci su gradili čvrste mostove, najčešće drvene, ali ponekad i kamene.Mreže puteva.Specijalni carski glasnici.Sačuvani ostaci krvne osvete.Često je sirotinja gubila svoje zemljišne parcele i propada, dospijevajući u ekonomsku zavisnost od bogataša. Robovi za dug.Rastao broj robova.Mnoštvo robova radilo je u poljoprivredi.Zemljišne parcele prodavana zajedno sa robovima koji su na njima radile.Oštro imovinsko raslojavanje nije samo dovelo do podjele društva na dvije antagonističke klase, na robovlasnike i robove, nego je i izazvalo raslojavanje slobodnog stanovništva na siromašne i bogate.Pored cara, krupna imanja posjedovali su i hramovi.Mnogo zemlje nalazilo se u rukama privatnih sopstvenika, pritom je pored sitnih zemljoposjednika bilo i krupnih.Dugotrajni ratovi i svirepe forme eksploatacije radnih masa dovodile su tokom vremena do

smanjenja broja slobodnog stanovništva Asirije.Međutim Asirska je država osjećala potrebu za stalnim prilivom vojnika.Asirski carevi nastavljaju politiku Vavilonskih carevaVojnici kolonisti slično Vavilonskom redu i bairu, stajali su pod carevom zaštitom. Njihove zemljišne parcele bile su neotuđive.Organizacija vojske i upravljanje državom Asirski carevi vode ratove sa susjednim narodima.Dolazi do razvijanja vojne vještine.U drugoj polovini VII st. pr.n.e. Tiglatpalasar III i Sargon II provode reforme.One dovode do procvata vojske u Asirskoj državi .U vojsci bilo dosta slobodnog stanovništva.Načelnik svake oblasti kupio je vosjku u osvojenim teritorijama.Senaherib, Sargonov sin je okupio 10000 strijelaca i 10000 štitonoša iz zarobljenika “Zapadne zemlje”.Asurbanipal je svoju vojsku okupio od zarobljenika Elama.Stvara se stajaća vojska zvana “Čvor carstva”, služila je za gušenje pobuna.Postojala je i careva lična garda, čiji je zadatak bio da čuva “svetu ličnost” cara.U obične jedinice spadaju pješaci, konjanici i borci na kolima.Na 200 pješaka, dolazilo je 10 konjanika i 1 kola.Pod njegovom vlašću se povećava pokretljivost Asirske vojske.Glavni dio vojske su činili pješaci, strijelci, kopljanici i štitonošeVojnici su bili naoružani oklopima, štitovima i šljemovima, a najčešća oružja su bila kratki mač, luk i koplje.Asirski carevi su obraćali pažnju na opremljnost svojih vojnika.Na dvoru Sargona II nađeno je dosta oružja, a Senaherib i Asarhadon su sagradili u Ninivi pravi arsenal.Dvorac u kojem su čuvali svo naoružanje za svoju vojsku.U Asiriji se prvi put pojavljuju “inžinjerske vojne jedinice” koje se koriste za razne poslove, kao što su čišćenje puteva, izgradnju mostova, fortifikaciju logora... Fortifikacijom se pojavljuju i prvi naznaci rane artiljerije.Asirci su koristili tzv. “ovna” za probijanje neprijateljskih zidina.Upotrebljuju razne taktike u cilju pobjeđivanja neprijatelja.Asurbanipal je za mjesec dana koristeći se raznim taktikama uspio osvojiti Elam .Asirija je bila jaka u zemnoj vojsci, ali su se za morske pohode morali oslanjati na flote pokorenih zemalja, ugl. Fenikije.Asirci su svoje ratove vodili najviše zbog osvanja drugih teritorija.Vodili su ih i zbog prirodnih resursa i zatvorenikaUpravljanje državom Čitav sistem državne uprave bio je stavljen u službu vojske i osvajačkih pohoda Asirskih careva.Sve niti upravljanja državom su se sticale u carskom dvoru.Tu borave važni državnici koji vode nadzor na pojedinim djelovima carstva .Prostrana teritorija države je zahtjevala dosta službenika u državnom aparatu.Sačuvani spisak iz vremena Ashadona pokazuje nam popis od 150 dužnosti.Gradovi i oblasti koje su stalno naseljene su plaćali danak u srebru i zlatu.Tih poreza su bili oslobođeni samo predstavnici aristokratije i neki gradovi .Sačuvani zobrnik zakona iz XIV st. p.n.e. pokazuje o kondifikaciji nekih starinskih običaja.Na primjer: krvne osvete, ili sudsko ispitivanje čovjeka pomoću vode (neka vrsta “suda Božjeg).O razvitku sudstva svjedoči i zakonom utvrđena sudska procedura. Sudski postupak sastojao se iz utvrđivanja činjenice i karaktera prestupa, iz ispitivanja svjedoka, čiji su se iskazi morali potkrepljivati posebnom zakletvom „božanskim bikom, sinom boga sunca’’ Pod Tiglatpalasarom III stare velike oblasti zamjenjene novim, po svojim razmjerama manjim, okruzima, na čije su čelo postavljani specijalni činovnici (bel-pakhati). Naziv tih činovnika preuzet je iz Vavilonije. Čitav sistem uprave bio u znatnoj meri centralizovan. Za upravljanje prostranom državom car je koristio specijalne „činovnike za poruke” (bel-pikiti), pomoću kojih su se sve niti upravljanja ogromnom državom sređivale u rukama despota koji se nalazio u carskom dvoru. U novoasirsko doba, kada se konačno formira ogromna Asirska država, upravljanje prostranom državom zahtjevalo je strogu centralizaciju.Car je smatran vrhovnim prvosveštenikom i sam je vršio vjerske obrede. Čak su i aristokrati, prilikom prijema kod cara, morali da “padaju ručice pred carevim nogama” i „da cehvaju zemlju pred njim.Osvajački pohodi Asirskih careva Osnivač Asirije je Tiglatpalasar III (745-727 g.pr.n.e.)Oslabio Urartu, obnovio vlast u Siriji, Fenikiji i Palestini.729. g.pr.n.e. zauzeo Vavilon .Stvorio ogromnu i moćnu državu.Da bi pojačao radnu snagu dovodio je robove .Naslijedio ga je Salmanasar V (727-722 g.pr.n.e).Poduzeo vojne pohode i sproveo vaznu reformu.Skovana zavjera protiv njega i on je svrgnut .Na prestolje doveden Sargon II (722-705 g.pr.n.e.)Na vlast došao nasilno, nastavio osvajačku politiku.Zavladao čitavom Sirijom, pobijedio Vavilon.Naslijedio ga Senaheriba .Prijetile mu koalicije koje su se obrazovale.Bio primoran koristiti diplomatiju.Porazio egipatsko-etiopske trupe.Senaheribi je 689. g.pr.n.e. nanio presudni poraz Elamitima i Vavilonjanima .Asarhadon (681-668 g.pr.n.e.) naslijedio oca koji je ubijen u dvorskom prevratu.Oslanjao se na vavilonsko svećenstvo.Zadao je sebi

zadatak da porazi etiopskog kralja Taharku.Pokorio Siriju, zauzeo Egipat .Asurbanipal je posljednji značajan car asirske države.Teško je održavao jedinstvo i vojno-političku moć.Brata Šamašumukina postavio za vavilonskog cara.Ovaj sa njegovim neprijateljima digao ustanak protiv Asurbanipala Kultura Asirska kultura je dostigla prilično veliki razvitak.Temeljila se na kulturama Babilona i starog SumeraPreuzimaju pismo od naroda Mezopotamije (klinasto pismo)Od starih Sumeraca uzimaju neka imena i kultove bogova.Od Babilona uzimaju sistem mjera i novca i organizaciju države.O visokom razvitku Asirske kulture svjedoči čuvena biblioteka cara Asurbanipala, koja je pronađena u ruševinama njegovog dvora.Visoki razvitak Asirske književnosti.Među njima nalaze se zapisi o Asirskim pohodimaDvorovi Asurnazirpala u Kahalu i cara Sargona II u Dur-Šarukinu daju nam sjajnu predstavu o Asirskoj arhitekturi . Reljefi koji prikazuju predstave životinja u scenama lova.Asirci su raširili Babilonsko-Sumersko pismo, religiju i književnost po svim zemljama Starog Istoka NOVOBABILONSKO CARSTVOKrajem II milenija pr.n.e. u južnom dijelu Mezopotamije pojavilo se semitsko pleme Haldejaca, koje je osvojilo južni Babilon. Carevi Haldejaca nastoje obnoviti moć nekadašnjeg Babilona. Babilon koristi slab položaj Asirije nakon smrti Asurbanipala 626. godine pr.n.e. i oslobađa se asirske vlasti. Asirski vojskovođa porijeklom Haldejac, Nabopolasar prelazi na stranu Babilonaca i proglašava se za babilonskog cara; ruši Ninivu 612. godine.EKONOMIJA I DRUŠTVENO UREĐENJEBabilon je bio poljoprivredna zemlja.Zahvaljujući prostranim stepama i livadama omogućeno je bavljenje stočarstvom.Imovinsko raslojavanje.Nastupa posljednji period slave starobabilonske trgovine; Babilon postaje trgovački centar.Stari običaji izumiru.Posebni zakoni za trgovinu robovima.Javljaju se hramovni robovi (širke).Nekolicina bogataša u rukama drži ogromne vrijednosti; novac, stado, robove, zemljoposjede...Sebe nazivaju "mar bani" (sin rođenog)PROCVAT NOVOBABILONSKOG CARSTVAKrupne trgovačke kuće kontrolišu trgovinu Mezopotamije i susjednih zemalja; na ruševinama asirske države novo haldejsko-babilonsko carstvo - procvat.Nabopolasar se oslanja na sveštenstvo. Na natpisima govori da su ga bogovi Nabu i Marduk izabrali za cara.Obnavlja starobabilonski hram Esagila, sa kulom od sedam stepena, nosi naziv "Kuća osnivanja neba i zemlje" ("Etemenanki").Bog Nabu - sin boga Marduka, ime znači nebo, a bog je govora i pismaBog Marduk - bog oluje i zaštitnik grada BabilonaBoginja Ištar - glavno božanstvo i zaštitnica grada, božica ljubavi i rata, koja je ujedno bila i zaštitnica Arbele (grad u Mezopotamiji)Nabopolasar sebe i sinove predstavlja kao obične zidare, na glavama nose kotarice sa ciglama. Učvršćuje granice Babilona na sjeverozapadnom dijelu Međurječja, osvaja oblasti Haran i Karkemiš.Jedini opasan protivnik Babilona bio je Egipat.Krajem VII st. pr. n. e. egipatski saiski faraoni, kao što je Psametih i Neho, udruživali su se sa Asirijom i zajedno borili protiv Babilona.Nabukodonosor II (604. - 562. g. pr. n. e.) sin i nasljednik Nabopolasara, učvršćuje vojnu snagu i 605. g. u bici kod Karkemiša babilonske trupe pobjeđuju ujedinjenu egipatsko-asirsku vojsku.On uspostavlja svoju vlast na sirijskom primorju i potiskuje Egipćane iz Prednje Azije.Faraoni saiske dinastije organizuju vojsku od grčkih najamnika. Na svojoj strani imaju judejskog cara Joakima zbog dugogodišnjeg uticaja Egipta u Palestini.Babilonske trupe su porazile Jeruzalem, a Joakima i njegovu porodicu poslale u progonstvo u Babilon, a jeruzelmski hram opljačkali.Egipatski faraon nije odlučio savezniku Joakimu pomoći.597. g. pr. n. e. Nabukodonosor je opet obnovio svoju vlast u Palestini.Egipatski faraon Uah-ab-Ra (Aprije) kreće protiv Babilona.Iako se činilo da će Egipćani pobijediti, Nabukodonosor nije mogao bez boja ustupiti Siriju, te tako pobjeđuje.Babilonske trupe su zauzele Jeruzalem, opustošile, opljačkale i spalile nepokorni grad 586. g. pr. n. e.Ogroman broj Judejaca je zarobljen i odveden u Babilon.Nabukodonosor II u želji da ovlada feničanskim gradovima, zauzima bogati i moćni trgovački grad Tir.Teškom mukom ovladao Fenikijom.Pričinio štetu Egiptu, jer je osnovao kod Heliopolisa grad Babilon.Egipatski faraon Ahmoze II (Amazis) osvojio Kipar i ugrožavao

trgovačke gradove Fenikije.Nabukodonosor osvojio svu Mezopotamiju, Siriju, Fenikiju i Palestinu; u stijenama Nahr-el-Kelb skromno prelazi preko svojih pobjedaUREĐENJE GRADANabukodonosor II posvetio veliku pažnju građevinskim radovima.Nastojao je da stvori pojas odbrambenih postrojenja i pretvori Babilon u utvrđeni rejon.Babilon opasuje tri velika zida, a iza tvrđavski rov i preko 300 kula; hidrotehnička postrojenja u slučaju pojave neprijatelja da se potopi nizija koja okružuje babilonsku oblast: "Da neprijatelj u rđavim namjerama ne bi mogao da se približi zidovima Babilona, okružio sam zemlju moćnim vodama, koje su nalik na uzburkane talase. Prelaz preko njih sličan je prelazu preko velikog mora slane vode."ARHEOLOŠKA ISKOPAVANJA

• Ostaci velikih zgrada, fasade raskošno ukrašene krupnim predstavama i ornamentima.• Ruševine velikog dvorca Babil, mnoštvo dvorišta, velikih i malih prostorija, sagrađen na terasi od 18 m,

ploče poda od kamena pješčara.• Natpis na pločama: "Dvorac Nabukodonosora, babilonskog cara, sina Nabopolasara, babilonskog cara."• Iskopavanje na brežuljku "Kasr" - ostaci "Južne tvrđave"; šareni crteži; pokraj dvorca sveti put za

vjerske procesije, vodio u hram Esagila.Put popločan kamenim pločama, oivičen zidovima, ukrašen lavovim predstavama; kroz monumentalna vrata, posvećena boginji Ištar; pločice ukrašene bikovima i drugim životinjama; natpis neimara Babilona:"Ja - Nabukodonosor, car Babilona, sin Nabopolasara, cara Babilona. Popločao sam babilonski put za procesije velikog gospodara Marduka pločama od kamerna šedu. Gospodaru Marduče, podari vječniOko 600. g. pr. n. e. Nabukodonosor II dao je sagraditi za svoju ženu Amitis od Medije, koja je čeznula za svojom domovinom Medijom (Iran), viseće vrtove. Druga teorija kaže kako su sagrađeni za mitološku kraljicu Semiramidu, koja je vladala na prijelazu iz IX u VIII st. pr. n. e.Stupovi su dosezali visinu i do 25 m.Na polijevanju ovih vrtova radilo je stotinjak robova po čitav dan vukući vodu iz Eufrata pomoću sustava poluga i pumpi.PROPAST NOVOBABILONSKOG CARSTVANabukodonos umire 562. godine pr. n. e.Njegovi nasljednici nisu u stanju da nastave tamo gdje je on stao.Carstvo slabi.Uticaj svećenika dovodi do čestih državnih prevrata.Nabonid pokušava da nastavi sa djelatnostima Nabukodonosora II.Opasnost perzijske najezde.U jesen 538. g. perzijski car Kir ulazi u Babilon, uklanja Nabonida i pripaja Babilon Perziji.Time se završava posljednji pokušaj da se stvori jedno veliko svjetsko carstvo sa sjedištem u Babilonu

STARI IRANIran predstavlja visoku visoravan.lzolovana je i zaštićena planinskim grebenima sa svih strana.STANOVNIŠTVOŽivjeli su kao u nekoj tvrđavi.Iran će dosta kasnije stupiti na svjetsku historiju.Elam je jedini bio uključen u kulturni život staroistočnog svijeta, zbog blizine Mezopotamije Obilježena je velikim kolebanjima temperature.Ljeti je velika suša.Kiša obično pada zimi, dok je ljeti rijedak slučaj.Stepe i planine su prekrivene šumom.Ponegdje ima mjesta na kojima raste trava.Iranska visoravan je bogata rudama i naftom.Ruda željeza: Mezanderanu, Jezdi i Farsi.Ruda bakra: Karadagu (najpoznatije nalazište).Karavanski putevi su najpoznatiji oblik puteva u tom periodu.Spajaju prikaspijsku oblast sa obalom perzijskog zaljeva.Iz Tigra put je vodio prema Istoku.Od istocne oblasti Irana u Indiju.Iz Mezopotamija (vazan trgovacki put) dolinom Diale u oblast Medije.Ekbatana (prijestolnica Medije), put vodi u Suzijanu.Dolina Kabula je otvarala put prema Indiji.Planinske oblasti između Mezopotamije i Iranskog platoa bile su početkom II. milenija naseljene Kasitima. Ta su plemena bila po jeziku i kulturi srodna sa elamskim plemenima, načije se ime nailazi na najstarijim sumersko-akadskim natpisima.Elamska plemena su naseljavali veliku teritoriju istočno od Sumera, u slivu rijeka Karun i KerhaSjevernije, u planinskim oblastima, živjela su plemena Lulubejaca.Kod Sarpula su nađeni lulubejski reljefi sa predstavom cara Anubaninija.Prastaro stanovništvo Irana, tamne kože, sačuvalo se u jugozapadnom dijelu Irana (u Hizistanu), kao i u Beludžistanu, na istoku Iranske Visoravni.Plemena Medijaca i Perzijanaca prvi put se spominju u IX.vijeku p.n.e.Asirski carevi između IX. i VII. st. p.n.e često su pustošili zemlje naseljene Medijcima i

Perzijancima i uzimali plijen : zarobljenike, stoku i dragi kamen lazurit koji je tada bio jako cijenjen.U tim poduhvatima posebno se isticao Salmanasar IIIIZVORI

- Najpoznatiji jeste urezani natpis Darija I na Behistunskoj stijeni , istočno od Kermanšaha. Istom caru pripada i klinasti staroperzijsaki natpis kod Sueckog kanala.

- Veoma zanimljiv je i natpis Kserksa, u kojem zabranjuje religijski kult “daiva”.- Drugi veoma značajan izvor su babilonski i egipatski natpisi. Npr. Babilonska Nabonidova hronika ,

koja opsiuje Kirovo zauzeće Babilona ili pak natpis prvosveštenika boginje Neit u Saisu, koji nam govori o uzajamnom odnosu egipatskog sveštenstva i perzijskih careva.

- Najzad, veliki značaj imaju i djela velikih grčkih historičara, posebice Herodota. Pisao je o običajima, religiji pa čak i dao kratak pregled medske i staroperzijske istorije.

ELAMElam je jedna od najstarijih poznatih civilizacija. Elam je bio smješten na krajnjem jugozapadu Irana što uključuje Ilamsku pokrajinu, Chaharmahal Bakhtiari nizine Huzestana, te dijelove južnog Iraka. Razdoblje Elama trajalo je od oko 2700. pr. Kr. do 539. pr. Kr., a prethodio mu je ono što se danas naziva proto-elamsko razdoblje, koje je započelo 3200. pr. Kr. kada je Suza (kasnije glavni grad Elama) počeo biti pod utjecajem kultura iranske visoravni na istoku. Elam je očigledno izvršio izvjestan kulturni utjecaj na najstarija plemena Irana. Iskopavanja vršena u Suzi otkrila su veliku količinu sjajnih primjera ornamentisane keramike i mnoštvo drugih predmeta materijalne kulture, koji svjedoče o tome da je tu još od neolita postojala visoka samostalna kultura. Prilikom iskopavanja u Suzi nađeni su srpovi i trenice za žito. Kao i u drugim staroistočnim zemljama, visok razvitak dostigli su obrada kamena, keramika i tkačka proizvodnja. Metalurgija se u najstarija vremena sporo razvijala. Zato bakarno posuđe dugo vremena kopira oblik kamenog posuđa.Nešto docnije, u arheološkom sloju koji pripada vremenu akadskog cara Naramsina, pojavljuje se bronza.Postojanje opsidijana i lazurita koji su otkriveni prilikom iskopavanja u Suzi, svjedoči o tome da su te vrste kamena dovezene iz susjednih zemalja.Elamska kultura bila je u znatnoj mjeri samosvojna. U Elamu je niklo samostalno slikovno pismo (piktografija), koje je docnije zamjenjeno savršenijim klinastim pismom, preuzetim od starih naroda Mesopotamije. Najstariji vladari i carevi Sumera i Akada, braneći zemljoradničke oblasti Međurječja od najezdi elamskih plemena, vodili su sa njima neprekidnu borbu. Na svojim natpisima oni pišu o upadima Elamaca kao i o svojim pohodima u zemlju Elam.Asirski su carevi takođe bili primorani da vode neprekidnu,dugotrajnu i upornu borbu sa Elamom.Prvi sukob Asirija sa Elamom desio se u VIII vijeku pr.n.e. , pod Sargonom II. I pored visoke vojne organizacije i boljeg naoružanja, asirske su trupe pretrpjele poraz od elamaca.Asirski su carevi takođe bili primorani da vode neprekidnu,dugotrajnu i upornu borbu sa Elamom.Prvi sukob Asirija sa Elamom desio se u VIII vijeku pr.n.e. , pod Sargonom II. I pored visoke vojne organizacije i boljeg naoružanja, asirske su trupe pretrpjele poraz od elamaca. ZENDA-AVESTASveta knjiga starih perzijanaca.U njoj su se nalazila obiljezja stocarskog nacina zivota.Krava i pas su bile svete zivotinje.Njihovim ubijanjem činili bi grijeh prema božanstvu.Postojanje mitova nije zaobišlo ni ovu njihovu drevnu religiju. U svetoj knjizi se poseban značaj pridajte zemljoradničkom načinu života. Taj život, ali i sam rad oko zemlje, smatran je pravednim djelom.Žito = sveta biljka.Razvijanje metalurgije.Obrada metala, bakra, zlata, bronze Rasprostranjeno konjarstvo.Rezultat toga su:primitivna kola sa točkom u obliku diska. 8. st. pr. n. e.U Mediji se javljaju gradovi.Imali su vojni i trgovački značaj.Grad “Uškaja” (rezidencija zemlje).Grad “Ulhu”MEDIJSKA DRŽAVAMedija je zauzimala teritoriju koja leži u planinskim oblastima Zagra i u plodnim ravnicama istočno od njih. Na asirskim natpisima IX vijeka p.n.e. govori se o plemenu Madajaca(Međana),sa kojima Asirci vode upornu borbu.Prije osnivanja Medijskog carstva iranski narodi živjeli su u manjim plemenskim zajednicama i nije postojala hijerarhija vladavine, no ratovi s Asircima doveli su do njihovog ujedinjenja odnosno stvaranja moćne monarhije koja je postala temeljem za sve kasnije iranske dinastije.Osnivačem Medijskog carstva smatra se Dejok, plemenski vođa kojeg su medijski plemići izabrali za arbitra u rješavanju sporova, a potom i

medijskim kraljem.Prilikom stvaranja medijske države(728.p.n.e.) ona je obuhvatala samo manje teritorije jugozapadno od Kaspijskog jezera, no u doba najvećeg medijskog vladara Kijaksara proširena je na većinu azijskog dijela Bliskog istoka.Ta područja prostirala su se na 2,8 miliona km², što je Mediju činilo dotad najvećim carstvom u povijesti. Granice carstva bile su rijeke Kizil u Anadoliji i Tigris u Mezopotamiji na zapadu, Kavkaz i Sogdijana na sjeveru, te Indija na istoku.IZVORIDanas gotovo i ne postoje historijski dokumenti pisani medijskim jezikom, a nije poznato ni kakvim su pismom pisani. Iz doba Medijskog Carstva pronađena je samo jedna bronzana plaketa koja datira ranije od ahemenidskog razdoblja, a radi se o zapisu na klinastom pismu pisanom na akadskom jeziku koji datira iz 8. stoljeća p.n.e., ali ne spominje medijske nazive.Problem nedostataka autohtnonih medijskih dokumenata kompenziraju historijski dokumenti drugih drevnih naroda, kao što su asirske i babilonske hronike, biblijske knjige o Nahumu i Danielu iz Starog zavjeta, Behistunski natpisi iz doba Perzijskog Carstva, te djela grčkih historičara Herodota i Ktezija, odnsono babilonskog historičara Berosa. Dejok(728.-675.p.n.e.)Osnivačem Medijskog Carstva smatra se Dejok, kojeg spominje Herodot.Pretpostavlja se kako su stvaranje medijske države najviše uzrokovale kontinuirane invazije Asiraca i Babilonaca sa zapada, zbog čega su se iranska plemena ujedinila pod vodstvom Medijca Dejoka. U Dejokovo doba izgrađena je i palača, oko koje je podignuta prijestolnica Ekbatana(danas grad Hamadan).Dejok je također uspostavio pravosudnu mrežu diljem zemlje .Dejok je umro nakon 53 godine vladavine, a naslijedio ga je sin Fraort.Poput njegova oca Dejoka, Fraort je također proveo većinu svog života u ujedinjavanju medijskih plemena i ratovima protiv Asirije. Fraort je poginuo u borbama protiv Asurbanipala za asirsku prijestolnicu Ninivu SKITSKO MEĐURAZDOBLJEPolitičku slabost Medijskog Carstva nakon Fraortove pogibje i odsutnost medijske vojske u osvetničkom pohodu protiv Asiraca koje je predvodio Fraortov sin Kijaksar iskoristili su Skiti koji su predvođeni Madijem provalili u Medijsko carstvo ,te prema Herodotu vladali njime 28 godina.Nakon 28 godina skitske dominacije nad Medijskim carstvom koju su obilježili brutalnost i visoki porezi, Kijaksar je 625.p.n.e.podigao ustanak i porazio Skite.Preživjeli Skiti su pobjegli u maloazijsku Lidiju, što je dovelo do medijsko-lidijskih političkih tenzija. Kijaksar(625.-585.p.n.e.)Kijaksar je zapamćen kao vojskovođa iznimnih sposobnosti; bio je prvi vladar u povijesti koji je vojsku podijelio na posebne jedinice pješaka-kopljanika, strijelaca i konjanika .Medijsko Carstvo sklopilo je savez s babilonskim kraljem Nabopolasarom te su zajedničkim snagama napali Novoasirsko Carstvo na dva fronta. Već krajem godine Medijci su prisvojili asirsku provinciju Arrapkhe (područje oko današnjeg grada Kirkuka), a potom i Tarbis koji se nalazio uz rijeku Tigris sjeverno od Ninive.Iste godine palo je i asirsko religijsko središte Ašur.Diplomatske veze Medije i Babilona ojačane su Kijaksarovom ženidbom Nabopolasarove kćeri .Medijci i Babilonci ponovo su udružili snage 612.p.n.e. kada su krenuli u napad na asirski glavni grad Ninivu, čiji je pad detaljno opisan u biblijskoj Knjizi o Nahumu. Ostaci asirske vojske predvođeni njihovim posljednjim vladarom Ašur-ubalitom II. uspjeli su se probiti kroz linije opsade i pobjeći u Haran gdje su poraženi 609. p.n.e.Ova medijsko-babilonska pobjeda označila je konačan pad Novoasirskog Carstva, odnosno njegovu podijelu između dva osvajača. Nedugo nakon ratova protiv Asiraca Medijsko Carstvo pripojilo je i kraljevstvo Urartu na sjeveru, a granica između Medijskog i Babilonskog Carstva određena je južno od Ašura i Harana Krajem 7. stoljeća p.n.e. u Maloj Aziji raste utjecaj Lidije, koju su povoljan geostrateški položaj i trgovina pretvorili u jednu od najbogatijih država tog doba. Kijaksar je pokrenuo rat protiv Lidije zato što je ta zemlja prihvatila skitske bjegunce koji su prevarili Medijce na način da su na jednom banketu umjesto lovine poslužili medijskog dječaka..Lidijski kralj Alijat II. odbio je izručiti bjegunce Kijaksaru, što je dovelo do petogodišnjeg rata.Antički izvori govore kako se na dan odlučujuće bitke kod Halisa dogodila pomrčina Sunca što su i lidijske i medijske snage protumačile kao znak nadnaravne sile koja ih želi primiriti. Budući kako se datumi pomrčine astronomski mogu odrediti, bitka kod Halisa predstavlja jedan od najstarijih precizno određenih povijesnih događaja (28. maja 585.p.n.e.)

Mir je sklopljen uz posredništvoBabilonaca i Cilicijanaca, a sklopljen je i diplomatski brak između Kijaksarovog sina Astijaga i Alijatove kćeri Arijene čime je ojačan njihov savez. Granica između dvije moćne države određena je rijekom Halis (Kizil). Godine 585. p.n.e., neposredno nakon sporazuma s Lidijcima medijski kralj Kijaksar umire, a na prijestolje dolazi njegov sin Astijag. On se oženio Arijenom, sestrom lidijskog kralja Kreza, dok se Astijagova sestra Amitis udala za babilonskog kralja Nabukodonosora II. Ovim diplomatskim brakovima Astijag postaje rodbinski povezan s najbogatijim i najmoćnijim državama Bliskog istoka, što omogućava njegovom Medijskom Carstvu dug period mira i blagostanja. U to doba diljem Medijskog carstva cvate zoroastrizam.Astijagova kćer Mandana udala se za perzijskog vazalskog vladara Kambiza I. s kojim je imala sina Kira Velikog, koji će kasnije svrgnuti svog djeda s prijestolja.PERZIJSKI USTANAKPerzija je bila vazalna kraljevina Medijskog Carstva od kraja 7. stoljeća p.n.e., kada su Medijci u savezu s Babilonijom pokorili Novoasirsko Carstvo te prigrabili njene vazalne teritorije, među kojima je bila i Perzija. Tokom medijske dominacije postojale su dvije perzijske kraljevine Anšan i Parsuma,no bile su jako povezane u političkom i rodbinskom smislu. Godine 559. p.n.e. na anšanski (perzijski) tron dolazi Kir II Veliki, sin Kambiza I. Budući kako je prijenos krune Parsumaša s Arsama (Arijaramnov sin) također prešao na Kira Velikog, on je objedinio dva perzijska kraljevstva pa ga se smatra prvim pravim perzijskim kraljem. Ipak, u početku Kirove vladavine Perzija je i dalje imala vazalni status pod dominacijom moćnog Medijskog Carstva . Godine 553. p.n.e. zbog neslaganja s Astijagovom politikom Kambiz I. i Kir Veliki podižu perzijski ustanak protiv medijske dominacije nad Perzijom. U opsadi pasargadskog brda 10.000 vojnika (Perzijski besmrtnici) predvođenih Kirom i Oebarom uspješno se suprostavilo deseterostruko većoj medijskoj vojsci, pri čemu je navodno poginulo čak 60.000 medijskih vojnika. Perzijanci su potukli i ostatak medijskih trupa u bici kod Pasargada, što je označilo kraj Astijagove dominacije carstvom PAD CARSTVAPrevrat nakon perzijskog ustanka uzrokovao je prenos političke moći s prije dominantnih Medijaca, na drugi iranski narod- Perzijance,koji su sada dominirali nad Medijcima. Kir Veliki velikodušno se ponio prema bivšem medijskom kralju Astijagu; ostavio ga je na životu, uzeo ga za osobnog savjetnika, te obećao kako će se ponašati kao njegov legitimni nasljednik.Ekbatana, dojučerašnji glavni grad Medije, zbog svoje velike strateške važnosti kontroliranja Središnje Azije postala je glavnim gradom novog, Ahemenidskog Perzijskog Carstva.Nakon Astijagova svrgnuća, njegov šurjak Krez (kralj Lidije) krenuo je u obračun protiv Kira Velikog u nadi da osveti poraz svog zeta odnosno da proširi svoje Lidijsko carstvo na istok, što 547. p.n.e. završava katastrofalnim porazom i padom Lidije pod Perzijsko carstvo. Za Astijaga se pretpostavlja kako je umro 540-ih godina p.n.e. U borbi sa Asircima, a zatim i Medijcima savez perzijskih plemena raste i jača.Zarobljavanje medskog cara Astiaga, pa osvajanje Medije i njeno pripajanje Perziji.Za kratko vrijeme (547.-546.) Kir osvaja Armeniju, Kapadokiju i LidijU.Osvajanje Babilona.Dalje Kirovo prodiranje na zapad bilo je miroljubivog karaktera.Obnovio Jeruzalem, dozvolio Judejcima da se vrate iz babilonskog ropstva u domovinu.Obnova feničanskih gradova i učvršćivanje prijateljskih odnosa.Kir je tajno u Fenikiji i Palestini razvijao vojne snage želeći osvojiti Egipat.Taj plan nije on uspio ostvariti jer je poginuo 529. g. prije n. e.Kirov plan ostvario je njegov sin Kambiz.Najvažniji pravni spomenik koji je iza Kira ostao u nasljeđe čovječanstvu je tzv. Kirov cilindar ( The Cyrus Cylinder), povelja ispisana klinastim pismom, na akadskom jeziku, na glinenom cilindru dužine 23 cm i širine 11 cm. Ovaj cilindar otkrio je arheolog Hormuzd Rassam 1879.g. prilikom iskopavanja u Ninivi. Danas se čuva u britanskom muzeju u Londonu.U njemu se govori o tome da su brojne perzijske trupe “mirno ušle u Babilon”.Kir sebe prikazuje kao zaštitnika Babilona, te njegove kulture i religije.Historijski značaj Kirovog cilindra je veliki. On predstavlja prvorazredni historijski izvor za proučavanje društvene i pravne historije Srednjeg istoka u 6. vijeku pne.Takođe, predstavlja ilustrativan primjer politike vjerske tolerancije i uspostavljanja pravedne vladavine u jednom periodu daleke prošlosti .Shirin Ebadi.

Kambiz II dolazi na vlast nakon Kira i u početku pokušava učvrstiti svoju vlast koju prijete

da sruše pobunjene zemlje prethodno pokorene od strane Kira.Osiguravši vlast krenuo je sa flotom saveznika (Feničani, Kiprani i Samljani) 526g. u pohoD na Egipat. Njemu su se još priključili i bivši lidski car Krez i brat Polikrata sa Samosa Siloson.Težak udarac egipćanima zadala je smrt Ahmosisa II nakon kojeg na prijestolje dolazi Psametih III. On, pored jakog otpora, nije u stanju odbraniti svoju domovinu i tako Egipat pada pod Perzijsku vlast 525g.Vladao svirepo Egiptom. Poznato kao “užas koji je obuzeo zemlju, užasu kakav do tada nije Viđen”. Posebice o tome pisao Herodot.Pokušao kasnije osvojiti Etiopiju i Kartagu. Međutim to mu nije pošlo za rukom. DARIJE ISvi neredi i ustanci zapisani su na tzv. Behistunskom natpisu.Urezan je na velikoj stijeni iz Bagdada u Teheranu. Darije I (Prvi) Veliki, (549. pne. - 485. pne.), perzijski car (521. pne. - 485. pne.) nasljednik Kambiza II, osvajača Egipta. Bio je jedan od najvećih vladara starog istoka. Pošto je ugušio niz pobuna u istočnim provincijama, sproveo je reorganizaciju državne uprave. Podjelio je državu na 20 velikih oblasti (satrapija) kojima je dao odgovarajuću autonomiju, ali da bi ih sprečio da se odvoje, podjelio je civilnu i vojnu vlast u njima. Centralnu vlast pojačao je poreskim sistemom kojim su se ogromne sume novca sticale u njegovu kasu. Jedinstvu carstva služila je i putna mreža koju je razvio. Pošto je urednio vojsku i državu, krenuo je u osvajačke ratove. Oko 513. pne. izveo je bezuspješni pohod na Skite a zatim započeo sa pokoravanjem maloazijskih Grka. Ugušio je Jonski ustanak (499-494. pne.), poslije čega su se razvili Grčko-persijski ratovi, završeni tek 449. p.n.e. Persija je u

njegovo doba postala najveća država starog vijeka, sve do pojave Aleksandra. Darije I je pripadao plemićkoj

porodici unutar Persijskog carstva. Bio je rođak Kambiza. Posle ubistva ili samoubistva Kambiza II 522. pne., uzurpator prestola Gaumata je nesmetano vladao kao tobožnji Smerdis, ubijeni sin Kira Velikog i brat Kambriza II. Niko se nije usudio ustati protiv lažnog cara. Tačnije niko osim Darija I. Darijev otac i deda se nisu usudili tražiti presto od lažnog cara Gaumate. Darije Veliki uz pomoć šest plemića iznenađuje i ubija uzurpatora oktobra 521. pne. u Međijanskoj tvrđavi. Darije Veliki postaje kralj. Ženi se s Atosom, ženom lažnog kralja i

kćerkom Kira Velikog. Imali su sina Kserksa I., koji će naslediti oca. Tokom Darijeve vladavine započeti su

mnogi građevinski projekti. Jedan od najvećih je gradnja Persepolisa, nove prestolnice Perzije. Zidine prestonice su bile 20 m. visoke, a 10 m. debele. Iskopao je kanal od Nila do Sueca, tako da su brodovi mogli doći iz Nila, kroz kanal do crvenog mora do Persije. Izgradio je brojne ceste, a najpoznatije su od Suze do Persepolisa i od Sarda do Suze.Uveo je fiksni novac. Razvijao je trgovinu unutar carstva, a slao je ekspedicije do Kabula i Inda. Da bi pridobio svoje podanike, dozvoljavao je veliku slobodu veroispovesti. Dozvolio je Jevrejima da grade Jerusalimski hram. Štitio je i pomagao gradnju hramova svih vera. Toliko da su čak sva Grčka proročišta u Aziji bili na njegovoj strani u ratu sa Grcima. Odsustvo čvrstih veza veza, koje bi povezivale pojedine dijelove Perzijskog carstva, i oštra klasna borba koja se razbuktala pred kraj Kambizove vladavine i na početku carevanja Darija I, zahtjevali su sprovođenje niza reformi, koje će iznutra ojačati Perzijsku državu. Iako su Darijeve reforme u znatnoj mjeri dovele do centralizacije države pomoću složenog birokratskog sistema uprave, ipak je Perzija u mnogome zadržala primitivni karakter staroga plemenskog saveza. I pored svog apsolutizma, car je u izvjesnom pogledu zavisio od utjecaja najviših predstavnika stare rodovsko-plemenske aristokratije.Jedno od važnih sredstava za učvršćenje široke Perzijske države bila je novčana reforma. U čitavoj zemlji bila je u opticaju jedinstvena državna zlatna moneta – darik.3000 darika činilo je najvišu težinsku i novčanu jedinicu – perzijski talanat. Kovanje zlatne monete proglašeno je za isključivo pravo centralne vlasti. Od tada je perzijski car garantovao tačnost težine i čistotu jedinstvene opšte državne zlatne monete.Zato je “Darije naredio da se zlatni pjesak ispira do što je moguće veće čistoće i da se od takvog zlata kuje novac”. Veliki značaj za razvitak trgovine i koordinaciju čitavog privrednog života imala je široka organizacija izgradnje puteva i službe veze.Među glavnim putevima, koji su povezivali najvažnije trgovačke i administrativne centre, osobiti značaj imala je krupna magistrala koja je dobila ime “carski put”. Ovaj drum vodio je od Egejskog primorja Male Azije do centra Međurječja. On je išao od Efesa ka Sardu i Suzi, preko Eufrata, Jermenije i Asirije, niz Tigar. Očuvanje državnog jedinstva, zaštita granica i

ugušivanje ustanaka u zemlji zahtjevali su organizovanje vojske. Još pod Darijem Perzijsko je carstvo bilo

podjeljeno na 23-24 satrapije, koje su pobrojane na Behistunskom, Nakširustamskom i Sueckom natpisu.Spisak satrapija sa nabrajanjem poreza koje su one plaćale caru, navodi i Herodot. U vrijeme mira stajaća vojska se sastojala od odreda Perzijanaca i Međana, koji su činili osnovne garizone.Jezgro te stajaće vojske činila je carska garda, koja se sastojala od konjanika-aristokrata i 10.000 “besmrtnih pješaka”. Još pod Darijem Perzijsko je carstvo bilo podjeljeno na 23-24 satrapije, koje su pobrojane na Behistunskom, Nakširustamskom i Sueckom natpisu.Spisak satrapija sa nabrajanjem poreza koje su one plaćale caru, navodi i Herodot.VANJSKKA POLITIKA DARIJA INastavljajući politiku svojih prethodnika,Kira i Kambiza,Darije I je sebi stavio za cilj da Perziju pretovir u najmoćniju državu,koja će vladati drugim zemljama.Da bi što više povezao Egipat sa Mezopotamijom i Iranom pomoću jednog direktnog pomorskog kanala,Darije je završio radove koje je započeo faraon Neho na

prokopavanju kanala od Nila do Crvenog mora. Perzija je tijekom vladavine Darija Velikog imala kontakte

s Kartagom (prema zapisima sa Nakš-e Rustama), te Sicilijom i Italijom. Darije se kao vladar pokazao vrlo dobroćudnim nastavljajući politiku njegova djeda Kira Velikog, pa je priznavao sve religije, npr. Židovima je dozvolio i finansirao obnovu Solomonovog hrama u Jeruzalemu kojeg su srušili Babilonci.U Egiptu se njegovo ime spominje na hramovima izgrađenim u Memfisu, Edfuu i Velikoj Oazi. Sličan odnos Darije je imao i prema Grcima kojima je finansirao gradnju velikih hramova, ukidao ropstvo u grčkim gradovima, te Apolonova sveta područja oslobađao od poreza.To je stvorilo velike simpatije jonskih i makedonskih Grka prema Dariju pa su stali na perzijsku stranu tijekom Grčko-perzijskih ratova.Darije I je 512. godine p.n.e. krenuo u rat protiv nomadskih Skita.Velika perzijska armija je prešla Bosfor, zauzela istočnu Trakiju dok se Makedonija dobrovoljno priključila Perziji, te prešla Dunav. Svrha ove ekspedicije bila je udar na nomadska plemena s leđa i time osigurati sigurnost sjevernih granica carstva. Međutim, cijeli plan se zasnivao na netočnoj geografskoj pretpostavki koju je kasnije ponovio i Aleksandar Makedonski; vjerovali su kako je zapadna Indija neposredno uz istočne obale rijeke Don i Crnog mora. Nakon što su otišli predaleko u stepe, morali su se povući zbog predugih linija opskrbe i dezorijentiranosti.Prema grčkim izvorima (Herodot) Perzijanci su stigli čak i do rijeke Volge, no podatak nije pouzdan.Darije I je imao za cilj da osvoji sve grčke oblasti.Poslao je u Grčku jednu ekspediciju,sa Demokedom na čelu,koja je proputovala Grčku i stigla čak do Tarenta.Otpočevši borbu sa Grcima,Darije je osvojio Trakiju,Vizant,Samos i druge grčke otoke,stigavši do obala Egejskog mora. RELIGIJA STARIH PERZIJANACAMalobrojni klinasti natpisi na staroperzijskom jeziku iz doba Ahajmenida, perzijske predstave i spomenici materijalne kultura toga vremena, kao i neka svjedočanstva grčkih pisaca – omogućuju nam da samo u opštim crtama rekonstruišemo najstariju religiju Perzijanaca. Vjerski zbornik starih Perzijanaca “Avesta” sastavljen je na osnovu starinskih predanja u poznija vremena, sve do početka vladavine Sasanida (III vijek n.e.). Samo neki najstariji dijelovi “Aveste” npr: “Gati” (svete pjesme), odražavaju stare religijske predstave Perzijanaca, koje vode porijeklo iz doba Ahajmenida.Najstariji vjerski nazori Perzijanaca bili su obilježeni velikom primitivnošću i potpuno su odgovarali onom starom rodovskom poretku koji se zasnivao uglavnom na stočarskoj i zemljoradničkoj privredi, stalno nastanjenog tipa, ali koji je još čuvao crte nomadskog života. Tako je u “Avesti” sačuvana himna zemlji, sa popisom svetih brda. A Herodot direktno navodi da su Perzijanci prinosili “ žrtve na najvišim planinama”. Osobito poštovanje uživala je sveta vatra, koja je smatrana sinom vrhovnog boga.Ovaj kult svete vatre stekao je docnije osobit značaj i bio veoma rasprostranjen kao centralni kult perzijske religije; on se kod Perzijanaca – vatropolonika sačuvao sve do danas. Bog vate (Atar) smatran je dobrim bogom, koji je pobijedio troglavog zmaja Dahaku. Iz duboke starine vodi porijeklo kult svetih životinja: bika, krave , konja i psa. Važno mjesto u kultu zauzimale su i svete biljke od kojih se pravio opojni napitak “haoma”. Od vremena Darija I perzijska religija se koristi za jačanje klasnog robovlasničkog društva i despotske države.Za vrhovnog boga proglašen je Ahura Mazda(Uzvišena mudrost),koji je prikazivan u obliku nebeskog cara koji se nalazi u krilatom sunčevom disku.Darije ga na svojim natpisima naziva tvorcem koji je “stvorio nebo,zemlju,čovjeka,koji je čovjeku stvorio sreću,koji je Darija učinio carem,koji je caru Dariju predao carstvo.”Ahura Mazda predstavlja se

kao nebeski car,pokrovitelj zemaljskog cara.S tim u vezi,iskonski dualizam dobija jasno izraženi oblik.Dok se vrhovni bog Ahura Mazda smatra blagim bogom svjetlosti dobra,Angra-Majnju(Ahriman) se smatra bogom mraka,smrti i zla.Za ovaj dualizam tijesno je vezana i odgovarajuća etika,koja od čovjeka zahtjeva da vrši sve dužnosti časnog,skromnog i pravednog zemljoradnika.Pretvaranje Perzije u ogromnu državu,koja je okupila mnoštvo raznih naroda,zahtjevalo je zavođenje jedinstvene državne religije i jedinstvenog kulta vrhovnog boga.Za vrijeme vladavine Kserksa I,počinje gonjenje starih kultova ”daiva”,koji su proglašeni za rđave duhove. Zaveden je kult vrhovnog boga Ahuramazde.Kasnija predanja pripisivala su osnivanje tog vjerskog sistema proroku Zaratustri.Zbog toga se staroperzijska religija naziva zoroastrizmom. STAROPERZIJSKA KULTURAPerzijanci bili poznati po tome što su rado primali običaje drugih naroda. Kultura je također bila inspirisana starosumerskim , asirskim i novobabilonskim stilom. Tome svjedoče bronzana posuda iz Nehavenda (sumerski), reljefi na perzijskim dvorovima kao i statua genija-čuvara carskog dvora (asirski i novobabilonski). DO “Zaslugu Perzijanaca pretstavlja veština da...” GDJE MOJ DIO ZVANIČNO ZAVRŠAVA. Perzijanci su sve tuđe kulturne elemente spojili u jedan jedinstveni monumentalni stil.Takav stil je jasno izražen u ruševinama carskih dvorova sačuvanih u Persepolisu, a naročito na divnim reljefima koji predstavljaju dažbenike perzijskih careva.Vjersko učenje zasnovano na dualizmu bilo je veoma rašireno u staroj Perziji (neprestana borba boga svjetlosti sa bogom mraka) i ono je temelj grčke vjerske filozofije, kao i grčkog gnosticizma.Perzija je bila most koji je spajao daleki istočni svijet i zemlje Prednje Azije sa svijetom antičke kulture.

URARTUPovijest zemlje Urartu vezanih za staru povijest Kavkaza.Obuhvaća oblast čitave Jermenije , sjeverozapadnog dijela Irana , sjeverni dio Međuzemlja i južni dio Gruzije. sa svih strana okružena planinskim grebenima , najpoznatiji je Veliki Ararat. Ispod planina protežu se šume i pašnjaci , a zatim savane i polupustinje. Na istočnom dijelu Urartura nalaze se jezera koja nemaju odliva i zbog toga imaju slanu vodu . Prosječni salanitet vode iznosi od 14% - 23% ,a to su jezera Urmijsko i Vansko. Jezero koje ima odliva je Sevansko sa bistro-čistom vodom koja je bogata ribom.Glavna prirodna bogastva zemlje Urartu su: kamen , drvna građa i metal. Još su zastupljeni željezo i olovo . Klima je surova i suho kontinentalna . STANOVNIŠTVOUrarti su prestavljali narod jednog plemenskog roda koji je bio blizak stanovništvu prednje Azije nazvan Jafetidima.Bliski narodima Hiskima , Huritima. Jezici su slabo proučeni.Sličnost sa plemenima koja su bila na području Gruzije. Slikana keramika svjedoči nam o kulturnim plemenima koji su se bavili zemljoradnjom. Sovjetski i ruski znanstvenici su dokazali da su današnji Jermeni nasljednici Urturskih plemena .Jezici i kultura Urartskih naroda utjecali su na njihove susjedne narode , ponajviše na Asirce IZVORI I HISTORIOGRAFIJATekstovi pisani na klinastom pismu.Oko 200 takvih izvora koji nam govore najviše o politici i povijesti Urarta . Osobito važni spisi su Argišta I i Sardura II .Priča se o vojnim pohodima .Potiču iz VIII st . pr. Kr. Također imamo i podatke o religiji Urarta. „Vrata Mhera“ pisan u IX st . pr . kr. Detaljno nam opisuje bogove vezane za Urartska plemen i način prinošenja žrtava. Za Uratsku povijest od velikog su značaja asirski natpisi koji su nastali u IX i VII st . pr. Kr. Spomenici materijalne kulture omogućuju nam uvid u razvitak tehnike , kulture , umjetnosti i sl. Najčešća iskopavanja vršila su se na prostoru glavnoga grada Vane. Osim kulturnih spomenika sačuvana su nam razna oružja , oruđa , keramika i druge vrste arheoloških iskopina.Engleski arheolog Sejsa 1882 god. izdao je prvu zbirku vanskih natpisa. Veliki razvojni doprinos dali su također i ruski znanstvenici , arheolozi i povjesničari. Godine 1916. ruski arheolozi su izvršili do tada najveći iskop u povijesti Urartske države na prostoru Zakavkazja . Pronađeni su važni anali i spisi o Sarduru II. POSTANAK URARTSKE DRŽAVENajraniji podaci o Urartima potiču tek iz XIII st . pr .kr. , a u drugom tisućljećju pr. kr. formira se narod Urartu. Plemena Urartu su se bavila stočarstvom i zemljoradnjom .Od životinja poznavali su sitnu i krupnu stoku , a u drugom tisućljećju pr. kr. pripitomili konje.U dolinama ljudi su se bavili zemljoradnjom koja je dugo sačuvala svoj primitivan karakter. Zemlju su obrađivali sa ne baš usavršenim oruđem, poput motike , drvenog srpa , koji se vremenom kako se razvijala metalurgija zamijenio u brončanim srpom. Od žitarica sijali su ječam, pšenicu i

zob. Zanati su se zasnivali na obradi kamena i metalurgije. Izrađevina od vulkanskog stakla.Istom tipu konstrukcije pripadalisu kameni blokovi poznati kao „Kiklopske Građevine“ . Važan centar za metalurgiju se nalazio na Kavkazu u Kobanskom području . (bronza , sjekire , kopče) . U Calkinskom rejonu ima pronađenih ostataka od bakra , srebra i zlata .Također su pravili posude o gline koje su ukrašavali ornamentima .Od vune izrađivali su tkanine .U plodnoj dolini rijeke Araksa u drugom tisućlječju pr. kr. istakao se narod Urartu.Bilo je to cvjetanje rodovskog pokreta . Na asirskim pločama spomenute su borbe sa „carevima“ koji su očigledno bili samo plemenskog podrijekla. Isprva su se zvali „Uruatri“. EKONOMSKI RAZVOJRazvijeno stočarstvo (pretežno nomadskog karaktera)Konji, magarci i deve korišteni za prevoz.Veliki značaj zemljoradnje, posebno uzgoja pšenice.Ipak ostaje na primitivnom nivou (npr.drveni srp)Razvoj irigacionih sistema oko jezera Van (najpoznatiji kanal Samiram)Terasasti vinogradi.Razvoj vodenica.Važne sirovine: glina, kamen, drvo i metal.Urartu poznata po obradi kamena (pojava metalnih rezača)Vješti graditelji ( koristili razne materijale od nepečene cigle do kiklopskih megalitnih stijena)Rana pojava metalurgije.Trgovina viškovima proizvoda.Krupna hramovna i državna gazdinstvaŠIRENJE URARTSKE DRŽAVEŠirenje uticaja Urartu putem trgovine.Sukobi sa Asirijom (premoć Asirije)Asirici prodiru do jezera Van.Izgradnja utvrđenja i jačanje armije.Poznata tvrđava kraj Vanske stijene (gradi je Sarduri I )Gradnja novih gradova, kanala, hramova.Pokoravanje zemlje Urmije .Gradi se vodovod koji prijestolnicu Tupšu snadbjeva vodom u dužini od 10 kilometara.Veliki carevi Argišti i Sarduri II.Osvajanje velikog dijela Zakavkazja, srednje Mezopotamije i prodiranje u Siriju.Slabljenje Asirije.Argišti osvaja Etiuni .Sarduri II osvaja Priumriju.Car Rusa I ratuje protiv asirskog cara Sargona II.Asirija pobjeđuje, ali Urartu zadržava samostalnost.U VI st. p.n.e. Urartu gubi samostalnost (napad Međana i Skita) KULTURAMalo proučavana.Predstava Musairskog hrama na zidovima Sargonovog dvora.Predmeti od bronze prema voštanom modelu.Vlastito hieroglifsko pismo.Od Asiraca preuzeli klinasto pismo.Krilati bikovi.Uticaj na Asirce, Hete, Mitane.Legenda o borbi heroja Hajku sa Belom .Legenda o carici Šamiram RELIGIJA78 božanstava u spisu„Vrata Mhera“ pisanom u IX st . p.n.e

• Khaldi - vrhovni bog • Teisheba - bog munje i oluje • Shivini – bog sunca• Arubani - boginja plodnosti • Tushpuea - supruga Silvina • Bagvarti - Khaldijeva supruga • Selardi - boginja mjeseca