GOdište XLiV. Uskrs, 2017. BrOJ 1

Glasilo svetišta i Župe Gospe sinjske

S r e t a n U s k r s !

Glasnik „Gospa Sinjska”, glasilo Svetišta i Župe Gospe Sinjske Izlazi povremeno s dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara

Izdavač: Franjevački samostan Sinj Fratarski prolaz 4, 21 230 Sinj Tel. 021/707 010 ili 825 019 - Fax: 021/ 707 020 www.gospa-sinjska.hr e-mail: gospa.sinjska.svetiste@gmail.com

Glavni i odgovorni urednik: fra Petar Klapež

Uredništvo: fra Gabrijel Jurišić, fra Petar Klapež, fra Perica Maslać, fra Antonio Mravak, fra Lukica Vojković

Naslovna stranica: Ivan Grgat, Uskrsli Krist, mozaik u kapelici franjevačke grobnice u Sinju (2017.)

Posljednja stranica: Maketa nove crkve u Brnazama

Grafičko oblikovanje: Silvio Družeić

Tisak: Jafra-print d.o.o., Solin

Žiro račun: Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja - Franjevački samostan Sinj 2330003-1100061215 - Splitska Banka - Sinj

Devizni račun: 34400-620-21-7031-1035142 - Splitska Banka - Sinj

Cijena: 10 kn

Uskrsli Isus svjetlo nove nade ...............................................................................................................................3

„Godina očinstva“ ...................................................................................................................................................5

Godina svetoga Josipa ............................................................................................................................................7

Papina poruka za 32. Svjetski dan mladih...........................................................................................................9

Mrvice s križnoga puta ........................................................................................................................................13

Vjeronaučna olimpijada 2017. i izlet na Udbinu ..............................................................................................14

Štovatelji i apostoli Gospe Sinjske ......................................................................................................................15

Ljetopis Svetišta i Župe ........................................................................................................................................20

Udruga „Cjelovit život“ u Župi Gospe Sinjske ................................................................................................27

Podrška „Deklaraciji“ .........................................................................................................................................28

Kampanja o „fašizaciji“ ili racionalizacija mržnje .........................................................................................30

Hrvatske novinarske tragedije ............................................................................................................................33

Nove knjige ............................................................................................................................................................34

Pošli su u nebesku domovinu .............................................................................................................................35† Fra Bože Morić ...........................................................................................................................................35† Fra Karlo Jurišić..........................................................................................................................................36† Dr. Ante Sekulić .........................................................................................................................................38

Bogoslužje Velikoga tjedna u Svetištu i Župi Gospe Sinjske ...........................................................................39

Sadržaj

GOSPA SINJSKAGlasilo svetišta i Župe Gospe sinjskeGodište XLIV. Uskrs, 2017. Broj 1

USkrSli iSUS Svjetlo nove nadeDragi štovateljiČudotvorne Gospe Sinjske!Isusova poruka ljubavi, istine i do-

brote, nije mogla biti zamračena i za-tomljena Velikim Petkom. Bog je htio iskazati i očitovati ljudima i svijetu svoju ljubav. On nije mogao ne uspjeti u svom htijenju. Trijumf se očitovao u uskrsnu-ću i proslavi Isusa Krista. Poruka Uskr-sloga Krista Gospodina je u tome da je život jači od smrti, da je svjetlo jače od mraka, da je uskrsnuće jače od groba, da je dobro jače od zla, da je milost jača od grijeha, da je ljubav jača od mržnje, da je praštanje jače od osvete. Uskrs je dan radosti i dan koji ljudi vedrije gledaju na život i budućnost. Uskrs je blagdan koji stoljećima donosi svijetu poruku spasenja.

Zato će i ove godine, u uskrsnoj noći, u Uskr-snom bdjenju, u svim kršćanskim crkvama odjeki-vati riječi starodrevnog hvalospjeva: „Ovo je noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao!“ Taj usklik u toj Svetoj noći odje-kivat će diljem svijeta pozivajući sve vjernike da osjete oslobođenje koje je čovjeku došlo po Kristovu uskrsnuću.

Zašto je taj blagdan toliko istaknut i toliko čašćen u Crkvi?

Uskrs odgovara na najintimnije titraje čovje-kovih intuitivnih čežnja za životom, rastom, na-pretkom i priznanjem. Uskrs odgovara čovjekovoj težnji da bude potvrđena dobrota, ljepota, istina, pravednost i sloboda. Kada ljudima ne bi te poruke Uskrsa odgovarale, kada ne bi nailazile kao odgovor, na jeku ljudskih srdaca, ljudi bi zaobišli i zaboravili taj blagdan i njegove izazove.

Znamo da će i ovogodišnji Uskrs mnoge zateći okovane različitim proble-mima, čiju tminu tka nepravda, nerazu-mijevanje i nesigurnost. No, dragi Gos-pini štovatelji, i ovoga Uskrsa zajedno se zagledajmo u Kristovo svjetlo pred kojim tmina osljepljuje, a čovjeku se vraća vid. Prevelika je to radost da bi ju čovjek mo-gao zadržati samo za sebe. Radost zbog toga otajstva čovjek ne može zatomiti, baš kao što to nisu mogli ni biblijski ljudi koji

su nakon što ih je Isus dotaknuo, morali govoriti drugima o svojoj sreći. Ljudi o tome jednostavno ne mogu šutjeti. Iskustvo treba priopćiti i svoju veliku radost podijeliti sa svom braćom i sestrama.

Svjetlo Krista uskrsloga obasjava tmine čovje-čanstva. Pod svjetlom Krista uskrsloga nitko i ništa se ne može sakriti. Kristovo svjetlo poput proljet-noga sunca čini da sve dobro i rodno procvjeta. No, obasjava ono i druga stabla koja rastu, unatoč tome što donose rod tame i smrti. Ona se Kristovim svje-tlom doista ne hrane, ali ih ono razotkriva.

Kako prepoznati taj rod tame i smrti? Samo po djelima njihovim. Kako raspoznati dobar rod od lošega? Samo svjetlom vjere. Radujmo se i veselimo pjevu nebeskoga i zemaljskog „Aleluja!“

Dragi štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske, svjetlom koje je zasjalo u noći Kristova uskrsnuća zajedno sa svima vama obraćam se uskrslom Kristu:

Uskrsnuli Gospodine! Želimo osjetiti sna-gu i ljepotu ovoga Dana i Događaja što ga slavimo. Daruj nam milost da to duboko proživimo, da se i u našim dušama razlije ona radost kojom su se obra-dovali tvoji učenici kad su te uskrslog vidjeli!

3

Molimo te da i nama ponoviš uskrsni pozdrav kao navještaj jedinstvenoga dara za kojim tako dugo čeznemo: „Mir vama!” Udijeli nam svoj Mir i smiri naša nemirna srca, smiri ljude i narode oko nas.

Molimo te za sigurnost kojom si ispunio svoje učenike i žene pokraj groba kada si im rekao: „Ne bojte se!” Reci i nama da se više nemamo čega bojati, da je pobjeda na strani dobra, da si ti uskrsnuo od mrtvih i da si na taj način pobijedio grijeh i smrt. Uništi u nama svaku bojazan, strah i nesigurnost.

Molimo te, uskrsnuli Isuse, za milost da osje-timo tebe, tvoju blizinu. Želimo to osjetiti snagom tvoje riječi po kojoj su te prepoznali tvoji učenici: „Ja sam!” Toliko puta na našim liturgijskim slavlji-ma čujemo sličan pozdrav: „Gospodin s vama!», a mi ipak ne vjerujemo dovoljno. Nismo dokraja, do svih dubina svojega bića, zahvaćeni snagom tvoje neizrecive prisutnosti.

Molimo te, živi i prisutni Gospodine Isuse, dođi k nama, pa makar bila zatvorena vrata naše-ga srca. Ti si tako došao svojim učenicima, kada su zatvoreni, u strahu od Židova, čekali što će se dogoditi. Dogodio si se ti, Isuse, i preplavio si ih novom sigurnošću, svojom uskrsnom radošću. Dođi k nama. Dođi i onda dok su ti još uvijek vrata naše duše zatvorena. Uvjeri nas da si ti uskrsnuće i život, da si ti došao da nas oslobodiš svake zarobljenosti, svake zatvorenosti u nas same. Ne možemo donijeti spasenje samima sebi. Ti si jedini Spasitelj svijeta, Spasitelj svakoga od nas.

Dođi, Isuse, iznenadi nas. Možda te ne ćemo odmah prepoznati. Ali do toga će sigurno doći,

jer si ti ustrajan suputnik i imaš strpljenja da nam sve rastumačiš. Isuse, govori nam da bismo mogli shvatiti da je sve to tako trebalo biti, da si ti morao umrijeti za nas, da bi se u uskrsno jutro moglo vi-djeti stostruki plod ljubavi. Reci i nama riječ kojom ćemo otkriti blagoslov svakoga svojeg križa, svake svoje patnje.

Iznenadi nas svojom riječju. Iznenadi nas svo-jim lomljenjem kruha. Tada ćemo te sigurno i mi prepoznati. Pokaži nam svoje rane, vječne tragove predane ljubavi. Daj da i iz nas odjekne jedinstvena ispovijest nove vjere u tvoju prisutnost.

Isuse uskrsnuli, objavi nam se u Crkvi, otkrij nam se u proljeću, daruj nam se u ljubavi braće i se-stara i pomozi nam da te u nama i po nama i drugi prepoznaju.

Bilo bi divno kada bi mogao i s nama računati kao sa svjedocima svoga uskrsnuća u današnjem svijetu.

Svima koji vjeruju u Isusovo uskrsnuće neka je blagoslovljen Uskrs!

Sretan USkrS želim i svim ljudima dobre volje

koji iskreno traže svjetlo na putu svoga života.

Fra Petar Klapež, gvardijan i upravitelj Svetišta

4

„Godina očinStva“

Proglas mons. Marina Barišića, nadbiskupa, svim vjernicima u splitsko-makarskoj nadbiskupiji

PriPrava za treći nacionalni SUSret hrvatSkih katoličkih obitelji U SolinU 2018.

Pod GeSlom: „očinStvo i majčinStvo: dva lica roditeljSkoG PoSlanja“Braći svećenicima, redovnicima, redovnicama, očevima, majkama i svim kršćanskim vjernicima.

Draga braćo i sestre!

1. Obitelj, kolijevka i nositeljica ži-vota, prva je prenositeljica vjere i odgo-jiteljica u kršćanskom življenju.

Ova temeljna stanica društva i Crkve u posljednje vrijeme susreće se s mnogo-brojnim poteškoćama i raznim kušnja-ma. Naše obitelji, roditelji – očevi i majke – i djeca, često su danas izloženi ekonom-skoj nesigurnosti, udarima određenih idejnih strujanja i društvenih trendova koji žele rastočiti naravno shvaćanje braka i obitelji. K tome, mnogi su muškarci i žene nedovoljno pripremlje-ni i ne snalaze se u bračnim i roditeljskim ulogama. Pod tim i drugim izazovima nerijetko pucaju bračne veze i slabe obiteljske i društvene vrijednosti.

2. Svjesna tih ugroza i opasnosti kao i svoje spa-senjske zadaće, Crkva ustrajno naviješta kršćanski nauk o braku – zajednici muškarca i žene – koji po Božjoj promisli ima svoju trajnu vrijednost i neza-mjenjivo poslanje. Zato novom zauzetošću želimo promicati vrijednost svakoga ljudskog života i ohra-briti naše obitelji u bračnom zajedništvu, otvore-nosti prema rađanju i odgoju djece, u međusobnoj ljubavi i vjernosti.

3. Papa Franjo je na dvije posljednje biskupske sinode zajedno s pastirima Crkve iz cijeloga svijeta raspravljao o stanju i poslanju obitelji u današnjem

svijetu. U dokumentu „Radost ljubavi“ dao je poticaje svima nama da pojačamo predbračne pouke i pripreme, a u obitelj-skom pastoralu svjetlom vjere, snagom molitve i sakramenata Crkve, krijepi-mo i milosrdno pratimo hod i rast na-ših očeva i majki u njihovu roditeljskom poslanju.

4. Poštovani vjernici, na tom putu radosti ljubavi, radosno vam objavlju-

jem da će naša Splitsko-makarska nadbiskupija biti domaćin „Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji“, koji će se održati u Solinu 2018., pod geslom „Očinstvo i majčinstvo: dva lica rodi-teljskog poslanja.“

Godina pred nama, od Prve nedjelje Došašća 2016. do svetkovine Krista Kralja 2017., bit će posve-ćena očinstvu kao jednom licu roditeljskog poslanja. Sljedeću godinu posvetit ćemo majčinstvu.

Poznato je kako danas u vremenu brzih pro-mjena, moralnog relativizma i različitih kriza, ni očeve nije mimoišla kriza identiteta. Muškarci i oče-vi teško se snalaze, a uloga oca u obitelji kao da se smanjuje ili potiskuje. Očevi ponekad djeluju izgu-bljeno, neki se povlače pod teretom odgovornosti, upadaju u razne ovisnosti ili teško prihvaćaju svoju obiteljsku dužnost.

5

5. Zato u ovoj godini želimo osobito razmišljati o očinstvu kako bismo dublje shvatili zadaću i posla-nje naših očeva u kršćanskim obiteljima, a onda i u društvu. U međusobnoj ljubavi, poštovanju i opra-štanju sa svojim suprugama, očevi pružaju osnovni obiteljski temelj za zdravo odrastanje svoje djece. Svojom skrbi, brigom i mudrošću daju obitelji i djeci sigurnost i zaštitu, smjer u duhovnom rastu te sna-gu i identitet u kršćanskom odgoju.

Sam Bog – izvor svakog života, pun ljuba-vi i milosrđa prema čovjeku kojeg je stvorio na svoju sliku – objavio nam se kao Otac nebeski. U Isusu Kristu – Licu Očeva milosrđa – poslao nam je Spa-sitelja da obnovi grijehom narušenu svoju sliku u nama, cijelo naše ljudsko biće, naš um i srce, naše odnose, naše obitelji i naše poslanje. Nebeski otac izvor je i snaga svakog očinstva.

6. Draga braćo i sestre, dok s ovim Adventom započinjemo novu crkvenu godinu, ulazimo i u godinu posvećenu očinstvu. Stoga, uključimo se u liturgijska slavlja i pastoralna događanja kako bi-smo posvijestili i osnažili očinsku ulogu kršćanskih

muževa u obitelji. U tom duhu sve vas zajedno: svećenike, redovnike i redovnice, a osobito kr-šćanske vjernike, napose očeve, pozivam da se osobnom i obiteljskom molitvom, zajedničkim liturgijskim slavljima, odgojem i osobnim rastom u vjeri, uključite u župni i nadbiskupijski pasto-ralni hod „Godine očinstva“, te pripravu „Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu 2018.“

Neka sve naše obitelji, domove i domovinu, prati pomoć i zagovor sv. Josipa – čuvara Svete obitelji – koga je Bog Otac odabrao da u praved-nosti i ljubavi skrbi za Betlehemsko dijete Isu-sa Krista i njegovu majku Bogorodicu Mariju. A na sve vas zajedno zazivam Božji blagoslov.

Vaš brat i nadbiskup,

Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

U Splitu, na Prvu nedjelju Došašća, 27. studenoga 2016. godine.

Sv. Josip, glava Nazaretske obitelji

6

7

Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu

8

PaPina PorUka za 32. SvjetSki dan mladih

9. travnja 2017.

Draga mladeži,evo nas ponovno na putu

nakon našega predivnog susre-ta u Krakovu, gdje smo zajedno proslavili 31. Svjetski dan mla-dih i Jubilej za mlade u sklopu Svete godine milosrđa. Za vodi-če smo uzeli svetog Ivana Pavla II. i svetu Faustinu Kowalsku, apostole Božjeg milosrđa, kako bismo ponudili konkretan odgo-vor na izazove našeg vremena. Doživjeli smo snažno iskustvo bratstva i radosti, a svijetu dali znak nade. Naše različite zasta-ve i jezici nisu bili razlog za su-parništva i podjele, nego prigoda za otvaranje vrata našega srca i građenje mostova.

U zaključnom dijelu Svjetskog dana mladih u Krakovu, najavio sam sljedeću postaju našega hodočašća, koja će nas, uz Božju pomoć, dovesti do Paname, 2019. godine. Na tom putu će nas pratiti Djevica Marija, koju svi naraštaji nazivaju blaženom (usp. Lk 1, 48). Ova nova dionica našeg putovanja nastavlja se na prethodnu, koja je u središtu imala blaženstva, i potiče nas da nastavimo ići naprijed. Žarko se nadam, naime, da ćete vi mladi ljudi i dalje kročiti naprijed, da ne ćete samo njegovati sjećanje na prošla vremena, već i imati hrabrost u sadašnjo-sti i nadu za budućnost. Takvi stavovi su zasigurno postojali u mladoj djevojci Mariji iz Nazareta i jasno su izraženi u odabranim temama triju sljedećih svjetskih dana mladih. Ove godine (2017.), razmiš-ljat ćemo o Marijinoj vjeri, koja u svojem hvalospje-vu Veliča kaže: „Velika mi djela učini Svesilni” (Lk 1,

49). Tema sljedeće, 2018. godine „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga” (Lk 1, 30) uvest će nas pak u razmišljanje o hrabroj ljubavi kojom je Djevica prihva-tila anđelovo navještenje. Svjetski dan mladih 2019. godine bit će nadahnut riječima „Evo službe-nice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 1, 38); to je Marijin odgovor anđelu, breme-nit nadom.

U listopadu 2018. godine, u Crkvi će se održati Biskupska sinoda na temu Mladi, vjera i ra-zlučivanje zvanja. Govorit ćemo o tome kako vi, mladi ljudi, živite

iskustvo vjere usred izazovâ našeg vremena. Ra-spravljat će se također o temi kako možete postići zrelost na svom životnom putu raspoznavanjem svojeg osobnog poziva, shvaćenog u širem smislu, to jest poziva na brak, kao životnom opredjeljenju ili zanimanju, odnosno na posvećeni život i sveće-ništvo. Nadam se da će hod prema Svjetskom danu mladih u Panami i tijek priprema za Sinodu ići ukorak jedno s drugim.

naše doba ne treba mladež koja Se izležava Po cijeli dan

Prema Lukinu Evanđelju, nakon što je od anđe-la primila navještaj i na poziv da postane Spasiteljeva Majka odgovorila „da”, Marija ustaje i žurno hita posjetiti svoju rođakinju Elizabeta, koja je bila u

„Velika mi djela učini Svesilni!” Lk 1,49

9

šestom mjesecu trudnoće (usp. 1, 36.39). Marija je vrlo mlada; ono što joj je naviješteno neizmjeran je dar, no sa sobom nosi također vrlo velike izazove. Gospodin joj je zajamčio svoju prisutnost i potporu, ali je još mnogo toga u njezinu umu i srcu ostalo nepoznato i nejasno. Ipak, Marija se ne zatvara u kuću i ne dopušta strahu ili ponosu da ju sputaju. Marija nije tip osobe koja, da bi se dobro osjećala, treba dobar naslonjač u kojem se osjeća ugodno i na sigurnom. Ona nije djevojka koja se po cijeli dan izležava na kauču! (usp. Govor na bdjenju, Kra-kov, 30. srpnja 2016.). Ako starijoj rođakinji treba pomoć, ona ne oklijeva nego odmah kreće na put.

Dug je put do Elizabetine kuće, oko 150 km. Ali mlada žena iz Nazareta, vođena Duhom Sve-tim, ne poznaje zapreke. Ti su joj dani provedeni na putovanju zasigurno pomogli u razmišljanju o čudesnom događaju, čija je i sama bila dio. Isto se događa i nama svaki put kad sudjelujemo na hodo-čašću. Tijekom puta prisjećamo se događaja iz svoga života, proničemo njihovo značenje i raspoznajemo svoje zvanje koje zatim, u susretu s Bogom i u slu-ženju drugima, dobiva jasne obrise.

velika mi djela Učini SveSilniSusret dviju žena – mlađe i starije – ispunjen je

prisutnošću Duha Svetoga i pun radosti i čuđenja (usp. Lk 1, 40-45). Dvije majke, kao i djeca koju nose u svome krilu, gotovo plešu od radosti. Elizabeta, zadivljena Marijinom vjerom, kliče: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gos-podina” (r. 45). Dà, jedan od velikih darova koje je Djevica primila je zasigurno vjera. Vjera u Boga je neprocjenjiv dar, ali taj dar treba prihvatiti. Elizabeta blagoslivlja zbog toga Mariju, a Ona joj uzvraća hva-lospjevom Veliča (Lk 1, 46-55), u kojem nalazimo riječi: „Velika mi djela učini Svesilni” (r. 49).

Marijina je molitva revolucionarna, to je hva-lospjev žene snažne vjere, koja je svjesna svojih gra-nica, ali se pouzdaje u Božju milosrdnost. Ta hrabra mala žena Bogu zahvaljuje jer pogleda na njezinu neznatnost, kao i za spasenje koje je donio narodu, siromašnima i poniznima. Vjera je u središtu čitave Marijine povijesti. Njezin nam hvalospjev pomaže shvatiti Gospodinovo milosrđe kao pokretačku sna-gu povijesti, povijesti svakog od nas, kao i čitavoga čovječanstva.

Kad Bog dotakne srce mladića ili djevojke oni postaju sposobni za velika djela. „Velika djela” koja je Svesilni ostvario u Marijinu životu govore nam

također o našem hodu kroz život, koji nije besmi-sleno lutanje, nego putovanje koje, uza sve svoje nesigurnosti i patnje, svoju puninu može naći u Bogu (usp. Angelus, 15. kolovoza 2015.). Možda ćete mi reći: „Ali, oče, imam svoje granice, grješnik sam, što ja mogu učiniti?!” Kad nas Gospodin poziva, on se ne zaustavlja na onome što jesmo ili što smo postigli. Naprotiv, onoga trenutka kad nas poziva, on gleda sve ono što možemo postići, svu ljubav koju smo sposobni darovati. Poput mlade Marije, možete učiniti da vam život postane sredstvom izgradnje boljega svijeta. Isus vas poziva da ostavite svoj trag u životu, svoj trag u povijesti, kako svojoj osobnoj tako i u povijesti mnogih drugih ljudi (usp. Govor na bdjenju, Krakov, 30. srpnja 2016.).

biti mlad ne znači raSkinUti veze S ProšlošćU

Marija je bila tek izašla iz adolescentske dobi, baš poput mnogih od vas. No, hvalospjev Veliča odjek je hvale njezina naroda i njegove povijesti. To nam pokazuje da biti mlad ne znači raskinuti veze s prošlošću. Naša osobna povijest nastavlja se na dugi trag, ona je dio zajedničkog putovanja kroz stoljeća onih koji su nam prethodili. Poput Marije, pripadamo svome narodu. A povijest nas uči da, čak i kada je morala ploviti po olujnom moru, Cr-kvu je vodila Božja ruka i pomagala joj da prebrodi teške trenutke. Pravo iskustvo Crkve nije kao neki flash mob, gdje se skupina ljudi dogovori naći se na nekome mjestu, izvede neki kratki performans, a zatim se raziđu. Crkva je baštinica duge tradicije koja se prenosi s naraštaja na naraštaj, obogaćujući se istodobno iskustvima svakoga pojedinca. Vaša osobna povijest također ima svoje mjesto u povijesti Crkve.

Spominjati se prošlosti služi također tome da budemo otvoreni neočekivanim načinima na koje Bog djeluje u nama i po nama. To nam također pomaže da budemo otvoreni Bogu da nas može izabrati za svoje suradnike u ostvarivanju svojega nauma spasenja. Vi, kao mladi ljudi, također možete činiti velike stvari i preuzeti veće odgovornosti jedi-no ako u svom životu prepoznate djelovanje Božje milosti i snage.

Želim vam postaviti nekoliko pitanja. Na koji način „pohranjujete” u svome sjećanju događa-je i iskustva svoga života? Kako pristupate činjeni-cama i slikama koje su vam se utisnule u pamćenje? Neki bi od vas, osobito oni koji su ranjeni nekim

10

životnim prilikama, možda htjeli „resetirati” svoju prošlost, iskoristiti pravo da zaborave sve što je bilo. Ali htio bih vas podsjetiti da ne postoji svetac bez prošlosti ni grešnik bez budućnosti. Biser se rađa iz rane u školjci! Isus, svojom ljubavlju, može izliječiti naša srca i pretvoriti naše rane u prave bisere. Gos-podin, kao što reče sveti Pavao, svoju moć može očitovati po našim slabostima (usp. 2 Kor 12, 9).

Ipak, sva naša sjećanja ne bi trebala ostati zbije-na na jednome mjestu, kao u memoriji nekog tvrdog diska. Ne možemo isto tako sve pohraniti u nekom virtualnom „oblaku” (cloud). Moramo naučiti kako od proteklih događaja stvoriti dinamičnu stvarnost o kojoj ćemo razmišljati i iz koje ćemo izvlačiti pouku i značenja za našu sadašnjost i budućnost. Mukotrpna je, ali nužna zadaća otkriti tanku nit Božje ljubavi koja se provlači kroz sav naš život.

Mnogi ljudi kažu da ste vi mladi rastreseni i po-vršni. Potpuno su u krivu! No, treba priznati da je u ovom našem dobu potrebno ponovno vratiti sposobnost razmišljanja o vlastitom životu i njegova usmjeravanja prema budućnosti. Imati prošlost nije isto što i imati povijest. U svom životu možemo imati mnogo uspomena, ali koliko ih je uistinu dio našeg sjećanja? Koliko su one značajne za naše srce i koliko nam pomažu dati smisao vlastitom ži-votu? Na društvenim mrežama vidimo lica mladih na mnoštvu fotografija koje su trag više ili manje stvarnih događaja, ali ne znamo koliko je sve to stvarno „povijest”, iskustvo koje se može prenije-ti i koje je urešeno svrhom i smislom. Televizijski programi nude obilje takozvanih „reality showa”, ali to nisu stvarne priče, to su samo minute koje pred televizijskom kamerom provode osobe koje žive od danas do sutra, bez dubljeg plana. Ne dajte se zavesti ovim lažnim slikama stvarnosti! Budite protagonisti svoje povijesti, odlučujte o svojoj budućnosti!

kako oStati Povezani Po UzorU na marijU?

Za Mariju se kaže da je sve te stvari pohranji-vala i prebirala u svom srcu (usp. Lk 2, 19-51). Ova jednostavna djevojka iz Nazareta uči nas svojim primjerom čuvati sjećanje na događaje iz života, ali i kako ih povezati, sastavljajući od dijelova cje-linu koja tvori mozaik. Kako možemo naučiti to činiti u praksi? Dopustite mi da vam ponudim neke prijedloge.

Na kraju svakoga dana možemo izdvojiti ne-koliko minuta da stanemo i prisjetimo se lijepih

trenutaka, kao i izazova, onoga što je bilo do-bro i onoga što je pošlo po zlu. Na taj način, pred Bogom i pred samima sobom, možemo izraziti svoju zahvalnost, žaljenje i svoje povjerenje. Ako hoćete, možete sve to također zapisati u bilježnicu, voditi kao neku vrstu duhovnog dnevnika. To znači moliti u životu, sa životom i o životu, a to će vam sigurno pomoći da prepoznate velike stvari koje Gospodin čini za svakog od vas. Kao što je rekao sveti Augu-stin, Boga možemo pronaći na širokim poljanama svoga pamćenja (usp. Ispovijesti, X, 8, 12).

Čitajući hvalospjev Veliča shvaćamo koli-ko je Marija poznavala Božju riječ. Svaki stih tog hvalospjeva ima svoju paralelu u Starome zavjetu. Mlada Isusova majka znala je dobro molitve svoga naroda. Sigurno su je tome poučili njezini roditelji, baka i djed. Koliko je samo važno prenošenje vjere s koljena na koljeno! Postoji neko skriveno blago u molitvama koje nas uče naši pređi, u onoj živoj du-hovnosti običnih ljudi koju nazivamo pučkom po-božnošću. Marija baštini vjeru svoga naroda i obli-kuje je u hvalospjev koji je u potpunosti njezin, ali u isti mah i hvalospjev čitave Crkve. I cijela ga Crkva zajedno s njom pjeva. Da biste i vi mladi mogli pjevati Veliča i svoj život učiniti darom za cijelo čovječanstvo, bitno je da se povežete s povijesnom tradicijom i molitvom svojih predaka. Zato je za vas važno poznavati Bibliju, Božju riječ, svakodnevno je čitati i pustiti je da govori vašem životu, te događaje iz svakodnevnog života tumačiti u svjetlu onoga što vam Gospodin govori u Svetom pismu. U molitvi i u molitvenom čitanju Biblije (takozvana lectio divi-na), Isus će vaša srca ispuniti toplinom i prosvijetliti vam korake, čak i u tamnim trenucima vašega života (usp. Lk 24, 13-35).

Marija nas također uči živjeti „euharistijski”, to jest zahvaljivati i hvaliti, a ne usredotočiti se samo na svoje probleme i teškoće. U životu vrijedi da današ-nje prošnje postaju razlozima sutrašnje zahvalnosti. Tako će vaše sudjelovanje na misi i pristupanja sakramentu pomirenja biti ujedno i vrhunac i novi početak. Vaši će se životi obnavljati iz dana u dan u oproštenju i postat će trajna hvala Svevišnjemu. „Uz-dajte se u Božje pamćenje […] njegovo pamćenje je srce ispunjeno nježnošću i samilošću, koje s radošću briše svaki trag zla u nama” (usp. Homilija na misi Svjetskog dana mladih, Krakov, 31. srpnja 2016.).

Vidjeli smo da hvalospjev Veliča izvire iz Mari-jina srca u času u kojem susreće svoju stariju rođaki-nju Elizabetu. Svojom vjerom, svojim oštroumnim pogledom i svojim riječima, Elizabeta pomaže

11

Djevici bolje shvatiti veličinu onoga što Bog u njoj ostvaruje, kao i poslanje koje joj je povjerio. A vi, jeste li vi svjesni čudesnog vrela bogatstva koji predstavlja susret između mladih i starijih osoba? Koliku važnost pridajete starijim osobama, svojim bakama i djedovima? S pravom se želite „vinuti u let”, u svom srcu nosite tolike snove, ali trebate i mu-drost i viziju starijih. Dok širite svoja krila da pole-tite, važno je da otkrijete svoje korijene i preuzmete štafetu od osoba koje su vam prethodile. Da bi se izgradilo budućnost koja ima smisla, potrebno je poznavati događaje iz prošlosti i zauzeti stav prema njima (usp. Amoris laetitia, 191, 193). Vi mladi ima-te snagu, a starije osobe imaju pamćenje i mudrost. Kao što je Marija učinila s Elizabetom, upravite svoj pogled u starije, svoje bake i djedove. Oni će s vama razgovarati o stvarima koje mogu pobuditi odušev-ljenje u vašem duhu i dirnuti vas u srce.

kreativna vjernoSt za izGradnjU bUdUćnoSti

Istina je da ste još mladi te vam je stoga možda teško shvatiti vrijednost i važnost tradicije. Morate međutim znati da to nije isto što i biti tradicionalisti. To nikako! Kad je Marija u Evanđelju rekla „velika mi djela učini Svesilni”, ona želi reći da ta „velika djela” nisu prošlost, nego se nastavljaju događati u sadašnjosti. Nije riječ o nekoj dalekoj prošlosti. Znati se spominjati prošlosti ne znači biti nostal-gičan niti navezan za određeno razdoblje povijesti, već znati prepoznati vlastite korijene, tako da se možemo uvijek vraćati na ono bitno i sa stvaralač-kom vjernošću prionuti izgradnji budućnosti. Bilo bi potpuno pogrješno i u konačnici beskorisno nje-govati pamćenje koje nas koči i sputava, gdje bismo uvijek iste stvari činili na isti način. Pravi je Božji dar vidjeti kako mnogi od vas, sa svojim pitanjima, snovima i preispitivanjima, odbijaju slušati one koji govore kako se stvari ne mogu promijeniti.

Društvo koje cijeni samo sadašnjost sklono je također odbaciti sve naslijeđe prošlosti, kao što su na primjer institucije braka, posvećenog života i sve-ćeničkoga poslanja. Na to se gleda kao na besmisle-ne i zastarjele forme. Neki misle da je bolje živjeti u takozvanoj „otvorenoj” situaciji, prolaziti kroz život kao da je to neki reality show, bez cilja i svrhe. Ne dajte se obmanuti! Bog je došao proširiti obzore našeg života u svakom pogledu. On nam pomaže pridati prošlosti vrijednost koja joj pripada kako bismo bolje gradili budućnost sreće. No, to je mogu-će samo ako imamo vjerodostojno iskustvo ljubavi, koje nam konkretno pomaže razabrati Gospodinov poziv i uz njega prionuti. Jedino nas to čini istinski sretnima.

Draga mladeži, povjeravam naš hod prema Panami, kao i tijek priprema za sljedeću Biskup-sku sinodu, majčinskom zagovoru Blažene Djevice Marije. Molim vas da imate na umu dvije važne obljetnice u 2017. godini: tristotu obljetnicu pro-nalaska slike Gospe od Aparecide u Brazilu i stotu obljetnicu ukazanjâ u Fatimi, u Portugalu, gdje, uz Božju pomoć, planiram hodočastiti sljedećega svibnja. Sveti Martin od Porresa, jedan od svetaca zaštitnika Latinske Amerike i Svjetskoga dana mla-dih 2019. godine, u svojem poniznom svakodnev-nom služenju, običavao je Mariji donositi najljepše cvijeće, kao znak svoje sinovske ljubavi. I vi, poput njega, njegujte odnos prisnosti i prijateljstva s Gos-pom, povjeravajući joj svoje radosti, nemire i brige. Uvjeravam vas da ne ćete požaliti!

Neka nas mlada djevojka iz Nazareta, koja je u čitavom svijetu poprimila tisuću imena i lica, da bi se učinila bliskom svojoj djeci, sve zagovara i po-mogne nam da pjevamo o velikim djelima koja Gospodin u nama i po nama ostvaruje.

Franjo

Vatikan, 27. veljače 2017. Spomendan svetoga Gabrijela od Žalosne Gospe

Dio hrvatskih sudionika na  Svjetskom danu mladeži u Krakovu, 2016.

12

mrvice S križnoGa PUta

PriStUP

Ustvari, što me dovelo k tebi? Tek znatiželja? Potraga? Muka? Je li to kušam pristupit k sebi? Ili me tvoja privukla ruka?

i.

Sa strane gledam kako još sude zajedno s tobom poštene ljude. Nesvjestan da sam i sam u redu da i mene na taj sud privedu.

ii.

Dok teret strašan pada na pleća, ćutim da te je izdala sreća. Nikud ne možeš uteći više, grešnost te moja sve brže stiže!

iii.

Okrutan pad je i svi ga vide, likuju jedni, drugi se stide! Iako znadem da sve se dozna, krijem se da me nitko ne pozna!

iv.

Otkuda sad je iskrsla majka? Zagrljaj. Dodir. Uzdah i stanka bez riječi, samo s pogledom boli. Jedino ona beskrajno voli!

v.

Šimun je samo siromah jedan i baš je zato divljenja vrijedan. Podmetnut prista umorna leđa. Samo tim putem dolazi sreća.

vi.

Mučno je gledat patničko lice pa puštam da me zavedu trice. Prividom lažne izmišljam slike. A prava slika je u Veronike!

vii.

Okrećem knjigu, prevrćem list, u drugu boju umačem kist, da zbrišem pad. No pečat muke ostaje trajno na dohvat ruke.

viii.

Žene, ah žene! Sve opet sliči propasti, spasu, vječitoj priči. Al' bez vas život ne drži vodu! Ne daj im da bez ljubavi odu!

iX.

Dok sa svih strana muzika dreči u svakoj rani još dublje ječi plod okrutnosti novih strahota. Izokrenuti oblik života.

X.

Do kraja svučen. Dvostruka bol! A tko je zapravo ovdje gol?

Ogoljuje nas žudnja do kosti. Da barem mogu reći: Oprosti!

Xi.

Prikuj ga na križ! Veselje ludo, krvava igra - ljubavi čudo. Bodove broje množeći čavle kad ljudi počnu sličit na đavle!

Xii.

Okrutna smrt je, milosti nema, Jedan se sa sve umrijeti sprema. Milošću svoje smrtne postelje zlikovce pretvaraš u prijatelje.

Xiii.

Oplakivanje. Siročad svi smo. samo to zasad shvatili nismo. Kapljica s neba sred gorke suše skroviti uzdah pobožne duše.

Xiv.

Na grobu trune plastično cvijeće, lampica trepti umjesto svijeće. No ispod svega ipak se krije mrvica žara što srce grije.

čekanje:

Pitam te: je li baš sve gotovo, kad je rečeno posmrtno slovo? Hoćeš još htjeti ovomu jadu otkriti jutro vječnosti, nadu?

don Ante Mateljan

13

vjeronaUčna olimPijada 2017. i izlet na UdbinU

Županijsko natje-canje iz Vjeronauka, poznatije kao Vjero-naučna Olimpijada se 2017. održalo 2. ožujka 2017. u osnovnoj školi Bijaći Kaštel Novom. Ja, Timotej, Jelena i Ka-tarina, uz pomoć naše profesorice Silvije Vuč-ković smo dali sve od sebe i na kraju dana postigli jako dobre re-zultate. Osvojili smo 5. mjesto i zauzeli zlatnu sredinu što je bilo dovoljno za osvajanje izleta o kojem ću reći malo kasnije.

Dočekani smo jako lijepo, uz pjesmu i razne izvedbe učenika i učitelja osnovne škole Bijaći. Na-kon što nam je govor uputio sam mons. nadbiskup Marin Barišić, upućeni smo u učionice za pisanje te-sta. Kad je pisanje završilo, dobili smo zakusku i kre-nuli na maleni obilazak oko Kaštel Novog i jako smo uživali u druženju. Nakon proglašenja rezultata zajedno sa ekipom iz Imotskog smo još malo pro-slavili u City Centru i nakon dugog dana se uputili prema kućama.

Izlet je iziskivao vrlo rani ustanak iz kreveta. 18. ožujka smo se u 6.30 uputili za Dugopolje na-žalost bez Jelene i Kate, no pridružila nam se Iva koja je sudjelovala na prijašnjim natjecanjima pa smo je pozvali da se malo provede s nama. Ondje smo dočekali bus pun učenika i mentora te smo polako krenuli. Prva stanica je bila Skradin, gdje smo se osvježili i doživjeli jedan predivan pogled na grad i ogroman most. U župnoj crkvi Gospe Kar-melske smo kratku misu predvođenu od don Josipa

Periša te nam je riječ o vrlo poznatoj prispo-dobi o ocu i sinu raz-metnom dala još jednu prespektivu na nju i za-grijala nam srca u ma-loj hladnoj crkvici.

Nakon toga smo otišli u Memorijali cen-tar “Nikola Tesla” koji nas je doslovno naelek-trizirao. Šala naravno, no svakome tko razma-tra da ga posjeti svaka-ko bi preporučio jer je

to nezaboravno iskustvo. Prvo kuća koja je pretvo-rena u multimedijski centar koji prati Nikolin život, kao i njegovi izume. Imamo doticaj sa neonskim svjetlima koji su također Nikolin izum kao i pria-zivanje kratkog filma o Nikoli. Može se također pogledati park koji je izgrađen u vrlo posebnom stilu da se uklopi zajedno sa cijelom (znanstvenom) okolinom.

Nakon ručka u Gospiću vozili smo se dugo do nove crkve u Udbini gdje smo bili jako lijepo dočekani od vlč. Josipa Šimatovića koji nam je is-pičao legendu o velikoj bitki na Krbavskom polju, te o samoj potrebi nastanka crkve koja je posvećena svim hrvatskim mučenicima koja je bijela kao nji-hove duše. Uputio nas je u daljnje planove kojima će obogatiti već prekrasnu crkvu.

Polaskom za Dugopolje je završio naš dugi izlet koji je bio jako lijepo iskustvo na kojem mogu samo zahvaliti svojim kolegama i vjeroučiteljici na predanosti i upornosti u učenju i radu.

Stipe Slišković, 1.b

14

štovatelji i aPoStoli GoSPe SinjSke

ČUDOTVORNA GOSPA SINJSKA I „ALKA“ (VII.)

U prošlom broju našega lista (Božić, 2106.) doneseno je nekoliko osnovnih podataka o prvoj desetorici poznatih štovatelja Slike Majke od Milosti, koja je kasnije nazvana Čudotvorna Gospa Sinjska.

FRA PAVAO VUČKOVIĆ vremenski je od tih štovatelja posljednji (10). O njemu smo iznijeli nekoliko podataka, a evo i još nešto.

On je izbjeglice iz Rame doveo u Sinj. Zamislio je da treba sagraditi u Sinju Crkvu i Samostan. Da-nijel Defin, generalni providur (upavitelj) mletačke Dalmacije i Albanije, darovao je fra Pavlu, gvardija-nu, ledinu ispod Kamička. Gvardijan je dao izraditi nacrte i osigurao nešto novaca. Konačno je 16. II. 1698. potpisao ugovor s Ivanom Macanovićem Ra-guseom o izgrdanji Crkve. I počelo se je graditi…

No, uskoro paša Daltaban (21.X.1698.) provali u Cetinsku krajinu i navali na Čitluk, a fra Pavao se s fratrima zatvorio u kulu i puškom u ruci branio goli život. Kad se barut u kuli zapalio, fra Marko Burić i šestorica fratara iz vatre iskočiše, ali ih Turci dočekaše i poklaše. Fra Pavao je turskim jezikom počeo zvati pašu. Kad je paša čuo da govori tur-ski i u razgovoru saznao da, osim hrvatskoga, zna talijanski i latinski, poštedio mu je život, odveo ga u Sarajevo i tu mu je fra Pavao bio pisar i tajnik.

Daltaban ga je kao vezir odveo sa sobom u Carigrad i Bagdad (danas Irak). Kad su uskoro zavjerinici Daltabana ubili, fra Pavao je pobje-gao i preko Cargrada, Venecije i Rima vratio se u Split i Sinj. Odmah se je prihvatio nastavka gradnje Crkve i Samostana.

Fra Pavao je bio župnik i tri puta gvardijan u Sinju. Puno je učinio na duhovnom i materijalnom planu za Samostan, grad Sinj, Cetinsku krajinu, a i mnogo šire. Preminuo je u Sinju, 7. I. 1736. godine. Pokopan je u kripti, ispod glavnoga oltara, koju je sam gradio.

Genaral Alvise (Alojzije) Sebastijan III. Moce-nigo, u dva mandata upravitelj Dalmacije i Albanije, a od 1723. do smrti dužd, tj. predsjednik Mletač-ke Republike (+1732.),vrlo je dobro vodio svoje

poslove: obnovio je tvrđave u Kninu, Sinju i Imot-skomu, počeo graditi katedralu u Makarskoj i po-magao gradnju Crkve i Samostana u Sinju. Alvise je bio veliki prijatelj i poštovatelj fra Pavla, koji je bio njegov osobni kapelana. Za njega je posvjedočio: „ Fra Pavao je doletio do Bara. S križem u ruci i Isu-som u srcu propovijedao je i borio se riječju i dje-lom. Hrabrio je vojnike da se junački bore protiv Turaka. Njegovoj brizi i junaštvu treba pripisati ne mali dio (tj. veliki) sretnoga uspjeha, tj. pobjede naše vojske. U smrtnoj opasnosti, bez ikakvoga stra-ha i oklijevanja, ne bojeći se mača ni vatre dušmana, Nebo se je pokazalo njegovim čuvarom i zaštitni-kom, da ga sačuva za još veće pothvate…“

Fra Petar Baćić piše da je na slici opsade Sinja naslikan i fra Pavao. Fra Ante Konstantin Matas 1867. god. dao je prema toj slici izraditi fra Pavlov portret, koji je najprije bio u Gimnaziji, a kasnije u Samostanu. Kad je slika ukradena, fratri su zamolili Antu Jušića iz Drniša da prema fotografiji portreta izradi novu sliku, što je on i učinio 1922. godine.

Fra Pavao Vučković, gvardijan, prvi urbanist Sinja

15

Na poleđini slike napisani su neki podaci, a danas se slika nalazi u samostanskoj blagovaonici u Sinju.

11. IVAN CETINČIĆ (+Split, poslije 1760.), redovnik Kongregacije sv. Filipa Nerija (oratorijanci ili filipini), svećenik, pisac. Napisao je životopis Nikole Bijankovića, biskupa, povijest Kongregacije sv. Filipa u Splitu i dnevnik Stjepana Cupillija, nad-biskupa, u kojemu je opisao događaje između 1707. i 1717. godine.

U 1715. godini opisao je Nadbiskupovo puto-vanje u Sinj zbog jubileja (22.-28. srpnja), procesiju 16. kolovoza s Gospinom Slikom s Pojišana do Katedrale u znak zhvalnosti za milosnu pobjedu pod Sinjem. To je bila veličanstvena procesija, koja se svake godine vodi i danas. Poslije podne zaputio se je u Sinj, ali je prenoćio u Klisu i sutradan (18.VIII.) slavio svečanu sv. Misu s braniteljima, fratri-ma i narodom.

Opširno je opisao veliko slavlje kad je isti Nad-biskup okrunio Gospinu Sliku zlatnom krunom, koju su u znak zahvalnosti dali kovati časnici i bra-nitelji Sinja. Bilo je to 22. IX. 1716. godine.

12. FRA FILIP GRABOVAC (Podosoje, Vrlika, 1697.-Venecija, 13. II. 1749.), franjevac, svećenik, dušobrižnik hrvatskih konjanika u mletačkoj vojsci, pisac i nacionalni mučenik. Videći kakvu nepoštenu

politiku vodi mletačka vlast u Dalmaciji, objavio je knjigu „Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga“ (1747.). To je prosvjetiteljsko djelo koje obrađuje razna pitanja vjere, povijesti, kultu-re i uopće društvenoga života. Mletačke su vlasti tu knjigu proglasile ,,protudržavnom“, fra Filipa strpale u zloglasnu tamnicu „Sotto i piombi“. Sudski postu-pak nikada nije završen, a fra Filip je kao zatočenik preminuo na otočiću Sv. Duha u Mlecima. Mletačke su vlasti njegov “Cvit“ javno na lomači spalile u Zadru, Splitu i Sinju.

Pomagao je svojim sunarodnjacima na razne načine, splitskim fratrima poslao je Sliku Gospe od Zdravlja, pomagao siromašnim župama i budio nacionalnu svijest. U svojoj knjizi ,,Cvit“ objavio je pjesmu „Rat treći aliti što govore mali i pisma od Sinja i njegovi vitezova.“ To je prva pjesma u hrvat-skoj književnosti o Gospi Sinjskoj i obrani Sinja. Evo nekoliko stihova:

„Ne obrani sila od junaka, nit dopade pomoć od Mletaka, već u Gradu bijaše Prilika, koja čini čuda privelika, naše Gospe, Majke od milosti, neba, zemlje velike svitlosti. Kad najvećma Turci udaraše, ona turske sile sataraše. Tu je sila kakonoti more, Gospe svemu odolijet more...“

Vanja Radauš je izradio brončanu spomen-me-dalju u čast fra Filipa, a u Vrlici i Splitu postavljeni su brončani spomenici fra Filipa Grabovca. U Domo-vinskom ratu pobunjeni su Srbi uništili spomenik u Vrlici, a poslije rata franjevci su postavili novi.

13. FRA ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ (Brist, 17. IV. 1704.-Zaostrog, 14. XII. 1760.), franjevac, sveće-nik, profesor filozofije i teologije, povjesničar, pisac proze i poezije, narodni preporoditelj. O fra Andri-ji i njegovim djelima postoji vrlo bogata literatura, a njegove su pjesme prevođene na 14 europskih jezika. O svemu tomu ne ćemo govoriti.

Treba upozoriti da je kasniji fratar fra Andrija imao samo 11 godina, kad se je vodila bitka u Si-nju 1715. godine. On će kasnije u drugom izdanju svoga „Razgovora ugodnoga“ (1759.) o fra Pavlu Vučkoviću i njegovoj obitelji objaviti prozni tekst i 12 pjesama o sinjskim junacima i obrani Sinja. To je ukupno više stihova nego ih ima Mažuranićev ep „Smrt Smail-age Čengića.“ Ipak treba istaknu-ti i tri pjesme o obrani Grada, od kojih prva ima 140 Naslovna stranica „Cvita...“ (1747.)

16

stihova, druga 157 i treća 256. Svega: 553. Dakle, to je mali ep. Te tri pjesme samo u našemu izdanju ti-skane su u 10.000 primjeraka, odnosno 3x10=30.000 primjeraka.

Budući da je Razgovor ugodni objavljen u preko 70 izdanja i da su ga čitali i vrhunski intelektual-ci i polupismeni seljaci, Starac je Milovan imao silni utjecaj na sve čitatelje ne samo u učvršćivanju kršćanske vjere, nacionalne svijesti, stvaranja hr-vatskoga književnog jezika, nego su njegove pjesme svjedočile o pomoći koju je Gospa udijelila hra-brim braniteljima Sinja. Pjesnik je svojim pjesmama naviještao vjeru u pomoć Majke Božje. To je bila poruka čitateljima i slušateljima. To je bilo širenje štovanja Čudotvorne Gospe Sinjske po svim hrvat-skim krajevima, a i šire. Evo, samo nekoliko vrlo značajnih stihova Starca Milovana:

„Bi u Sinju Gospina Prilika, koja čini čudesa velika… Obrani ga Marija Divica, kojano je Sinjska Ponoćnica…

Zahvaljujte, od Sinja junaci, brez prestanka Isusovoj Majci, kojano vas od Turak` obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!“

U tri stoljeća tisuće čitatelja i slušatelja dobro je zapamtilo te stihove i njihovu poruku.

Treba upozoriti da fra Andrija i u „Korabljici" spominje pobjedu pod Sinjem 1715. god. i veli, „jer ga viteški obrani Balbi, providur, sa sinjskim krajišnicim".

U Makarskoj, Zagrebu i Bristu, rodnom mjestu Starca Milovana, još davno su postavljeni fra An-drijini brončani spomenici, koje su izradili kipari Ivan Rendić i Ivan Meštrović. O fra Andriji Kačiću postoji vrlo bogata literatura na hrvatskom i stranim jezicima.

14. FRA JERONIM FILIPOVIĆ (Rama, oko 1690. - Sinj, 10. XII. 1765.), franjevac, svećenik, profesor filozofije i teologije, pisac, prvi provincijal nove Provincije Presvetoga Otkupitelja (1735.). Bježeći iz Rame od turske tiranije, udovica Doroteja je sa sinom došla u Sinj, u kojemu je dječak završio školovanje, postao franjevcem i studirao filozo-fiju i teologiju u Italiji. Bio je profesor teologije u Firenci, Budimu i Šibeniku. Objavio je više djela, od kojih se ističe „Pripovidanje nauka kršćanskoga“ (tri sveska: Mleci, 1750.-1765.). Pet kodeksa ruko-pisa njegovih propovijedi pohranjeno je u Arhivu u Sinju. Nekoliko je godina u Sinju na Veliku Gos-pu držao sv. Misu i propovijed. Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup, dao je objaviti novo izdanje fra Jeronimovih propovijedi: „Propoviedi o nauku kršćanskom od o. Jeronima Filipovića, franjevca iz Rame u Bosni“ (I-VIII, Sarajevo, 1886.-1892.).

Ujedno je odredio da ih župnici u svim župama propovijedaju u nedjelje i blagdane.

Fra Jeronim je bio uzoran redovnik i preminuo je ,,in fama sanctitatis - na glasu svetosti“. Pokopan je u kripti Svetišta Gospe Sinjske u Sinju.

15. FRA PETAR KNEŽEVIĆ (Kapitul kraj Knina, 5. III. 1701. - Sinj, 18. VI. 1768.), franjevac, svećenik, pjesnik i glazbenik. Objavio više djela: „Muka Gosp. našega Isukrsta i Plač Matere njegove" (preko 90 izdanja), koji se i danas pjeva u mnogim krajevima, zatim „Pisme duhovne razlike", „Pištu-le i evanđelja priko svega godišta", koja se upotre-bljavala u liturgiji i utjecala na stvaranje hrvatskoga književnog jezika. U sinjskom arhivu se čuvaju i dva kantuala koje je posvetio Gospi Sinjskoj. U jed-nom je njegova skladba „Misa u hrvatski jezik" (1767.). Dakle, hrvatska Misa dva stoljeća prije II. vatikanskoga sabora. Misu je harmonizirao Franjo Kuhač i izvedena je u Rimu 5. VII. 1881. kad je Leon

Naslovna stranica „Razgovora ugodnoga...“ Mleci, 1756.

17

XIII. proglasio svetima braću Ćirila i Metoda. U Si-nju je bio magister chori.

Sačuvani su rukopisi njegovih pjesama. Od 74 pjesme, 35 ih je posvećeno Bogorodici Mariji, a 6 Gospi Sinjskoj. U jednoj opisuje kako je izgubio vid (1762.), potpuno oslijepio (1763.) i po zagovoru Gospe Sinjske ozdravio. Njegova je i božićna pjesma „Veseli se Majko Božja", koju se danas smatra narod-nom pjesmom. Nazvan je „Gospinim pjesnikom".

Fra Petar je bio redovnik uzornoga života i ve-liki pokornik, pa ga mnogi drže pravim svecem. To svjedoči i opis njegove svete smrti.

16. FRA PETAR FILIPOVIĆ (Ramljane, 1703.-Sinj, 26. 11. 1769.), franjevac, svećenik, profesor filo-zofije i teologije, pisac i provincijal. Veći je dio života proveo u Sinju kao profesor. Objavio je „Kratko izto-mačenje zapovidi Regule sv. patriarke Frančeska…“ (1750.). Kao provincijal naredio je samostanima da

Spisano od fra Petra Filipovića, esdefinitura, godišta Gospodinova 1756; Raspisanje od čudnovate Prilike Blažene Divice Marije, koja se u Varošu Sinjskomu kod fratara braće manje obsluženja svetoga oca Fran-česka osobito štuje, od fra Petra Filipovića, esdefini-tura, spisano godišta 1757.“

To je fra Petrova kronika (1678.-1757.) i prva pisana povijest Samostana, Crkve i štovanja Gospe Sinjske. Posebno je opisao tursku opsadu Sinja, ju-načku obranu i zahvalnost vojnika, fratra i naroda Bogorodici Mariji za darovanu pobjedu. Fra Petar je opisao što je sam doživio i svojim očima vidio. Stoga je on prvorazredni testis ocularis et auricu-laris. Tekst je pisao s puno ljubavi prema „Sinjskoj Odvitnici" pa je utjecao na širenje slave Gospi Sinj-skoj. U Arhivu se čuvaju i drugi njegovi rukopisi.

Suvremenici svjedoče da je bio uzoran sveće-nik i redovnik i osobito pobožan Bogorodici Mariji.

Naslovna stranica fra Petrova rukopisa, prve pisane povijesti Gospe Sinjske, 1757.

pišu kroniku (ljetopis), a sam je to učinio u Sinju: Archivium conventus olim Sancti Petri Ramae in Bosna nunc autem sanctae Mariae in caelum assump-tae Signi in Damatia MDCCLVI - Pismosaranište iliti pisnica početka manastira ramskoga u Bosni, prinešenja oni fratara u Sinj, njiova u Sinju naselje-nja i nevolja, koje podnesoše i u Bosni i u Dalmaciji.

17. FRA GAŠPAR VINJALIĆ (Zadar, 3. X. 1707.-Visovac, 16. V. 1781.), franjevac, svećenik, župnik, gvardijan, definitor, pisac, gramatičar i po-vjesničar. Sačuvan je rukopis njegove trojezične Gra-matike (latinsko-talijansko-hrvatske) i neki drugi spisi. Glavno je djelo napisao na talijanskom jeziku o povijesti Dalmacije, Hrvatske i Bosne u tri dijela.

18

Prva dva su objavljena na talijanskom (1775.), a treći je ostao u rukopisu. Taj je posebno važan, jer ima puno podataka o Dalmatinskoj zagori. Djelo je s talijanskoga na hrvatski preveo dr. fra Brno Pezo, profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimna-ziji u Sinja, a objavio ga je Književni krug „Kratki povijesni i kronološki pregled zbivanja koja su se dogodila Slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni 1514.-1769.“ (Split 2010, s. 295). Opisao je borbe s Turcima u Sinju i Cetinskoj krajini te seobu frata-ra i naroda iz Rame u Sinj (s. 173-178). Također je opisao opsadu i obranu Sinja 1715. i izvješćuje da su vjernici u procesiji noslili „slavnu Sliku… presvete Djevice Marije“, pjevali „s velikom radošću“ sv. Misu i „Te Deum“ (s. 220-222).

18. FRA JOSIP MARIJA GLUNČEVIĆ (Sinj, 8. VI. 1751. - 2. VIII. 1839.), franjevac, svećenik, profesor filozofije i teologije, provincijal, propo-vjednik i pisac. Bio je osobiti štovatelj Bogorodice Marije, pa je svomu imenu Josip dodao ime Marija, po staromu kršćanskom običaju. U svojim propovi-jedima posebno je širio štovanje Bogorodice Marije pod nazivom Čudotvorne Gospe Sinjske i to na hrvatskom i talijanskom jeziku u svim mjestima od Istre do Kotora, posebno u došašću i korizmi. Bio je gvardijan i župnik u Sinju i biskupski vi-kar za Cetinsku krajinu. Kad je propala Mletačka Republika, smirivao je pobunu u Šibeniku. Kao provincijal za francuske okupacije vodio je pomir-ljivu politiku i spašavao što se dalo spasiti. Među njegovim spisima ističe se vrlo vrijedan rukopis „Dnevnik“ i spis o svetim franjevcima Provincije Presvetoga Otkupitelja. Sam je živio uzornim svetač-kim životom. I danas mnogi vjernici dolaze moliti na njegov grob, koji je u novije doba lijepo uređen.

19. FRA ŠPIRO TOMIĆ (Kaštel Štafilić, 10. XII. 1830. - Split, 18. I. 1888.), franjevac, svećenik, gimnazijski profesor, provincijal i graditelj. Na Gi-mnaziji je predavao vjeronauk i talijanski jezik. Kao gvardijan obnovio je crkvu, samostan i gimnazijsku zgradu na glavnom sinjskom trgu. Podigao je lijepi glavni oltar.

No, nije se brinuo samo za gradnju, nego i za kulturu i društveni život. Jedan je od utemeljitelja „Narodnoga lista“ i „Katoličke Dalmacije“. Poseb-no se brinuo za dostojanstveno obavljanje svetih obreda i raznih pučkih pobožnosti. Prvi je u Sinju uveo „svibanjsku pobožnost". Priredio je razma-tranja i svaki ih dan čitao vjernicima za vrijeme pobožnosti. Njegov prijatelj fra Gabrijel Puratić

spjevao je pjesmu „O Marijo majko, slatki moj po-koju". Fra Špiro ju je s vjernicima pjevao svaki dan na svibanjskoj pobožnosti. To su prihvatili mnogi župnici, pa se i danas pjeva u nekim župama. Širio je pobožnost škapulara Gospe Karmelske i dugo godina vodio Treći franjevački red, učlanio mnoge muškarce i žene, koju su mu pomagali u njegovim pastoralnim pothvatima.

20. FRA STJEPAN ZLATOVIĆ (Šibenik, 10. X.1831.-11. III. 1891.), franjevac, svećenik, gvar-dijan, definitor, povjesničar i pisac. Bavio se je ar-heologijom i poviješću. Zalagao se je da se osnuje „Hrvatsko starinarsko društvo“ u Kninu. Napisao je više djela, među kojima se ističe „Franovci Države Presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji“ (Zagreb 1888.), u kojoj opširno piše o Samosta-nu i Gospinu svetištu u Sinju.

Napisao je i nekoliko članak o tim temama. Svojim spisima je utjecao na svećenstvo i puk u širenju štovanja Gospe Sinjske. Bio je gvardijan u Kninu, Visovcu i Sinju. U novije doba objavljene su njegove „Uspomene moga života“ (2007.). Na njegovu rodnu kuću postavljena je spomen-ploča (1931.). Talijanski okupatori su ju uklonili (1942.), ali je ponovno postavljena (1981.).

(Nastavit će se)

***

literatura:

Giornale (Dnevnik), ASS, fasc. XIX, br. 40; Bulletino di archeologia…,VIII/1885,75-80.

Fra Petar Filipović, Raspisanje od čudnovate Prilike Divice Marije… spisano godišta 1757, rukopis, ASS, br. 10.

O. Stipan Zlatović, Franovci Države Presvet. Odkupite-lja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888, passim.

Fra Ivan Marković, Sinj i njegovo slavlje, Zagreb, 1898, 140; Isto, reprint, Sinj 1998, 28+140.

Fra Petar Baćić, Nekrolog, spomen-knjiga pokojnih redovnika Provincije Pres. Otkupitelja…, Sinj 1925, passim, rukopis, ASS.

Fra Josip Ante Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, I, Sinj, 1995, 260; Isto, II, Sinj, 1997, 464.

Marko Rimac-Josip Dukić, Opsada sinjskoga grada…, 1715., Split-Sinj, 2015,104 (dvojezično: talijanski i hrvatski s popratnim tekstovima).

Fra Gabrijel Jurišić

19

ljetoPiS Svetišta i žUPe

(siJeČANJ- OŽUJAk, 2017.)

Siječanj

1. Statistika župe za 2016. godinu

Godina 2016. 2015.

Kršteni 217 219 -2

Vjenčani 133 119 +14

Prvopričesnici 277 262 +15

Krizmanici 285 313 -28

SprovodiPohod bolesnicima

164600

188500

-26

Broj krštenih u 2016. godini je najmanji zabi-lježen broj u maticama od 1950. godine. U odnosu na 2006. manji je za - 51.

duhovna zvanja

U Sinju postoje tri samostana, jedan redovnika i dva redovnica:

Franjevački samostan, 22 fratra,Samostan Sestara milosrdnica, 27 sestara,Samostan Školskih sestara franjevaka, 8 sestara.

U Župi je u lipnju bila Mlada misa fra Ante Bešlića. Iz Župe su tri bogoslova: fra Milan Sladoja, fra Tino Čatlak i fra Željko Barać, i dva sjemeništar-ca: Stipe Buljan i Teo Tadić.

Raste broj hodočasnika u naše Svetište. To su najvećim dijelom hrvatski hodočasnici koji se vra-ćaju iz Međugorja. Od Uskrsa do mjeseca studenoga (subotom i nedjeljom) bude redovito od 10 do 15 autobusa hodočasnika.

31. centar „juraj bonaći“ proslavio svoj dan

Radosno je bilo toga utorka na svetoj Misi u crkvi Gospe Sinjske, u kojoj su odgojitelji i štićenci centra “Juraj Bonaći” proslavili svog zaštitnika sv. Ivana Bosca i dan Centra, jer je sv. Ivan Bosco postao zaštitnikom Centra 31. siječnja 1992. godine kad je bio blagoslovljen. Korisnici doma su ministrirali i či-tali svetopisamske testove na sv. Misi koju je pred-vodio fra Perica Maslać, župnik, u koncelebraciji s fra Antonijom Mravkom, koji je predvodio pjevanje.

veljača

3. Prezentacija filma „huda jama“

Prezentacija dokumentarnog filma „Huda jama – Strogo čuvana tajna“, u organizaciji Samosta-na i Župe Gospe Sinjske te grada Sinja, održana je u petak u Gradskom kinu u Sinju. Uz brojne Sinjane i Romana Leljaka, redatelja filma, nazočili su: fra Petar Klapež, gvardijan, fra Perica Maslać, župnik, i Igor Vidalina, Vladin povjerenik za grad Sinj. Sve je okupljene Gvardijan pozdravio a poseb-no gospodina Romana Leljaka, koji je prigodnom govoru istaknuo da već 27 godina marljivo istražuje

20

komunističke zločine i da je ovaj film tek jedno malo svjedočanstvo o strašnim zločinima, koje su komu-nisti počinili u Drugomu svjetskom ratu, ali i još više poslije rata. „U Sinj sam prvi put došao danas. Možda bi bilo ljepše da sam došao sa nekom drugoj ljepšoj prigodi, ali ovaj, sadržajem grozni film iznosi samo povijesnu istinu. To govore i prepune dvorane diljem Hrvatske i inozemstva, pa i večeras u Sinju, jer ste došli čuti samo pravu i čistu istinu, za koju nam počinitelji zločina za 50 godina nisu dopustili da za nju doznamo, nego su je uporno tajili. A evo ovaj film govori o rudniku „Huda jama“. U tom rudniku je rudarsko okno „Barbarin rov“ u koji su komunistički zločinci mučili, ubijali ili žive zatrpali preko 3000 ljudi. Žrtve su bili uglavnom Hrvati. Zločinci su neke ubijali, a mnoge su žive bacali u rudarski rov, dubok 48 metara.

Gospodin Roman Leljak pozdravlja nazočne i informira o filmu

Kad su počinili taj strašni zločin, onda su ulaz zazidali debelim zidom, nabacili silnu zemlju, na kojoj je izrasla velika šuma. Mislili su da to nitko nikada ne će otkriti ni doznati. Došlo je vrijeme da se to otkrije. Sada ćete vidjeti film s originalnim snimkama strahota koje našli u Hudoj jami.“

8. ekshumacija iz jame križnjača

Na lokalitetu „Jama Križnjača“, između sela Gale i Gljeva, Općina Otok, izvršena je ekshumacija posmrtnih ostataka za koje se pretpostavlja da su ostatci dr. fra Joze Olujića (1888.-1944.), uglednog franjevca i prirodoslovca svjetskog glasa, koji je živio i djelovao u Samostanu Gospe Sinjske i na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. Mučili su ga i ubili partizani.

Ekshumacija je izvršena u organizaciji Ministar-stva branitelja, Uprave za zatočene i nestale. Bili su prisutni: Stjepan Sučić, pomoćnik ministra branitelja

Republike Hrvatske, patolog Antonio Alujević, pred-stavnik Franjevačke provincije Presvetog Otkupite-lja fra Božo Norac-Kljajo, župnik Župe Gala-Gljev fra Mladen Marić, predstavnik Općine Otok Marko Mravak i predstavnici vojske, policije i Crvenog križa. Posmrtne ostatke iz jame, duboke 38 metara, izni-jeli su članovi speološkog društva „Špiljar“ iz Splita pod vodstvom speologa Tonćija Rađe. Pronađeni posmrtni ostatci obradit će se u Zavodu za sudsku medicinu i vještačenje u Splitu, te će se provesti DNK analiza uzorka da bi se žrtva identificirala.

10. i 12. blagdan bl. alojzija Stepinca

U Svetištu Gospe Sinjske na blagdan bl. Alojzija Stepinca slavlje je predvodio i propovijedao fra Petar Klapež, gvardijan. Konceleb riralo je više svećenika mnoštvo Blaženikovih štovatelja. Preko mise pjevao je Mješoviti župski zbor.

U nedjelju svečano je proslavljen blagdan bla-ženoga Alojzija Stepinca u crkvi sv. Ivana u Glavica-ma. Prikazan je igrokaz „Blaženik iz Krašića“, recital posvećen bl. Alojziju, koji su izveli učenici četvrtih razreda. Pouka igrokaza je važnost primjera bl. Aloj-zija u današnjem vremenu u svjedočenju kršćanske istine i ljubavi prema svakom čovjeku.

recital u čast hrvatskim mučenicimaRecital za blagdan bl. Alojzija Stepinca izvela je

Franjevačka klasična gimnazija u Splitu i Sinju (10. i 12. II.) Na plakatu je moto: „Riječju i pjesmom u čast hrvatskim mučenicima.“ Recitatori su bili: Marko Duvnjak, Petra Ugrin, Karlo Delić i fra Blaž Toplak u ulozi bl. Kardinala. Operne pjesme je izveo Zbor Gospe od Zdravlja iz Splita, pod vodstvom fra Stipice Grgata i s. Zorislave Radić.

Glazbeno-scensko djelo priredio je, uz stručno vodstvo fra Stipice Grgata, fra Blaž Toplak, ravnatelj,

21

a recenzirao fra Gabrijel Jurišić. Djelo se temelji na slikama iz nacionalne povijesti. Obogaćeno je glazbenim ulomcima i posvećeno je kardinalu bl. Alojziju Stepincu i svim hrvatskim velikanima.

Nastalo je u znak zahvale Bogu i Gospi što su vodili hrvatski narod kroz tešku povijest. Hrvatska je u svojoj povijesti tri puta pala pod križem: prvi put u doba turskih osvajanja (Nikola Šubić Zrinski, Petar Berislavić…), drugi put pod konac 19. i početkom 20. stoljeća zbog velikog iseljavanja i Prvoga svjetskog rata, a treći put u Drugom svjetskom ratu i poslije rata (Bleiburg, Macelj, Huda jama, križni putovi…) i za srpske agresije u Domovinskom ratu).

Kroz recital se provlači Kardinalova misao vodilja: Ljubav prema Bogu i Gospi, ljubav prema svakom čovjeku i vjernost Kristovu Namjesniku na zemlji. Posebno je istaknuta njegova izjava: „Ne bojim se za budućnost Hrvatskoga naroda, dok bude štovao i dok se bude molio Majci Mariji!“

12. Gospa lurdska u brnazama

Vjernici Brnaza, Župa Gospe Sinjske, u nedjelju su proslavili blagdan Gospe Lurdskue, suzaštitnicu crkve i mjesta. Za proslavu blagdana održana trod-nevna duhovna priprava pod geslom "Marijo zdrav-lje bolesnih, moli za nas!" Trodnevnica je započela molitvom i klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom. Misno slavlje predvodio je i propovi-jedao fra Antonio Mravak, koji je predvodio program

kroz sva tri dana. Drugoga dana molila se pobožnost Križnog puta a misno slavlje je predvodio fra Luki-ca Vojković. Trećega dana krunicu su predmolili ovogodišnji prvopričesnici. Vjernici su pristupili sakramentu sv. ispovijedi, Misno slavlje predvodio je fra Petar Gulić, župnik Turjaka. U nedjelju slavlje je predvodio fra Perica Maslać, župnik, a koncelebrirao je fra Antoni Mravaka. U poslijepodnevnim satima članovi Mješovitog zbora s fra Antoniom posjetili su štićenike Doma za stare i nemoćne u Brnazama.

17.-19. tečaj za zaručnike

U petak u Svetištu Gospe Sinjske započeo je Zaručnički tečaj, na kojem je sudjelovalo 77 parova koji kroz sljedećih šest mjeseci namjeravaju sklopiti sakrament ženidbe. Tečaj je trajao do nedjelje 19. veljače u dvorani Gospe Sinjske.

21. Facebook stranica „Gospa Sinjska“

s 45.000 lajkovaNakon nepunih 14 mjeseci postojanja, Face-

book stranica „Gospa Sinjska“ s 45 tisuća lajkova ubrojila se je među veće crkvene stranice na toj društvenoj mreži. Počelo je 5. I. 2016. godine. Uo-čeno je da se na Facebooku može postoji nekoliko stranica i koje bi ujedinjene producirale daleko više korisnika. Tako je Upravo ove godine taj. proces završen i danas broji oko 45 tisuća lajkova.

22. Susret svećenika cetinskog dekanataSusret svećenika Cetinskog dekanata održan je

u Župi sv. Mihovila u Trilju. Misno slavlje predvodio je mons. Tomislav Čubelić, katedralni župnik u Spli-tu i voditelj Ureda za pastoral obitelji. Sve je pozdravio don Stipe Ljubas, dekan, koji je zahvalio svećenicima

22

na trudu koji ulažu u pastoralu svojih zajednica. Podsjetio je da je Splitsko-makarska nadbiskupi-ja i prasvetište Gospe od Otoka u Solinu domaćin Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji 2018. godine pod geslom: "Očinstvo i maj-činstvo: dva lica roditeljskog poslanja." Godina 2017. posvećena je očinstvu, a 2018. godina majčinstvu.

Predavanje "Otac u suvremenoj obitelji. Gdje mu je mjesto?" održao je don Tomislav Čubelić. Istakao je ugroženost uloge muškarca, kao supru-ga i oca u današnjem suvremenom društvu. Nakon izlaganja uslijedila je živa rasprava.

28. diplomat c. Wright iz veleposlanstva USa

posjetio Gimnaziju

Franjevačku Gimnaziju u Sinju posjetila je delegacija Američkoga veleposlanstva iz Zagrebu, posredstvom gđe Marije Cvetnić-Kopljar iz Ve-leposlanstva, koje godinama organizira susrete s učenicima hrvatskih škola i razgovara s njima o raznim pitanjima. Ravnatelj je rado prihvatio po-nudu i dogovorio se za sve detalje susreta, koji je upriličen povodom konferencije HUPE-a (Hrvatsko udruženje profesora engleskoga jezika) u Šibeniku, koju sponzorira Veleposlanstvo USA.

Gosp. Christian Wright, savjetnik za tisak i kul-turu Veleposlanstva u Zagrebu, i gđa Marija došli su u Gimnaziju, a dočekali su ih fra Blaž Toplak, ravnatelj, fra Nedjeljko Jukić, pedagog, prof. Dia-na Župić, Snježana Radan, Antonija Čarić i 20-ak učenika. Svi su se našli u knjižnici, posjetili kabinet fizike i kemije i u profesorskoj zbornici učenici su gostima priredili program na engleskome jeziku.

Ravnatelja ukratko prikazao povijest škole i sa-dašnje školske programe. Uglednim gostima uruče-ni su prigodni darovi: Zbornik radova u prigodi 150. obljetnice Gimnazije, monografija o Gimnazije, Žari-šte, gimnazijski list, a gosp. Christianu i monografija o Franjevačkom muzeju na engleskome jeziku. Uče-nici: Iva Šuste, Paula Krnjača, Nina Marendić, Dujo Marković, Dujo Jelavić Šako i Stipe Buljan uprizorila je dva programa na engleskome jeziku: ulomak iz drame „Pygmallion“ pisca Georgea Bernarda Shawa te šaljivi prizor na temu Shakespeareovih stihova „To be or not to be“. Ta uprizorenja dio su dodatne nastave koju vodi prof. D. Župić. Ponovno su se našli u kabinetu fizike i razgovarali s uglednim gostima te se zajednički fotografirali za uspomenu na taj susret.

Potom su gosti posjetili Muzej Sinjske alke, gle-dali kratki film o Alki (na engleskome) i razgledali Muzej. Posjetiti crkvu Gospe Sinjske i Franjevački muzej. Gosp. Christian i gđa Marija zahvalili su Rav-natelju na svemu što su doživjeli i predložili da bi se trebali sastati u njihovu Veleposlanstvu u Zagrebu

Krenuli su u restoran Braće Blizanaca na Gazu kraj Trilja, gdje su ugošćeni domaćim specijaliteti-ma. Sutradan je gđa Marija u ime gosp. Christia-na zahvalila za jučerašnji lijepi susret s profesori-ma i učenicima Gimnazije.

ožUjak1.

korizmeni petak

Čistom srijedom ili Pepelnicom 1. ožujka za-počelo je korizmeno vrijeme. Svakoga petka u crkvi Gospe Sinjske moli se pobožnost Križnog puta: za

23

djecu u 13 sati, za sve župljane u 17,15 sati i za mlade na Gospinu gradu u 20 sati. Ovogodišnji korizmeni propovjednik je don Ivan Kešina, profesor filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.

korizmena akcija „raširene ruke“

Župa Gospe Sinjske u korizmi organizira kari-tativnu akciju “Raširene ruke”. Sav prihod od akcije ide za potrebe Župnog Caritasa. Odvijala na dva načina: 1. kupnjom izloženih predmeta za dom, posao i rekreaciju, 2. darivanjem raznih predmeta (kućanski aparati, namještaj, rukotvorine, higijenske potrepštine i dr.).

Djeca i mladi sa s. Jelenom Mijić svake subote na korizmenim radionicama izrađivali su prigodne suvenire s uskrsnim motivima. U akciji su sudjelo-vale i ostale zajednice pripremanjem kolača, sirni-ca i maslinovih grančica.

4. zavjetovanje članova trećega reda

U crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske, u subotu, proslavljeni su obredi primanja, obnove i trajnog zavjetovanja. Fra Antonio je vodio obrede, a mini-stra sestra Mara Filipović-Grčić prihvatila je molbu trojice kandidata, sedam ih je obnovilo zavjete, a pet se trajno zavjetovalo

3.-5. i 10.-12. Susreti ministranata u Sjemeništu

Vijeće za duhovna zvanja Provincije, Franje-vačko sjemeništa i Franjevački samostana u Sinju organizirali su dva susreta ministranata i sjemeni-štaraca u Sinju. Sudjelovalo je 40 starijih ministra-nata iz nekoliko župa: Baška Voda, Imotski, Karin, Knin, Otok, Sinj (i Brnaze), Šibenik (Gospa van Grada) i Vinjane.

Susrete su organizirali krajem tjedna (petak, subota, nedjelja) fra Josip Repeša, promicatelj du-hovnih zvanja, i fra Ivan Udovičić, ravnatelj Sje-meništa. Ministranti su imali priliku iz prve ruke upoznati život u Sjemeništu.

4. Susret s roditeljima krizmanika

i prvopričesnika

U subotu su organizirana predavanja za obitelji ovogodišnjih krizmanika i prvopričesnika. Predava-nje o obitelji održali su Nikica i Elza Jurin iz Splita. Poslije predavanja uslijedila su brojna pitanja na koja su predavači spremno odgovarali.

9. Prezentacija romana „tanak led“

U Dominikanskom samostanu u Splitu pre-zentiran je roman „Tanak led“ poznate splitske anasteziologinje dr. Zdenke Čorkalo, sudionice Domovinskoga rata, koja je prikazala kako i u hrvat-skom i kršćanskom suvremenom društvu pobjeđuje

24

zlo, zaogrnuto ljudskim paragrafima, zakonima i sud-stvom, koji ne traže ni istine, ni pravde, nego sve „po zakonima“ donose nepoštene, krive i zločinačke presude. Govorilo je više predstavljača: alpinist Stipe Božić, fra Gabrijel Jurišić, Mladen Vuković i drugi. Jedan je od predstavljača ustvrdio da to nije nikakva novost. Tako je bilo sve tamo od Kajina koji je presu-dio bratu Abelu, pa Poncije Pilat Isusu Kristu, rimski carevi brojnim kršćanima (Neron sv. Petru i Pavlu), zatim ekipu predvode: Napoleon, Lenjin, Staljin, Mao Ce-tung, Hitler, Musolini, ili u hrvatskim ze-mljama njihov „pajdaš“ Tito i bezbrojni drugi…

S domoljubnim pjesmama nastupili su „Chorus cantores“ iz Vranjica.

11. korizmene radionice u brnazama

i hodočašće u međugorje

Svake korizmene subote za djecu i mlade u Brnazama su organizirane kreativne radionice. Cilj je bio okupljati djecu i mlade te razvijati kreativne sposobnosti. Izrađene radove djeca su prikazala z u Brnazama na četvrtu korizmenu nedjelju.

U subotu zajednica je sudjelovala u duhovnoj obnovi u Međugorju i posjetili važnija hodočasnič-ka odredišta. Na povratku hodočasnici su posjetili Cenacollo, zajednicu na Ugljanima kraj Trilja.

hrvatsko prvenstvo robotičaraHrvatski robotičarski savez i Hrvatsko društvo

za robotiku pod pokroviteljstvom gospođe Kolinde Grabar-Kitarović, predsjednice Republike, i drugih pokrovitelja organizirali su u Sinju Hrvatsko prven-stvo u robotici. Sportska dvorana bila je dupkom puna. Fra Petar Klapež, gvardijan, sve je pozdra-vio i blagoslovio početak natjecanja.

Mladi su se natjecali da bi pobjednici mo-gli nastupiti u Reprezentaciji Hrvatske na gagah u XS sbhjjka Svjetskom prvenstvu koje će se održati u srpnju, u Japanu, u gradu Nagoyi. Natjecalo se je

220 mladih u 110 ekipa iz cijele Hrvatske. Dalmatin-ski su predstavnici osvojili tri druga mjesta, a među njima i Marko Jurela iz Hana.

14. kateheze za obitelji

Ususret Nacionalnom susretu hrvatskih ka-toličkih obitelji u Solinu (2018.) u Splitsko-ma-karskoj nadbiskupiji započela je godina posvećena ocu. U pripremu je se uključila i Župa Gospe Sinjske. Prvu katehezu „Bog izvor očinstva“ održao u utorak fra Antonio Mravak. U glazbenom dijelu nastupio je Dječji zbor iz Brnaza.

Drugi dio večeri posvećen je bio svjedočanstvu oca. Željko Babić, otac obitelji i rukometni trener, iznio je svjedočanstvo o ljepoti obiteljskoga života, ali i raznim poteškoćama, koje život donosi i koje se može kršćanski podnositi i rješavati.

18. hodočašće krizmanika u međugorjeKandidati za sakrament sv. Krizme hodočastili

su u subotu 18. u Međugorje. S njima su bili fra Pe-rica Maslać i fra Antonio Mravak. Krizmanici su se popeli na Podbrdo i posjetili zajednicu Cenacollo. Središte hodočašća bila je prigoda za sv. ispovi-jed i sudjelovanje u slavlju svete Mise.

19. Sv. josip i „dan očeva“ u Glavicama

25

Svečanim misnim slavljem i dječjim igrokazom obilježen je blagdan sv. Josipa u Glavicama. Ovogo-dišnji prvopričesnici su izveli prigodni recital „Da nas čuje otac naš’‘, a učenici Škole Ivana Lovrića, recital „Tatino obraćenje“, u kojima je upozoreno na probleme svakodnevnice, izloženost kušnjama i po-hlepi za materijalnim dobrima, zaboravljajući na prave i trajne vrijednosti. Fra Lukica je istaknuo važnost i značenje sv. Josipa u našemu vjerskom životu. Podsjetio je prisutne da je upravo ovaj Svetac zaštitnik naše domovine Hrvatske, obitelji i očeva.

22. hodočašće iz nove Gradiške

preko Sinja u vatikan Osmorica branitelja 1. ožujka krenuli su pješke

iz Nove Gradiške na hodočašće u znak zahvalnosti sv. Ivanu Pavlu II. za sve što je učinio za Hrvatsku. Samo će od Splita do Ancone ploviti brodom. Na tom pravom hodočašću posjetili su više svetišta u našoj Domovini. Tako su posjetili su 23. t. mj. Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske. Franjevci su ih primili, upoznali s prošlošću Svetišta i današnjim pastoralnim djelovanjem tijekom cijele godine.

Sv. otac papa Franjo primit će ih u privatnu audijenciju, a bit i na općoj audijenciji 5. travnja. Hrabri branitelji: Arsen Granda, Željko Baković, Željko Brčić Duša, Ivan Jurasović, Željko Radošić, Branko Iskra, Alen Kocić Koc i Nenad Marčina, član Hrvatskoga novinarskog društva i Međuna-rodne federacije novinara, pokorničko hodočašće doživljavaju kao svoju korizmenu duhovnu obno-vu, svjedočanstvo vjere i zahvalnosti Bogu za sva primljena dobročinstva.

25. Sportski susret ministranata

Ministranti su u subotu, u Samostanu Gospe Sinjske, sudjelovali su na ministrantskom susretu s

oko 120 ministranata iz naše Župe: Sinja, Brnaza, Čitluka, Glavica, Jasenskog, Karakašice i Lučana. Organizirali su susret Župa i Samostan Gospe Sinj-ske. Natjecali su se u nogometu i košarci, u poteza-nju konopa i utrkivanju u vrećama. U košarci i nogo-metu prvo mjesto osvojili su ministranti iz Brnaza.

26. „Godina oca“

U Brnazama je u nedjelju uz recital i pjesmu obilježena „Godina oca“ u Splitsko–makarskoj nad-biskupiji. Djeca su opisala značenje zemaljskoga oca u njihovu životu. Najljepše izabrane sastave djeca su izrecitirala pred svojim roditeljima i vjernicima. Da ne bude sve u riječi potrudili su se članovi Dječjeg zbora, pa su između svakog recitala otpjevali neko-liko pjesama posvećenih ocu.

31. "muka Gospodina našega isusa krista"

Župljani Župe sv. Ante Padovanskog iz Knina, u petak, u crkvi Gospe Sinjske izveli su pasionsko skazanje "Muka Gospodina našega Isusa Krista". Glumci su vjerno uprizorili posljednje dane života Isusa Krista: od Posljednje večere do razapinjanja na Kalvariji. Amatersku skupinu uspješno vodi fra Ivan Lukač. „Muku“ su izveli u mnogim grado-vima Hrvatske, Bosne i Hercegovine te po hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj.

26

UdrUGa „cjelovit život“ U žUPi GoSPe SinjSke

Vjera bez djela nije potpuna. Taj biblijski re-dak je glavni pokretač rada udruge „Cjelovit ži-vot“. U osmoj smo godini djelovanja. Vjernici laici volonterskom radom žele doprinijeti življem životu Župe Gospe Sinjske, prepoznajući aktualnu proble-matiku društva općenito i lokalne zajednice. Ideja je napretek, one se same nude iz svakodnevnih potreba naših građana. Rješavanje problematičnih tema kojima se Udruga bavi je kompleksno i za-htijeva suradnju više subjekata, angažiranost cr-kvenih i gradskih struktura, a nadasve volje samih članova „Cjelovitoga života“. Nastojimo animirati ciljane grupe u društvu, a posebno rado radimo s mladima. Na taj ih način potičemo na razmišljanje o volonterstvu i zadovoljstvu rada za opću korist. Izgradnjom i čuvanjem etičkih vrijednosti protka-nih socijalnim naukom Crkve ustrajno radimo na kvalitetnoj izgradnji članova Udruge i svih onih s kojima surađujemo. Vrijeme, u kojem nam je Bog dao da živimo, vrlo je zahtjevno. Istinski vjernik ne može i ne smije biti izuzet iz života, ma kakav god on bio. Uz zakav rad i druženje jača nam i svijest o životu, a budući da radimo sa znakom križa u svom djelovanju, jača nam i vjera.

Rad Udruge vezan je uz akademsku godinu. Nakon ljetnog odmora nastavili smo s predavanjem fra Domagoja Runje „Štovanje Gospe Sinjske izvan Sinja.“ Organizirano smo otišli u Lećevicu gdje smo pred kapelicom Gospe Sinjske slušali predavanje, a zatim ugodno druženje. To je bilo završno pre-davanje u obilježavanju 300. godišnjice krunjenja Gospine Slike.

14. i 15. listopada Udruga „Cjelovit život“ bila je suorganizator šire akcije „72 sata bez kompromisa“. Članovi Udruge su od sponzora nabavili sadnice koje su mladi sinjske FRAME posadili na Križnom putu na Gospinu Gradu.

Uz obilježavanje vukovarske žrtve u Domo-vinskom ratu organizirali smo predavanje fra Ante

Akrapa „Bog nakon holokausta.“ Veliko hvala na izuzetno dobrom predavanju koje je rezultiralo dužom raspravom.

Od 6.-13. prosinca održan je sedmi „Dječji tjedan“, koji je ponovno pokrenuo rijeke djece i ro-ditelja na sve predstave i događanja. „Dječji tjedan“ je već nekoliko godina županijski događaj i prera-stao je lokalne okvire, a posebno nas veseli kad se sudionici preporučuju za sudjelovanje i u narednoj godini.

Kao i svake godine sudjelovali smo u darivanju kolača za Župni Caritas.

U tijeku je provedba literarnog natječaja „Vo je naša zemlja“ - naslov poznate klapske pjesme autora Jakova Dukića. Natječaj je objavljen za uče-nike 7. i 8. razreda osnovnih škola Sinja i Vukovara, a povodom odlaska „Alke“ u Vukovar želimo još više povezati mladež obaju naših junačkih gradova.

U pripremi je akcija nazvana „Pješčani sat“ koju će voditi članica udruge dr. Sanja Čikara. Te-matika je problem odlaska mladih. Argumentirano ćemo razgovarati o Toj teškoj stvarnosti.

Rad Udruge „Cjelovit život“ doprinos je njezi-nih članova društvu i ugodnijem životu svih nas pod ovim nebom i na prelijepom komadiću Lijepe naše. Stavljamo svoj rad pod zaštitu Čudotvorne Gospe Sinjske da bi uistinu bio cjelovit.

Udruga „Cjelovit život“ svim ljudima dobre volje želi

Sretan I BLaGOSLOVLJen

USkrS!

Tanja Kodžoman-Križanac

27

FRANJEVAČKI SAMOSTAN GOSPE SINJSKE Sinj, 17. ožujka 2017. Fratarski prolaz 4 21230 S i n j

P. n. Uredništvo časopisa „Jezik“ (n/r. dr. Sande Ham) Bijenička 97 Z a g r e b

Nedavno je „Hrvatsko slovo“ objavilo „Peticiju uz obilježavanje 50. obljetnice Deklaracije o nazi-vu i položaju hrvatskoga književnog jezika.“ To nas je potaklo da cijenjenom Naslovu uputimo sljedeći tekst:

Podrška „deklaraciji“Na današnji dan, 17. ožujka 1967. godine tjednik „Telegram“ objavio je „Deklaraciju o nazivu i po-

ložaju hrvatskoga književnog jezika“, koju je potpisalo 18 hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova.Objava „Deklaracije“ razbjesnila je komunističke državne vlasti koje su počele još žešće progoni-

ti i kažnjavati hrvatske rodoljube. Konačno je 1971. godine zabranjeno djelovanje i Matice hrvatske i svih njezinih ogranaka.

No, „Deklaracija“ je bila logični plod duge borbe za istinu i pravdu u lingvistici i glas protiv veli-kosrpske politike u svemu, a posebno i u lingvistici i pravopisu, koje je postiglo svoj vrhunac u ranko-vićevskom nametanju unitarističkog pogleda na jezik i pravopis. Rezultat i plod te tiranije nad jezikom jesu „Novosadski dogovor“ (1954.) i unitaristički „Pravopis“ (1960.).

Uza svu represiju državnoga aparata, i stručnjaci i narod morali su ustati i dignuti glas i braniti svoj jezik i svoj nacionalni identitet. Vrijeme je prolazilo, pa je došao trenutak da su hrvatski potpisnici tzv. „dogovora” počeli povlačiti svoje potpise.

Kad je stvorena u borbi i krvi slobodna i demokratska Republika Hrvatska, građani su s pravom misli da su konačno „svoji na svome” u svemu, pa i u lingvistici i pravopisu. Međutim, nijedno Mini-starstvo u proteklih 25 godina nije se potrudilo i izradilo „Hrvatski pravopis“, nego su pomogli (slučaj-no ili namjerno) da dođe do veće zbrke i pomutnje, a jedan se je ministar „proslavio“ i potezom pera ukinuo „Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezike“ (2012.). Jasno je da je to učinIo u dogovoru s Vladom. Time je pokazao za čije interese radi. Svakako, za hrvatske ne.

Nova „Deklaracija“, koju je ovih dana Naslov objavio, upozorava da se javljaju snage koje se vraćaju tzv. „Novosadskom dogovoru“. Nova „Deklaracija“ predlaže da se: (1.) „ponovno uspostavi Vijeće… i (2.) zakoni koji zaštićuju službeni jezik …“

Mnoge zemlje imaju takve zakone, npr. Francuska. Je li moguće da Francuskoj s preko 60 milijuna stanovnika treba takav zakon i ima ga, a Hrvatskoj s nešto preko 4 milijuna stanovnika takav zakon ne treba, pa ga i nema. Tko to ugrožava francuski jezik, pa su Francuzi donijeli zakon? Zar hrvatski jezik nije ugrožen, pa mi Hrvati nemamo takvoga zakona?!

Nemamo ništa protiv Zakona o zaštiti životinja (pa i vukova). Ali treba javno postaviti pitanje: Imaju li divlje životinje u Hrvatskoj prednost pred hrvatskim jezikom?!

28

Još nešto. Naši su fratri stoljećima bili na braniku ne samo vjere, nego i kulture, a posebno jezika. Fra Filip Grabovac svoju je knjigu naslovio: „Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti arvackoga“ (1747.). Zbog te je knjige umro u tamnici (1749.).

Fra Andrija Kačić je svojim „Razgovorom ugodnim“ (1756.) budio nacionalnu svijest i stvarao hrvatski književni jezik (štokavska ikavica).

Naši su fratri 1838. godine u Sinju, u ondašnjoj austrijskoj pokrajini Dalmaciji, osnovali Gimna-ziju s hrvatskim nastavnim jezikom. U to doba, u toj pokrajini, bile su četiri gimnazije (Zadar, Split, Dubrovnik i Kotor), ali s talijanskim nastavnim jezikom. Dakle, Gimnazija u Sinju bila je prva i jedina s hrvatskim nastavnim jezikom.

Fra Ante Konstantin Matas, ravnatelj, objavio je dvije brošure („Glas hrvatsko-slovinski iz Dalma-cije“ i „Šilo za ognjilo“, 1860. i 1861.). To je bio početak Hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji. Moglo bi se nabrajati još …

Dakle, mi članovi obitelji Franjevačkoga samostana u Sinju podržavamo i potpisujemo „Deklara-ciju“, koju su objavili časopis „Jezik“ i njegovi urednici.

Potpisnici:

29

kamPanja o „Fašizaciji“ ili racionalizacija mržnje

Na osnivačkoj skupštine Lige antifašista, osno-vanoj nešto prije dvije godine dana, koja je za svog predsjednika izabrala Zorana Pusića, sina ustaškog natporučnika, a za zamjenicu predsjednika Vesnu Teršelić, rečeno je kako je na djelu sustavno porica-nje i demonizacija antifašizma, poricanje temeljnih etičkih vrijednosti demokratskog društva, agre-sivno poticanje i postupna relativizacija važnosti antifašističke borbe, netolerancija, nasilje, mržnja, militarizam, kult nacije, prezir prema modernim političkim idejama, sustavno uništavanje dokume-nata, spomenika i spomen obilježja antifašizma, izostavljanje sadržaja o važnosti antifašizma za Eu-ropu i Hrvatsku u udžbenicima i nastavi povijesti, akcije i manifestacije u kojima je nemoguće ne prepoznati prijeteće karakteristike fašizma itd.

Okupilo se na tom skupu sve što diše „anti-fašistički“, zbijenih redova spremno krenuti „po šumama i gorama“, ako zatreba. A očito je voda došla do grla. Svojom je nazočnošću skup „uveličao“ bivši predsjednik Ivo Josipović koji je trijumfalno podvukao: Ha, jesam li vam rekao da među nama još gmižu ustaške zmije? Bio je tu i njegov glavni savjetnik Budimir Lončar, ministar vanjskih poslova Jugoslavije u vrijeme razaranja Vukovara, kao i niz drugih aktivista starije i mlađe generacije te raznih profesija, spolova, nacionalnosti i vjeroispovijesti, nudeći svoju veliku „toleranciju“ i otvorenost nasu-prot crnim oblacima nacifašizma, koji su se nadvili nad zemljom.

Bauk fašizma i njegove domaće inačice kruži Hrvatskom posljednjih mjeseci i godina bez izgleda na smirivanje. Detuđmanizacija, koja je krenula svom silinom tamo nakon smrti prvoga Predsjed-nika, u nekim je tumačenjima izjednačena s dena-cifikacijom, što znači da je deset prethodnih godina izjednačeno s nacizmom.

Jedan od udarnih kolumnista u mainstream medijima i jedan vodećih lovaca na fašiste napisao je svojevremeno kako je patološki ubojica mlade Meksikanke na Marjanu tipični Splićanin i Hrvat. Slavomir Žižek, ovdje redovito predstavljen kao „slovenki filozof svjetskog glasa“, česti gost naših tribina i televizija, okarakterizirao je stanje u Hr-vatskoj kao „ustaško kršćanstvo“. Slavko Goldstein veli u velikom intervju jednim novinama prije pret-posljednjih izbora kako ne treba čuditi ako HDZ-ova vlast, dođe li do nje (a došla je-op.p.), krene s hapšenjima, progonima, represijama i logorima, s „jednim režimom koji će u suštini biti ustaški!“

Zoran Milanović je novu vladajuću koaliciju nazvao proustaškom. Srpske Novosti su donijele ve-liki naslov: „Nova vlada - vlada NDH“. Oliver Frljić je HNK nazvao ustaškim kazalištem ne poštedjevši čak ni Titovu unuku Sašu Broz.

Nesretni gradonačelnik Splita, sada već bivši esdepeovac, Ivo Baldsar, proglašen je ustaškim gra-donačelnikom, Snježana Kordić je hrvatski jezik, slično Abdulahu Sidranu, nazvala ustaškim jezikom. Naravno i pozdrav „Za dom spremni je nedvojben dokaz prizivanja ustaškog režima, a od toga nije da-leko ni kad publika na stadionima počne skandirati „U boj, u boj!“

Prijedlog Željka Reinera da se vrati naziv „Hr-vatski državni sabor“ također je proglašen ustaškim resentimentom, a onda bi valjda to trebali biti i drugi nazivi s epitetom državni, kao Hrvatski državni arhiv, ili Hrvatsko državno odvjetništvo, na primjer, ili Hrvatsko narodno kazalište….

Skupina kulturnih radnika organizirala je pravi ustanak s mirisom linča protiv „ustaškog ministra“ dr. Zlatka Hasanbegovića, a svoj dopri-nos kampanji dali su i pojedinci s estrade. Mile Kekin je u jednom svom pjesmuljku uskliknuo:

30

„Pobijedili smo 45. i gotovo!“ Nini Violić se „gadi svaki oblik patriotizma“. Miran Kurspahić za zlo-čine u Vukovaru, služeći se dokazanim krivotvo-rinama, optužuje Franju Tuđmana, dok glumac Rene Bitorajac cijeli narod proglašava ksenfobnim, homofobnim i rasističkim.

Na prošlogodišnjoj jasenovačkoj komemoraciji, pretvorenoj u političku tribinu u kritici izmišljenog fašizma, ovaj se put otišlo korak dalje. Na optuženič-koj se klupi i pod prijekim sudom našao, što izravno što neizravno, sam državni vrh. Tako je Stjepan Me-sić istakao „današnju politiku obnavljanja ustaške zločinačke države“, te „ustaški zloduh koji se nadvio nad Hrvatskom“. Čulo se i to kako aktualna vlast tolerira fašizam i ustaštvo.

Ostaje krajnje nejasno na što se pri tome točno misli i što bi to vlast trebala činiti? Bi li vlast trebala zabranjivati filmove i povijesna istraživanja, hapsiti navijače koji izvikuju neki (kvazi) ustaški pozdrav? I kad osuđuje ustaški režim i ističe antifašističke temelje države, opet joj se ne vjeruje. Uspoređivanjem i izjednačava-njem Republike Hrvatske s Nezavisnom Državom Hrvatskom, želi kompromitirati današnju Državu, ali se praktički postiže suprotno: afirmira se ona država iz četrdesetih.

Savez antifašista i Srpsko narodno vijeće su na dan komemoracije na Bleiburškom polju na Petro-voj gori pod spomenikom Vojina Bakića obilježili jedan „partizanski proboj“. Milorad Pupovc je tom prilikom spočitnuo državnom vrhu to što nije s njima već je otišao tamo „gdje je poražena fašistička vojska“. Pričinilo mu se „hiljade kukastih križe-va i ustaških u“. Valja ovdje podsjetiti kako je baš na Petrovoj gori prije dvadeset pet godina održan skup sto tisuća Srba iz raznih krajeva bivše države, na komu se također govorilo o ustaškoj vlasti. To je, kao što je poznato, bila uvertira za pobunu. Općenito sotonizacija je redovito preludij agresije.

Pupovac je u kontekst „ustašizacije“ u svom posljednjem izvješću o stanju manjinskih prava u Hrvatskoj kao ilustraciju naveo i činjenicu kako je Sabor iznova pokrovitelj „Bleiburške komemora-cije“, kao i sudsku rehabilitaciju kardinala Alojzija Stepinca. Inače on, a ne samo on, djeluje striktno na crti beogradske stare-nove kampanje koja se trudi uvjeriti europsku i svjetsku javnost da se budi fašizma u Hrvatskoj.

U Splitu je u svibnju prošle godine organizi-ran i trodnevni forum o „fašizaciji Splita“ na kojemu je Mira Lorger ustanovila kako je Mussolini bio „mila majko“ u odnosu na HDZ, požalivši se što radikalna desnica nema isti takav radikalni odgovor s lijeva. Filozof Boris Buden je održao cijelo jedno predavanje o do sada nepoznatoj „ustaškoj kultu-ri“ koja nas zapljuskuje, ali bez definicije što bi to značilo i bez ijednoga valjanog primjera kojim je to argumentirao.

U akciju su uključene i stanovite međunarod-ne medijske snage, pojedini listovi i diplomati, koji dobivaju informacije iz domaćih izvora, koji onda te strane reakcije, u stvari vlastite teze, plasiraju domaćoj javnosti kao glas europske i svjetske javno-sti i politike. Tako se Foreign Policy temeljem razgo-vora s Žarkom Puhovskim,Nenadom Zahošekom, Miloradom Pupovcem i Dejanom Atanasijevićm raspisao o fašizaciji u Hrvatskoj, a domaće novine to onda prenose kao pisanje „uglednoga američkog časopisa“.

Zanimljivo skupo plaćeni veleposlanici u Pari-zu, Washingtonu itd. nisu reagirali na očite zlona-mjerne dezinformacije, već ih na određeni način potvrđuju, na što je upozorila čak i Predsjednica Države. Ali ni nakon toga upozorenja nije se do-godilo ništa.

U cijelom tom govoru nema apsolutno ništa za što bi se čovjek mogao uhvatiti, ništa određeno i ni-šta konkretno. Ostaje neugodan dojam obračuna s fantomima i vješticama. Čisti primjer iracionalne propagande napunjene strastima. Nekim drugima, imaginarnima se predbacuje mržnja, netoleranci-ja i nasilje, što je samo racionalizacija i kanalizi-ranje vlastite mržnje i netolerancije. Nije, dakako, nepoznato da ono „anti“ sadržano u određenim pojmovima nosi vrlo često duhovne karakteristike onoga protiv čega navodno ustaje. I anti-boljševi-zam zna biti boljševizam, kao što anti-fašizam, kao što vidimo, može biti fašizam. Anti-komunistički makartizam pretvorio se pedesetih godina u SAD u čisti staljinizam.

Jer, „antifašistima“ trebaju fašisti, ako ih nema oni će ih proizvoditi. To je razlog njihova postoja-nja. Metode se kreću od pretjerivanja, poopćavanja, stvaranja općeg dojma od izdvojenih i sporadičnih slučajeva, od izmišljanja do podmetanja po uzoru na miniranje židovskog groblja 1991. godine.

31

Gdje su, tko su ti fašisti, pita se neupućeni građa-nin nakon dramatičnih i čak paničnih proklamacija aktivista tzv. Lige antifašista, političara, pojedinih no-vinara i intelektualaca. No, kad se bolje razmisli i kad se uđe u psihu tih čudnih ljudi odjednom ćemo fašiste vidjeti i otkriti svukud oko nas manje-više: to su svi svećenici, branitelji, članovi i glasači HDZ-a, svi koji priznaju da je na Bleiburgu i „križnom putu“ izvršen masovni zločin i koji se ne dive Titu, svi koji spominju Udbine egzekucije, svi koji drže da brak može biti samo zajednica muškarca i žene, svi koji su skeptični prema „regionu“, svi koji misle kako ćirilici nije mjesto u Vukovaru, svi koji nisu glasovali za Ivu Josipovića, svih onih osamdeset i nešto posto građana koji su glasovali za neovisnost. Svi koji ne misle kao oni. I mnogi od nas osjetit će se izravno optuženima pred prijekim sudom.

Ta patološka svijest, ta „kompulzivna neuroza“, kako je naziva Zoran Vukman, ta ostrašćenost može biti samo plod neprihvaćanja zajednice u kojoj se živi, naroda s kojim se živi, njegovih vrijednosti, tradicije i političkih stremljenja, plod kroatofobije kao najdublje fobije, najcrnjega, najokorjelijeg i naj-nerazumnijeg šovinizma, koji u nas postoji. Nema puno pristaša ni bolesnika koji boluju od te bolesti, ali su iznimno glasni, vladaju medijima i, što je najapsurdnije, država ih dobro plaća.

Ta naglo probuđena propaganda i galama o fašizmu i ustaštvu u svojoj krajnjoj nakani je usmje-rena na diskreditiranje i sotonizaciju svega što je nacionalno i hrvatsko, uključujući i hrvatsku drža-vu. I „suočavanje s prošlošću“ koju provodi Vesna Teršelić i njezina Documenta, a koji su dobili visoko odličje od bivšega Predsjednika, nije u funkciji istjerivanja pravde i kažnjavanja zločina, niti je time motivirano, već gotovo isključivo u funkciji kleveta-nja Države i borbe za njezinu neovisnost.

Zar se već na sva usta ne govori i ne piše o jednom promašenom projektu i o potrebu vraća-nja u stare okvire. Večernji list donosi veliki naslov s retoričkim pitanjem: „Nakon 25 godina treba se zapitati je li hrvatska država izgubila smisao“, uz zaključak: „hrvatsku državu u svakom njezinu po-vijesnom izdanju (dakle, i ovom najnovijem-op.a.) možemo smatrati kvislinško-marionetskom“ (čitaj endehazijskom). Naravno i Novosti, list Srpskoga narodnog vijeća, ističe kako je ova ustaška država besmislena i s veseljem zaključuje kako je već za-pravo propala!

Histerija i dreka o ustaštvu potaknuta je bol-nom smjenom na Pantovčaku i odlaskom velikoga „antifašista“, a može se tumačiti i kod revizije povije-sti i rasvjetljavanja zločina jugoslavenskog režima, s kojim se pronositelji kampanje o fašizaciji još uvijek poistovjećuju, te kao strah od daljnjih promjena, strah za pozicije zauzete i sustavno ojačane nakon 2000. godine i kao njihova preventivna obrana. Vra-tio se HDZ, što će biti ne samo s titoizmom i Titom, koji je eto „otputovao preko Romanije“ iz Ureda Predsjednice Države, ali ne i iz Veleposlanstva Rre-publike Hrvatske u Parizu, ne samo s još živim idejama o restauraciji propale države, nego i za njih važnim pitanjima: što će biti s nama, s našim sinovima i kćerima, s našim ministarskim, ured-ničkim, ambasadorskim, direktorskim mjestima, s našim uhljebljenjem u brojnim „nevladinim udru-gama“, s našim filmskim, književnim i medijskim projektima...

Vladimir Bogdanić, predsjednik Židovske op-ćine Zagreb, na HTV-u uživo izjavio je kako mu je ova buna o fašizmu poznata iz 1971. kada je i sam imao posla s UDBOM i KOS-om, te kako su snage na isti način raspoređene. Diskvalificiranje fašiz-mom, kaže on, klasična je metoda diskvalifikacije političkih protivnika. Ta izjava, vrlo indikativno, nije odjeknula u javnosti ni blizu recimo difamacijama Ognjena Krausa, koji je zastrašujuće prije nekoliko godina poručio kako između zločinaca i žrtava, čitaj pobjednika i pobijeđenih, ili između „antifašista“ i „fašista“ pa ni između njihovih potomaka nikada ne smije biti pomirenja.

S jedne strane, dakle, neskriveni je onaj osvet-nički, pakosni nagon zbog gubitka vlasti, zbog uki-danja ureda i raznih drugih privilegija. Sve više, međutim, ta dreka o fašizmu upućuje na organizi-rani projekt obezglavljivanja i demonizacije vlasti (pa i Države), kojoj se može prigovoriti sve, osim famozne ustašoidnosti.

Sami vladajući, kao da su se uplašili i ustuknuli, preko svega prelaze šutke, a posla bi bilo i za Držav-no odvjetništvo, jer je na djelu kampanja koja bi se mogla inkriminirati kao uznemiravanje javnosti, širenje lažnih vijesti i sramoćenje Države.

Ima tu, naravno, posla i za socijalne patologe pa i za psihijatre, ali to je već druga, nepolitička tema.

Josip Jović

32

hrvatSke novinarSke traGedije

Koliko puta se pitamo zbog čega nam je novi-narstvo ovakvo, koliko puta se čudimo zbog čega imamo ovakve medije i nikako da potražimo kau-zalitet današnjice i naše prošlosti jer detaljan i točan odgovor krije nam zapravo naša prošlost i naša po-vijest. Ona je uvijek uzročna slika naše sadašnjosti, povijest nam uvijek trasira budućnost. Kad pak govorimo o hrvatskim novinarima, ovdje povijest krije zastrašujuće podatke i tragične događaje koji će nam pojasniti i odgovoriti na pitanje: Zašto danas imamo ovakvo novinarstvo?

U knjizi „Hrvatske novinarske tragedije 1945.-1995.“ naveo sam podatke o stradanjima novinara 1945., 1971. i 1991. i ti brojni podaci govore da se jednoj generaciji hrvatskih novinara dogodilo ono što nije zapamćeno u analima svjetskog novinarstva. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske u Hrvatskoj je pisalo 330 novinara, od kojih je jedan dobar dio pisao i za vrijeme kraljevine Jugoslavije. Statistika pak 1945. je slijedeća: ubijeno je 40 novinara, dvo-jicu su ubile ustaše, 38 novinara su ubili hrvatski komunisti i to nakon 8. svibnja 1945. (kad je završio rat!). Po svim analizama, poslije završetka rata toliko novinara nije ubijeno u Njemačkoj, Italiji i Japanu zajedno.

Osim što su pobili 38 novinara, njih ravno stotina je dobilo doživotnu zabranu pisanja, 131 je pobjegao u inozemstvo, nekoliko desetaka je promijenilo profesiju i to mahom pod pritiskom, a i samo ih je 27 dobilo 1945. godine pravo da se bave novinarstvom i da mogu pisati. Od toga su bila četiri fotoreportera. To znači da su komuni-stičke vlasti ubile, protjerale, ili zabranile pisati za više od 90 posto novinara. Toliko ubojstava i toliko progonjenih i protjeranih nikada se nije dogodilo niti jednoj generaciji novinara u povijesti svjetskog novinarstva!

Uz takve zabrane i ubojstva, valja reći da je od 1945. do 1952. godine bio zabranjen rad svim tiskarama, nepodobne odnosno zabranjene su sto-tine i stotine naslova i autora.

Crkvi su oduzete tiskare (pa i franjevačka tiska-ra „Kačić“ u Šibeniku, koja je tiskala glasnik „Gospa Sinjska“!). Komunisti su zabranili sve časopise i no-vine, a oni su tiskali samo svoje.

Čak su i sve što je prevedeno i objavljeno za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske komunisti su zabranili, i to pod optužbom da je to „suradnja s okupatorom“. Kaznili su i otjerali doslovno svi koji su imali zapaženiji kulturni angažman za vrijeme Drugoga svjetskog rata.

Josip Grbelja u jednoj knjizi navodi da je tih godina više od polovice stanovnika Hrvatske iz-gubilo građanska prava! Više od polovice! Nakon uništenja baš svega što je djelovalo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj partija je centralizirala nabavu papira i samo određenim tiskarama dopuštala ti-skanje bilo čega, da bi pedesetih godina odlučila da svi prvi primjerci svih novina, knjiga, brošura, svega tiskanog uključujući i kalendare najprije mora biti dostavljeno miliciji, tj. policiji. Od tada UDBA ima službeni okvir za praćenje kompletnog tiska. Time je krug totalitarizma bio zapravo zatvoren.

Unatoč tome, a zahvaljujući liberalnom kri-lu hrvatske partije kojima su na čelu bili Savka Dapčević Kučar i Miko Tripalo, šezdesetih godina hrvatsko novinarstvo dobiva stanoviti impuls i po-novo se počinje buditi. Sve one teme koje su se često buntovnički obrađivale u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske ponovo dolaze na scenu: hrvatska povijest, hrvatski jezik, odnos sa Srbima, ekonom-ski odnosi u Jugoslaviji (potpuno istim temama se bavio 30-tih godina Bičanić u svojoj slavnoj knjkizi), povijest Hrvata, hrvatska državotvorna misao kroz povijest i sve one druge teme koje su afirmirale hrvatsko nacionalno pitanje. Hrvatska se je tada dosta odmaknula, izborila se za vlastiti informativni program na TVZ, uspostavila neke čak i konfederalne elemente u suradnji s ostalim novinarskim udrugama, a unatoč upornim upozo-renjima, višekratno čak i osobno od diktatora Tita, to je novinarstvo išlo svojim putem ne obazirući se

33

na prigovore. Dakako, do neke crte premda libe-ralna, vlast je bila komunistička i ideja samostalne hrvatske države uopće nije bila na dnevnm redu. No, brojni segmenti koji će sutra tvoriti tu drža-vu i te kako su se afirmirali. Taj uzlet je, nažalost, vrlo kratko trajao i padom „Hrvatskoga proljeća“ dolazio do novoga progona nacionalno svjesnih novinara. Saldo tih progona je ponovo zastrašu-jući: pedeset novinara je sudski gonjeno, a 172 su dospjeli na crne liste koje će se održati sve do 1990. godine. Smijenjeni su svi urednici i sva urednička vijeća u svim izdanjima dnevnih, tjednih i mjeseč-nih novina, a dobar dio urednika je poslan na sud.

Isto se dogodilo i Matici Hrvatskoj kojoj je potom bio zabranjen rad. Na mjesta svih tih pro-tjeranih novinara sjeli su temeljito prosijani kadrovi do zadnjeg zareza odani Jugoslaviji, Titu i Partiji. Ti, tada razmjerno mladi kadrovi, pomno odabrani od partije nakon pada „Hrvatskoga proljeća“, u svojim zrelim godinama dočekat će stvaranje slobodne Hrvatske.

I tu se negdje krije odgovor na često pitanje: kako i zašto danas imamo ovakvo novinarstvo? Za klasično, tipično nacionalno novinarstvo državo-tvornog tipa mi te povijesne 90-te, nismo imali, u prvom redu, mentora. Svi potencijalni mentori su bili ili ubijeni, ili protjerani, ili zabranjeni. Ka-drovi koji su bili na raspolaganju su bili kadrovi iz „Hrvatskoga proljeća“ i oni jesu bili nosive grede, ali osim što su bili vremešni i dvadeset godina posve izvan stroja, što je za novinare najgore što im se može dogoditi, jer mišlju, rečenicom, dosjet-kom i oštrinom, ostajete tamo gdje su stali, ti ljudi nisu imali vremena odgojiti nove kadrove. Tako je hrvatsko novinarstvo bilo devedesetih prepuno u prvom redu starih komunističkih kadrova koji su u najboljem slučaju dosezali razinu koja je prema hrvatskoj državi bila trpeljiva. Rat je pak napra-vio svoje, privatizacija je napravila svoje, ulazak stranog kapitala je napravio svoje i mi stojimo u

starom povijesnom raskoraku između želja i mo-gućnosti. U svakom slučaju ono nasilje i progon iz 1945. godine, kada je devedeset posto novinara bilo zabranjeno, protjerano, ili ubijeno, doveo je do toga da je novih 90 posto novinara koje je par-tija formirala pronosilo pola stoljeća ideju ljevice, Jugoslavije, titoizma i komunizma. Danas imamo 90 posto lijevih medija i ta statistika nije slučajna. Ona, nažalost, izvire na temeljima onoga poko-lja i diktatorski zabrana 1945. godine. Kad pak zbrojite zabranjene novinare 1945. protjerane i za-branjene novinare 1971. dolazimo do brojke od 500 zabranjenih, ubijenih ili sudski gonjenih novinara. To je statistika koja bi i za Kinu bila prevelika.

Da bismo ispravili tu zastrašujuću statistiku Hrvatskoj i Hrvatima će trebati desetljeća i desetlje-ća jer je taj progon i te zabrane bile su intelektualni genocid za jedan mali narod kao što je hrvatski. Takva sudbina novinara, k tomu 667 ubijenih sve-ćenika, sličan progon primjerice pravnika i inteli-gencije uopće (osim tzv. tehničke inteligencije koja se spasila jer je vlast trebala tehničke stručnjake) iz temelja je promijenilo sliku Hrvatske i trasiralo njezinu budućnost.

Zločinci su, dakako, znali što su radili, jer su im ti zločini priskrbili dominaciju u budućnosti kakava god ona izgledala. Dominaciju kakvu vidi-mo i u hrvatskoj državi. Sve te činjenice valja uzeti na znanje da bismo znali zašto smo tu gdje jesmo. No, unatoč svim tim strahotnim relacijama, mi prvi puta u svojoj novijoj povijesti imamo okvir, imamo Državu i imamo mogućnosti kakve donedavno nismo mogli niti sanjati. Stoga treba odgojiti nove naraštaje koji će ponosno nositi hrvatski stijeg kao što su to odavno napravili drugi: Talijani, Nijemci, Francuzi i drugi. Kasnimo, fatalno kasnimo, ali uhvatili smo jedan od posljednjih povijesnih vla-kova. Tu šansu ne smijemo propustiti.

Tihomir Dujmović

nove knjiGe• Dr. fra Miroslav Modrić, Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja i Kustodija Svete Zemlje,

Katolički bogoslovni fakultet, Split, 2016, s. 624.• Darka Bilić, Svetište Gospe Sinjske na nacrtima iz Arhiva Franjevačkog samostana u Sinju, „Kačić“

et alii, Split-Zagreb, 2017, s. 154.

34

Pošli SU U nebeSkU domovinU† FrA BOŽe MOrić

(crljenik, Stankovci, 20. Xii. 1947. - šibenik, 2. i. 2017.)

Sprovodne obrede za pok. fra Božu, gvardijana i župnika Sa-mostana sv. Ante Padovanskoga u Šibeniku, na groblju Kvanj, 4. siječnja t. g. prevodio je fra Joško Kodžoman, provincijal, a fra Ante Branko Periša održao riječi oproštaja. Poslije spro-voda, sv. Misu zadušnicu u Crkvi Sv. Ante na Šubićevcu služio je s brojnim koncelebrantima mons. Ante Ivas, biskup u miru. Rodbina, vjernici, ča-sne sestre i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Bože. Pjevanje je predvodio zbor župe Sv. Ante na Šubićevcu pod ravnanjem Kristine Pešić, a na orguljama je svirala Tina Banovac.

Fra Božo je rođen u kršćanskoj obitelji Jako-va i Danice r. Klarić. Osnovnu je školu pohađao u rodnoj župi i gimnaziju u Sinju. U Franjevački je novicijat na Visovcu stupio 1964. godine. Svečane je zavjete položio u Makarskoj 1970. i filozofsko-teo-loški studij završio u Makarskoj i Zagrebu, te ređen za svećenika je u Sinju 1. srpnja 1973. Mladu je misu slavio 15. srpnja 1973. u svojoj rodnoj župi Stankovci.

Vršio je sljedeće službe u Crkvi, Redu i Pro-vinciji: kao mladomisniku mu je povjerena služba župnog vikara u župi Gospe van Grada u Šibeniku. Fra Božo je u prve tri godine svoga svećeništva pastoralno djelovao i u župama Bilice i Dubrava. Godine 1975. uprava ga Provincije određuje za dušobrižnika u Njemačku. Nakon pohađanja tečaja njemačkog jezika godine 1976. imenovan je dušo-brižnikom u njemačkoj župi Türnich-Badhausen s rezidencijom u Düsseldorfu. U Njemačkoj ostaje do 1982. godine, kada preuzima službu gvardijana na

Visovcu. Zatim je imenovan župni-kom u župi Crivac-Ramljane, Posti-nje Donje, a onda je 1988. preuzeo župu Unešić i tu župu vodio punih dvanaest godina te u isto vrijeme vr-šio i časnu službu dekana Unešićkoga dekanata. Nakon Unešića 2000. go-dine postaje župnikom ravnokotar-ske župe Lišane. Od 2000. do 2003. godine fra Božo bio je definitor, tj. član Uprave svoje Provincije. Godine 2009. postao je župnikom Drniša,

gdje ostaje do Kapitulskog kongresa 2012., kada preuzima službu gvardijana i župnika u novom Samostanu sv. Ante Padovanskoga u Šibeniku na Šubićevcu.

Fra Božino životno putovanje završilo je izne-nada, u ponedjeljak, 2. siječnja 2017. goodine. Iz iznesenih datosti fra Božina života vidljivo je nje-govo naglašeno pastoralno djelovanje. Tu se je kao čovjek, kao svećenik i fratar najbolje ostvarivao, na-stojeći svaku povjerenu službu vršiti predano i odgo-vorno. Zagovorom naše nebeske majke, Čudotvorne Gospe Sinjske, pod čijom je zaštitom proveo svoje sjemenišne i gimnazijske godine u sjeni njezina Svetišta u Sinju, neka njegovu plemenitu dušu Bog obdari vječnom Domovinom na nebesima. Počivao u miru Božjem!

35

† FrA kArLO JUrišić(Sarajevo,13.viii.1918. - makarska,14.i.2017.)

će ga i rodbina i cijelo mjesto. Tako je imenovan župnikom.

Pokazalo se je da su crkveni po-glavari pametno postupili. Fra Karlo je svake nedjelje slavio sv. Misu u Bastu i Baškoj Vodi, pa je tako jedne nedjelje stupio pred oltar, a uz njega se našao mladić u partizanskoj uni-formi. Kad je župnik vidio na oltaru pištolj, rekao mladiću neka ga uzme, on je odgovorio: „Ti govori Misu,

a ja znam što radim.“ Kad je bogoslužje završilo, fra Karlo i mladić su išli u Bašku Vodu. Tada je mladić kazao fra Karlu da su komunisti odlučili da ga ubiju. U nedjelju, na Misi dvojica će s vrata crkve pucati i ubiti župnika. To je razlog da je došao u crkvu, stavio pištolj na oltar i stalno gledao prema vratima…

Kao župnik i profesor obranio je na Bogoslov-nom fakultetu u Zagrebu doktorsku disertaciju Ka-tolička Crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine (1968.) i kasnije objavio knji-gu. Napisao je nekoliko knjiga i više stotina članaka.

Kad se je uspostavljena samostalna Hrvatska rekao je: „Kad je stvorena Nezavisna Država Hr-vatska, kao mladi student bio sam sretan i ponosan. Uvijek sam vjerovao da će Hrvatska jednom doista biti samostalna država, ali sam mislio da ja to nikada ne ću doživjeti. Ipak sam to doživio. Bogu hvala!“

Dobio je i ugledna priznanja, među kojima se ističu: Odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (dr. Franjo Tuđman, predsjednik RH), Nagrada za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije i Nagrda za životno djelo Grada Makarske.

U 99. godini života blago je u Gospodinu preminuo fra Karlo Ju-rišić, najstariji franjevac Provincije Presvetoga Otkupitelja i Splitsko-ma-karske nadbiskupije. Svečanu sv. Misu Zadušnicu u Crkvi Uznesenja Marijina u Makarskoj predvodio je mons. Marin Barišić, nadbiskup, a u koncelebraciji je sudjelovao fra Joško Kodžoman, provincijal, i preko 60 svećenika, bliža i dalja rodbina, re-dovnici, redovnice i brojni vjernici. Pjevao je Zbor franjevačke crkve. Poslije sv. Mise, na gradskom groblju obrede je vodio je fra Ante Čovo, gvardijan.

Roditelji su mu privremeno živjeli u Sarajevu, pa je dječak rođen u tom gradu. Pučku školu završio je u Baškoj Vodi i gimnaziju u Sinju. U novicijat je stupio na Visovcu, studirao filozofiju i teologiju u Makarskoj, ređen za svećenika u Splitu i slavio Mla-du Misu u Baškoj Vodi (19.VII.1942.). Od te Prve Mise do Zlatne fra Karlo je svaki dan zapisivao svoje sv. Mise, pa je u 50 godina slavio 19.132 Mise. Ako se tomu pribroji još posljednjih 25 godina, onda je to broj od više tisuća sati posvećenih euharistijskom slavlju. Kao župnik djelovao je 22 godine u nekoli-ko župa (Baška Voda, Zaostrog, Drvenik, Podaca, Pasičina, Plina, Veliko Brdo, Kozica i Zavojane).

Kad su komunisti ubili fra Petra Pavišu, župni-ka Baške Vode (1943.), Provincijal i Biskup ovako su razmišljali: ako dođe novi župnik, koji nikoga ne pozna, niti tko njega poznaje, jedne će ga noći ko-munisti ubiti, što se je dogodilo na nekim župama. Fra Karlo će stanovati u kući svojih roditelja, a čuvat

36

Prva devetnica – USlišana(1929.)

Starodrevna franjevačka župa i kupališno mje-sto na Jadranu. Siromašna obitelj s mnogo djece. Najstariji tek navršava jedanaest godina. Župnik dobar, otac plemenit i pametan, običan vjernik, a majka i učiteljica dvije svetice, koje su na osobit način uplivale na dječakov odgoj.

Otac je želio da barem starijeg sina školuje. Majka se tome protivila, jer da ne će moći isplivati s plaćanjem.

Dječakova četiri godine starija rodica (Ivanka) početkom kolovoza, mjeseca Velike Gospe, dobila je „Vjenčić molitava Gospi Sinjskoj“, koji je bio tek izišao iz tiska (1929.). U njemu je i „Devetnica“, koja počinje 6. kolovoza. Rodica je dječaka poučila kako se moli „Devetnica“. I odlučili su zajedno obaviti „Devetnicu“ Gospi Sinjskoj. Najprije će moliti ona, a onda on. U crkvi, dakako, jer je bila blizu njihove kuće. I to poslije podne, kada je u ono doba, u cr-kvi i oko nje bila najveća tišina.

Naslovna stranica „Vjenčića...“ (1929.)

Dječak nije znao, zašto rodica moli „Devet-nicu“, a on je tu „Devetnicu“ (prvu u svom životu) molio s nakanom, da bude svećenik, franjevac, pa da služi Bogu i narodu… Upravo tako i nikako drukčije.

Tu nakanu nikome nije kazao. Ni ocu, ni majci. Baš nikome, pa ni rodici, koja je inače znala mnoge njegove male tajne. Ali, za vrijeme „Devetnice“ otac povede razgovor pred svima u kući, da bi starijega sina trebalo poslati na škole. Bilo bi najbolje u fra-tarsku gimnaziju u Sinju. Tu se najmanje plaća, a škola je najbolja. On neka izabere, hoće li biti fratar ili ne. A najbolje je to zvanje: fratri su najučeniji ljudi na svijetu, a fizički ne rade. Jedino, što se ne žene, ali zato imaju u svakom mjestu svoju kuću.

Ljetni su praznici pri kraju i škola će brzo po-četi. Stoga je odmah sutradan trebalo ići u fratra, da učini molbu za u Sinj.

Sada je s velikim upitnikom trebalo čekati od-govor, jer je molba kasno upućena.

Nije prošlo ni desetak dana. Bilo je uvečer ka-sno. Dječak je već bio u svom krevetu, ili, bolje, „na slami“, kada Župnik pošalje jednoga starijeg sjeme-ništarca, koji je kod njega bio na praznicima, da javi dječaku i njegovima, da je primljen u Franjevačko sjemenište u Sinju.

Dječak se skoči, sađe dolje pred kuću i s ve-seljem primi radosnu vijest. Tu je vijest on vidio u nadnaravnom svijetlu, jer je bio uvjeren da je ona plod njegove prve „Devetnice“ Gospi Sinjskoj.

Opet je legao, ali te je večeri kasno zaspao. Njegov se život počinje mijenjati. I ostalo je samo pitanje: da li će konačno uspjeti?

Malo je dana preostalo da se spremi. Majka je nešto kupila, a nešto je prekrojila od onoga što se našlo u kući. Našao se i neki stari vojnički „baulić“, malo ga „opiturali“ i početkom ruja preko Splita sinjskom željeznicom (prvi put) u Sinj u Franje-vačko sjemenište, u veličanstvenu zgradu, okruže-nu zidom i zelenilom, s divnim likom Madone na njezinu upravo čarobnom ulazu.

Onda su slijedile godine školovanja u Sinju, oblačenje habita na Visovcu, studiranje u Makar-skoj i Mlada misa u srpnju 1942. godine, u crkvi u kojoj je dječak prije trinaest godina učinio svoju prvu devetnicu …

A onda su opet prolazile godine, i to brže ne-goli godine školovanja. Kroz to su umrli: dječakov otac i majka, prvi ravnatelj, prvi prefekt, provincijal koji ga je primio u Sjemenište i poslao biskupu na ređenje, umro je i biskup koji ga je redio za sveće-nik, i župnik-mučenik koji mu je u teškim ratnim vremenima priredio mladomisničko slavlje...

A on danas već sijed i star trudi se, da bi svojim slabim silama i u preostalom dijelu života služio Bogu i narodu, po nakani svoje prve „Devetnice“, koju je prije skoro pola stoljeća činio milostivoj Gospi Sinjskoj …

VERUS SINCERUS

v. Gospa Sinjska , V/1978, 1, 5.

* * *Dječak koji je molio Devetnicu je fra Karlo.

37

† dr. ANte sekULić(tavankut, 16. Xi. 1920. - zagreb, 18. iii. 2016.)

Dijete bačkih ravnica, poslije osnovnoga i gimnazijskog školova-nja u Subotici i Somboru, diplomirao je kroatistiku i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i doktorirao knjigom „Go-vor bačkih Hrvata“. Znao je mnoge jezike: osim materinskoga hrvatskog, znao je francuski, grčki, latinski, ma-đarski, njemački i poljski, a služio se je i ruskim i španjolskim.

Vrlo mlad je počeo pisati i pisao je sve do smrti.

Napisao je preko 50 knjiga, vrlo mnogo znan-stvenih i popularnih članaka, prikaza i pjesama. Posebno je osvijetlio mnoga pitanja iz povijesti i kul-ture bačkih Hrvata.

Za komunističke vlasti on je kao Hrvat i katolik bio „državni neprijatelj“. Stoga su ga na montiranom sudskom procesu osudile na šest mjeseci tamnice.

Poslije odslužene robije, po kazni je poslan u onda mali gradić Sinj (1947.). Pun znanja i elana kao mladi profesor oduševljavao je sinjske gimnazi-jalce svojim predavanjima o hrvatskim književnici-ma i hrvatskoj kulturi uopće. Tako je odgojio brojne sinjske intelektualce koji ga se uvijek zahvalno sjeća-ju. Družio se je s profesorima Franjevačke klasične gimnazije i s njima ostao povezan cijeli život.

Radio je u Pazinu i Delnicama i postao pred-stojnik Katedre za hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Kao i mnogi drugi intelektualci za „Hrvatskog proljeća“ osuđen je na dvije godi-ne tamnice, koje je proveo na robiji u Srijemskoj Mitrovici.

Preostali veći dio života proveo je u Zagre-bu baveći se knjigom. Posebno je surađivao s

Vicepostulaturom sluge Božjega fra Ante Antića i franjevcima Samo-stana Gospe Lurdske u Zagrebu. Tada je puno pisao pod raznim pseudoni-ma, jer je njegovi ime uvijek bilo na crnoj listi zloglasne UDBE.

Objavio je i više znanstvenih studija u Zborniku “Kačić“, također pod pseudonimima. Zbornik je iz-dao i dvije njegove knjige „Drevni Bač“ (1978.) i “Tragom franjevačkoga ljetopisa u Subotici“ (1978.). Čak je

ondašnja Jugoslavenska akademija znanosti i um-jetnosti objelodanila jedno njegovo veliko djelo, ali je njemu bio onemogućen pristup Akademiji, iako je on napisao više znanetvenih djela nego neki aka-demiici. Tek je u naše dane postao dopisnim članom današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Živio je uzornim životom kršćanina i znanstve-nika, uvijek uspravan, unatoč svim nedaćama i pro-gonima. Jedan je ugledni intelektualac ustvrdio: „Ako bismo htjeli točno i kratko definirati dr. Antu Sekulića, onda treba reći: Ante je Hrvat i katolik!”

Pokopan je na Mirogoju, u arkadama, u grob-nici „Bačkih Hrvata“ i tu čeka uskrsnuće.

Requiesat in pace!

Prijatelj

38

boGoSlUžje velikoGa tjedna U SvetištU i žUPi GoSPe SinjSke

Raspored ispovijedanja ● Veliki ponedjeljak, utorak i srijeda

6,30 - 12 i 17 - 19 s. ● Veliki četvrtak, V. petak, V. subota

7,30 - 12 i 16 - 18 s. ● Na Uskrs nema ispovijedanja

Ispovijed za djecu i mlade ● Za djecu (8. travnja, subota) 11 s. ● Za mlade (12. travnja, srijeda) 18 - 20 s.

* * *

CVJETNICA Nedjelja Muke Gospodnje, 9. travnja

● 9,45 s. blagoslov grančica i ophod u crkvu ● 10 s. sv. misa i pjevana Muka Gospodinova

Kvarantore ● 14 s. Cvjetnica, a od Velikog ponedjeljka

do srijede Presveti Oltarski Sakrament izlaže se u 9,30 s., a pohranjuje se u 19 s.

VELIKI ČETVRTAK Večere Gospodnje, 13. travnja

● 7 s. Služba čitanja i Jutarnja ● 19 s. misa Večere Gospodnje

pjevanje "Gospina plača" ● 22 s. "Getsemanska ura"

VELIKI PETAK Muke Gospodnje, 14. travnja post i nemrs

● 7 s. Služba čitanja i Jutarnja ● 19 s. obredi Velikog petka

procesija kroz grad s Presvetim Sakramentom pjevanje “Ispovidite se!”

VELIKA SUBOTA, 15. travnja ● 7 s. Služba čitanja i Jutarnja ● 20 s. Uskrsno bdjenje

Blagoslov uskrsnih jela poslije obreda

USKRS, 16. travnja ● sv. mise: 6,30; 7, 8, 9, 10, 11 i 19 s. ● blagoslov uskrsnih jela poslije svake sv. mise

USKRSNI PONEDJELJAK, 17. travnja ● Svetište: sv. mise u 7, 8, 9, 10 i 19 s. ● U 10 s. predsjeda i propovijeda don Ivan

Kešina, korizmeni propovijednik

* * *

veliki tjedan U Filijalnim crkvamabrnaze, čitluk - jasensko, Glavice, karakašica  - Suhač i lučane

(9. - 17. travnja 2017.)

CVJETNICA ● sv. mise kao nedjeljom

VELIKI ČETVRTAK I VELIKI PETAK ● Liturgijski obredi 18 s.

VELIKA SUBOTA ● Uskrsno bdjenje u svim crkvama 19 s.

USKRS ● sv. mise kao nedjeljom

USKRSNI PONEDJELJAK ● sv. mise kao nedjeljom

39