Joyeux NoëlBuon NataleFrohe Weihnachten

■ Glasilo Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj ■ Missionsblatt der Katholischen Kroaten-Missionen in der Schweiz ■ prosinac / Dezember 2017. ■ godina / Jahrgang 48. ■ br. / Nr. 4 /189

Sretan Božić

Joyeux NoëlBuon NataleFrohe Weihnachten

■ Glasilo Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj ■ Missionsblatt der Katholischen Kroaten-Missionen in der Schweiz ■ prosinac / Dezember 2017. ■ godina / Jahrgang 48. ■ br. / Nr. 4 /189

Sretan Božić

BOŽIĆ 2017.

→ naslovna fotografija: Jaslice→ obrada naslovnice: publidesk.ch

Ovaj broj MOVIS-a potpisan je za tisak 27.11. 2017.

Tekstove za sljedeći broj MOVIS-a primamo do 1. ožujka 2018. U zapuštenu vrtu, vinogradu, cvijećnjaku, domu... nitko se ne osjeća do-

bro. I ljudi se, sučeljeni s takvim prizorima i iskustvima, ponašaju razli-čito. Dok će jedni, obeshrabreni i nespremni gubiti vrijeme na ta bespri-

mjerna stanja, uglavnom potražiti izgovore, kako bi se što prije udaljili s mjesta koja odišu posvemašnjim neredom, drugi će – odvažniji i spremniji na trud čija isplativost je uglavnom neizvjesna i rizična - radije 'zasukati rukave' i pokušati spomenute nasade i građevne objekte povratiti njihovoj prvotnoj namjeni, izvor-nom značenju i izgledu. Prvi će, doduše, ostati čistih ruku i odjeće, ali i bez je-dinstvenih uzdarja kakva čovjeku mogu pružiti njegov obrađeni vrt i vinograd, njegovan cvjećnjak i uređen dom. Drugi će, pak, unatoč logičnu umoru, ulože-nu vremenu i naporu, žuljavim rukama, prljavoj i potrganoj odjeći, na kraju ipak biti puno sretniji i ponosniji uživajući u plodovima svoga truda i tvarnomu uz-darju, kakvo mogu ponuditi jedino vlastiti uređeni i oplemenjeni vrtovi, vino-gradi, voćnjaci ... i toplini koju čovjek može osjetiti jedino u svom uređenom i očišćenom domu.

Zreo plod je vidljiva kruna brojnih nužnih i nevidljivih procesa

Povijesno je životno iskustvo da duhovni darovi, primjereni skoromu Blag-danu, mogu dozreti samo u plemenitu srcu i čistoj duši. U zapuštenoj pak nutrini, teško će zaživjeti i donijeti željene plodove zdravo sjeme nepatvo-

rene ljubavi, koja se najzornije očituje u spremnosti na bezuvjetno opraštanje i pomirbu, sućutnoj solidarnosti s ljudima u nevolji i evanđeoskoj otvorenosti prema svima, bez obzira na sve različitosti koje nas često i u mnogome određu-ju. Te naravne zakonitosti su uglavnom svi – bez obzira na dob, podrijetlo, pa i svjetonazor - duboko svjesni. Svjesni su također i načina na koji bi svoju nutrinu mogli pretvoriti u zdravo tlo, na kojemu će moći nicati i dozrijevati plodovi pri-mjereni temeljnim zapovijedima o kojima, kako nas sam Isus upozorava, 'ovisi sav zakon i proroci' (Mt 22, 39-40). No, kada treba napraviti odlučujući iskorak – prijeći sa spoznaje na konkretan čin – osjećaji su, pa stoga i učinci, veoma različi-ti. Dok će neki, u strahu od neugodnih iznenađenja, taj proces uporno odgađati nadajući se nekom iznenadnom i čudesnomu rješenju, dotle će odlučniji, pota-knuti nekim iznenadnim (nerijetko neugodnim! ) događajem, spoznavši svu svo-ju ranjivost i ograničenost, pokušati potražiti novo životno uporište – čvršće i po-uzdanije od onoga na kojemu su do tada gradili. Budući da je riječ o procesima i mentalnim stanjima tijekom kojih srce i osjećaji igraju značajniju ulogu, prosud-beni previdi i rizične odluke, neizbježiva su pojavnost. Stoga nije ništa neobično da se pojedinci, koji se iznenada odluče na promjenu dotadašnjega načina živo-ta, u taj proces upuste isključivo na temelju svoga trenutnoga (ne)raspoloženja i bez nužne spoznaje da je riječ o veoma slojevitu i dugotrajnu duhovnom procesu, koji nužno podrazumijeva korjenite promjene brojnih vrijednosnih odrednica na svim životnim razinama. Konačne ishode nije teško predvidjeti!

Samo je prirodni redoslijed pouzdan jamac osebujna i sadržajna slavlja

Ne dvojim, cijenjene čitateljice i čitatelji, da ćete se, sukaldno našoj stoljet-noj narodnoj i kršćanskoj tradiciji, istinski potruditi kako biste Blagdan mira dočekali u toplim i čistim domovima, uz jaslice i bogato ukrašeno

božićno drvce. Uvjeren sam također, da će i blagdanski stol obilovati raznovr-snim pokrajinskim i izvorno hrvatskim tradicijskim delicijama. No, sve to sku-pa, neće moći ispuniti prazninu, prouzročenu mogućim nesporazumima i suko-bima s blizim nam i dragim ljudima, tijekom kojih su možda pale teške riječi, prouzročivši nagle prekide i rušenje svih komunikacijski mostova. Stoga, da bi vanjsko ozračje u našim domovima bilo stavrni odraz sreće koju nosimo u svojim dušama, a jaslice tradicijsko osvježenje i znakovito uprizorenje rođendanskog le-žaja kakav smo malom Božiću pripremili u našim dušama, moramo na pravi na-čin iskoristiti ovo sveto vrijeme koje nam predstoji do spomen-dana svetog povi-jesnoga nadnevka. I neka naši postupci, u tim blagoslovljenim predblagdanskim nastojanjima, budu lišeni svake neiskrenosti i površnosti, jer je prijetvornost lako prepoznatljiv i uglavnom loš saveznik u nastojanjima da s ljudima popravimo za-tegnute odnose. Tek predloženi redoslijed može nam zajamčiti doživljaj Božića u njegovu punom i izvornom značenju – tek u tom slučaju će raspjevana božić-na zvona i nama biti istinskim blagovjesnicima jedinstvene blagdanske radosti.

Svima vama, cijenjene čitateljice i čitatelji, vašim obiteljima i dragim vam osobama, želim miran i blagoslovljen Božić i ispunjenje svih plemenitih planova u godini koja dolazi.

Fra Mićo Pinjuh, glavni urednik

IZ SADRŽAJA

3 Treća stranica Prijevod uvodnika ... (DE)4 Tema broja Isus je ključna osoba povijesti 6-29 Misije Izvješća iz pastoralnog života u HKM30 MOVIS-ov interview Razgovor s dr. Nedom Aberle32 Biblija Božja riječ u ljudskom izričajnom ruhu33 Povijest Crkve u Hrvata Monaštvo na hrvatskim prostorima35 Stranica za mlade Božićni Bog36 Proplamsaji duha Jedinstven božićni dar40 Crtice iz Domovine Hrvati ju ocrnjuju - stranci joj se dive41 Međugorje Priznanje Međugorja?42 Vukovar Sjećanje s pijetetom47 Stepinac Dojmovi iz medija51 Zdravi odgoj Život u sjeni promidžbenih poruka

IMPRESSUM

MOVISGlasilo Hrvatskih katoličkih misija u ŠvicarskojMissionsblatt der katholischen Kroaten- Missionen in der Schweiz

Herausgeber/izdaju:Kath. Kroaten-Missionen in der SchweizHrvatske katoličke misije u Švicarskoj

Adresse/adresa:Birmensdorferstrasse 52, 8004 ZürichTelefon: 043 317 96 33, Fax: 043 317 96 34E-Mail: movis@gmx.net I www.kroaten-missionen.chBürozeiten / uredovno vrijeme:utorak, srijeda i petak: 14.00-18.00

Odgovorni urednik /Verantwortlich: fra Branko Radoš, branko.rados@gmx.ch

Glavni urednik /Chefredakteur: fra Mićo Pinjuh, fra_mico@bluewin.ch

Uredništvo /Redaktion: fra Branko Radoš, fra Mićo Pinjuh, fra Ivan Prusina, fra Miljenko-Mika Stojić i fra Niko Leutar

LayoutKonzept:Electronic Publisher BubalovićE-Mail: publisher@publidesk.ch | www.publidesk.ch

Dobrovoljni prilozi za MOVIS/SpendeKroaten-Missionen in der Schweiz / MOVIS

Bank UBS Luzern - 0248 00141324.01YSWIFT/BIC: UBSWCHZH80AKonto: 80-2-2

IBAN: CH60 0024 8248 1413 2401 Y

Druck/tisak:Vogt-Schild Druck AG, DerendingenErscheint vierteljährlich / izlazi 4 puta godišnje

Naklada /Auflage: 14000

Jaslice - kolikogod bile vješto složene, samo su završni i vidljivi kamenčić u osebujnu i slojevitu mozaiku božićne priprave i proslave

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 3

EDITORIAL

Ineinem vernachlässigten Garten, Weinberg oder gar in einem verwahrlosten Zuhause fühlt sich sicher-lich kaum jemand wohl. Beim Anblick einer Ver-

wahrlosung oder einer entsprechenden Erfahrung reagieren Menschen auf unterschiedlichste Weise. Während die einen entmutigt aufgeben und keine Zeit aufwenden möchten, um Ordnung zu schaffen und vielmehr nach Ausreden suchen, wie sie sich von einem solchen verwahrlosten Ort schnellst-möglich entfernen können, werden andere die Ärmel hochkr-empeln und das Umfeld seiner ursprünglichen Bestimmung zurückführen, ungeachtet aller Risiken und Unwägbarkeiten. Die Erstgenannten werden zwar ihre Hände und Kleidung nicht verunreinigen, jedoch ohne die einzigartige Erfahrung und Gegengabe, die ein gepflegter Garten, ein bearbeiteter Weinberg oder ein aufgeräumtes Zuhause bieten kann, zu-rückbleiben. Die Wagemutigen aber werden zupacken und trotz der aufgewendeten Zeit und großer Kraftanstrengung letztlich glücklicher und erfüllter sein, weil sie die Früchte ih-rer Arbeit in einem gepflegten Umfeld genießen werden, um-geben von der Wärme eines liebevoll hergerichteten Heimes.

Eine reife Frucht ist die sichtbare Krone vieler notwendi-ger und unsichtbarer Prozesse

Die Geschichte der Menschheit lehrt uns, dass Gaben geist-licher Dimension, die dem bevorstehenden Fest angemessen wären, nur in einem edelmütigen Herzen und einer reinen Seele wachsen können. Ein unvorbereitetes Inneres kann nur schwer Nährboden sein für eine gesunde Saat aus tiefgreifen-der Liebe, die sich am anschaulichsten manifestiert in der Be-reitschaft zur bedingungslosen Vergebung und Versöhnung,

einer mitfühlenden Solidarität mit Menschen in Not sowie in einer vom Evangelium inspirierten Offenheit gegenüber jedem Menschen ungeachtet aller Unterschiede, durch die wir uns Menschen oftmals und in vielen Dingen definieren. Dieser natürlichen Gesetzmäßigkeit ist sich im Prinzip je-der Mensch, ungeachtet seines Alters, seiner Herkunft oder Weltanschauung in seinem tiefsten Inneren bewusst. Auch besteht Erkenntnis darüber, auf welche Weise unser Inners-tes in einen gesunden Nährboden zu verwandeln wäre, auf dem eine Frucht keimen und reifen kann im Einklang mit den grundlegenden Geboten an welchen, wie Jesus selbst sagt „das ganze Gesetz samt den Propheten hängt“ (vgl. Mt 22, 39-40). Doch wenn es darum geht, den entscheidenden Schritt von der Erkenntnis zu konkreten Handlungen zu tun, fühlen und handeln Menschen auf unterschiedliche Weise. Während die einen diesen Prozess aus Angst vor unangenehmen Folgen be-harrlich verschieben und auf eine plötzliche und wundersame Lösung ohne eigenes Zutun hoffen, werden andere, in der Re-gel veranlasst durch eine Begebenheit oder ein erschütterndes Erlebnis, das sie all ihre Verletzlichkeit und Beschränktheit erfahren lässt, neue Lebenswege einschlagen und sich auf die Sache nach einem festeren und verlässlicherem Halt im Leben begeben. Da es sich dabei um Prozesse und mentale Befind-lichkeiten handelt, in welchen Emotionen eine wesentliche Rolle spielen, ist es unumstößlich, dass es zu unabsehbaren und riskanten Entscheidungen kommen kann. Daher ist es nicht ungewöhnlich, dass Menschen, die plötzlich entschei-den ihre bisherige Art und Weise des Lebens zu ändern, sich ausschließlich aufgrund eines Gemütszustandes auf diesen Prozess einlassen ohne das notwendige Wissen um den kom-plexen geistigen Prozess, der eine grundlegende Änderung al-ler Lebensbereiche erfordert. Das Resultat einer solchen Ein-lassung ist dann nur unschwer vorherzusehen.

Eine natürliche Abfolge bringt besondere und gehaltvolle Feste

Es besteht kein Zweifel darüber, liebe Leserinnen und Leser, dass sie das bevorstehende Fest des Friedens im Einklang mit der Jahrhunderte alten christlichen Volkstradition in einem warmen und aufgeräumten Zuhause mit einer Krippe und ei-nem schön verzierten Weihnachtsbaum feiern werden. Sicher ist auch, dass ihr Gabentisch reich bestückt sein wird mit ver-schiedenen regionalen und traditionellen kroatischen Spezia-litäten. Doch all diese Fülle wird nicht die Leere ausfüllen kön-nen, die tiefsitzende Differenzen mit unseren Mitmenschen, Beleidigungen, abrupte Beziehungsbrüche, die keinen Raum für eine Aussprache zulassen, verursachen können. Damit also das äußere Ambiente ein Spiegel der wahren und tiefen Freude unserer Seele sein kann und die Krippe eine traditio-nelle Erfrischung und anschauliche Wiege, die wir in unserem Inneren für das Christkind vorbereitet haben, sollten wir diese heilige Zeit der Vorbereitung auf Weihnachten für uns nutzen. So mögen unsere Handlungen in dieser gesegneten Vorberei-tungszeit aufrichtig und tiefgründig sein, denn Unaufrich-tigkeit und Oberflächlichkeit sind leicht zu enttarnen und stehen einer Versöhnung und dem wahren Frieden mit uns und unseren Mitmenschen nur im Wege. Wenn wir diese Ab-folge beachten, können wir frohen Mutes das Weihnachtsfest in seiner ganzen Fülle und seiner ursprünglichen Bedeutung aufrichtig erleben. Und der feierliche Schall der Weihnachts-glocken wird auch für uns die wahrhaftige, einzigartige und tiefgründige Freude des Festes ankündigen. Ihnen, Ihren Familien sowie Menschen, die sie in ihrem Her-zen tragen, wünsche ich ein friedvolles und gesegnetes Weih-nachtsfest und die Erfüllung all ihrer Vorhaben im kommen-den Jahr.

Eine schöne Krippe ist nur das sichtbare Teilchen eines besonderen und vielschichtigen Mosaiks der Weihnachtsvorbereitungen und des Weihnachtsfestes

4 MOVIS • 4/189 prosinac • 2017

TEMA BROJA

ISUS JE KLJUČNA OSOBA POVIJESTI: DOĐITE – POKLONIMO SE!

Dr. fra Tomislav Pervan

Htjeli to naši suvremenici priznati ili ne, Isus Krist je i danas suvremen, aktu-alan. Više od dvije milijarde ljudi na

ovomu planetu priznaju se sljedbenicima ove osobe, prema kojoj se broje godine, prema ko-joj svatko od nas računa nadnevak svoga ro-đenja, a na grobu će stajati i nadnevak smrti. Ne prestaje Isus ni danas zanimati znanstve-nike i umjetnike, filozofe i pisce, medije i ča-sopise, filmsku industriju i javnost. Još uvijek se na sveučilištima proučava njegov lik, poja-va, život, smrt... Svijet se trajno zanima za tu osobu, pita se spram značenja njegova učenja, života i smrti. I mi se pitamo, zašto je i za nas osobno značajna ta jedincata pojava, putujući propovjednik u Galileji prve polovice prvoga stoljeća. Isus je osoba koja je svojim nastupom izazivala svoje suvremenike, da su ga na pri-jevaru noću uhitili i svezana predali rimskoj vlasti da na njemu, navodnom buntovniku protiv rimske vlasti, izrekne u to doba najtežu kaznu u carstvu, previđenu samo za buntov-nike protiv uprave iz Rima, smrtnu kaznu na križu. Novozavjetni spisi odreda su suglasni da je Isus u svojoj pojavi, riječi, djelima, smrti i potom uskrsnuću bio objava samoga Boga. Pavao apostol pisao je svoje spise mnogo prije od predanih evanđelja. U najstarijem novoza-vjetnom spisu, Prvoj poslanici Solunjanima, poručuje vjernicima da ne tuguju za svojim pokojnicima kao pogani «koji nemaju nade… Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji su u Isusu Kristu usnuli» (4,14) uskrsnuti zajedno s Isusom Kristom. To je ta bitna razdjelnica po kojoj se Isus razlikuje od svih drugih ljudi. Sokrat je pojam mislioca i filozofa, koji se smatra začetnikom zapadne misli i umovanja, sam za sebe veli «kako zna da ništa ne zna», dotle Isus za sebe kaže da «zna da zna». Isus ima znanje spram čovjeka, čo-vjekova izvira i uvira, našega života. Samo on može reći, ja i Otac jedno smo. On se predstav-lja kao jedini posrednik između Boga i ljudi, kao jedini put i naputnik u životu, kao punina istine, sami život. U Isusa je riječ o sve ili ni-šta, o konačnom izboru: Uspjeli ili promašeni život, smisao ili besmisao, znanje ili tapkanje u mraku. Govoreći biblijskim rječnikom: riječ je o spasenju ili osudi, vječnosti ili propasti. To bijaše pokretačka snaga, pogonsko pero i mo-tiv ranokršćanskih misija. Svijest da je s Isusom došla prekretnica i obrat u svijet, Spasitelj koga je svijet, i poganski a ne samo židovski spisi i vjerni Židovi, očekivao. Taj Isus naviješta put do osmišljena i ispunjena života. Stoga vrijedi i danas staviti pred vlastiti život i svijest veliki upitnik: Uz što pristajemo, pristajući i odluču-jući se za Isusa Krista? Svi spisi Novoga zavjeta daju svjedočanstvo upravo o tome. Ovaj je Isus ispunjenje svih Božjih obećanja, ali i ispunje-nje svih ljudskih nadanja. Isusov život, nje-gova djela, smrt i uskrsnuće iščitavani su kao ozbiljenje i ispunjenje svega što je Bog tijekom povijesti najavljivao. On je središnji lik Biblije,

ali i povijesti. Spisi i izvještaji o Isusovu živo-tu najprije su svjedočanstva vjere pojedinaca i rane Crkve u Božje djelo u Isusu Kristu, a tek u drugom planu povijesni izvori.

Tko je Isus Krist?Sve se slijeva prema događaju i izvire iz toga povijesnoga nadnevka, naime, rođenja Isu-sa Krista u Betlehemu. Uzmemo li povijesno surječje Isusova rođenja, vidjet ćemo kako je evanđelist Luka u svome spisu znalački utkao Isusovu povijest u onodobnu svjetsku. Na jed-noj strani su čimbenici svjetske povijesti, care-vi August i Tiberije, te Rimsko Carstvo u svo-me punom procvatu, na vrhuncu svoje moći. Nestalo je čuvene rimske republike. S Cezarom započinje vrijeme carskoga Rima i uspona po-jedinaca, koji žele ostaviti trag u svjetskoj povi-jesti. Ipak nema događaja ili osobe u antici koja bi bila snažnije zasvjedočena od Isusa Krista. Što se dogodilo u Betlehemu? Što je i tko je Isus Krist? Upravo u godinama kada je Isus rođen, rođen je i rimski umnik, stoički filozof Seneka. Isusov suvremenik, klasični filozof, zbiljski mi-slilac, humanist, odgojitelj i duhovni otac cara Nerona. Njegova se duhovna zgrada urušila kada je Neron došao na vlast i otjerao svoga učitelja u smrt samoubojstvom. Neron je muti-rao, klonirao se u masovnoga ubojicu, zapalio Rim, sustavno progonio kršćane. U svojoj na-stranosti i patološkoj mržnji prema kršćanima, bacao ih je pred divlje zvijeri. Kršćane bi dao zaodjenuti u životinjske kože i onda bi puštao na njih divlje životinje da ih trgaju. Neron je i sam završio u ludilu kao samoubojica, a Seneca je ostao na pozornici kao tragičar i državni fi-lozof. Napisao je djelce O kratkoći života. Daje pametan savjet: Kloni se velikoga mnoštva, povuci se u ono što je mirnije, sigurnije i zna-čajnije. Vrijedi to i za naše sudobnike. Drugi rimski car i stoički filozof Marko Aurelije za-pisao je: «Sve prolazi i doskora postaje bajkom, te tone u posvemašnji zaborav.» Izreka davno preminulih, makar i u najtvrđi granit urezana, govori o neumoljivoj prolaznosti svega i svako-ga. Samo Isus Krist ostaje na pozornici. On je isti jučer, danas i uvijeke.

Zaputiti se Isusu KristuJedno je nedvojbeno zorno: Isus Krist nije mit, nije otkriće religioznih genija. Rođen je u sjecištu triju onodobno najvažnijih kultur-nih krugova Europe, Azije i Afrike. Njegovi su suvremenici, koje navodi sv. Luka u svome Evanđelju, zapisani i u drugim povijesnim spi-sima. Sve njih je u međuvremenu prekrila po-vijesna prašina, pali su u zaborav svijeta, osim u onih koji se njima bave. Malo toga podsjeća na te veličine iz carskoga Rima; koji kameni slavoluk, možda nekoliko stranica u Tacitovim Ljetopisima, poneko poprsje, lice koje odraža-va osobni značaj pojedinca. Uzmemo li pak lik i osobu rimskoga namjesnika Poncija Pilata,

koji je ušao u svjetsku povijest kao sudac što je poslao Isusa Krista u smrt, imamo pred sobom povijesnu makulaturu, brljotinu. Zabilježen je u Vjerovanju kao znamen ovozemaljske zablu-de, krivoga zakonodavstva, kakvo i danas ima-mo u europskim parlamentima ili pak u Hr-vatskome (nekoć ‘državnome’) saboru. Pilat je bio samo izvršitelj, slijepa obrazina bezobzirne moći, koja ispred sebe nemilice ruši sve. Bio je uvjeren da mu je predan na život i smrt Onaj koji je za sebe rekao da je Put, Istina i Život, koji u svojoj ruci drži ključeve života, smrti i Podzemlja. U punini Duha Svetoga ovjerovio se Isus Krist kao Očev poslanik, kao Sin Božji. Živio je nešto više od trideset godina, raspet i nakon tri dana od mrtvih uskrsnuo. Vjera u Božje utjelovljenje u toj jedinstvenoj osobi, temelj je na kojemu je izraslo kršćanstvo. Sve druge povijesne likove zamela je prašina vre-mena stoljeća i tisućljeća, jedino ovaj lik živi i danas, te poziva u svoje zajedništvo i društvo neodoljivom snagom.

Dođite, poklonimo se... Svi pape novijega doba naglašavaju neprestano potrebu inkulturacije Radosne vijesti u suvre-meni svijet. Kako inkulturirati Božju objavu u čovječanstvu koje kuša spasiti samo sebe, koje veliča samo sebe i ne dopušta nikakvu višu silu iznad sebe? Jedino da se kao mala djeca dubo-ko sagnemo pred jaslicama. Ako se Bog do te mjere ponizio da je postao manji od najmanje-ga, u štalici, na nama je obratiti se, zaputiti se Isusu Kristu, ovih dana u došašću i oko Božića Djetetu u jaslicama. I samo se Njemu poklo-niti! Trebamo oživjeti istinu svoje vjere da je Emanuel uistinu Bog među nama, da je Mari-ja rodila na Božić Boga i čovjeka, Isusa Krista. Napose je papa Benedikt dobro uoči rastakanje i razvodnjavanje Isusove osobe, Isusova božan-stva, zorno je saglèdao opasnosti i prijetnje, koje dolaze iz suvremene biblijske i teološke znanosti koje niječu Isusovo božanstvo. Jasna je poruka svima nama: Obratiti se, pokloniti se Djetetu u štalici, slijediti Mariju u svemu. Go-tovo svi veliki glazbenici i pjevači imaju u pro-gramu i na božićnim albumima napjev drevne pjesme Venite, adoremus – Dođite, poklonimo se. Možda i nisu uvijek svjesni što izgovaraju, što te riječi izvorno znače. Budimo barem mi toga svjesni: Dođite, poklonimo se Gospodinu Isusu – zajedno s Marijom i Josipom, volom i oslom – Isusu položenu u jaslice. Da bi se čo-vjek poklonio, treba se duboko prignuti, pasti na koljena pred Dijete. I postati dijete. A dije-te je u Isusovim kategorijama mjerilo za sve i mjerilo svega.

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 5

Korizmena duhovna obnovaKorizmena duhovna obnova u našoj misiji biti će od 15. do 18. veljače 2018. godine. Vo-ditelj duhovne obnove biti će prof. dr. fra Ivan Karlić iz Zagreba.

Prva sveta pričest 2018. godineZürich, crkva sv. Josipa, subota, 21. travnja 2018. u 11.00 sati.

Krizma 2018. godineZürich, crkva svetog Josipa, subota, 2. lipnja 2018. u 11.00 sati.

Hodočašća u 2018. godiniIduće godine namjeravamo hodočastiti u Lourdes od 9. do 13. svibnja 2018.U jesen planiramo hodočašće u Svetu zemlju (Izrael) od 9. do 16. listopada 2018. Na ova ćemo hodočašća ići samo ukoliko se prijavi dovoljan broj hodočasnika!

Tečaj priprave za brakPodsjećamo naše mlade, koji se spremaju na sklapanje crkvenoga braka u idućoj godini, da će tečaj priprave za brak u našoj Misiji biti od 26. veljače do 1. ožujka 2018. godine. Početak je u 19.30 sati a mjesto održavanja: Misijske prostorije, Schlossgasse 32, 8003 Zürich.

Hrvatska katolička misija Schlossgasse 32, 8036 Zürich, Postfach 9057Telefon: 044 455 80 60 Faks: 044 461 19 39E-Mail: hkm.zuerich@bluewin.ch www.hkmzuerich.chMisionari: fra Ivan Prusina fra Stjepan Neimarević fra Vine LedušićKatehistica i orguljašica: s. Zora JažoSuradnice: Đurđica Novak, Ankica Blažević i Marija Dukić

■ Raspored misa

■ ZÜRICH: crkva sv. Josipa, Röntgenstr. 80, svake nedjelje u 8.00 i 12.15 sati■ ZÜRICH: crkva sv. Felix i Regula, Hardstr. 76, svakog petka krunica s misom u 19.30 sati■ ZÜRICH: Misijska kapelica, Schlossgasse 32, ponedjeljak - subota u 7.30 sati■ WINTERTHUR: crkva sv. Ulricha, Seuzacher-strasse 1, svake nedjelje u 11.00 sati (ljeti u 10.30)■ DIETIKON crkva sv. Josipa, Urdorferstrasse 44, od 20.8.2017. svake nedjelje u 10.30 sati ■ HORGEN: crkva sv. Josipa, Burghaldenstr. 5, svake nedjelje u 14.45 sati■ AFFOLTERN a.A.: crkva sv. Josipa, Seewadelstr. 13, svake 1. i 3. nedjelje u mj. u 17.00 sati■ BÜLACH: crkva Presv. Trojstva, Scheuchzerstr. 1, svake 1. i 3. nedjelje u mj. u 17.00 sati■ USTER: crkva sv. Andrije, Neuwiesenstr. 17, svake 2. i 4. nedjelje u mj. u 14.30 ■ MÄNNEDORF: crkva sv. Stjepana, Hasenacker-strasse 19, svake 1. i 3. subote u 19.00 sati■ WALD: crkva sv. Margarite, Rütistr. 31, svake 4. nedjelje u mj. u 17.00 sati■ GLARUS: ckva sv. Fridolina, Agidius-Tschu-distr. 8, svake 2. subote u mjesecu u 19.15 sati

MISIJA ZÜRICHMisijski kalendar

Vjenčanja

Božićne ispovijedi 2017.Bülach, utorak, 5.12. u 18.00 satiGlarus, subota, 9.12. u 19.15 sati Uster, nedjelja, 10.12. u 14.00 satiZürich, sv. Josip – srijeda, 13.12. u 18.00 satiHorgen, četvrtak, 14.12. u 18.00 sati Dietikon, petak, 15.12. u 18.00 satiWinterthur, subota, 16.12. u 18.15 satiMännedorf, subota, 16.12. u 19.00 satiAffoltern am Albis, nedjelja, 17.12. u 15.00 satiWald, ponedjeljak, 18.12. u 18.00 sati

Mise zorniceI ove godine u vrijeme Došašća, od 4. do 23. prosinca, slavit ćemo svete mise zornice u pro-storijama naše misije s početkom u 6.30 sati svako jutro od ponedjeljka do subote.

Svete mise u božićno vrijeme4. nedjelja došašća, 24. prosincaDietikon, sv. Josip u 10.30 satiWinterthur, sv. Ulrich u 11.00 satiZürich, sv. Josip u 12.15 sati

Badnjak ili Sveta noć, nedjelja 24. prosincaZürich, sv. Josip, ponoćka u 19.30 satiDietikon, sv. Josip, ponoćka u 23.00 sataWinterthur, sv. Ulrich, ponoćka u 24.00 sata

Božić, ponedjeljak, 25. prosincaZürich, sv. Josip u 8.00 satiDietikon, sv. Josip u 12.00 satiWinterthur, sv. Ulrich u 12.00 satiZürich, sv. Josip u 12.15 satiWald, sv. Margarita u 17.00 sati

Sveti Stjepan, utorak, 26. prosincaZürich, sv. Josip u 12.15 sati

Sveti Ivan, srijeda, 27. prosincaAffoltern am Albis, sv. Josip u 11.00 sati

Sveta Obitelj, nedjelja, 31. prosincaZürich, sv. Josip u 8.00 satiDietikon, sv. Josip u 10.30 satiWinterthur, sv. Ulrich u 11.00 satiZürich, sv. Josip u 12.15 satiHorgen, sv. Josip u 14.45 sati

Nova godina, ponedjeljak, 1. siječnja 2018.Zürich, sv. Josip u 12.15 sati

Bogojavljenje – sv. Tri kralja, subota, 6. siječnjaZürich, sv. Felix i Regula u 19.30 sati

Blagoslov obiteljiBlagoslov obitelji i obiteljskih stanova započeti ćemo u utorak, 2. siječnja 2018. godine. Kao i do sada, rado ćemo doći u svaku našu obitelj koja to želi. Imati ćete na vrijeme raspored blagoslova obitelji i prijavnice te očekujemo da se svi oni koji žele da im dođemo i prijave. Naravno, prihva-ćamo svaku vrstu prijave: pismeno, telefonom, e-mailom ili nešto drugo. Učinite to na vrijeme kako bismo mogli jednostavnije praviti raspored. Unaprijed zahvaljujemo na razumijevanju.

Dario Miljak, sin Krunoslavov i Nine r. Burić, 23. rujna 2017. u BülachuMarta Ilić, kći Oliverova i Višnje r. Samaržija, 1. listopada 2017. u DietikonuIva Tuta, kći Marijova i Maje r. Matijašević, 22. listopada 2017. u ZürichuDean Žarko Marjanović, sin Mariov i Danijele r. Varvodić, 28. listopada 2017. u HorgenuAndrea Terzić, kći Ivanova i Ane r. Ćuk, 11. studenoga 2017. u ZürichuLuka Mutapčić, sin Ilijin i Ivane r. Papić, 11. studenoga 2017. u Usteru

ROMAN STÄHLI i ANGELINA ĐOGAŠ26. kolovoza 2017. u WeggisuMIJO MARIĆ i NATIA ELIASHVILI7. listopada 2017. u ZürichuMARCO PEYER i VALENTINA SMOKROVIĆ20. listopada 2017. u Zadru

Kršteni u Misiji

Čestit Božić i Božjim blagoslovom ispunjenu novu 2018. godinu žele vam misionari i misijsko osoblje!

6 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

Sada je to postalo već pravilo slaviti Dan naroda u našoj misiji. Kako smo prisutni na prostoru cijeloga kantona nastojimo

se uključiti u onim zajednicama koje to traže i gdje je nama moguće. I ove godine posebno svečano je bilo u Zurichu, u crkvi sv. Josipa. U nedjelju 1. listopada 2017. slavili smo dan na-roda zajedno s mjesnom župom, ali i drugim manjim zajednicama koje djeluju na tom pro-storu. Prigodnom euharistijskom slavlju pred-sjedao je naš misionar fra Ivan Prusina u kon-celebraciji s mjesnim župnikom Hannesom Kappelerom koji je i propovijedao. Posebno osvježenje bili su naši mladi koji su svojim pje-vanjem uljepšali ovo euharistijsko slavlje. Stoga i ne čudi da je župnik Kappeler u svojoj pro-povijedi stavio poseban naglasak na važnost suradnje i spremnosti učiti jedni od drugih te tako ne biti konkurencija nego obogaćenje jed-ni za druge. Nije žalio riječi pohvale govoreći o našoj zajednici, a naši mladi su mu, rekli bismo tako, posebna inspiracija. A da se ne radi samo

o praznim riječima nego da stvarno tako i misli potvrda je i to što sve češće traži njihovu podrš-ku kod važnijih župnih dagađanja.

Nakon mise, sukladno višegodišnjoj praksi, or-ganiziran je domijenak za sve nazočne, gdje se osjeti sve bogatstvo raznolikosti. I tu se trudi-mo, kao misija, biti na pristojnoj razini. Hvala svima!

A u nedjelju, 12. studenoga 2017. slavili smo dan naroda u Dietikonu i Horgenu. U Dieti-konu je naša zajednica snažno zastupljena u euharistijskom slavlju. Fra Ivan je predsjedao euharistijskom slavljem te održao propovijed na temu migracija i izbjeglica, a kroz molitvu, pjesmu i čitanje odzvanjala je hrvatska riječ. Nakon misnog slavlja organiziran je domije-nak zajedno sa svim drugim sudionicima. U Horgenu je, nakon misnog slavlja, naše mi-sijsko vijeće priredilo domijenak (ručak) za sve nazočene.

U nedjelju, 26. studenoga 2017. uz blagdan Krista Kralja sudjelovali smo na svečanoj pro-slavi zaštitnika župe (sv. Andrija) u Usteru. Nakon misnog slavlja članovi misijskog vijeća su se trudili u organiziranju domjenka, gdje su opet bili prepoznatljivi. Hvala svima na spre-mnosti i uloženom trudu!

Tag der Völker – Dan naroda

Župnik Hannes Kappeler - za vrijeme propovijedi u crkvi sv. Josipa u Zürichu.

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 7

Tjeskobni trenuci vjerničkoga puka uvijek nas vode u Majčin zagrljaj. Strah, neiz-vjesnost ili možda samo želja za blizi-

nom dovoljni su da se uputimo k Majci. Čini-mo to kao narod i kao pojedinci, u zajedničkoj molitvi u crkvama, obiteljima ili na putu, u au-tomobilu, prije spavanja ili tijekom dana. Među najdraže pobožnosti vjerničkoga puka svakako se ubraja molitva Krunice. Dobro je ako je ura-sla u nas kao sastavni dio našega duhovnog ži-vota. No, nije dobro ako smo iz svijesti izgubili što nam Marija po toj molitvi poručuje. A da bismo trebali malo ponoviti gradivo pokazuje velika glad za pojavama koje Crkva nije odobri-la. Dok u ruci prebiremo zrnca molitve koju je papa Pavao VI. nazvao »sažetkom Evanđelja», zašto tražimo neke druge, nove objave? Ako za-ista želimo slušati Marijine poruke, svako zrnce epizoda je za sebe. I predivno putovanje u dubi-nu otajstva kroz koje nas vodi – Majka.

Marija i Mato MartićMato je rođen 2. ožujka 1960. u Čifluku kod Travnika, a Marija rođ. Krišto 5. listopa-da 1963. u Stranjanima- Ze-nica. Crkveni brak su sklopili 15. studenoga 1981. u Gučoj Gori. U braku su rodili dvije kćerke: Ivanu – 1982. i Dijanu – 1987. U svibnju 1984. Mato odlazi u Švicarsku u kanton Schwiz, u Immensee. Godi-ne 1989. pridružuje mu se i supruga sa kćerkama i tamo

ostaju 12 godina radeći u Betlehemu. Aktivno su sudjelovali u životu misije Zug, a djeca su tamo i ministrirala. Nakon toga dolaze u Zürich i tu su nastavili raditi sve do svoga povratka u domovinu. Obe kćerke su sretno udane i imaju svoje obitelji te ostaju živjeti i raditi u Švicarskoj. Marija i Mato su se vratili u Slavoniju u Mikleuš kod Satine, gdje će pro-voditi zimske dane, a u ljeto su u Marini kod Trogi-ra. Često će dolaziti i u Švicarsku posjetiti svoju dje-cu i 6 unučadi, osobito u prigodama raznih slavlja. Mariji i Mati od srca zahvaljujemo za sve što su da-rovali Bogu, Crkvi i narodu za svoga boravka u Švi-carskoj i neka ih Božiji blagoslov prati u njihovom daljnjem životu. Hvala!

Smisao KruniceKrunica, međutim, nije cilj sama za sebe. Ona je uvijek put prema Kristu. Zato ju je papa Ivan Pavao II., u Apostolskom pismu «Rosarium Vi-rginis Mariae - Krunica Djevice Marije» (16.10.

Slavica je rođena 10. lipnja 1955. godine u Osijeku od roditelja Matije i Razalije. Ima mlađu sestru Vesnu. Odrasla je i pohađala školu u Osijeku, a u Švicarsku (Fä-llanden) dolazi s roditeljima u 16. godini života. Ubrzo se zapošljava u jednoj tiskari u

Dübendorfu i tamo je radila sve dok nije teško obolila. Godine 1988. rodila je sina Edina. 2010. godine teško je obolila od zloćudne bole-sti s kojom se hrabro borila do smrti. Preminu-la je u bolnici u nedjelju, 15. listopada 2017. go-dine. Pokopana je na groblju Zil u Fällandenu u petak, 20. listopada 2017. godine, a sprovodne obrede predvodio je fra Ivan Prusina. Iskrena sućut sinu Edinu, sestri Vesni s obitelji te svoj rodbini i prijateljima. Počivala u miru!

Antun je rođen 31. kolovoza 1951. godine u Sunji u Hr-vatskoj. U Švicarsku dolazi 1973. godine gdje ostaje sve do svoje smrti 31. listopada 2017. Zbog bolesti zadnje godine svoga života proveo je u domu Bergheim. Kao

osoba bio je dobar, iskren i jednostavan te tako blizak svima, premda je teško mogao nešto govoriti. Zračio je dobrotom. Zato je i u domu bio obljubljen kod sveg osoblja. Pokopan je na groblju u Embrachu 10. studenoga 2017. gdje su se od njega oprostili obitelj i brojni prijatelji.Iskrena sućut supruzi Luciji i sinu Josipu, kćerima Andrei i Izabeli s majkom Ljubicom, sestrama Marizi i Seki te rodbini i prijateljima. Počivao u miru!

Ana je rođena 11. veljače 1939. godine u obitelji Radoš u selu Gora, Kraljeva Sutje-ska. U 21. godini udaje se za Marijana Barešića. U braku su rodili 7 sinova. Kada su djeca odrasla put je vodi u Švicarsku. Odmah se zapo-

slila i radila u jednoj tvornici sve do odlaska u mirovinu. Kao majku jako ju je pogodila naj-prije smrt sina Ljubana, a onda nešto kasnije i sina Stjepana, što nikada nije prebolila. Za kratkog boravka u Hrvatskoj snašla ju je bolest te je i operirana. Ipak, nije bilo pomoći, otišla je svojim neprežaljenim sinovima. Umrla je u osiječkoj bolnici 11. studenoga 2017. godine, a pokopana je u Viškovu kod Rijeke. Obitelj ju je ispratila ovim stihovima:Hvala ti majko za ljubav tvoju,veliko si srce imala za djecu svoju.Muku si mučila i teško radilaa samo da bi nas usrećila.Još jedan život kada bi živjeli,koliko si nam dala, ne bi se odužili.Bila si anđeo zemaljski, majčice lijepaAnđeli nebeski neka te dočekaju.Iskrena sućut suprugu Marijanu, djeci i njiho-vim obiteljima te svoj rodbini i prijateljima. Pokoj vječni daruj joj Gospodine!

† Antun Tonći Cujan 1951. – 2017.

† Slavica Bor 1955. – 2017.

† Ana Barešić 1939. – 2017.

naši pokojnici

Bono i Mara Lukač

Bono i Mara sklopili su crkveni brak 1976. godine. Već slijedeće 1977. godine dolaze u Švicarsku, u St. Moritz, gdje ostaju do 1982. godine. Zatim dolaze u Zürich i tu su ostali sve do svoga povratka u domo-vinu 31. listopada 2017. godine. U braku su rodili dvoje djece – Ivicu i Mirjanu, koji imaju svoje obitelji i ostaju živjeti u Zürichu. Bono i Mara su odlučili vratiti se u rodnu Posavinu, u svoj Balegovac, gdje žele provoditi svoje umirovljeničke dane. Zahvaljuju najprije dragom Bogu, a za-hvalni su i HKM Zürich na dugogodišnjoj suradnji.I mi zahvaljujemo Boni i Mari i želimo da dožive lijepe dane u svom Balegovcu, a dobri Bog neka ih obdari što boljim zdravljem i neka ih prati svojim blago- slovom. Hvala!

2002., na 25. godišnjicu izbora za papu) defini-rao kao kristocentričnu molitvu: «Ona sadrži svu dubinu evanđeoske poruke u njezinoj pot-punosti, o njoj se može napraviti kompendij.» Ovaj marijanski i dragi nam papa poučava nas da je Krunica odjek Marijine molitve, tako da njezinim riječima mi sudjelujemo u sjećanjima koja je Kristova Majka brižno čuvala u svome srcu, proživljavala kao životne događaje i sada ih dijeli s nama, jer je Naša Majka i najbolje od svih ljudi koji su živjeli zemaljski život poznaje njihove domete. «S Krunicom kršćanski narod sjedi u Marijinoj školi, koje ga vodi razmatranju o ljepoti na Kri-stovu licu i osjećanju dubina njegove ljubavi», zapisao je Ivan Pavao II. dodajući i što nam se događa po toj molitvi: «Vjernici preko Kruni-ce primaju izobilnu milost kao da je primaju iz samih ruku Otkupiteljeve majke.» (Tanja P.) Zato se radujemo da i mi možemo biti dionici takve molitve zajedno s drugima u nekim za-jednicama. Molitvu krunice i procesiju sa svijećama imali smo i ove godine u Usteru i Dietikonu. Istinski osjećaj zajedništva u različitosti i jedinstva pod Majčinim plaštom ispunja nam srce i dušu.

Krunica – Marijina najdraža molitva

POVRATNICI U DOMOVINU

Hrvatska katolička misijaKleinriehenstrasse 53, 4058 BaselTelefon / Faks: 061 692 76 40Mobilni: 076 331 63 79E-Mail: petar.topic@bluewin.chMisionar: fra Petar TopićSuradnica: Marija Marušić

■ Raspored misa

■ BASEL: Crkva sv. Mihaela, Allmend- strasse 34, svake nedjelje u 11.00 sati■ BASEL: Svakog prvog petka u mjesecu misa i ispovijed u 18.30 sati■ LIESTAL: Crkva Bruder Klaus, Mühle-mattstrasse 3, svake nedjelje u 13.00 sati■ BASSECOURT: crkva St-Pierre, Rue de Prayé 6, svake 2. i 4. subite u mj. u 17.30 sati

MISIJA BASEL

8 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

Vjenčanja

Kršteni u Misiji

Misijski kalendar

Ana Pejić, kći Ivana i Marije r. Golub, 30. rujna 2017. u LiestaluIvano Dujmović, sin Patrika i Danijele r. Križan, 7. listopada 2017. u BaseluMaja Filipa Bošnjak, kći Ilije i Janje r. Šimić, 7. listopada 2017. u BaseluLorena Kovačević, kći Bernarda i Michaele r. Damonte, 7. listopada 2017. u BaseluMateo Bagarić, sin Nikole i Valentine r. Pokrajčić, 7. listopada 2017. u Baselu

Božićne ispovijedi Basel - petak, 8.12.2017. u 17.30 sati (velika ispovijed), koji ne mogu taj dan mogućnost je u nedjelju, 17.12.2017. od 16.30 sati u Baselu.Bassecourt - subota, 16. 12. 2017. u 16.00 sati Liestal - Svake nedjelje u došašću prije ili po-slije sv. mise

Svete mise u Božićno vrijeme

Badnji dan - 24.12. 2017. Basel, sv. Michael, polnoćka u 20.00 sati Basel, sv. Michael, polnoćka u 23.00 sati

Božić, 25. 12. 2017.Basel, u 11.00 satiLiestal, u 13.00 sati

Sveti Stjepan, 26. 12. 2017. Basel - St. Michael u 11.00 sati – (Misa samo u Baselu za cijelu Misiju)

Sveti Ivan Apostol, 27.12. 2017. Basel - St. Michael u 9.00 sati

Nova godina, 1.1.2018.Basel - St. Michael u 11.00 sati

Nedjelja, 7.1. 2018. – krštenje GospodinovoBasel, St. Michael u 11.00 sati (Blagoslov soli i vode)Liestal, Bruder Klaus u 13.00 sati (Blagoslov soli i vode)

Blagoslov obitelji 2018.Raspored za blagoslov obitelji bit će objavlji-van u misijskom pastoralnom listiću kojega svake nedjelje uzimate na dnu crkve. Molim sve vjernike iz Basela i Allschwila koji ne idu kući za Božić da se prijave za blagoslov obite-lji koji će biti božićnih dana.

Nikolinje je ove godine u RheinfeldenuProslava Nikolinja je u subotu, 9.12.2017. u Rheinfeldenu u dvorani Bahnhofsaal - na samom kolodvoru. Okupljanje od 16 do 17 sati. Nastupaju: grupa «Cro Biseri», folkloraši KUD «Croatia Basel» i dječji program.

Međunarodni Europski susret Taize-mladih u BaseluEuropski susret mladih održat će se od 28.12.2017, do 1.1.2018. u Baselu. Oko 15 tisuća mladih okupit će se u Baselu iz cijele Europe i šire. Tako i iz Hrvatske i BiH. Molim sve naše mlade i mlade bračne parove da se uključe u ovaj međunarodni ekumenski mo-litveni susret. Sve informacije možete vidjeti na: www.taizebasel.ch

Duhovna obnova u Korizmi 2018.Duhovna obnova bit će od 1. do 4. ožujka 2018. godine u Baselu u crkvi St. Michaelkir-che, Allmendstrasse 34. Raspored Duhovne obnove: - četvrtak, 1.3. 2018. u 18.00 sati - petak, 2.3. 2018. u 18.00 sati - subota, 3.3. 2018. od 10.00 do 12.00 sati i od 16.00 - 18.00 sati- nedjelja: 4.3. 2018. u 10.30 sati zajednička misa za cijelu Misiju

MISA ZORNICA ILI RORATESvako jutro (osim petka) u došašću slavit ćemo sv. misu u Baselu u crkvi sv. Michaela u 6.00 sati. Zašto misa? Sveta misa ODREĐU-JE KRŠĆANINA, jer u svetoj misi Isus Krist je stvarno prisutan. On nam i danas u misi ‘lomi’ i ‘daje’ kruh; daje samoga sebe. Sveta misa je «vrata» našeg sjedinjenja s Bogom. Misa je je-dinstveni događaj u kojem stojimo «lice u lice» s Isusom. On je «Emanuel» - Bog s nama. Zato je «misa zornica» najbolja duhovna obnova i priprema za razumijevanje zašto je Bog postao čovjekom. Misa zornica i živi susret s Isusom Kristom svako jutro može najbolje obnoviti našu vjeru, zajedništvo u braku i obitelji, jer «sve poteškoće izviru iz toga što se živi, radi i moli kao da Bog nije prisutan». Advent ili došašće je vrijeme molitve u kojem moramo stupiti u kon-takt s Bogom. Bog nas poznaje, zna me, zna sva-koga od nas, voli me, ne ostavlja me. Liturgijsko vrijeme Došašća je prilika da produbimo svoje zajedništvo s Bogom i jedni s drugima. Zato:- Dobro se ispovijedite.- Molite svaki dan «Radosna otajstva krunice»! - Čitajte Bibliju redovito.- Pomozite siromašnima.- Objasnite maloj djeci što je «Božić».- Dođite na misu Zornicu sa svojom djecom - Slavimo Boga i njegovu ljubav!

IVO SIROVINA I MARINA FANUKO, 16. rujna 2017. u ZagrebuDANIJEL TRČAK I DARIJA VUCIĆ, 30. rujna 2017. u ZagrebuANĐELKO MASLAĆ I DANIJELA OSREČKI, 28. listopada 2017. u Rokovcima

Posjet iz KeniyeFra Miro Babić, misionar u Keniyi i fra Ivica Studenović, inače bosanski franjevci, posjetili su misiju Basel u nedjelju, 17.9.2017. godine. Fra Miro je predvodio misno slavlje u Liestalu. Zainteresirao je vjernike za svoj misionarski rad u Keniji i zahvalio za financijsku pomoć vjernicima misije Basel koji su zadnjih godina pomogli njegov misionarski projekt i rad u vri-jednosti oko 18.000 Eura.

NK Posavina BaselU ovom broju Movisa predstavit ćemo vam NK Posavinu, a u idućem NK Alkar.

Nogometni klub «Posavina Basel» osnovan je 1995. godine. Za vrijeme rata i poraća

devedesetih godina više od stotine tisuća Hrva-ta iz Bosanske Posavine je prognano sa svojih ognjišta. Veliki dio njih je pronašao «sklonište» u Švicarskoj, gdje su se jako brzo integrirali kao vrijedan i radin narod. Ubrzo su se pokazali uspješnima na raznim poljima. Tako i na sport-skom. Nostalgija za rodnim krajem urodila je i ideju za osnivanjem nogometnog kluba koji bi okupljao Posavljake. Najprije je na inicijativu jedne grupe Posavljaka osnovan malonogo-metni klub koji je igrao po turnirima diljem Švicarske i Njemačke. U međuvremenu porasla je potreba za pronalaženjem stalnog igrališta kojeg su Posavljaci pronašli u Reinachu (BL) kod domaćeg švicarskog istoimenog kluba s kojim i danas odlično surađuju i dijele terene i prostorije. Godine 1995. službeno kreću s na-tjecanjem kao podsekcija FC Reinach. Nakon pet godina, odnosno 2000. godine klub prela-zi iz 5. Regionalne lige u 4. ligu, te iste godine ostvaruju se uvjeti nastupati pod svojim vlasti-tim znakom i imenom «Posavina Basel». Od tada, punih dvadeset i dvije godine, Posavina Basel s ponosom nosi svoje ime te stječe sim-patije i prijateljstva drugih klubova u Regio-nalnom Nogometnom Savezu Sjevero-zapadne Švicarske natječući se u 3. ligi. Imaju dvije re-gistrirane ekipe, prvu aktivnu u 3. ligi i seniore koji se natječu u najelitnijem rangu - Master grupi. U NK Posavina ima oko 60 registriranih igrača i 15 članova Upravnog odbora i 100-ti-

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 9

† Jandrija Rogić 1954. – 2017.

† Ante Jurić 1937. – 2017.

naši pokojnici

Misa zahvalnica

Svečano smo proslavili misu zahvalnicu za plodove zemlje u nedjelju, 29. listopada

2017. u crkvi St. Michael u Baselu. Crkvom je odzvanjao veseli poklik: «Za sve plodove, ze-mlje darove: hvala, hvala, hvala, hvala Gospo-dine!» Učenici Hrvatske dopunske škole, pod vodstvom učiteljice Andrijane Matić Matičević i misijske suradnice Marije Marušić, čitali su zahvale Gospodinu za darove zemlje koje su, na bogato urešen oltar, prinosili članovi fol-klorne grupe HKUD «Croatia Basel» u preli-jepim narodnim nošnjama. Nakon mise na-stavljeno je razdragano druženje ispred crkve i čašćenje blagoslovljenim jelom s oltara.

Jandrija Rogić je rođen 18.1.1954. godine kao četvrto od petero djece od roditelja Andrije i Sta-ne r. Čirjak u Popovcima kraj Benkovca. Crkveni brak sklapa sa suprugom Dragicom 14.1.1978. god. Bog im je podario dvo-je djece: kćer  Andrijanu

i sina Adriana. Iste godine 1978. u potrazi za poslom i boljim životom Jandrija dolazi u Švi-carsku, u Pratteln, gdje ostaje do svoje smrti 10.10.2017. godine. Pokopan je 20.10.2017. godine na groblju Blötzen u Prattelnu. Misa za-dušnica slavljena je 22.10.2017. u Liestalu. Na zadnji počinak ispratili su ga njegovi najmiliji: supruga Dragica, sin Adrian, kći Andrijana s obitelji, brat Ivan ‚‘Ive“ s obitelji i mnogobrojna rodbina i prijatelji. Odvajanje od drage i lju-bljene osobe na ovom svijetu je zacijelo bolno, ali se toga ne smijemo bojati, jer ovozemaljsko odvajanje, praćeno molitvom i zagovorom Cr-kve, ne može raskinuti duboku vezu koja nas povezuje s uskrslim Kristom.Počivao u miru Božjemu!

Ante je rođen 1.4.1937. godine u Primoštenu od roditelja Gaspara i Kate. Oženio se s Lorentom Gruja 1962. godine. U braku su 1963. godine dobili sina Leonarda. Ante je došao u Švicar-sku 1969. godine. Radio

je kao soboslikar (maler). Žena i sin dolaze ta-kođer u Švicarsku. Sin Leonardo umire 1982. godine. Bio je to najteži trenutak za oba rodite-lja. Ante je radio do 2000. godine. Tada je po-čela njegova bolest koja ga je otpratila u grob 24.8.2017. godine. Pokopan je u svom rodnom mjestu. Ožalošćenima - supruzi Lorenti, bratu Juri, rodbini i prijateljima izražavamo duboku kršćansku sućut. Pokoj vječni daruj mu Gos-podine! Počivao u miru Božjemu!

Nova učiteljica u hrvatskoj nastaviNakon isteka mandata učiteljice Katje Peruško, koja se vratila u Hrvatsku, u Basel je došla učiteljica Andrijana Matić Mati-čević. Njen životopis je objavljen u prošlom broju Movisa. U ime roditelja i učenika Hrvatske nastave

u misiji Basel želimo joj dobrodošlicu i uspje-šan stvaralački kulturni i duhovni rad s djecom u hrvatskoj nastavi.

Misijska kronika

njak članova kluba. U dvadeset i dvije godine svog postojanja Posavina je nizala dobre rezul-tate. Tako su prošle sezone bili prvaci treće lige, ali zbog pravila Nogometnog Saveza Švicarske nisu mogli ući u 2. ligu. Bio je to i najveći uspjeh u povijesti ovog kluba. Vezano uz NK Posavinu Basel vrijedi istaknuti malonogometni turnir zadnje subote u siječnju koji okupi najviše ekipa po čemu je postao poznat i priznat.Uz malonogometni turnir svake godine orga-niziraju tradicionalu zabavu «Posavku večer» koja okuplja Posavljake iz cijele Švicarske i prijatelje kluba. U dvorani Mehrzweckhalle u Lausenu BL održana je i ove godine tradicio-nalna zabava NK Posavine iz Basela u subotu, 21. listopada. Okupilo se oko 600 gostiju koje je zabavljao popularni pjevač Željko Bebek. U kulturnom dijelu programa svu raskoš i ljepotu narodnih nošnji pokazalo je Hrvatsko-kultur-no umjetničko društvo «Croatia» iz Basela koje je bilo uključeno i u «poslugu» te večeri.NK Posavina imao je čast ugostiti i dva najveća hrvatska kluba Dinamo i Hajduk s kojima su odigrali prijateljske utakmice. Bili su domaćini i Upravnom odboru HNS-a na čelu sa pred-

Molitvena zajednica u misiji Basel «Majka Triput Divna» hodočastila je u Quarten u su-botu, 4.11.2017. godine na posvetu slika.

sjednikom, sad pokojnim, Vlatkom Markovi-ćem i dvojici trenera Hrvatske reprezentacije - Otu Bariću i Zlatku Kranjčaru. Organizirali su i akademiju Davora Šukera, koji je bio nji-hov gost. Bili su domaćini nogometnog kampa «Cro-Camp» koji je okupio veliki broj trenera iz Hrvatske. Klub ima i vlastite prostorije u Baselu, Reinacherstrasse 117 - gdje se redovito okupljaju. U istoj zgradi imaju klupske prosto-rije NK Alkar iz Basela i Hrvatsko kulturno umjetničko društvo HKUD «Croatia Basel». Lijepo je vidjeti i doživjeti koliko se uzajamno potpomažu. Trener NK Posavine je poznati hrvatski nogometaš Marko Topić, koji je svoju karijeru započeo u Švicarskoj u FC Sionu, pa preko FC Züricha dospio sve do bundesligaš-kog Wolfsburga, igrao u Prvoj hrvatskoj ligi u dresu NK Varteksa, te reprezentacije BiH. Karijeru je završio u Rusiji. Želje NK Posavi-na Basel su: dalje se uspješno natjecati, pozvati Hrvate da ih podrže na utakmicama i dopri-nositi na zajedništvu Hrvata u Baselu i okoli-ci. Što reći nego im čestitati na dosadašnjem uspjehu, te zaželjeti uspjeh i na sportskom, ali i duhovnom polju.

Fra Bono u posjetu MisijiFra Bono Kovačević, posjetio je Misiju u ne-djelju, 8.10.2017. i predvodio misno slavlje u Baselu i Liestalu.

Alkarska noćNK Alkar organizirao je tradicionalnu zabavu «Alkarska noć» 11.11.2017. u Rheinfeldenu. U idućem broju Movisa predstavit ćemo NK Alkar.

Božićni koncert Božićni koncert je 10.12. u Baselu nakon mise u 15.00 sati u crkvi u Baselu. Zajednička misa je za cijelu Misiju i nakon mise koncert.

Hrvatska katolička misijaZähringerstrasse 40, 3012 BernTelefon: 031 302 02 15 Fax: 031 302 05 13E-Mail: hkm.bern@bluewin.chwww.hkm-bern.chUredovno vrijeme: ponedjeljak - petak, od 10.00 do 16.00Misionar: fra Gojko Zovko, privatQuartiergasse 12, 3013 BernTelefon: 031 331 56 52 Fax: 031 332 12 48Natel: 079 379 66 66 E-Mail: goja.z@bluewin.chSuradnica: Ruža Radoš

■ Raspored misa

■ BERN: Heiligkreuzkirche, Kastelweg 7, uz Tifenauspital, svake nedjelje u 11.00■ BIEL: Pfarrkirche Christ König, Geyisried- weg 31, svake 2. i 4. nedjelje u mj. u 17.00 ■ LANGENTHAL: crkva Sv. Marije, Schul- hausstrasse 11 A, svake nedjelje u 8.30 ■ THUN: crkva sv. Marije, Kapellenweg 9, svake nedjelje u 13.30■ MEIRINGEN: Guthirt, Haupt-strasse, sva kog 1. poned. u 19.30 i 3. nedjelje u 17.00■ INTERLAKEN: župna crkva Heiliggeist, Schlossstr. 6, svake 1. i 3. srijede u 19.30

10 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

MISIJA BERN

Molitvene pobožnosti

Bern: Heiligkreuzkirche - sv. misa i mogućnost ispovijedi svaki prvi petak u mjesecu u 19.00 satiBern: Heiligkreuzkirche - molenje krunice sva-ki četvrtak u mjesecu u 19.00 sati, a svakoga posljednjeg četvrtka u mjesecu sv. misa, ispovi-jed i klanjanje Presvetom.Na svim mjestima gdje se slavi misa pola sata pri-je mise molenje krunice i mogućnost za ispovijed.

Vjenčanja

Kršteni u Misiji

Misijski kalendar

Mihaela Tadić, kći Dinka i Mateje r. Gudelj, 30. rujna 2017. u BernuIva Papac, kći Jana Thomasa i Marije r. Stipić, 7. listopada 2017. u BernuMia Papac, kći Jana Thomasa i Marije r. Stipić, 7. listopada 2017. u BernuAlen Juričić, sin Marija i Marijane r. Garić, 7. listopada 2017. u BernuLeonni Križanac, kći Bernarda i Antonele r. Bartulović, 29. listopada 2017. u ThunuEmanuel Kelava, sin Josipa i Tomislave r. Crnac, 4. studenog 2017. u KonolfingenuValentino Stämpfli, sin Simona i Valentine r. Ilić, 11. studenog 2017. u Thunu

FILIP JURIĆ I LUCIJANA ILAK, 14. listopada 2017. u Thunu

Božićne ispovijedi

Bern: 04.12.2017. Heiligkreuz 17.30-20.00Thun: 18.12.2017. St. Marien 17.30-20.00Langenthal: 16.12.2017. St. Marien 18.00-20.00Biel: Krist Kralj 10.12.2017. 16.00-17.00Interlaken: Svetoga Duha 20.12.2017. 18.30-19.30Meiringen: Dobr. Pastira 17.12.2017. 16.00-17.00

Nikolinjske proslave

Bern: župna dvorana Heiligkreuz 09.12.2017. u 18.00Thun: župna dvorana St. Marien 03.12.2017. poslije sv.Mise u 13.30Langenthal: u Gemeindezentrum poslije sv. Mise u 08.30Biel: župna dvorana Krista Kralja 10.12.2017. poslije sv.Mise u 17.00

Božićne večereThun: 15.12.2017 u 18.00 u župnoj dvorani St. MarienBern: 16.12.2017. u 18.oo u Hrvatskom katolič-kom centru, Zaehringerstrasse 40, 3012 Bern

Božićne sv. mise

Thun: 24.12.2017. u 19.00Bern: 25.12.2017. u 24.00 polnoćkaBern: 25.12.2017. u 11.00Thun: 25.12.2017. u 13.30Biel: 25.12.2017. u 17.00

Nova GodinaBern: 1.1.2018. Heiligkreuz u 11.00Thun: 1.1.2018. St. Marien u 13.30

Blagoslov stanova, kuća i obiteljiS blagoslovima stanova, kuća, obitelji i svih onih koji to žele započeti ćemo odmah 26.12.2017.Potrebno je prijaviti se kod svećenika ili njego-vih pomoćnika-vodiča u pojedinim mjestima.Raspored ćete dobiti naknadno. To je lijep obi-čaj i prigoda za osobni susret s misionarom.

Misijska pokladna zabavaThun: 28.12.2018. u župnoj dvorani poslije sv. mise u 13.30.Pozvani su svi vjernici iz naše misije, osobito djeca. Najljepše maske biti će nagrađene.

Jednodnevni tečaj pripreme za crkveno vjenčanjeBern: 3.3.2018. od 10.00 do 16.00 u Hrvat-skom katoličkom centru, Zaehringerstrasse 40, 3012 Bern. Mladi iz naše misije koji se žele sljedeće godine 2018. vjenčati, u domovini ili ovdje u misiji, trebaju pohađati ovaj jednodnevni tečaj pripreme za crkveno vjenčanje, jer je to preduvjet za valjano crkveno vjenčanje.

Duhovna obnova 2.3. - 4.3. 2018.Trodnevna korizmena duhovna obnova biti će u Bernu, Langenthalu i Thunu.U nedjelju 4.3.2018. nakon predavanja i sv. Mise biti će korizmeni gulaš, a karitativni novčić, biti će za franjevački samostan Guča Goraa kod Travnika, gdje ćemo hodočastiti 29.7.2018., te na pučkoj misi predati naš dar.

Prva pričest: 6.5. 2018.

Krizma: 26.5.2018.

Hodošašće u Lourdes: 9.5.2018. Polazak u srijedu iz Berna, Schuetzenmatte, u 8.00 sati.Povratak u subotu 12.05.2018. ca. 23.00. Cijena 510 CHF. Djeca, studenti i mladi u izobrazbi 450 CHF.

Hodošašće u Izrael - Svetu zemlju 16.10. – 23.10. 2018.Naša misija organizira hodošašće u Izrael preko agencije ATI iz Pule.

Sve uključeno iz zračne luke Zuerich, puni pansion, do povratka u Zuerich 1750 CHF.Detaljne informacije kod misionara.

Misijski izlet na otok cvijeća Meinau, Konstanz i vodopad Rheine Svoj ovogodišnji jednodnevni izlet misijskih vijeća, članova misijskoga zbora i aktivnih članova naše misije bio je na otok cvijeća Meinau na Bodenskom jezeru, gradu Konstanzu i vodopadu na Rheini u Schaffhausenu. Bila je to nagrada i hvala za sve što rade i pomažu u našoj misiji.

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 11

Ovogodišnje misijsko jednotjedno hodošašće je bilo u Rim i Asiz od 8.10. do 15.10. Krenuli smo u

večernjim satima u nedjelju i stigli u Rim u jutarnjim satima. Nakon smještaja u ho-telu blizu Vatikana, ručali smo u vatikan-skome restoranu Pastor Bonus, u kojemu smo imali uvijek večeru. Prvi dan smo posjetili Vatikan i basiliku sv. Petra. Drugi dan smo posjetili naš hr-vatski zavod sv. Jeronima, gdje nas je po-zdravio rektor vlč. Bože Radoš. Kasnije smo posjetili mnoge znamenosti središ-njega grada Rima.

U srijedu smo bili na audienciji s papom Franjom, a poslije podne posjetili Kolo-seum, Forum Romanum i crkvu gdje je pokopana hrvatsko-bosanska kraljica Ka-tarina. U četvrtak smo posjetili basilike sv. Pavla van zidina, katakombe, Lateran i Santa Maria Magiore. Čitavo vrijeme nam je sve objasnio salezijanac don Vitomir Žečević. U petak smo išli u Asiz. Smjestili se u Domus Pacis i posjetili prekrasni grad našega svetoga Franje Asiškoga. U subotu smo se sretno vratili kući u Bern. Prekra-san i nezaboravan tjedan i hvala fra Gojku na predivnoj organizaciji. Iva Ivanković

■ Misijski zbor u Bernu svake nedjelje pojačavaju članovi dječjega zbora u zajedničkom pjevanju.

Hodošašće u Rim i Asiz

Nova crkva za Hrvate u BernuOd 1996. Hrvati su imali nedjeljun misu i ostale obrede u crkvi Heiligkreuz u Tiefe-nau. Sada je ta crkva prodata rumunjskoj pravoslavnoj crkvi. Posljednju sv. misu slaviti ćemo u njoj 21.1.2018. godine sa bi-skupskim vikarom g. Arnom Staldemanom, dekanom Bernardom Waldmuelerom i mi-sionarom fra Gojkom. Već od 28.1.2018. prelazimo u evangeličko-reformiranu crkvu Bern-Betlehem, Eymattstrasse 2B, 3027 Bern, gdje ćemo svake nedjelje u 12.00 slaviti sv. misu. Ostale pobožnosti i termine pjevanja imati ćemo prema starom rasporedu u katoličkoj crkvi St. Mauritius, Waldmannstrasse 60, 3027 Bern-Betlehem.

Od istoga datuma 28.1.2018. pa dalje biti će sv. misa nedjeljom u Langentalu St. Marien u 9.00 i Thunu St. Marien u 14.30. Ostali termini misa u drugim mjestima ostaju ne-promjenjeni.

■ Mladi u Thunu marljivo vježbaju i svake nedjelje pjevaju sa novom voditeljicom Nikolinom.

Misijski zborovi

Hrvatska katolička misijaParadiesstrasse 38, 9000 St. GallenTelefon: 071 277 83 31, Faks: 071 277 83 36Natel: 079 444 85 49Misionar: fra Mićo PinjuhKatehistica i orguljašica: Prof. Jasna Jegićwww.hkm-stgallen.chE-Mail: info@hkm-stgallen.ch

■ Raspored misa

■ BALGACH: Kath. Pfarrkirche, svakog 1. petka u mjesecu i svake (osim 1.!) subote u mjesecu u 18.30 sati ■ WIL: Kapuzinerkirche (St. Antonius), svake nedjelje i zap. blagdana u 9.30 sati■ JONA: Kath. Pfarrkirche (St. Franziscus) u Kempratenu, svake nedjelje u 12.00 sati■ ST. GALLEN: Kath. Pfarrkirche St. Maria (Neudorf), svake nedjelje i zapovjednog blagdana u 18.00 sati, te krunica (u korizmi križni put) i sv. misa svake srijede u 18.30 (Wallfahrtskirche Heiligkreuz)

12 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

Hodočašće u Lurd 2018. godineRiječ je o svetištu koje svojim ugodnim položa-jem, iznimnom osebujnošću hodočasničkoga programa i zavidnom organizacijskom razi-nom, desetljećima privlači milijune iskrenih tražitelja duhovne okrjepe i mira iz čitavoga svijeta. Zato nije nikakva rijetkost u toj europ-skoj oazi molitve i mira susresti ljude, kojima je pohod Marijinu svetištu uz Gavu godišnja za-vjetna obveza. Lurd je i naš hodočasnički izbor u 2018. godini. Tamo ćemo, od 9. do 12. svib-nja, pod Gospinim okriljem i uz zagovor svete Bernardice, skrušeno moliti za mir u svijetu – za blagoslov i duhovnu snagu, neophodnu da osta-nemo postojani na Kristovu i Marijinu putu.

Nikolinjska slavljaBalgach, 25. studenoga 2017. Oberuzwil, 2. prosinca 2017.Jona-Rapperswil, 10. prosinca 2017.

Duhovna obnovaKempraten (St. Franziskus), 6. prosinca 2017. u 19.30St. Gallen (St. Maria Neudorf), 7. i 8. prosinca 2017 u 18.00 Balgach ( Pfarrkirche), 9. prosinca u 18.00

Božićni koncertBruggen (Pfarrkirche), 16. prosinca 2017. u 19.30

Ema Crnjac Nikolina i Karmelina, 14. listopada 2017. u Niederuzwilu Klara Crnjac Nikolina i Karmelina, 14. listopada 2017. u NiederuzwiluElena Petrović Željkova i Sabinina, 21. listopada 2017. u St. GallenuFilip Ilijašević Antin i Danijelin, 22. listopada 2017. u Kempratenu Mia Micali Ivanova i Marinina, 11. studenoga 2017. u LustenauMatteo Micali Ivanov i Marinin, 11. studenoga 2017. u LustenauIvano Petrović Filipov i Anitin, 18. sudenoga 2017. u Balgachu

Kršteni u Misiji

Prva sveta pričest u MisijiPrvu svetu pričest u našoj Misiji proslavit ćemo u nedjelju 6. svibnja 2018. u Gospinoj bazilici u Neudorfu u 16.00 sati.

Tag der Völker

Naša Misija redovito, sukladno višegodiš-njoj pastoralnoj praksi, djelatno sudjeluje

u pripremama i proslavi Dana naroda u ne-koliko biskupijskih središta. Iako svako od tih središta ima svoju vrijednost i pastoralnu te-žinu, ipak bismo ovaj višenacionalni vjernički susret u biskupijskoj prvostolnici u St. Gallenu mogli nazvati središnjim. Završnim slavljima u pravilu prethode radni susreti i dogovori s domaćinima. Ovogodišnji susret u katedrali, organiziran je u nedjelju 29. listopada. Euha-

POMOĆ POLIKLINICI «ZLATNI CEKIN»

U nedjelju, 22. listopada ugostili smo u na-šoj misiji dvojicu članova Franjevačke

provincije Bosne Srebrene fra Iliju Jerkovića, ravnatelja Poliklinike za rehabilitaciju djece i pružanje socijalne pomoći ‘Zlatni cekin’ iz Slavonskoga Broda i fra Ivana Ćurića, člana samostanske zajednice na Plehanu. Fra Ilija je nakon euharistijskih slavlja kratko predstavio svrhu i način utemeljenja, slojevitost djelovanja i konkretne radne rezultate poliklinike tijekom minula dva i pol desetljeća. Iz tih njegovih sa-žetaka smo saznali da u poliklinici, uz brojne dragovoljce koji povremeno pomažu, trenutno radi 60 stručno osposobljenih osoba, koje rade s više od 200 djece s posebnim potrebama. O potrebi poliklinke u hrvatskoj javnosti više nema dvojbi, budući da slične ustanove za po-livalentnu rehabilitaciju u istočnoj Hrvatskoj nema. Trenutno je, prema fra Ilijinim riječima, najveći problem poliklinike kronični nedosta-tak prikladnih prostora za normalan terapisjki rad s djecom. Uprava poliklinike rješenje toga problema vidi u proširenju i nadogradnji već postojećih objekata. Iako novčanih sredstava nemaju, ne kane odustati čvrsto vjerujući u Božju providnost i potporu ljudi dobre volje. Članovi naše Misijske zajednice su s prikuplje-nim iznosom od 12’000.00 CHF, još jedanput pokazali da znaju prepoznati i ispravno vrijed-novati plemenite i korisne projekte.

MISIJA ST.GALLEN

ristijskom slavlju je predsjedao i propovijedao mons. Guido Scherer, generalni vikar Biskupije St. Gallen. S njim su suslavili Beat Grögli ka-tedralni župnik i domaćin susreta, te voditelji misija drugih jezičnih zajednica. Predstavnici pojedinih jezičnih skupina su radosno na-vještali Božju riječ, predmolili, sudjelovali u prinosu darova... Evanđelje je navijestio o. fra Mićo Pinjuh, voditelj HKM St. Gallen. Izni-mnu liturgijsku ljepotu euharistijskom slavlju podario je mješoviti zbor HKM St. Gallen, pod ravnjanem gospođe Jasne Jegić.

PROSLAVA DANA NARODA

→Božićne ispovijediWil (Kapuzinerkirche) – ponedjeljak, 11. prosinca u 18.00Kempraten (Franziskuskirche) – srijeda, 13. prosinca 2017. u 18.00St. Gallen (St. Maria Neudorf) – četvrtak, 14. prosinca 2017. u 18.00Balgach (Pfarrkirche) – petak, 15. prosinca 2017. u 18.00

Božićna euharistijska slavlja

Polnoćke, 24. prosinca 2017. Kempraten (St. Franziskus) u 19.00St. Gallen (St. Maria Neudorf) u 24.00

Božić, 25. prosinca 2017. Wil (Kapuzinerkirche) u 9.30Kempraten (St. Franziskus) u 12.00St. Gallen (St. Maria Neudorf) 18.00

Blagdan sv. Stjepana, 26. prosinca 2017.St. Gallen (St. Maria Neudorf) u 18.00

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 13

Miro Alilović 1958. – 2017.

Miro je rođen uoči Velike Gospe 1958. godine u Crvenom Grmu u Hercegovini, kao treće po redu dijete Zorke i Stanka Alilovića. Sretno djetinjstvo i mladost proveo je u rodnomu kraju, gdje je stekao temeljnu i strukovnu naobrazbu. U Švi-carsku je došao 1983. godine u potrazi za sigurnijom budućnosti. Početna simpati-

ja prema Danijeli Majstorović postupno se razvila u iskre-nu i duboku ljubav, koju su 1986. okrunili sakramentalnim brakom. Gospodin je njihovu ljubav blagoslovio dvjema prekrasnim kćerima – Katarinom i Ivanom. Sav Mirin svijet bila je upravo njegova obitelj – supruga Danijela i njihove kćerke. Prvi bolan udarac njihova skladna obitelj doživjela je u kolovozu 2001. nesretnom pogibijom 14-godišnje kćer-ke Katarine. S tim gubitkom se pokojni Miro teškom mu-kom nosio. Sa zloćudnom bolešću se hrabro borio punih 10 mjeseci - bez jauka i glasne pritužbe. I sve to s jednim jedi-nim razlogom – da bi svojim najdražima olakšao teški križ. U vječnost se preselio u predvečerje 29. rujna, opremljen svetim sakramentima i okružen svojim najmilijima. Miro je bio vedra osoba, radin i pošten obiteljski čovjek i uvjereni kršćanin, koji pred tuđom nevoljom nije zatvarao ni oko ni srce. U obitelji i krugu svojih prijatelja ostavio je čist i jasan trag, koji neće tako lako izblijediti. Obred blagoslova lijesa i misu zadušnicu u punoj crkvi u Goldachu u utorak 3. listopada, predvodio je domaći misio-nar o. fra Mićo Pinjuh. Pokopan je 5. listopada u Crvenom Grmu u Hercegovini, koju je svim srcem volio i neprestance joj se vraćao. Mirinoj obitelji, užoj i široj, svim znancima i prijateljima, izričemo iskrenu sućut, a njega preporučujemo milosti i dobroti Svevišnjega.

Adam Gruić 1958. – 2017.

Adam je svjetlo dana ugledao u Maloj Bukovici u dobojskom kraju 27. stude-noga 1958. godine, kao treće od petero djece Marka i Luce Gruić. Djetinjstvo i bezbrižnu mladost proveo je u rodno-mu kraju. Nakon završetka studija , 11 godina je radio kao ravnatelj gradskog financijskog odjela u Doboju. Sakra-mentalni brak s Ankicom Jeleč sklopio je na blagdan sv. Ante 1984. godine.

Gospodin im je već slijedeće godine podario sina Marija. U Švicarsku su došli u studenom 1989. godine u potrazi za sigurnijim životnim uporištem. Dok je Adam radio razli-čite poslove, Ankica je ostala u svojoj medicinskoj struci. Njihova obiteljska idila snažno se poljuljala u proljeće 2001. godine, kada je Adamu dijagnosticirana teška bolest. Iako mu liječnici nisu davali previše vremena Adam je, uz struč-nu i strpljivu njegu svoje supruge, punih 17 godina prkosno odolijevao nasrtajima zloćudne bolesti. Postao je doslovce ogledni primjer medicinski neprotumačiva otpora toj teš-ko izliječivoj bolesti. Konačno se predao u jutarnjim satima 9. studenoga tekuće godine, okružen svojom obitelji i naj-vjernijim prijateljima. Oproštajni obred i misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Konrada u Wittenbachu, u ponedjeljak 13. studenoga predvodio je domaći misionar fra Mićo Pi-njuh, a pokopni obred u srijedu 15. studenoga fra Miljenko Mika Stojić, hrvatski misionar iz Frauenfelda. Adam je bio iznimno miran i tih čovjek. Nije volio buku i velika svjetla. Obitelj je bila sav njegov svijet – sva njegova sreća. Volio je osamu i prirodu, što je jamačno prevagnulo u izboru mjesta pokopa. Adam je volio putovati i upoznavati druge ljude, svjetove, uljudbe ... Ankici i Mariju, njegovoj braći Jakovu Zoranu i Ivici, majci Luci i sestri Miri izričemo toplu sućut, a našega pokojnika preporučujemo milosti i dobroti Gospodinovoj.

naši pokojnici

† Miro Alilović 1958. – 2017.

† Adam Gruić 1958. – 2017.

Proslava dana naroda u Heerbruggu i Rapperswilu organizirana je u nedje-lju 12. studenoga. Misnom slavlju u Heerbruggu predsjedao je talijanski mi-sionar iz Shaana don EgidioTodeschini. On i domaćin susreta gosp. Reinhard Paulsen su, nakon biblijskih čitanja, održali kratke i poticajne propovije-di. Po dva molitvena zaziva pročitali su predstavnici njemačke, hrvatske, talijan-ske i španjolske jezične skupine. Djevo-jački zbor iz Balgacha, pod ravnanjem misijske suradnice Jasne Jegić, svojim je skladnim pjevanjem istinski oduševio višenacionalno vjerničko mnoštvo.

U pripravi i proslavi naslovljenoga do-gađaja u Rapperswilu-Joni također smo djelatno sudjelovali. Budući da je susret ove godine prvi put organiziran izvan župnoga središta sv. Franje i satnica znatno izmijenjena, hravatski misionar nije mogao, zbog ranije preuzetih obve-za, osobno sudjelovati u slavlju. Njego-vu izočnost su nadoknadili misijski vi-jećnici toga dijela naše Misije, pa je sve prošlo u najboljemu redu. Svečanom misnom slavlju je predsjedao i izrekao sadržajnu prigodnu propovijed domaći župnik Felix Büchi. Prigodni domjenci su od samih početaka bili neodvojivom sastavnicom ovih višenacionalnih du-hovnih slavlja. Na kraju, nakon brojnih i različitih iskustava, može se reći da je ideja, načelno uzeto, dobra. Dobro je da se ljudi susretnu, izmjene tradicijska iskustva – vjerska, društvena, uljudbena ... Na taj način se opostupno razgrađu-je strah od drugih i drukčijih što je, u konačnici, temeljni cilj svakog zdravog integracijskog procesa.

→

Hrvatska katolička misijaMatthofring 2/4, 6005 Luzern Telefon: 041 360 04 47 i 041 360 15 04Faks: 041 360 01 73Natel: 079 541 35 08E-Mail: misija@hkm-luzern.ch i hkm.luzern@bluewin.chwww.hkm-luzern.chMisionar: fra Branko RadošSuradnica: s. Ana Marija Biško

■ Raspored misa

■ LUZERN: crkva sv. Karla, St. Karlistrasse, svake nedjelje i zapov. svetkovine u 12.00■ ENGELBERG: Espenkapelle, po dogovoru srijedom ili četvrtkom u 20.00 sati■ HITZKIRCH: Marienkapelle, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 9.00 sati■ SARNEN: Dorfkapelle, svake 2. i 4. nedje-lje u mjesecu u 9.00 sati■ SCHENKON: Kapelica Namen Jesu, svakog 1. i 3. petka u mjesecu u 19.00 sati

14 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

MISIJA LUZERN

Misijski kalendar

Kršteni u Misiji

Misijska kronika

Izlet u Schaffhausen – Članovi misijskog vi-jeća i misijskog zbora krenuli su u jutarnjim satima u subotu, 23. rujna 2017. na jednod-nevni izlet. Nakon jutarnje molitve i razgovora stižemo u mjesto Rheinau gdje nas je dočekao gospodin Marko Jurić, bivši predsjednik mi-sijskog vijeća Schaffhausen i bio na od pomo-ći oko tehničke organizacije. Nakon molitve pred Gospinim kipom sakristanka Monika von Kännel nam je približila povijest velebne bazilike i bivšeg benediktinskog samostana smještenih na otočiću na rijeci Rheini. Vidjeli smo vrijedne umjetnine: slike, kipove, crkve-no ruho i posuđe. Od Reinaua vozimo prema Schafffhausenu. Voditelj misije nas je upoznao s posebnostima ovog kantona i grada. Dolazi-mo na Rheinfall najveći vodopad u Europi po protoku vode. Posjetili smo potom vojnu utvr-du Munot s koje je prelijepa panorama, a onda se zaputili u župnu crkvu sv. Konrada. Doče-kali su nas članovi misijskog vijeća i misijskog zbora, te drugi hrvatski vjernici Schaffhausena. Na početku mise dobrodošlicu nam je upu-tio voditelj misije fra Mika Stojić. U pjesmi i molitvi zahvalili smo Bogu za sve dobro koje nam daje po ove dvije naše misijske zajednice. Domaćini su nam na čelu s Mijom Anićem predsjednikom vijeća pripremili ukusan objed. Nakon tjelesne okrijepe i ugodnog druženja prošetali smo starim dijelom Schaffhausena i u večernjim satima, zahvalni na svemu što smo lijepo doživjeli, sretno se vratili u Luzern.

Duhovna obnova – Od 5. do 7. listopada 2017. u misijskom je centru održana duhovna obno-va kao priprava za proslavu sv. Franje, zaštitni-ka Misije. Obnovu je predvodio fra Josip Vla-šić iz Pazina, poznat kao pokretač e-duhovnih vježbi koje slijede i mnogi članovi naše misijske zajednice. Fra Josip je prvog dana govorio na temu: «Oprostiti Bogu, sebi i drugima». Spo-minjući svetopisamsku prispodobu o rasipnom sinu naglasio je rasipnost sina u trošenju, a oca u praštanju. Nepraštanje je znak oholosti. Ako Bog nama prašta onda smo dužni opraštati drugima, ali i nama samima. Bez opraštanja

Što darovati?Nakon što je mudri starac zanosno govorio o Božjoj dobroti, ljubavi i pravednosti, pristupi mu jedan siromah i upita: «Ako je Bog doista takav kako Vi govorite, za-što sam ja toliko siromašan?» Starac ga pogleda i reče: «Zato što nisi naučio davati!» «Što ću dati, kad nemam ništa!?» – začuđeno će siromah. Nije istina, to ti se samo čini. Puno toga imaš dati. Imaš LICE kojim možeš dati osmjeh. USTA kojima možeš dati mudrost i utjehu drugima, SRCE koje možeš otvoriti za druge, OČI kojima možeš promatrati i otkri-vati dobro u drugima, TIJELO kojim možeš pomoći drugima! Ti zapravo uopće nisi siro-mašan. Siromaštvo duha je pravo siromaštvo.

Dok za Božić budemo drugima pakirali darove, ne zaboravimo uz dar zapakirati sebe?

Mihael Šapina, sin Mije i Helene r. Jukić – 2. rujna 2017. u LuzernuIvo Gavrić, sin Mije i Ružice r. Milardović – 7. listopada 2017. u LuzernuDorena Dujić, kći Davora i Dragane r. Nević – 4. studenog 2017. u LuzernuElla Sophia Krleža, kći Vladimira i Bernardice r. Cvrtila – 17. studenog 2017. u LuzernuSebastian Šola, sin Branimira i Maje r. Petrović – 18. studenog 2017. u LuzernuGabriel Jukić, sin Tomislava i Pavice r. Grgić – 18. studenog 2017. u LuzernuHanna Dujić, kći Darke i Marijane r. Jozipović – 25. studenog 2017. u GibelflühGabriel Volić, sin Marina i Tamare r. Kesten – 25. studenog 2017. u Luzernu

Božićne miseTrodnevnica Božiću21. – 23. prosinca 2017. u Misiji

24. prosinca 2017. u 12 sati - Luzern, Sv. Karlo24. prosinca 2017. u 24 sata - Luzern, Sv. Kar-lo (Polnoćka)25. prosinca 2017. u 12 sati - Luzern, Sv. Karlo26. prosinca 2017. u 12 sati - Luzern, Sv. Karlo27. prosinca 2017. u 19 sati - Luzern, Misija31. prosinca 2017. u 12 sati - Luzern, Sv. Karlo (Zahvalnica)

1. siječnja 2018. u 12 sati - Luzern, Sv. Karlo6. siječnja 2018. u 19 sati - Luzern, Sv. Karlo (Blagoslov vode i soli)7. siječnja 2018. u 9 sati - Hitzkirch (Blagoslov vode i soli)7. siječnja 2018. u 12 sati - Luzern, Sv. Karlo (Blagoslov djece)

Blagoslov obiteljiPohod svećenika i blagoslov obitelji predviđen je odmah nakon Božića. Uz fra Branka nekoliko dana će na raspolaganju biti fra Ivan Sesar. Raspored ćete dobiti nepos-redno prije blagoslova. Računajte da treba obići više od 600 obitelji, pa se podredite ter-minima koji će biti objavljeni. Da bismo došli do svih vas koji želite blagoslov, nužno je da se prijavite.

Važniji termini početkom 2018.

KinovečerMisijski centar – 27. siječnja 2018. u 19 sati.

Pokladna zabavaMisijski centar – 10. veljače 2018. u 18 sati.

Molitvena večerPosebna molitvena večer na početku korizme je u četvrtak, 15. veljače 2017. od 20 do 22 sata.

Tečaj za brakMisijski centar – 20.–22. veljače 2018. u 20 sati

Križni putMisijski centar – svake subote u korizmi s misom u 18 sati

Hodočašće u PoljskuOd 7. do 12. svibnja 2018. hodočastimo ususret milosrdnom Isusu stopama sv. Pape Ivana Pavla II u njegovoj domovini Poljskoj.

Rheinfall – izletnici ispred najvećeg vodopada u Europi po protoku vode.

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 15

† Josip Rakonić 1953. – 2017.

† Franjo Kosić 1959. – 2017.

† Ana Marjanović 1956. – 2017.

naši pokojnici

Misijska kronika

nema mira, a o tome nam svjedoči stariji sin koji je nemiran jer otac oprašta, a on ne. Tema drugog dana je bila: «Dotakni moje rane, Gos-podine!» Kada dođemo u nebo - naglasio je vo-ditelj obnove - Bog će tražiti da mu pokažemo naše rane. Ako ih ne budemo imali pitat će zar ništa nije bilo vrijedno naše borbe. Ne postoji čovjek koji nije ranjen, jer je Bog sam ranjen. Zato je važno da poput gubavca iz svetog pi-sma ne krijemo svoje rane nego ih donesemo Bogu. Isus se sažalio nad bolesnim i dotakao ga. Isus nas sve želi dotaknuti u našim ranama. Dopustimo mu to! Posljednjeg dana voditelj obnove je govorio o temi: «Što nam je potreb-no za osobnu sreću i nutarnji mir?» Naglasio je da ispunjenje naših želja nije preduvjet sreće i mira, jer nesretnim nas ne čine okolnosti ži-vota, nego naš odnos prema njima. Ako izgra-dimo ispravan odnos prema Bogu, imat ćemo ispravan odnos prema drugim ljudima, prema životnim okolnostima i to je preduvjet da ćemo se unatoč poteškoćama osjećati sretno i mirno. Uz predavanja bila je prigoda za sakrament is-povijedi i duhovne razgovore, molila se kruni-ca i razmatrao križni put, slavljena sveta misa i klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu.

Akcija za Banja Luku – U subotu, 7. listopada 2017. dvadesetak članova misijskog vijeća i do-brovoljaca utovarili su vrijedni crkveni namje-štaj: kameni oltar i ambon, 4 drvene ispovje-daonice i 40 klupa iz crkve sv. Petra, najstarije građevine u Luzernu i uputili ga u Banjalučku biskupiju. Nekoliko dana prije toga su sve raz-montirali i pripremili za utovar. Akcija je zavr-šena u ponedjeljak kada je utovaren posljednji dio namještaja. Budući da se crkva sv. Petra re-novira, Crkva Luzerna je darovala spomenuti namještaj, a naša se Misija obvezala utovariti ga. U ime švicarske Crkve za ovu akciju zahva-lio je gosp. Marco Schmid.

Proslava sv. Franje – Svetkovina svetog Fra-nje, zaštitnika misije proslavljena je svečanom svetom misom u nedjelju, 8. listopada 2017. u crkvi sv. Karla. Na čelu procesije nošena je zastava nebeskog zaštitnika dok je zbor pje-

Josip je rođen 28. travnja 1953. godine u selu Vrbje, kod Nove Gradiške. U  Švicarsku dolazi 1983. i zapošljava se u građe-vinskoj Firmi Anlinker. Sa su-prugom Macom dobio je kćer Božicu i sina Stjepana. Bio je uzoran vjernik. Redovito je

posjećivao svete mise, a posebnu mu je radost činilo hodočašće Majci Božjoj u Einsiedeln. Do svoje 60-te godine je radio u istoimenoj firmi kada odlazi u prijevremenu mirovinu. Godine 2014. napušta Švicarsku i sa suprugom se vraća u rodno Vrbje. Uživanje u zasluženoj mirovi-ni početkom 2017. godine prekida saznanje o zloćudnoj bolesti. Iako se hrabro borio, bolest je bila jača. Bog ga je pozvao k sebi 13. rujna 2017. Posljednje dane svog života proveo je u krugu najmilijih, uz puno ljubavi koju su mu podarila njegova djeca i supruga. Dok počiva u miru, njegova obitelj iako ožalošćena, zahva-ljuje Bogu što su ga imali priliku dostojanstve-no i s ljubavlju ispratiti u život vječni. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Franjo je rođen 13. kolovoza 1959. godine u selu Bok (Bo-sanska Posavina) od roditelja Mate i Mare r. Perić. Osnov-nu školu je pohađao u rod-nom selu i Podvinju, pokraj Slavonskog Broda. Klasičnu gimnaziju je završio kod Isu-

sovaca u Zagrebu. U crkveni brak s Katicom Vuković stupio je 26. prosinca 1986. U braku su dobili sina Igora. Franjo je u Švicarsku do-šao 1983. godine i radio u nekoliko firmi na području kantona Luzern i Zug. Bio je mirna i povučena osoba. Prije dvije godine mu je dija-gnosticiran karcinom grla. Imao je problema s ishranom, u zadnje vrijeme nije mogao ni go-voriti, trpio je velike bolove, ali je svoju bolest strpljivo podnosio. U bolesti su ga pratili i po-magali supruga i sin, te brat Ivo. Opremljen sa-kramentima preminuo je 30. rujna 2017. Misa zadušnica slavljena je dan poslije. U nazočno-sti velikog broja vjernika pokopan je u rodnom Boku na blagdan sv. Franje, 4. listopada 2017.Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Ana je rođena 13. srpnja 1956. godine u Kraljevoj Su-tjesci od roditelja Pere i Janje Subašić. Rasla je u brojnoj obitelji u rodnom kraju do udaje za muža Marka Marja-novića 1975. godine. U bra-ku su dobili dva sina: Zlatka

(1977.) i Michaela (1985.) U Švicarsku se do-selila 1980. godine. Uz brigu o obitelji, radila je na nekoliko mjesta u tvornicama. Bez muža je ostala 2008. godine. Ana je bila ne samo re-dovita, nego zapravo neizostavna na svetim misama u Schenkonu i Luzernu, kao i na svim drugim molitvenim susretima kako u Misiji, tako i u župi Geuensee. Živjela je jednostavno i skromno. Svoju bolest je čuvala za sebe ne žele-ći njome opterećivati ni svoju djecu ni bližnje, tako da je otišla iznenada, iako je zapravo bila teško bolesna. Preminula je u subotu, 28. listo-pada 2017. Nakon slavlja svete mise zadušnice pokopana je na župnom groblju Geuensee na Dušni dan, 2. studenog 2017. godine. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

smom pozivao da nasljedujemo Franju koji je svojom poniznošću i vjernošću postao «Drugi Krist». O Franji uzoru vjere i učitelju života u sadržajnoj propovijedi govorio je voditelj du-hovne obnove fra Josip Vlašić. Nakon mise slavlje je nastavljeno svečanim ručkom u misij-skom centru. S. Ana Marija je s djecom i odra-slima pripremila prigodan i poučan program sačinjen od pjesama, igrokaza i recitacija. Riječ zahvale Bogu, fra Josipu i svima koji su dopri-nijeli ovoj lijepoj proslavi kao i cijeloj duhov-noj obnovi uputio je voditelj misije fra Branko. Vjernici su fra Josipu zahvalili novčanim pri-lozima za samostan u kojem živi i siromahe o kojima brinu.

Rođendanska zdravica – Nakon listopadske pobožnosti – krunice i svete mise – u srijedu, 18. listopada 2017. misijski je zbor pripremio malu zakusku za tri svoja člana povodom pro-slava rođendana. Okrugli 60-i slavili su Marica Đondraš i Vice Baraban, a 55-i Branko Škre-blin. Čestitke i darove uputili su im i predali voditelj misije i predstavnici zbora. Uz tjelesnu okrijepu kao i uvijek neizostavna je bila pjesma.

U prepunoj dvorani misijskog centra – tema trećega dana duhovne obnove bila je:

Što nam je potrebno za osobnu srećui nutarnji mir?

Hrvatska katolička misijaRue de la Borde 25, 1018 LausanneTelefon: 021 647 07 57Natel: 079 446 45 21Misionar: fra Vladimir ErešSuradnica: Vlatka PavlinovićE-Mail: vlado@cromission-wallis.chwww.cromission-wallis.ch

■ Raspored misa

■ LAUSANNE: župna crkva St. Redempteur, Av. De Rumine 33, svake 1. i 3. nedjelje u 17 sati■ VISP: Stara župna crkva/Dreikönigskirche, svake 2. i 4 i 5 nedjelje u mjesecu u 10 sati■ ZERMATT: katolička župna crkva , svake 2 i 4 nedjelje nedjelje u 14 sati■ SAAS FEE: katolička župna crkva, svake 2. nedjelje u 16.30 i 5. nedjelje u mjesecu u 14.15 sati■ FRIBURG: kapelica župne crkve s. Pierre, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 10.15 sati■ YVERDON: kat. župna crkva S. Pierre, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 13 sati■ CLARENS: crkva sv. Terezije, 4. nedjelje u 19.15 sati i 2. subote u 19.15 sati■ GENEVE: župna crkva Saint Julien, rue Vi-rginio-Malnati 3, Meyrin, svake 1. i 3. subote u mjesecu u 19.15 sati■ SION: kapelica samost. Soeurs Hospitalieres, Ch. De Pollier 4, svake 2. i 4. subote u 17 sati■ NEUCHATEL: kapelica Hopital la Providen-ce, svake 1. i 3. subote u mjesecu u 16.30 sati ■ COLLOMBEY: kat. župna crkva, Rue des Dents-du-Midi, svake 4. subote u mjesecu u19 sati■ LEUKERBAD: kapelica Volksheilbad (po dogovoru)

16 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

MISIJA LAUSANNE-WALLIS

/ fra.vlado@gmx.ch

Kršteni u Misiji

Misijski Kalendar

Vjenčanja

Svake godine koncem listopada misijska za-jednica u Collombeyu-Montheyu slavi sv.

misu s domaćim švicarskim vjernicima. U or-ganizaciji i dogovoru najviše sudjeluje naš vjer-nik Anto Tutić i njegova obitelj. Ove godine fra Vlado je na hrvatskom jeziku prevodio sv. misu a sumisili su domaći župnik Jerome Hau-swirt i njegov kapelan, porijeklom sa Madaga-skara. Naši su vjernici skladno molili i pjevali.Domaći je kapelan u svojoj propovijedi nagla-sio kako u Božjem vinogradu ima puno različi-tih «sadnica» ali svaka na svoj način daje mno-go roda i ploda. Bog je dao svakom «stablu» da bude korisno i da svoju životnu odgovornost ispuni na pozitivan način. «I mi smo s našim poštovanim hrvatskim vjernicima jedan vino-grad u kojem uspijevaju korisni duhovni plo-dovi» - naglasio je.Poslije sv. mise druženje je nastavljeno ispred crkve. Naš je Anto sa suprugom Marinom po-nudio pića i domaćih kolača. Ostali smo dugo u ugodnom i prijateljskom druženju i dobrom raspoloženju dok nas noć i sumrak nisu «potje-rali» domovima.Ovakva slavlja osvježavaju i jedne i druge. U švicarskim župama su vjernici iz mnogih eu-ropskih zemalja. Na ovim pak prostorima naj-više je Španjolaca, Portugalaca, Talijana i nas Hrvata. Dogovorili smo se iduće godine pono-vo zajedno slaviti.

Jelena Tipura, kći Jurice i Biljane r. Jović, 16. rujna 2017. u Vispu

Ines Kordić, kći Marina i Sanje r. Markić, 21. listopada 2017. u Clarensu

Valeria Tunjić, kći Mije i Marine r. Hrgota, 21. listopada 2017. u Yverdonu

MATEO VUKŠIĆ I IVA UDOVIČIĆ,27. lipnja 2015. u Otoku kod Sinja

SLOBODAN KAPETANOVIĆ I VALENTINA ANĐELKOVIĆ, 29. srpnja 2017. u Zrenjaninu

HRVOJE ŠIPIĆ I ANA BODAČ,30. rujna 2017. u Otoku kod Sinja

MARKO PETRIČEVIĆ I DAJANA MRKONJIĆ,14. listopada 2017. u Babinoj Gredi

BRUNO PEREIRA I MARIJANA RADOŠ,14. listopada 2017. u Prez-vers-Noreaz (Fribourg)

Kršteni u Misiji

BOŽIĆNE ISPOVIJEDIU adventsko vrijeme prije svake sv. mise imati ćemo mogućnost za ispovijed. U nekim će za-jednicama biti mogućnosti i radnim danima uvečer. Tome će pomoći i duhovna obnova koju će voditi fra Stjepan. Točne informacije na sv. misama u dotičnoj misijskoj zajednici.

Adventska duhovna obnova22.11. – 27.11. 2017.Duhovnu obnovu predvodi fra Stjepan Brčina

PROSLAVA NIKOLINJA

Ženeva, 2.12. 2017.U 12 sati sv. misa, prigodni program, podjela darova i ručakClarens, 2.12. 2017. Dvorana župe sv. Cecilije, od 19 sati, pjeva i svira Tiho i prijateljFriburg, 3.12. 2017.Yverdon, 3.12. 2017.Lausanne, 3.12. 2017.Visp, 9.12. 2017. u 10 sati sv. misa, program HDŠ i podjela darova

BOŽIĆNE MISE

PONOĆKE Ženeva, 24. 12. 2017. u 16.00 satiClarens, 24. 12. 2017. u 20 satiVisp, 24. 12. 2017. u 22.30 sati

MISE NA BOŽIĆVisp, 25. 12. 2017. u 10.15 satiZermatt, 25. 12. 2017. u 14 satiLausanne, 25. 12. 2017. u 17.30 sati

STJEPANDANFribourg, 26. 12. 2017. u 10.15 satiYverdon, 26. 12. 2017. u 13 satiClarens, 26. 12. 2017. u 19.15 sati

BLAGOSLOV OBITELJIBudući da nam je zajednica prostrana, mo-lim da budete strpljivi. Učinit ću sve da ne čekate predugo.

ZNAČAJNI TERMINI U 2018. GODINI

HODOČAŠĆE U LURDOd 9. do 13.5. 2018.

PRVA SV. PRIČESTSubota, 26.5. 2018.

SVEMISIJSKO HODOČAŠĆE S KRIZMOMSt. Maurice, nedjelja, 27.5. 2018.Sakrament sv. potvrde podijelit će mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački

HODOČAŠĆE U SVETU ZEMLJU i JORDAN (Petru…)Desetodnevno hodočasničko-turističko putovanje po sv. Zemlji planiramo u listopadu 2018. godine

Pomoć domovini

Od posljednjeg smo javljanja imali nekoliko naših akcija ali su dvije najupečatljivije. Preko obitelji Okić u Vispu pomogli smo sa preko 800 franaka Antoniju Gavranu i njegovoj obitelji koja se nalazi u vrlo teškoj financijskoj situa-ciji. Operacija, liječenje, lijekovi i puno drugih popratnih neugodnih situacija u kojoj se našla njegova obitelj. Barem smo malo ublažili teš-ku situaciju ove obitelji. Druga naša akcija je išla u Posavinu gdje smo sa preko 700 franaka pomogli nekoliko siromašnih obitelji oko na-bave ogrijeva, lijekova i drugih svakodnevnih potrebština.

Sv. misa sa Švicarcima

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 17

naši pokojnici

†Pjer Bonnevaux-Andrić 1948. – 2017.

†Mladen Dadić 1961. – 2017.

Svaki ispraćaj i pokop naših ljudi u tuđini posebna je tragedija, jer u iselje-ništvu najčešće umiru mlade osobe. Pokojni Pjer je Švicarac, u bračnoj vezi s osobom naše krvi. Na bolesničkom krevetu u Yverdonu nakon što mu je fra Vlado podijelio sakrament bolesničkog pomazanja govorio je o svojoj ljubavi prema Hrvatskoj i našem narodu. Duže od dvadeset godina živi u braku s našom vjernicom Šimicom r. Andrić, rodom iz ponosnog Garevca. Napravili su kuću u Hrvatskoj i tamo uglavnom provode svoje umirovlje-ničke dane i to na relaciji Garevac - Čakovec. Svu svoju ljubav Pjer je preko

Šimice posvetio našoj domovini koju, kaže, voli, kao oči svoje. Shrvan teškom bolešću umro je 5. listopada 2017. godine. Molitveni ispraćaj organiziran 10. listopada 2017. Po njegovoj izrazitoj želji supruga Šimica njegove je posmrtne ostatke prenijela u Vra-tišnicu kod Čakovca, gdje će na mjesnom groblju svjedočiti o ljubavi zemlje i ljudi koji mnogima od nas podariše kruh svagdanji. Pokoj ti vječni Pjer i neka ti je laka hrvatska zemlja koju si silno volio!

Mladen je dijete Bosne ponosne, svoje Posavine i župe Tramošnica. Kao i svi tako i on dođe u Švicarsku da zaradi «koru kruha». Radio i zarađivao. Uza se je imao svoju obitelj: suprugu Ružicu, od roda Ivankovića i dvoje djece: kći Antoniju i sina Marija. Živjeli su u Vispu. Imao je svoju firmu, svoj obrt od kojega je lijepo živio. U zadnje vrijeme firmu je prenio na sina, a sam je spakirao kofere te sa suprugom Ružicom promijenio zemlju i adresu. Napuštaju Švicarsku i odlaze u Posavinu gdje oboje nastavljaju živjeti uživajući na svom kućnom pragu. Kako se u životu događaju ne-predvidive stvari tako i njega u zadnji čas zahvati nemilosrdna i opaka

bolest. Umro je u bolnici u Bernu 9. rujna 2017. gdje je prebačen iz domovine - živ, a u Posavinu je nekoliko dana kasnije vraćen - mrtav. Pokopan je tamo gdje je život dobio, malo godina živio a za ravnicom uvijek čeznuo, k njoj išao i evo u njoj svoje kosti ostavio – u svojoj rodnoj Tramošnici. Neka mu je laka Posavska zemlja i neka mu je duši pokoj vječni!

Lijepo je moliti i raditi s našim narodomVrijedna, lijepa i opširna knjiga fra Vladina života i rada u Hrvatskoj katoličkoj misiji St. Gallen. Preko 550 stranica u riječi i slici, in-formacijama, detaljima i statistikama jednog vremena, jedne misije i jednog svećenika sa suradnicima i svojim narodom.

Naš križni put u Lurdu, 4. IzdanjePreko 10 godina fra Vlado predmoli Križni put u Lurdu iz srca, vjere i pobožnosti, za svoju i mnoge misije iz Njemačke. Hodočasnici su to prepoznali te hrle na ovu molitvu i nabavljaju ovu knjigu. U njoj su molitve i fotografije hodo-časnika koji su do sada s fra Vladom išli u Lurd.

Čudesna lurdska priča, 2. IzdanjeBiti u Lurdu a ne poznavati ga, nije fer. Vrlo op-širni opis Lurda od prvih dana do danas. U za-ključku su mnoga svjedočanstva hodočasnika. U ovoj knjizi su prekrasne fotografije pojedinaca i skupina koji godinama idu sa fra Vladom.

Moj život s mojim narodom u iseljeništvuU 3 knjige, na 1700 stranica i s preko 10600 fo-tografija opisan je život i povijest ove raštrkane misije u 5 kantona od postanka do dana, s na-glaskom zadnjih 14 godina od kada fra Vlado vodi misiju. Povijest, suradnici, osobe, sportaši, kulturnjaci, statistika krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja, umrlih i popis svih vjernika u misiji

Povratnici u domovinu

Željko i Dobrila Mitrović Nakon dugo godina i mnogih desetljeća vratiše se u svo-je Sikovo kod Turnja u zadarski lijepi kraj naši vjernici Željko i Dobrila r. Čudina. On iz Sikova a ona iz Pakošta-na upoznaše se i uzeše mladi a vjenčanje prirediše ljeti 8. kolovoza 1980. Život ih odvede u Švicarsku i tu ih ostavi do mirovine. Rodili su dvoje djece: Ivana (1981) i Bo-židara (1986). Kroz sve ovo razdoblje radili su ponekad teške a ponekad lakše poslove: on vozač a ona radnica u firmi. Godine su se redale i množile. U zadnje vrijeme rekoše: dosta je. Treba se malo misliti i na sebe. Kad ni-smo kroz radne godine - sada bi hoćemo. Do sada trči, radi, stiči. Zdravlje se narušilo, ‘linija’ popustila a divno Jadransko more zadarskoga kraja ‘vuče’ da ga se barem u starosti osjeti ako se nije moglo kroz mladost, kada se egzistencija i životna borba ‘natovare čoviku’ na leđa. Dok ovu riječ oproštaja i zahvalnosti čitamo, oni su već na svome plavom Jadranu. Ne znam da li Željko plovi a Dobrila mu maše ili oboje love ribu pokraj svojih rodnih mjesta, ja samo jedno znam da uživaju ljepotu najljep-šeg mora na svijetu. Bili su dobri vjernici, hodočasnici i brižni domaćini svećenika i prijatelja. Željkova mirnoća i Dobrilina pričljivost nedostajat će nam u redovitim su-sretima na Misi i poslije nje. No, sve ćemo prežaliti, samo neka se oni dobro odmore nakon dugih i radno iscrplju-jućih godina provedenih na obalama ženevskog jezera.

kao i detaljni opis svih, baš svih događanja u misiji od 2005. do da-nas, uz jako puno pre-lijepih fotografija.

Zrnca mudrosti i kreativnostiNakon 8 godina i 1700 eksponata adventskih vjenčića i božićnih svije-ća i s preko 36 tisuća prikupljenih i darovanih franaka fra Vlado je priredio knjigu s preko 400 zanimljivih priča i oko 300 najljepših odabra-nih vjenčića. U uvodu donosimo priču o ad-ventu, Božiću te opisu nastanka i razvoja ideje od mladih majki oko ove ideje. Teme priča su:

Dostupne fra Vladine knjige

1. Svetinje: brak, obitelj, djeca; 2. Rast u vjeri; 3. Poučna svjedočanstva; 4. Mudre poruke; 5. Kratke poučne priče; 6. Život piše nevjerojat-ne priče; 7. Šaljiva strana života; 8. Čudno, ali istinito. ■ Sve se ove knjige mogu nabaviti u našoj misiji ili osobno kod fra Vlade!

Hrvatska katolička misijaGartaweg 15, 7203 Trimmis GR Postfach 95Telefon: 081 353 16 86Natel: 079 418 20 67e-mail: medi.a@bluewin.chmisionar: fra Ante Medić

■ Raspored misa

■ CHUR: Heiligkreuzkirche, Masanserstras-se, nedjeljom i zap. blagdanom u 17.00 (zimi u 16.00)■ BUCHS: kath. Pfarrkirche, svake nedjelje i zap. blagdana 12.15 sati.■ SARGANS: u kripti župne crkve, svake ne-djelje i zap. blagdana u 10.00 sati.■ DAVOS: kath. Pfarrkirche, svake 2. subote u mjesecu u 19.30 sati .■ ST. MORITZ: u kapelici u Dorfu, (Božić, Uskrs, ljeto) svake 3. srijede u mjesecu u 20.00

18 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

MISIJA GRAUBÜNDEN/GONZEN/FL

Kršteni u Misiji

Ivano Ivić, sin Kristijana i Katarine r. Juroš, 30. rujna 2017. u Buchsu (Haag)

Zašto se ispovijedamo pred Božić?

Grijeh je najveća čovjekova tragedija. To je poremećaj odnosa prema Bogu, čovjeku

i samome sebi. Poremećen čovjek širit će svoj nemir i na one s kojima živi i radi, na one koji ga okružuju. Stoga u sakramentu pokore Gos-podin, osim što nam oprašta grijh, vraća nam duši izgubljani red, sklad i mir.

Zato je najbolji način da pripravimo svoju dušu na Gospodinov dolazak, njegov rođendan Bo-žić, jest pripraviti se dobrom ispovijedi. Potre-ba za ovim sakramentom, izvorom milosti i milosrđa, kroz cijeli naš život, posebno dolazi do izražaja u ovo vrijeme kada nas liturgija Cr-kve potiče i ohrabruje na isčekivanje Božića.

Ispovijed je, uz sv. misu, sakrament koji nas pri-pravlja i za konačni susret s Kristom na kraju našega života. Sav naš život neprekidno je do-šašće, iščekivanje posljednjega trenutka za koji se ne prestajemo pripravljati iz dana u dan. Tješi nas pomisao da i sam Gospodin žarko želi da budemo s njim «u novom nebu i novoj zemlji».

Pomirenje svakog čovjeka s Bogom i živom Crkvom u sakramentu ispovijedi jedno je od najintimnijih i najosobnijih ljudskih djela. Kod svake ispovijedi promijeni se mnogo važnih stvari u svetištu naše duše i savjesti. Također, ne smijemo zaboraviti da ovaj sakrament nosi u sebi duboku i neodvojivu društvenu dimen-ziju. Kod osobe koja se ispovijeda, iskreno kaje, i obećava da će se popraviti, mnoge se stvari mijenjaju u obitelji, radnom mjestu, školi, fa-kultetu, u odnosu prema prijateljima itd.

Dakle, u sv. ispovijedi dobivamo odriješenje grijeha, a u isto vrijeme mi obećavamo svezati čvorove bratstva. Stoga pristupimo ovom sa-kramentu s više radosti i točnosti, znajući da samim time što se dobro ispovjedimo poma-žemo mnogim drugim kršćanima, a posebno sebi i onima s kojima živimo i kontaktiramo.

Prigodu za sv. ispovijed imat ćete prema slijedećem rasporedu:

Chur, 10. prosinca 2017. godine u crkvi Heili-gkreuzkirche u 15.00 sati i 17. prosinca 2017. godine u Erlöserkirche u 15.00 sati, te prema mogućnosti misionara, svake nedjelje u doša-šću prije svete mise.

St. Moritz, 13. prosinca 2017. godine u župnoj crkvi u Dorfu u 19,30 sati. Nakon ispovijedi sveta misa u 20.00 sati.

Buchs/SG, 16. prosinca 2017. godine u župnoj crkvi u 12.00 sati, a u 12,45 minuta sveta misa i, prema mogućnosti misionara, svake nedjelje u došašću prije sv. mise.

Davos Dorf, 16. prosinca 2017. godine u žu-pnoj crkvi u 18,45 minuta, a iza sv. ispovijedi, sv. misa i božićna proslava.

Sargans, svake nedjelje u došašću pola sata pri-je sv. mise; tj. od 9,15 - 9,45 sati.

Hodočašće u Lurd

Za Uzašašće: od srijede navečer 9 do nedje-lje 13. svibnja 2018. godine, hodočastit ćemo Lurdskoj Gospi. Tko je u radnom odnosu neka traži slobodne dane od svog poslodavca. Cije-na ostaje ista; 400 CHF i plaća se kod prijave, a prijava počinje početkom ožujka 2018. godine.

Svete mise u Božićno vrijeme

Badnjak - nedjelja, 24. prosinca 2017. godine polnoćku slavimo u 20.00 sati u crkvi Heili-gkreuzkirche u Churu, za cijelu Misiju.

Božić - Ponedjeljak, 25. prosinca 2017. godine svete mise slavit ćemo u: Sargansu, Buchsu i Churu kao svake nedjelje.

Na Stjepandan, utorak 26. prosinca 2017. godi-ne nema svetih misa.

Proslava NikolinjaDomat/Ems, subota 2. prosinca 2017. godne počinje u 18.00 sati dječjim programom. Odra-sle će zabavljati VIS «KUMOVI» do kasno u noć. Svatko će imati prigodu oprobati svoju sreću u bogatoj tomboli.Sargans, u nedjelju 3. prosinca 2017. godine. Slavlje počinje redovnom sv. misom u 10.00 sati, a poslije sv. mise sv. Nikola djeci dijeli darove. Buchs/SG, srijeda 6. prosinca 2017. godine u 18.00 sati, skupa s domaćinina.

Blagoslov stana i obiteljiNa blagdan Bogojavljenja, Tri kralja 6. siječnja 2018. godine slavit ćemo sv. misu u Buchsu u 12.00 sati, blagosloviti sol i vodu i započeti bla-goslovom u FL-štainu jer je neradni dan. Kao i dosadašnjih godina, za blagoslov se treba prija-viti: ispuniti prijavnicu i predati misionaru. Ide se samo prijavljenim osobama. Raspored bla-goslova bit će obznanjen na svetim misama, a prije samog dolaska misionara bit ćete telefon-ski obaviješteni. U Sargansu i Churu blagoslov soli i vode bit će na blagdan Isusova Krštenja, 7. siječnja 2018. godine poslije sv. mise.

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 19

Đuro i Ružica Pejić

Nakon dugogodišnjeg života i rada u Švi-carskoj odlučili su se vratiti u Domovinu.

Đuro je rođen 8. listopada 1954. godine u selu Matići, a Ružica rođ. Klaić 20. listopada 1957. godine u selu Donja Mahala. Crkveni brak su sklopili 1976. godine u župi Tolisa, Bosanska Posavina. Bog im je podario dvoje djece: Ve-snu i Daniela. Đuro je došao početkom srpnja 1981. u Švicarsku, Rüthi SG, gdje je odmah do-bio B vizu. Tri mjeseca kasnije dolazi supruga Ružica sa kćerkomVesnom rođ. 1977. Daniel se rodio 1984. godine u Altstätenu SG. Đuro je radio prvih 15. godina kod Schneider Korbwa-ren u Rüthi. Samo je jednom promijenio radno mjesto, kad je 1996. prešao u firmu Winterhal-ter. Za sve te godine nije otišao niti jedan dan na bolovanje. Ružica je radila nekoliko godina, a ostalo vrijeme se posvetila obitelji. Djeca su se ovdje školovala i oboje sretno stupili u brak. Za sada imaju četvero unučadi, a dvoje ih re-dovno ministrira. Ružica i Đuro su bili praktični vjernici. Redov-no su dolazili na sv. misu u Buchs i blagoslivali svoju kuću i obitelj. Zahvaljujemo im na svemu dobrom što su učinili i želimo im blagoslovlje-ne umirovljeničke dane, da ih provode u zdrav-lju, rodosti i veselju u rodnom selu Matići.

David je rođen 10. rujna 1955. godine u Usori. U Švicarsku do-lazi u kolovozu 1981. godine. Nastanjuje se i zapošljava u Splügenu, kanton Graubünden. U prosincu 1988. go-dine preseljava se u

Sargans gdje živi i radi do svoje smrti. Radio je više vrsta poslova; od ugostiteljstva do teh-ničkih i prodaje autodijelova. Bio je praktični vjernik. Redovno je dolazio na sv. misu s obite-lji i blagoslivao svoj stan. Bio je pravi otac svoje obitelji. Umro je u Zagrebu od neizliječive i teške bo-lesti, za vrijeme ljetnih praznika, 10. kolovoza 2017. godine. Sahranjen je u rodnom mjestu Usori. Suprugi Ivki, kćeri Vesni i Tatjani, te mnogobrojnoj rodbini i prijateljima, iskrena sućut. Davide, neka ti je laka rodna gruda! Neka ti Gospodin udijeli vječni pokoj. Počivao u miru Božjem!

U nedjelju 12. studenog 2017. godine u 10.00 sati slavili smo skupa s domaćinina u Sargansu Dan naroda, pod motom: «Djeca migranti – ranjiva i bez glasa».

Prognanici i izbjeglice su tema koja posljednih nekoliko godina zaoku-

plja svijet i svjetske medije. U medijima se svako malo spominje mogući novi val doseljavanja brojni žitelji s Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike.

Taj fenomen prognanstva nije novijeg datuma. On je nazočan od najranih

vremena. Sam Isus je kao dijete, u naruč-ju svoje majke Marije i pratnji sv. Josipa, morao u prognanstvo u Egipat. Nažalost, to se i danas ponavlja. Među mnoštvom prognanika i izbjeglica su najčešće djeca, a mnogi se i rađaju na tom putu. Papa Fra-njo se osvrnuo na ovu problematiku i upu-tio svijetu posebnu poruku da se pripazi na djecu prognanike jer su ona posebno ranjiva: prvo jer su djeca; drugo, jer su stranci i treće jer nemaju dostatnih sred-stava da se zašitite i normalno žive.

To iskorištavaju beskrupulozni poje-dinci. Izvrgava ih se ropskom radu ili

prisilnom vojačenju. Puška im je zamije-nila dječju igračku. Na njima se zarađuje u prostituciji, krađi, trgovini drogom i dru-gim oblicima kriminala. I oni imaju pravo kao i sva druga djeca, pravo na: zdravlje,

obitelj, školstvo, pravo na odmor, sport i druge dječje rekreaciske aktivosti.

«Ljubite i vi pridošlicu, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egi-patskoj». (Pnz 10,19)

Mi Hrvati dobro smo osjetili i još i dan danas osjećamo što znači biti

izbjeglica i prognanik. Nakon Drugog Svjetskog rata fra Didak Buntić na tisuće djece iz BiH spašavao je od gladi i slao ih u Slavoniju. A danas ne samo iz BiH mnogi napuštaju svoja ognjišta, nego i iz Slavoni-je, idu kao prognanici po bijelom svijetu, «trbuhom za kruhom». U Crkvi nitko ne bi trebao biti stranac, jer ona obuhvaća «sve narode, i plemena, i puka i jezika» (Otk 7,9). Svaka osoba je dragocjena; oso-be su važnije od stvari i vrijednost svake institucije mjeri se time kako se ophodi prema životu i dostojanstvu ljudskih bića, osobito kad su ona ranjiva, kao u slučaju djeca migranata.

Tko god jedno ovako dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene

prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla» (MK 9, 37). Dakle, u ovoj nam je rečeniti pokazano, što nam je čini-ti, kojim putem krenuti k Bogu. Bog sam u Isusu postaje dijete. Zato put k Bogu vodi preko onih najma-njih, bespomoćnih, preko djece.

†David Tadić 1955. – 2017.

naši pokojnici

NAŠI POVRATNICI U DOMOVINU

Dan naroda«Djeca migranti – ranjiva i bez glasa»

Hrvatska katolička misijaKlösterliweg 7, 8500 FrauenfeldNatel: 079 101 42 84E-mail: hkmfrauenfeld@bluewin.chwww.hkm-frauenfeld.chwww.facebook.com/HKMThurgauSchaffhausenMisionar: fra Miljenko Mika Stojić

■ Raspored misa

■ FRAUENFELD: crkva Klösterli, svake nedjelje u 12.00 sati■ SCHAFFHAUSEN: crkva sv. Petra, St. Peter-strasse, svake nedjelje u 17.30 sati■ KREUZLINGEN: Bernrainkirchlein, Bernrainstr. 69, osim prve, svake nedjelje u mj. u 10.00 sati■ ARBON: župna crkva sv. Martina, svake 1. i 3. subote u mjesecu u 19.00 sati■ MÜNSTERLINGEN: Klosterkirche, svake1. nedjelje u 9.30 sati

■ Molitvena večer (krunica, prigoda za sakrament pomirenja, sv. misa i klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu) svakog 1. i 3. četvrtka u mjesecu u 18.30 u Schaffhau-senu, svakog 2. četvrtka u mjesecu u 18.30 u Kreuzlingenu te svakog 4. četvrtka u mjesecu u 18.30 u Frauenfeldu.

20 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

MISIJA FRAUENFELDMisijski Kalendar

Nikolinjska slavljaFrauenfeld, 25. studenog 2017. u 17.00Schaffhausen, 2. prosinca 2017. u 17.00Arbon, 16. prosinca 2017. u 17.00

ZorniceSchaffhausen, srijeda, 6., 13. i 20. prosinca 2017. u 6.00Frauenfeld, petak 8. prosinca 2017. u 6.00

Pomirenje s Bogom i ljudima uz Božić, blagdan miraKad se Isus rodio u Betlehemu u štalici, slavili su nebeski glasnici – anđeli – pjevajući: «Sla-va na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!» (Lk 2, 14) Isus re ro-dio da ljudima donese mir. On je donio mir, a mi smo pozvani stalno se vraćati tom izvoru mira jer tako često stvaramo nemir jedni dru-gima. Miru se najjače vraćamo preko sakra-menta pomirenja – sv. ispovijedi.Ako zaista želimo iskusiti i doživjeti Božić kao blagdan mira, onda pođimo na sakrament pomirenja s Bogom i ljudima – ispovijed. U svakom molitveniku možete pronaći ispit sa-vjesti. Čitajte, molite, razmišljajte i primijenite na sebe ispit savjesti. Tako ćete moći osjetiti ljepotu i milost sakramenta pomirenja.

Termini i mjesta gdje možete obaviti božićnu ispovijed u našoj MisijiKreuzlingen, 12. prosinca u 18.30 Frauenfeld, 18. prosinca u 19.00Schaffhausen, 19. prosinca u 18.00 Arbon, subota 23. prosinca od 17.00 do 18.45

Bolesnici doma i u bolniciJavite misionaru kad je netko bolestan, bilo da je doma ili u bolnici. Posjetit ću bolesnika čim prije budem mogao.

Božićna sveta misa, Badnja večerSchaffhausen, 24. prosinca u 19.30Tägerwilen, 24. prosinca u 23.00

Božić – Sveto porođenje IsusovoFrauenfeld, 25. prosinca u 12.00Schaffhausen, 25. prosinca u 17.30

Sv. StjepanArbon, 26. prosinca u 19.00

Sv. IvanFrauenfeld, 27. prosinca u 19.00

Sv. misa zahvalnica za 2017. godinuSchaffhausen, 31. prosinca u 16.00

Nova godinaFrauenfeld, 1. siječnja u 12.00Schaffhausen, 1. siječnja u 17.30 (St. Peter)

Blagoslov obitelji – susret misionara i obiteljiOpet jedna prigoda da se susretnemo u in-timnosti vašega doma. Riječi susret i sretan vrlo su bliske: tko drugoga ne susreće, ne može biti sretan. Sve one koji se žele susre-sti sa svećenikom u svom domu, a do sada to nisu činili, molim da se prijave za blagoslov obitelji. Isto tako molim i sve one koji su pro-mijenili adresu stanovanja ili broj mobitela da učine isto. Rado primam vaše pozive tele-fonom na 079 101 42 84 ili na e-mail: hkmfra-uenfeld@bluewin.ch. Blagoslov obitelji počet će nakon Božića, u utorak 27. 12. 2017.

Profesor i lađar

Jednoga dana jedan poznati svjetski znanstve-nik dođe na obalu nekog jezera. Zamoli lađara da ga u svojoj lađici provoza po jezeru. Lađar rado pristade. Kad su dobrano odmakli od obale, profesor počne ispitivati lađara: «Poznaješ li ti povijest?» «Ne.» «Četvrtina tvoga života je izgubljena.» «Poznaješ li astronomiju?» «Ne.» «Izgubljene su dvije četvrtine tvoga života.» «Poznaješ li filozofiju?» «Ne.» «Pa ti si izgubio tri četvrtine života!» Odjednom se podiže silna oluja. Lađica se na sredini jezera zanjiha kao orahova ljuska. Vi-čući iz svega glasa lađar se obrati profesoru: «Znate li plivati?» «Ne», odgovori profesor. «Onda ste izgubili cio život!»

Po(r)uka: Postoje razni putovi, ponajčešće li-jepi i zavodljivi, koji vode u smrt. Samo jedan put vodi u život. To je Božji put. Nikad ne gubi iz vida ono uistinu najbitnije. (B. Ferrero)

Pitanje: Bliži se tko zna koji već Božić u tvomu životu. Jesi li siguran da znaš što je bitno za dobru proslavu Božića?

Vito Külling, sin Matthiasa i Magdalene r. Pušić iz Merishausena, 21. listopada 2017. u Schaffhausen. Krstio ga je vlč. Filip Lucić iz Zagreba.

Kršteni u Misiji

Molitveni susreti i važniji termini početkom 2018. godime

■ Vjeronauk za djecu održava se u Schaffha-usenu u sklopu Hrvatske nastave u dogovo-ru s učiteljicom.

■ Vjeronauk za prvopričesnike bit će u dogo-voru s njihovim roditeljima. Molimo rodite-lje da prijave svoju djecu koja su ove školske godine kandidati za Prvu sv. pričest.

Molitveni susreti «Rastimo u vjeri»Od ove jeseni uvodimo novu vrstu druženja: biblijsko-molitvene susrete s ciljem rasta u vjeri. Očito je da u vjeri treba rasti, jer, ako ne rastemo, vjera slabi. Susreti će biti jed-nom mjesečno, ponedjeljkom, u Frauenfel-du, Münsterlingenu i Schaffhausenu. Svi ste dobrodošli.Frauenfeld: jednom mjesečno ponedjelj-kom (6. 12. 2017. te 8. 1., 5. 2. i 5. 3. 2018). Susreti su u Pastoralnom centru, u dvorani St. Nikolaus, u 19.30.Münsterlingen: jednom mjesečno pone-djeljkom (20. 11. 2017. te 15. 1., 12. 2. i 12. 3. 2018.). Susreti su u Župnoj dvorani u 19.00.Schaffhausen: jednom mjesečno pone-djeljkom (27. 1. 2017. te 22. 1., 19. 2. i 19. 3. 2018.). Susreti su u Velikoj dvorani ispod crkve sv. Petra u 19.00.

Suradnička večer u SchaffhausenuVečer druženja i zahvale za aktivnije člano-ve naše zajednice bit će 19. siječnja 2018. Sv. misa je u 19 sati, a zatim večera i prigodno kreativno i zahvalno druženje.

Pokladna zabava za djecuSchaffhausen, 11. veljače 2018. – poslije sv. mise koja će početi u 16.00.

Duhovna obnova za MisijuObnova će biti od 9. do 11. ožujka 2018., a predvodit će fra Damir Pavić, svećenik iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene, po-znat kao predvoditelj duhovnih obnova po misijama i župama.

Tečaj priprave za brakTečaj će biti od 30. travnja do 3. svibnja 2018. u Schaffhausenu. Svaku večer počinje-mo u 20.00. Voditelji su dr. Karmela Dedić i fra Mika Stojić.

Fotozapis ■ HKM Frauenfeld

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 21

Najave za 2018.Hodočašća u 2018. godiniMeđugorje (srednjoškolci iz kantona Schaffha-usen), autobusom, 15. – 22. 4. 2018.Prijave idu preko naše Misije ili preko organi-zatora iz župe sv. Petra (Marco Martina i Josif Trajkov).

Vukovar (Aljmaš, Đakovo, Osijek, Vinkovci i Ilok), 9. – 13. 5. 2018. (zrakoplovom)

Sveta zemlja, 9. – 16. 10. 2018. (zrakoplovom iz Züricha) – Cijena: 1.590 CHF Djeca do 12 godina: 980 CHF. Doplata za 1-krevetnu sobu: 380 CHF.

Lourdes, 160. obljetnica ukazanja, 2. – 4. 10. 2018. godine

Guadalupe, Mexico, 8. – 16. 11. 2018. godine

Sve pojedinosti o hodočašćima možete pratiti na: www.hkm-frauenfeld.ch ili na Facebooku: www.facebook.com/HKMThurgauSchaffhausen.

Primamo vjernike iz svih naših misija. Prijave e-mailom na: hkmfrauenfeld@bluewin.ch ili mika.stojic@gmail.com i na mobitel: 079 101 42 84 (fra Mika Stojić).

Fra Branko Radoš, bivši misionar, u posjetu s Misijom LuzernU subotu 23. rujna 2017. posjetio nas je naš bivši misionar fra Branko s vjernicima iz Misije Luzern. U 13.00 počeli smo euharistijskim za-jedništvom, a nakon toga zajedništvo smo na-stavili uz obiteljski stol. Bilo nas je oko stotinu. Fra Branko je predvodio misno slavlje i u pro-povijedi nas pozvao da budemo gluhi na ono što nas odvraća od života, dobra, ljubavi, uspje-ha... Potakao nas je da otvorimo srce i uši za Riječ Božju i potrebe svoje braće i sestara.Hvala svima na dolasku na ovu sv. misu. Hvala svim članovima Misijskog vijeća i pomoćni-cima iz logistike koji su se potrudili da drage goste dočekamo toplo i pripravno.

Misijsko hodočašće u PoljskuBili smo na hodočašću u Poljsku. Sve je bilo bremenito lijepim poticajima i duhovnim sadr-žajima koji nas nukaju na razmišljanje i potiču da kvalitetnije živimo život, koji je prevrijedan, a često nismo svjesni vrijednosti ni svoga živo-ta ni tuđih života.

Sve je bilo lijepo, ali posebno su nas se dojmile Wadowice, rodno mjesto sv. Ivana Pavla II. Pre-krasna spomen-zgrada u kojoj se nalazi stančić u kojem se rodio sveti papa. Muzej i prezenta-cije papina života koje bude u srcu ponos i oko vlaže suzom radosnicom koja pokazuje ljubav, ponos, veličinu, skromnost, svakidašnjost i u njoj – svetost.Gospino svetište Czestochowa uvijek je otvo-rena srca i otvara srca svih koji ondje dolaze. Tako se to osjeti na svakom koraku i u svakom trenutku.Auschwitz – logor koji potiče i poziva na trajno preispitivanje savjesti, misli i planova s nama i s drugima. Čovjek nikada ne smije postati pred-

met, sredstvo, otpad, višak... Vodič je bio tako dobar da nikoga nije prozivao, a tako je lijepo prenio poruku ovoga mjesta, poruku koja nam i danas treba. Jer, čini se da su mnogi ljudi ne-zasitni u ubijanju drugih na razne načine.

Dan kruha u SchaffhausenuU nedjelju 22. listopada opet je došla prigoda da zahvalimo dragom Bogu na daru kruha i svega što od njega primamo. I ovaj put pristi-glo je mnogo lijepih i maštovitih uradaka od brašna i vode, sačinjenih s puno ljubavi i truda. Imali smo priliku zahvaljivati Bogu i vrijednim ženama koje su nas obdarile hranom – tako svakidašnjom, a tako čudesnom. Čudesno je na svijetu sve kad se u to utka ljubav i žrtva.Sv. misu predvodio je vlč. Filip Lucić, iz Do-movine, a članovi «Male i Velike Fale», kao i dosadašnjih godina, u prekrasnim i živopisnim narodnim nošnjama prinijeli su na oltar ove darove uime cijele Misijske zajednice.

Dan naroda, 11. i 12. 11. 2017., Frauenfeld, Kreuzlingen i Schaffhausen

Opet smo pokazali da možemo biti jedno ako se okupljamo oko našeg Gospodina Isusa Kri-sta, našeg zajedničkog Spasitelja i Učitelja, koji nas potiče: «Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge» (Iv 13, 34-35).U tom smo duhu i ove godine proslavili Dan naroda u zajedništvu s vjernicima katolicima mjesnih župa i ostalih misijskih zajednica. Čulo se više jezika i na sv. misi i na druženji-ma nakon sv. misa. Molili smo zajedno, slavili sv. Misu i počastili jedni druge svojom nazoč-nošću, otvorenim srcem i darovima koji su govorili o nama, o našem podrijetlu i o našim običajima.Ove godine uistinu je bilo posebno vedro i ra-dosno u Frauenfeldu. Sv. misu je predvodio vlč. Jozsef Csobanczy, svećenik u mirovini, «naše gore list», iz Bačke (Subotička biskupija). On je svojim angažmanom i nastupom unio puno ži-vahnosti, vedrine i topline u ovaj susret naroda, tako da su svi sudionici dosadašnjih ovakvih skupova osjetili veliku razliku. Svi narodi došli su do izražaja, nitko nije bio zanemaren, sve je bilo dostojanstveno, a tako ljupko i lagano.

Hvala svima koji shvaćaju i prihvaćaju pozive na ovakva drugovanja, a posebice onima koji su na sva tri mjesta unijeli sebe u pripremanje hrvatskih kulinarskih specijaliteta i koji su u zajedništvu služili nazočnima. Opet se potvr-dila riječ Psalma: «Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti» (Ps 133, 1).Moramo napomenuti: na sva tri mjesta moglo je i trebalo biti više i Hrvata i Švicaraca. Mi, kršća-ni katolici, idemo na ista radna mjesta s drugim narodima i drugim vjerama, na iste stadione, u ista zabavišta i sastajališta, i nigdje nam ne smeta tuđi jezik nego samo u crkvi. Nekima je to iz-govor da ne dođu na ovakve susrete, a jamčimo vam da ste puno izgubili svi vi koji ste mogli doći, a niste došli i sudjelovali na ovim skupovi-ma naše katoličke raznolikosti koju nam je dragi Bog darovao da je vedrim i otvorenim srcem ukomponiramo u katoličko zajedništvo.

Misijska kronika

22 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

MISIJA AARGAUMisijski kalendar

Hrvatska katolička misija Bahnhofplatz 1, 5400 Baden, Telefon: 062 822 04 74; Faks: 062 822 57 75Natel: 079 819 87 15E-Mail: niko.leutar@kathaargau.chwww.hkm-aargau.chMisionar: fra Niko LeutarSuradnici: Mario Lovrić i Sanja Nevistić Slavka Minarski (orguljašica i vod. zborova)

■ Raspored misa

■ AARAU/ BUCHS: crkva sv. Ivana, Bühl- strasse 8, svake nedjelje u 9.30■ WETTINGEN: crkva sv. Ante, Zentral-strasse 59, svake nedjelje u 12.15 sati, te krunica i sv. misa svakog prvog i trećeg če-tvrtka u mjesecu u 19.30 u kapeli, a svakog četvrtka krunica u 19.30■ MENZIKEN: crkva sv. Ane, Mühlebühl-strasse 5, svake 2. i 4. nedjelje u 16.00 sati.■ ZOFINGEN: crkva Krista Kralja, Mü-hletalstrasse 15, svake 1. 3. i 5. nedjelje u mjesecu u 16.00■ RHEINFELDEN: crkva sv. Josipa, Her-mann-Keller-Strasse 10, svake 4. subote u mjesecu u 17.45■ BAD ZURZACH: crkva sv. Verene, Haupt- strasse 42, prva subota u mjesecima: veljača, ožujak, svibanj, lipanj, rujan, listopad i studeni - u 18.00 krunica, a u 18.30 sv. misa■ OBERENTFELDEN: crkva sv. Martina, Erlenweg 5, svakog petka krunica u 19.30 sati, a 1. i 3. petka krunica i sv. misa, te sva-kog 1. petka klanjanje Presvetom. Marijana Kovač, kći Domagoja i Ivane

r. Perković, 7. listopada 2017. u NussbaumenuSofia Zurić, kći Marija i Andree r. Kralova (Dielsdorf), 21 listopada 2017. u WettingenuKlara Savić, kći Dražena i Marijele r. Kovačević, (Niederlenz), 4. studenoga 2017. u Bad ZurzachuDavina Kovačević, kći Danijela i Danijele r. Poljaković, (Suhr), 4. studenoga 2017. u BuchsuSantiago Aleyo Billwiller, sin Mike Roberta i Mande r. Krajinović, (Oftringen), 25. studeno-ga 2017. u ZofingenuElena Marković, kći Dražena i Sladjane r. La-zić, (Lostorf), 25. studenoga 2017. u BuchsuElin Sofia Bošnjak, kći Nenada i Mateje r. Ma-tošević, (Neunenhof), 25. studenoga 2017. u WettingenuIva Gašić, kći Josipa i Ane r. Matić, (Rheinfel-den), 25. studenoga 2017. u Rheinfeldenu

IGOR HABIJANOVIĆ I IVANA NIKOLIĆ, 30. lipnja 2017. u OpatijiDARKO JELOVIĆ I JANJA TOKIĆ, 30. rujna 2017. u LenzburguBORIS SOLDO I MARIJA REZIC,5. kolovoza 2017. na Širokom BrijeguMARIJO MATIĆ I MAJA SIMIĆ,18. studenoga 2017. u Rudolfsttettenu

Kršteni u Misiji

BOŽIĆNE MISE

POLNOĆKE, 24.12. 2017.Zofingen u 18.30 satiWettingen u 20.30 satiOberentfelden (Erlenweg) u 00.15 satiLijepo Vas zamoljavamo da ne dolazite prera-no jer misa naših domaćina traje do ponoći.

BOŽIĆ, 25.12. 2017.Wettingen u 12.30 satiBuchs u 15.00 sati

SVETI STJEPAN, 26.12. 2017.Wettingen u 12.15 sati

SVETA OBITELJ, 31.12. 2017.Wettingen u 12.15 satiBuchs u 9.30 satiZofingen u 16.00 sati

NOVA GODINA, 1.1. 2018.Wettingen u 12.15 satiBuchs u 15.00 sati

BLAGOSLOV SOLI I VODE i BLAGOSLOV DJECEBlagoslov soli i vode bit će 7. siječnja 2018. na misama u Buchsu, Wettingenu i Zofingenu.Toga dana pada i blagdan Isusova krštenja. Bit će blagoslov djece na svim misama, a u nedjelju 14. siječnja 2018. u Menzikenu bla-goslov soli i vode te djece.

Raspored održavanja vjeronauka za prvopričesnike i krizmanike(župna kateheza):

Baden, srijedom u prostorijama naše Misije od 14.00 do 15.00 sati – prvopričesnici, a od 15.00 do 16.00 sati – krizmaniciAarau, srijedom u prostorijama naše Misije od 17.00 do 18.00 sati – prvopričesnici, a od 18.00 do 19.00 sati - krizmanici

Susret mladihPrve i treće subote u mjesecu mladi imaju su-sret u Badenu u prostorijama Misije.

Važniji termini početkom 2018.

Čista srijeda – PepelnicaWettingen, 14. veljače 2018. sv. misa u 19.00 sati

Korizmena duhovna obnovaOd 16. do 18. veljače 2018. u našoj misiji bit će korizmena duhovna obnova. Petak u Aarau u 18.00, a u subotu u Wettingenu u 18.00 sati, te u nedjelju na svim misama. Voditelj duhovne obnove bit će prof. dr. Ante Vučković iz Splita.

Tečaj priprave za brakSve one koji se u 2018. godini spremaju na skla-panje crkvenog braka, podsjećam na obvezu pohađanja tečaja priprave za brak. U našoj Mi-siji bit će tečaj od 26. do 28. veljače 2018. s po-četkom u 19.30 sati u prostorijama naše Misije, Bahnhofplatz 1, Baden. Molim Vas, prijavite se!

Hodočašće u Armeniju Hodočašće je predviđeno u Armeniju od 8. do 13. svibnja 2018. (ako bude dovoljan broj pri-javljenih). Prijave se primaju odmah i do sre-dine prosinca.

Prva pričest 2018.Prva pričest bit će u subotu, 19. svibnja 2018. u 11.00 sati u crkvi sv. Petra i Pavla u Aarau.

Krizma 2019.Sveta krizma bit će 2019. godine.

Blagoslov obiteljiBlagoslov obitelji započet će odmah nakon Nove godine. Potrebno je ispuniti ponuđenu prijavni-cu ili se prijaviti kod voditelja u vašim mjestima. Kod svih, koji to žele, svećenik će doći! Napravljen je i raspored, ali ako se dogodi ne-što nepredviđeno toga dana (npr. sprovod ili sl.) ta mjesta se prebacuju na datum nakon obi-laska svih predviđenih mjesta.

Vjenčanja Buchs – 30 godina slavljenja svete mise na hrvatskom jezikuU nedjelju 19. studenoga 2017. proslavili smo u Buchsu 30 godina redovitih slavlja sv. misa na hrvatskom jeziku. Tom prigodom ugostili smo iz Domovine VIS Jukić – vokalano instrumentalni sastav franjevačkih bogoslova iz Sarajeva. Nakon mise misijsko vijeće je organiziralo Apéro za sve. Mladi fratri animirali su pjevanje i na misama u Wettingenu i Zoffingenu toga dana.

BOŽIĆNE ISPOVIJEDIMenziken, 29.11. 2017. u 18.00 satiBuchs, 6. 12. 2017. u 18.00 satiWettingen, 11. 12. 2017. u 18.00 satiZofingen, 14. 12. 2017. u 18.00 satiRheinfelden, 16. 12. 2017. u 17.45 sati

MISE ZORNICE U DOŠAŠĆUSrijeda, 6., 13. i 20. prosinca 2017. u 6.30 sati u Buchsu Petak, 8., 15. i 22. prosinca 2017. u 6.30 sati u Wettingenu

NIKOLINJEOve godine imat ćemo zajedničko Nikolinje za cijelu Misiju u subotu, 9. 12. 2017. u 17.00 sati u Suhru- Zentrum Bärenmatte (Turn-hallenweg 1).

BOŽIĆNI KONCERTU petak 15. prosinca 2017. u crkvi sv. Ivana u Buchsu održat će se po prvi put božićni kon-cert uz nastup Velikog zbora, Vis Agape, Dječ-jeg zbora, KUD-a Solothurn. Sve vas srdačno pozivamo!

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 23

U našoj Misiji od 26. do 29. listopada 2017. održana je duhovna obnova, zavjetno ho-

dočašće u Bad Zurzach i proslava Dana misije. Tema duhovne obnove, koju je predvodio fra Drago Vujević, bila je: Zašto biti kršćanin? U svijetu koji propagira slobodu izbora, gdje nema stalnih i neupitnih vrijednosti, gdje se iznova propituje smisao vjere i pripadnosti ne-koj religiji, gdje je sve otvoreno i usmjereno na materijalno blagostanje, koji je smisao izbora: Ja želim biti kršćanin!? «Ako je kršćanstvo istina, tada ono nema drugu svrhu nego usmjeravati ljude k Bogu, koji je svrha svega. Vjera koja se pokušava pro-dati kao korisna za neku drugu svrhu – jer nam pomaže voditi uravnotežen život, oslobađa stresa, vraća narušeno zdravlje, rješava prak-tične probleme ili oslobađa od patnje – jedno-stavno sama sebe poništava! Ako vjeru treba opravdati time da je korisna za nešto drugo, onda to nije kršćanstvo, a pogotovo nije »bi-blijska vjera“. Timothy Radcliffe Druga večer duhovne obnove odvijala se u Aarau, u crkvi svetog Petra i Pavla. Biblijska vjera, što je to? Bog je dobar, a da ne očekuje za to nikakvo priznanje. Stoga ga istinski ljubimo tek ukoliko od njega baš ništa ne očekujemo za uzvrat nego mu se prepuštamo s povjerenjem. Biblijska vje-ra je traganje, a ne otvoren put, povjerenje, a ne znanje. Sv. Pavao kaže da je vjera: « …sigurnost u ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarno-sti kojih ne vidimo.» U subotu je bilo 23. hodočašće Sv. Vereni u Bad Zurzach te treći dan duhovne obnove. Fra Drago je govorio na temu: Izazov križa! Nije lako prihvatiti križ u svijetu koji nudi i propagira jednostavna rješenja, kako uklopi-ti žrtvu u život «blagostanja i lakih rješenja»?

Može li križ postati moj slobodan izbor, i jesam li spreman slijediti Krista te na putu vjere reći sa sv. Pavlom: «A ja sam daleko od toga da se ičim ponosim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu!» Gal 6,14 U nedjelju, 29. listopada, misno slavlje je bilo u velikoj dvorani u Suhru. Euharistija, mjesto susreta! Odavno smo naučili da je naša kršćanska dužnost svake nedjelje poći u crkvu. Tamo susrećemo ljude koji također ne zanemaruju tu obvezu. Ali pravi smisao Euharistije je u susretu s Kristom! Svaka Sv. misa je proslava Uskrsnuća Gospodnjeg i spomen- čin našeg spasenja i otkupljenja. Trebao bi to biti susret koji me mijenja, susret u kojem dopuštam da On u meni čini «sve novo». Euharistijski susret je temelj naše vjere, traži duboku svijest o važnosti tog sakramen-ta, traži spremnost na promjenu i prihvaćanje posljedica te promjene, a to je obraćenje, pro-mjena života, hod za Kristom, novo stvorenje u Kristu! Nakon euharistijskoga zajedništva koje je predvodio fra Drago, nastavljeno je zajedništvo uz blagovanje koje su pripremile vrijedne ruke naših suradnika. Prve dvije večeri glazbeno su nas oboga-ćivali članovi misijskog glazbenog sastava Vis Agape, u subotu je pjevao Veliki misijski zbor. U nedjelju, na danu Misije i proslave zaštitnika svetog Ivana Pavla II. lijepim, skladnim pjeva-njem uveličali su misno slavlje naši zborovi: dječji zbor, Vis Agape i Veliki zbor pod ravna-njem gosp. Slavke Minarski. Ovim putem zahvaljujm svima koji su na bilo koji način pomagali i uveličali ove velike dane za našu misiju.

Misijska kronika

U Gospinu svetištuU četvrtak 6. listopada 2017., u večernjim sati-ma, hodočastili smo Gospi u Leuggern. U Gos-pinoj špilji, molili smo krunicu i slavili sv. misu.

JubilarciU nedjelju 22.10. 2017., na svim svetim misa-ma, molili smo za bračne jubilarce. Njih prijav-ljenih, ove godine, bilo je 21. Svaki par, uz Božji blagoslov, dobio je Katekizam katoličke Crkve (kompendij) i križ. 50 g. Palavra Anto i Slavica; 40 g. Erceg Antić i Ljubica; 35 g. Bralo Ivica i Mirjana, Domić Anto i Ljubica, Božić Ivica i Marija, Barać Slav-ko i Danica, Barać Srećko i Ana, Jurić Drago i Ivanka; 30 g. Baškarad Ivica i Albica; 25 g. Mihalja Pero i Anđa, Petrić Marko i Sandra, Devčić Tomislav i Lidija, Topalović Anto i Ve-sna; 20 g. Bilješko Dragan i Marica, Lovrino-vić Željko i Katja; 15 g. Lovrić Drago i Sybille, Blažak Denis i Katica, Dovođa Anto i Ivana, Duvnjak Bruno i Ljubica; 10 g. Garić Stipo i Snježana; 5 godina: Gašić Danijel i SilvanaSvim jubilarcima iskrene čestitke!

Ministrantski susretU subotu u Köllikenu 11.11.2017. imali smo po prvi put u našoj misiji Ministrantski susret. Tu smo se upoznavali, vježbali i družili se u vreme-nu od 10 do 15 sati. Prisutno je bilo 41 dijete.

Dan naroda – Tag der VölkerZajedno s domaćinima i Talijanima u nedjelju 12. studenoga 2017. u crkvi sv. Ante u Wettin-genu proslavili smo Dan naroda.

Susret mladih u LuzernuU subotu 18. studenoga 2017. - na obljetnicu grada heroja Vukovara - imali smo svetu misu za mlade uz druženje u Luzernu. Uz mlade iz naše misije bili su prisutni i mladi iz Züricha i Luzerna sa svojim voditeljima. VIS Jukić nas je sve obogatio svojim pjevanjem i sviranjem.

Duhovna obnova u Misiji na temu «Zašto biti kršćanin?»

Suhr, 29. listopada 2017. - Dan misije

Hrvatska katolička misijaLandhausstrasse 15, 6340 BaarTelefon: +41 767 71 43Fax: +41 41 767 71 44E-Mail: hkm@zg.kath.chMisionar: fra Slavko AntunovićLanggasse 18, 6340 BaarTelefon: +41 41 763 11 86Natel: +41 79 939 13 93 E-Mail: slavko.antun@gmail.comSuradnica: s. Zdenka ĆavarUredno vrijeme: utorkom i petkom od10.00 do 12.00 i od 15.00 do 17.00 sati. Ostalim danima prema dogovoru.

■ Raspored misa

■ ZUG: crkva Gut Hirt, Baarerstr. 62, svake nedjelje u 11.00 sati.■ ALTDORF: kapelica sv. Josipa, Missionsha-us, St. Josefs-Weg 15, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 17.00 sati.■ PFÄFFIKON: Pfarrkirche, Mühlematte 3, svake 2. i 4. nedjelje u mjesecu u 14.30 sati.■ SCHWYZ: Kapuzinerkirche, Herrengasse 33, svake 2. i 4. subote u mjesecu u 17.00 sati. ■ EINSIEDELN: svake 1. subote u mjesecu u 19.00 sati.

24 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

MISIJA ZUGBOŽIĆNI RASPORED SV. MISABadnjak, 24.12.2017.Lachen (Riedkapelle) u 19.30 satiBrunnen (St. Theresienkirche) u 22.00 sataBaar (St. Martin) u 00.30 sati

Božić, 25.12.2017Zug (Gut Hirt) u 11.00 sati

Sv. Stjepan, 26.11.2017.Zug (Gut Hirt) u 11.00 sati

Sv. Obitelj - Iseljenički dan, 31.12.2017.Zug (Gut Hirt) u 11.00 sati

Nova godina, 1.1.2018.Zug (Gut Hirt) u 11.00 sati

Bogojavljenje – Sv. Tri kralja proslavit ćemo u nedjelju 7.1.2018.Zug (Gut Hirt), u 11.00 sati – blagoslov soli i vodeAltdorf, u 17.00 sati – blagoslov soli i vode –blagoslov djece

Schwyz, subota 13.1.2018. u 17.00 sati – blagoslov soli i vode - blagoslov djeceZug (Gut Hirt), 14.1.2018. u 11.00 sati – blagoslov djecePfaffikon, 14.1. 2018. u 14.30 sati blagoslov soli i vode – blagoslov djece

Matea Perković, kći Mate i Petre r. Mrdalj, 14.10.2017. u Schwyzu (Kapuzinerkirche)Sara Crnjac, kći Zlatka i Lidije r. Zeljko, 4.11.2017. u Rischu (St. Verena)Nora Štrbac, kći Marka i Katarine Štrbac, 25.11.2017. u Zugu (Gut Hirt)Noah Emanuel Mandić, sin Igora i Mihaele r. Grgić, 10.12.2017 u Zugu (Gut Hirt)

KRISTIAN KOVAČEVIĆ I DEJANA RUSAN, 17. lipnja 2017. u BaaruIVAN BIUK I MELANIE BARIŠIĆ, 28. srpnja 2017. u Đakovačkoj SatniciANTE JURILJ I MONIKA ZELJKO, 29. srpnja 2017. u Širokom BrijeguBORIS SOLDO I MARIJA REZIĆ, 5. kolovoza 2017. u Širokom BrijeguTOMO GAVRIĆ I ANTONIJA ČOLIĆ, 19. kolovoza 2017. u SempachuDENIS DUBRAVAC I IVONA ILIĆ, 26. kolovoza 2017. u BaaruDEJAN MARKOVIĆ I PATRICIA DIVKOVIĆ, 7. listopada 2017. u PorečuJOSIP MILARDOVIĆ I MARJANA GARIĆ, 14. listopada 2017. u Rischu

Proslava sv. CecilijeOvogodišnji susret članova misijskih vijeća, pje-vača i suradnika su pripremili članovi Misijskog vijeća Altdorfa u dvorani u Silenenu. Bilo je to u subotu, 4. studenog. Tako se nastavlja tradi-cija da pripremu tog susreta naizmjenično pri-premaju sva misijska vijeća. Svi članovi vijeća, pjevači i drugi suradnici dođu na taj susret. Tako je bilo i ove godine. Domaćini su se pobrinuli i za glazbu i za dobra ukusna jela, tako da svim ta večer bude ugodna i zabavna. Hvala im!

Dan naroda i 80. obljetnica posvete crkveDan naroda proslavljen je 5. studenog 2017. sa župljanima župe Gut Hirt i zajednicom Si-rijsko-ortodoksne crkve, te zajednicom engle-skog govornog područja, tako da su se u crkvi čula četiri različita jezika na kojima smo slavili Boga molitvom i pjesmom. Svakako najjači do-jam kao i svaki put na sve prisutne ostavilo je pjevanje Očenaša Sirijsko-ortodoksne zajedni-ce na aramejskom jeziku, dakle na jeziku ko-jim je govorio Isus. Taj dan smo proslavili i 80. obljetnicu posvete crkve Gut Hirt, crkve koja je na neki način i naša misijska crkva, jer u njoj imamo svake nedjelje sv. misu, u kripti prigod-no i na prve petke kao i slavlje sakramenata. Poslije mise družili smo se na zajedničkom aperu u dvorani župe.

Hodočašće u Poljsku - od 8. do 12. svibnja 2018. Prvi dan najave bilo je sve popunjeno. Upisani koji još nisu sigurni u svoj odlazak neka se do kraja 11. mjeseca odluče da bi mogli u slučaju otkazivanja poći neki s liste čekanja.

Program hodočašća:

1. dan: ZURICH-KRAKOW 8.5.2018. Sastanak hodočasnika u zračnoj luci u Zurichu 2 sata prije polijetanja zrakoplova. Obavljanje zra-koplovnih formalnosti. Polazak zrakoplova za KRAKOW u 7.30 sati. Dolazak u 9.00 po lokal-nom vremenu. Nakon obavljanja zrakoplovnih formalnosti početak obilaska Krakowa. Ručak. U poslijepodnevnim satima smještaj u hotel. Odmor. Misa. Večera. Noćenje.

2. dan: KRAKOW-KAZIMIERZ-WILELICZKA 9.5.2018. Doručak. Nastavak razgledanja Kra-kowa, jednog od najstarijih gradova Poljske: brdo Wawel s dvorcem, katedrala, Stare miasto, Collegium Maisu, glavni gradski trg, Mariacki, predstavljanje jantara. Misa. Ručak u resto-ranu u centru Krakowa. Nakon ručka posjet Kazimierz, židovska četvrt Krakowa. Odlazak u rudnik soli Wieliczka, jedan od najstarijih svjetskih rudnika soli koji je još otvoren. Godi-ne 1978. uvršten je u UNESCOV popis svjetske baštine. Večera u Wieliczki. Povratak u hotel. Večera. Noćenje.

3. dan: KRAKOW-WADOWICE-KALWARIA -LAGIEWNIKI-KRAKOW 10.5.2018. Do-ručak. Nakon doručka odlazak do Wadowi-ca, rodnog mjesta sv. Ivana Pavla II. Posjet rodnoj kući i župnoj crkvi gdje je sveti Ivan Pavao II. kršten. Ručak. Odlazak do svetišta KALWARIA ZEBRZYDOWSKA koje je nakon Czestochowe najposjećenije svetište Poljske. Kalvarija Zebrzydowska je maniristički hodo-časnički park izgrađen u 17. stoljeću u duhu protureformacije koja je poticala izgradnju «Kalvarija» u katoličkoj Europi. Na povratku u Krakow posjet svetišta Božanskog Milosrđa u kojem se nalazi slika Božjeg milosrđa. U sve-tištu su i posmrtni ostaci sv. Faustine Kowal-ske. Misa u svetištu. Povratak u hotel. Večera. Noćenje.

4. dan KRAKOW-AUSCHWITZ-CZESTO-CHOWA-KRAKOW 11.05.2018. Doručak. Nakon doručka odlazak do spomen područja Auschwitz, koncentracijskog logora iz 2. Svjet-skog rata koje je na neki način simbol strada-nja Židova. Nakon posjeta ručak. Nakon ruč-ka vožnja do Czestochowe, svjetski poznatog marijanskog svetišta Crne Gospe. Razgled pa-vlinskog samostana. Gdje se nalazi čudotvorna slika Blažene Djevice Marije. Misa u svetištu. Polazak za Krakow. Večera. Noćenje. 5. dan: KRAKOW-ZURICH 12.5.2018. Doručak. Misa. Slobodno vrijeme do polaska u zračnu luku. Obavljanje zrakoplovnih formal-nosti. Let za Zurich u 9.15. Dolazak u Zurich u 11.10.

Vjenčanja

Kršteni u Misiji

Najave za slijedeću 2018. godinuPokladna zabava – 10. veljače 2018. u Baaru za cijelu MisijuTečaj priprave za brak – 19., 20. i 21. veljače 2018. u Baaru, Landhausstrasse 15, u 19.00 sati. Ne treba se posebno prijavljivati. Prijava je dolazak na prvu večer.Duhovna obnova – 22.,23.,24.i 25. veljače 2018. u Misiji (Gut Hirt, Zug)Prva sv. Pričest – 15. travnja 2018. u Zugu

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 25

U subotu, 23. rujna 2017. dvorana Waldmannhalle u Baaru bila je već po deseti put ispunjena članovima misije Zug i

njihovim gostima. Za dobro raspoloženje i zabavu su se pobri-nuli Alkari iz Züricha, a iz domovine Indira i Colonia Forza. Kao i svaki put do sada bila je to humanitarna večer na kojoj se prikupilo 8000 CHF za Udrugu fra Mladen Hrkać.

«Ova večer je jedinstvena jer obuhvaća cijelu misiju. Jedinstve-na je i sa svojim ciljem jer je cjelokupni prihod namijenjen Udruzi fra Mladen Hrkać koja skrbi za bolesnu djecu i rodite-lje koji s njima dolaze u Zagreb na liječenje. Udruga obiteljima pronalazi smještaj, obavlja administrativne poslove i brine se za njih tokom boravka u Zagrebu. Hvala vam svima koji svo-jim dolaskom podržavate ovu, hvale vrijednu večer» , rekao je između ostalog fra Slavko i zahvalio članovima misijskog vijeća na njihovom nesebičnom radu. (Izvor: www.moja-do-movina.net)

Mladi voditelji Tatjana Ivanović i Leonardo Kafadar pozdra-vili su goste u ime organizatora, a prisutnima su se obratili fra Slavko i fra Rade, sadašnji i bivši voditelj misije.

Hrvatska humanitarna večer u BaaruCijela večer, tombola i sve drugo je proteklo u najboljem redu. Zahvala za to ide svim članovima misijskih vijeća: Zuga, Altdorfa, Pfäffikona i Schwyza, a za bogatu tombolu obitelji Lekić i darova-teljima.

„Ova deseta hrvatska humanitarna večer u Baaru i ovaj je put bila odlično organizirana. Bogata kulinarska ponuda, veseli domaćini i dobri zabavljači ispunili su sva očekivanja posjetitelja. (Izvor: www.moja-domovina.net)

Hrvatska katolička misijaAl Mai 18, 6528 CamorinoTelefon: 091 840 23 06Faks: 091 840 29 05Mobilni: 079 203 92 40E-Mail: hkm.ticino@publidesk.chwww.hkm-ticino.chMisionar: fra Slaven Mijatović

■ Raspored misa

■ ASCONA: crkva u Collegio Papio, svake nedjelje u 9.30 sati■ BIASCA: Chiesa parrocchiale, svake nedjelje u 11.30 sati■ GIUBIASCO: Chiesa san Giobbe, svake nedjelje u 13.00 i svakog I. petka u 19.00 sati■ LOCARNO: Chiesa Nuova, via Cittadella 17, svakog utorka u 19.00 sati■ LUGANO: S. Lucia, Massagno, svake subo-te u 19.00 sati

26 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

MISIJA TICINO

RASPORED MISA ZA BOŽIĆNE BLAGDANE BADNJAK, 24. prosincaAscona, u 21 sat Lugano –S. Antonio, u 23 sata BOŽIĆ, 25. prosincaAscona, u 10 sati Giubiasco, u 13 sati i Massagno, u 18 satiSTJEPANDAN, 26. prosinca Svete mise kao na BožićIVANDAN, 27. prosincaMassagno, sv. misa u 19 sati

BLAGOSLOV OBITELJI

Za blagoslov obitelji potrebno se prija-viti – ispuniti obrazac da svećenik zna

koje obitelji žele blagoslov. Ako toga dana – prema rasporedu, netko poželi blagoslov a nije ispunio obrazac - potrebno je da to javi ili svećeniku ili voditelju za blagoslov u tom dijelu da ne dolazimo u neugodne situacije. Svima koji žele svećenik će doći!Blagoslov ćemo započeti odmah iza Nove godine – prema rasporedu blagoslova. Ako se dogodi nešto nepredviđeno pa taj dan svećenik ne može doći u blagoslov (sprovod ili sl.) blagoslov tog mjesta obavit će se naknadno ...

Lijepo bi bilo da obitelji budu zajedno – ako je moguće i da na obiteljskom stolu stoji blagoslovljena voda – križ – svijeća i poželjno – Sveto pismo, Biblija. Blagoslov je izraz poniznosti i zahvalnosti Bogu – preporuka njegovoj Svemoći i Milo-srđu – izraz ljubavi prema Kristovoj Crkvi ...

Svim ljudima dobre volje – Božji blagoslov!

RASPORED BOŽIĆNIH ISPOVIJEDI

Božić je za nas kršćane blagdan radosti. Kao što se kršćani uskrsnim otajstvima raduju jer je Dobro pobijedilo zlo, život pobijedio smrt, tako o Božiću kršćanin osjeća radost ovozemnog života. Jer – Kraljevstvo Božje dolazi nam po Djetetu Isusu. Istina, ne u svoj punini – ali svaka radost u ovom životu jest odraz, pred-skazanje buduće vječne radosti koju Bog pripravi onim ljudima koji Njega ljube. Onda, nije najvažnije to izvanjsko slavlje-nje Božića, koliko je važno ovo unutarnje – osjećamo li radost jer smo ljudi koji lju-be Boga i njegova stvorenja? Kao što Isus sada dolazi u formi-ulozi-liku Djeteta – tako će opet doći u formi-ulozi-liku Kralja Svemira – gospodara i sudca! Zato mi kr-šćani odbacujemo sve ovozemne zapreke koje nam priječe da se radujemo Gospo-dinu i u Gospodinu. Možda je najveća za-preka materijalno – koje nam neda gledati i vidjeti duhovnim očima... Prigoda za odbaciti, odreći se svake zapreke, grijeha koje nam priječe radost u Gospodinu jest sveta Ispovijed. Ne treba grijeh izmišljati – ako nismo sagriješili – ali pred svojim Bogom nemojmo grijeh ni tajiti – jer pri-znanjem svojih grijeha – skrušenim kaja-njem stječemo Njegovu milost ... a milost rodi blagoslov – a blagoslov sreću ...

Fra Šime Ivelj, svećenik-redovnik Bosne Srebrene, sin Posavine, bit će naš duhovni voditelj, ispovijednik i dragi gost tih dana. Već mu izražavamo iskrenu dobrodošlicu, zazivamo Božji blagoslov na sve naše obi-telji, pojedince, bolesnike, osamljenike ... na cijelu zajednicu Hrvata u Ticinu.

UTORAK, Ascona, 12. prosinca 2017. u 18 sati (nema sv. mise)SRIJEDA, Lugano, 13. prosinca 2017. u 18 sati (nema sv. mise)ČETVRTAK, Locarno, 14. prosinca 2017. u 18 sati (sv. misa) PETAK, Giubiasco, 15. prosinca 2017. u 18 sati (sv. misa)SUBOTA, Lugano, 16. prosinca 2017. u 18 sati (sv. misa)NEDJELJA, Ascona, 17. prosinca, od 8.30, a u svim mjestima Ispovijed prije svetih misa

NIKOLINJE

Tradicionalni, božični susret Hrvata Ti-cina – u Luganu i Giubiascu, održat će se 25. studenog, Lugano i 2. prosinca – Giu-biasco. Istina, sv. Nikola treba obradovati najmlađe – djecu, zato smo ove godine stavili naglasak na taj dio. Ali je istina da se Hrvati Ticina najvećim dijelom sastaju upravo u ovo Božićno vrijeme kako bi jed-ni drugima čestitali – vidjeli se, popričali izmijenili razmišljanja, poslovne kontakte. Neka i ovaj blagoslov bude radost svim Hrvatima – i starima i mladima ali napose onima koji se raduju sv. Nikoli ...

NOVOIZABRANI ČLANOVI MISIJSKIH VIJEĆA

Dana 11. i 12. studenog 2017. zajednica Hrvata u Ticinu izabrala je nove članove i vodstvo svojih Misijskih vijeća. Kandi-date su predložili i izabrali članovi zajed-nice u Luganu poslije redovite sv. mise u subotu 11. studenog 2017. Izabrani su:

Ilija/Danijela Jeleč (predsjednik), Ivica/Snježana Pavić (tajnik), Ante Gašpar (bla-gajnik), Jozo/Slavica Ćutunić (blagajnik), Jakov/Jelena Puđa (rizničar), Mario/Jozo Terzić, Ivica/Snježana Pavić, Ivo Mandić .

I u zajednici Ascona, Biasca, Giubiasco izabrani su novi članovi Misijskog vijeća:

Katarina Čalušić, Paolina Andrijanić, Andrija Petrić, Anto Pušeljić, Ilija Marić, Mario Marić, Blaž/Kristina Božić, Marko Antunović, Jure/Anamarija Drinjak, Pere/Ivana Markić, Marinko/Janja Galić, Petar/Ivana Kuliš.

Ovi članovi zajedno sa svećenikom nose odgovornost funkcioniranja naše zajed-nice. Sa starijim iskusnijim članovima, sa dobrovoljcima, obiteljima i pojedincima spremnima na pomoć, sa mladima koji su na raspolaganju – zatim: sa misnim pomoćnicima u svim crkvama, čitačima, misnistrantima, voditeljima Cromina, mladih, voditeljima blagoslova kuća na-damo se da ćemo poboljšati rad u našoj zajednici.

Iskrena zahvalnost svim dosadašnjim članovima Misijskih vijeća, računajući uvijek na njihovu pomoć, puno blagoslo-va i uspjeha novim članovima – s moli-tvom da našu zajednicu dobri Bog blago-slovi i čuva.

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 27

ISPRIKA UZ OVAJ BROJ MOVISAČitateljima iz Ticina ispričavamo se zbog nedostatka pojedinih članaka – statistike i obavijesti o primljenim sakramentima. Objavit ćemo ih u idućem broju MOVIS-a.

misionar i članovi Misijskih vijeća, Svim čitateljima našega Glasila – Svim Članovima hrvatskih udruga, KUDova, Klubova, Hrvatske nastave i svim članovima hrvatske zajednice u Ticinu – svim Hrvatima u domovinama i raspršenima po svijetu – svim ljudima drage, dobre volje želimo Sretan Božić i blagoslovljenu novu 2018. godinu.

28 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

Kršteni u Misiji

Reiserstrasse 83, 4600 Olten

Telefon: 062 296 41 00 Fax: 062 296 41 01E-Mail: sito.coric@gmx.net

Misionar: fra Šimun Šito Ćorić

Hrvatska kućaReiserstrasse 83, 4600 OltenTelefon: 062 296 41 00 Fax: 062 296 41 01

■ Raspored misa

■ SOLOTHURN: crkva Hl. Geist-Kirche (Hrv. crkva), Wengi Brücke, uvijek prema dogovoru■ DULLIKEN: crkva sv. Vendelina, Bahnhof-strasse 44, svake nedjelje u 12.00■ SOLOTHURN: crkva sv. Marije, Allmen-dstr. 60, svake nedjelje u 14.30 sati■ BALSTHAL: župna crkva, St. Annagasse 2, 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 17.00 sati.■ Molitvene skupine■ Crkva sv. Martina u Zuchwilu, svakog če-tvrtka u 18.30 sati.■ Crkva sv. Vendelina u Dullikenu, krunica svakog četvrtka u 19.00 sati.

HKUD «ZLATNI VEZ» 2017.Naša misijska folklorna grupa koju predvodi učiteljica folklora Ivanka Maslać, uz asistentice Mariju Maslać i Ivanu Majić, postale su mali hrvatski ambasadori hrvatskog folklora u Švi-carskoj. Kroz 2017. nastupili su na niz prigoda pred našim i drugim ljudima u Švicarskoj: za hrvatsko-švicarsku zajednicu u Dullikenu u veljači i sada za Nikolinje u prosincu, za ve-čer FOHS-a u Wangen a.d. Aare u veljači, za hrvatsko-švicarsku zajednicu za Nikolinje u Solothurnu, za «Noć Grahovčića» u veljači, za «Plehan-Derventu» u rujnu, za naše i Švicarce u Flueli-Ranfu na hodočašću sv. Bruder Klau-su u listopadu, svojim folklorističkim skladnim pjevanjem razveselili sve prisutne u Dullikenu i Solothurnu u travnju, a dobili su velike pohvale od raznolikih uzvanika i na jednoj švicarsko-hrvatskoj svadbi u rujnu. Svaki blagoslov i daljnji uspjeh svim našim fol-klorašima i uvijek bolje odnose međusobnog razumijevanja i prijateljstva!

BISKUP GMUER NA KRIZMI I DANU MISIJE

Dana 27.10.2018. prvi čovjek švicarske Crkve biskup Felix Gmuer, bazelski biskup, bit će dra-gi gost naše misije na krizmi, prvoj ispovijedi i Danu misije, s misnim slavljem u katedrali u Solothurnu u 15.00 sati. Planiran je i poseban program u gradu nakon tih slavlja. Prijave za krizmu i Prvu ispovijed još traju, a vjeronauk će početi u novoj godini.

NAŠE HODOČAŠĆE: BEČ, KRAKOV, ČESTEHOVA, PRAG

Od 9. (srijeda rano jutro) do 13. (nedjelja večer) 2018. pred nama je naše misijsko hodočašće s glavnim odredištem Majci Božjoj u Poljskoj: Čestehova, zvana «sjeverni Lurd» i sv. Faustina u Krakovu, najveća mističarka, apostol pobož-nosti Milosrdnom Isusu i čudotvorka. Prijave se još primaju.

Jason Sabelja, sin Silvera Ramadani i Ilijane Sabelja, 20. kolovoza 2017. u DullikenuKatarina Jurić, kći Roberta i Marine r. Bosnić, 15. listopada 2017. u Dullikenu Nina Mutabdžić, kći Marinka i Anite r. Zlatunić, 21. listopada 2017. u OltenuAna Barać, kći Zvonke i Ljubice r. Grgić, 21. listopada u SolothurnuMatea Barać, kći Zvonke i Ljubice r. Grgić, 21. listopada 2017. u SolothurnuLuka Radoš, sin Marka i Marije r. Vukadin, 11. studenoga 2017. u TrimbachuDario Poljak, sin Tina i Irene r. Šimleša, 12. studenoga 2017. u DullikenuMaris Jurić, kći Patrika i Anite r. Purković, 12. studenoga 2017. u DullikenuLion Tokić, sin Siniše i Danijele r. Babić, 18. studenoga 2017. u DullikenuIva Filipović, kći Bože i Anice r. Radoš, 25. studenoga 2017. u SolothurnuNoemi Filipović, kći Bože i Anice r. Radoš, 25. studenoga 2017. u SolothunuIvan Šarić, sin Tome i Štefanije r. Dimović, 26. studenoga 2017. u Dullikenu

ISPOVIJEDISolothurn, 18.12. 2017. od 17.00 do 19.00 sati.Dulliken, 19.12. 2017. od 17.00 do 19.00 sati.

BADNJI DAN Solothurn, 24.12. 2017. u 14.30 satiDulliken, 24.12. 2017. u 20.00 sati

POLNOĆKASolothurn, u 24.00 sata, s glazbeno-dramskim igrokazom.

BOŽIĆ - 25.12. 2017.Svete mise kao nedjeljom

SV. STJEPANDulliken, u 12.00 sati.

NOVA GODINAMise kao nedjeljom

SV. TRI KRALJA Mise kao nedjeljom

NAŠA VEČER ZA STUDENTE (FOHS)Ne propustite 12. veljače 2018. FOHSOVU ve-čer: kao i svake godine u Wangen an der Aare, dvorana Saltzhaus, uz odličnu zabavu, ugledne goste i domaće specijalitete, a sve u korist ta-lentiranih, a siromašnih studenata u domovini.

MAŠKARE I «HOĆU SE ŽENITI» Tradiciju naših misijskih maškara održat ćemo 3. veljače 2018. s početkom u 19.00 sati u na-šoj crkvenoj dvorani uz crkvu St. Marien u Solothurnu. Uz dobru glazbu, igre oko izbora najljepših i najružnijih maski, imat ćemo pri-godu vidjeti vrlo zabavnu humoresku «Hoću se ženiti!» Hrvatskog kazališta u CH. Promijeni-te tu večer svoju masku i dođite na ovu rijeko zabavnu večer!

DUBIČKO SIJELO I POSJET IZ DUBICEU našem Neuendorfu održano je dobro po-sjećeno 16. Dubičko sijelo 14.10 2017. Gosti iz domovine su bili župnik Gornje Dubice fra Mijo Šuman, predsjednik MZ-Gornja Dubica Drago Zečević i načelnik općine Odžak Jakov Ivanković. Fra Mijo je sutradan za nas sve imao sv. Misu u Dullikenu, gdje su se posebno oku-pili Dubičanke i Dubičani. Dobro je da svi naši krajevi njeguju ovakva druženja svojih zavičaj-nih zajednica, a i općenito je potrebno da se svi međusobno više družimo!

MISIJA SOLOTHURN

KOD SV. BRUDERA KLAUSADana 7.10.2017. bili smo u dva autobusa i sedam-osam osobnih automobila razdragani ho-

dočasnici sv. Bruder Klausu u Flueli-Ranfu i na njegovom grobu u Sachselnu. Obilascima svih mjesta vezanih za njega, pjesmama, molitvama, predavanjem, misom, pa Službom Riječi i privatnim pobožnostima bio je duhovno ispunjen naš prekrasan jesenski dan. Razveselili smo i stanovnike oba mjesta svojom masovnom prisutnošću kroz cijeli dan, posebice pjesmom i plesom na gradskim trgovima naše folklorne grupe «Zlatni vez». A i tjelesno smo se pokrijepili najrazno-likijim i najbogatijim dosad u misiji piknikom i dobrom kapljicom, ali i opustili se kraj jezera uz kavu na suncu. Nekoliko švicarskih novina je pisalo o nama, a po pola stranice su nam posvetili «Solothurner Zeitung» i «Oltner Tagblatt» (30.10.2017.).

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 29

DOBRO JE ZNATI … Da bismo djelovali

Vijesti izabire i komentira: Fra Šito

Što će ti vjera, ako ne rađa dobrim djelima?! Sv. Jakov, apostol

Izgradnjom dvije crkve koje je naša misija podigla u mjestima Kipukwe i Nkolomone

u Kongu (obje su sada pokrivene i izrađuju se unutra), naša misija Solothurn pokazala je «dodatnu kršćansku vrijednost» i neizmjerno razveselili našu braću i sestre u tom jednom od najsiromašnijih krajeva svijeta. Neobično je bilo gledati kojim su žarom vjernici misije Solothurn prihvatili ideju svoga misionara fra Šite! Naime, plan je bio da se darovima vjerni-ka u misiji sagradi crkva u mjestu Kipukwe, a onda su ljudi darovali toliko novca da je dote-klo za granju još jedne crkve, one su u pustom mjestu Nkolomone. Velika hvala svim darovateljima i Bog će im stostruko nadoknaditi, posebice «kumovima crkava»: Mato i Kata Jurkić za Kipukwe te Luka i Marija Stanković za Nkolomone. Značajne

svote novca dali su još jedna anonimna oso-ba, Franjo i Marija Vugdelija i Zlatko i Kajka Daidžić. Ovdje donosimo dijelove iz dva pisma misionara fra Filipa Sučića koji je vodio ove radove, a s njime su bili još fra Ante Kutleša i fra Pere Čujić. Pa i opisi fotografija koje nam je slao za arhiv puno nam govore.

20.veljače 2017.(…) Radovi na oba mjesta su u toku. U Kipu-kwe primiču se krovu. U Nkolomone zidaju iznad metra i pol (dakle zid i prozori). Kišna je sezona pa zidari moraju tražiti vrime kad kiša prestane (kao između kiša). Što ćeš, takva je sezona, takva situacija. Imao sam cili misec dana problema s kamionom. Morala biti revi-zija motora, pa kupuj dijelove, pa oće doć pa neće (iz daleka, iz Lubumbashija), pa jedva nekako... (baš pravo misionarski). A i internet nije «htio»... Plaćaju za nas u Belgiji, pa nije bilo plaćeno (zaboravila sekretarica), pa od-mah kao automatski nestalo mreže..., pa čekaj, čekaj, i smilovali se... Vrlo ti srdačan pozdrav i svim «Kipukwašima» i «Nkolomonašima» u misiji Solothurn i oko nje. Svi ste vi pravi.Fra Filip iz Konga

14.7.2017(…) I prije tvojih upita planirao sam ti pisati o Kipukwe i Nkolomone. Ali odmah da ti kažem: Nas misionara evo u Domovini, evo nas u To-mislavgradu. Vratili se i fra Ante i fra Pere i ja osobno. Misionarski život u Kongu je završen. Na prvog srpnja ove godine predali smo sve

domaćoj «crnoj» braći. Mene je naslijedio fra Narcisse. Odredba da se sve preda domaćim pastoralnim snagama je donesena u General-noj kuriji u Rimu prije pet godina, točnije 27 srpnja 2012. Opširnije kad se vidimo, ako Bog da ovoga ljeta …

Gradnja i jedne i druge crkve se nastavlja Na ovoj stranici ti šaljem fotografije crkve u NKOLOMONE. Prva slika: cesta prema «na-šem» selu Nkolomone. Druga slika: crkva u Nkolomone na 7.6.2017., s jedne strane pokri-vena limom. Sutradan je bila pokrivena cijela crkva. Pred crkvom zidar Mutombo i stolar Marcel. Treća slika: Pred crkvom vjeroučitelj Jean. Četvrta slika: u crkvi limovi čekaju za pokrivanje. Peta slika: pred crkvom fra Filip, radnici i djeca.

Evo slika i o «našem» KIPUKVE. Prva slika: crkva i pred crkvom djeca prije početka svete mise (8.6.). Druga slika: crkva unutra prema krovu. Treća slika: djeca, njih jedanaestero, za Prvu svetu pričest. Četvrta slika: crkva s po-gledom od oltara prema vratima. Peta slika: za vrijeme svete mise vjenčao se u Crkvi direktor naše osnovne škole. Šesta slika: Križ na crkvi.Dok sam bio u drugim naseobinama u posjeti vjernicima, stolar Marcel je postavio križ na crkvu. Treba slijediti gradnja iznutra. Kao i za Nkolomone, župniku fra Narcissu sam službe-no ostavio novca da može nastaviti gradnju. Svako ti dobro i svim prijateljima misija, po-sebno «Kipukwašima» i «Nkolomonašima»! Mislim da će sve ići kako treba. Srdačno, Fra Filip iz Tomislavgrada

HTJELI SAGRADITI JEDNU, PA SAGRADILI DVIJE CRKVE U AFRICI

Cesta prema «našem» selu Nkolomone

Crkva u Nkolomone - pred crkvom zidar Mutombo i stolar Marcel

Ispred crkve - fra Filip, radnici i djeca

Za vrijeme svete mise vjenčao se u Crkvi direktor naše osnovne škole

Križ na crkvi

30 MOVIS • 4/189 prosinac • 2017

MOVISOV INTERVIEWMOVISOV INTERVIEW

Morao je umrijeti «prirodnom smrću»

Ugledna ste znanstvenica u Europi i svijetu – i posebi-ce u katoličkim krugovima. Bili ste veoma uspješna sudska vještakinja, umirovljena ste sveučilišna profesorica, pedijatrica, vrsna liječnica... Istina Vam je uvijek bila temeljno životno i profesionalno načelo, koje Vas je, u konačnici, dovelo i do blaženoga Alojzija Stepinca – zašto? Prof. dr. Neda Aberle: Govoriti o bl. Alojziju Stepincu velika je milost. Stoga mi je bila izni-mna čast kada me je autor knjige prof. Bate-lja zamolio da predstavim II. poglavlje knjige, koje se odnosi na tijek bolesti i smrt blaženog Alojzija Stepinca. Uz sva saznanja, ja govorim isključivo o medicinskom dijelu, život kardi-nala Stepinca, nakon što nije pristao na uvjete komunističke vlasti, bio je određen za likvida-ciju. Nekoliko puta su pokušali dokrajčiti ga atentatima. No, kada su se ti planovi izjalovili, upriličen je montirani sudski proces na kom je donesena presuda koja je, u konačnici, bila samo dobro osmišljen plan za ubojstvo nevima čovjeka. Držeći ga u strogoj zatvorskoj izolaciji, pokušavali su ga slomiti različitim ucjenama, pritiscima, fizičkim i psihičkim mučenjima... Kada u tome nisu uspjeli, pribjegli su drugim - perfidnijim metodama – kojima su postupno uništavali Kardinalov život i doveli ga do prije-vremene smrti. Nadbiskup Stepinac je, naime, u Lepoglavu došao dobra zdravlja. Smatra se da je njegova bolest prouzročena u posljednjoj godini njegova tamnovanja u Lepoglavi. Za-ključuje se to iz njegovih pritužbi na smetnje u želudcu i u nogama koje su stalno otjecale. Nakon 5 godina uzništva u Lepoglavi, 5. pro-sinca 1951. godine premještaju ga na izdržava-nje kazne u kućni pritvor u rodnu župu Krašić. Ovdje je nužno spomenuti da je istoga dana

Suvremene znanstvene analize nemaju dvojbi – kardinal Stepinac je postupno i ciljano trovanIntervju s prof. dr. Nedom Aberle

Znanstvenica, umirovljena pedi-jatrica, alergolog i klinički imu-nolog, sveučilišna profesorica sa svjetskim referencama, prof. dr. Neda Aberle iz Slavonskoga Broda, jedna je od recenzenata novoizišle knjige, koja progova-ra za MOVIS.

Knjiga «Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca» autora dr.

Jurja Batelje multidisciplinarnim pristupom donosi povijesnu istinu, temeljenu na doku-mentiranim činjenicama, o bolesti i uzroku smrti blaženoga Alojzija Stepinca. U anali-zama su konzultirani istaknuti medicinski stručnjaci iz zemlje i inozemstva, koji su svo-jim bogatim znanjem i iskustvom pridonijeli u rasvjetljavanju Blaženikove bolesti i uzroka smrti. Znanstvenica, umirovljena pedijatri-ca, alergolog i klinički imunolog, sveučilišna profesorica sa svjetskim referencama, prof. dr. Neda Aberle iz Slavonskoga Broda, jedna je od recenzenata novoizišle knjige, koja progo-vara za MOVIS.

Nakon 5 godina uzništva u Lepoglavi, 5. prosinca 1951. godine premještaju ga na izdržavanje kazne u kućni pritvor u rodnu župu Krašić. Istog dana u Beogradu je službeno priopćeno da je Stepinac, zahvaćen teškom bolešću, otpušten iz zatvora uz određene uvjete. Dakle, kardinal Stepinac je morao umrijeti, ali tako, da to izgleda kao «prirodna smrt».

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 31

kada je Kardinal premješten u Krašić u Beogra-du izdano službeno priopćenje da je Stepinac, zahvaćen teškom bolešću, otpušten iz zatvora uz određene uvjete. Dakle, kardinal Stepinac je morao umrijeti, ali tako, da to izgleda kao ‘prirodna smrt’.

Istina se katkada spora, no uvijek dostigne kratkonogu laž

Proučili ste i predstavili medicinski dio knjige koji se odnosi na Blaženikovo mučeništvo. Koja su bila polazišta? Prof. dr. Neda Aberle: Na temelju svjedo-čanstava i očitovanja bolesti - a i naknadnim toksikološkim nalazima – može se sa apsolut-nom sigurnošću reći da je kardinal Stepinac, tijekom zadnje godine boravka u Lepoglavi bio sustavno trovan. Velika je vjerojatnost, međutim, o čemu su na Crkvenom sudištu, uz kardinala Kuharića, svjedočilo nekoliko sve-ćenika, da je tijekom uzništva bio diskretnom izložen radioaktivnom zračenju, koje je imalo značajan utjecaj na pojavu mijeloproliferativne maligne bolesti (policythaemiarubravera), od koje je Kardinal obolio. Udbini agenti Vinko Masle i Rifat Pašić hvalili su se pred osobama - koje su također svjedočile na Crkvenom su-dištu - kako su preko hrane trovali «zločinca Stepinca i kako im je to bila velika partijska

čast». Ubrzo nakon dolaska u Krašić, Nadbi-skup je počeo osjećati fizičku slabost i nesanicu praćene znojenjem, prehladama i bolovima u uhu. Neprestance se tužio na bolove u nogama, otežano hodanje, kašalj... Noge su mu otjecale što je moglo upućivati na slabljenje srca (srčana insuficijencija), ali i na oštećenu funkciju jetre i bubrega. Nema, nažalost, dovoljno podataka je li to otjecanje bilo jače poslije podne i navečer, jer bi to mogao biti rani znak srčane insufici-jencije, ili su se te tegobe javljale u jutarnjim satima, što bi bio znak rane insuficijencije bu-brega. U lipnju 1953. godine dijagnosticirana mu je poliycythaemiarubravera, mijeloprolife-rativna bolest, koja najčešće nastaje kao poslje-dica mutacije gena za receptore eritropoetina

(JAK-2 gen), a rezultira povećanom proizvod-njom eritrocita, koji se akumuliraju u koštanoj srži i u krvotoku, gdje povećavaju volumen krvi te krv postaje gušća (viskoznija). Ionizi-rajuće zračenje, teški metali mogu potaknuti mutacije gena (JAK-2) dovesti do oštećenja DNA, proliferacije, fibroze, displazije koštane srži. Nejasno je, je li policitemija bila posljedica izlaganja radioaktivnom zračenju, koliko dugo i u kojim dozama? Međutim, dodatna intoksi-kacija teškim metalima, koja je identificirana postmortalnom toksikološkom analizom, po-lagano je dovela do multiorganskog oštećenja. Remisija koja je nastala nakon primjene injek-cije radioaktivnog fosfora 32P, koju je propisao

najpoznatiji američki stručnjak za nuklearnu medicinu dr. Lawrence, nesumnjivo potvrđuje da se radilo o malignoj mijeloproliferativnoj bolesti. Pretpostavka je da je progonitelj htio biti siguran u svoje razarajuće metode pa je, za svaki slučaj, poduzeo više mjera. Tako npr. ionizirajuće zračenje ne mora nužno u svake osobe izazvati mijeloproliferativnu bolest, pa su mu stoga dodavane toksične tvari koje su, uz sustavno izlaganje psihičkim torturama, sinergijski djelovale na postizanje konačnog i željenog rezultata – smrti kardinala Stepinca.

I pijavice su redovito ugibale Koji su simptomi pobudili sumnju o dugotrajnom trovanju bl. Alojzija Stepinca? Prof. dr. Neda Aberle: Kardinal je bio sustav-no izložen psihičkom stresu, kako u Lepoglavi, tako i u Krašiću. Zbog tromboze je tjednima ostajao u krevetu. Terapija se provodila čestim venepunkcijama. Katkada je uzimana i po 1 litra krvi odjednom... Često su donosili i pi-javice koje su, što je također znakovito, uglav-nom ugibale nakom što bi se nasisale krvi. Trajno ga je mučio kašalj i veoma jaki bolovi zbog kamenaca u mokraćnome mjehuru, koji su tek posmrtno dijagnosticirani. Uroinfekcije su bile česte, imao je hematuriju (krv u mo-kraći), mikcije su bile brojne, pred kraj i po 30 tijekom noći, a poslijepodne svakih 5 minuta. Godine su prolazile u trpljenju, stanje je bivalo sve teže, jer se postupno razvijala hepatopatija (oštećenje jetre) i oštećenje bubrega. Dr. Lud-vig Heilmayer, poznati europski hematolog iz Freiburga, 1957. g. donosi drugu injekciju ra-dioaktivnog fosfora P32., što je dobro djelovalo na njegovu temeljnu bolest PRV, ali je istodob-no pospješilo pojavljivanje znakova multior-ganskog zatajenja. Simptomi srčane insufici-jencije (edemi nogu, zaduha, slabost, aritmije), nefropatija, koagulopatija, neuropatija, encefa-lopatija, pneumopatija, metaboličke promjene - najavljivali su loš ishod. Smrt je bila polagana i bolna - s kliničkom slikom kardiopulmonal-ne insuficijencije. Naime, zbog temeljne bolesti PRV razvile su se mikroembolije, koje su se za-lijepile za stjenke velikih krvnih žila u plućima i dovele do plućne arterijske hipertenzije. Po-sljedica toga je opterećenje desne strane srca... Umirao je polako, teško i bolno. Smrtna borba trajala je 3 dana. Bio je potpuno svjestan do kraja. Molio je, zadnje riječi su mu bile: «Neka se vrši volja tvoja!» Službeni nalaz uzroka smr-ti nakon obdukcije glasio je: Embolia arteriae pulmonalis. Ova dijagnoza nije se pokazala točnom na temelju morfološkog opisa tromba i načina smrti. Naime, embolus nastaje za života i zatvara arteriju, smrt je iznenadna, trenutna, a Kardinalova smrt je bila duga i polagana.

Patolozi su bili prinuđeni sastaviti lažna izvješća Znanstveno su srušeni nalazi obdukcije, tj. nalazi patologa nakon smrti - pobili su ih nalazi iz svjetskih centara … Prof. dr. Neda Aberle: Patolog je naknadnom stručnom analizom utvrdio, da su trombi na-stali postmortalno. Pretpostavlja se da su ob-ducenti (dr. Palmović, dr. Volarić i dr. Bilin) bili

Uzorci kostiju poslani su na ana-lizu (s imenom, ali i anonimno) u Kemijski institut sudske medicine Sveučilišta »La Sapienza« u Rimu 22. lipnja 1993. gdje su utvrđene visoke koncentracije, olova, kro-ma, kadmija i arsena, te u »Foren-sic Genetics Center« u Torontu u Kanadi 2016. gdje su utvrdili da ima i antimona u visokim i ano-malnim količinama.

nastavak teksta na 38. str. ▶

Mons. dr. Juraj Batelja - autor knjige «Komu-nistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca»

32 MOVIS • 4/189 prosinac • 2017

Dr. fra Ivan DugandžićBIBLIJA

Božja riječ u ljudskom izričajnom ruhu (28)

Isus Krist – cilj i ispunjenje Staroga zavjetaZa Pracrkvu Stari zavjet je riječ Božja zato što svjedoči o Riječi Božjoj u osobi, dakle o Isusu Kristu. U tom smislu Stari zavjet je njezino Sveto pismo kojega se ona ne može odreći, jer u njemu je sadržana i Isusova i njezina povijest.

Nastavak slijedi!

U svjetlu Isusove smrti i uskrsnućaPolazeći od Isusova autoritativnoga stava pre-ma Izraelovim Pismima i iskustva njegove smrti i uskrsnuća, Pracrkva je stvarala svoj vla-stiti pristup tim Pismima, koji je bio drukčiji od pristupa Židova. Uvjerena, da Bog u Kristu ostvaruje svoja obećanja (2 Kor 1,18-20), ona je ta Pisma čitala u svjetlu njihova ispunjenja, to jest polazeći od Krista i tako sve bolje otkrivala dubinu i stvarni cilj Pisma. U izrazu Pracrkve da je Krist umro i uskrsnuo «po Pismima» (1 Kor 15,3sl) ne smije se tražiti neko konkretno biblijsko mjesto koje bi to najavljivalo, već to znači da su Isusova smrt i uskrsnuće shvatljivi u perspektivi Božjeg djelovanja kako o njemu svjedoči cijelo Pismo, i to ovaj put na eshato-loški - konačni, neponovljiv način. Polazeći tako od Krista, odnosno od nje-gove smrti i uskrsnuća, Pavao u Pismu otkriva i izabranje (Rim 3,1; 9,4) i otvrdnuće Izraela (11,7-10), ali na kraju i nadu u njegovo ko-načno spasenje (11,26sl). Jednako tako on u Pismu nalazi unaprijed predviđeno spasenje pogana (Rim 9,25sl). Štoviše Pavao u Pismu nalazi potvrdu i za svoju teologiju opravdanja po vjeri, jednako Židova i pogana (Rim 3,21-24; 4,3; 4,7sl; Gal 3,6), te obećanje evanđelja koje mu je Bog povjerio da ga navijesti poga-nima (Rim 1,2).

Isus Krist – Riječ Božja ljudima

U svom teološkom poniranju u tajnu Isusove osobe i njegova odnosa prema riječi Božjoj u Staromu zavjetu, Pracrkva je došla do govora o Isusu Kristu kao Riječi Božjoj u osobi. Litur-gijski hvalospjev u čast Kristu kojim započinje Ivanovo evanđelje, opjevao ga je kao Riječ koja je bila oduvijek u Boga i koja je sama bila bo-žanske naravi (usp. Iv 1,1). Ona je u vremenu uzela ljudsko tijelo i otada postoji među ljudi-ma (1,14). U istom evanđelju Isus sam kaže kako Pi-sma svjedoče za nj (5,39). On se može pozvati i na Mojsija kao najveći autoritet Pisma (5,46) kao i na Abrahama, jer je bio prije njega (8,58). Polazeći od eshatološke Božje objave u Sinu koja nadmašuje sve prijašnje objave po proro-cima, Poslanica Hebrejima razvija cijelu teolo-giju riječi Božje (Heb 1,1-2). Ukratko, za Pracr-kvu Stari zavjet je riječ Božja zato što svjedoči o Riječi Božjoj u osobi, dakle o Isusu Kristu. U

tom smislu Stari zavjet je njezino Sveto pismo kojega se ona ne može odreći, jer u njemu je sadržana i Isusova i njezina povijest.

Isus u starozavjetnim obećanjimaBibliju mnogi cijene zbog visoke književne vrijednosti brojnih njezinih spisa. Drugi isti-ču njezine zasluge u civilizacijskom i kultur-nom uzdizanju Izraela kao naroda. Oni koji je smatraju knjigom objave posebno naglašavaju njezinu odgojnu ulogu u religiozno-moralnom pogledu. Ona odgaja izabrani narod u vjeri u jednoga Boga (usp. Pnz 6,4sl), učeći ga pravil-nom moralnom ponašanju. Ta se crta provlači kroz sve njezine spise pa se doista može reći kako je «Biblija knjiga u kojoj sve živi od sve-ga» (M. Buber). No to posebice vrijedi za njezino obećanje Božjega pomazanika koje smjera u budućnost i teži prema ispunjenju. Već je to prvi put izreče-no u Knjizi Postanka koja govori o tajanstvenu «rodu ženinu» koji će satrti glavu zmiji (Post 3,15). Natanovo obećanje potomka kralju Da-vidu već je puno konkretnije. To je ponajprije jamstvo da će se Davidovo kraljevstvo održa-ti, ali riječi: «ja ću mu biti otac, a on će meni biti sin» (2 Sam 7,14) otkrivaju kako je riječ o posebnom Božjem pomazaniku i njegovu vječ-nom kraljevstvu. Na to cilja Pavao kad ističe da je Krist «rođen od potomstva Davidova» (Rim 1,2). I Matej u Isusu vidi ispunjenje Izaijina obećanja Emanuela – Bog s nama (Iz 7,10-14 – Mt 1, 18-23).

Pomazanik snagom DuhaSva spomenuta obećanja davana su u konkret-nim životnim i povijesnim okolnostima kao ohrabrenje izabranom Božjem narodu. Ali sva ona nose u sebi naznaku i Božjega djelovanja u budućnosti, koje je uvijek novo i iznenađujuće: deus semper maior. Zato su sva ta obećanja više naslućivanje, nego točno i precizno predviđa-nje onoga što se ima dogoditi. Svima njima je zajednička stvarnost Duha Božjega obećana za mesijanska vremena (usp. Joel 3,1-2). Duh će posebno počivati na obećanom Mesiji, koji će ići i djelovati u njegovoj snazi (Iz 11,1-2; 42,1-2). Potkraj Izaijine knjige to obećanje poprima veoma konkretne konture: «Duh Jahve Gospo-da na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscije-lim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima, da navi-jestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega» (Iz 61,1-2). Isus se sam poisto-vjetio s tim obećanjem kad mu se za vrijeme službe Božje u sinagogi u Nazaretu pružila pri-goda da čita to mjesto (Lk 4,16-21). Te uboge

kojima je poslan kao tješitelj lako je prepoznati u njegovim Blaženstvima (Mt 5,3-12).

Tko je Isus iz Nazareta?Isus je nastupio pred ljudima sa svojom poru-kom kao jedan od njih, kojemu oni poznaju obitelj i rodbinu (usp. Mk 6,1-6). No on je u svemu drukčiji od njih. Ljudi se dive njegovoj mudrosti i pitaju se, odakle mu to. Još više su zapanjeni njegovim brojnim čudesima. Veoma brzo on postaje važniji od poruke o kraljevstvu Božjemu koje naviješta, a to će posebno biti slučaj nakon njegove smrti i uskrsnuća. Učeni-ci neće jednostavno nastaviti tamo gdje je on naprasno zaustavljen. Neće nastaviti u prispo-dobama govoriti o kraljevstvu Božjemu, već će u središte svoje propovijedi staviti njegovu oso-bu, naviještajući ga kao Mesiju i Sina Božjega. Pitanje, «tko je ovaj», koje je svima bilo na usnama u susretu s Isusom iz Nazareta moglo je za vrijeme njegova života dobiti samo dje-lomičan i nepotpun odgovor. U rasponu od Učitelja, preko Proroka do Mesije, taj odgovor nije prelazio okvire židovskih mesijanskih oče-kivanja s naglaskom na obnovi Davidova kra-ljevstva. Svoj potpuni odgovor dobit će tek u svjetlu njegova uskrsnuća, najvećega čuda koje je Bog izveo na svome Sinu.

Raspeti i UskrsliKriž ne samo da ni u kojem obliku nije bio ve-zan uz židovska mesijanska očekivanja, već je – kako će reći Pavao – za njih bio ludost i sabla-zan, ali je u Božjim očima mudrost i sila spase-nja za sve koji vjeruju (us. 1 Kor 1,18sl.). No, križ to nije sam po sebi već povezan s Kristo-vim uskrsnućem. Promatran sam za sebe, on je samo jedan od tolikih slučajeva toga okrutnoga oblika smrtne kazne, koji su Rimljani dosuđi-vali svima koji su bili nepoćudni za rimsku vlast. Svoju vrijednost Isusov križ dobiva time što ga je onaj tko je na njemu umro prihvatio s poslušnošću Ocu i što je svojim uskrsnućem pobijedio smrt. Zato njegov križ zadržava traj-nu vrijednost, otkrivajući u svjetlu uskrsnuća veličinu Božje ljubavi prema čovjeku. Stoga apostoli, a posebice Pavao, koliko god su snažno zahvaćeni iskustvom susreta s Uskrslim, u svom navještaju ne zaboravljaju križ. Za njih Raspeti i Uskrsli tvore neraskidivo jedinstvo. U tom svjetlu pravi smisao dobiva i Isusova riječ: «Tko ne uzme svoj križ i ne ide za mnom, nije mene dostojan» (Mt 10,38). Samo u vjernom nasljedovanju Isusa, koje uključuje i zajedništvo u nošenju križa, Isusov učenik može naći pravi odgovor na pitanje, tko je Isus?

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 33

Dr. sc. Slavko Slišković, O.P.

POVIJEST CRKVE U HRVATA

Stoljetni hod s Bogom kroz povijest (33)

Monaštvo na hrvatskim prostorimaU negdašnjem rimskom Iliriku, još prije dolaska predaka današnjih Hrvata, povijest bilježi postojanje pojedinaca koji su živjeli pustinjačkim životom, a kasnije i dobro organiziranih redovničkih zajednica.

Nastavak u sljedećemu broju!

Redovništvo je odigralo veoma važ-nu ulogu na vjerskom, znanstvenom, uljudbenom, obrazovnom i socijalnom

području razvoja kršćanske civilizacije. Iako nije isključiva vlastitost Crkve, jer određene oblike posvećenog života poznaju gotovo sve religije, u kršćanstvu je ono ostavilo poseban trag. Javlja se u vrijeme kada progoni kršćana u Rimskom carstvu postupno gube na žesti-ni, a s vremenom i potpuno prestaju. Umjesto mučeništva, koje je smatrano privilegiranim putem prema svetosti u nasljedovanju Kri-sta, nastaje novi hod prema savršenstvu koji se ogleda u asketizmu i osobnom usavršava-nju. Unatoč početnoj želji za odvajanjem od svijeta, redovnici su postupno postali glavni nositelji društvenih događanja. Ugledom koji su stekli zahvaljujući osobnoj svetosti, učeno-sti i životnoj mudrosti postali su nezaobila-zan čimbenik društvenoga života. Životnom postojanošću i jasno oblikovanim pravilima ponašanja samostani su se, u nemirnim vre-menima nestanke dotadašnje jedinstvene rimske civilizacije i usljed doseljavanja novih naroda, razvili u istinske oaze mira postajući poveznicom koja je spajala različite etnicite-te i kulture oblikujući tako kršćanski Zapad, čija se stoljeća od 6. do 12. u povijesti nazi-vaju «monaškom erom». Papa Pavao VI. je 1964. godine sv. Benedikta (o.480.-547.), oca Zapadnog monaštva, proglasio zaštitnikom Europe naglašavajući kako su on i njegov red kršćansku kulturu donijeli «križem, knjigom i plugom narodima nastanjenim od Medite-rana do Skandinavije, od Irske do poljskih ravnica».

U negdašnjem rimskom Iliriku, još pri-je dolaska predaka današnjih Hrvata, povijest bilježi postojanje pojedinaca

koji su živjeli pustinjačkim životom, a kasnije i dobro organiziranih redovničkih zajednica. Prvi podatci o dolasku novoga naroda na ove

prostore potječu iz ureda pape Grgura I. Ve-likoga (590.-604.), koji je prije izbora za bi-skupa Rima živio kao benediktinski monah. Također je 641. godine preko benediktinskog opata Martina ostvaren njihov prvi službeni kontakt s Petrovim nasljednikom Ivanom IV. (640.-642.). Benediktinci su također posred-no zaslužni i za prvi spomen hrvatskog imena. Ono se, naime, prvi puta nalazi u «Trpimiro-voj darovnici» (852.), koja je nastala u znak kneževe zahvalnosti za određenu količinu srebra koju mu je splitski nadbiskup Petar dao za gradnju benediktinskog samostana u Riži-nicama između Klisa i Solina. Benediktinci su redovito boravili na dvorovima hrvatskih kne-zova i kraljeva gdje su, uz vjersku službu, ne-rijetko bili nositelji diplomatskog i političkog života - najčešće vodeći vladarov ured. Njiho-vi samostani, od kojih su mnogi bili zadužbi-ne hrvatskog plemstva, bili su mjesta molitve, odgoja i obrazovanja. U njima su se redovito nalazile i škole, kako za vlastite redovničke kandidate tako i za vanjske đake. Monahinje su udarile temelje ženskog obrazovanja. U sa-mostanskim ‘skriptorijima’ prepisivana su, uz teološka, i djela klasičnih pisaca, te nastajale brojne druge isprave. Tako su benediktinske pismohrane (arhivi) i knjižnice nezaobilazna vrela crkvene i nacionalne povijesti, a samo-stanske crkve i riznice čuvari kulturnoga i umjetničkog blaga. Među brojnim sačuvanim vrijednostima osobito se ističe «Baščanska ploča», najvažniji i jedan od najstarijih hrvat-skih epigrafskih spomenika iz crkve sv. Lucije kraj Jurandvora na otoku Krku. Tekst je na-pisan oko 1100. godine glagoljičnim slovima, a svjedoči o daru hrvatskog kralja Zvonimira ovoj crkvi. Danas se čuva u Palači HAZU u Zagrebu. Posebnu pozornost zavrjeđuje ri-znica ženskog benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru. Čuvarica je neprocjenjivoga blaga, koje su počevši od 11. stoljeća marno sabirale i umješno čuvale sestre benediktinke. Neki vrijedni izlošci čipke i crkvenoga teksti-la, vezenog zlatnim nitima,djelo su njihovih ruku. Ova stalna izložba crkvene umjetnosti popularno je nazvana «Zlato i srebro Zadra» i jedna je od najvrjednijih u Hrvatskoj. Bene-diktinci su, u skladu geslu svoga reda «moli i radi» svojim ručnim radom i graditeljskim umijećem oplemenili cjelokupan hrvatski prostor. U benediktisnkoj crkvi na Gospinu otoku u Solinu, pokapani su hrvatski vladari. Prostor hrvatskog uzmorja imao je tijekom povijesti preko stotinu muških i ženskih be-nediktinskih samostana. Pojavom prosjačkih redova benediktinski red počinje gubiti na

značenju, a uslijed proturedovničke politike mletačkih, austrijskih i francuskih vlasti mno-gi njihovi samostani zatvoreni su krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Tako će povijesnom ironijom u tijeku narodnog preporoda među Hrvatima nestati muške zajednice redovnika koji su Hrvatsku povezali i ugradili u Zapad-ni civilizacijski krug. No, njihove zasluge nisu zaboravljene.

U prvoj polovici 20. stoljeća, prigodom priprave za proslavu «Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata», uz podršku svih

hrvatskih biskupa, započet je projekt obnove benediktinskog reda na hrvatskim prostori-ma. Trenutno se jedini muški samostanu Hr-vatskoj nalazi na otoku Pašmanu (Ćokovac), dok su benediktinske ‘koludrice’ uspjele pre-živjeti sve povijesne izazove u samostanima u Zadru, Trogiru, Hvaru, Krku, Šibeniku, Pagu i Cresu. Cisterciti, kao reformirani ogranak be-nediktinskoga reda, obilježili su unutrašnjost hrvatskih zemalja. Red je nastao iz želje za po-vratkom strogom načinu života po Benedik-tovu pravilu i čvršćim ustrojstvom. Osnovao ga je 1098. godine sv. Robert (1028.-1111.) utemeljujući pored Dijona u Francuskoj opa-tiju Cîteauxu, latinski Cistercium, po kojoj je red i nazvan. Širenju reda osobito je pridonio sv. Bernard iz Clairvauxa, (1090.-1153.) koji mu je dao snažno marijansko obilježje, pa su im gotovo sve crkve bile posvećene Blaženoj Djevici Mariji. Ovu pobožnost donijeli su i u hrvatske krajeve. Prvi samostan osnovao je 1207. godine u Topuskom hrvatsko-ugar-ski kralj Andrija II. (1176.-1235.). Slijedili su samostani u Senju, Zagrebu, Kutjevu i dru-gim mjestima. U Petrovaradinu su cisterciti podigli čitav utvrđeni grad oko svoje opatije. Cisterciti su se osim na crkvenom isticali i na gospodarskom polju. Opatije su im bile uzor poljodjelstva, osobito vinogradarstva, čiji su tragovi u sjevernoj Hrvatskoj ostali vidljivi sve do naših dana. Zbog svojih značajnih gos-podarstvenih mogućnosti i velikih zemljišnih posjeda, cistercitske opatije su imale važnu ulogu i na vojnom području. Tako su, primje-rice, u slučajevima ratnih opasnosti morale opremiti određeni broj konjanika i pješaka i staviti ih u vojnu službu. Uz mušku granu ovoga reda djelovale su i sestre cistercistkinje. No, kako je djelatnost ovoga reda bila uvjeto-vana mirnim okruženjem u kojemu su mogli vjerno živjeti prema svom temeljnom načelu «ora et labora», cisterciti su, zbog nemira pro-uzročenim otomanskim osvajačkim pohodi-ma, napustili hrvatske prostore tijekom 16. stoljeća.

34 MOVIS • 4/189 prosinac • 2017

MALI MOVIS Stranicu pripremaju:

Iva Noršić i Marijin i Mihael

Kuzmičić

?

Ponos Crkve u Hrvata

SluGA BožjI ...

Iz bakine škrinje

Zašto je uobičajeno da siromasi prose ispred crkava?

Promisli: Kakve prošnje ti stavljaš pred Gospodina, za što ga moliš?Tema za razgovor u zajednici: Kako biti siromašan duhom.

Ministrantski Kutak

Put prave srećeU grčkom jeziku riječ makarioi, što ju prevodimo kao biti blažen, zapravo znači: biti sre-

tan! No kad Isus govori da su blaženi tj. sretni oni koji su siromašni, ožalošćeni, gladni i žedni pravednosti, progonjeni... to nas zbunjuje. Isus nas uči kako nam valja živjeti da bismo došli u kraljevstvo Božje. I to možemo razumjeti kad promatramo kako je On sam živio. Jer upravo blaženstva opisuju Isusovu narav. A on nas poziva da svi budemo blaženi, da budemo sretni!

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Isus se rodio u štalici kao maleno djetešce odabravši od početka siromaštvo. No važno je razumjeti razliku između materijalnog i duhovnog siromaštva. Biti siromašan duhom zna-

či potpuno se prepustiti Bogu i pouzdati se u njega u svemu. Siromasi duhom su oni čija je najveća želja biti potpuno Božji, biti predan njegovoj ljubavi i svemu što nam daje u životu. To znači da nije dobro tražiti sigurnost u materijalnom i navezati se na stvari koje posjedujemo, ili bismo ih htjeli imati. A kad smo siromašni duhom, tada drugačije razmišljamo i o onima koji žive u materijalnom siromaštvu. Tada smo spremni dijeliti s ljudima u potrebi, odricati se i pomagati im s ljubavlju. Jer kad se potpuno pouzdajemo u Oca, onda nam ništa ne nedo-staje. Tada smo uistinu sretni.

Ispred marijanskog svetišta u Mariji Bi-strici od davnina su se pred ulazom u

svetište okupljali siromasi, koji bi tražili milostinju od hodočasnika. Tako se u sje-vernom dijelu Hrvatske i dandanas koristi izričaj bistrički bogec kad se za nekoga želi reći da je krajnje siromašan, jadan ili čak vrijedan žaljenja. (Bogec = siromašak)

O. Lino Maupas(Split, 30. kolovoza 1866. – Parma (Italija) 14. svibnja 1924.)

Bio je deseto dijete u oca Ivana i majke Roze. Sklo-nost prema svećeničkom zvanju pokazivao je već u mladim danima. Na-kon što je bolje upoznao redovnički život fratara, odlučio je stupiti u Fra-njevački red. Zbog po-teškoća s očima poslan je u Bolognu na liječenje. U

samostan u Parmi premješten je 1893. godine. Posebnu ljubav je pokazivao prema siromašni-ma i potrebnima. Njegova obitelj izvan samo-stana bili su upravo siromasi Parme s kojima je živio, molio, radio i pomagao im na najrazličiti-je načine. Nosio im je hranu, odjeću i lijekove...Djecu je posebno volio. Nerijetko im je potajice nosio hranu u kuće. No, fra Lino je, uz mate-rijalnu pomoć, svojim siromasima donosio i duhovnu hranu. Prolazio je čitavom Parmom pomažuči i evangelizirajući. Do posljednjeg trenutka služio je u ljubavi i milosrđu. Kip po-stavljen na njegovu grobu prikazuje ga u hodu, jer se za života nije zaustavljao čineći dobro. Po-stupak za proglašenje blaženim, koji još uvijek traje, započeo je 1942. u Parmi.

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 35

Mladi Osnaženi Vjerom Izgrađuju Svijet

Stranicu uređuju: Nikola Kuzmičić, dipl. teolog i Kristina Bitanga, magistra novinarstva

Mi smo se toliko navikli na neke stva-ri da o njima više i ne razmišljamo. Za razliku od njemačkoga izričaja,

koji stavlja naglasak na jedno, odnosno fran-cuskoga i talijanskoga, koji opet stavljaju na-glasak na nešto drugo, u hrvatskomu jeziku se svetkovina rođenja Kristova naziva - Božić. Riječ Božić je umanjenica imenice Bog. Riječ je, dakle, o malom, slabašnom i bespomoćnom Bogu. A onda se postavlja pitanje: Ako je Bog najveći, kako onda može biti mali? Ako je prije i iznad svega, kako može biti slab? Ako je gos-podar, životvorac i sudac, kako onda može biti bespomoćan? I onda zaglavno pitanje: Nije li neprikladno i uvredljivo Boga nazivati uma-njenicom? Ispravan odgovor je, dakako, ne - ni u kom slučaju! Jer je Bog sama sebe uči-nio umanjenicom (Božićem), da bi uzdigao čovjeka i učinio ga dionikom svoga božanstva. Bog je, jer je svemoguć, mogao doći na zemlju i kao odrasla osoba, ali nije. Želio je, naime, biti dionikom svakog trenutka ljudskga postojanja i pokazati nam da je ljudski život svet i nedo-

dirljiv - od začeća do smrti. Božić, mali Bog, želi nas svojim primjerom potaknuti da se ne držimo grčevito svojih ispraznosti, nego da prihvatimo ‘umanjen’, kako bismo bili veliki u Kraljevstvu njegovu. Bog ima povjerenja u čovjeka. Bog ima povjerenja u nas. Zato nam se i objavio. Zato nam se darovao. Zato nas je pozvao na svetost i zajedništvo s njim. Svoje veliko povjerenje u čovjeka Bog je najzornije pokazao postavši Božić - postavši ovisan o čo-vjeku. On nam se darovao, očekujući od nas je-dino ispravno uzdarje – iskrenu ljubav. Lako je prihvaćati i slijediti jakoga i velikog Boga. Lako je povjerovati u svemogućega i nepobjedivog Boga. No, daleko je teže prihvatiti maloga, bes-pomoćnoga, odbačenoga i o ljudima ovisno-ga Boga, koji se rođa u siromaštvu, u prljavoj i prohladnoj štali... Stoga i nije čudo da ljudi, jer nemaju vjere i spremnosti prihvatiti takvo-ga Boga, neshvaćenu božićnu tajnu pokušava-ju nadomjestiti kičem, površnošću, usiljenim slavljima, blještavilom, rasipništvom, bukom, sladunjavošću ...

Čemu nas može poučiti i što nam može podariti Dijete Isus?

Dijete Isus nas može naučiti kako se na jednostavan način mogu sjediniti naša i Božja volja. Njegova nevinost i nedužnost mogu nas osloboditi nepovjerenja prema Bogu. Svima koji imaju poteškoća s ovisnošću i povjerenjem prema Bogu i ljudima, on može podariti velike milosti i iscjeljenje. On nam može biti uzor i učitelj kako se predati u Božje ruke i s povjerenjem pri-hvatiti Božju volju. Budući je već kao dijete trpio, može nas osloboditi straha od trpljenja. Može nam podariti djetinje povjerenje u Božju skrb i zaštitu.Može nas obdariti milošću razumijevanja i voljom proučavanja Biblije.Od njega možemo naučiti kako izgraditi zdrav odnos prema svojim roditeljima, te kako prepoznati i pripremati se za svoj životni poziv.

«Smisao postade tijelo» (Joseph Rathzinger)

«Riječ tijelom postade i nastani se među nama» (Iv 1,14)

Praški Mali Isus (češki: Pražské Jezulátko) je drveni kip Djete-

ta Isusa iz 16. stoljeća, koji se na-lazi u karmelićanskoj crkvi Gospe od Pobjede u Pragu. Pobožna le-genda tvrdi da je kip nekada pri-padao svetoj Tereziji Avilskoj i da ima čudesne moći - i posebno za trudnice. Ovdje je, zbog naših ci-jenjenih čitatelja, korisno pojasni-ti kako je spomenuti kip dospio u Prag. Car Ferdinand II. je, prema pouzdanim povijesnim izvorima, u svoje vrijeme dao izgraditi ne-koliko karmelićanskih samostana. No, kada je 1628. godine nastala velika bijeda i siromaštvo, kneginja Poliksena Perustein von Lobkowitz, darovala je redovnicima kip Djeteta Isusa. Dobila ga je kao vjenčani dar od svoje majke, grofice Marije Manriquez de Lara, rođ. Pigna-telli. Redovnici su se u velikoj nevolji molitvom utjecali Malom Isusu i na samostan se spustio svaki blagoslov, uključujući i brojna duhovna zvanja. Voštani kipić, visok svega 48 cm, koji prikazuje Isusa s desnom rukom podignutom na blagoslov dok u lijevoj drži zemaljsku ku-glu, redovnici su izložili u crkvi. Isusovo lice zrači milinom i dostojanstvom. Na glavi mu je kruna s draguljima i ima mnogo umjetnič-ki izvezenih haljinica s kraljevskim plaštem. Kip je nastao po uzoru na druge slične kipove Djeteta Isusa u svijetu, od kojih su najpozna-tiji «Santo Bambino od Aracoelija» u Rimu, «Santo Niño de Atocha» u Španjolskoj, «Dje-tešce Isus iz Mechelena» (1500.) u Bruxellesu, «Sveto Dijete Cebúa» (1521.) na Filipinima, te od novijih «Sveto Djete od zdravlja» u Meksiku (1939.) i «Divino Niño» u Kolumbiji (1940). Kip Praškog Malog Isus potaknuo je papu Lava

XIII. da utemelji Bratovštinu Praškoga Maloga Isusa 1896. godine. Papa Pio X. dodatno je 30. ožujka 1913., organizirao djelovanje Bratovštine Praš-koga Maloga Isusa. Papa Pio XI. je okrunio kip 27. rujna 1924., dok je papa Benedikt XVI. postavio novu krunu i novo krzno od hermelina prigodom svoga apostolskog pohoda Češkoj u rujnu 2009. godine. Kada su sestre uršu-linke 1703. došle iz Bratislave

u Varaždin, sa sobom su donijele veoma lijep kip čudotvornog Praškog Malog Isusa. U po-četku je štovanje kipa bilo pridržano samo za sestre, a kasnije, kada su ga izložile u crkvi, i za vjernike. Sestre uršulinke i dan danas, držeći se svoga drevnoga zavjeta, svakog 25. u mjesecu organiziraju procesiju s kipom Maloga Isusa i mole krunicu Djeteta Isusa.

Božićna molitva Djetetu Isusu O čudesno srce Djeteta Isusa, koje si u tišini ove svete noći zakucalo žarkom ljubavlju prema svom nebeskom Ocu i svim ljudima što si ih otkupio, podari nam milost da budemo dionici spasonosnih učinaka tvoje ljubavi za vrijeme i za vječnost. O ljubezno srce Djeteta Isusa, u koje su se zaljubili anđeli i ljudi koji dođoše pokloniti ti se u betlehemskoj štali, daj da te i mi sve više spoznaje-mo, da te ljubimo i uvijek ti kroz čitav svoj život sve vjernije služimo. O, presveto Djetešce Isuse, koji si primio klanjanja vrijedno ime - u nebu slav-no, na zemlji spasonosno, a u paklu strašno, - podari nam svoju milost kadgod zazovemo tvoje sveto ime i draga nam imena Marije i Josipa. Dopusti, molimo te, svemogući Bože, da nas oslobodi novo tjelesno rođenje tvoga Sina, staroga sužanjstva i jarma grijeha. Amen.

Božićni Bog

ZA CRKVU KOJA PRIVLAČI I POKREĆE

Praški Mali Isus

36 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

PROPLAMSAJI DUHA■ Piše: Stjepan Lice

Jedinstven božićni dar Dogodilo se za Božić 2012.

Anđelka je poslije večernje božićne mise izišla iz crkve. Dok je pred crkvom s prijateljima, a i s onima koje je poznava-la samo iz viđenja, izmjenjivala najljepše želje uz božićne

blagdane, bila je pomalo odsutna. Ana, njezina prijateljica, ove godine prvi put otkad ju je po-znavala, nije mogla doći ni na polnoćku ni na božićnu misu. Od prvih dana prosinca ležala je u bolnici udaljenoj svega nekoliko minuta od crkve pred kojom je Anđelka upravo stajala. Ležala je sama u bolničkoj sobi, s dijagnozom po kojoj je znala da joj je to posljednji Božić. Predvidjeli su joj još, možda, šest mjeseci života.– Idem svojoj prijateljici Ani u bolnicu – reče Anđelka svojim prijateljima pred crkvom. – Idem joj čestitati Božić. Ako tko od vas hoće, može ići sa mnom da joj otpjevamo nekoliko božićnih pjesama..Javilo ih se desetak. No na ulazu u bolnicu su ih zaustavili.– Ne možete ući – rekla je žena na porti suhim glasom. – Vrijeme za posjete je prošlo i većina bolesnika se već spremila na počinak.– Samo ćemo tiho otići do moje prijateljice Ane – Anđelka je bila uporna. – Ona je sama u sobi. Nećemo nikome smetati. Otpjevat ćemo joj nekoliko božićnih pjesama i tiho otići.Žena na porti je bila nepokolebljiva. Ali i Anđelka je bila nepo-kolebljiva.– Molim Vas… - rekla je. – I mojoj prijateljici je Božić. Dopu-stite nam da joj ga čestitamo. I da joj za dar otpjevamo nekoliko pjesama.– Ne mogu vas pustiti toliko… - rekla je žena na porti.– A koliko nas možete pustiti? – spremno će Anđelka.I tako su njih petero – šestero pokucali na vrata Anine bolničke sobe. Kad je Ana ugledala Anđelku i njezine prijatelje, od ganuća je zaplakala. Kad su se nakon čestitanja pribrali, zapjevali su…Pjevali su božićne pjesme jednu za drugom. Ana ih je proma-trala potresena. Dosjetila se i uključila mobitel da snimi njihovo pjevanje.Kad su, pozdravivši je, izašli iz njezine sobe i prolazili bolničkim hodnicima, posvuda su čuli tišinu. Svečanu tišinu. Oči sviju kraj kojih su prolazili bile su velike i vlažne. Njihovi su ih osmijesi blagoslivljali.Na izlasku iz bolnice zahvalili su ženi na porti. Bezglasno im je klimnula. Pritom joj oči nisu bile suhe. Ana je poživjela do prvih dana lipnja slijedeće godine. Od one božićne večeri, božićne pjesme razlijevale su se svakoga, baš sva-koga dana u njezinoj duši. Često je uključivala mobitel da ih i na taj način čuje.

Čula je božićne pjesme i kad su im se pridodale uskrsne.

Upoznati život kao zagrljaj

Na zadnjim stranicama lijepe i vrijedne slikovnice «Legenda o cr-nom kipu», lepršavo su i mudro ispisani životopisi autorica sli-kovnice, dviju učiteljica osnovne škole u Mariji Bistrici. U životo-

pisu jedne od učiteljica, koja se bavila i scenskom umjetnošću, zapisano je da «prava čarolija nastaje tek kad se reflektori ugase».

Mnogi ljudi čeznu za životom pod različitim reflektorima, naravno, pod onima koji ih ističu i uzdižu. Pritom im reflektori koji bi činili uočljivima – ili čak isticali – ono za što bi voljeli da, koliko je moguće, ostane prikri-veno, nisu po volji.

Ima ih – odviše ih ima – koji misle da je samo život pod reflektorima uistinu vrijedan življenja. Po njihovu mišljenju, onamo kamo svjetla re-flektora ne dopiru, ne treba ni ići, kamo li se ondje zadržavati.

Život pod reflektorima uvijek je – u nekoj mjeri – lažan život, život u koje-mu je barem ponešto iskrivljeno. Život koji ima poteškoća sa stvarnošću. S istinom. Pa i ljepota toga života prečesto je prividna.

Reflektori imaju moć nadjačavati sjene, svjetlom prikrivati kojekakve ne-dostatke. Jednako tako stvaraju sjene ondje gdje ih nema. Događa se da svojom nametljivošću guše, obezvređuju istinsko svjetlo.

Sve čarolije koje iskrsavaju pod svjetlima reflektora ubrzo nestaju. No ko-liko god kratkotrajne bile, umiju kroz duže vrijeme zaokupiti pozornost duša. Okrasti im mnoge, pa i sve dane i odnose.

Kad se reflektori ugase, čovjek dolazi u priliku vidjeti što jest i što nije. Otkrivati svijet u kojemu živi. I sebe samoga.

Možda će mu se boje učiniti bljeđima. Možda će mu se dani činiti kra-ćima, noći dužima. Moguće će tako i biti. Možda će mu se mnogo toga učiniti običnim. No tada će doći u priliku u običnostima života prepo-znati istinsku čudesnost. Ono što može obasjati ljudske putove istinskom svjetlošću, svjetlošću koja proniče. Ono što može ugrijati srce istinskom toplinom. Ono što čovjeka može dovesti bliže k drugom čovjeku. Ono po čemu čovjek može početi i produbljenije i obuhvatnije živjeti.

I Bog je poželio ući u čovjekovu običnost. Upoznati se s prašinom s ljud-skih putova. Upoznati vrijednost oskudnih svjetiljki. I on je želio upo-znati dragocjenost neuočljivog, onoga što ostaje posve osobno, pridržano nekom trenutku. Nekom susretu. Ono što zauvijek ostaje između čovjeka i čovjeka. Između čovjeka i Boga. Ono čemu je to dovoljno. I zbog čega vrijedi biti. Sve podnijeti. Kroz sve proći.

Upoznati život kao zagrljaj: najprirodnije svjetlo svijeta.

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 37

Doc. dr. sc. Tamara Gazdić-AlerićHRVATSKI MOJ JEZIK MATERINSKI

Uzalud se diči tuđim, tko svoj materinski jezik ne poznaje!

XXXIII.

Jezična pitanja u došašćuU posljednje se vrijeme sve češće spominje ...

U posljednjemu broju Movisa govorili smo o hrvatskomu jeziku i godišnje-mu odmoru (misleći na ljetni odmor),

a evo sad nam je već ispred vrata božićno vri-jeme. Poslije ćemo objasniti zašto su riječi po-sljednjem i ispred označene crvenim slovima, a prije nego što krenemo objašnjavati nove jezične primjere, ponovit ćemo neka temeljna pravila vezana uz pisanje imena blagdana i raz-doblja u crkvenoj liturgijskoj godini.

U predbožićnome broju MOVIS-a, prije dvije godine, objasnili smo jezične dvojbe vezane uz pisanje imena nadolazećih blagdana – Badnjaka, Božića, Nove godine i Sveta tri kralja. Bilo je korisno pritom objasniti i pravilno pisanje raz-doblja u crkvenoj liturgijskoj godini koje ozna-čava početak nove crkvene godine, vrijeme pri-preme za blagdan Božića – došašća ili adventa. Rekli smo da blagdan koji se obilježava 1. siječ-nja treba pisati: Nova godina, odnosno Nova – velikim početnim slovom jer je početak imena blagdana i godina – malim početnim slovom jer je riječ o općoj imenici koja se izvan ovoga imena ne bi pisala velikim početnim slovom. Nije suvišno ponoviti da kada nekome čestita-mo i želimo sretnu sljedeću/iduću/nadolazeću godinu, a ne samo blagdan 1. siječnja, obje ri-ječi trebamo napisati malim početnim slovom. Uvijek se prisjetite da nije svejedno hoćemo li kome zaželjeti sretnu Novu godinu ili sret-nu novu godinu, tj. sretan blagdan 1. siječnja ili sretnu novu (sljedeću/iduću/nadolazeću) 2018. godinu. Prema istom se pravilu i blagdan Sveta tri kralja piše tako da se prva riječ u ime-nu piše velikim početnim slovom, a ostale dvi-je malim početnim slovom, jer bi se izvan toga imena pisale malim početnim slovom budući da ne označavaju vlastito ime.

Neke nam se riječi u jeziku čine kao riječi koji-ma je značenje jednako, pa mislimo da je sve-jedno upotrijebimo li jednu ili drugu.

Promotrimo ove primjere rečenica:U posljednjem broju MOVIS-a govorili smo o hrvatskome jeziku.Kupio sam posljednji broj MOVIS-a koji se nalazio u zadnjem redu novina.Rezervirali su cijeli zadnji red sjedala.U zadnjem redu u pismu treba napisati ime i prezime.U trgovinu je stigao posljednji i stao zadnji u red.

Usporedimo upotrebu ovih dviju označenih ri-ječi: posljednji i zadnji. Te dvije riječi pripadaju pridjevima. Pridjev posljednji ima vremensko značenje, odnosno znači ‘onaj koji dolazi po-slije svih’, značenje koje je suprotno od prvi u vremenskome smislu. Pridjev zadnji ima pro-storno značenje, odnosno znači ‘onaj koji je

odzada, straga, stražnji’, značenje koje je su-protno pridjevu prvi u prostoru.

U njihovoj se upotrebi griješi zato što se ne vodi računa o različitosti njihova značenja, tj. zbog upotrebe jednoga pridjeva umjesto drugoga na mjestu na kojem, u skladu sa značenjem dru-gih riječi u rečenici, jedan ili drugi ne mogu doći. Prije upotrebe pridjeva posljednji i zadnji potrebno je promisliti o njihovu značenju, kao i o tome koji pridjev odgovara značenju koje želimo izraziti.

Jedna od čestih pogrješaka je upotreba prijed-loga ispred koji znači ‘s prednje strane čega’ umjesto izraza u ime koji treba upotrebljava-ti u značenju ‘ovlašteno od nekoga ili nečega, predstavljajući nekoga ili nešto’. Prema tome, ispravno je, kao što smo i mi naveli u prvoj re-čenici ovoga teksta, Sad nam je već ispred vrata božićno vrijeme, (možemo upotrijebiti i izraz pred vratima), ali nije ispravno reći Očekivali su da će im se obratiti netko ispred čelništva tvrtke, ako se misli u ime čelništva tvrtke, a ne u prostornome smislu ispred zgrade u kojoj je čelništvo tvrtke.

Tako je ispravno reći: To je mogao uspješno riješiti samo netko u ime voditelja skupine.Potpredsjednik je govorio u ime Odbora za fi-nancije.Izvještavao je ispred Hrvatske narodne banke. (ispred zgrade Hrvatske narodne banke)Našu je zastavu ispred svih sportaša nosio prošlogodišnji svjetski prvak. (ako se misli u prostornome smislu, a može i Našu je zastavu u ime svih sportaša nosio prošlogodišnji svjetski prvak, ali onda rečenica ima drugo značenje)

Objasnit ćemo upotrebu nekoliko srodnih priloga budući da često griješimo u njihovoj upotrebi, jer ne mislimo na njihova specifična značenja.

Promotrimo primjere:Svuda naokolo, po cijelome gradu, bilo je mnogo ljudi.Svuda unaokolo postavljeni su božićni ukrasi. Raspitajte se okolo o onome koji dolazi.Okolo-naokolo, sa svih strana, čuje se pjesma.

Prilog naokolo rabi se u značenju ‘sa svih strana oko čega, okružujući’ te u značenju ‘okolnim putem, zaobilazno’, odnosno u suprotnome značenju od poprijeko, poprečke. Budući da znači ‘sa svih strana oko čega, okružujući’, nije ga pravilno upotrebljavati umjesto prijedloga oko koji opisuje obuhvaćanje s vanjske povr-šine sa svih strana, npr. zagrliti (rukama) oko vrata te kružni pravac kretanja. Zato nije pra-vilno naokolo/okolo kuće, naokolo/okolo dvana-

est sati nego je pravilno oko kuće, oko dvanaest sati.

Prilog unaokolo treba upotrebljavati u zna-čenju ‘svuda oko čega, sa svih strana’, a slično značenje ima i prilog okolo ‘po okolini, među svijetom, unaokolo’ te prilog okolo-naokolo koji ima pojačano stilističko značenje.

Spomenuti se prilog naokolo upotrebljava i u ovoj poslovici: Prijeko preče naokolo bliže, koja ima značenje da zaobilazan put ponekad priči-nja manje teškoća, ali prečica nije uvijek naj-kraći put do cilja.

I za kraj objasnit ćemo upotrebu dvaju opreč-nih priloga: odozdo i odozgo. Prilog odozdo znači ‘s donje strane čega’, a prilog odozgo zna-či ‘s gornje strane čega’. Pri njihovoj upotrebi treba paziti na njihov ispravan oblik jer se u upotrebi mogu naći u nepravilnome obliku odozdol i odozgor. Provjerite svoje znanje:

1. U kojoj je rečenici pridjev posljednji pravilno upotrijebljen?A Oznaka se određuje prema dva posljednja broja u nizu.B Na vrhu se nalazi posljednji urudžbeni broj.C U posljednjem je redu trebalo napisati za-hvalu i pozdrav.D Pretpostavljali smo da je to naš posljednji susret.

2. Na prazna mjesta upišite pridjev posljednji ili zadnji.A Taj se okrutni vladar volio predstavljati kao ______________ škotski kralj.B Uživao je status jedne od ______________ velikih legendi rocka.C Njegov ____________ album izišao je prije nekoliko dana.D Rezervirali su cijeli __________ red sjedala. 3. Izaberite pravilan pridjev i ispišite ga.A Podatke je zapisivao i prikupljao zadnjih/po-sljednjih 20 godina života. __________B U posljednjih/zadnjih trideset godina izgubili su mnoga prava. ___________C Pjesnik je svoj zadnji/posljednji stih ispisao vlastitom krvlju. ___________D Posljednjih/Zadnjih godina često je viđen u njezinu društvu. ___________

Točni odgovori: 1. D; 2. A posljednji, B posljed-njih, C posljednji, D zadnji; 3. A posljednjih, B posljednjih, C posljednji/zadnji, D Posljednjih.

38 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

MOVISOV INTERVIEW

primorani napisati ovakvu službenu dijagnozu. U ovaj službeni nalaz uzroka smrti sumnja i prof. Lawrence, koji navodi da u njegovoj dugo- godišnjoj liječničkoj praksi s više od 300 paci-jenata koji su bolovali od policitemije, nikada se nije dogodila smrt zbog embolije pluća, s čime se složio vodeći europski hematolog dr. Ludwig Heilmeyer. Nadalje, na obdukciji su utvrđene promjene na srcu karakteristične za kardiomiopatiju, koju može osim osnovne bo-lesti (polycythaemiavera) izazvati intoksikacija teškim metalima, osobito antimonom. Utvrđe-ne su patološke promjene na bubregu, kame-nac u mjehuru (nije analiziran njegov sastav), oštećenje jetre, …dakle višeorganska oštećenja. Iako su postojale sumnje, ali i naknadna svje-dočenja da je Kardinal sustavno trovan, dokazi za to dobiveni su tek nakon ekshumacije 1993. godine. Uzorci kostiju poslani su na analizu (s imenom, ali i anonimno) u Kemijski institut sudske medicine Sveučilišta »La Sapienza« u Rimu 22. lipnja 1993. gdje su utvrđene visoke koncentracije, olova, kroma, kadmija i arsena, te u »Forensic Genetics Center« u Torontu u Kanadi 2016. gdje su utvrdili da ima i antimo-na u visokim i anomalnim količinama.

Teški metali u kostima – nepobitno potvrđuju trovanje

Laboratorijska istraživanja otkrivaju sustavno trova-nje teškim metalima, kojih i s čime su povezani? Prof. dr. Neda Aberle: Budući da su dokazane visoke koncentracije teških metala u kostima, analizirani su i uspoređeni simptomi koje je imao Kardinal, sa simptomima karakteristič-nim za trovanja. Kardinal je osjećao bolove u nogama čemu može doprinijeti trovanje anti-monom koji izaziva bol u mišićima, te trovanje olovom koji uzrokuje bolove u zglobovima. Nadalje, Kardinal je kronično kašljao (liječni-ci govore o kataru bronha), ali to može biti i simptom trovanja kromom, antimonom, kad-mijem i arsenom. Crvenoplava boja Kardina-lova lica znak je policitemije, popuštanja desne

strane srca, ali i djelovanja arsena. Učestalo mokrenje (30-ak mikcija tijekom noći) poslje-dica je ne samo infekcije, nego i poremećene funkcije ADH (antidiuretskog hormona), koja se može javiti nakon trovanja olovom. Ka-menac u mjehuru (nađen tijekom obdukcije) vjerojatno je posljedica hiperuricemije, zbog čega se stvaraju uratni kamenci (nisu vidljivi na rendgenu). Međutim, na stvaranje kamenca može utjecati i trovanje kadmijem. Hematurija (krv u urinu) koja je mučila Kardinala, mogla se javiti zbog kamenca, ali i zbog trovanja olo-vom, kromom i arsenom. Abdominalne kolike mogu nastati zbog mokraćnih kamenaca, ali također mogu biti i posljedica trovanja olovom i arsenom. Srčane tegobe koje je imao Blaženik, uz već spomenutu policitemiju, povezuju se i s trovanjem olovom, arsenom i antimonom koji izazivaju kardiomiopatiju, koja je bila uzrokom Kardinalove polagane smrti. Antimon dovodi do AV bloka (registriran u Kardinala), kadmij dovodi do corpulmonale (opterećenje desne klijetke uslijed plućne hipertenzije) također je registriran u Kardinala. Sve zajedno, rezultiralo je kombiniranim, tvrdokornim, bolnim i iscr-pljujućim tegobama, koje su Blaženika vodile u polaganu i sigurnu smrt.

Bl. Stepinac je trovan teškim metalima!

Donosite i točne vrijednosti zatečene u tijelu bl. Alojzija Stepinca u usporedbi s prosječnim. Što je toč-no potvrdila suvremena laboratorijska tehnologija? Prof. dr. Neda Aberle: Toksikološkom anali-zom uzoraka kostiju kardinala Stepinca ned-vojbeno je utvrđeno:

■ Koncentracija olova u kostima iznosila je 15,1 mg/kg, dok su normalne vrijednosti olova u kostima 0,64 mg/kg. Izmjerene vrijednosti su, dakle, bile 23 puta veće u odnosu na normalne. Trovanje olovom djeluje kumulativno, ne može se izlučiti iz tijela i siguran je put prema multi-organskom oštećenju, praktički, svake stanice.

■ Koncentracija kroma u kostima iznosila je 43,5 mg/kg, dok su normalne vrijednosti toga metala u kostima manje od 2 mg/kg. To je 22 puta veća vrijednost u odnosu na normalne vrijednosti.

■ Koncentracija antimona u kostima iznosila je 391,21 mg/kg, dok su normalne vrijednosti 21,38 mg/kg. A to znači da je koncentracija an-timona u Kardinalovim kostima bila 19 puta povećana.

■ Koncentracija kadmija u kostima iznosila je 23,5 mg/kg, dok je normalna koncentracija 1,8 mg/kg. Riječ je, dakle, o koncentraciji kadmija koja je bila 13 puta veća od uobičajenih i nor-malnih vrijednosti.

■ Koncentracija arsena u Kardinalovim kosti-ma iznosila je 3,8 mg/kg, dok su normalne vri-jednosti manje od 1 mg/kg. Riječ je, dakle, o 4 puta većoj vrijednosti u odnosu na normalnu.

Znanost negira službene komunističke navode

U istraživanju su uzeti u obzir svi čimbenici: analiza tla, zraka, vode i drugih parametara okružja u koje-mu je Blaženik živio. Malo ih pojasnite? Kako gledate na duhovnu snagu bl. Alojzija koji je podnosio sve te teškoće?Prof. dr. Neda Aberle: Ovo su nepobitni doka-zi da je kardinal Alojzije Stepinac bio sustavno trovan. Mora se naglasiti da su stručnjaci iz Instituta «Ruđer Bošković» izvršili analizu tla i vode u Krašiću, te analizu Kardinalova lije-sa. Rezultati te analize su pokazali da je zastu-pljenost gore spomenutih teških metala bila neznatna. Na temelju svih navedenih činjenica vidljivo je, da smrt kardinala Stepinca, prema kliničkoj slici i obdukcijskomu nalazu, nije bila nagla, što izravno negira navode službe-nih dokumenata. Neosporno je, međutim, da su multiorganska zatajenja te kardiomiopatija kao neposredni uzrok smrti, uz osnovnu bo-lest (PRV) i trovanje teškim metalima (olovo, krom, antimon, kadmij, arsen...), doveli do mučne, polagane i neminovne smrti. Kardinal Stepinac je napisao: «Svojom brutalnom silom mogu slomiti moje tijelo, ako misle da im to služi na čast, ali duše, uz milost Božju, nikada!» I na kraju možemo zaključiti: Slomili su mu tijelo. Mislili su - i bili uvjereni - da će svoje zlodjelo moći sakriti. No, mrtve kardinalove kosti ih i danas optužuju i potvrđuju da je pod-nio teško mučeništvo iz vjernosti prema Bogu i svojoj Katoličkoj crkvi.

Razgovarao: Vlado ČuturaFotografije: Bernard Čović

▶ nastavak teksta s 31. stranice

Blaženi Alojzije Stepinac u razgovoru s bogoslovima

Foto

: Arh

iv

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 39

GGospodin Vasa Kondić je rođen 1934. godine u Sladinji kod Kozarske Dubi-ce. Hrvati su spalili njegovo selo od-

mah po uspostavi svoje Nezavisne Države Hr-vatske, a on se kao utamničenik našao u logoru smrti u Jasenovcu. Osobno se uverio – svojim očima je gledao kako su najgrozniji koljači srpske dece bili rimokatolički sveštenici, tako da su čak i neki Hrvati u logoru pokušava-li da spase neko dete. Ovi katolički sveštenici su pored križa nosili oko vrata i nož za klanje srpske dece i odraslih. Otimali su malu decu od majki koje su vrištale i zapomagale, dok su katolički sveštenici psovali. Jednom rukom su držali dete, a drugom ih klali, pa onda bacali truplo u grotlo peći za spaljivanje. Cio je logor zaudarao na spaljeno ljudsko meso. G. Kondić govori i kako je u logoru bilo pravo slavlje kada bi dolazio u Jasenovac hrvatski zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Nosio je nekakvu posebnu odoru, a njegov križ je bio mnogo veći od križeva ostalih sveštenika. Stepinac bi smireno i hladno hvatao i klao jedno po jedno srpsko dete i bacao truplo u usijanu peć. Sve je to g. Kondić promatrao tijekom tri meseca.» - doslovce je 8. jula 2015. srbijanskoj javnosti obznanio dr. Srboljub Živanović, predsednik Međunarodne komisije za istinu o Jasenovcu u tekstu: «Svedočenje preživelog logoraša: kardi-nal Stepinac osobno je klao srpsku decu u Jase-novcu» (www.borbazaveru.info).

Povijesne «činjenice» u srpskoj (pod)svijestiBio je to, svakako ne slučajno, ne samo svojevr-stan pritisak na mješovitu katoličko-pravoslav-nu komisiju o kardinalu bl. Alojziju Stepincu, koja tada, iako se o njoj uvelike razmišljalo, još uvijek nije bila službeno osnovana, nego i unaprijed zacrtani jasni stavovi kojih se srpska strana nikada nije odrekla i od kojih nije na-mjeravala odustati u predstojećim susretima i razgovorima. Citirani tekst pripada kategori-ji scince fiction-a (znanstvene fantastike) jer nema ama baš nikakve činjenične, povijesne i znanstvene utemeljenosti, te ne zavrjeđuje bilo kakav osvrt, nego ga je najbolje baciti na po-vijesno smetlište medijskih krivotvorina. No, ono što je bitno - srbijanska se javnost deset-ljećima «hrani» takvim i sličnim «istinama» temeljem kojih, onda, njezini: politički, znan-stveni, crkveni, umjetnički i drugi predstav-nici pristupaju bilateralnim hrvatsko-srpskim odnosima, problemima i raspravama. Te su za

njih okamenjene povijesne «činjenice» toliko ušle u njihovu (pod)svijest, da ne treba gajiti iluzije kako će oni, unatoč bilo kakvim novim znanstvenim dokazima i spoznajama, odustati od svojih patoloških predrasuda, utemeljenih isključivo na mitološkim konstrukcijama, pre-ma kojima su Hrvati (inače Srbi katoličke vjere) genocidan narod, nadbiskup Stepinac okrutni ‘koljač’ srpske djece, a jasenovački logor strati-šte u kojemu je ubijeno više od 1.700.000 Srba. Takve i slične gluposti mogu se svako malo čuti ili pročitati sa srpske strane.

Srpsko «zajedničko djelovanje»Ako netko misli kako objavljenom «svjedoče-nju» ne bi trebalo pridavati preveliko značenje budući je riječ tek o jednoj srpskoj «znanstve-noj» ustanovi, u krivu je, jer ovu i slične «isti-ne» treba promatrati u širemu kontekstu. Nai-me, gotovo svi čimbenici koji oblikuju srpsko javno mnijenje: znanstveni, politički, medijski, kulturni, obrazovni i crkveni, usklađeno i veo-ma agresivno, što znači bez volje za iskrenim dijalogom, promiču svoju «povijesnu istinu» u zemljama njihova okruženja i šire – diljem svijeta. Treba se prisjetiti barem nekoliko doga-đaja koji zorno potvrđuju takvu ocjenu. Tako je u jeku rasprava o povijesnoj ulozi zagrebač-kog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca prijašnji «predsednik Srbije Tomislav Nikolić razgova-rao s patrijarhom srpskim Irinejem o posledi-cama mogućeg proglašenja Alojza Stepinca za sveca», (FoNet, 10. kolovoza 2016.). Oni su se složili kako je potrebna « neophodnost usagla-šavanja zajedničkog delovanja (!) u zaštiti naci-onalnih interesa i sprečavanja potencijalnih ka-tastrofalnih istorijskih nepravdi, kakva bi bila proglašenje Alojzija Stepinca za sveca. Ta ne-pravda ne bi, kako se ističe, pogodila samo srp-ski narod, već i čitavo čovečanstvo«, ustvrdili su predsjednik Nikolić i patrijarh Irinej. Izjava ondašnjeg prvog potpredsednika srbijanske Vlade i ministra vanjskih poslova Ivice Dačića, povodom otvaranja izložbe i prigodne konfe-rencije «Hrvatski svetac kardinal Stepinac» u Evropskom parlamentu, također se potpuno uklapa u ocjenu spomenutog dvojca, državnog i crkvenog čelnika u Srbiji: «Neshvatljivo je da se u središtu EU-a otvaraju izložbe nekome tko je sudelovao u progonu tisuća Srba, Žido-va i drugog nehrvatskog stanovništva i koji je u svojoj zemlji osuđen na 16 godina zatvora i oduzimanje svih građanskih prava u traja-nju od tri godine. Izložba je pokušaj skidanja

odgovornosti sa Stepinca i rehabilitacije ustaš-kog pokreta i ne predstavlja korak pomirenju, već samo produbljuje podele.»

Uzaludan vam trud svirači!Srpskim političko-crkvenim nastojanjima pridružila se, kao što je na početku već i spo-menuto, također i znanstvena elita, pa je bivši ravnatelj povijesnog arhiva Srbije, povjesničar Jovan Pejin, koji se «proslavio» tako što je na HRT-u poručio da je «Vukovar srpski grad», za rusku novinsku agenciju «Sputnik» dao inter-vju u kojem je govorio o kanonizaciji Alojzija Stepinca: «Radi se o opskurnoj osobi, koja je ogrezla u genocidnome zločinu. Stepinac nema nikakvih zasluga da bi bio proglašen svecem, jer je blagoslovio zločince!» (v. dnevno.hr, 18. lipnja 2016.). Kao i uvijek tijekom povijesti, srpska pr-ljavo-huškačka histerija i ovoga puta je imala pouzdan oslonac u srbijanskim medijima. U prilog toj tvrdnji navest ćemo tekst objavljen u poznatom beogradskom dnevnom glasilu «Večernje novosti» koje je u naslovu «Stepinac o Srbima» objavilo slijedeći tekst: «Katolički nadbiskup Hrvata (kasnije zbog svoje srbomr-žnje i antisrpske i antipravoslavne aktivnosti proizveden u kardinala), Alojzije Stepinac, u predratno i ratno vreme Drugog svetskog rata svakako je duhovni otac hrvatske katoličke na-cije». (26. srpnja 2016.). Jednako je tako potrebno imati u vidu utjecajne međunarodne - protuhrvatske i pro-tukatoličke - srpske «prijatelje», poput svjetski poznatog Efraima Zurofa, direktora Centra «Simon Vizental», koji je beogradskoj «Politi-ci» doslovce izjavio: «Ante Pavelić je bio jedan od najvećih masovnih ubojica Drugog svet-skog rata, a Stepinac je bio njegov sveštenik i duhovni savetnik.» («Stepinac, sveštenik ma-sovnog ubojice», 15. srpnja 2015.) Nakon završetka rada katoličko-pravoslav-ne komisije, u kojemu, osim već poznatih ko-munističkih i velikosrpskih teza o nadbiskupu Stepincu, nije predočen ni jedan jedini novi i ozbiljniji povijesni dokument, koji bi bio u ko-rist Stepinčevim osporavateljima, moglo bi se, pučki razumljivo, reći - uzalud vam trud svira-či! No, to nikako ne znači da bi se trebalo pre-pustiti varljivom zadovoljstvu jer će «svirači», sukladno svojoj povijesnoj praksi, uz «Užičko kolo», i dalje udarati po istim notama kada je riječ o blaženom Alojziju Stepincu. ■ Tomislav Vuković

Hrvatski blaženik u bespućima srpske mitologijeUsklađeni napadi iz Srbije na blaženoga Alojzija Stepinca

«

40 MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017

CRTICE IZ DOMOVINE■ Dr. sc. Ivica Šola

Hrvati ju ocrnjuju – stranci joj se diveBudući da povijesni tijek i stvarnost ne mogu promijeniti, pripadnici starih struktura, dobro umreženi i raspoređeni po uredništvima sredstava javnoga priopćavanja, različi-tim učilištima i tzv. nevladinim udrugama, ocrnjuju i kleveću Hrvatsku u svijetu.

Nedavno sam u zagrebačkoj zračnoj luci dočekao svoga dobrog znanca iz Mi-lana, bankara koji je proputovao cije-

lim svijetom, pohodio mnoge gradove i imao prigodu vidjeti brojne prirodne, građevne i ine vrijednosti ljepote gradova i zemalja koje je pohodio. Zajedno smo bili u Lisinskom na koncertu i obilazili brojne znamenitosti hrvat-ske metropole. Moj znanac i prijatelj nije štedio komplimente na račun sadržaja koje je imao prigodu vidjeti ili im nazočiti. Tako je, kada smo prolazili pokraj veoma dojmljivih zagre-bačkih fontana, koje je dao izgraditi zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, kojega su sred-stva javnoga priopćavanja u hrvatskoj doslovce poljuvali zbog te «rugobe od fontana», «suviš-nog troška i besmislenosti investicija», ovaj kozmopolitski Talijan je najednom, dok smo prolazili pored jedne od njih, iznenada povi-kao: «Stani, stani, molim te!» Već samo bio po-mislio da se nešto loše dogodilo, dok moj gost, uz karakterističan smiješak, nije dodao: «Zau-stavio sam te, želim se slikati i pored ove pre-krasne fontane. Tako lijepe fontane vidio sam još jedino u Parizu.» I tako, dok su hrvatska sredstva javnoga priopćavanja pljuvali uglav-nom po svemu što je gradonačlenik posljed-njih godine učinio kako bi uljepšao hrvatsku metropolu, moj Talijan – svjetski putnik – nije prestajao hvaliti ljepotu i čistoću Zagreba, ra-znovrsnost i bogatstvo gastronomske ponude, Zagrebačku filharmoniju, ljude koji se pona-šaju uljuđeno i mahom govore barem jedan strani (najčešće engleski!) jezik, da bi na kraju s ushitom zaključio: «Pa, ovo je Beč u malom!» Moje osobno iskustvo sa strancima koji do-laze k nama, računajući i studente koji putem Erasmusa dolaze u Osijek na razmjenu, jest da o Hrvatskoj (u pravilu!) govore sasvim suprotno od onoga što o svojoj domovini, nažalost, go-vore i misle brojni Hrvati. Dok Hrvati uporno ‘pljuju’ po svemu našemu – stranci su, ili odu-ševljeni ili veoma ugodno iznenađeni onim što Hrvatska jest i ima. U prilog toj tvrdnji, rado ću s cijenjenim čitateljima podijeliti još jedno svo-je nedavno iskustvo. Robin Harris, Englez ro-đen u Londonu, jedan je od mojih dragih pri-jatelja i kolega s kojim već godinama stručno surađujem i razmjenjujem mišljenja. Riječ je o dugogodišnjem, glavnom savjetniku Margaret Thatcher, za kojega je i velika Megi u više na-vrata ustvrdila da bez njega, bez obzira na save-zništvo s Reaganom, u mnogim stvarima ne bi uspjela. Robin je bio savjetnik i u ministarstvu vanjskih poslova. U Hrvatsku je doveo svoga prijatelja, engleskoga ministra vanjskih poslo-va Johnsona, bivšega gradonačelnika Londona. Riječ je, dakle, o čovjeku za kojega se može reći da je ‘globalna faca’ – oksfordski doktor, po-vjesničar, političar – ime koje i dan danas bez poteškoća otvara brojna vrata i u Washingtonu.

Eto, Robinu došlo vrijeme za mirovinu i čovjek odlučio preseliti se u Hrvatsku. Kupio je stan u Zagrebu, sat vožnje do mora, do skijališta još manje. U Zagrebu ima sve. Zaljubljen je, kako sam kaže, u velebnu Hrvatsku kulturu (napisao je knjigu o Dubrovniku), oduševljen je živošću Crkve u Hrvata, a najdraži blaženik i uzor mu je Alojzije Stepinac zbog kojeg se - među inim - iako anglikanac, obratio na katoličanstvo. I o blaženom kardinalu Stepincu je također na engleskom jeziku napisao veoma zapaženu knjigu. Robin se nikako ne može načuditi očitu paradoksu da on kao Englez više voli i poštuje Hrvatsku od brojnih Hrvata. Tvrdi da još nije upoznao narod koji se tolikom žestinom samo-ocrnjuje, koji stalno kuka uporno tražeći samo negativnosti i zamjerke, dok on upravo ovdje – u Hrvatskoj – želi provesti ostatak svoga života. I on, dakako, o čemu se u hrvatskoj javnosti ne-rado i veoma šturo govori, nije ni prvi ni jedini. Sličnih primjera imamo na stotine, o čemu bi vrijedlio, i poglavito u ovo vrijeme posvemaš-nje hajke i ocrnjivanja svega s hrvatskim ime-nom i povijesnim predznakom. U brojnim razgovorima smo zajedno tra-žili uzroke takva, posve neuobičajena, pona-šanja dijela Hrvata prema svojoj domovini, te njezinim duhovnim i uljudbenim vrijednosti-ma. Na kraju smo, nakon brojnih i sustavnih analiza konkretnih pojava i procesa u društvu, došli do zajedničkog zaključka da su tvorci i promicatelji ovakva, sve nezdravijega ozračja u hrvatskome društvu, stare komunističke struk-ture koji još uvijek uvelike nadziru sredstva javnoga priopćavanja u Hrvatskoj, te fakulteti novinarstva i političkih znanosti, koji, unatoč demokratskim promjenama, nisu doživjeli korjenitije promjene, te i dalje ‘proizvode’ no-vinare i političke djelatnike na sliku i priliku njihovih očeva. Riječ je, dakle, o pojedincima i skupinama koje se još uvijek ne mogu pomiriti s povijesnom činjenicom da je Juga nepovrat-no nestala i da je rođena moderna, slobodna i neovisna Hrvatska. Te strukture nisu željele Hrvatsku ni devedesetih, niti ju žele danas. Bu-dući da povijesni tijek i stvarnost ne mogu pro-mijeniti, pripadnici tih struktura, dobro umre-ženi i raspoređeni po uredništvima sredstava javnoga priopćavanja, različitim učilištima i tzv. nevladinim udrugama, čine jedino što im je još preostalo – ocrnjuju i kleveću Hrvatsku u svijetu. To čine pojedinci i skupine, kojima Lijepa naša, za razliku od apsolutne šutljive do-moljubne većine, nije istinska ljubav i svetinja, nego neželjena stvarnost i neizlječiva trauma. Oni, počevši od reforme školstva koju je provodio izabranik Zorana Milanovića gos-podin Jokić, uporno tvrde da nam školstvo ne valja i da su potrebne korjenite promjene. Naše školstvo, istini za volju, nije savršeno. Radim u sustavu, pa ga i poznajem. No, nije ni tako loše,

kako to neki uporno pokušavaju dokazati. Ako imam krivo, neka mi netko, lijepo vas molim, pojasni kako to da se naši učenici (osmoškolci i srednjoškolci svejedno!) svako malo vraćaju s najsjaninim odličjima s europskih i svjetskih natjecanja iz fizike, matematike, biologije, ra-čunarstva... Neka mi netko pokuša pojasniti zašto, primjerice, Skandinavci, Francuzi, Irci, Nijemci... žele upravo hrvatske liječnike i inže-njere i plaćaju ih suhim zlatom, ako naš obra-zovni sustav ništa ne vrijedi, kako to najupor-niji zagovornici famozne reforme neprestance ponavljaju. Objasnite mi kako je studentica, koja je diplomirala pod mojim vodstvom u Osijeku, na natječaju dobila posao na Institutu u St. Poeltenu u Austriji. Pa i sami ti koji, na čelu s ministricom Divjak, uporno ponavljaju da nam obrazovni sustav ne valja, proizvod su tog istog sustava. Nije njima, to valja veoma jasno i otvoreno reći, prvotni cilj poboljšati obrazovni sustav, nego preuzeti nadzor nad obrazovnim sustavom kako bi mogli odgojno oblikovati hrvatsku djecu prema svojoj, uglav-nom ljevičarskoj ideologiji – od rodne teorije i seksualnoga odgoja, do prekrajanja povijesti u školskim udžbenicima. Ne valja im ni hr-vatska vojska, dok američki ministar obrane hrvatskom ministru Krstičeviću s nehinjenim poštovanjem priznaje, da najveća sila svijeta može puno naučiti od pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Njima, dakako, ništa ne zna-či ni činjenica da je oslobodilačka vojna akci-ja «Oluja» sastavni dio nastavnoga gradiva na američkim vojnim učilištima. I na kraju, još jedan svjež primjer kao zor-na potvrda svega naprijed rečenoga. Proljetos je Večernji list objavio vijest: «Hrvatska najgora na svijetu za investicije, odmah iza Bocvane». No, onda se prošloga mjeseca dogodila konfe-rencija u Rovinju, na koju je došao čelni čovjek jednoga od najvećih svjetskih investicijskih fondova - težak 200 milijardi dolara. Došao je pun predrasuda. No, kada se vratio u London, na svom blogu je napisao: «Investirajte u Hrvat-sku, predivna zemlja predivnih ljudi.» Nahva-lio nas taj multmilijarder naveliko. S pravom se pitamo zašto? Sasvim je sigurno da to nije učinio zato što smo toliko dobri kako nas je on opisao na svome blogu, nego prvenstveno zato što je o Hrvatskoj uglavnom čitao loša izvješća raznih svjetskih agencija - od kreditnih do in-vesticijskih – pa je, nakon što je i sam došao u Hrvatsku i uvjerio se da tu ipak nije sve tako loše i da izvješća koja je čitao zapravo nisu od-govarala stvarnosti, imao potrebu, kao častan i poslovan čovjek, oglasiti se na svom blogu. Njegove pohvale Hrvatskoj, sukladno već uvri-ježenoj praksi, nije objavio nijedan ozbiljniji medij u Hrvatskoj – tek neki manji i to veoma stidljivo u rubrici tipa vjerovali ili ne. Na moj

nastavak teksta na 55. str. ▶

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 41

FENOMEN MEĐUGORJEStranicu uređuje: fra Branko Radoš

GLAS IZ MEĐUGORJAGLAS IZ MEĐUGORJAPratite događanja u Međugorju:1. putem interneta na stranici: www.medjugorje.hr2. preko radiopostaje «Mir-Međugorje»:Satelit: HOT BIRD 6Pozicija: 13° E (stupnjeva istočno)Transponder br. 90Prijamna frekvencija: 12 520 MHzPolarizacija: Y (vertikalna)Symbol rate: 27 500FEC (Forward Error Correction): 3/4Područje pokrivanja: Europa, Bliski Istok i Sjeverna Afrika3. postanite pretplatnik međugorskog lista: «Glasnika mira» i članom podupirateljem radiopostaje «Mir-Međugorje».

Gospina poruka 25. rujna 2017.

«Draga djeco! Pozivam vas da budete dare-žljivi u odricanju, postu i molitvi za sve one koji su u kušnji, a vaša su braća i sestre. Na poseban način vas molim da molite za sveće-nike i sve posvećene da još žarče ljube Isusa, da Duh Sveti ispuni njihova srca radošću, da svjedoče Nebo i nebeske tajne. Mnoge duše su u grijehu, jer nema onih koji se žrtvuju i mole za njihovo obraćenje. Ja sam s vama i molim za vas da vaša srca budu ispunjena radošću. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.»

Priznanje Međugorja? U posljednje se vrijeme sve češće spominje moguće pri-znanje Gospinih ukazanja u Međugorju. O tome su pisali svjetski mediji, a to je spomenuo i posebni Papin izaslanik za Međugorje. Radi se o prvih sedam ukazanja. Zašto baš sedam?

Ako je suditi po naslovima i komentari-ma u pojedinim hrvatskim medijima posljednjih godina, Međugorje je već

odavno «zabranjeno», papa Franjo je «protiv» Međugorja, svetište je «stvoreno radi zarade», «fratri manipuliraju vidiocima» itd. Naslušali smo se i imali priliku pročitati kojekakvih «isti-na» i konačnih «presuda». U nekima su se po-zivali na visoke izvore i autoritete, unutar Cr-kve i izvan nje, a ponekad su nastojali biti samo «svjedoci», koji se ne daju manipulirati. A onda su ostali prilično iznenađeni i šokirani kad su čuli pozitivna stajališta poljskog nadbiskupa Hosera, koji je imao priliku kao posebni Papin izaslanik iz prve ruke doživjeti Međugorje, te koji je reflektirao neka službena stajališta Svete Stolice o tom svetištu. Iznenadili su ih i ishodi rada posebne vatikanske komisije, koja se po-sljednjih godina detaljno bavila međugorskim fenomenom. Ukazanja Blažene Djevice Marije u Među-gorju bit će priznata. I to možda već do kraja ove godine, rekao je nedavno za poljsku Ka-toličku informativnu agenciju (KAI) poseban izaslanik pape Franje za Međugorje nadbiskup varšavsko praški mons. Henryk Hoser. «Kon-kretno govoreći, moguće je priznanje prvih sedam ukazanja, onako kako je to predložila komisija kardinala Camilla Ruinija. Teško da se može dogoditi drugačija odluka jer je nemo-guće da bi šestero vidjelaca lagalo 36 godina. To što govore je smisleno. Nema među njima ljudi koji imaju nekakvih psihičkih problema», rekao je mons. Hoser, koji je za poljsku agen-ciju rekao i to kako je papi Franji podnio izvi-ještaj o pastoralnoj situaciji u Međugorju, ali da je, upitan o autentičnosti ukazanja, odlučio progovoriti i o tome. Zapravo, mons. Hoser je sada prvi služ-beni crkveni izvor koji govori o mogućem priznanju autentičnosti sedam dana ukazanja, tj. o onome o čemu je prvi u javnosti progo-vorio poznati vatikanist Andrea Tornielli, koji je zacijelo imao uvid u rezultate Komisije za Međugorje koju je predvodio kardinal Camillo Ruini. On je dao i presjek rada toga povjeren-stva, koji je 2010. osnovao papa Benedikt XVI., povjerivši mu vodstvo. Komisija je, kako piše Tornielli, dala pozitivno mišljenje o autentič-nosti prvih ukazanja između 24. lipnja i 3. srp-nja 1981, tj. članovi komisije izjasnili su se s 13 glasova za priznanje nadnaravnosti ukazanja u tome razdoblju, dok je jedan član bio protiv, a drugi suzdržan. Komisija je, također, kako na-vodi, utvrdila da su mladi vidioci bili psihički normalni te da su bili iznenađeni time što im se dogodilo i da nisu bili pod utjecajem franjevaca

iz župe ili bilo čega drugoga iz njihove okoline. Također, bez obzira što ih je policija privodila i istraživala, nisu odustajali od svojih iskaza, čak niti pod prijetnjom smrću. «Povjerenstvo je, također, odbacilo tezu demonskog podrije-tla ukazanja», objavio je Andrea Tornielli, do-davši kako je komisija svoj nalaz o ukazanjima podijelila u dva dijela, pa Tornielli govori i o «drugoj fazi ukazanja», tj. onoj nakon 3. srp-nja 1981. Nalaz se stavlja pod veo sumnje, od-nosno, komisija ga smješta u kontekst sukoba mjesnog biskupa i franjevaca te činjenicu da su ukazanja unaprijed najavljena i programirana pojedinačno za svakog vidioca. «Vizije su se nastavile usprkos tome što su djeca najavila da će završiti i to se nikad nije dogodilo. A tu je pitanje »tajni« pomalo apo-kaliptičnog sadržaja, koje su vidioci objavili da su dobili u ukazanjima», napisao je Tornielli, dodajući da je u tome drugome dijelu komisija glasala u dva koraka. Prvi je obuhvatio duhov-ne plodove Međugorja, stavljajući po strani ponašanje vidioca. Tu je šest članova komisije reklo da postoje pozitivni rezultati, sedam čla-nova da su mještoviti s pozitivnim učincima, a troje da postoje mješoviti pozitivni i negativ-ni učinci. U drugome krugu glasanja, članovi povjerenstva u obzir su uzeli i ponašanje vi-dioca, pa je 12 članova komisije reklo kako se ne mogu izjasniti, dok je dvoje članova glasalo protiv toga da se ukazanja proglase autentič-nima. Također, povjerenstvo je konstatiralo činjenicu da vidioci nisu imali intenzivniju du-hovnu pratnju, kao i to da već dugo vremena ne djeluju kao skupina, nego odvojeno svaki za sebe. Međutim, ono što sve intrigira pitanje je zašto bi baš prvih sedam dana ukazanja moglo biti priznato, a ne tri, pet, deset ili pedeset? U brojci sedam neki su odmah pronašli analogiju u Svetom pismu, gdje je broj sedam tzv. savr-šen broj i spominje se više puta, od sedam dana stvaranja svijeta pa nadalje. Drugi pak u tome ne vide nikakvu simboliku nego naprosto po-trebu da se povjerenstvo ograniči na određeni dio vremena, tj. na neki način «izolira» uzorak i ovjeri ga kao autentičan, dok će se o ostalim ukazanjima, koja i dan-danas traju, raspravljati jednoga doglednoga dana. Primerice, niti sva ukazanja svim vidiocima u Ruandi (kojima je svjedočio i mons. Hoser) nisu priznata, nego samo u jednome dijelu. No, ono što je zanimljivo, kada se promatra tih prvi sedam dana upravo je taj sedmi dan. Poznato je, naime, da su djeca vidjela Gospu na Podbrdu 24. lipnja, no da se tek sljedeći dan 25. lipnja, kada su s njom uspostavila puni kon-

takt, uzima kao službeni početak. Od ta dva dana djeca su svakodnevno odlazila na Pod-brdo u dogovoreno vrijeme susreta s Gospom, no toga su ih sedmoga dana dvije djevojke (so-cijalna radnica i državna činovnica) odlučile na prijevaru odvesti iz Međugorja, kako ne bi u uobičajeno vrijeme ukazanja bili u mjestu. Odvezli su ih na izlet na slapove na Kravice, u okolna mjesta na sladoled, no kada su djeca vi-djela da u vrijeme ukazanja ne će biti u Među-gorju (gdje je ostao samo vidjelac Ivan), tražili su da ih se vrati u selo. Kada su vidjeli da ipak ne će stići, tražili su da se zaustavi automobil pokraj ceste, na što su djevojke koje su ih vo-dile na izlet jedva pristale te su ukazanje imali u selu Cerno, nadomak Međugorja, odakle se izdaleka vidi Podbrdo. Sedmi je dan, dakle, onaj pokazatelj da ukazanja nisu vezana samo uz mjesto, tj. Pod-brdo i Međugorje, nego same vidioce, koji su to kasnije i pokazali, putujući svijetom i susrećući se po cijelom svijetu s Gospom, baš kao što su to redovito činili i u Međugorju. Stoga je upra-vo taj «sedmi dan» za neke analitičare Među-gorja znakovit u najavi skorašnjeg priznanja.(usp. Glasnik mira, rujan-listopad 2017.)

42 MOVIS • 4/189 prosinac • 2017

OBLJETNICA HKM ZA ŠVICARSKU

Pretpovijest dušobrižništva za katoličke Hrvate u Švicarskoj

Duhovna skrb za katoličke Hrvatice i Hrvate u Švicarskoj započela je 1953. godine dolaskom fra Lucijana Kordića,

hercegovačkog franjevca, iz Rima na liječenje u švicarski Fribourg. Iako su njegov dolazak u Švicarsku uvjetovali prvenstveno zdravstve-ni razlozi, on je uskoro, upoznavši brojne hr-vatske doseljenike i političke izbjeglice, počeo duhovno skrbiti o njima. Njegov svećenički djelokrug uskoro se proširio na cijelu Švicar-sku. Neumorno je obilazio svoje vjerne suna-rodnjake, duhovno ih krijepeći i pomažući na najrazličitije načine. Riječ je, dakle, o razdoblju tzv. ‘neslužbenog’ dušobrižništva Hrvata u toj alpskoj zemlji, jer fra Lucijan niti je tražio niti imao bilo kakav službeni dekret za tu službu. Iskrena ljubav prema ugroženim sestrama i braći po vjeri, nadahnjivali su ga i vodili u nje-govim misionarskim nastojanjima. No, to se uskoro, značajnijim dolaskom hrvatskih radni-ka u Švicarsku početkom 60-tih godina prošlo-ga stoljeća, korjenito promijenilo. Povećan broj hrvatskih doseljenika zahtjevao je, dakako, da-leko sustavniju duhovnu skrb o njima. Snažno osjećajući tu potrebu s jedne, te želeći izbjeći moguće nesporazume sa švicarskim crkvenim vlastima s druge strane, fra Lucijan je iz Rima zatražio dokument, koji bi mu omogućio ne-smetanu duhovnu skrb za svoje sunarodnjake u toj zemlji. Konzistorijalna kongregacija je, uz posredovanje člana Vrhovnoga vijeća za selilaštvo pri toj Kongregaciji i voditelja Du-hovne skrbi za iseljene Hrvate sa sjedištem u Rimu dr. Krešimira Zorića, 13. rujna 1961. po-zitivno odgovorila na fra Lucijanovu zamolbu i imenovala ga prvim hrvatskim dušobrižnikom (misionarom) u Švicarskoj. Riječ je, dakle, o događaju i godini koji se smatraju početkom službene duhovne skrbi za hrvatske katolike u Švicarskoj. Novoimenovani misionar nije imao nikakvih službenih prostorija, ni službenoga sjedišta. Stanovao je u franjevačkom samosta-nu u Fribourgu i iz samostana duhovno skrbio o svojim katoličkim sunarodnjacima diljem Švicarske. Ubrzo je, međutim, uvidio da pasto-ralne potrebe sve većega broja hrvatskih dose-ljenika značajno nadilaze njegove ljudske i sve-ćeničke snage, što ga je ponukalo na ozbiljno razmišljanje o povlačenju s te veoma zahtjevne službe. Svoju odluku je i pismeno uobličio 1. studenoga 1966. i poslao je onodobnom ravna-

telju Hrvatske inozemne pastve dr. Vladimiru Vinceu u Zagreb. Kada se dr. Vince, nakon opetovanih bezuspješnih pokušaja, konačno uvjerio da se fra Lucijan ne kani predomisliti, uputio je 11. ožujka 1967. službenu zamolbu upravi Hercegovačke franjevačke provincije da mu stavi na raspolaganje drugoga fratra za Hrvatice i Hrvate u Švicarskoj. Uprava provin-cije, na čelu s novoizabranim provincijalom fra Rufinom Šilićem, pozitivno je odgovorila na Vinceovu zamolbu te je na redovitoj sjednici, održanoj 17. travnja 1967. u Mostaru, odredila mladog, veoma puduzetnog i radinog sveće-nika fra Ljubu Krasića za novoga misionara u Švicarskoj.

Utemeljenje Hrvatske katoličke misije za Švicarsku Dr. Vince se snažno založio kod švicarskih crkvenih vlasti da se novom hrvatskom misi-onaru osiguraju normalni uvjeti za rad, a kod švicarskih, hrvatskih i vatikanskih crkvenih vlasti, da mu se osiguraju potrebni boravišni i radni papiri. Ta njegova nastojanja rezultirala su ustanovljenjem službenoga sjedišta Hrvat-ske katoličke misije za Švicarsku u Zürichu, koju je novi misionar preuzeo 1. srpnja 1967. godine. Stoga se taj nadnevak smatra službe-nim utemeljenjem Hrvatske katoličke misije za Švicarsku. Provincija se tom prigodom, na zamolbu već spomenutoga ravnatelja Hrvat-ske inozemne pastve, također obvezala da će i ubuduće, sukladno potrebama i porastu broja hrvatskih katolika u toj zemlji, osiguravati i dodatne svećenike svoje zajednice za tu službu. Dr. Vince je, službenim dopisom od 26. travnja 1967. srdačno zahvalio Hercegovačkoj franje-vačkoj provinciji na iskazanoj susretljivosti i razumijevanju za duhovne potrebe domovin-ske Crkve i njezina izvandomovinskoga dijela.

Programske odrednice s jasnim ciljevima i načelimaNovi misionar je temeljna načela svoga pasto-ralnoga rada objavio vjernicima već na prvoj svetoj misi, koju je slavio u crkvi sv. Obitelji u Zürichu, 16. srpnja 1967. Taj njegov program-ski sažetak glasio je: stići k svima, staviti se u službu svima, ne od-reći se nijedne duše, nijedne Hrvatice ili Hr-vata koji su mu povjereni, te nastojati da nitko među njima ne ostane bez svoga znaka raspo-znavanja – kao kršćanin, kao katolik Hrvat, kao katolik Slovenac, jer je Misija u početku duhovno skrbila i o slovenskim katolicima. U tim programskim točkama, zapravo su za-crtana stožerna načela i ciljevi koje su hrvatski misionari imali pred očima prihvaćajući, tije-kom desetljeća, ovu odgovornu službu. Zbog osjetno povećanoga broja vjernika, a uskoro i misionara, te slojevitosti i razgranatosti pasto-ralnih djelatnosti, razložno se može reći da je s

fra Ljubom Krasićem započelo novo razdoblje organizirane duhovne skrbi za hrvatske katoli-ke u Švicarskoj. Misionari su danonoćno obila-zili tvornice, bolnice, staračke domove, hotele, ubožnice, uznice i najrazličitija gradilšta i radi-lišta u potrazi za svojim razasutim vjerničkim ‘stadom’. Nije teško pretpostaviti da svi ti susre-ti – i poglavito s upravama ustanova u koje su dolazili nerijetko nenajavljen i u svako vrijeme – nisu uvijek bili ugodni i prijateljski. No, vri-jednosti koje su ih nukale na te korake, bile su visoko iznad osobnih neugodnosti, koje su ne-rijetko morali otrpjeti. Stoga su hrabro išli na-prijed, neizmjerno se radujući svakom novom vjerniku, svakoj novookupljenoj vjerničkoj zajednici, svakom novom ‘misištu’ ... Riječ je, kako su često kasnije znali ponavljati, o rado-snim i dragocjenim iskustvima, kakva su du-hovno snažila i povezivala i prvu – apostolsku Crkvu. Redovite svete mise su tada slavljene u Zürich-u, Baden-u, Basel-u, Bernu-u, Luzern-u, St. Gallen-u i Schaffhausenu, te povremeno u još 40-ak manjih središta. Takav oblik pasto-ralnoga rada potrajat će sve do 1971. godine kada se, do tada jedinstvena Hrvatska katolička misija za Švicarsku, dijeli na više samostalnih misija: Basel i St. Gallen 1972., Bern 1973., Lu-zern i Lausanne 1982., Grabünden 1990., Frau-enfeld i Sion 1994., Aargau i Zug 1995., Ticino 1998., te Solothurn 2000. godine.

Uz 50. obljetnicu utemeljenja Hrvatske katoličke misije za ŠvicarskuHKM U OBLJETNIČKOM ZRCALU

Fra Lucijan Kordić, fra Ljubo Krasić i fra Zlatko Ćorić 1968. u Zürichu

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 43

Temeljni podatci i oblici pastoral-noga djelovanjaDanas u Švicarskoj, prema prilično pouzdanim podatcima ( MOVIS-ovi naslovi i različiti mi-sijski popisi!) živi i radi oko 80.000 Hrvatica i Hrvata. Cjelokupnu duhovnu skrb o njima vode 15-torica hrvatskih misionara , članova Hercegovačke franjevačke provincije Uznese-nja BDM sa sjedištem u Mostaru (14-torica sa 100% namještenjem i jedan umirovljeni sveće-nik iste redovničke zajednice, koji povremeno pomaže u jednoj hrvatskoj katoličkoj misiji ), 10 misijskih suradnica i jedan suradnik sa 100% ili djelomičnim namještenjem. U Švicar-skoj je trenutno 12 dobro ustrojenih i vođenih hrvatskih katoličkih misija. Glavna težišta pa-storalnih nastojanja hrvatskih katoličkih misi-onara u Švicarskoj:

Sakramentalni životSvi voditelji HKM u Švicarskoj ulažu iznimne napore oko očuvanja i njege sakramentalnoga života među hrvatskim katolicima. To pose-bice vrijedi za sakrament pomirenja ( svetu ispovijed ). Sve misije, bez iznimke, redovito organiziraju zajedničke velike ispovijedi pred Uskrs i Božić, tijekom duhovnih obnova, mi-sijskih hodočašća, slavljenja prve svete pričesti i potvrde. Odziv je, s obzirom na okolnosti u kojima ljudi žive, više nego dobar. U Švicarskoj svake godine tisuće hrvatskih katolika – svih dobnih uzrasta – redovito slave ovaj sakrament pred velike blagdane, tijekom duhovnih obno-va, hodočašća i u drugim prigodama.

Vjeronaučni susreti, tečajevi pri-prave za brak, duhovne obnove, hodočašća ... U gotovo svim HKM u Švicarskoj organizirana je sustavna katehetska pouka za prvopričesnike i krizmanike. U većim središtima i prikladna pouka za mladež. Vjeronaučne pouke uglav-nom drže misionari i kvalificirane misijske suradnice(ci) s urednim dopuštenjem mjesnih ordinarija. Prvopričesničke skupine su ( ponaj-prije zbog dvostrukoga slavlja! ) u postupnom

opadanju, dok su krizmaničke vjeronaučne skupine – zbog prakse u dijelu domaće Crkve da se mladi krizmavaju tek po navršetku 18 go-dina – još uvijek veoma brojne. Hrvatski misionari u Švicarskoj, u suradnji s misijskim suradnicama(cima) tamo gdje su uključeni u misijski pastoral, svakoga tjedna održe oko 120 vjeronaučnih susreta s vjerouče-nicima različitih uzrasta. Tijekom svoje polu-stoljetne nazočnosti u Švicarskoj za sakrament svete potvrde pripremili su oko 10.000 hrvat-skih mladića i djevojaka. U sakramentalno zajedništvo su, nakon odgovarajuće pripreme, združili oko 3000 zaručničkih parova. Praksa je, kada je riječ o pripremi zaručnika za sakra-mentalni brak, različita. Zaručnici su obvezni, kadgod je to moguće, sudjelovati na tečajevi-ma pripreme za brak, koji se organiziraju u većim središtima. No, ako im to, zbog doista objektivnih razloga, nikako nije moguće, pri-preme organiziraju i provode sami voditelji misijskih zajednica. Ovdje također valja reći da su tematske duhovne obnove pred velike blagdane, misijske obljetnice i druge važne prigode, redovita pastoralna praksa u većini

hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj. Za te prigode misionari, u pravilu, pozivaju doka-zane i ugledne voditelje iz domovine. Većina misija također svake godine organizira barem jedan molitveno-pokornički pohod nekomu od poznatih europskih svetišta. Riječ je, naime, o uobičajenim oblicima duhovne nadgradnje, koje vjernici veoma dobro prihvaćaju. Ako se navedenim brojčanim vrijednostima dodaju svi drugi oblici pastoralnoga rada hrvatskih misionara u Švicarskoj kao što su: redoviti po-hodi (blagoslov) obitelji - oko 10.000 godišnje – pohodi bolesnicima i uznicima, pojedinačni duhovni razgovori, raznovrsni uredski i orga-nizacijski poslovi ... predodžba o slojevitosti i zahtjevnosti njihovih svećeničkih nastojanja postaje potpunijom.

Međumisijski pastoralni projekti

Uz redovite samostalne katehetsko-pastoral-ne programe pojedinih misija, hrvatski misi-onari u Švicarskoj svake godine organiziraju tri, iznimno vrijedna, zajednička pastoralna susreta.

Dvodnevno svehrvatsko hodočašće Gospi u Einsiedeln Stoljetna i veoma duboka privrženost hrvat-skoga naroda Majci Božjoj, ponukala je fra Lju-bu i njegove suradnike na traženje svetišta, gdje će hrvatski vjernici, sukladno svom katoličkom odgoju i stoljetnoj tradiciji, moći častiti svoju nebesku Odvjetnicu. Prekrasno Marijino sve-tište u Einsiedeln-u nametnulo se kao logičan izbor. Prvi hrvatsko-slovenski molitveno-po-kornički pohod Crnoj Gospi u Einsiedeln do-godio se 9. i 10. prosinca 1967. godine. Okupilo se oko 400 hrvatskih i slovenskih vjernika. Već slijedeće godine u Einsiedeln su hodočastili samo Hrvati treće subote i nedjelje u listopadu. Ti listopadski nadnevci ostali su sve do 1977. godine. Već slijedeće godine (1978.) ovo sve-hrvatsko marijansko hodočašće premješteno je – uglavnom zbog jesenskih hladnoća – na dru-gu subotu i nedjelju u lipnju. Takav raspored je ostao do današnjega dana. Prva hodočašća

Fra Ljubo Krasić

▶ ▶

44 MOVIS • 4/189 prosinac • 2017

su organizirana pod zajedničkim sloganom «SVOJI K SVOJIMA» i fra Ljubinim temeljnim životnim i svećeničkim načelom «ZA POT-PUNOGA ČOVJEKA». Hodočasnički susreti u Einsiedelnu iz godine u godinu su bivali sve masovniji. Tako se početna skupina od nekoli-ko stotina hodočasnika, s vremenom promet-nula u veoma dojmljiv hrvatski hodočasnički skup od nekoliko tisuća vjernika iz Švicarske i susjednih joj zemalja. Da bismo bolje razumjeli stvarne razmjere toga uspjeha, potrebno je na-pomenuti da je riječ o vremenima kada su ri-jetki hrvatski pečalbari imali vozačke iskaznice i mogli nabaviti vlastiti automobil. A to znači da su bili gotovo isključivo upućeni na javni prijevoz – praktički na željeznicu. No, misiona-ri su, sukladno svojoj poslovičnoj dosjetljivosti, uspješno riješili i taj problem – organizirali su, u dogovoru s upravom Švicarskih željeznica, posebne vlakove koji su prevozili hrvatske hodočasnike iz Zürich-a do Marijina Einsie-delna. Najmasovnija hodočasnička okupljanja u Einsiedelnu, prema misijskim kronikama, zabilježena su u razdoblju između 1971. i 1975. godine, kada su tisuće hodočasnika – i pose-bice iz udaljenijih mjesta Švicarske i drugih europskih zemalja - noćivali u Einsiedelnu, kako bi mogli djelatno sudjelovati u cjelovitu dvodnevnom programu. Hrvatski misiona-ri su im, zajedno sa svojim suradnicima, i tu bili od velike pomoći. Samo jedne godine su u Einsiedelnu i bližoj okolici pronašli i osigurali preko 2000 noćenja za hrvatske hodočasnike. Iz toga razdoblja vrijedi spomenuti veličan-stvenu noćnu procesiju sa svijećama (crven-bijel-plav) koja je, zbog svoje jedinstvenosti, uvrštena u promidžbene materijale grada Ein-siedelna. Einsiedeln je tih godina, opterećenih nepovoljnim političkim procesima u domo-vini, bio istinskom duhovnom oazom u kojoj su se katolički Hrvati osjećali slobodnima i zaštićenima. Desetci visoko podignutih hrvat-skih stijegova, osebujnost hrvatskih narodnih nošnja iz raznih hrvatskih krajeva, te srdačna spontanost raspjevanog vjerničkog mnoštva bili su svojevrsna i proročka najava konačnoga ostvarenja višestoljetnoga hrvatskoga sna. Bili

su to prizori koji su istinski krijepili izranjenu dušu i poljuljanu nadu hrvatskoga čovjeka. U dvodnevnom slavljeničkom programu i danas redovito sudjeluje i do 5000 katoličkih Hrvati-ca i Hrvata svih dobnih uzrasta.

RUMENI LIST – redoviti godišnji susret hrvatske katoličke mladeži Iako je dvodnevno hodočašće u Einsiedeln, svojom programskom raznolikošću, duhov-no-odgojnim sadržajem i organizacijskom razinom, bilo dobro prihvaćeno od svih uzra-sta hrvatskih vjernika, voditelji misija su se odlučili za novu – razigraniju i raspjevaniju - ponudu mlađim vjerničkim generacijama. Zajedničku početnu ideju u prihvatljivu pro-gramsku ponudu uobličili su hrvatski misonari iz Züricha fra Rade Vukšić, fra Andrija Babić i fra Lucijan Kordić. Prvi susret hrvatske ka-toličke mladeži - ‘Rumeni list’ - održan je 25. rujna 1977. u športskoj dvorani Aue u Badenu. Svečanu svetu misu, na kojoj je sudjelovalo oko 800 vjernika, predslavio je fra Berislav Kutle, onodobni voditelj HKM Basel. Euharistij-skomu slavlju prethodio je kratki umjetnički program, dok su popodnevni sati bili predvi-đeni za športska natjecanja. Sličnu programsku strukturu Rumeni list je zadržao sve do konač-noga prelaska u Einsiedeln. Mladi su se oku-pljali u Badenu punih 14 godina. Petnaesti su-sret 1992. godine, organiziran je u Oberglattu u predgrađu Züricha. Od 1992. redoviti susret hrvatske katoličke mladeži održava se u Gospi-nu svetištu u Einsiedelnu. Danas na ‘Rumeno-mu listu’ sudjeluje i do 2000 mladih hrvatskih katolkinja i katolika. Kada je riječ o spomenu-tim međumisijskim susretima treba istaknuti pobožnost križnoga puta kao nenadomjestivu programsku vrijednost. U pobožnoj pokornič-koj hodnji uz Kalvariju pored svetišta, redovito se okupi oko 1000 (katkada i više!) hodočasni-ka koji, pjevajući i pobožno moleći, u duhu do-stojanstveno koračaju uz nedužno Osuđenoga od Pilatove sudnice do Golgotske zaravni iznad Jeruzalema. Sadržajni i pomno birani tekstovi, uz prikladne liturgijske pjesme, dodatno su

jamstvo pravoga ozračja i istinskog pokornič-kog ugođaja tijekom pobožnosti.

CROMIN – glazbeni i obrazovno-odgojni dragulj iznimna duhovnoga sjaja Tradicijska hodočašća za sve vjernike druge subote i nedjelje u lipnju, te hodočašće mladeži zadnje subote u rujnu ‘pokrili’ su većinu vjer-ničke populacije. Najmlađi su, međutim, osta-li nekako između te dvije dobne skupine. No i ta pastoralna praznina popunjena je novom duhovnom i obrazovno-odgojnom ponudom - susretom hrvatskih ministranata i malih mi-sijskih zborova – sadržajna i znakovita naziva CroMin (hrvatski ministrant). CROMIN je, kako je to u ovih 15 godina otkako se susreti organiziraju više puta izgovoreno i napisano, istinski duhovni i obrazovno-odgojni dragulj, koji je upotpunio i osjetno obogatio pastoralnu ponudu HKM u Švicarskoj. Susreti su koncep-cijski posloženi po uzoru na desetljetna domo-vinska iskustva u radu s mladim poslužiteljima oltara i pjevačima malih crkvenih zborova, uključenih u glazbeno-liturgijsku inicijativu zvučnoga naziva ‘ZLATNA HARFA’. Koliko je ideja dobro prihvaćena od svih uzrasta naših vjernika, smatram da najzornije potvrđuje či-njenica da nam i najveće crkve, koje imaju i po tisuću mjesta za sjedenje, iz godine u godinu postaju sve tješnje.

MOVIS – službeno Glasilo HKM u Švicarskoj Jedan od nesumnjivo najsjajnijih kamenčića u fra Ljubinu osebujnom misionarskom mozai-ku, svakako je MOVIS - danas službeno glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj – koji je s malobrojnim suradnicima, veoma skro-mnim materijalnim sredstvima i tehničkim mogućnostima, pokrenuo u proljeće 1970. go-dine. Otpočetka je zamišljen, sukladno sadrža-ju svoga skraćenoga naziva, kao tiskovina koja će biti snažnom poveznicom među hrvatskim

OBLJETNICA HKM ZA ŠVICARSKU

▶ ▶

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 45

vjernicima i čitateljima i služiti im posredujući najvažnije događaje i sadržaje korisne za život i izgradnju same zajednice. I MOVIS je, poput brojnih drugih tiskovina sa sličnim ciljevima i svjetonazorskim predznakom, prošao svoj ra-zvojni put neophodne tehničke i programske preobrazbe, tako da se danas može razložno govoriti o jednoj od najuglednijih hravatskih tiskovina s vjerskim predznakom u izvando-movinstvu. Naklada mu je još uvijek 14.000 primjeraka. Financira se isključivo dragovolj-nim prilozima vjernih i vrijednih čitatelja. Uredno se šalje na sve (uredništvu dostupne!) hrvatske naslove u Švicarskoj, kao i na brojne značajnije hrvatske naslove u domovini i svi-jetu. Dvadesetak vanjskih suradnika – vrsnih hrvatskih stručnjaka s raznih područja – Gla-silu su, bez ikakve sumnje, podarili dodatnu sadržajnu i odgojno-obrazovnu vrijednost. MOVIS, koji upravo ove godine slavi svoj 47. rođendan (1970.-2017.), tiskovina je na koju su danas uglavnom svi – izdavači, urednici, su-radnici i poglavito čitatelji – usuđujem se reći, razložno ponosni.

Karitativna djelatnost, Hrvatska dopunska škola, Socijalna služba, HKUD-ovi ... Hrvatski katolički misionari u Švicarskoj su, sukladno izvornom poslanju Crkve i svojoj fra-njevačkoj karizmi, veoma zauzeto i sustavno radili na jačanju karitativne sastavnice svoga pastoralnoga djelovanja. To je posebice došlo do izražaja tijekom Domovinskoga rata i po-raća, kao i prigodom velikih prirodnih nesreća u domovini i diljem svijeta. Nabrojiti sve što je, tijekom njihove polustoljetne nazočnosti u Švicarskoj, napravljeno na tom planu, tema je za neku drugu prigodu. No, načelno se može reći da je riječ o iznosima koji daleko nadilaze očekivanja i onih najzahtjevnijih. Budući da su hrvatske katoličke misije diljem svijeta (ni Švicarska u tom pogledu nije bila nikakva po-sebna izmimka!) desetljećima – i poglavito do demokratskih promjena devedesetih godina

prošloga stoljeća – bile gotovo isključivo jedine oaze u kojima su se čuvale, pomno njegovale i sustavno promicale hrvatske duhovne, nacio-nalne i povijesne vrijednosti, nije nikakvo čudo da su brojna kulturno-umjetnička društva, udruge i ustanove s hrvatskim nacionalnim predznakom, nastajale upravo pod okriljem i uz posvemašnju potporu hrvatskih katoličkih misija. To, između inih, vrijedi i za Hrvatsku dopunsku školu, početke organizirane socijal-ne skrbi za hrvatske doseljenike u Švicarsku i tako redom. No, s obzirom da je riječ o doista velikim temama, koje zavrjeđuju veoma su-stavan i krajnje ozbiljan pristup, ovdje sam ih samo načelno spomenuo. U obljetničkoj mo-nografiji i konačnoj verziji videozapisa koji su u pripremi, spomenute teme će jamačno dobiti zaslužen prostor i povijesno utemeljen prikaz.

Sustavna i snažna povezanost s domovinom i domovinskom Crkvom Duboko svjesni važnosti sustavne i posvemaš-nje povezanosti hrvatskih iseljenika s domo-vinskom Crkvom, hrvatski misionari u Švicar-skoj su, tijekom svoje polustoljetne pastoralne skrbi za katoličke Hrvatice i Hrvate u toj alp-skoj zemlji, odlučno ustrajavali na toj stožer-noj sastavnici svojih pastoralnih nastojanja. Tu tvrdnju najzornije potkrjepljuje činjenica da su upravo hrvatski duhovni (nad)pastiri redoviti predvoditelji najvažnijih misijskih i među-misijskih duhovnih okupljanja – hodočašća, obljetnica, potvrdničkih slavlja... Posvemašnja i prijateljska suradnja s ravnateljima i Ravna-teljstvom dušobrižništva za Hrvate u inozem-stvu, podrazumijevala se sama po sebi. Vodi-telji HKM u Švicarskoj također su bili svjesni da je, uz čvrstu i posvemašnju povezanost s do-movinskom Crkvom, zdrava i suradnička po-vezanost s domoljubnim skupinama hrvatskih intelektualaca isto tako veoma bitna sastavni-ca u očuvanju nacionalne i vjerničke svijesti Hrvatica i Hrvata u izvandomovinstvu. Upra-vo ta svijest iznjedrila je desetljetnu praksu da

se za najrazličitije prigode - poput značajnijih obljetnica, hodočašća i duhovnih obnova - po-zivaju dokazani stručnjaci iz domovine, kako bi svoja bogata znanja i stručna iskustva podi-jelili sa svojim sunarodnjacima u Švicarskoj. Na taj način su naši ljudi u toj zemlji, imali pri-godu susresti i upoznati brojne hrvatske velika-ne duha i uma. I suradnja s mjesnom Crkvom, što također treba istaknuti, uglavnom je dobra. S domaćim župama i najrazličitijim vjerničkim skupinama HKM njeguju različite oblike pa-storalne suradnje. Pritom, dakako, vodeći ra-čuna o našim temeljnim duhovnim, nacional-nim, povijesnim i uljudbenim vrijednostima.

Umjesto zaglavka Na kraju bih, cijenjenim čitateljicama i čita-teljima, ponudio statistički sažetak do kojega smo došli pozorno listajući misijske kronike i opsežnu MOVIS-ovu pismohranu. Taj ‘istraži-vački’ napor, u koji je uloženo puno vremena, sustavna i samozatajna rada, urodio je izni-mnim plodom - ponudio je, naime, podatke koji najzornije oslikavaju povijesnu vrijednost, duhovno bogatstvo i stvaralačku osebujnost polustoljetnog pastoralnog mozaika duhovne skrbi za hrvatske katolike u Švicarskoj. Riječ je o činjenici da su 45-orica hrvatskih misonara, članova Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, tijekom minulih pet desetlje-ća, ugradili preko 600 godina svoga svećenič-kog rada u skrb za katoličke Hrvatice i Hrvate u Švicarskoj. Ako se tom iznimnom podatku pridoda i gotovo 280 godina stručna, marljiva i samozatajna katehetsko-pastoralnoga rada 30-ak misijskih suradnika(-ca), koji su kroz to vrijeme djelovali u hrvatskim katoličkim misi-jama u toj zemlji, povijesni okvir se postupno upotpunjuje. Već spomenuti pisani izvori su nam također ponudili mnoštvo drugih podata-ka koji će, živo se nadam, uskoro ugledati svje-tlo dana u Jubilejskoj monografiji – projektu kakav ovakva obljetnica neosporno zavrjeđuje.

■ Fra Mićo Pinjuh

46 MOVIS • 4/189 prosinac • 2017

VUKOVARSKI MIMOHOD 2017.

Oko 65 tisuća hodočasnika iz svih kra-jeva Hrvatske, susjednih joj zemalja i svijeta, ove je godine, u subotu 18.

studenoga, sudjelovalo u Mimohodu sjećanja, koji je, sukladno već dva i pol desetljeća staroj tradiciji, i ove godine krenuo ispred Opće bol-nice Vukovar prema Memorijalnom groblju. Molitvu pred središnjim križem na Memori-jalnom groblju predvodio je mons. Đuro Hra-nić, nadbiskup đakovačko-osječki. Potom su polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća počast poginulima u obrani Vukovara odali najviši državni dužnosnici, izaslanstva Glavnog stože-ra Oružanih snaga RH, Ravnateljstva policije, 204. vukovarske brigade, Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, grada Vuko-vara i ostalih.

Misa zadušnica na Memorijalnom grobljuSvečano misno slavlje na Memorijalnom gro-blju predvodio je požeški biskup mons. Antun Škvorčević. S njim su suslavili mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, kotor-ski biskup Ilija Janjić, križevački vladika Nikola Kekić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšić, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića pomoćni biskup Mijo Gorski, izaslanik vrhbosanskog nadbiskupa kardina-la Vinka Puljića mons. Pavo Jurišić, izaslanik mostarsko-duvanjskog i trebinjsko-mrkanskog biskupa Ratka Perića generalni vikar don Želj-ko Majić, tajnik Apostolske nuncijature mons. Janusz Stanislaw Blachowiak, kao i provinci-jalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak. Uz veliko mnoštvo hodočasnika, euharistijskom slavlju su nazočili i predstavnici vlasti Republike Hr-vatske, predvođeni predsjednicom i vrhovnom zapovjednicom Oružanih snaga RH Kolindom Grabar Kitarović, predsjednikom Hrvatskoga sabora Gordanom Jandrokovićem i predsjed-nikom Vlade RH Andrejem Plenkovićem. Tu su bili ministri u Vladi RH, saborski zastupnici, predstavnici prosvjetnog, kulturnog, gospodar-skog i političkog života, župani i gradonačelnici i načelnici, na čelu s Božom Galićem, županom domaćinom i Ivanom Penavom, gradonačelni-kom domaćinom... predstavnici hrvatske voj-ske i policije, hrvatski branitelji, članovi udruga proizišlih iz Domovinskog rata, kao i rodbina poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.

Propovijed biskupa Škvorčevića«Okupljeni smo na Memorijalnom groblju u Vukovaru. Obnavljamo istinu o stradanju ovo-ga Grada, podsjećamo se na herojstvo brojnih hrvatskih branitelja, napose poginulih i pre-minulih koji su mu sačuvali dostojanstvo, spo-minjemo se nedužno ubijenih civila i nestalih,

oplakujemo brutalno ubijene i bačene u ma-sovne grobnice, iskazujemo suosjećanje za od-vedene u logore, svjedočimo solidarnost pre-ma svima koji su pretrpjeli nasilje, poniženje, prezir i razaranje vlastite imovine. Pristupamo žrtvi Vukovara suzdržano i nježno, s poštova-njem i divljenjem, zahvalno i s ljubavlju, jer Vukovarska žrtva zavrijedila je da je slavimo. Baš tako: slavimo vukovarsku žrtvu. U ovoj svetoj misi sjedinimo ju s Isusovom žrtvom na križu, povjerimo ju njegovoj pobjedi uskr-snuća», rekao je započinjući homiliju biskup Škvorčević. Potom je upozorio kako zamka okrutno počinjenog zla u Vukovaru na različite načine vreba i danas. «To zlo nam želi stisnuti dušu, sapeti pamet, zarobiti nas u svoje okove, usmjeriti da živimo po njegovu diktatu, uvjera-vajući nas kako je smisleno ono najbesmisleni-je: mrziti kao odgovor na počinjeno zlo i nane-senu nepravdu. Verbalna ratobornost na javnoj sceni u nas prostor je u kojemu zlo vrti svoje kolo, a mržnja brusi zube, umrtvljuje duše,

vodi u sljepilo, truje sadašnjost i krade buduć-nost». U tom je kontekstu biskup posvijestio, kako su u Vukovaru i u Hrvatskoj potrebni «ljudi velika duha, osjetljive savjesti, sažalna srca, dalekovidni proroci koji odbacuju svako nasilje, praštanjem proširuju prostore slobode od zla u kojima sa svom bistrinom vide veliči-nu žrtve, svjedoče vjeru u pobjedu ljubavi, te pamte prošlost očišćenu od mržnje u svoj snazi njezine poučljivosti». Ukazujući na misna čita-nja, biskup Škvorčević je naglasio kako navije-štena Božja riječ želi «sudionike vukovarskog spomena na žrtvu povesti putovima takve slo-bode». Izdvajajući neke od redaka iz Poslanice Efežanima, podsjetio je kako sv. Pavao upozo-rava na ono što zapravo svi iz iskustva znamo - «čovjek je biće ranjeno zlom i ono nas na svoj način udaljuje od nas samih, jedne od drugih i od Boga, stvara strah od drugoga, pokreće da budemo jedni protiv drugih, kopamo ponore u kojima nerijetko skončavamo. Uvjerava nas Apostol kako je to stanje mogao preokrenuti samo Bog po Isusovoj žrtvi na križu». On je, tumači sv. Pavao, «u svom tijelu razorio nepri-jateljstvo, omogućio da oni koji su bili daleko budu blizu, te od dvoga sazdao jednog novog čovjeka i tako postao naš mir. Praštanjem i pomirenjem oslobodio nas je od podvojenosti u nama samima, približio svakoga od nas sa-momu sebi, povezao ljude i narode u svijesti da smo svi Božja stvorenja, preporođeni u svom dostojanstvu Isusovom žrtvom». Nastavljajući u tom kontekstu propovjednik je upitao «ko-liku li je razdaljinu među Srbima i Hrvatima očitovala agresija minuloga rata u Hrvatskoj, napose u Vukovaru? Kako se založiti da ne

VUKOVARSKI MIMOHOD –U ZNAKU ZAHVALNOSTI I PONOSA, TUGE I NADE ISTODOBNO

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 47

CRTICE IZ DOMOVINE

ubijamo jedni druge, da dokinemo podjele u nama te ne budemo jedni protiv drugih, nego jedni s drugima, ili još bolje jedni za druge; te tako svi budemo pobjednici i postignemo do-stojanstvo?». Posvješćujući činjenicu kako su i Hrvati i Srbi većinski kršćanski narodi, nagla-sio je kako su stoga «pozvani otvoriti se Božje-mu projektu pomirbe, omogućiti Isusu Kristu da svojim najmoćnijim sredstvom božanske ljubavi uđe u najdublje odrednice našega bića, te nas izliječi od naših rana, pomiri nas s nama samima i međusobno - učini nas mirotvorci-ma. Želio bih danas u Vukovaru izraziti nadu da će Katolička crkva u Hrvatskoj i Srpska pra-

voslavna crkva naći način zajednički se zauzi-mati oko toga da Isus Krist u nama razori zlo i podjele, kako ne bismo bili jedni protiv dru-gih, da on bude naš mir i Hrvatska nam bude zajednički dom». Osvrćući se na obnovu Vu-kovara, istaknuo je kako je sve manje znakova razaranja, pa je upitao «hoće li te kuće postati domovi» i nastavio «znamo da je kuća zid, a dom nešto drugo». Hoće li ove kuće u Vuko-varu postati domovi ne ovisi što ćemo u njih unijeti, niti kako ćemo ih opremiti, istaknuo je požeški biskup te upozorio: «ako među onima koji u njoj stanuju nema povjerenja, razumije-vanja, uzajamnog prihvaćanja, ljubavi i spre-mnosti na žrtvu, ona nije dom. Štoviše, u stanju međusobne duhovne udaljenosti, nepovjerenja i mržnje, fizička blizina među supružnicima postaje nepodnošljiva, dolazi do rastave, bijega jednih od drugih, pri čemu ne pomaže nikakvo materijalno bogatstvo».«Drago mi je što nedavni rat nazivamo do-movinskim, jer je on bio borba za slobodu svakog građanina Hrvatske. Radujem se što u Hrvatskoj postoje nastojanja oko gospodar-skog napretka s velikim očekivanjima da će nam uskoro biti bolje. No, sa sigurnošću mo-žemo ustvrditi da nam Hrvatska nije dom, ili domovina prvenstveno po tome koliko ćemo gospodarski napredovati, nego po tome koliko ćemo uspjeti promaknuti u našem društvu po-vjerenje, međusobno poštovanje, požrtvovnost jednih za druge, plemenitost i dobrotu», rekao je biskup Škvorčević, te ustvrdio kako se mnogi mladi ne bi olako odlučili otići iz Hrvatske u inozemstvo kada ne bi osjećali da u Hrvatskoj međuljudski odnosi nisu ozračje doma, koji bi im pružao dostojanstvo i sigurnost zbog kojih bi prihvatili žrtvu. «Upravo nas Vukovar poti-če da promislimo je li naš odnos prema hrvat-skim braniteljima, među kojima je i značajan broj Srba i građana drugih narodnosti, takav da on doprinosi našoj međusobnoj povezanosti, poštovanju njihove žrtve i ljubavi uložene za našu slobodu - da oni u našemu odnosu pre-ma njima prepoznaju kako se isplatilo žrtvovati za domovinu», rekao je požeški biskup, te na kraju homilije izrazio uvjerenje da i sam grad Vukovar može postati još prepoznatljiviji kao dom i domovina, ukoliko se svi njegovi građa-ni budu trudili oko međusobnog povjerenja, uzajamnog poštovanja i ljubavi, prvenstveno oni koji vjeruju u pobjednika nad smrću Isusa Krista, vjernici Katoličke i Pravoslavne crkve. Propovjednik je, nakon popričesne molitve, izrekao posvetnu molitvu Nebeskoj Majci.

Zahvala vukovarskog župnika«U ime vjernika grada Vukovara želim za-hvaliti svima vama što smo ovdje na izvorima slobode ujedinjeni u zahvalnosti, poklonstvu i pijetetu svim vukovarskim žrtvama. Ovdje u Vukovaru dogodila se ljubav prema čovjeku, obitelji, gradu i domovini. O ovom danu sje-ćanja vidimo da nas ta ljubav i dalje nosi, daje snagu i smisao, daruje mir, govori istinu. Kolo-na sjećanja po cijelome gradu koju ste načinili vi, dragi hodočasnici, prijatelji grada Vukova-ra govor je pijeteta cijelom gradu, jer je ljubav njihova i vaša danas velika», rekao je fra Ivica Jagodić. Misu je pjevanjem animirao konkate-dralni zbor Župe sv. Petra i Pavla iz Osijeka i župni zbor Župe sv. Filipa i Jakova iz Vukovara, pod ravnanjem s. Branke Čutura. ■ A. Banović / IKA

48 MOVIS • 4/189 prosinac • 2017

ŠKABRNJA 2017.

Škabrnju je, na 26. obljetnicu stravičnog masakra nad 14 hrvatskih branitelja i 44 civilne osobe (uglavnom starije životne

dobi), počinjenog od strane srbijanskog agre-sora, pohodilo preko 15.000 ljudi – svih druš-tvenih slojeva i generacija – iz Hrvatske i svi-jeta, predstavnici Hrvatskih Oružanih snaga, Ravnateljstva policije, te brojnih braniteljskih i civilnih udruga. U Mimohodu sjećanja i pri-godnom euharistijskom slavlju sudjelovalo je i državno izaslanstvo, predvođeno potpredsjed-nicima Vlade i Sabora Damirom Krstičevićem i Milijanom Brkićem, članovi Hrvatskog gene-ralskog zbora na čelu sa svojim predsjednikom generalom Pavlom Miljavcem, ugledni gosti poput ratnoga heroja generala Mladena Marka-ča i brojni drugi. Mimohod sjećanja od Ambara (mjesta stradanja škabrnjskih žrtava) do Spo-men-obilježja i masovne grobnice u središtu mjesta, prošao je Ulicom 18. studenoga 1991., gdje je izaslanstvo Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata položilo vijenac i zapalilo svijeće u ime svih izaslanstava. Zadarski nadbiskup, mons. Želimir Puljić, u svom pozdravnom proslovu je naglasio: «Po-vrijeđeni i lišeni slobode, obranu i zaštitu na-lazili smo u našim crkvama i skloništima gdje smo se međusobno tješili, hrabrili, molili i pla-kali. Uz žarke vapaje Bogu i ljudima, bili smo spremni braniti ognjišta i slobodu svoje do-movine. Molitvom, pjesmom i vapajima prko-sili smo teškoj sudbini» rekao je mons. Puljić, dodavši da su od tih dana stradanja Škabrnja i Vukovar osobito povezani duhom i molitvom. «Postali su simbolom i bolnim podsjetnikom svih žrtava koje su pale za slobodu Hrvatske. Zato u Isusovoj žrtvi na oltaru prinosimo stra-danja pokojnih i živih ljudi diljem naše domo-vine, svih mjesta koja su bila metom okupato-rovog paklenog plana spaljene zemlje» rekao je mons. Puljić. Podsjetio je i na petu godišnjicu oslobađajuće presude generala Ante Gotovine i Mladena Markača. «Tim činom završila je naša dugogodišnja muka koju smo proživljavali ne samo u vrijeme rata i okupacije, nego i u po-raću. Zato je bilo lijepo slušati našeg heroja, generala Gotovinu, kako opušteno i suvereno kaže da smo nakon agresije i okupacije dobili i onu pravnu bitku, pa nam se valja okrenuti budućnosti. Vjerom okupljeni u Škabrnji i ne-slomljivom nadom kojom smo nadvladali sve ratne i poratne nevolje, mi se euharistijskom žrtvom okrećemo budućnosti i molimo nebe-skog Oca neka nas prati svojim blagoslovom na našem putu. A svima koji su stradali, molimo neka Uskrsnuli otvori rajska vrata i pribroji ih zboru svojih izabranih i svetih, gdje jauka i boli više neće biti» zaključio je nadbiskup Puljić. Prigodno misno slavlje za domovinu i sve stradale u Domovinskom ratu, u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, predvodio je mons. Jure Bogdan, vojni ordi-narij u Republici Hrvatskoj. S njim su suslavi-

li zadarski nadbiskup Želimir Puljić, šibenski biskup Tomislav Rogić i umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, te brojni svećenici iz cijele Hrvatske. «Iz naše tjeskobne situacije, jedna snažna Isusova tvrdnja u evanđelju želi nas podići bo-žanskom snagom: ‘Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više ono-ga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu’. Taj ‘Ne bojte se’ izgovorio je Sin Božji, koji je i sam ubijen u tijelu, kako kaže sv. Petar, a oživljen u duhu. On zna da čovjek može ubiti čovjeka i obznanjuje da to ubojstvo ne određuje njego-vu konačnu sudbinu. Što nam može zlo, ako smo Božji? Može slomiti naše smrtno i prola-zno tijelo. Ali dušu našu, zlo nikada ne može ubiti», poručio je biskup Bogdan, potaknuvši puk da otvori izranjeno srce Bogu: «Pružite

mu ruku, usmjerite prema njemu svoje kora-ke, kako biste postali slobodni i jaki u Bogu. I kako biste vidjeli naše stradale u svjetlu Božje ljubavi koja ih se ne odriče, nego ih prihvaća», potaknuo je vojni ordinarij. «Predati Bogu sve terete svoje duše, vjerovati mu i u zlu, znati da postoji svjetlo iako smo trenutno u mraku - to je put oslobođenja od zla koje iznutra pritišće. To je osjećaj smirenosti u iščekivanju da Bog na nama ostvari ono što može jedino i samo njegova ljubav» naglasio je mons. Bogdan. Na temelju navještaja Božje riječi iz Knjige Tužalj-ki, biskup je protumačio Božji pristup ljudskim stradanjima. «Svi naši ljudski pokušaji govora i odgovora na tragediju Škabrnje i Vukovara nisu u stanju prodrijeti u dubinu i tajnu zla, ot-kriti smisao patnje i nasilnog umiranja, smiriti dušu i utješiti srce onih koji su zlom izravno

Njihova patnja upisana je u dlan Božje ruke i u njegovo srce ...Uz 26. obljetnicu stradanja u Škabrnji

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 49

pogođeni. Tu nam je, zato i jesmo u Božjem hramu, potrebna nadljudska riječ. riječ koja otvara nova obzorja, koja daje snagu, riječ koja ne truje naše srce osvetom i mržnjom», istaknuo je mons. Bogdan. Naglasio je da je izvor tragedije koja se u srbijanskoj agresiji dogodila Škabrnji, Vukovaru i cijeloj Hrvat-skoj «u duhovnoj dimenziji, u ljudskoj slobodi zahvaćenoj na neshvatljivi način zlom, koje je pomračilo ljudsku savjest i ljudski um». Toj i sličnim tragedijama, naglasio je biskup Bog-dan, ne smije se pristupati kao da se ništa nije dogodilo:«Ne olakšavaju patnju o svemu što se dogodilo promišljanja da je potrebno što prije zaklopiti te ružne stranice i okrenuti se buduć-nosti. To je bijeg od teške stvarnosti i to nas ne oslobađa od posljedica zla». Starozavjetni pisac

se ne bavi počiniteljem zla, nego usmjerava pozornost na ljudsku i vjerničku solidarnost prema onima kojima je naneseno zlo, svjedo-či Božju blizinu i solidarnost s njima, rekao je biskup Bogdan. I nas to potiče da u takvim kušnjama i situacijama pozornost usmjerimo na rodbinu i prijatelje preminulih i ubijenih, da očitujemo solidarnost s njihovom patnjom i ranama. «Dolaskom u Škabrnju, želimo sve-topisamskim riječima biti blizu vašoj duši ko-joj je oduzet mir, koja sahne u vama. Osjetiti vaš dotrajali život, pridružiti se vašoj bijedi i stradanju, pelinu i otrovu. Želimo s vama to vaše stanje povjeriti Bogu, te s njime i s vama vjernički ponavljamo: Dobrota Gospodnja nije nestala. Milosrđe njegovo nije presušilo. Tvoja je vjernost velika. Gospodin je dio moj, veli mi duša i zato se u njega pouzdajem i gojim nadu u sebi. Jer dobar je Gospodin onomu koji se u njega pouzdaje, duši koja ga traži», poručio je biskup Bogdan.

Potom je progovorio o ubojstvima nedužnih branitelja i civila u Škabrnji, njezinu razaranju i neshvatljivu uništavanju: «Neprijatelji hrvat-ske slobode i neovisnosti, opijeni ideologijom Načertanija, sijali su smrt nemilosrdno pu-stošeći i ubijajući posvuda u Hrvatskoj. Istog dana kad i Škabrnja i herojski Vukovar je pao u ruke okrutnog zla i mržnje, koja je provalila nerazumljivom silinom. Sve nas je to duboko potreslo i ostavilo velike rane na duši i tijelu. Zatečeni smo i zbunjeni provalom mržnje, koja je progovorila ubojitom silinom i koja ostavlja tragove dubokog mraka, pomračenja ljudske savjesti, srca i čovječnosti» rekao je propovjed-nik, istaknuvši da se zato svima nameće teško pitanje, otkud i zašto zlo u svijetu. «Ono se na-meće iz grča strašne nevolje i zla koje se do-

godilo u Škabrnji, Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj. Pitamo se i ne možemo razumjeti kako su poči-nitelji mogli povjerovati da će zlom i ubijanjem nešto postići? Što to u svojim glavama proživ-ljavaju stvaratelji osvajačkih ideologija, koji od-laze u tuđu zemlju krasti, paliti, silovati, ubijati, osvajati? O kakvoj budućnosti snivaju za sebe i svoju djecu oni koji je grade na zločinima? Kako razumom protumačiti svu nerazumnost i okrutnost zla koje se dogodilo? Jesu li oni koje je mržnja pogubila žrtve mržnje ili njihovu ko-načnu sudbinu određuje netko drugi? Ima li ta patnja neko značenje, pitamo se kao kršćani i vjernici, ili je ona sastavni dio besmisla koje je zlo stvorilo» upitao je mons. Bogdan Upozorio je da stradanjima naših dragih ne smijemo pristupiti na emotivan i negati-van način zaboravljajući temeljna kršćanska načela:« Ne može se mržnjom pobijediti mr-žnju. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti istom mjerom,

istim zlom, uspio je onaj koji nam je zlo nanio. I nas je uveo u bespuća mržnje i ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu. Mr-žnja je uvijek mrak iz kojega se nikad ne vidi cjelovita istina. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja prema poginulima. Veliko je zlo poigravati se dostojanstvom poginulih žrta-va i patnjoim živih. U trenutcima bola i patnje želimo odgovoriti dostojanstvenom šutnjom, poštovanjem prema žrtvama, vjerničkom mo-litvom, ljudskom blizinom, ljubavlju i pažnjom prema svima koji su pogođeni tragedijom», na-glasio je biskup Bogdan. Sve nazočne je pozvao da s osjećajima du-bokog poštovanja i iskrene zahvalnosti svoj pogled usmjere na život preminulih, na njihov rad i muku, plemenitost i dobrotu - na njihovu ljubav prema obitelji, domu i domovini. «Sve je to upisano u dlan Božje ruke i u Božje srce. Čvrsto vjerujemo da su duše naših pokojnih ukorijenjene u živom Bogu i u snazi njegove ljubavi, koja se očitovala u Isusovu križu i uskr-snuću. Dok razmišljamo o tragediji koja se do-gađala u našoj domovini u vrijeme agresije na našu samostalnost i slobodu, kao vjernici i kr-šćani upravljamo Bogu molitvu da nam očuva cijelu Hrvatsku od svakog zla. Neka nas dobri Bog snagom svoga duha osposobi da i u najte-žim životnim okolnostima budemo njegovi, da budemo njegovi vjerni suradnici na izgradnji

svijeta utemeljenog na ljubavi,» zaključio je svoju prigodnu propovijed vojni ordinarij Jure Bogdan. Nakon mise je održan komemorativni skup na Trgu dr. Franje Tuđmana, nakon kojega je uslijedio završni mimohod ‘Korak po korak’ do spomen obilježja na mjesnom groblju sv. Luke, gdje se molilo odrješenje za pokojne. Tu su ispod središnjega križa brojna izaslanstva - državna, civilna, te izaslanstva udruga - položila vijence i zapalila svijeće. U Domovinskom ratu, u Škabrnji je ubijeno 86-tero mještana. U po-raću ih je još šestero stradalo od mina. Župna crkva Uznesenja BDM srušena je do temelja. U crkvi je sačuvan unakaženi kip Majke Božje s djetetom Isuson u naručju, kojima su srpski zlotvori sjekirom odsjekli glave. U podnožju kipa, kojemu je mons. Bogdan prije početka svete mise odao čast kađenjem, nalazi se i sjeki-ra kojom je to svetogrđe napravljeno, kao trajan podsjetnik na taj četnički vandalski čin. ■ Tekst i fotografije: Ines Grbić

50 MOVIS • 4/189 prosinac • 2017

Sakrament bolesničkog pomazanja – bila je tema godišnjega pastoralnog susreta hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih

suradnica i suradnika iz zapadnoeuropskih zemalja, koji je – u organizaciji dušobrižnič-koga ureda iz Frankfurta, održan od 9. do 12. listopada u obrazovnom središtu Nadbiskupije Bamberg u Vierzehnheiligenu. Radni dio su-sreta započeo je u utorak 10. rujna molitvom i zazivom Duha Svetoga. Sedamdesetak sudio-nika iz zapadnoeuropskih zemalja najprije je, u ime organizatora, pozdravio delegat za hrvat-sku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina izrazivši radost zbog susreta i promišljanja o naslovljenoj temi. Biskup Sudar je, prenoseći ujedno pozdrave ravnatelja vlč. dr. Markića, izrazio radost sudjelovanja na tom susretu i dodao: «Domovinskoj Crkvi, biskupima, svećenicima i narodu stalo je do onoga što vi radite, a to je da pomažete da se naš svijet ne izgubi u inozemstvu u duhovnom smislu, ali i da ne prekine osjećajnu i stvarnu vezu s do-movinom», istaknuo je biskup Sudar, izrazivši istodobno zabrinutost zbog stanja u domovini i odlaska iz nje velikoga broja ljudi.

U prijepodnevnom dijelu skupa održana su dva predavanja. Prof. dr. Ivan Karlić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu, govorio je o povijesti sakramenta bolesničkog pomazanja i kon-cilskom učenju, a doc. dr. s. Valerija Kovač s istog fakulteta o zdravlju, bolesti i ozdravljenju u Bibliji. Dr. Karlić se u svom predavanju tru-dio ponuditi informacije koje će biti svojevrsna nadgradnja onomu što se već zna ili dade pro-čitati o tom sakramentu u Katekizmu Katoličke crkve i drugim službenim izvorima. Isus Krist je ustanovio i sakrament bolesničkog pomaza-nja, htijući tako pokazati da nikada nikoga ne ostavlja prepuštena samom sebi, pa ni u bolesti, ni u smrti. Evanđelja često govore o Isusu kao iscjelitelju bolesnih. Poslavši učenike da idu propovijedati, Isus im izrijekom kaže: U ime ćete moje… na nemoćnike ruke polagati i bit će im dobro. Iako se bolesničko pomazanje u predaji Crkve susreće od najstarijih vremena, iz prvih stoljeća Crkve nema puno izvora koji bi opširnije tumačili taj sakrament… Najstariji tekst o uporabi blagoslovljenog ulja nalazi se u Traditio apostolica (218. g.) sv. Hipolita. U doba skolastike i velikih skolastičkih teologa u sakramentu bolesničkog pomazanja više se gle-da duhovni lijek kojemu pridolazi, ako je kori-sno za dušu, tjelesno ozdravljenje. Gotovo sva pozornost usmjerena je na oproštenje grijeha po ovom sakramentu, koji u tom slučaju pred-stavlja 'zadnje čišćenje duše' te se podjeljuje samo in extremis, tj. samo umirućima, od čega i naziv sakramenta extrema unctio – posljednja pomast. Tridentski sabor je 1551. svečano pro-glasio tekst o sakramentu posljednjeg pomaza-nja nazivavši ga i sakramentom umirućih, uz uporabu i pojam bolesničko pomazanje. Takvo shvaćanje sakramenta bolesničkog pomazanja, ostalo je na snazi sve sve do prošlog stoljeća i tzv. liturgijske obnove. Drugi vatikanski sabor govori o bolesničkom pomazanju u više svojih

dokumenata i preporučuje promjenu naziva – umjesto posljednjega u bolesničko pomazanje. Izričito se kaže da sakrament nije namijenjen samo umirućima, nego svim bolesnima.

Govoreći o zdravlju, bolesti i ozdravlje-nju u Bibliji doc. dr. s. Valerija Kovač je istaknula: «Kao Božje stvorenje čo-

vjek ima izvanredno dostojanstvo, jer je slika Božja, ali je istodobno prolazan i smrtan, te podložan grijehu. Biblija govori o konkretnom čovjeku i njegovim životnim situacijama, koje su satkane i od bolesti i ozdravljenja. Prevla-davajući je pogled na te stvarnosti teološki, a ne medicinski. Bolest i zdravlje obuhvaćaju čitava čovjeka i njegove egzistencijalne odnose te posebno odnos s Bogom. Različiti su uzro-ci bolesti: ona može dolaziti od zlih duhova, može biti posljedica grijeha ili pak poslana od Boga. Ozdravljenje je prvenstveno Božje djelo. Isusova ozdravljenja nemaju svrhu samo fizički povratak zdravlja bolesniku, nego su znak ovo-zemaljske prisutnosti eshatološkoga spasenja, koje je u konačnici Božji dar…», naglasila je.

U popodnevnom predavanju o teološ-ko-pastoralnom razumijevanju sakra-menta bolesničkog pomazanja prof.

dr. Karlić je istaknuo kako je Crkva, kao sakra-ment Isusa Krista, dužna brinuti se i za bole-sne u svakom smislu. «Ako je bolest ozbiljnija, kršćanin bi svakako trebao primiti bolesničko pomazanje, sakrament koji bolesnika krijepi u fizičkom i duhovnom smislu. Naime, nijedna bolest nije isključivo tjelesna, jer svaku fizičku opterećenost prati i opasnost duhovne malak-salosti. Jakovljeva poslanica pokazuje kako se sakrament bolesničkog pomazanja podjeljivao u prvoj Crkvi… Po sakramentu bolesničkog pomazanja vjernik prima milost i pomoć u borbi za zdravlje i život. Glede učinaka ovog sakramenta, ističu se plodovi posebne milosti, milost sjedinjenja bolesnika s trpećim Isusom Kristom, okrjepa i duhovno jačanje, oproštenje grijeha, priprava za smrt.» Predavač je u svom izlaganju također govorio o materiji i formi, te djelitelju i primatelju sakramenta bolesničkog pomazanja. Osim toga, iznio je i konkretne

upute glede primatelja sakramenta te, prema Obredniku bolesničkog pomazanja i prema Zakoniku crkvenog prava, naveo kome se tre-ba i može podijeliti ovaj sakrament, a kome se bolesničko pomazanje ne podjeljuje…

Predavanje o zdravlju kao najvećoj vrijed-nosti suvremenog čovjeka održala je doc. dr. s. Valerija Kovač u srijedu 11. listopa-

da prije podne. Istaknula je kako je danas oči-gledna briga čovjeka za svoje zdravlje, koje se nerijetko poima kao najveća vrijednost. «Takav apsolutizirajući pristup zdravlju odgovara pre-dodžbama suvremenoga čovjeka o sebi i o svi-jetu u kojem živi. Današnji svjetonazor se može sažeti u tri značajke: ograničenost na ovozemalj-ski svijet, sakralizacija sebe i otkriće tjelesnosti. Sukladno tome, zdravlje danas zauzima mjesto 'ovostrane religije', a sport i jelo kao sredstva očuvanja i postizanja zdravlja visoko su na ci-jeni, te se u njima nerijetko prakticiraju 'obredi' slični onim religijskima. U biblijsko-kršćanskoj tradiciji zdravlje nema apsolutnu vrijednost, ali predstavlja temeljno dobro, za koje je odgovo-ran kako pojedinac tako i društvena zajednica», rekla je dr. Kovač. Govoreći o pastoralnom vidu sakramenta bolesničkog pomazanja u četvrtak 12. listopada prof. Karlić je istaknuo kako se s misterijem patnje suočavamo osobito u bolesti, koja je istinsko i veliko iskušenje za našu vjeru. To zorno potvrđuje činjenica da nerijetko bo-lesnikova obitelj nije spremna svom bolesnom članu ni spomenuti bolesničko pomazanje. Iz-govori su sve prije nego utemeljeni. No, ono što je ovdje veoma važno reći jest da bolesnog vjer-nika nije dobro lišiti svetih sakramenata i Bož-je milosti kada mu je najpotrebnija, završio je svoje izlaganje dr. Karlić. Nakon predavanja je priređen okrugli stol tijekom kojega su preda-vači odgovarali na brojna pitanja sudionika. U tim diskusijama su se čula veoma korisna isku-stva na konkretnu temu iz hrvatskih katoličkih misija diljem Europe. Na kraju su mons. Sudar i vlč. Komadina zahvalili sudionicima skupa na svemu što čine za Hrvate katolike u svojim mi-sijama, pozvavši ih na pastoralni skup krajem rujna sljedeće godine u Sarajevo. ■ Tekst: M.P - Fotografije: A. P.

PASTORALNI SKUP 2017.

Bolesničko pomazanje – sakrament čije važnosti mnogi nisu svjesni

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 51

ZDRAVI ODGOJ

Život u sjeni promidžbenih porukaPromidžba je posebno agresivna u vrijeme blagdana kada se očekuje povećana potrošnja, a veliki dio promidžbe je usmjeren na djecu. Djeca više ne žive u dječjemu svijetu tajni i mašte, već s odraslima dijele neurotični, potrošački svijet u kojemu je sve poznato i pristupačno.

Dr. sc. Jadranka Pavić

Promidžbene poruke su neodvojiva sa-stavnica života suvremenog čovjeka. Svakodnevice se nude u najrazličitijim

oblicima i tehničkim izvedbama – od sredstava javnoga priopćavanja i prijevoznih sredstava do javnih površina. Budući da su promidžbene poruke i slogani izvor ogromnih novčanih pri-hoda, njihovi autori se istinski trude (katkada ne birajući sredstva!), kako bi doprli do svjesti što većega broja mogućih potrošača. Upravo ta činjenica pospješila je razvoj neuroekonomije, nove grane znanosti koja, između ostaloga, istražuje ponašanje i pozadinu odluka budu-ćih kupaca. Promidžba je posebno agresivna u vrijeme blagdana kada se očekuje povećana potrošnja. No, kada se ti promidžbeni sadr-žaji i oblici malo sustavnije analiziraju, lako dolazimo do spoznaje da je golem dio njiho-vih napora zapravo usmjeren na djecu, koja su najzanimljivija marketinškoj industriji. Prema najnovijim istraživanjima gotovo svako dijete do svoje 18. godina na televiziji pogleda oko 80.000 različitih promidžbenih uradaka. A tvorcima promidžbenih materijala i poruka je poznato da su djeca i mladi populacija na koju je najlakše utjecati s jedne, te da će upravo oni imati velik utjecaj na odluku roditelja u dvojbi da li nešto kupiti ili ne, s druge strane. Zbog tog se smatra da su upravo djeca veoma dobri promidžbeni ‘agenti’. Neosporno je, naime, da najmanja djeca znatno utječu na kupnju, pri-mjerice, grickalica, slastica i igračaka. S vre-menom će ta dječica, nakon što malo porastu, početi utjecati na kupnju sredstava za pranje rublja i posuđa, kućnih potrepština i tako re-dom. I u pravilu će navijati za osjetno skuplje proizvode, jer ih ‘reklamiraju’ njima omiljeni likovi iz crtića ili javnoga života. Istraživanje koje je provela GfK pokazuje da djeca već u trećoj godini prepoznaju ‘brendove’ u trgovini, te da s osam godina samostalno odabiru proi-zvoda koje žele. Prema istom istraživanju veći-na djece u dobi od jedanaeste do trinaeste go-dina svoj džeparac troši na poznate brendove, koji su ih privukli preko promidžbe. Strukovna ispitivanja su također pokazala da privrženost određenom ‘brendu’ u djetinjstvu ima veoma važnu ulogu pri kupnji predmeta tog brenda i u odrasloj dobi. Stoga nije čudo da tzv. zlatno pravilo promidžbene industrije i stručnjaka glasi: «Robnu marku utisni djetetu u glavu do desete godine starosti.»

Kupovanje i (ne)srećaTakav način promidžbenog pritiska ne utječe samo na kupovanje već i na utvrđivanje ljestvi-ce životnih vrijednosti i ponašanje koje se poi-stovjećuje sa sloganom «imati jednako je biti». Upravo u toj činjenici treba tražiti razlog što današnja djeca više ne žive u dječjemu svijetu tajni i mašte, već s odraslima dijele neurotič-ni, potrošački svijet u kojemu je sve poznato i

pristupačno. Zbog toga Neil Postman, teore-tičar društva i medija, tvrdi da je djeci - kroz potrošački konzumerizam – zapravo ukradeno njihovo djetinjstvo. Isti istraživač suvremenih društvenih tijekova tvrdi kako su u prvoj polo-vici devedesetih godina izdatci obitelji na koje su neposredno utjecala djeca iznosili oko 23 milijarde američkih dolara, uz razložnu pret-postavku da je danas riječ o daleko većemu iznosu. Promidžbene poruke također imaju snažan utjecaj i na roditelje šaljući im, iako prikrivenu, veoma jasnu poruku: «Ako kupite ovaj proizvod, vaše dijete će biti sretno!» Nije rijetkost čuti glasna razmišljanja roditelja u stilu: «Ako sam ja kao dijete često s čežnjom gledao na stvari koje su imala druga djeca a ja ih nisam mogao imati, ne želim da to prolazi moje dijete. Želim mu dati sve što mogu!» Ri-ječ je, dakako, o odgojno štetnu načelu zbog kojega brojni roditelji, bez velika i odgovor-na razmišljanja, kupuju svojoj djeci najnovije igračke, mobitele, odjeću određene robne mar-ke i sl. Ukoliko ne dobiju željenu stvar, djeca ne sakrivaju svoje razočaranje. Manja, pak, djeca znaju uporno i glasno prosvedovati služeči se taktikom dosađivanja dok roditelji ne popuste. Ovdje valja veoma jasno reći da roditelji, kada je riječ o pretjeranim zahtjevima djece, moraju ostati dosljedni i ne popustiti njihovim pritisci-ma. Djeca, naime, trebaju postupno shvaćati da sve što požele ne mora biti i dostupno. Mjera frustracije koju će dijete pri toj spoznaji osje-titi, normalan je i nužan socijalizacijski proces u njihovu razvoju. Dobivanje svega što požele posebno negativno utječe na mentalno zdravlje odraslije djece. Takva djeca su lišena osjećaja ushićenja, maštanja, radovanja malim stvari-ma, što ih potiče na stalno traženje novih iza-zova u kupnji. Iskustva u radu s roditeljima ta-kođer potvrđuju da takva djeca u pravilu ostaju razočarana, ako prigodni dar koji su dobili nije istovjetan onomu koji su vidjeli u nekom pro-midžbenom uratku. Takva djeca su nerijetko i kronično nezadovoljna.

Odgoj osobnim primjeromNo, promidžba može biti i veoma korisna posredujući, primjerice, nužne informacije o novim proizvodima, značajnim športskim, kulturnim, društvenim i drugim događajima. Stoga bi bilo nepravedno svu krivnju za neu-spjehe i loše životne odluke djece i mladeži svaljivati isključivo na promidžbenu industriju koja, iako je moćna, ne može nadvladati odgoj-nu snagu roditeljskoga primjera. Dijete mora u obitelji naučiti razlikovati želju od stvarnih po-treba. A to, jasnije rečeno, znači da bi roditelji svakako trebali preispitati svoj osobni stav pre-ma kupovanju, kao i razinu svoga popuštanja djetetovoj želji. Također je neophodno preispi-tati vlastite stavove i potražiti odgovor u kojoj mjeri je (ako je uopće?) za samopoštovanje

djeteta važno da na sebi ima «poznate robne marke!? «Ako se u obiteljima čovjekova vrijed-nost i ugled mjere prema robnoj marki odjeće i nabavci najnovijih promidžbenih proizvoda, tada će i dijete poprimiti istovjetne vrijednosne sudove i biti usmjereno u tom pravcu. U obi-teljima, pak, koje su više usmjerene prema ne-materijalnim – duhovnim i humanim vrijed-nostima – i dijete će postupno poprimati takav način življenja. S djecom je neophodno razgo-varati o sadržaju, metodologiji i konačnim ci-ljevima pojedinih promidžbenih poruka. Dje-ca, kroz lako shvatljive i zorne primjere, trebaju naučiti da »novac ne raste na grani“. Iznimno je važno u djeci razvijati osjećaj samopoštovanja i sposobnost vrednovanja i zauzimanja vlastito-ga stava prema svakoj promidžbenoj ponudi i poruci. Djeca koja odrastaju u takvim obitelji-ma, daleko lakše će oduprijeti promidžbenim porukama i ponudama. Naučiti dijete dijelje-nju, darivanju, osjećaju za druge... jedna je od bitnih vrijednosti i izazov svakomu roditelju i odgojitelju. Riječ je, dakako, o procesu za koji je osobni primjer roditelja prirodno polazište i jedino pouzdano uporište za uspješnu odgojnu nadgradnju.

Dobivanje svega što požele posebno negativno utječe na mentalno zdravlje odraslije djece. Takva djeca su lišena osjećaja ushićenja, maštanja, radovanja malim stvarima, što ih potiče na stalno traženje novih izazova u kupnji.

52 MOVIS • 3/188 • rujan • 2017

IZ ISKUSTVENOG KUTA JEDNE PSIHIJATRICEDr. sc. Sanea Mihaljević, spec. psihijatar

Suvremena tehnička pomagala i čovjekovo zdravlje! S prekomjernom uporabom mobitela izravno se dovode u vezu stres, tjeskoba i poremećaj spavanja, te u manjoj mjeri i depresija.

Neprijeporna je činjenica da u po-sljednje vrijeme pokretni telefon (mobitel), internet i druga tehnič-

ka pomagala sve snažnije i slojevitije proži-maju svakidašnjicu naših suvremenika ( i ne samo mladih), bitno utječući na njihov na-čin života i osjećaj zadovoljstva tim životom. No, čini se da mnogima, koji se neprestance služe tim pomagalima, nije poznata izravna uzročnoposljedična povezanost tih pomaga-la s čestim pojavama glavobolje, otežanom koncentracijom, osjećajem umora i poteško-ćama sa spavanjem, koje su zapravo poslje-dica elektromagnetskoga zračenja iz mobite-la. Brojna istraživanja su, naime, nedvojbeno pokazala da se navedene zdravstvene poteš-koće osjetno smanjuju uporabom zaštitnih sredstava (slušalica) ili smanjenim korište-njem spomenutih tehničkih pomagala.Ista istraživanja su također potvrdila da je prekomjerna i nedgovorna uporaba mo-bilnoga telefona izravno povezana s nekim strukturnim poremećajima čovjekove osob-nosti, kao što su: ekstraverzija, neurotici-zam, impulzivnost, nisko samopoštovanje. S prekomjernom uporabom mobitela izravno se dovode u vezu stres, tjeskoba i poremećaj spavanja, te u manjoj mjeri i depresija.

Ovdje treba jasno reći da su preko-mjerna uporaba mobitela i preko-mjerno korištenje računala dvije

različite stvari. Riječ je, zapravo, o dva razli-čita ponašanja s različitima motivacijama i profilima. Zlouporaba mobitela svojstvenija je dijelu mlađe ženske populacije – djevojka-ma koje su ekstrovertirane i usredotočene na tzv. instant poruke i široku društvenu mre-žu. Prekomjernom korištenju interneta sklo-niji su muškarci svih dobnih skupina i intro-vertirane osobe, sklone socijalnoj izloaciji. Sve više je pojava, koje sve jasnije ukazuju na patološku povezanost ljudi i tehnologija. FOMO (Fear Of Missing Out) je, primjerice, strah od gubitka mobitela ili nedostupnosti interneta. Textafrenija i Ringanxiety je lažan osjećaj da ste primili SMS-poruku ili poziv, što vas onmda nuka da neprestance provje-ravate svoj mobitel. Textiety je anksioznost ( tjeskoba), koja vas tjera da odmah, po pri-mitku poruke, brzo odgovarate.

Nomofobija («no-mobile-phone phobia») je pojam pod kojim se podrazumijeva strah od gubitka mobitela ili signala - što znači gu-bitak povezanosti s ljudima i okruženjem s kojima i inače normalno i redovito komuni-ciramo i izmjenjujemo informacije. Taj strah dodatno pojačava bojazan tih osoba da će im se nešto loše dogoditi, a da neće, zbog pre-kida komunikacija ili gubljenja (oštećenja) mobitela, moći zatražiti i dobiti potrebnu pomoć.

Najčešći pokazatelji da se radi o spo-emenutom poremeća jesu: nespre-mnost na isključivanje mobitela

makar i na kratko, tjeskobno provjeravanje propuštenih poziva, elektroničkih i SMS-po-ruka, stalno provjeravanje i nadopunjavanje baterije, te nespremnost odvojiti se od mo-bitela ni na trenutak – pa ni onda kada, reci-mo, idemo u kupaonicu. Pametni telefoni su, zbog svojih tehničkih mogućnosti - kalen-dar, navigacija, brzi pristup internetu i naj-različitijim informacijama - postali posebna vrijednost i neosporno tehničko pomagalao našim suvremenicima. No, takva navezanost na tzv. pametne telefone ima i sasvim jasne psiholške posljedice. Jedna od njih je i utje-caj na  transaktivno pamćenje. Naime, kada

imamo pouzdan vanjski izvor informacija o određenoj temi, to smanjuje našu motivaciju i sposobnost usvajanja i zadržavanja znanja o toj temi. Jedna novija studija, provedena u Velikoj Britaniji, jasno pokazuje da goto-vo 53% osoba koje redovito koriste mobitel imaju napade straha ( anksioznosti ) kada iz-gube svoj mobitel, kada im se baterija ispra-zni ili bon istekne, odnosno ako u mjestu gdje se nalaze nema signala. Oko 58% muš-karaca i 47% žena pati od navedene fobije, a dodatnih 9% osoba je pod stresom kada su im mobiteli isključeni. Citirana studija je obuhvatila 2163 osobe. Više od plovice (55%) ispitanika navelo je kao glavni razlog potrebe za mobitelom održavanje kontakta s prijateljima i obitelji. Stoga postaju tjeskobni kada ne mogu koristiti svoje mobitele. Studi-ja izjednačuje razinu stresa u osoba naveza-nih na svoj mobilni ili pametni telefon kada ga izgube, oštete ili izgube signal, s razinom stresa i neuroze koju osjećaju zaručnici uoči vjenčanja ili odlaska zubaru.

U liječenju osoba s nomofobijom primjenju-ju se, kao i u liječenju drugih ovisnosti, razli-čite psihoterapijske tehnike u kombinaciji s odgovarajućim lijekovima.

foto: pixabay.com

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 53

KORISNE INFORMACIJEPiše: Valentina Matolić

Osiguranje za nezaposlene Svrha utemeljenja osiguranja za nezaposlene (ALV) i nadležnosti

Svi koji žive u Švicarskoj i dobili su otkaz na poslu (ili su ga sami dali!), mogu se za pomoć obratiti Osiguranju za nezaposle-

ne (Arbeitslosenversicherung). Nezaposlenima se smatraju pojedinci, koji nisu u radnom od-nosu i koji traže zaposlenje s punim ili djelo-mičnim radnim vremenom. Neovisno o tome je li netko dao ili dobio otkaz, važna je pra-vodobna prijava nadležnoj regionalnoj službi (RAV), i to najkasnije posljednjeg dana isteka otkaznog roka. Ako otkazni rok, primjerice, istječe 30.11. 2017. u RAV se mora prijaviti naj-kasnije 1.12. 2017. Ovdje je potrebno naglasiti da je veoma važno odmah nakon otkaza tražiti drugo zaposlenje i to moći pismeno dokazati. Neophodno je, naime, prigodom prijave RAV-u, uz uobičajene dokumente poput potvrde o mjestu stanovanja, platne liste, potvrde o otka-zu, radnoga ugovora, preporuke poslodavca, priložiti i potvrdu o traženju posla. Prigodom prijave nezaposlena osoba se mora odlučiti za neku od predloženih blagajni koje su nadležne za isplatu dnevnica tražiteljima pomoći. Pravo na nadoknadu od Osiguranja za ne-zaposlene imaju pojedinci, koji mogu dokazati da su u posljednje dvije godine prije prijave na RAV, bili zaposleni najmanje 12 mjeseci i redovito uplaćivali doprinose Osiguranju za nezaposlene. U iznimnim situacijama pravo na pomoć ALV-a mogu imati i osobe koje, zbog posebnih životnih okolnosti, nisu bile u stanju ispunjavati spomenuti uvjet. Riječ je, primjeri-ce, o osobama koje nisu mogle raditi, jer su se brinule o bliskoj osobi iz zajedničkoga kućan-stva najmanje godinu dana ili su izgubile pra-vo na invalidsku mirovinu, usljed razvoda ili smrti bračnoga partnera. U tim slučajevima je važno da se prijava RAV-u dogodi unutar godi-nu dana od razvoda ili smrti bračnog partnera, odnosno primanja rješenja o ukidanju invalid-ske mirovine. Za takve osobe vrijede i poseb-na pravila o nadoknadi - ukupno 90 dnevnica i paušalni iznosi dnevnica, ovisno o stupnju obrazovanja. Osobe prijavljene u invalidskom osiguranju isto se mogu prijaviti Osiguranju za nezaposlene, ako su sposobne, prema liječ-ničkom nalazu, raditi u određenom postotaku. Pojedinci prijavljeni na RAV-u, koji nemaju stalno zaposlenje nego su zaposlene preko ureda za posredovanje, obvezni su tražiti traj-no zaposlenje (Feststelle), sve dok ga ne nađu. Prijavljenima na RAV ne isplaćuju se dnevnice za prvih 5 dana nezaposlenosti. Osobama koje nemaju djecu o kojoj moraju financijski skrbiti, broj odbijenih dana ovisit će o visini mjesečne plaće. Tako će se, primjerice, osobama koje imaju godišnja primanja između 60‘000.00 i 90‘000.00 CHF prigodom prijave na RAV od-biti 10 dana, a pojedincima s godišnjim prima-njima između 90‘001.00 do 125‘000.00 CHF 15 dana. Tražiteljima pomoći od ALV-a s go-dišnjim primanjima većim od 125‘000.00 CHF

odbit će se 20 dana. To konkretno znači da će te osobe u prvom mjesecu nakon prijave na RAV dobiti manji broj isplaćenih dnevnica. Od ovih dana treba razlikovati tzv. «Einstelltage». Riječ je o svojevrsnoj kazni osobama koje su same dale otkaz, ili su ga svojim ponašanjem skrivi-le. Kazna može iznositi najviše 60 neisplaćenih dvevnica, ovisno o stupnju krivice tražitelja pomoći. Stoga nije mudro davati otkaz, ako se ne posjeduje ušteđevina s kojom bi se moglo preživjeti nekoliko mjeseci. Nadoknada od strane Osiguranja za nezaposlene iznosi 70% dotadašnje plaće. Najviša osigurana mjesečna plaća iznosi 12‘350.00 CHF. Osobama koje imaju djecu o kojoj su dužni skrbiti, Osigu-ranje isplaćuje nadoknadu u iznosu 80% od plaće. Istovjetno načelo vrijedi za nezaposlene čije dnevnice su bile niže od 140.00 CHF, ili im je utvrđena invalidnost od najmanje 40%. Na dnevnice za nezaposlene nemaju pravo poje-dinci koji su zarađivali manje od 500.00 CHF mjesečno. Visina dnevnica za nezaposlene izračunava se tako da se osigurana mjesečna plaća podijeli s 21.7. Broj dnevnica koje će isplatiti Osiguranja za nezaposlene ovisit će o broju mjeseci uplaćenih doprinosa Osiguranju za nezaposlene. Osobe do 25 godina starosti i bez djece, s uredno uplaćivanim doprinosom ALV-u tijekom 12 do 24 mjeseca, imat će pravo na ukupno 200 dnevnica godišnje, koje će im isplatiti Osiguranja za nezaposlene. Pravo na 260 dnevica imat će osobe starije od 25 godina, koje imaju djecu i koje imaju najmanje 12 i naj-više 18 mjeseci uredno uplaćivanih doprinosa ALV-u. Na 400 dnevnica imaju pravo osobe koje imaju između 18 i 24 mjeseca uplaćenih doprinosa. Na 520 dnevnica imaju pravo poje-dinci koji imaju između 22 i 24 mjeseca upla-ćenih doprinosa ALV-u i ako su stariji od 55 godina; osobe starije od 25 godina i imaju inva-lidske mirovine s najmanje 40% invalidnosti ili imaju djecu o koj se moraju skrbiti i invalidsku mirovinu od najmanje 40%. Osiguranju za nezaposlene se mogu obrati-ti i radnici koji su bili prinuđeni dati otkaz po-slodavcu, jer im on zbog svoje insolventnosti i pokretanja stečajnoga postupka nije isplatio zarađenu plaću. U tom slučaju oni imaju pra-vo, zbog nelikvidnosti poslodavca, na 4 plaće u punom iznosu, sukladno propisima zakonske uredbe nazvane «Insolvenzentschädigung». Preduvjet za ostvarenje navedenoga prava je pokretanje stečajnoga postupka zbog nelikvid-nosti poslodavca ili - ako on još nije pokrenut, zbog prezaduženosti poslodavca i činjenice da nitko nije uplatio propisanu sumu za pokreta-nja stečajnog postupka. Sjedište tvrtke mora biti u Švicarskoj ili se mora raditi o zaposlenici-ma u Švicarskoj. Zahtjev za isplatu nadoknade potrebno je podnijeti unutar 60 dana od dana otvaranja stečajnoga postupka i mogu je dobiti isključivo radnici koji su radili, a nisu primali plaću. Zaposlenik treba najprije pismeno opo-

menuti poslodavca i tražiti da mu isplati dug. Ako prva opomena ostane bez konkretnoga rezultata, potrebno je ponoviti postupak dajući poslodavcu rok 3 do 10 dana da izvrši isplatu. U tom (preporučenom) pismu treba upozori-ti poslodavca da će, ukoliko u datom roku ne podmiri svoj dug, uslijediti trenutačni otkaz (fristlose Kündigung). Zaposlenik nakon toga više nije obvezan ići na posao, nego se treba odmah prijaviti na RAV u mjestu sjedišta tvrt-ke, precizno navodeći sve neisplaćene plaće od prvog do zadnjeg radnog dana prije stečajnog postupka. Zaposlenik koji je ostao bez posla zbog nelikvidnsti poslodavca dužan je tražiti novi posao, jer i za njega vrijedi istovjetna pro-cedura kao i za sve druge radnike koji su dali ili dobili otkaz, s tom razlikom što u konkretnom slučaju nisu predviđene nikakve kazne (Ein-stelltage) za zaposlenika, jer nije svojom kriv-njom ostao bez zaposlenja. Nadoknada zbog smanjenog obima poslo-vanja (Kurzarbeitsentschädigung) je nadokna-da osiguranja za nezaposlene, kada je posloda-vac bio prinuđen uvesti skraćeno radno vrijeme zbog smanjenog obima poslovanja (najmanje 10%) koje je privremnog karaktera. U ovom slučaju se ne obraća zaposlenik Osiguranju za nezaposlene, nego sam poslodavac koji mora prvo tražiti dozvolu od nadležne kantonalne službe najmanje 10 dana prije nego što uvede skraćivanje radnog vremena zaposlenicima. Kada dobije dozvolu obraća se osiguranju za nezaposlene sa propisanom dokumentacijom. Nadoknada za umanjen obim poslova-nja, uvjetovana lošim vremenskim prilikama (Schlechtwetterentschädigung), predviđena je samo u nekim oblastima poslovanja, kao što su: nisko i visokogradnja, poljoprivreda, šu-marstvo, voćarstvo i još neke, zakonom pro-pisane, oblasti. Nadoknadu može tražiti samo poslodavac, tako da uloži zahtjev najkasnije do petoga dana slijedećega mjeseca nakon što je rad bio onemogućen lošim vremenskim uvje-tima. U oba spomenuta slučaja, poslodavac sam mora snositi propisani broj dana (Karenz- tage). Nadoknade zaposlenicima iznose 80% od visine plaće koju je radnik imao prije skra-ćivanja radnog vremena. Tijekom godišnjeg odmora ili bolesti ne mogu biti zaposlenici obavezani na dobijanje naknade za skraćeno radno vrijeme zbog smanjenog obima poslova-nja ili loših vremenskih prilika, tj. tada dobijaju punu plaću. Osiguranje za nezaposlene treba u roku od mjesec dana od podnošenja zahtjeva isplatiti poslodavcu traženu nadoknadu. Sam poslodavac je obvezan isplatiti svoje zaposle-nike prema već uobičajenom modelu, kakav je vrijedio prije uvođenja skraćenog radnoga vremena. Ovakav sustav je dobar za zaposleni-ke jer, unatoč činjenici da primaju samo 80% prijašnje plaće, uredno im se i u punom iznosu uplaćuju svi doprinosi socijalnim osiguranjima a ne dolazi ni do prekida radnoga odnosa.

54 MOVIS • 4/189 prosinac • 2017

HRVATSKA NASTAVA U ŠVICARSKOJ KONFEDERACIJI

Kad bih bio cvijet …Kad bih bio cvijet, najradije bih bio marge-rita jer je elegantna i volim bijelu boju. Kad bih bio životinja, najradije bih bio tigar jer je jak. Kad bih bio namještaj, najradije bih bio ormar jer bih radio partyje po noći. Kad bih bio glazbeni instrument, najradije bih bio saksofon jer je moj najdraži instrument i ima snažan zvuk. Kad bih bio igra, najradije bih bio lopta jer može letjeti kad ju se jako udari. Kad bih bio hrana, najradije bih bio kebab jer je jako ukusan. Kad bih bio boja, najradije bih bio bijela boja jer je boja ele-gancije. Kad bih bio knjiga, najradije bih bio Teslina biografija jer me jako zanima njegov život i rad. Kad bih bio odjevni predmet, najradije bih bio Gucci cipele jer su skupe, sviđaju mi se, a mama neće da mi ih kupi. Kad bih bio dio tijela, najradije bih bio glava jer bih sve znao. Kad bih bio mjesec, najra-dije bih bio siječanj jer sam tada rođen. Kad bih bio dan u tjednu, najradije bih bio petak jer poslije škole ne moram ništa raditi. Kad bih bio osjećaj, najradije bih bio dragost jer je to najbolji osjećaj na svijetu. Kad bih bio jezik, najradije bih bio hrvatski jer je jezik moje domovine. Kad bih bio grad, najradije bih bio Zagreb jer je najljepši grad, a ujedno i glavni grad Hrvatske.Toni Turski, 6.r., Bellinzona

Kad bih bio cvijet …Kad bih bio cvijet, najradije bih bio lavanda jer lijepo miriše i raste uz more. Kad bih bio životinja, najradije bih bio slon jer je jako ve-lik i sve može svojom veličinom. Kad bih bio namještaj, najradije bih bio stol za kompju-ter jer bih imao sve informacije. Kad bih bio glazbeni instrument, najradije bih bio gitara jer dobro zvuči i romantična je. Kad bih bio igra, najradije bih bio nogomet jer ga igram i sanjam. Kad bih bio hrana, najradije bih bio povrće jer me se ne može ubiti kao životinju i rastem iz zemlje. Kad bih bio boja, najradije bih bio žuta jer je to boja sunca. Kad bih bio odjevni predmet, najradije bih bio majica jer se lako odjene i nosi se svaki dan. Kad bih bio dio tijela, najradije bih bio noge jer bih mogao hodati i igrati nogomet. Kad bih bio mjesec, najradije bih bio srpanj jer sam tada rođen, vruće je i sunčano. Kad bih bio dan u tjednu, najradije bih bio subota jer subotom

imam utakmicu i ne idem u školu. Kad bih bio osjećaj, najradije bih bio tuga jer me nit-ko ne bi dirao i mogao bih sam ostati. Kad bih bio jezik, najradije bih bio talijanski jer je moj drugi jezik i jako ga dobro pričam. Kad bih bio grad, najradije bih bio Vrsar jer tamo imam kuću, u Hrvatskoj. Gabriel Bošnjak, 8.r., Mendrisio

Moje ljeto s djedomOvo ljeto moja obitelj i ja smo odlučili go-dišnji odmor provesti kod djeda u Bosni. U početku mi je bilo malo žao što nećemo ići na more, ali moj djed se sada nalazi u starač-kom domu pa smo htjeli iskoristiti priliku i dovesti ga malo doma da bude s nama. On je uistinu bio jako sretan i ta naša ideja jako mu se svidjela. Prvo što smo uradili kad smo došli bilo je čišćenje čitave kuće, a onda smo pokosili travu. Kuća i dvorište bili su zapu-šteni zato što rijetko dolazimo, a htjeli smo i iznenaditi djeda. Kad smo završili, otišli smo po njega. Drugi tjedan s bratom sam se pr-skala vodom jer je bilo previše vruće. Jedno popodne otišli smo s djedom u Odžak kupiti sladoled. Djedu se svidio i izlazak i sladoled. Rekao je da sljedeće godine opet moramo tako organizirati naš odmor. Meni je stvarno bilo lijepo kod djeda i bilo mi je žao vratiti se u Švicarsku i ne vidjeti moju rodbinu cijelu godinu. Prelijepa su mi bila ta dva tjedna i jedva čekam opet ići u Bosnu. Ivon Matić, 7.r., Bellinzona

Moja mamaJako volim moju mamu zato što mi uvijek pomaže kad mi je pomoć potrebna. Uvijek se mogu osloniti na nju. Mogu joj sve reći i imam mnogo povjerenja u nju. Ona uvijek više misli na mene nego na sebe. Uvijek joj kažem kad imam problema u školi ili s prija-teljima, ona me sasluša i da mi dobar savjet jer me najbolje poznaje i ima više životnog iskustva. Moja je mama uvijek dobre volje, iskrena i simpatična, ali kad se naljuti, najbo-lje je pobjeći. Brine o svima nama i pokazuje nam da nas voli. Jako dobro kuha i volim se družiti s njom, razgovarati i praviti kolače. Nikad neću moći mami dovoljno zahvaliti na svemu što radi za mene i našu obitelj.Elena Pavić, 6.r., Massagno

Europska godina kulturne baštineGodina 2018. proglašena je Europskom godinom kul-

turne baštine. Kulturna baština okružuje nas svaki dan u mjestima u kojima živimo i u mjestima koje nosimo

u srcu. Ne čine je samo arhitektura, spomenici, književnost, umjetnost i umjetnički predmeti već i tradicijska znanja i umi-jeća, zanati koje učimo, priče koje pričamo, hrana koju jedemo i glazbu koju slušamo. Imajući na umu važnost očuvanja tradi-cije i Hrvatska nastava u Švicarskoj uključila se u obilježavanje Europske godine kulturne baštine. Učenici su izabrali jedan dio naše baštine i likovno se izrazili. Najbolji učenički radovi izabrani su za izložbu Veleposlanstvu RH u Bernu i Konzulatu RH u Zürichu.

KravataDana 18. listopada u Hrvatskoj se obilježava Dan kravate. Na taj dan 2003. godine Academia Croati-ca postavila je instalaciju: najveća kravata na svije-tu svezana oko amfiteatra u Puli i tako je povezala prošla vremena sa sadašnjim. Crvena boja kravate izabrana je kao boja ljubavi koja ljude podsjeća na suživot te dijeljenje zajedničkih civilizacijskih vri-jednosti. Kravata je stara oko 350 godina, a hrvatski su je vojnici proslavili u Tridesetogodišnjem ratu u Francuskoj jer je bila dio njihove odore: crveni ru-bac svezan u čvor ispod vrata s lepršavim donjim di-jelom. Iako je kravata tada drugačije izgledala nego danas, u izmijenjenom obliku zadržala se do našeg vremena kao simbol ljudske civilizacije, dostojan-stva koji povezuje ljude u najsvečanijim životnim trenutcima. Kravata je i simbol Europe jer se svaka država-predsjedateljica Europske Unije na početku mandata predstavlja svojom specifičnom kravatom. Naši učenici obilježili su Dan kravate kratkim pre-davanjem o kravati te izradom kravata s motivima iz Hrvatske. Tako imamo kravatu sa šahovnicom, morskim motivima, lavandom, Linoladom, djevoj-kom s galebom, itd. Izrađene kravate zapravo su označitelji stranica koji će učenicima poslužiti dok čitaju i na stranom i na materinjem jeziku. Učenici u Mendrisiu izradili su i edukativni plakat o kravati i ukrasili ga svojim crtežima.

Veronika Grganović, 4.r. Zug

Matej Furdi, 5.r., Brunnen

Kravate učenika iz Ascone

Kravate i učenici iz Ascone

Laura Adžaip 8.r. ZugLaura Perković 5. r. Zug

Učenici iz Mendrisija

Sara

Per

kovi

ć, 4.

r. Br

unne

n

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 55

upit - zašto nas međunarodne agencije tako loše vrednuju - kolegica s Ekonomskog insti-tuta u Zagrebu odgovorila mi je: «Nisu krive te agencije. Oni informacije o Hrvatskoj dobivaju upravo od nevladinih udruga i fakulteta, dakle iz Hrvatske. I oni u New Yorku tada, na temelju informacija tih jugonostalgičarskih klevetnika, donose konačne ocjene o Hrvatskoj, njezinu gospodarstvu, stupnju demokracije, vjerskih sloboda i svim drugim važnim segmentima.» Nemojte misliti da i sam u Hrvatskoj ne vidim hrpu problema - od nepotizma do korupcije - no stanje u Lijepoj našoj ni izdaleka nije tako loše, kako ga mediji i jugonostalgičari uporno

Poziv udrugama

OBLJETNIČKA MONOGRAFIJAPoziv hrvatskim KUD-ovima, udrugama, klubovima ...

U tijeku je priprema Obljetničke monografije HKM u Švicarskoj. Budu-ći da je riječ o velikoj (polustoljetnoj!) obljetnici i povijesnom razdoblju koje smo – svatko na svojoj razini i prema vlastitim mogućnostima – zajedno oblikovali, smatrali smo nužnim po-zvati na suradnju sve organizirane zajednice s hrvatskim nacionalnim predznakom u Švicarskoj, koje su, tijekom minulih desetljeća, sustavno promicale duhovne, nacionalne, po-vijesne i uljudbene vrijednosti svoga naroda. Uredništvo čvrsto stoji na stajalištu da sve te udruge, klubovi, KUD-ovi... zavrijeđuju svoje mjesto u ovom svehrvatskom projektu.

Ovim putom pozivamo sve vodi-telje (pročelnike) postojećih hrvat-skih KUD-ova, udruga i klubova u Švicarskoj, koji žele biti primjereno predstavljeni u ovom povijesnom obljetničkom izdanju, da tu svoju že-lju što prije priopće svom misionaru ili glavnom uredniku izravno na elek-tronički naslov: info@hkm-stgallen.ch ili fra_mico@bluewin.ch.

Dodatne upute i nužne informacije, naknadno ćemo poslati na vaše cijenjene naslove!

▶ nastavak teksta s 40. stranice

prikazuju. Cilj im je očit. Žele ogaditi Hrvat-sku njezinim državljanima, ocrniti ju i stvoriti ozračje beznađa, koje će Hrvatice i Hrvate – i poglavito mlade – ponukati na iseljavanje – na napuštanje svoga doma i ognjišta. Do sada su se, na taj njihov promidžbeni lijepak, uhvati-li, nažalost, mnogi mlađi ljudi u Hrvatskoj. Moja supruga je liječnica. Iz bogatih zemalja Zapada su joj nudili velik novac da dođemo onamo živjeti i raditi. Odbili smo, jer nam je ovdje lijepo. I slađe nam je ovdje deset tisuća kuna, nego tamo deset tisuća eura jer, kada se sve zbroji i oduzme, ovdje je kakvoća života daleko sadržajnija i bolja - od sigurnosti do

još uvijek zdravih obiteljskih i susjedskih po-veznica – na temelju kojih, primjerice, mogu bez ikakva straha ostaviti dijete svojoj prvoj susjedi da ga pričuva. Da, Hrvatska je doista puna mana. Ima ih puno i neke od njih i mene osobno nerijetko frustriraju. Ali, molim vas li-jepo, pokažite mi koji je to još narod u povijesti izgradio savršenu državu u samo 25 godina, ito uz neprestanu destrukciju iznutra, koju pro-vode jugonostalgičarski petokolonaši? Koliko su, recite mi, Švicarci izgrađivali svoju državu? Sretan vam Božić iz Lijepe naše. Živjela nam Hrvatska, nesavršena i manjkava, ali lijepa i prihvatljiva.

Na 26. obljetnicu pada Vukovara, 18. studenog 2017. u misijskom centru u Luzernu organiziran je međumisijski susret mladih. Pod motom «Mladi za Vukovar» oku-pilo se dvjestotinjak mladih iz misija Aagrau, Luzern, Solothurn, St. Gallen, Zug i

Zürich. Susret je započeo euharijstijskim slavljem koje je uz sumisništvo fra Nike Leutara i fra Vine Ledušića predslavio fra Branko Radoš. Misu su glazbeno animirali sami mladi, predvođeni onim domaćim iz Luzerna. Govoreći u ljudskim vrijednostima i važnosti opre-djeljenja za Boga fra Branko je u prigodnoj propovijedi između ostalog rekao: «Najdublja želja naše duše i našega bića nije biti lijep, nego biti svet. Nije biti uspješan nego biti sretan, nije u ljubavi sebično uživati, nego istinski ljubiti. Zato svidi se svom mladiću i svojoj dje-vojci svetošću, iskrenošću, nevinošću, pobožnošću pa ćete oboje biti i sretni i blagoslovljeni, a na ljepoti ništa izgubiti nećete. Jer onaj tko je Bogom bogat, onaj tko je poput Marije riječ Božju u svoje srce pohranio, onaj tko ljubi uvijek je lijep. Jer, ljepota je stvar srca i duha, a ne tijela.» Pozvao je zatim mlade da uz one za tijelo ne zaborave redovito pohađati kozmetičke salone za dušu. Ti saloni su: misni susreti svake nedjelje, onaj veličanstveni susret mladih u Vukovaru u travnju ove godine, onaj međunarodni susret mladih koji se održava svake go-

dine u Međugorju, Taize susret koji će za Novu godinu biti u Baselu, ovaj susret u Luzernu. Na kraju mise mladi su dobili po jednu od priča heroja domovinskog rata Siniše Glavaševića. Nakon tjelesne okrijepe prikazan je kratki film s fotografijama sudionika Desetog susreta hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru. Nakon toga uslijedio je glazbeni nastup Visa Jukić – franjevačkih studenata iz Sarajeva. U prvom su dijelu uz duhovnu glazbu posvjedočili o svom redovničkom pozivu i životu u samostanu, a nakon toga do dugo u noć iz srca i duše pjevali s mladima za Vukovar, za Škabrnju, za Hrvatsku …

Mladi za Vukovar

Veronika Grganović, 4.r. Zug

56 MOVIS • 4/189 prosinac • 2017

OGLASI

Vaš radostan poVratak - naš cilj!

Naše usluge za povratnike: planiranje odlaska u redovnu

ili prijevremenu mirovinu izračun buduće mirovine - AHV provjera konta Pensionskasse i potraga

za izgubljenim kontima porezno i pravno savjetovanje u svezi

isplate kapitala iz Pensionskasse i Säule 3a druge razne usluge (Treuhand) prema dogovoru

Naše usluge u Švicarskoj: savjetujemo, financiramo i pratimo Vas

prilikom kupovine nekretnine pomažemo Vam prilikom osnivanja Vašeg poduzeća pravno savjetovanje sve vrste osiguranja za poduzeća i privatne osobe

Stegackerstrasse 6, CH-8409 WinterthurTelefon +41 052 233 50 52 * Fax +41 052 233 50 53info@cromax.ch * www.cromax.ch

Vaš radostan povratak Naš cilj!Naše usluge za povratnike:

planiranje odlaska u redovnu ili prijevremenu

mirovinu

izračun buduće mirovine AHV

provjera konta Pensionkase i potraga za izgubljenim

kontima

porezno i pravno savjetovanje u vezi isplate kapitala

iz Pensionkase i Säule 3a

druge razne usluge (Treuhand) prema dogovoru

Naše usluge u Švicarskoj:savjetujemo, financiramo i pratimo Vas prilikom

kupovine nekretnine

pomažemo Vam prilikom osnivanja Vašeg poduzeća

pravno savjetovanje

sve vrste osiguranja za poduzeća i privatne osobe

www.cromax.ch

8409 Winterthur , Stegackerstr. 6, Fax: +41 52 208 38 39

+41 (0) 52 208 38 38

Naše usluge za povratnike:

Naše usluge u Švicarskoj:

•••••

•••

Vaš radostan povratak –Naš cilj

Veritas Consulting AG

Alfred-Escher-Strasse 348002 Zürich • www.veritas.chT 043 321 93 93 • F 043 321 93 94

• sve vrste osiguranja • hipotekarni krediti i financije• osnivanje firme i vođenje

poslovnih knjiga• planiranje i savjetovanje

kod odlaska u mirovinu• ispunjavanje poreza

MOVIS • 4/189 • prosinac • 2017 57

OGLASI

EUROLINES Berisha Reisenbooking@berisha-reisen.com • www.buslinien.com

Rezervacije i informacije

Polasci iz Švicarske Zürich - St. Gallen - Geneva – Lausanne – Bern – Basel – Luzern – Lugano za:

Internationale Buslinien

Popust za jugend, senioren i grupe!

Putujte ugodno!

• Rijeku–Crikvenicu–NoviV.–Senj–Otočac–Zadar–Šibenik–Split.

• Pula–Poreč–RovinjSamousezonisvakipetak.• Zagreb–N.Gradiška–Požega-Sl.Brod–Županja–Vinkovci–Vukovar.

• Kutina–Ðakovo–Osijek.

Call - Center ....Mob: 079 340 47 33Luzern ........................Tel: 041 226 11 11Zürich .........................Tel: 044 500 40 85St. Gallen ...................Tel: 071 511 28 01Basel ............................Tel: 061 511 22 15Bern ............................Tel: 031 511 40 85Lausanne ...................Tel: 021 510 33 88Geneve ......................Tel: 022 510 22 55Lugano .......................Tel: 091 210 30 99

Rezervacija do 01.12.16 isljučivo kod Croaticum-a tel. 043 443 97 22, info@croaticum.ch ili direktno kod nas u uredu: Croaticum GmbH, Fritz-Heeb-Weg 1, 8050 Zürich

Promotivna cijena uključuje: • direktni let sa Germania• 20 kg prtljage i 6 kg ručne prtljage • takse • snack i bezalkoholno piće

Ograničeni broj mjesta po terminu (30 mjesta) Cijena vrijedi ista za djecu, odrasle i seniore

NEMOJTE REĆI DA NISTE ZNALI!Svi letovi nedjeljom25.06. - 02.10.2017. Zürich - Split - Zürich samo 229 CHF

www.croaticum.ch

Maestral AG Office & Lager: Giesenstrasse 11 CH-8953 Dietikon Telefon: +41(0) 44 743 82 00 Fax: +41 (0) 44 743 82 01 E-mail: info@maestral.ch www.maestral.ch

VeleprodajaGiessenstrasse 11, 8953 DietikonTel. 044 743 82 00, Fax 044 743 82 01

Velika ponuda domaće robei vina vrhunske kvalitete.Dostava u cijeloj Švicarskoj!

58 MOVIS • 4/189 prosinac • 2017

Foto: M. Cvjetko

(SU)ŽIVOT S MEDIJIMADr. Igor Kanižaj i dr. Danijel Labaš

Mediji i izazov (naše) komunikacije (23)

Dječje dostojanstvo u digitalnom svijetu Svako dijete ima pravo na dostojanstvo i sigurnost, no tragična je činjenica da današnje globalno društvo ne štiti svoju djecu.

Neki od vas su jamačno već čuli da je Centar za zaštitu djece Papinskoga sveučilišta Gregorijana u Rimu od

3. do 6. listopada po prvi puta organizirao kongres «Dječje dostojanstvo u digitalnom svijetu». Sudionike kongresa je tom prigo-dom primio papa Franjo koji je istaknuo da se u digitalnom svijetu nužno moraju zašti-titi djeca i da se nipošto ne smiju zanemariti štete, koje se nanose djeci u suvremenom svijetu. A taj je svijet novi digitalni svijet, svi-jet kojega – kako je rekao Sveti Otac – stariji nisu ni mogli zamišljati kada su bili mladi. On je s jedne strane plod izvanrednoga za-uzimanja znanosti i tehnike, kojemu se ra-zložno divimo svi mi koji u njemu živimo, a s druge strane taj isti «...u nama budi bo-jazan i strah kada vidimo brzinu toga razvo-ja, nove i nepredviđene probleme koje nam postavlja, negativne posljedice koje donosi sa sobom.» Posebnu pozornost u tom kontekstu ne-gativne strane digitalnoga svijeta papa Fra-njo je posvetio djeci i mladima, ističući da maloljetnici predstavljaju četvrtinu od više od tri milijarde korisnika interneta: više od 800 milijuna mladih je na internetu, a samo u Indiji u dvije godine više od 500 milijuna ljudi imat će pristup internetu – a polovica će biti maloljetnici. A «što će naći na mreži? I što o njima misli onaj koji ima moć nad internetom na različite načine?», upitao je Papa i upozorio da je potrebno imati «otvorene oči i ne sakri-vati istinu koja je neugodna i koju ne bismo htjeli vidjeti.» A ta neugodna istina vidljiva je u sve većem širenju pornografskih foto-grafija, porastu sextinga, nasilja koje se izra-žava online« do »sextortiona« i »mamljenja maloljetnika sa seksualnim ciljem«, pa sve do »najtežih i zastrašujućih zločina online organiziranja prodaje osoba, prostitucije, pa čak i naručivanja i gledanja uživo silovanja i nasilja nad maloljetnicima na drugome kra-ju svijeta.“ «Pred svim tim činjenicama jamačno ostajemo užasnuti» i «dezorijentirani», pa i s odgojnoga stajališta«, rekao je Sveti Otac i pozvao na odlučno djelovanje protiv tih ne-gativnih i opasnih pojava. Pri tome se na pr-vom mjestu ne smije podcijeniti štete koje se nanose maloljetnicima i od njih ne smijemo okretati glavu, zaključujući kako «stanje ipak nije tako teško». Na drugome mjestu pogreš-no je razmišljanje kako djecu možemo zašti-titi automatskim tehničkim sredstvima kao

što su filtri kojima ih sprječavamo da dođu do neprihvatljivih i nemoralnih sadržaja umjesto da svi zajedno digitalni – virtual-ni – svijet učinimo boljim. Na kraju, treća je pogrješka kojoj se ne smijemo prepustiti ideološko i mitsko gledanju na internet kao na neko «kraljevstvo» slobode bez granica. No, ovdje nije riječ o ostvarivanju slobode, već o zločinima protiv kojih se mora postu-pati mudro i odlučno», rekao je Sveti Otac i dao potporu «Rimskoj deklaraciji» koja je usvojena i objavljena na kongresu, ističu-ći da je i Crkva postala «svjesnija da u sebi samoj nije dovoljno providjela ni učinila za zaštitu maloljetnika», a svoj je govor završio nizom pitanja – koja i nama mogu poslužiti kao ispit savjesti: «Što mi činimo kako bi nas ta djeca mogla gledati osmjehujući se i kako bi sačuvali vedar pogled, bogat povjerenjem i nadom? Što činimo da im ne bude ukrade-no to svjetlo, da te oči ne budu uznemirene i pokvarene onim što susreću na mreži, koja će biti njihovim integrirajućim i veoma važ-nim životnim okruženjem?» Jer, svako dijete – kako piše u «Rimskoj deklaraciji» usvojenoj 6. studenoga s 13 to-čaka - ima pravo na dostojanstvo i sigurnost, no tragična je činjenica da današnje globalno društvo ne štiti svoju djecu. Milijune djece u svijetu grubo se zlostavlja i izrabljuje na naj-tragičnije i neopisive načine, a internet koji jamačno donosi mnoge dobrobiti i prigode,

isto donosi puno negativnih i razčovječu-jućih sadržaja poput elektroničkog nasilja, napada, sextortiona, spolnog zlostavljanja, iskorištavanja djece i mladih online, porno-grafije, prikazivanja nasilja. Sve to može ima-ti i ima teške posljedice na djecu i mlade i svi moramo o tome voditi računa, jer su izazovi veliki. Ali ono što isto tako moramo učiniti jest «osigurati da svi maloljetnici imaju sigu-ran pristup internetu kako bi obogatili svoje obrazovanje, svoje komunikacije i svoje od-nose.» To im moraju jamčiti ne smo tvrtke koje se bave novim tehnologijama i vlade pojedinih država, nego i roditelji, zajedni-ce iz cijeloga svijeta, a i sama djeca moraju postati što svjesniji utjecaja kojeg internet ima na njih. Svi smo pozvani učiniti nešto kako bismo djecu obrazovali i kako bi im se «dali potrebni alati za sigurno i odgovorno korištenje interneta i kako bi se izbjeglo da se počini zlo mnogim njihovim vršnjaci-ma», piše «Rimska deklaracija» i zaključuje: «U ovo internetsko doba svijet se suočava s nikada prije viđenim izazovima da bi mogao braniti prava i dostojanstvo djece i zaštititi ih od zloporabe i iskorištavanja. Ti izazovi zahtijevaju novi način razmišljanja i nove pristupe, višu svijest na globalnoj razini i nadahnuto vodstvo. Zbog toga ova Rimska deklaracija upućuje poziv svima, da se svi dignu u obranu dostojanstva maloljetnika.» Na nama je da i mi učinimo svoj dio.

Screen: djecamedija.org

Cijena: 15 CHF

Cijena: 15 CHF

Preporučene knjige

Cijena: 15 CHF

Korisne adrese

Hrvatska predstavništva u Švicarskoj

Veleposlanstvo Republike Hrvatske ikonzularni odjel Veleposlanstva3005 Bern, Thunstrasse 45Veleposlanstvo: telefon: 031 352 02 75 fax: 031 352 03 73Konzularni odjel: telefon: 031 352 50 80 fax: 031 352 80 59Uredovno vrijeme:ponedjeljak-petak: 9.00-12.00 satiutorkom i od: 16.00-18.00 sati(Svakog 2. i 4. ponedjeljka. u mj. konzularni odjel ne radi.)

Generalni konzulat RH u Zürichu8008 Zürich, Bellerivestr. 5Telefon: 044 386 67 50; 044 386 67 51Fax: 044 422 83 54Uredovno vrijeme:ponedjeljak i srijeda: 9-13.00 i 15-18.00utorak, četvrtak i petak: 9-13.00 sati.

Konzulat RH u Luganu6900 Lugano, Hotel PestalozziPiazza Indipendenza 9Telefon: 031 352 50 80; fax: 031 352 80 592. i 4. ponedj. u mj. 10.00-12.00 i 13.00-15.00

Botschaft Bosnien und HerzegowinaVeleposlanstvo Bosne i HercegovineThorackerstrasse 3, 3074 Muri bei BernTelefon: 031 351 10 51; fax: 031 351 10 79

Hrvatska dopunska školaZürcherstrasse 48/50, 8953 DietikonTelefon: 044 212 65 44; E-mail: hds-ch@bluewin.chweb-stranica: www.hds-ch.comUredovno vrijeme: ponedjeljak - petak: 8.30-15.00Koordinatorica: Aleksandra Šeremet

MINTEGRA, Migration-IntegrationSocijalna služba za strance u Istočnoj Švicarskoj, 9471 Buchs, Bahnhofgebäude, PostfachTelefon: 081 756 51 47; fax: 081 756 61 08Uredovno vrijeme:ponedjeljak: 14.00-19.00 utorak, srijeda i petak: 10.00-12.00 i 14.00-18.00Voditeljica službe: Blagica Alilović web-stranica: www.mintegra.ch

Sozialdienst für KroatischsprachigeBahnhofplatz 1, 3. kat, 5400 Baden Telelefon: 056 210 35 80E-Mail: vm@caritas-aargau.chwww. hrvatskasocijalnasluzba.chUredovno vrijeme:utorak: 09-12.00; srijeda: 13.30-17.30Socijalna radnica: Valentina Matolić

Patrick Theillier

KAD MI JE DUŠA NAPUSTILA TIJELOIskustva tik do smrti i život nakon ovog života

Postoji li život poslije smrti? Kako to možemo znati ako se nitko nije vratio da nam kaže? Ipak, postoje oni koji su, barem se tako čini, već krenuli u zagrobni život i vratili se u ovaj ovozemni. Radi se o ljudi-ma koji su iskusili stanje kliničke smrti i koji svjedoče da su se tije-kom njega našli u nekomu drugom svijetu, veličanstvenu i lijepu, svi-jetu koji su morali napustiti da bi se vratili na Zemlju... Od tada su, izjavljuju, doživjeli preporod: više ne razmišljaju o vlastitomu posto-janju na isti način, postali su svjesni svetosti života smatrajući smrt dijelom života. I više je se ne boje!Liječnik dr. Patrick Theillier, koji je dugi niz godina radio kao vo-ditelj Medicinskoga ureda zaduženoga za utvrđivanje medicinskih čuda u Lourdesu, otkriva što znanost misli o tim iskustvima i kako ih možemo pomiriti s kršćanskim vjerovanjem.

Constanza Miriano

OŽENI JU I UMRI ZA NJU

U toj knjizi s podnaslovom »Pravi muškarci za žene bez straha« autorica na jednostavan i duhovit način progovara o muško-ženskim razlikama s naglaskom na ulogu muškarca u suvremenoj obitelji.Kroz jedanaest poglavlja poziva muškarce da ponovo otkriju svoje specifično poslanje u odnosu prema obitelji, ženi i djeci, kao one koji daju sigurnost, ukazuju put te nesebično stavljaju sebe na drugo mjes-to. U tom svakodnevnom »umiranju« i sebedarju skriva se tajna radosti, ispunjenosti i zadovoljstva svakog muškarca.

Constanza Miriano

UDAJ SE I BUDI PODLOŽNA

Knjiga »Udaj se i budi podložna« sadrži pisma i savjete koje je Costanza Miriano pisala iz 15-godišnjeg iskustva obiteljskog života. Svojim prijateljicama i prijateljima progovara o razlikama između muškaraca i žena, otvorenosti životu i rađanju, odgoju i podizanju djece, doživljaju spolnosti kao dara Božjega, drugim riječima – o bra-ku i obitelji... U nizu pisama nudi mudre, razborite, iskrene i duho-vite savjete utemeljene na vlastitom iskustvu i vjeri djevojkama koje oklijevaju s udajom, ali i onima vjenčanima iznoseći prijedloge kako prigrliti prave radosti obiteljskog života.U knjizi se iz ženskog gledišta iznosi osobni primjer kako živjeti brak manje sebično, s više darežljivosti i maštovitosti. Costanza Miri-ano u knjizi piše da današnji feminizam nema odgovore na pitan-ja koja muče moderne žene. Pokazuje da podložnost uključuje lju-bav, podršku i temelje te nije povezana s dovođenjem u pitanje jednakoga dostojanstva muškaraca i žena kao ni s ponižavanjem ili omalovažavanjem žena.

Bolje humor nego tumor

>Ovca i nobetDavno, prije nekog vremena, ne zna se jel' to bilo u šumovitoj Bosni ili kršnoj Herzegovini (u svakom slučaju ovo je istinita priča).Došlo vrijeme da se župniku podmiri godišnji doprinos - nobet (Kirchensteuer) - i jedna je pastirica potjerala ovcu s brda da ju preda u župni ured kao obiteljski godišnji doprinos. Dođe župniku i sva umorna kaže: E, moj velečasni, jesam se namučila dok sam ovu jednu dotjerala. A što nisi potjerala dvije, bilo bi ti lakše – odgovori župnik.

Hrvoje Lončarević

Velikani i njihove ideje

(Zrin, 1508. – Siget, 1566.)

Nikola IV. Šubić Zrinski Sigetski

Hrvati su, kao jedan od najstarijih i brojčano najmanjih europskih na-roda, uvelike pridonosili opstan-ku i razvoju europske kulture i

obogaćivali je. Kao graničari na međi zapad-ne i istočne civilizacije štitili su granice zapad-ne kulture, sazdane na kršćanstvu. U nastoja-njima za očuvanjem svojih povijesnih granica, na svojim leđima su neprestance nosili zahtjev-ne zadaće i kušnje opstanka, što je često bilo popraćeno nedostatkom sredstava, ljudstva i razumijevanja većih i bogatijih. To se posebi-ce osjećalo nakon pada Bosanskog Kraljevstva 1463., tijekom višestoljetnog rata s Osman-skim Carstvom, kada su granice nekad slavnog Hrvatskog Kraljevstva bile svedene na «ostat-ke ostataka». No Hrvatska se branila i obrani-la junačkim bojevima, od koji su neki, premda izgubljeni, zapravo bili pobjednički. Jedan od njih bio je Sigetski boj. Prošle godine 7. rujna navršila 450. obljetnica junačke pogibije Niko-le Šubića Zrinskog i 2500 sigetskih branitelja. Nikola IV. Šubić Zrinski, zvan i Sigetski, sin Nikole III. Zrinskog i krbavske kneginje Je-lene Karlović, rođen je oko 1508. u Zrinu. Još kao mladić iskazao se u obrani Beča 1529., a zatim u obrani Pešte 1542. spasivši je s 400 Hr-vata od sigurne propasti. Kolika je bila ratnič-ka sposobnost Zrinskoga, posvjedočio je pora-ženi Ali-paša u svome pismu nakon prve vojne na Siget 1556.: «Nijemci i Ugri mogu za te Boga moliti, jer da ti nisi bio nazočan, od svih njih ne bi ni jedna glava umakla.» U službi kralja Fer-dinanda, kojeg je Hrvatski sabor izabrao 1527. za kralja, Zrinski je neumorno nastojao zausta-viti osmansku najezdu u hrvatske zemlje. Zna-jući da se austrijske zemlje štite u hrvatskim ze-mljama, bečki je dvor darivao Nikolu Zrinskog posjedima, dajući mu i bansku čast, a kao vrsna ratnika kralj ga je imenovao zapovjednikom si-getske kapetanije. U velikoj vojni na Beč započetoj 1565. Si-get je bio važno uporište koje je trebalo osvo-

jiti, jer je ugrožavalo pozadinu turske vojske u napredovanju. U vojnom pohodu sudjelovao je, iako već star, i sam sultan Sulejman zvan Veličanstveni. Stigavši pod Siget 4. kolovoza 1566., započela je opsada u kojoj je 2 500 brani-telja odolijevalo vojnoj sili od 100 000 vojnika i 300 topova. Zbog važnosti brzog napredova-nja i velikih gubitaka, sultan je obećao Zrin-skom cijelu Hrvatsku ako mu preda Siget, no bez uspjeha. Nije bilo uspjeha ni nakon što mu je javio da mu je zarobio sina (ta vijest naime nije bila točna), a niti onda kada je branitelji-ma obećao nagradu i slobodu ako predaju svo-ga zapovjednika. Čvrstinu i beskompromisnost branitelja najzornije ocrtava prisega Zrinskoga prije bitke: «Ja Miklouš Zrinski prisežem naipr-vo gospodinu Bogu, potom cesaru svitlom vsih nas gospodinu premilostivomu i vam vitezom ki ste sada ovdi. Tako meni pomozi Otac, Sin i Duh Sveti, Sveto Trojstvo i jedini Bog da vas ja neću ostaviti nego da oću trpiti s vami zlo i dobro i da oću ovdi s vami živiti i umriti.» Zapis o Sigetskomu boju ostavio je njegov komornik Franjo Črnko, jedan od četvorice poznatih preživjelih, pa tako možemo rekon-struirati tijek bitke. Nakon uzaludnih doziva-nja pomoći od kralja Maksimilijana, Zrinski je 7. rujna zapovjedio da se otvore vrata tvrđa-ve, izjahavši u smrt s preostalim braniteljima. Sultan nije dočekao kraj bitke, umro je neko-liko dana prije, no veliki vezir Mehmed-paša Sokolović vješto je prikrio njegovu smrt. Žr-tva sigetskih branitelja nije bila uzaludna. S gu-bitkom od 30.000 ljudi pohod na Beč više nije bio moguć. Pirovom pobjedom turska je ratna moć pod zidinama Sigeta dosegnula vrhunac. Od Sigeta do bitke kod Siska 1593. traje gotovo nevidljiv početak kraja stoljetne turske agresije na Hrvatsku. Glavni junak uspoređivan je sa spartan-skim kraljem Leonidom, a Zrinski i sigetski junaci tema su mnogih likovnih, književnih i glazbenih djela. Ivan Zajc skladao je čuve-

nu operu «Nikola Šubić Zrinjski», a među više sjajnih arija najpoznatija je «U boj!». Hrvatski su književnici pak opjevali Zrinskoga i njegove junake u brojnim djelima. Jedan od njih, Dimitrije Demeter, zapisao je:

Smjeli rode, sjećaj se tog čina, Sjećaj Zrinskog i njegove čete,Sveđ njegove sljeduj stope svete, Pa čvrsto ti stoji domovina:Propast nikad ne prijeti rodu,Koj zna mrijeti za čast i slobodu! –Da, vrijedan ćeš biti Zrinskog tvoga, Junačkoga vrijedan svog porijekla,Teći će ti krv, ko što je tekla, Za slobodu, za rod i za Boga,Proročansko vidi moje oko,Da će Hrvat još se dić visoko!

Malo ljudi zna da u Zagrebu, osim popular-nog Zrinjevca, na kojemu je lani napokon po-dignuto poprsje velikom junaku, u nastavku Ulice Pavla Šubića postoji i Ulica Neznane Ju-nakinje iz sigetske bitke. Na nju spomen čuva-ju: Čakovec, Zrin, Hrvatska Kostajnica, Sisak i brojna druga mjesta. Za nas junak, za Turke dostojan suparnik, Zrinski ostaje trajan spomen moralnih odlika, hrabrosti, ljubavi za vjeru i domovinu, te para-digma hrvatskog duha i naše povijesne borbe za «krst časni i slobodu zlatnu» sve do Domo-vinskog rata i međunarodnog priznanja Hrvat-ske 1992. Ako bismo sigetsku žrtvu htjeli ak-tualizirati (čak u sličnom omjeru snaga), onda se to najbolje može prepoznati u Vukovaru, u kojemu se ona potvrdila i okrunila na putu prema konačnoj pobjedi. Sigetska bitka ostaje nam tako velebna riznica iz koje hrvatski na-rod može neprestance crpsti duhovnu snagu za svoju budućnost.

Oton Iveković: Juriš Nikole Šubića Zrinskog iz Sigeta