,I

SPOMEN~PJESMAPrigodom II. Ophođa

Po moru na okolo Otoka. kod Korčulena

26 Srpnja 1897

Vas dobitak namienjen je milostinji S. Križa na· Otoku

ZADAHObielodanjeno brzo tiskom "Katoli čke hrvatske tiskarne •.•.

1897 ~

-"/'

l

SPOMEN-PJESMAPrigodom II. Ophoda

Po moru na okolo Otoka kod Korčulena

26 Srpnja 1897

Vas dobitak namienjen je milostinji S. Križa na Otoku.

Na slavu S. Križa spjevao f. J.

ZADARObjelodanjeno brzotiskom "Katoličke hrvatske tiskarne" .

1897

UZVIŠENOMUI

PRESVIJETLOMU PRAGOSPODINUGOSPODINU

FULGENCIJU CAREVNADBISKUPU

BISKUPU HV ARSKOMVITEZU N. V. OESARA I KRALJA FRANJA JOSIPA I

DIČNOMU SINUFRANJEVAČKOG REDA

U ZNAK ŠTOVANJAPRIGODOM II. ~VEČANOG OPHyDA

ČUDOTVORNOG SVE'l'OG KRIZANAJS~JERNIJE POKLANJA

SPISATELJ

li \tl

Spomen Pjesmau

Slavu S. j<Fiia na utoku.•j\.\le Cl'UX spes unica".

Ialmaeijo, perl» ne Fugjena,U prstenu Evropskih zemalja,Liepu li te dobri Bog stvorio!Liepa ti si, zamamna i krasna,Kao zora bijeloga dana,Kao sunce iza gore žarko,Ko jabuka na zlatnoj tepsijiA tepsija na šarenom cvietu.Liepu li te Svevišnji stvorio,Čarobnošću svakom okitio.U tebi su gore vilovite,Bujne šume, luzi i prodolja,Mili stani zanosnih slavulja,Gorde stiene, hola pristališta,Uzor tice sivih sokolova.Po poljim ti zlaćena šenica,Po brežuljeim vinova lozica,Još leandre i visoke pome,Uz naranče, žućani limuniGrudi tvoje ukrasuju divno.

10

20

-4- -5-

Pro z koje je rieka udarila,Mamna rieka, šumni potočiči,Kao da je vila planinkinja,Biser-suze niz lice pustila.Silni "Tali čarobnoga mora,Litice ti strašne uglagjuju;Il u žalu tihano romoniKo da bi ti očitovat htjeloStaru ljubav s kom te davno ljubi.Liepa ti S!, Dalmacijo moja I 30Zlatna kruno hrvackih zemalja,Vruća željo tugjega naroda,Crne oči naroda mojega.Kao zrna skupoga bisera,Oko biela djevojačkog grla,Po tvom moru ponikli otoci,Da zamame srca u njedarju;Nješto mi ih narav okitila,Ljucka pamet nješto ukrasila,Da bi reka iz gorice vile, 40Pustim poljem kolo zametnuše;Il junaci sivi sokolovi,Ustadoše glave podigoše,Prot nasilju da se bore ljuto,Kad im tugjin na prag nagazio.Sve u tebi, Dalmacijo moja,Jeste divno, jeste čarobito,Premda si mi avaj zapuštena,Nit ostalim svietom priklopljena,Kao što su najdivljije zemlje, 50Avaj ovog neharnoga svieta.Ko da nema srca zaboličnaNiti brižna oka milostiva,

Nit sućuti, niti grizodušja,Pak ni one harnosti potrebne.Ah kad bi te okom milostivim,Pogledali suzu izbrisali,Sinula bi kaono danica,Kad se jutrom na prozorju javlja:Al si ipak svakome dražesna, 60Svakom draga ko u tebe dogje,Ko što mjesec u sred noći tamne,Ko što oko u glavi mu drago,Ko što drag mu jednorogjen sinak.Podneblje je tvoje potraženo,Nemoćnicim melem zaželjeni,Umorenim otpočinak slatki,Putnicima ruža razcvatena,Učenjacim knjiga otajstvena,Pjesnicima grlo slavuljevo, 70Liepa ti si, Dalmacije moja,Da ti para u svijetu nije. .Velebna si ma u čem te ZrIO,Kad si srce moje osvojila.Al kad gledam to otočje tvojeJoš mi više srce zamamljivaš,Povjesnieu jer svaki imade,Veličajnu, svetu, uzoritu,O kojoj se često salomilaGorda sila kletog dušmanina, 80Al nadasve Otok. kod Korčule,Danas mi je srce ushitio,Malen, otok al veoma divan,Kao dragulj na pučini mora,Kao galeb na pjenečim v~li~,Spod Pelješca gola se smjeetro,

/

-7--6-

A Korčuli na krioce pao,Kao nježno nelagodno čedo,Svojoj majci II krioce pada.Gustom šumom otok obrastao, 90A šuma se cvietom zaodjela,A u cvietu čela zazujila.Gusti žbuni putove prekrili,A suputke mirisna kadulja,Da ti srce u prsima lieči.Vitko borje u nebo se digloKroz granje mu lahor udario,Divno huji milota ga čuti,A slavulj mu s gniezda odgovaraOd milote srce poigrava. 100Podnožje mu hladno more pere,O litice slatko se ominja,I pjeva mu pjesmu od veselja.Pliskavice morem poigraie,I malenu ribu potjerale;Mnoge lagje veslima otpiru,More strižu koja da će prije,Kao djeca kad jedan za drugim,Po cvjetnom se polju potjeraju,Ko če koga prije dostignuti. 110Veslar vozi a grlom popieva,Sto mu više u prsima daha:"Divno mjesto, uživanje moje,"Liepo ti si da ti para nije,"U tebi se moj život razvije,"Dragost tvoja srce moje grije."A zrcalo što ti Bog podao,"Da u njemu lice svoje gledaš,"Raj zemaljski da si svjedoči ml,

"Pa te ljubim i srcem i dušom. 120"Mjesto divno s uma ne odhodi,"Jer i same uspomene tvoje"Izliečit će bolno srce moje."Mrnar pjeva, a iz gore jekaSvaki stih mu tačno odgovara,Odgovara i srce mu para,Jer već jadan odlaziti moraI otoka divna ostaviti.Divno mjesto srce zamamilo,Benedikta zaslužnih sinova, 130Koji kano čele neumorne,Smještaju se gdje ih vjera treba,Da na tmine grieha jurišaju,Biedne ljude paklu osvajaju,Zrtvujući očinstva bogata,Još i istog života svojega,Sve na slavu vjere Isusove,A na korist Ijuctva zalutana.Davno bilo tl stara vremenaBaš pri moru gori na podnožju, 140Tute oni manastir sgradili,Da u svietu s najboljim se jagme,Zidinam ga tvrdim opasaše,Megj zidinam crkvu sagradišeTe je Petru svetom posvetiše,Otkle ime Otoku poteklo,Sveti Petar tad se nazivaše,A to bilo godine Gospodnje,Ba3 devetsto devedeset sedme,Da na diku potomstvu bi bila, 150Da bi bila spomen neuvehli,Pobožnoga Korčule naroda,

-8- -9-

Koji tamo rado zalazio,Da bi otro suzu kajalicu,U srdašcu buru utišao,I svojim se Bogom pomirio.Malo prošlo, po daleku svietu,Manastir se vrlo proslavio;Umni oci uz trud i molitvu,Na listinam noć bi prolazili, 160Ko što čela sok iz cvieta sisa,Tako oni nauku sisaše,A na uhar svieta svegkolika,Jer da tada sveti manastiri,Trudom teškim i naporom težim,Stara djela niesu sahranili,S kojim danas potomstvo se bani;I iz kojih nauku izvodi,Bar da barem harnost pripoznaju,Tim sveopćim svieckim dobrotvorim,Šćaše propast mudrosti starinske,Pod kopitom gorda dušmanina,Za prosvjetu koji ne znagjaše,Nit umove štitit hotijaše,Jer varvarstvu njegovome ljuto,Svaki nauk jest se protivio;A što narod slabije prosvjete,Toga lašnje gnječiti se može,Kada sliepac opriet se ne znadeKlipovima što mu podbacuju, 180Jer zalud su oči mu u glavi,Kad u njima svjetlost utrnula.Kao ruža usred perivoja.Manastir je na Otoku cavtiDokle niesu gusari nemili,

Nanjušili tu zlatnu jabuku,Na zrcalu mora Jadranskoga,Te se za njom vruće ujagmili,Porušili crkvu i oltare,Tvrde zide zemljom sastavili, 190Umne plode u živu žeravu.Zapretali, sasviem uništili,Sa prilika zlato pokidali,Zlato, biser i drago kamenje,Što zavjeti kršćanski bijahu.Što ne moglo u špilje da bježi,Il po gori da se posakrije,Mrki vuci pod mač okrenuše,Te bogatim plienom odjedriše,Ostavljajuć to grozno garište, 200Da potomstvu nad njim srce zebe.Ko što paun bez divnoga pelja,Il ko mrtvo a bez duše tielo,Ljepost gubi, već zamaman nije,Tako Otok, pust je ostanuo,Bez krasnoga sveta Manastira,Svjetlost danju mrak mu zaprznuo,Noćni ćuci, šturci i kukviže,Proz grozotne razvaline sličuč,Zamjenjuju veličajne poje, 210Što se njegda iz crkve orili,Na krilima vjetra odlićali,Cak k priestolju Boga velikoga.A more se mutno ominjalo..Žuboreći o puste litice,Ko da pjeva smrtno opijelo,Izgubljenoj slavi, veličanstvu.

'"*'

- 10- -11-

Dugo tako narav kraljevala,Travom svojom i tvrdim bršljanom,9dievajuć razoreno stienje, 220Setališta lepriuom kiteči,.Još i onom dračom truovitom,Da potsjeti kakono na svietuSve se mienja sve vrijeme ruši,Nit do Boga iko tu je stalan.Koji no nas na sviet istvorio,I darovim svojim okitio,Da po njima raja dobijemo,A ne šnjime da se izgubimo.'I'ri stotine i pedeset lieta, 230N ad Otokom genij naricao,Naricao i suze ronio,E nebi li kogagod ganule,Iz pepela da ga opet diže,I osveti uspomene stare,Kojeno su pomrčene bile,Al umrle ponipošto niesu.Bog nebeski ki pravi čudesa,Srca naša koji ganut znade,Potaknuo Blaža kanonika, 240Ivanovič iz Korčule grada,Za Otokom srce mu uspiri,Za tišinom, mirom tajinstvenim;Te godine tisuću i trista,I još k tomu ravno pedesete,Sa, dva druga božja svećenika,Otoku se krasnu otisnuo,Da bi život sveti sprovodili,U samoći Boga zaklinjali,Ljute biče od svieta da vrne, 250

Njih od grieha hudoga očuva,A najposlie u raju sahrani.Tute oni crkvicu zgradili,Od Milosti Djevi posvetili,Svete mise gdje no govorahu,I srcem se Djevi utjecahu,Svjeta, neba, moćnoj česarici,Nevoljnika stalnoj zatočnici.Sveto oni tute živijahu,U svetosti dane sprovagjahu, 260Dok godine hiljadu i trista,Devedeset i četvrte k tome,Općina ga Fratrim darovala,Svetog Frana zaslužnim sinovom,Koji amo iz Bosne ponosne,Na naš Otok prvi dojedriše,Buduć tada drža ve Bo~:mskeStarješina Bartul jz Toškane.Kad te čete i mile i drage,Bijahu se čvrsto udomile, 270Srca želja uajprva im bila,Da bi crkvu prikladnu sgradili,I manastir sveti podignuli.Što mislili to i učinili,A s pomoću Boga velikoga,I naroda dobra milosnoga.Koj i danas od svog grla znade,Otkinuti novčić milostinju,Na žrtvenik da je Bogu dade.Krasnu oni crkvu sagradili, 280Malo kašnje klauštar ponosni,Da i danas divota je prava,Svjedočanstvo tvrdo nepobitno,

- 12 -- 13 -

Vjera sveta što uradit može;A to bilo ljeta Gospodnjega,Baš hiljadu četiristotine,Osamdeset i treće suviše.

,Umni Fratri tute radijahu,Boga moleć knjige listajući,A na korist duše i naroda, 290Koji k nji~a često dolazjašeDa bi griehe svoje okajali,Milosnom se Bogu pomolili.·Kad je crkva dovršena bila,Okićena divno ukrašena,Kakono se božijemu templu,I dostoji a iprikladuje.Nikonicij tada biskup bio,Svetu crkvu što je posvetio,Da kršćanstvu na uspomen bude 300Dokle more spod Otoka teče,O njegove litice žamori,A to bilo peset ljeta kašnje,Odkada se tempal podignuo.Al naš Otok nadasve je divan,Jer tu uprav čudo se nalazi,Jedno čudo od svieh najmilije,Tu raspelo jedno se nalazi,Ko i jednom samo ga polazi,Od ljepote ostaje začaran. 310Fratri njega iz Bosne doniše,Bit će tome četrsta godina,A tako ga rezbar napravio,S jedne strane rek bi izdahnuo,S druge strane cčim podvinuo.Pa već rek bi da se s dušom borit

Crvenilom lice mu ne gori,Gl~daš li ga sprieda podignuta,Gdje ga ljuta mržnja podignulaR~k v bi .~~opr~ ~a S? ga raspeli' 320Zli žudiji mrznja cielog svjeta.Da bi križu ljepše mjesto našliOdavna su oci umovali, 'Pos.ebn~ mu shranište sgraditi,Gdje bl narod dare prinosio,I svetom se križu pomolio.Dugo oci o tome snivali,Dok godine hiljadu sedamstoI još. k tome šestdeset i drug'eUmDI otac baš Trojanis Franjo 330Iz Korčule grada malenogaPun svetosti uma razborita ,A radiša kano ti čelića,Zo~ potomak kuće Trojanisa,KOJa no se od davnine slaviJer je ljude vrsne odnjihala'Umom kitne a dušom pobož~e,Prave oce biedne siročadi,Ko i danas vigjeti se može,U potomku te starosne kuće, 340U Den Božu Korčule župnikuMitronosnom opatu umnomu,Koji svojim znanjem i savjetomKao zviez.~a ~a tom nebu sjaje;"Kapelu" Je liepu sagradioOkitio vitko podigao, 'Sa sjevera iste slavne crkve ,A pomoću puka pobožnoga,Tu & vremenom križ su postavili,

- ~4 - - 15 -

Da počiva na novom priestolju, 350Ko što care na zlaćanu tronu.Od tad narod pred križ je vrvio,Molio se zavjete 'nosio,A križ ih je sveti uslišaoMilosti im prošene dielio.Taman ljeta Krsta Gospodina,Na hiljadu i osme stotine,I šesdeset i pete godine,A pod dičnim vriednim starešinom,Ivasović ocem Serafinom, 360Stoljetnica jest se obavila,Prinešenja presvetoga križa,Pročesijom na oko Otoka,Uz hiljadu pobožna naroda,Uz stotine hitroplovkih lagja.Da milota gledati je bila,Kakono su morem pojurile,Barjacima svugdi rasijanim;Kojino se i srcem i dušom,Kremen voljom radom neumornim, 370Zauzeo da Otok procavte,Da manastir kao biser sjaje,Usred našeg ,Jadranskoga mora.Knjižnicu je Iiepu prikupio:Da bi bila pobožnim ocima,Hljeb duševni i zabava mila.Iz knjižnice oko mu zapelo,Na klaušter kog vrieme ošteti,Te odredi: popravit ga moram.Što naumi, to je učinio, 380Uz pripomoć pobožna naroda,I doktora Mirošević Nika,

Koji tada sindakom bijaše.Još Serafin bratovštinu skuplja,Svetog križa ime joj podava.Vriedan za njim otac Tomašiću,Vriedni otac a pametna glava,Da je dika rodnog mjesta svoga,Rodnog mjesta pitome Smokvice,I svojega Franjevačkog reda; 390Sve oltare u crkvi popravlja,l urese po crkvi pribavlja;J oš klauštra radnj u dovršavaKoju no je Ivasović zače,Pa još mnoga šćaše učinitiAl providnost drugamo ga zvala,Braći svojoj gdje je nuždovao,Al vremena zube neumolni,Koji hara i svaka podgriza,I bez straha i bez milosrgja, 400Crkvu svetu bješe pokvario,Nit prigodam današnjeg vremena,Oltar križa veće odgovara.Guardijan se otac zabrinuo,Vriedan otac Jurić Kažimire,Ko što majka za bolesnim čedom,l briga se i od straha strepi,Jer ga ljubi i srcem i dušom,Poboja se da se krov ne svali,Pa u srcu tvrdo odlučio, 410Krov popravit crkvu kaldrmati,A svu crkvu mrmerom kamenom,l još oltar križa presvetoga,Od samoga mramora sazdati.Mučan posal - al je volja tvrda,

- 11>-

Tvrda volja vrlet pregaziva;tako volja čelična JurićaSto željela to i izvojštila,Ko što mornar u očitoj smrtiS vala na val svojom plavi skače 420Da bi skuca potrebna novčića,Nit se plaši nit mu srce zebe,S ieževite te morske pučine,Jer mu vaviek cilj je na pameti;Tako i ta čela neumorna,Diljem našeg naroda sletila,Milodare da bi prikupio,Hrama božjeg čim bi uresio;I zbilja se prevario nije,Jer naš dobri hrvacki narode, 430Od davnine koji se nazivlje,Da predgragje kršćanstva je jako,Il kako ga Lav živući nazva,Svetog Petra osobitim sincim,Milostinju rado udie1ioI Juriću srce sokolio.Al kada mu braća Petkoviči,V riedna braća Anton i I vane,Sitnu knjigu iz Blata poslali,Da na svoje troške odlučiše, 440Svetog križa kapelu potpunoKaldrmati mermerom kamenom,Od radosti srce mu poskače,Pred Raspelo sveto tada kleči,I blagoslov s nebesa im prosi.U malenu još gradu Korčuli,Marni odbor jest se sastavioDa bi ocu u pomoći bio.

)

.,

- 17-

TJ odboru mudre glave sjedu,Mudre glave srca kršćanskoga, 450Krščanskoga a j vitešk?ga ..J edan jeste Gvozdenović ?mkoMlad kanonik, crkve Korčulanske,A drugi je liečnik Mirošević,Vriedni Pero srca hrvackoga,A treći je Stjepan Smrkiniču,U Korčuli odvjetnik je marni,Profesor je uzanj SmrkinićuA uz njega pomorski kapetan,Sied kapetan Petar Smrkiniću 460A uz njega ljekarnik Zovetti,Uz Zovetti Depolo je Lovro.Svi su dični imena svojega,Svi su spravni srca žrtvovati,Na prosvjetu vjere Isusove,A na hator svog mjesta rodnoga.Kad se oni u vieće skupiliOdlučiše slavu proslaviti,Koja no bi na uspomen bila,Dokle traje vieka i čovjeka, 470II na svietu kojeg pametara.Odlučili pa to učiniliN emareći za troškove teške,Nit za muku niti za napore,Koji no im znoja prinosaše,Teška znoja a posla težega.

Kao munja jz neba vedrogaPo otoku Korčulanskom svugdje

-18 -

I po eieloj našoj Dalmaciji,Viest o slavlju svud se raznijela, 480U splamtila srca svakolika,Užegla im i volju i maštu.Zdravo želi kad će danak doći,A bolesno u svog Boga prosi,Da mu zdravlje tielu udijeli,Nejako se oko majke svija,Nebi li joj bona obećala,Da na slavu sobom će ih vodit,Sliepo, hromo, gluho, ipadnuto,Plače gorko jer mu sreće nije 490Svečanosti da se naužije,Koju više ugledati neće,Dok na svietu živiti im bude.Jedva danak u Srpnju mjesecuOni jesu srcem dočekali,Svak se spieši da na Otok ide,Da naj prije svoje griehe plače,U Raspetog da milosti pita.Svečenicim pune ruke posla,Pokornike jedni spoviedaju, 500A drugi ih sveto pričeščuju,V reva mnoga časom ne prestaje,Puna crkva molitvom odliega,Uzdasima i zahvalnicama,A tamjan se u visine dižeKo molitva svetih pokornika.Ali gledaj čuda nevigjena,Nevigjena jošter ne čuvena,Posvet crkve u zlatnome sjaju,Megj nebrojnim bielim voštenicam, 510Megju cviećem i megju srcima,

- 19-

I megj brojnim božjim svečenieim,Ponosno se sveti križ uzdigo,Rekao bi angj eli ga drže,I nebeske da mu pjesme poje.A srebrnih iz kadionika,Dim tamjana i mire se diže,Dok ga oblak svetoga mirisa,Veličajno nije obsjenio,U svoj slavi tada križ zablista, 520A tisuće srdašca uzdahnu,"Ah prosti nam propeti Isuse,J er tu na križ našima griesima," O' .."Pribismo te če sirotinje.Tri je dana svečanost trajala,A u večer baš dneva drugoga,Sav je Otok u svjetlosti pliva,A samostan kao alem kamen,Sa prozirnim svojim prozorima,Uresima, znacim i pjesmama, 530Kao sunce sred neba sijaše,I čarobnost divnu činijaše,Oko njega vitko u nebesa,Umjetne su vatre uzličale,Kao da se sa zviezdama jagme,Dokle glazba zvučno i veselo,Svoje kajde pomno izvagjala,Glazba svira momci popievaju,A vatre se proz borje omiču,A po moru hitroplovne lagje, 540Lako suklju veslim se opiru,Iz njih pjesma morem se razlieže,A jeka ju iz gorice prima,Ko da ono šnjima popijeva,

- 20 - - 21 -

'I'ek što no je istekla danica,Rumen zora lice pomolila, GGODvaest šesti dan je Srpnja bio,Na zvoniku zvona zaslavila,Gustom gorom mužar zagrmio,Razvili se sileni barjaci,Razvezale lagje hitroplovke,Nasta graja nastalo micanje,Svak se želi čuda nagledati.Glazbe svire da ti srce mame,Slavoluci oči zanašaju,Bratovštine i oči i dušu i 560A u crkvi mise zaredale,Mise svete silni narod sluša,Mise sluša milostinju dieli,Griehe svoje da bi okajati,Okaja1i Bogu omilili.Tri se dneva vele mise poje,Prvu pjeva opat Korčulanski,Drugu pjeva biskup Dubrovački,Treću pjeva iz Fara nadbiskup,Preko mise mlad se fratar diže, 570Mladi fratar Šegvić Ker« bine,Te besjedom žarkom j zanosnom,Križ proslavlja srca riečju mami,I vuče im suzu kajalicu,

Osupnuto narod njega sluša,Slušaju ga mitre i svećenstvo,l državnik Letić Gajetane,Kojino je preko mise svete,Srebren svucim crkvu razigrao.Svak ga sluša i svak mu I:>e divi, 580Jer njegova žarka besijedaSrce svačje jeste osvojila,Svak ih sluša svetom pobožnošćuSveto sluša željno iščekivaKad će sveto Propeće maknuti,Kada ophod uputit se hoće,Kada će ga ugledat na splavi,Izmegj neba i izmegju zemljePrejasnijem suncem okružena1 pojanjem svetih molitava, 590Što no božji sveštenici poje.Počekali dugo ne čekali,Zvuk veseli zvona veselieh,Naviestio da se križ prenaša,Dobri narod u prsa se lupa,Niz obraze suzani udarili,Od radosti srce poigrava,I nehote noge poklecuju,I svetom se križu poklanjaju.Kad na vratim križ se pokazao, 600Nasta graja, nasta uzdisanje,U <larili bubnji i svirale,Barjaci se križu pokloniše,A pucnjava gorom odjeknula,Sveti psalmi crkvom He razliežu,Dim tamjana nebu pod oblake,Uzvija se slavnog križa resi,

Cielu noć je pjesma odliegala,Cielu noć je narod dolazio,Dolazio Bogu se molio,I svetom se slašću napajao.

- 22-

Puk se redi, plavi odriešuju,Čelik momci za vesla fataju,I rede se kako će ploviti, 610Da milota gledati ih jeste.Kad na splavi križ se ugledao,Ko na nebu jutrnja danica,Kao sunce usried biela dana,Zaveslaše morem potegnuše.Ružarij se morem razlijega,I s kraja mu narod odgovara,Koji stupa zavjet da izvrši,Nemareći za oštrinu puta,Nit za onu vrućinu žestoku, 620Ta sjena ih svetog Križa štitiI veseljem srce ispunjiva.Tri se mitre na suncu bliestajuU ophod u kano zviezde jasne,Kada noći na nebu zasiju.Dva je sata ophod potrajao,Dva je sata narod uzdisao,I divnom se ophodu čudio,Ah divote čuda ne vigjena,Divne slave, veličajna časa, 630Oči naše što su dočekale,Već dočekat Bog zna li će kadgod.Kad se crkvi ophod povratio,Svetog Križa u hram unesoše,Na oltar ga krasni postaviše,Kojega je otrag dana prije,Dubrovački biskup posvetio,Mudra glava Josip Marčeliču,Da bi otle milosti dielio,Ko bi mu se skrušen utekao, 640

- 23 -

Svoje biede srcem iskalioUfanjem ga vrućim zakli~J'aoD

. ,a mu dade sveto poživjeti,

Dok na zemlji sngjeno mu statiA najpotlie da bi ga primio, 'GO,ri u raj megj božje angjele,Sveto Trojstvo i Djevica MajkaGdje se časti i sreću uživaNit od grieha gdje straha imade.

Sveti Križu sve naše ufanje 650Naša željo naše milovanje,Ah nemoj nam tvoje svete ruke,Zatvoriti, od nas odnositi,Već neka su na uvieke spravneZagrliti stada zalutana, 'Nit nam ranu na boku zatvaraj,E da bi nam utočište bila,Spred oluje svieta opakoga,Puni nade u nju ulečeti,A proza nju u Srce presveto. 660Sveti Križu nikad ne dopustiDa kad jutrom na dan ustan~moZnamenom se tvojim ne križam o'J er bez toga štita nedobitna 'Teško da bi griehu odoljeli,'Kad u Tebi Božja nam je milost.Sveti Križu od svega nas braniA najpotlie dopusti nam sretno'Da po r:eebi raja dostignemo, 'Na uvieke Boga uživamo. 670