of 248/248
SPISI SVETOGA FRANJE I SVETE KLARE

Spisi Sv. Franje i Sv. Klare

  • View
    116

  • Download
    23

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Spisi dvoje napoznatiijih svetaca u povijest Katoličke Crkve.

Text of Spisi Sv. Franje i Sv. Klare

  • SPISI SVETOGA FRANJE I SVETE KLARE

    MONTAZAnova.indd 1MONTAZAnova.indd 1 28.4.2005 12:03:2428.4.2005 12:03:24

  • NakladnikFRAM-ZIRAL

    Knjiga 167

    Glavni urednikFra Miljenko Stoji

    UrednikFra Milan Lonar

    Franjevaka lekturaFra Hrvatin Gabrijel Jurii

    Fra Nikola Vukoja

    Jezina lekturaS. Marija Ancila Bubalo

    FRAM-ZIRAL, Mostar

    CIP Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

    27-789.32-274.2

    Spisi svetoga Franje i svete Klare / preveli Dionizije La-si, Serafin Hrka, - Mostar : FRAM-ZIRAL, 2005. 242 str.

    Prijevod djela: Concordantiae verbales Opusculorum S. Francisci et S. Clarae Assisiensium.- Bibliografija i druge biljeke uz tekst

    ISBN 9958-37-036-0COBISS-ID 14051846

    MONTAZAnova.indd 2MONTAZAnova.indd 2 28.4.2005 12:03:5728.4.2005 12:03:57

  • S P I S I SVETOGA FRANJE

    I SVETE KLARE

    PreveliDr. fra Dionizije LasiDr. fra Serafin Hrka

    Mostar, 2005.

    MONTAZAnova.indd 3MONTAZAnova.indd 3 28.4.2005 12:03:5728.4.2005 12:03:57

  • Naslov izvornika

    CONCORDANTIAE VERBALESOPUSCULORUM

    S. FRANCISCI ET S. CLARAEASSISIENSIUM

    Copyright Edizioni PorziuncolaVia Protomartiri Francescani, 2

    06088 Santa Maria degli Angeli - Assisi (Pg) 1995

    MONTAZAnova.indd 4MONTAZAnova.indd 4 28.4.2005 12:03:5728.4.2005 12:03:57

  • 5IZ RIJEI PREVODITELJA I IZDAVAA UZ LATINSKO-HRVATSKO IZDANJE

    IZ RIJEI PREVODITELJA I IZDAVAA UZ LATINSKO-HRVATSKO IZDANJE

    Ovo izdanje prijevoda latinskoga izvornika na hrvatski jezik, slijedi drugo izdanje koje je izdao Joannes M. Boccali pod na-slovom: Concordantiae verbales opusculorum S. Francisci et S. Clarae Assisiensium, Edizioni Porziuncola, 1995. Po strani smo ostavili izdanje u Fontes franciscani, Edizioni Porziuncola, 1995. Pri prevoenju na hrvatski jezik pred oima smo imali i druge nama poznate prijevode, iako ih nismo slijedili, kao to su:

    Spisi svetoga Franje, preveo fra Franjo ili, Sarajevo 1974.Redovnika pravila: Sv. Pahomije, Bazilije, Augustin, Cezarije,

    Benedikt, Franjo, priredio fra Hadrijan Borak, OFM Cap, Zagreb, 1985.

    Spisi sv. oca Franje i sv. majke Klare Asiana, preveli fra Andri-ja Bonifai i fra Damjan Damjanovi, Split 1988.

    U naemu predloniku, iako stoji Opuscula djelca, tu rije prevodimo rijeju spisi. U prijevodu ne navodimo podatke koji su stavljeni na rubu predlonika, osim izravne navode Svetoga pi-sma. Preveli smo ulomke, koji su navedeni u Dodatku.

    U naemu prijevodu nastojali smo da on bude to vjerniji izvor-niku svetoga Franje. Zato mu nije svrha da u njemu hrvatski izraz bude to knjievniji. Naime latinski je jezik sv. Franje jednosta-van, katkada hrapav, nedotjeran i natrunjen tadanjim pukim tali-janskim jezikom. Franjo je bio ak protiv nekih tadanjih naziva: ... i nijedan od brae neka se ne naziva prior (prvak). Isticao je druge nazive koji su prikladni za redovniki ivot njegovih slje-dbenika; na primjer rije minister nije tek neki poglavar ili ak general Reda (vojniki izraz), nego je minister et servus. Dodao je rije servus, da se to bolje odredi i istakne znaenje slube na

    MONTAZAnova.indd 5MONTAZAnova.indd 5 28.4.2005 12:03:5728.4.2005 12:03:57

  • 6IZ RIJEI PREVODITELJA I IZDAVAA UZ LATINSKO-HRVATSKO IZDANJE

    koju se odnosi ta rije: posluitelj i sluga, to jest, on mora biti svojoj brai posluitelj i sluga.

    Franjini navodi Svetoga pisma uzeti su prema prijevodu Vul-gate, i k tomu on ih je tu i tamo mijenjao prema svojemu nutar-njemu proivljavanju. Stoga ovdje takve navode ne prepisujemo iz prijevod Biblije na hrvatski jezik. Naslove pojedinih poglavlja ili ulomaka, kao i brojeve kojima se razlikuju redci tiva, te mjesta Svetoga pisma, stavio je izdava latinskoga sloga.

    (2003.)

    MONTAZAnova.indd 6MONTAZAnova.indd 6 28.4.2005 12:03:5828.4.2005 12:03:58

  • 7UVOD

    7

    UVOD*

    1. SPISI SVETOGA FRANJE

    U trenutku u kojemu se nalazimo franjevci ili ne, kolovani ili ne, redovnici i svjetovnjaci (takoer i bezvjerci ) u sve veemu potovanju prema svetome Franji Asikomu, ne smatramo prijeko potrebnim, pa moda niti nunim, prethodno govoriti o tome, to je znaio sveti Franjo, izravno ili neizravno, u povijesti svetosti, kranstva, pa i kulture (knjievnosti, umjetnosti, drutvenih po-kreta). Sve je ve reeno, ili gotovo sve, prije nas i bolje od nas. Reeno je sve, mada glasom ne tako punim i vrlo kasno, takoer o svetome Franji piscu, iako on nije bio pisac po zvanju, sebe je na-zivao ak nepismenim i neznalicom, kako to nalazimo vie puta ponovljeno na stranicama koje donosimo.

    Istina, on je cijenio i potivao rijei, uvijek u odnosu prema Rijei, potivao je spise (slova, rasprave, knjige) u odnosu prema Knjizi nad knjigama, prema Bibliji, ije su tragove i odjeke mogli nositi drugi spisi. Bio je ganut vie nego to se na ljudsku moe zamisliti, kad bi izgovarao tvoje ime, o Boe sveti, i bio bi tako pun istoga veselja te bi izgledao drukije i ne vie ovjekom od ovoga svijeta. Zato, gdje god bi naao neto napisano to je boanskoga sadraja, ili takoer ljudskoga: na putu, u kui, na tlu, to bi sku-pljao s velikim potovanjem i sve bi stavljao na sveto, ili barem na asno mjesto, s opaskom da bi se tu moglo nai napisano ime Go-

    *Ovaj Uvod uzet je prema latinsko-talijanskomu izdanju, koje je priredio fra Luciano Canonici, Edizioni Porziuncola, 1978., s vrlo kratkim prilagodbama za hrvatski prijevod.

    MONTAZAnova.indd 7MONTAZAnova.indd 7 28.4.2005 12:03:5828.4.2005 12:03:58

  • 8UVOD

    8

    spodinovo, ili neto drugo, to se odnosi na Gospodina. Jedanput, kad ga je neki brat pitao, zato s toliko marljivosti skuplja i spise pogan kao i one na kojima nije napisano ime Boje, odgovorio mu je: Moj sine, jer ondje su slova od kojih je sastavljeno Ime sla-vnoga Gospodina Boga. Uostalom to god se tu moe odnositi na dobro, ne treba pridavati poganima ni drugim ljudima, nego samo Bogu od kojega je svako dobro. I neto, jo vie zadivljuje: kad bi dao pisati vijesti pozdrava ili savjeta, nije doputao da se prekrii neko slovo ili slog, mada bi bili suvini ili pogrjeni.1

    Iz ovih rijei njegova prvoga ivotopisca vidi se da je Franjo bio, ne samo zaljubljenik u sva stvorenja, nego i u stvari (misli se na ono to su napravili i ostvarili ljudi). Znademo openito, da je sveti Franjo kazivao u pero vie nego je osobno pisao, osobito nakon to je primio rane i nakon to je gotovo posve oslijepio. Oda-vde potjee tekoa to kaem odmah kako nai njegove vla-storune spise i tono odrediti njegov osobni nain pisanja, tone njegove slovnike i rjenike izraze. Tim vie to je on, vjerojatno, esto kazivao u pero pukim govorom takoer rijei, koje su nam predane na latinskome jeziku.

    Kaemo, bio je sluajan pisac, a ne pisac po zvanju. Bio je pisac po apostolskome aru: da preda zakonske odredbe, koje mu je Bog kazivao i koje je on elio ponoviti sine glossa, kako je htio da se prihvate bez tumaenja, izvre i predaju dalje (Pravilo, Oporu-ka)2. Bio je pisac da opominje i savjetuje (Opomene, Pisma). Bio je pisac da slavi Boga (Pohvale, Hvalospjevi, Molitve, Bogosluje).

    Franjo je, zapravo, bio uitelj, zakonodavac, odgojitelj, i to s izriitom nakanom. Vie puta ponavlja i tvrdi uporno kako hoe da, uza svu svoju poniznost, kao takav bude priznat. Radi toga nije mario za vanjski oblik, nego je sve uperio na sr i htio je da i drugi na nju ciljaju.

    11 Cel., 82; cfr. 2 Testameno, 14; 2 Ep 45-46; 3 Ep 12; 6 Ep 5,8.22 Testamento, 42-47.

    MONTAZAnova.indd 8MONTAZAnova.indd 8 28.4.2005 12:03:5828.4.2005 12:03:58

  • 9UVOD

    9

    Imao je tone pojmove i priznavao je, da mu ih je Bog objavio.3 Zato nije doputao da se mimoiu: Brao moja! Bog me je pozvao na put jednostavnosti i poniznosti govorio je u vezi s rijeima Pravila i doista mi je objavio ovaj put za mene i za one, koji hoe vjerovati u mene i nasljedovati me. Dosljedno, ne primam da mi navodite Pravila svetoga Benedikta, ili ono svetoga Augustina, ili ono svetoga Bernarda, niti bilo koji put ili pravilo ivota, izvan onoga koje mi je Gospodin, u svojemu milosru, pokazao i dao.4

    Sveti Bonaventura kae o njegovoj izobrazbi, da je imao pri-mjereno knjievno znanje.5 Njegovo znanje potjee, iznad svega, izravno iz duga razmatranja biblijskih, osobito evaneoskih rijei. Kad mu je, ve bolesnu na oima, neki posluitelj savjetovao da ita koji drugi ulomak Svetoga pisma, umjesto da se ograniuje na rijei Evanelja, odgovorio mu je: Brate, svakodnevno nalazim u svojoj pameti toliko slatkoe i okrepe, kad razmatram ponizne stope Sina Bojega, da mi ne bi, kad bih ivio sve do konca svijeta, bilo nuno razmatrati druga Pisma.6 Iz toga se moe shvatiti, da je u svojemu ivotu itao vrlo malo knjig.

    Njegova vrlo osjetljiva narav, uvijek pozorna na stvari (priro-dne, tvarne, a ne samo nadnaravne), ini da ga upoznamo i u nje-govim spisima kao pjesnika, zrenika i zanesenjaka te kao ovjeka sigurna, odlune volje, koji put ak silovita.

    Imao je umnost i pamenje, ali iznad svega voljnost. Nikada nije bio gluh sluatelj Evanelja, nego je, povjerivi dobru pam-enju ono to je uo, nastojao doslovce sve izvriti.7 Moemo takoer nadodati: doslovce prepisati i predati dalje. Napamet su, moda, kazivani i psalmi njegova Bogosluja Muke, ne imajui

    32 Testamento, 17.4Specchio di perfezione, a cura di E. Franceschini, Milano 1961, 5aed., c. 68.51 Bon., I, 1.6I Fiori dei tre Compagni, a cura di J. Cambell, Milano 1966, p. 301.71 Cel., 22.

    MONTAZAnova.indd 9MONTAZAnova.indd 9 28.4.2005 12:03:5828.4.2005 12:03:58

  • 10

    UVOD

    10

    pred sobom pisane rijei. Odatle u njima uveliavanja, ponavlja-nja, mijeanja.

    Njegovi se spisi, uz njegovu obrazovno-evaneosku poruku, mogu smatrati njegovim duhovnim opisom vlastitoga ivota, kako je dao razumjeti ve Paul Sabatier: Istina je da nam sveevi spisi daju malo vijesti o njegovu ivotu i ne pruaju nam podatke ni ine. Ali ine neto to je bolje, jer oni oznauju razne postaje nje-gove misli i njegova duhovnoga razvitka, pokazuju nam njegovu duu. On je svaku rije, ne samo mislio, nego proivljavao. Svaka njegova rije daje nam jo sada osjetiti uzbudljiva uvstva Siroma-kova U tim stranicama Franjo sebe dariva svojim itateljima kao to se, u svoje vrijeme, darivao svojim drugovima. Svaka od tih rijei jest produenje uvstva, krik njegova srca i zalet prema nevidljivomu.8

    Pojedini spisi

    U vrlo kratkim biljekama, koje su priloene u dnu stranice (tijekom izdanja), dali smo neke zakljuke, vie o vremenu sasta-vljanja i njegovim naslovnicima nego o sadraju pojedinih spisa. I to zbog tiskarskih zahtjeva.

    A ni ovdje ne elimo dugo govoriti o sadrajima, to su mnogi prije nas i bolje od nas izloili i tumaili. Tko bi to htio jo dublje i potanje prouiti, upuujemo ga na popis knjiga, koji ovdje obja-vljujemo. Ipak nam ostaje dunost da damo barem neke kratke upute o samim spisima, popunjujui i objanjujui ono to kaemo u biljekama i to je naznaeno u biblijskim i drugim franjevakim navodima na rubu sloga, i takoer u svjedoanstvimana kraju svakoga djelca.

    8Sabatier P., Examen de quelques travaux recents sur les Opuscules de St. Franois, in Op. de crit. historique, X.

    MONTAZAnova.indd 10MONTAZAnova.indd 10 28.4.2005 12:03:5828.4.2005 12:03:58

  • 11

    UVOD

    11

    a) Opomene. Opomene smo stavili prije zakonskih spisa, kao to je i u rukopisnom kodeksu 338 Opinske knjinice u Asizu. To su, naime, usmeni ulomci prikupljeni iz propovijedi i iz dnevnih razgovora (osobito iz razgovora prigodom zborovanja) svetoga Franje s braom. Ti su pojmovi poslije sliveni, uglavnom, u Pravilo i u Pisma, ija su pretpostavka.

    Razdijeljene su u pouke (1-12) i blaenstva (12-28). Osnovne misli, ponavljane vie puta u poukama, jesu: Euharistija, Kristovo ovjetvo, pobonost prema Gospi, vjernost Crkvi majci i uiteljici. K tome: poniznost, jednostavnost, mrtvenje vlastitoga tijela, bratska ljubav, suut nad slabostima drugih, izbjegavanje za-visti, otvorenost opemu razumijevanju. Blaenstva, koja je sveti Franjo napisao ili izrekao, zapravo su ponavljanje, uveavanje i tumaenje onih koja su u Evanelju.

    Ostali su spisi doista razvitak tih glavnih misli.Sveti je Franjo govorio pukim jezikom (in volgare). Stoga

    latinske ulomke, iako donesene s nakanom da vjerno prenesu poj-move, ne treba pripisati samomu Svecu, njegovim vrijednostima ili njegovim slovnikim i rjenikim nedostacima.

    b) Pravila i Oporuka. Pravilo prvo napisano je u suradnji s fra Cezarijem pajerskim. On ga je opskrbio svetopisamskim navodi-ma, kako tvrde izvori. Ali u njemu je prvo franjevako pokoljenje pridonijelo svoje osobno iskustvo, osobito na godinjim saborima (capitoli), pod brinim vodstvom Utemeljitelja i Uitelja. Na prvo-tnomu nacrtu Pravil, iz godine 1209., radilo se do godine 1221., posebice nakon oporbe, koja je meu braom nastala u vrijeme odsutnosti svetoga Franje i izbivanja izvan Italije (1219.- 1220.). To je bilo prvo unoenje u zakon ivljenoga ivota, u prianjanju uz rijei Evanelja, u poslunosti Katolikoj crkvi, u siromatvu i apostolskomu zalaganju. U njemu je esto ostavljeno iroko polje duhovnoj opomeni, umjesto istinskim i svojstvenim pravnim odre-dbama. Stoga se na to moralo ponovno vratiti.

    MONTAZAnova.indd 11MONTAZAnova.indd 11 28.4.2005 12:03:5828.4.2005 12:03:58

  • 12

    UVOD

    12

    U godini 1223. bilo je sastavljanje konanoga oblika i Papino odobrenje. Nastalo je Pravilo drugo, ili konano, takoer nazva-no potvreno, jer je potvreno poveljom Solet annuere pape Honorija III. (29. studenoga1223.). Neki su vidjeli previe bitnih razlika i suprotnosti izmeu dva zakonska sloga, koje zapravo ne postoje. Zato se ne moe govoriti o uplitanju papinske vlasti (kurije) u to to je bilo istinsko kazivanje i prvotno nadahnue sve-toga Franje. Prianjanje uz Evanelje, krajnje siromatvo, vjernost crkvenomu poglavarstvu, zalaganje za bratstvo, koje svjedoi i za apostolat u domovini i u misijama, temeljni su stupovi toga propi-sa ivota (esto smo zadrali izraze put i ivot, takoer ondje, gdje drugi prevode pravilo).

    Pravilo je dopunjeno Oporukom, koju je Franjo na asu smrti kazivao u pero, u Porcijunkuli (u rujnu 1226.). U Oporuci su s izvjesnom strogou potkrijepljene tone zakonske i duhovne Utemeljiteljeve nakane, koje su sadrane u Potvrenomu pravilu. Kao nastavak zakonodavstva treba itati i nadodati pisane dijelove: Kratka Sienska oporuka i, djelomice, Boravak redovnika u samo-titu, te Nain ivota to ga je sveti Franjo napisao svetoj Klari, Posljednja volja upuena svetoj Klari, kao i Posljednja volja to ju je sveti Franjo napisao svetoj Klari.

    Iz svih zakonskih sastavaka, posebice kad su usporeeni s Opomenama i s nekim Pismima (pr. Brai na kapitulu), oituje se skladno prilagoavanje volje izmeu uitelja i uenik, izmeu poglavara i podlonika, u ljubavi i slobodi Evanelja.

    Tko ita Pravila odijeljeno od drugih spisa svetoga Franje, teko e uspjeti potpuno shvatiti duu Utemeljiteljevu. Zahvati rimske vlasti i raznih sabora ponavljamo nisu izdali duh Zakonodavca-Utemeljitelja, nego su posluili da se tono odrede u izvrivanju i opemu crkvenomu zakoniku, zanose i duhovni izljev svetoga Franje.

    MONTAZAnova.indd 12MONTAZAnova.indd 12 28.4.2005 12:03:5928.4.2005 12:03:59

  • 13

    UVOD

    13

    Ne treba ovdje dugo raspravljati o novosti i izvornosti franje-vakoga zakonodavstva, suelice s prethodnim manihejstvom, ili openito s crkvenim zakonodavstvom. To je pokuano u mnogim sveevim ivotopisima. Upuujemo na njih. Ograniujemo se na dvije znaajke. Prva znaajka, koja nije moda dovoljno vredno-vana u nae doba, jest da ivot Manje brae nije utemeljen na pro-sjaenju (unato naslovu prosjaki), nego na radu vlastitim rukama (rad siromaki), a to je bilo tono odreeno ve u Pravilu prvome i nije zanijekano u Drugomu. Rad, koji se zahtijeva, ne samo da se izbjegne besposlica, nego kao redovito sredstvo uzdravanja.9 Druga znaajka, misionarski nacrt meu Saracenima i drugim nevjernicima10, bio je junaki iskorak: raskid s nainom miljenja toga doba, pa i crkvenoga, koji je morao svjedoiti i pokazati nain propovijedanja Evanelja, u suprotnosti s ustrojavanjem i voe-njem kriarskih ratova.

    c) Pisma. Pisma svetoga Franje mogu biti razdijeljena u dva skupa: drutvena i osobna.

    Drutvena su pisma: Svim vjernicima, sveenicima, redovnici-ma, svjetovnjacima (1P). U pismu Svim vjernicima ponetko poku-ava otkriti barem neobraen nacrt, ili barem jedini Sveev odgo-vor na traenje pravila evaneoskoga ivota, koje mu je trailo mnotvo od Alviana, a poslije i mnogi drugi. Moglo bi biti takoer tako, ali u njemu nema sigurno nikakve sadrajne veze s Pravilom za pokornike, koje sveti Franjo nije, moda, ni poznavao;11 zatim: Brai na kapitulu (2P), Svim klericima (3P), Upraviteljima naroda (5P), Svim kustodima (6P), Svim kustodima i gvardijanima (9P).

    Osobna su pisma: Nekom provincijalu (4P), Bratu Leonu (7P), Svetomu Antunu (8P), Bratu Iliji (10P i 11P), Bratu Agnelu (12P), Gospoi Jakobi de Septemsoliis (13P).

    91 Reg., VII; 2 Reg., V.101 Reg., XVI; 2 Reg., XII.11Canonici L., Problemi sulle origini del T.O.F., Roma 1967, pp. 45-56.

    MONTAZAnova.indd 13MONTAZAnova.indd 13 28.4.2005 12:03:5928.4.2005 12:03:59

  • 14

    UVOD

    14

    U tomu bismo odsjeku mogli takoer ukratko naznaiti temeljne glavne misli, manje-vie ponavljane u svim drutvenim pismima: na prvomu je mjestu tovanje Euharistije, uzor-siromatvo Krista i njegove preblaene Majke. Sveev kristocentrizam tu ima posebno mjesto za bogoslovno i duhovno razlaganje. Neke tvrdnje njegovih prvih ivotopisaca ne bi se mogle opravdati, a da nisu uzeli dokaze upravo iz tih Pisama. Poseban govor zasluuje Pismo svim vjer-nicima, ovdje objavljeno meu pismima, kako to ine i drugi. U kodeksu 338 je predstavljeno kao posebno djelce, poruka svijetu, i saetak je bitnoga to je u kranskome katekizmu. Stoga je o njemu bilo govora kao o prvotnomu pravilu franjevakih pokor-nika. Kratki naslovi, koje smo tamo stavili, daju izgled rasprave ili pravila i istodobno istiu i pokazuju raznolinost sadraja i na-uka o sakramentima, Bojim zapovijedima, ljubavi prema Bogu i tovanju Boga, sudu, ljubavi prema blinjemu, izbjegavanju mna i uvjebavanju kreposti. Primjer nepokajanoga bolesnika, ime zavrava, daje dojam, ne samo rasprave nego i propovijedi etrde-setnice, kakve su se i onda upotrebljavale.

    Pismo tree, upravljeno sveenicima odnosno svim klericima, cijelo je posveeno Euharistiji. Na Euharistiju je usmjereno i Pi-smo drugo, upravljeno brai na kapitulu. Moglo bi se govoriti o trima vrstama poruka (drugi govore o okrunim pismima), koje su upravljene svim kranima: sveenicima, redovnicima, svjetovnja-cima, s opim sadrajem; zatim posebno brai o euharistijskome bogosluju, o asoslovu i propovijedanju, napokon svim klericima o Euharistiji. U drugim pismima brai pridran je govor o bratskoj ljubavi i o vjernosti Pravilu.

    Osobna pisma izuzevi ono jednomu posluitelju (tonije bra-tu Iliji), iji je sredinji sadraj ljubav i nain obdravanja Pravila imaju posebni sporedni i osobni sadraj.

    d) Pohvale. Svima je poznata Pohvala stvorova, koja je naj-dulja i najglasovitija meu njegovim pohvalama. Pisana je pukim rijeima i u stihovima. Zato je esto promatrana jedino i iznad sve-

    MONTAZAnova.indd 14MONTAZAnova.indd 14 28.4.2005 12:03:5928.4.2005 12:03:59

  • 15

    UVOD

    15

    ga kao pjesma, vie nego kao molitva, kao duhovna i odgojiteljska isprava: nain moljenja, pobuda uzdignua i razmatranja, nain zahvaljivanja Stvoritelju i bratstva meu svim stvorovima.

    Rijetko se poznaju druge pohvale, pisane ili kazivane u pero, iskljuivo kao molitve, bez brige za slogovnu i govornu ravno-mjernost, ali sa arom pobonosti i zrenjem. One su sluajno postale pjesme, jer ih je izrekao pjesnik u zanosnoj molitvi. To su: Bratu Leonu zajedno s obrascem blagoslova, koji bi ga trebao oslo-boditi od upornih napasti (Leon je sauvao taj obrazac na poleini pisanoga blagoslova); pjesma Molitva Blaenoj Djevici te zano-sno tumaenje Oenaa (Pohvale za sve asove) koje smo, prema spomenutome kodeksu, ukljuili u bogoslune tekstove. Poslije emo govoriti o vie pjesnikih tekstova koji se nalaze u drugim spisima, a ovdje su navedeni u stihovima u kojima su u pogledu izraavanja i ustroja pjesnike reenice, a koje smo takoer preveli na hrvatski jezik.

    e) Bogosluna molitva svetoga Franje. Prema rukopisnomu kodeksu 338, bogoslune (liturgijske ili izvanliturgijske) molitve svetoga Franje poredane su drukije nego u drugim izdanjima. Po-vezani niz poinje nagovjetajem tumaenja Oenaa, s oitim na-glaskom na Boga Oca, da se potom spusti na Sina (asoslov Muke Gospodinove) i zatim val zanosa prelazi od Krista na Blaenu Djevicu, Majku Boju. Tajna Bojega jedinstva i trojstva uivana je, kuana i opjevana u kazivanju hvale: Svet, Svet, Svet! koja mu, naravno, provire iz srca nakon laganoga slovkanja Oenaa.

    Ta se veza ne zapaa u drugim izdanjima, u kojima su te rijei poredane drukije. Mi smo sve opravdali donosei i odnosne ru-brike reenoga rukopisa.

    MONTAZAnova.indd 15MONTAZAnova.indd 15 28.4.2005 12:03:5928.4.2005 12:03:59

  • 16

    UVOD

    16

    2. SPISI SVETE KLARE

    Ako mnogi ne znaju nita, ili vrlo malo, o djelovanju svetoga Franje pisca, jo manje je poznato takvo djelovanje svete Klare Asike. Ovo je prvi put da su spisi svete Klare objavljeni u potpu-nosti: latinski i talijanski, odnosno hrvatski, nakon to nam je o. Giovanni Boccali dao kritiko izdanje u dva prethodna objavlji-vanja na latinskome jeziku, od kojega je dananje izdanje samo prijevod.

    Dalje emo govoriti o rasudbi izdanja. Ovdje se ograniujemo na jedinstvenu vanost spoja dvaju spisa: spis svetoga Franje i spis svete Klare. Doista, poznavanje spis svete Klare vrijedi kao dopuna spisima svetoga Franje i prvotnoj franjevakoj duhovnosti. Naime, usporeivanjem mogue je pronai jedinstvo nadahnua i sadraja, to je stvarno (takoer po rjeniku) utvrdio sami o. Boc-cali.

    Spisi svete Klare nisu brojni: Pravilo i etiri Pisma svetoj Ja-nji Prakoj. Dodati treba Oporuku svete Klare, koja je sumnjiva i izgleda kao oponaanje Oporuke svetoga Franje. K tomu izgleda kao opis vlastitoga ivota. Napokon Pismo Ermentrudi.

    Neki dijelovi tih spisa prikazani su u stihovima, to daje po-tvrdu, prvi put, da je sveta Klara imala pjesniku sklonost slinu onoj svetoga Franje. To je otkrie, koje do sada nitko nije ni slutio, barem ne u istoj mjeri.12

    3. RAZLOG I MJERILO OVOGA IZDANJA

    Ve smo vie puta natuknuli, da izdanje spis svetoga Franje i svete Klare nakon dvaju objavljivanja na latinskome jeziku,

    12Cfr. Textus opusculorum etc. a cura di p. G. Boccali; per confronto, vedere: Omaechevarria I., Escritos de santa Clara y Documentos contemporneos, Madrid 1970 Casoli G., S. Chiara d Assisi; vita e gli scritti, Roma 1975.

    MONTAZAnova.indd 16MONTAZAnova.indd 16 28.4.2005 12:03:5928.4.2005 12:03:59

  • 17

    UVOD

    17

    koje je priredio o. Giovanni Boccali pod naslovom: Concordantiae verbales opusculorum sancti Francisci et sanctae Clarae Assisi-ensium i Textus opusculorum sancti Francisci et sanctae Clarae Assisiensium13 donosimo s prijevodom na talijanski (odnosno na hrvatski) jezik.

    Neki latinski ulomci franjevakih izvora ve se teko mogu nai, a jo su traeni. Vei dio onih, koji ih trae, uz latinski tekst ele imati i prijevod. Tomu zahtjevu mi smo ve odgovorili. Ovdje donosimo, po prvi put, spise svetoga Franje i svete Klare. Time odgovaramo na jedan drugi zahtjev, koji je dosada ostao neuslian. Doista, dok su Spise svetoga Franje prireivali ve nekoliko dese-taka godina, razni izdavai s raznim namjenama, takoer na pukoj razini, Spisi svete Klare ostali su ogranieni na dosta uzak krug.

    Kad je izalo latinsko izdanje tih Spisa, koje je priredio o. Boc-cali, o. Alberto Ghinato zabiljeio je: Usporeeni su spisi svetoga Franje i svete Klare, ne samo radi tovanja koje ih ujedinjuje u razmatranju jednote izvornoga milosnoga dara i u zajednitvu pr-votnoga oblika ivota, trenutka i duhovnosti, to je kasnije dobilo naziv franjevatva, nego takoer radi stvarnoga iskoritavanja istih spisa, s kojima se istraivai moraju esto zajedno posavjetovati, tim vie to se dananja istraivanja, osobito na polju franjeva-koga ivota i franjevake duhovnosti, rukovode time da slue lanovima svih franjevakih ustanova, obuhvativi i to s neo-ekivanom ivou one Drugoga reda ili klarisa. I takoer radi potovanja biljice svetoga Franje, kako je sebe nazivala sveta Klara, koja takoer u ovome odsjeku otkriva, da crpi svoj ivotni sok iz istoga izvora i korijena a to, ne samo u poznatoj uzajamnosti svojega konanog Pravila s konanim Pravilom Manje brae, nego i u brojnim drugim sastojcima.14

    13Ediz. Porziuncola, Assisi 1976.14Ghinato A., Concordantiae verbales Opusculorum S. Francisci et S. Clarae

    Assisiensium - Una nuova edizione critica degli Scritti di S. Francesco?, in Frate Francesco a XLIII (1976), pp. 177-185.

    MONTAZAnova.indd 17MONTAZAnova.indd 17 28.4.2005 12:04:0028.4.2005 12:04:00

  • 18

    UVOD

    18

    a) Broj spisa

    Spisi svetoga Franje, koji su ovdje preuzeti, obilniji su nego oni u drugim izdanjima. Naime, preuzeta su djelca koja su, ne samo izvorna, nego i ona sumnjive izvornosti. Izbor je uinio o. Boccali u vidu rjenike usporedbe koja bi, tim sueljavanjem rijei, slo-vnike uporabe i naina izraavanja, mogla donijeti neku potvrdu izvornosti, ili neizvornosti. Uostalom, mimo oznake koju dajemo svaki put, sumnjivi ili lani ulomci tiskani su sitnijim slovima, kao neposredan izbor. Ovo izdanje prihvatilo je, prije svega, broj iza-branih ulomaka. Korisna je podjela tiva, naznaena sitnim brojka-ma, za daljnje istraivanje i navoenje. Slijedili smo, openito, po-djelu, koju su uinili francuski izdavai: Desbonnets i Vorreux15, ali dosta slobodno, kad se inilo da tivo zahtijeva drukiju podjelu.

    Ulomci u stihovima brojniji su nego u drugim izdanjima. Tako smo ih rasporedili svaki put, kad se inilo da se tu nalazi ravno-mjerni i pjesniki zanos, kako u svetoga Franje, tako i u svete Klare. Obilniji su navodi iz Svetoga pisma, doslovni ili po smislu. Drukiji je slijed pojedinih ulomaka nego u prethodnim izdanji-ma, stavljanje naslova i podnaslova te razdioba u poglavlja. To je uinjeno, kako smo rekli, zbog vjernosti rukopisnomu kodeksu. A gdje je izdava o. Boccali uinio zahvat u latinskim ulomcima, naslovi su stavljeni u zagrade.

    U prijevodu na hrvatski jezik nastojali smo biti, to je mogue, doslovniji. eljeli smo dati to vjerniji izraz izvornika (koji put pu-ki i neuredan): rjeniko siromatvo, ponavljanje rijei, nutarnja dopuna predmeta. To je posebice bilo teko kad smo, da odrimo rijei u istome stihu latinskome, morali navesti obrnute reenine sastave u podjeli skuenoj za nae knjievne ukuse, ali neizbjeive, da bismo zbliili navode u hrvatskome tivu k onima u latinskome.

    15Desbonnets Th. - Vorreux D., St. Franois d Assise - documents, crits et premires biographies, Paris 1968.

    MONTAZAnova.indd 18MONTAZAnova.indd 18 28.4.2005 12:04:0028.4.2005 12:04:00

  • 19

    UVOD

    19

    Napominjem da su, osobito Opomene, prijepis i prijevod na latin-ski iz obiteljskoga i pukoga govora svetoga Franje, bez obazira-nja na knjievni i rjeniki oblik. Takve smo ih nastojali sauvati. Htjeli smo biti vjerni izvornomu tivu i u njegovu prijevodu, kao i u biblijskim navodima, dugim i kratkim (psalmi i drugi spisi).

    Za Spise svetoga Franje kao osnova uzet je rukopis 338 iz Asiza, naravski usporeen s drugim kodeksima, kako se vidi iz rasudbe-ne opreme raznih inaica. Za Spise svete Klare o. Boccali je uzeo kodeks M-10, iz ugledne bazilike Svetoga Ambrozija u Milanu. Zato, ovo je izvorno rasudbeno izdanje, u usporedbi s prethodnim izdanjima: pisma svete Klare svetoj Janji Prakoj. Stoga, na ovo se izdanje mogu pozivati susljedni izdavai.

    b) Izdavaka mjerila

    Izvornik je obogaen, na rubovima, biblijskim navodima, koji su u prijevodu stavljeni ispod sloga, usporednim mjestima ili nu-tarnjim navodima (Spisi svetoga Franje ili svete Klare). Ti navodi pokazuju katkada istovjetnost ili sloga, ili misli, ili pojmova slinih i ak suprotnih. Popis je biblijskih navoda obilan, mogli bismo rei potpun, u omjeru prema prethodnim izdanjima. Navodi usporednih franjevakih mjesta pokazuju srodnost, i itateljima su od koristi.

    Ispod prijevoda navedene su vrlo kratke naznake vremenoslo-vlja, ili kratki tumai.

    Na kraju svakoga djelca stavljena su neka svjedoanstva, koja pokazuju vezu izmeu tih spisa i franjevakih izvora XIII. stoljea. Ali ta svjedoanstva nisu potpuna ni sva. No, jesu jedan primjer. U ostalomu, mnogi su franjevaki izvori meusobno ovisni pa, kad smo naveli neke, ve je dosta, makar da se ne trae usporedni navodi.

    MONTAZAnova.indd 19MONTAZAnova.indd 19 28.4.2005 12:04:0028.4.2005 12:04:00

  • 20

    UVOD

    20

    4. OBVEZA VJERNOSTI

    Prije nego zavrim, moram jo neto objasniti i zapravo ispo-vjediti se.

    Odavno itam i navodim Spise svetoga Franje. Ipak nikada nisam dostatno pazio na izvjesne posebnosti, na primjer, kako Svetac uporno zahtijeva, da njegovi spisi budu itani, razmatrani, prebirani, prepisivani raspaavani u to iremu krugu. Prevodei ih, upravo sam otkrio to uporno ponavljanje.

    Evo, primjerice, Pismo drugo (58-60): Ja, brat Franjo, ovjek beskoristan i nedostojan stvor Gospodina Boga, govorim po Go-spodinu naemu Isusu Kristu bratu Iliji, generalu cijeloga naega Reda, i svim generalima koji e biti poslije njega, i ostalim kusto-dima i gvardijanima brae, koji jesu i koji e biti, da uza se imaju ovaj spis, da ga obdravaju i brino uvaju. I vrue ih molim da, to je u njemu napisano, pomno uvaju i da uine da se briljivije vri po volji svemoguega Boga, sada i uvijeke, dokle bude ovoga svijeta.

    To mi se ne ini samo kao obveza, nego i vremensko produenje i proroanstvo o trajnosti samoga spisa. K tomu jo (3P 15): I koji budu pravili prijepise ovoga spisa, da se mogne bolje obdravati, neka znadu da su blagoslovljeni od Gospodina Boga.

    Franjo jami blagoslov upraviteljima narod (5P 11), koji e njegov spis sauvati i izvravati.

    Obvezatnija je dunost povjerena svoj njegovoj brai kustodi-ma (6P 12-15): I do kojega god od moje brae kustoda dopre ovaj spis, neka ga prepisuje u vie primjeraka, i neka ga ima kod sebe, i neka ga za brau, koja imaju slubu propovijedanja i upravljanja braom, prepie i sve to je u ovom spisu sadrano neka braa pro-povijedaju do svretka! Neka znaju da imaju blagoslov Gospodina Boga i moj. I to neka im bude prava i sveta poslunost! Amen.

    MONTAZAnova.indd 20MONTAZAnova.indd 20 28.4.2005 12:04:0028.4.2005 12:04:00

  • 21

    UVOD

    21

    Franjo se ne zadovoljava da njegovi spisi budu u rukama brae i u krugu samostana, nego hoe da dou do svih, najviih i najniih, kako trai od kustoda i od gvardijana (9P 4-6): Molim vas pred Gospodinom, naim Bogom, koliko mogu, da ono pismo, u koje-mu je rije o presvetome tijelu i krvi naega Gospodina, predate biskupima i drugim klericima i upraviteljima i da zadrite u sjea-nju ono, to smo vam o tome preporuili. Od drugoga pisma, koje vam aljem da ga predate poglavarima, vijenicima i upraviteljima, u kojemu je sadrano, da se po pucima i trgovima objave hvale Bogu, odmah napravite mnogo primjeraka i prijepisa. I vrlo brino pruite ih onima kojima moraju biti predani.

    Upravo ovjek nekolovan ima toliko potovanje prema pisanoj rijei, kako ponavlja u Oporuci i drugdje. Ali on je takoer ovjek Boji, koji zna da ima milosni dar (karizmu) za apostolat (rijeju i pismom) i hoe da ga upotrijebi na svoje spasenje i na spasenje drugih. On osjea dunost govoriti: Budui da sam svima sluga, svima sam duan sluiti i upraviti miomirisne rijei moga Gospo-dina (1P 4).

    Mislim da je bila naa obveza na vjernost Ocu, da i mi mnoimo njegove spise, da ih irimo u to je mogue iremu krugu.

    Postoje toliki prijevodi, tolika izdanja. Mi smo uinili jo jedno s pokuajem da ih umnoimo, da ove rijei dopru doista do sva-koga. Naa obveza vjernosti Ocu jest takoer nain da izvrimo svoju apostolsku obvezu prema Evanelju, kako ga je on tumaio, postavi drugi Krist i ivo Evanelje.

    Dakle, primite ovo novo izdanje kao na in posluha i ljubavi.

    Porcijunkala, na svetkovinu sv. o. Franje, 1977. Luciano Canonici

    MONTAZAnova.indd 21MONTAZAnova.indd 21 28.4.2005 12:04:0028.4.2005 12:04:00

  • MONTAZAnova.indd 22MONTAZAnova.indd 22 28.4.2005 12:04:0028.4.2005 12:04:00

  • I. DIO

    SPISI SVETOGA FRANJE

    MONTAZAnova.indd 23MONTAZAnova.indd 23 28.4.2005 12:04:0028.4.2005 12:04:00

  • MONTAZAnova.indd 24MONTAZAnova.indd 24 28.4.2005 12:04:0028.4.2005 12:04:00

  • 25

    OPOMENE OP

    25

    OPOMENE* **

    U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Ovo su rijei svetih opomena asnoga oca naega svetoga Franje upravljene svoj brai.

    1. O Tijelu Gospodinovu1 Gospodin je Isus rekao svojim uenicima: Ja sam put, istina

    i ivot. Nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni. 2Kad biste poznavali mene, poznavali biste i Oca mojega, i odsada ga poznajete i vidjeli ste ga. 3Kae mu Filip: Gospodine, pokai nam Oca i nama dosta! 4Isus mu kae: Toliko sam vremena s vama i niste me upoznali! Filipe, tko vidi mene, vidi i Oca mojegaa. 5Otac stanuje u nepri-stupanoj svjetlostib i Bog je duhc i Boga nitko nikada nije vidiod. 6Budui da je Bog duh, stoga se samo duhom moe vidjeti. 7Jer duh je onaj koji oivljava, a tijelo ne koristi nitae.

    8A ni Sina, u onome po emu je jednak Ocu, nitko ne vidi dru-kije nego Oca, drukije nego Duha Svetoga. 9Zato su osueni svi, koji su vidjeli Gospodina Isusa Krista po ovjenosti, a nisu ga vidjeli ni vjerovali po duhu i boanstvu, da je on pravi Sin Boji. 10Slino su i sada osueni svi, koji vide sveto otajstvo tijela Kri-stova, koje sveenik rijeima Gospodinovim na oltaru posveuje u obliku kruha i vina, i ne vide i ne vjeruju po duhu i boanstvu, da je

    aIv 14, 6-9 b1Tim 6,16 cIv 4,24dIv 1,18 eIv 6,63

    *OPOMENE OP**Pojedine je opomene sv. Franjo izrekao svoj brai u raznim zgodama, to je

    najvjerojatnije, a moda i na zborovanjima brae. Poslije ih je neki brat sabrao, odnosno prepisao ili doslovce ili prema smislu. Vrijeme izricanja see od g. 1208. (prvi skup brae u Porcijunkuli) do 1226. (smrt sv. Franje u Porcijunkuli).

    MONTAZAnova.indd 25MONTAZAnova.indd 25 28.4.2005 12:04:0028.4.2005 12:04:00

  • 26

    OP OPOMENE

    26

    to uistinu presveto tijelo Gospodina naega Isusa Krista kako to svjedoi sm Svevinji, 11koji kae: Ovo je tijelo moje i krv novoga zavjetaa; 12i: Tko jede tijelo moje i pije moju krv, ima ivot vjenib.

    13Stoga Duh Gospodinov, koji prebiva u svojim vjernicima, on je onaj koji prima presveto Gospodinovo tijelo i krv. 14Svi ostali koji nemaju toga Duha i usuuju se primati ga, osudu svoju jedu i pijuc. 15Zato, sinovi ovjeji, dokle e vam srca ostati tvrda?d Zato ne spoznate istinu i ne vjerujete u Sina Bojega?! 16Evo, svaki se dan ponizuje kao kad je s kraljevskih prijestoljae siao u Djeviinu utrobu; 17svaki dan on sam dolazi k nama u poniznu obliju; 18svaki dan iz krila Oeva po sveenikovim rukama silazi na oltar. 19I kao to se svetim apostolima pokazao u pravomu tijelu, tako se i sada pokazuje nama u svetomu kruhu. 20I kao to su oni, promatrajui njegovo tijelo, vidjeli samo tijelo njegovo, ali su, promatrajui ga duhovnim oima, vjerovali da je on Bog, 21tako i mi, gledajui tje-lesnim oima kruh i vino, vidimo i vrsto vjerujemo da je to ivo i pravo njegovo tijelo i krv. 22I na taj je nain Gospodin uvijek sa svojim vjernicima, 23kako sam kae: Evo, ja sam s vama do svre-tka svijetaf.

    2. O zlu samovolje1 Gospodin ree Adamu: Sa svakoga stabla u vrtu jedi, ali sa

    stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!g 2Sa svakoga stabla u vrtu mogao je jesti, i nije sagrijeio sve dok nije bilo protiv poslunosti. 3Onaj, naime, jede sa stabla spoznaje dobra, tko sebi prisvaja svoju volju i uznosi se zbog dobara, koje Gospodin u njemu govori i dje-luje. 4I tako je u njemu, po avlovu nadahnuu i po prekraju zapo-vijedi, postalo voe spoznaje zla. Stoga treba podnositi kaznu.

    aMt 26, 26-28 bIv 6,55 c1 Kor 11, 29 dPs 4,3 eMudr 18,15 fMt 28,20 gPost 2,16-17

    MONTAZAnova.indd 26MONTAZAnova.indd 26 28.4.2005 12:04:0128.4.2005 12:04:01

  • 27

    OPOMENE OP

    27

    3. O savrenome posluhu1 Gospodin kae u Evanelju: Tko se ne odree svega to po-

    sjeduje, ne moe biti moj uenika. 2I: Tko hoe sauvati svoj ivot, izgubit e gab. 3Onaj ovjek ostavlja sve to posjeduje i izgubi svoje tijelo i svoju duu, koji sebe samoga preda na poslunost po rukama svojega starjeine. 4I to god ini ili kae to sm zna da nije protiv njegove volje dok je dobro ono to ini, to je istinski posluh. 5Ako pak podlonik kadgod vidi neto bolje ili korisnije za svoju duu nego ono to mu poglavar zapovijeda, neka dragovolj-no Bogu rtvuje ono svoje; to spada na poglavara, neka nastoji odjelotvoriti. 6To je, naime, pravi i ljubavi pun posluh, jer udovo-ljava Bogu i blinjemu.

    7Ako bi pak poglavar zapovijedao podloniku neto to je protiv njegove due, on, ako ga i ne poslua, neka ga ne ostavlja! 8I ako bi ga zbog toga neki progonili, neka ih poradi Boga jo vie ljubi! 9Naime, tko radije podnosi progonstvo nego da se dijeli od svoje brae, taj doista ostaje u savrenome posluhu jer duu svoju polae za svoju brau. 10Ima, naime, mnogo redovnika koji se, pod izlikom da vide bolje od onoga to zapovijedaju njihovi poglavar, okreu natragc i vraaju se bljuvotini vlastite samovoljed. 11Ti su ubojice i zbog svoga loa primjera upropauju mnoge due.

    4. Neka nitko sebi ne prisvaja predstojnitvo1Nisam doao da mi slue, nego da sluim, kae Gospodine. 2Oni

    koji su postavljeni nad drugima, neka se tim starjeinstvom toliko hvale, koliko bi se hvalili kada bi bili odreeni za slubu da brai peru nogef. 3I koliko se vie uznemiruju za oduzeto im starjeinstvo nego za slubu pranja nogu, toliko vie sebi pune novanike opa-sne za duu.

    aLk 14,33 bMt 16,25 cLk 9,62 dIzr 26,11 eMt 20,28 fIv 13,14

    MONTAZAnova.indd 27MONTAZAnova.indd 27 28.4.2005 12:04:0128.4.2005 12:04:01

  • 28

    OP OPOMENE

    28

    5. Neka se nitko ne uzoholi,nego neka se hvali kriem Gospodinovim

    1Promisli, ovjee, na kakvo te je dostojanstvo postavio Go-spodin Bog, jer te je stvorio i u tijelu oblikovao na sliku svoga ljubljenog Sina i u duhu na njegovu priliku! 2I svi stvorovi, koji su pod nebom, po svojoj biti slue, spoznaju i svojemu se Stvoritelju pokoravaju bolje nego ti. 3Pa ni avli ga nisu razapeli, nego s njima si ga razapeo ti i jo ga razapinje, kad se naslauje u manama i grijesima.4Dakle, ime se moe hvaliti?

    5Naime, kad bi bio toliko otrouman i mudar da bi imao sve znanje i znao protumaiti sve vrste jezik i tankoutno razlagati o nebeskim stvarima, u svemu tome ne moe se hvaliti. 6Jer, jedan avao znao je o nebeskim stvarima, i sada zna o zemaljskim vie nego svi ljudi, ako bi postojao neki ovjek, koji je primio od Go-spodi-na posebno poznavanje vrhovne mudrosti.

    7Slino: I kad bi bio ljepi i bogatiji od svih, te kad bi inio u-desa, da bi izgonio avle, sve je to tebi protivno, i nita ne pripada tebi, te se u tome ne moe niim hvaliti. 8Ali ovim se moemo hvaliti: Svojim slabostima i svaki dan nositi sveti kri Gospodina naega Isusa Krista.

    6. O nasljedovanju Gospodina1Brao svakolika, motrimo Dobroga Pastira, koji je podnio

    muku kria, da spasi svoje ovce. 2 Gospodinove su ovce njega sli-jedile u nevolji i progonstvu, u strahu i gladi, u nemoi i kunji i u svemu ostalome. 3Zato su od Gospodina primile vjekovjeni ivot. 4Stoga je velika sramota nama, slugama Bojim, to su sveci uinili djela, a mi, itajui i propovijedajui ta djela, elimo za to primiti ast i slavu.

    MONTAZAnova.indd 28MONTAZAnova.indd 28 28.4.2005 12:04:0128.4.2005 12:04:01

  • 29

    OPOMENE OP

    29

    7. Neka znanje prati i dobro djelovanje!1Kae apostol: Slovo ubija, a duh oivljuje.a 2Slovo je ubilo one,

    koji ele znati samo rijei, da bi ih drali mudrijima od drugih i da mogu stei veliko bogatstvo i davati ga rodbini i prijateljima. 3Slo-vo je ubilo i one redovnike, koji ne slijede duh boanskoga slova, nego ele radije znati samo rijei i drugima ih tumaiti.

    4A duh boanskoga slova oivljuje one, koji svako slovo koje znaju i koje ele znati, ne pripisuju tijelu, nego ga rijeju i primje-rom vraaju preuzvienomu Gospodinu Bogu, ije je svako dobro.

    8. O izbjegavanju grijeha zavisti1Apostol kae: Nitko ne moe rei: Gospodin Isus, osim u Duhu

    Svetomub, 2i: Nema nikoga, koji bi inio dobro, nema ni jednogac. 3Dakle, tko god zavidi svojemu bratu na dobru to Gospodin u nje-mu govori i ini, taj huli na Boga, 4jer zavidi samomu Svevinje-mu, koji govori i ini svako dobro.

    9. O ljubavi1 Gospodin kae u Evanelju: Ljubite svoje neprijatelje, itd.!d

    2Onaj istinski ljubi svojega neprijatelja, koji se ne alosti zbog uvrede, koju mu ini, nego iz ljubavi prema Bogu izgara poradi grijeha njegove due. 3I neka mu djelima iskae ljubav!e

    10. O Kroenju tijela1Ima ih mnogo koji, kad grijee ili primaju uvredu, esto okri-

    vljuju neprijatelja ili blinjega. 2Ali nije tako. Naime, svatko ima u svojoj vlasti neprijatelja, tj. svoje tijelo po kojemu grijei. 3Stoga, blaen onaj sluga, koji takva neprijatelja, predana u njegovu vlast, uvijek dri zarobljena i od njega se mudro uva. 4Jer, dokle god

    a1Kor 12,3 bRim 3,12 cKor 3,6dMt 5,44 eJak 2,18

    MONTAZAnova.indd 29MONTAZAnova.indd 29 28.4.2005 12:04:0128.4.2005 12:04:01

  • 30

    OP OPOMENE

    30

    bude tako inio, ne e mu moi koditi nijedan drugi neprijatelj, vidljivi ili nevidljivi.

    11. Tue zlo neka nikoga ne zavede1Sluzi Bojemu nita ne treba biti odvratno, osim grijeha. 2I

    kako god bi neka osoba sagrijeila, i ako bi se zbog toga sluga Bo-ji uznemiravao i srdio osim iz ljubavi na sebe navlai krivnju. 3Onaj sluga Boji, koji se zbog drugoga ne srdi niti se uznemiruje, ivi ispravno i bez grijeha. 4I blaen je tko sebi ne zadrava neto, nego uzvraa caru to je carevo i Bogu to je Bojea.

    12. Kako spoznati duh Gospodinov1Ovako se moe spoznati, ima li sluga Boji Duha Gospodino-

    va. 2Kad Gospodin preko njega ini neko dobro, ako se zbog toga ne uznosi njegovo tijelo jer ono se uvijek protivi svakomu dobru 3nego, naprotiv, ako se u svojim oima dri nevrijednijim i sma-tra se manjim od svih ostalih ljudi.

    13. O strpljivosti1Sluga Boji ne moe spoznati koliku u sebi ima strpljivost i

    poniznost, dok sve ide po njegovoj volji. 2Ali kad doe vrijeme da oni, koji bi mu trebali udovoljavati, rade protiv njega, koliku tada ima strpljivost i poniznost, toliku ima i ne vie.

    14. O siromatvu duha1Blaeni siromasi duhom, jer je njihovo kraljevstvo nebeskob.

    2Mnogi uporno nastoje oko molitava i pobonih vjebi, mnogi se odriu i trpe u svojim tijelima, 3ali se zbog samo jedne rijei, koja bi im se uinila nepravdom njihovu tijelu ili zbog bilo koje druge stvari, koja bi im se oduzela, sablanjuju i stalno uznemiruju. 4Ti nisu siromasi duhom. 5Tko je, naime, istinski siromah duhom, mrzi sm sebe, a ljubi one koji ga udaraju po obrazuc.aMt 22,21; Lk 20,25 bLk 14,26; Mt 5,39 cLK 14,26; Mt 5,39

    MONTAZAnova.indd 30MONTAZAnova.indd 30 28.4.2005 12:04:0128.4.2005 12:04:01

  • 31

    OPOMENE OP

    31

    15. O miru1Blaeni mirotvorci, jer e se zvati sinovima Bojima. 2Oni su

    istinski mirotvorci koji, poradi ljubavi Gospodina naega Isusa Krista, u svemu to trpe u ovome vijeku sauvaju mir u dui i u tijelu.

    16. O istoi srca1Blaeni ista srca, jer e oni Boga gledatib. 2Istinski su ista

    srca oni, koji preziru zemaljske stvari, trae nebeske i uvijek se klanjaju ivomu i istinitomu Gospodinu Bogu i ne prestaju gledati ga istim srcem i duhom.

    17. O poniznome sluzi Bojemu1Blaen onaj slugac koji se ne uznosi vie zbog dobra, to Go-

    spodin govori i ini po njemu, nego zbog onoga to govori i ini po drugome. 2Grijei ovjek koji od svojega blinjega hoe primati vie nego to od sebe hoe dati Gospodinu Bogu.

    18. O samilosti prema blinjima1Blaen ovjek koji tako podnosi svojega blinjega u njegovoj

    slabosti, kako bi htio da blinji podnosi njega u slinu sluaju.

    19. O blaenome i neblaenome slugi1Blaen onaj sluga koji sva svoja dobra uzvraa Gospodinu

    Bogu. 2Tko, naime, neto zadri za sebe, u sebi skriva novac Go-spodina Boga svojega. I bit e od njega oduzeto, to je mislio da imad.

    aMt 5,9 bMt 5,8 cMt 24,46dLk 8,18; 19,26

    MONTAZAnova.indd 31MONTAZAnova.indd 31 28.4.2005 12:04:0228.4.2005 12:04:02

  • 32

    OP OPOMENE

    32

    20. O dobrome i poniznome redovniku1Blaen sluga koji se, kad ga ljudi veliaju i uznose, ne smatra

    boljim nego onda kad ga smatraju nevrijednim i jednostavnim i prezrenim, 2jer koliki je ovjek pred Bogom, toliki je i ne vie.

    3Jao onomu redovniku kojega su drugi postavili na visoko i svojom voljom ne eli sii.

    4I blaen onaj sluga kojega bez njegove volje stave na visoki poloaj, a on uvijek eli biti pod nogama drugih.

    21. O dobrome i povrnome redovniku1Blaen onaj redovnik koji nema ugodnosti i veselja, osim u

    presvetim rijeima i djelima Gospodinovim i po njima, radosno i veselo, dovodi ljude Bojoj ljubavi.

    2Jao onomu redovniku koji uiva u dokonim i ispraznim rijei-ma i po njima navodi ljude na smijeh.

    22. O ispraznome i brbljavome redovniku1Blaen sluga koji ne govori nadajui se nagradi i ne oituje sve

    svoje, i nije brz na jeziku, nego mudro promisli to treba govoriti i odgovoriti.

    2Jao onomu redovniku koji dobra, koja mu Gospodin iskazuje, ne zadrava u svome srcu i drugima ih oituje djelovanjem, nego ih nadajui se nagradi vie eli rijeima pokazati. 3On je ve primio svoju plaua, a sluatelji dobivaju mali plod.

    23. O bratskome ispravljanju1Blago sluzi koji tako strpljivo podnosi stegu, optubu i ukor od

    drugoga kao od samoga sebe.2Blaen sluga koji, kad je ukoren, dobrostivo prihvati, edno

    saslua, ponizno priznaje i rado uini zadovoljtinu.aMt 6,2.5.16

    MONTAZAnova.indd 32MONTAZAnova.indd 32 28.4.2005 12:04:0228.4.2005 12:04:02

  • 33

    OPOMENE OP

    33

    3Blaen sluga koji se brzo ne ispriava i koji ponizno podnese sramotu i ukor za grijeh i kad nije poinio zlo.

    24. O poniznosti1Blaen sluga koji se ponaa tako ponizno meu svojim podlo-

    nicima, kao kad bi bio meu svojim gospodarima.2Blaen sluga koji uvijek ostaje pod ibom ispravljanja. 3Vjeran je i razborit slugaa koji u svim svojim uvredama ne

    oklijeva sebe kazniti iznutra kajanjem, izvana priznanjem i djelo-tvornom zadovoljtinom.

    25. O pravoj ljubavi1Blaen sluga koji bi toliko ljubio svojega brata kad je bolestan i

    ne moe mu uzvratiti, koliko i kad je zdrav i moe mu uzvratiti.2Blaen sluga koji bi toliko ljubio i potivao svojega brata kad

    bi bio od njega daleko, kao i kad bi bio s njim, i o njemu ne bi nita iza lea govorio to, s ljubavlju, ne bi mogao rei pred njim.

    26. Neka sluge Boje potuju klerike!1Blaen sluga Boji koji ima povjerenje u klerike, koji ive

    ispravno po nainu svete Rimske crkve.2I jao onima koji ih preziru. Naime, makar da su grjenici, ipak

    nitko ih ne smije osuditi, jer sami Bog sebi pridrava da ih sudi. 3Jer, koliko je od svih uzvienija njihova sluba, koju imaju o pre-svetomu tijelu i krvi naega Gospodina Isusa Krista, koju oni pri-maju i oni sami posluuju, 4toliko vei grijeh imaju oni, koji grijee protiv njih, nego protiv svih drugih ljudi ovoga svijeta.

    27. O krepostima koje pobjeuju mane1Gdje su ljubav i mudrost,tu nema ni straha ni neznanja.

    aMt 24,45

    MONTAZAnova.indd 33MONTAZAnova.indd 33 28.4.2005 12:04:0228.4.2005 12:04:02

  • 34

    OP OPOMENE

    34

    2Gdje je strpljivost i poniznost,tu nema ni srdbe ni uznemirivanja.

    3Gdje je siromatvo s veseljem,tu nema ni pohlepe ni krtosti.

    4Gdje je mir i razmatranje,tu nema ni uurbanosti ni lutanja.

    5Gdje strah Gospodnji uva svoj dvor,tu neprijatelj ne moe imati pristupa.

    6Gdje je milosre i razbor,tu nema ni suvika ni tvrdoe srca.

    28. O skrivanju dobra da se ne izgubi1Blaen sluga koji za nebo sabire dobra, koja mu Gospodin

    iskazuje, i ne eli ih pokazivati ljudima u oekivanju nagrade od njih 2jer e sam Svevinji oitovati njegova djela, kojima god htjedne.

    3Blaen sluga koji Gospodinove tajne uva u srcu svojemu.

    MONTAZAnova.indd 34MONTAZAnova.indd 34 28.4.2005 12:04:0228.4.2005 12:04:02

  • 35

    NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    35

    NEPOTVRENO PRAVILO MANJE BRAE*

    Ovo je Prvo pravilo koje sastavi blaeni Franjo i papa Inocent ga usmeno potvrdi.

    Proslov1U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. 2Ovo je ivot, koji je brat Franjo traio, da mu gospodin papa

    Inocent dopusti i potvrdi. 3I on ga je dopustio i potvrdio njemu i njegovoj brai, ondanjoj i buduoj.

    4Brat Franjo, i tko god bude glavarom ovoga Reda, neka obea poslunost i potovanje gospodinu papi Inocentu i njegovim na-sljednicima. 5I ostala braa duna su sluati brata Franju i njegove nasljednike.

    1. Neka braa ive u poslunosti, bez vlasnitva i u istoi!

    1Ovo je pravilo i ivot ove brae, tj. ivjeti u poslunosti, u i-stoi i bez vlasnitva, 2te slijediti nauk i stope Gospodina naega Isusa Krista 3koji kae: Ako hoe biti savren, idi i prodaj sve to ima, podaj siromasima i imat e blago na nebu, te doi i slijedi menea. 4I: Ako netko hoe ii za mnom, neka se odree sama sebe i neka uzme svoj kri i neka slijedi meneb. 5Takoer: Ako netko hoe doi k meni i ne mrzi oca i majku, enu i djecu, brau i sestre, pa ak i svoj ivot, ne moe biti moj uenikc. 6I: Svaki koji radi mene bude ostavljao oca ili majku, brau ili sestre, enu ili djecu, kue ili njive, primit e stostruko i batinit e ivot vjenid.

    aMt 19,21; Lk 18,22 bMt 16,24 cLk 14,26dMt 19,29; Lk 18,29

    *NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    MONTAZAnova.indd 35MONTAZAnova.indd 35 28.4.2005 12:04:0228.4.2005 12:04:02

  • 36

    NPr NEPOTVRENO PRAVILO

    36

    2. O primanju brae i o njihovoj odjei 1Ako netko, po Bojemu nadahnuu, voljan prihvatiti ovaj na-

    in ivota, doe k naoj brai, neka ga oni dobrostivo prime... 2Ako je vrsto odluio prihvatiti na ivot, neka se braa dobro uvaju da se ne upliu u njegove vremenite poslove, nego neka ga, to prije mognu, predstave svojemu provincijalu. 3Provincijal pak neka ga primi dobrostivo i ohrabri ga i neka mu pomno izloi nain naega ivota. 4Nakon toga, ako spomenuti hoe i duhovno moe, te ako je bez zapreke, neka proda sve svoje i neka nastoji to sve razdijeliti siromasima.

    5Neka se pak braa i provincijali (ministri) brae uvaju da se nikako ne upliu u njegove poslove, da ne primaju nikakve novce, niti osobno niti po posredniku. 6Ipak, ako bi oskudijevali, mogu braa, kao i drugi siromasi, primiti stvari potrebne za tijelo, osim novca.

    7I kad se bude vratio, neka mu provincijal dade odjeu kunje na godinu dana, tj. dvije tunike bez kapuljae i pasac i hlae i ogrta do pojasa. 8Zavrivi godinu i vrijeme kunje, neka bude primljen u posluh. 9Poslije toga, po odredbi gospodina pape, nije mu doputeno pristupiti u drugi red niti lutati izvan posluha.10Jer, po Evanelju, nitko tko stavi ruku na plug i obazire se natrag, nije prikladan za kraljevstvo Bojea.

    11Ako bi pak doao netko, tko bez zapreke ne moe razdijeliti svoje imanje i ima duhovnu volju, neka ostavi dobra i dosta mu je. 12Neka se protiv naina i odredbe svete Crkve nikoga ne prima!

    13Druga pak braa, koja su obeala poslunost, neka imaju jednu tuniku s kapuem i, ako je potrebno, drugu bez kapua, pasac i hla-e. 14Neka se sva braa odijevaju priprostom odjeom, i s blagoslo-vom Bojim mogu je krpati zakrpama. 15Naime, Gospodin kae u Evanelju: Koji su u raskonoj odjei i uitcima i koji se odijevaju mekanom odjeom, stanuju u kraljevskim dvorimab. 16I, makar ih aLk 9,62 bLk 7,25; Mt 11,8

    MONTAZAnova.indd 36MONTAZAnova.indd 36 28.4.2005 12:04:0228.4.2005 12:04:02

  • 37

    NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    37

    nazivali licemjerima, neka ne prestaju initi dobro! 17Neka u ovo-mu vijeku ne trae skupocjenu odjeu, da mogu imati haljinu u nebeskomu kraljevstvu.

    3. O boanskome asoslovu i postu 1 Gospodin kae: Ova vrsta avol ne moe se istjerati osim

    postom i molitvoma. 2Pa opet: Kad postite, nemojte biti alosni kao licemjerib!

    3Radi toga sva braa, bilo klerici bilo laici, neka mole boanski asoslov, pohvale i molitve, kako je propisano da moraju initi. 4Klerici neka obavljaju asoslov za ive i mrtve po klerikome obiaju. 5Za propuste pak i nemarnost brae neka svaki dan mole Smiluj mi se, Boe i Oena. 6Za pokojnu brau neka mole: Iz du-bine i Oena. 7I mogu imati samo one knjige koje su nune da obave svoju slubu. 8Jednako je i laicima, koji umiju itati Psaltir, doputeno imati ga. 9Drugima pak, koji ne umiju itati, nije dopu-teno imati knjigu.

    10Laici neka mole za Matutin Vjerujem u Boga i dvadeset i etiri Oenaa sa Slava Ocu; za Jutarnju pet; 11za Prvi as Vjerujem u Boga i sedam Oenaa sa Slava Ocu; za Trei, esti i Deveti as, za svaki neka mole po sedam Oenaa; za Veernju dvanaest, 12za Poveerje Vjerujem u Boga i sedam Oenaa sa Slava Ocu; 13za pokojne sedam Oenaa s Pokoj vjeni. 14Za propuste i nemarnost brae neka svaki dan mole tri Oenaa!

    15I slino, neka sva braa poste od svekovine Svih Svetih do Roenja Gospodinova, te od Bogojavljenja, kad je Gospodin na Isus Krist zapoeo postiti, sve do Uskrsa. 16U drugo vrijeme kroz godinu, po nainu ovoga ivota, nisu duni postiti osim petkom. 17I neka im bude doputeno, prema Evanelju, jesti od svih jela koja im se ponudec.

    aMk 2.29 bMt 6,16 cLk 10,8

    MONTAZAnova.indd 37MONTAZAnova.indd 37 28.4.2005 12:04:0328.4.2005 12:04:03

  • 38

    NPr NEPOTVRENO PRAVILO

    38

    4. O odnosu izmeu provincijala i ostale brae1U ime Gospodnjea sva braa, koja su postavljena za provinci-

    jale i sluge drugoj brai, neka u provincijama i drugim mjestima u kojima e ivjeti, razmjeste svoju brau, neka ih esto pohaaju i duhovno opominju i potiu. 2I sva ostala moja blagoslovljena braa neka ih marljivo sluaju u onome, to se odnosi na spasenje due, a nije protivno naemu nainu ivota.

    3I neka meu sobom postupaju kako kae Gospodin: to god elite da ljudi ine vama i vi inite njimab! 4I: to ne eli da tebi bude, ne ini drugomuc! 5Neka provincijali i sluge imaju na umu to kae Gospodin: Nisam doao da mi slue, nego da sluimd; 6i da je njima povjerena briga za due brae, za koju e ako bi se neki izgubio zbog njihove krivnje ili zla primjera na dan suda morati dati raun pred Gospodinom Isusom Kristome.

    5. O popravljanju brae koja su sagrijeila1uvajte, dakle, due svoje i svoj brae, jer je strano upasti u

    ruke Boga ivogaf. 2Ako bi koji od provincijala zapovjedio nekomu bratu neto, to je protiv naega naina ivota i protiv njegove due, brat ga nije duan posluati, 3jer ta poslunost nije ona u kojoj se ini prekraj ili grijeh. 4Ipak sva braa, koja su pod vlau provinci-jal i slug, neka razumno i pomno prosuuju njihove postupke.

    5Ako budu vidjeli da se prema ispravnosti naega naina ivota neki od njih ponaa tjelesno, a ne duhovno, neka ga, 6ako se ne popravi nakon tree opomene, na Duhovskome (generalnome) ka-pitulu, bez odgaanja, prijavi ministru i sluzi cijeloga bratstva.

    7Ako bi pak meu braom, gdje god bili, bio neki brat, koji hoe ivjeti tjelesno, a ne duhovno, neka ga braa, s kojima ivi, poni-zno i ljubazno opomenu, poue i upozoreg. 8Ako se on poslije tree

    aKor 3,17; bMt 7,12; Lk 6,31 cTob 4,16 dMt 20,28 eMt 12,36 fHeb 10,31 gGal 6,1

    MONTAZAnova.indd 38MONTAZAnova.indd 38 28.4.2005 12:04:0328.4.2005 12:04:03

  • 39

    NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    39

    opomene ne bi htio popraviti, neka ga to prije poalju provincijalu ili neka ga o tomu obavijeste, 9a on neka s njim postupi kako e mu se, po Bojemu nadahnuu, uiniti najbolje.

    10I sva braa, kako provincijali tako i drugi, neka se uvaju da se ne uznemiruju ili ne srde zbog tuega grijeha i zla primjera, jer poradi grijeha jednoga avao eli pokvariti mnoge, 11nego neka, koliko god bolje mogu, duhovno pomognu onomu koji je sagrije-io, jer lijenik nije potreban zdravima, nego bolesnimaa.

    12Slino, sva braa neka nemaju neke vlasti ili gospodarenja meu sobom. 13Naime, Gospodin kae u Evanelju: Vladari naro-d gospodare njima i velikai vladaju nad njima. 14Meu braom neka ne bude tako, nego: tko god meu njima eli biti vei, neka im bude posluitelj i slugab. 15I tko je meu njima vei, neka bude kao manjic.

    16Neka nijedan brat ne ini drugomu zlo, niti ga vrijea. 17tovi-e, u duhu ljubavi radije dragovoljno jedni druge posluuju i slua-ju. 18To je pravi i sveti posluh Gospodina naega Isusa Krista.

    19I neka sva braa znaju, koliko god bi puta skrenula od zapovi-jedi Gospodinovih i lutala izvan posluha, da su kako kae prorokd prokleti izvan posluha sve dok svjesno ostaju u takvu grijehu. 20I dokle ustraju u Gospodinovim zapovijedima, koje su po Evanelju i po svojem ivotu obeali, neka znaju da ostaju u pravom posluhu i neka budu blagoslovljeni od Gospodina!

    6. Priziv brae na provincijalei neka se nijedan brat ne naziva prvakom

    1Braa, boravila u bilo kojemu mjestu, ako ne mogu opsluivati na ivot, neka se, to prije mogu, obrate na svoga posluitelja i to mu priope. 2Posluitelj pak neka nastoji tako im providjeti, kako bi htio da se uini njemu, kad bi bio u slinu sluaju. 3I nijedan od aMt 9,12; Mk 2,17 bMt 20,25-27 cLk 22,26 dPs 118,21

    MONTAZAnova.indd 39MONTAZAnova.indd 39 28.4.2005 12:04:0328.4.2005 12:04:03

  • 40

    NPr NEPOTVRENO PRAVILO

    40

    brae neka se ne naziva priorom (prvakom), nego neka se svi ope-nito nazivaju manja braa! 4I neka jedan drugomu pere nogea.

    7. Nain sluenja i rada1Sva braa, nalazila se u bilo kojemu mjestu da slue i rade u

    drugih, neka ne budu rizniari ni tajnici i neka ne budu na elu kuama onih kojima slue. 2Neka ne uzimaju neku slubu, koja bi prouzroila sablazan ili bi nanijela njihovoj dui tetub; 3nego neka budu manji i podloni svima koji su u kui.

    4Braa, koja znadu raditi, neka rade i neka obavljaju onaj posao koji znadu, ako nije protiv spasenja njihove due, i koji mogu a-sno obavljati. 5Naime, prorok kae: Jer e jesti plod ruku svojih, blaen si i dobro e ti bitic; 6i Apostol: Tko ne eli raditi, neka ne jeded! 7 I: Svatko neka ostane u onome umijeu i slubi u kojoj je pozvane! 8Za rad mogu primati sve nuno, osim novca. 9A kad bude nuno, neka idu za milostinjom kao i ostala braa! 10I doputeno im je imati eljezno orue i sprave nune za njihovo umijee.

    11Neka sva braa nastoje truditi se oko dobrih djela, jer je pi-sano: Uvijek ini neko dobro djelo da te avao nae zaposlenimf! 12I opet: Besposlenost je neprijateljica dueg. 13Stoga, sluge Boje treba da uvijek nastoje oko molitve ili oko nekoga dobrog djela.

    14Neka se braa, gdje god boravila u samotitima ili u drugim mjestima uvaju da sebi ne prisvajaju nikakva mjesta, niti da to bilo komu zabranjuju.

    15I tko god k njima doe, prijatelj ili protivnik, lopov ili razboj-nik, neka ga dobrohotno prime! 16I gdje god su braa i u kojemu se god mjestu nalazila treba se, bez mrmljanjah, duhovno i briljivo uzajamno uvaavati i potivati. 17I neka se uvaju braa da se na izvan ne bi pokazivala alosnima i turobnim licemjerima, 18nego

    aIv 13,14 bMk 8,36 cPs 128,2 d2Tim 3,10 e1Kor 3,10 fHier. Epist. 125,11 gBened., Reg. 48,1 h1Pet 4,9 (PL 22,1078)

    MONTAZAnova.indd 40MONTAZAnova.indd 40 28.4.2005 12:04:0328.4.2005 12:04:03

  • 41

    NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    41

    neka se pokazuju radosnima u Gospodinu i veselima i primjereno prijaznima!

    8. Neka braa ne primaju novca1 Gospodin u Evanelju nalae: Pazite! uvajte se svake zloe i

    pohlepea! I: uvajte se od zabrinutosti ovoga vijeka i od briga za ovaj ivotb! 2Stoga ni jedan od brae, gdje god bio i kamo god iao, neka ni na jedan nain ne nosi niti prima, niti ita poduzima da se primaju novci ili denari, 3niti poradi odjee, ili knjiga, ili plae za neki posao, to vie, ni radi kakva razloga, osim radi oite nude bolesne brae. 4Naime, ne smijemo smatrati da imamo veu korist od denara i novca nego od kamenja. 5A avao hoe zaslijepiti one koji ude i dre da je novac bolji od kamenja. 6Dakle, uvajmo se da mi, koji smo ostavili sve, ne bismo izgubili kraljevstva za tako malu stvar!

    7I ako na nekomu mjestu naemo denare, ne marimo za njih vie nego za prah to ga nogama gazimo, jer je ispraznost nad ispraznostima i sve je ispraznostd.

    8I ako bi se, sluajno, dogodilo a to ne bilo da bi neki brat skupljao ili posjedovao novac ili denare, izuzev samo gore spo-menutu potrebu za bolesnike, neka ga sva braa, ako se istinski ne pokaje, smatraju lanim bratom i lopovom i razbojnikom i onim koji posjeduje kesud. 9I neka braa ni na kakav nain ne primaju niti uine da se primi, ne trae niti uine da se trai novac za milostinju, niti denare za neke kue ili mjesta; 10i neka ne prate osobu koja za takva mjesta trai novac ili denare.

    11Druge pak slube, koje se ne protive naemu ivotu, braa mogu obavljati s blagoslovom Bojim. 12Ipak, u oitoj potrebi za gubavce braa mogu za njih traiti milostinju. 13Neka se ipak jako uvaju novca. 14Jednako neka se sva braa uvaju da ne putuju po svijetu radi bilo kakva neasna dobitka. aLk 12,15 bLk 21,34; 8,14 cProp 1,2 dIv 12,6

    MONTAZAnova.indd 41MONTAZAnova.indd 41 28.4.2005 12:04:0328.4.2005 12:04:03

  • 42

    NPr NEPOTVRENO PRAVILO

    42

    9. O pronji milostinje1Sva braa neka nastoje nasljedovati poniznost i siromatvo

    Gospodina naega Isusa Krista, 2i neka imaju na umu da nam ne treba imati ita drugo od svega svijeta, osim kako kae Apostol hranu i odjeu i time biti zadovoljnia.

    3I trebaju se veseliti kad se drue s priprostim i prezrenim oso-bama, sa siromasima i nemonima, bolesnima i gubavcima, te s onima koji kraj puta prose.

    4A kad bude potrebno, neka idu u pronju! 5Neka se toga ne stide, nego neka se radije sjeaju da je Gospodin na Isus Krist, Sin svemoguega Boga ivoga, uinio svoj obraz kao kremenb i nije se stidio. Bio je siromah i stranac i ivio je od milostinje on sm, i blaena Djevica, i njegovi apostoli. 7I kad bi ih ljudi izrugivali i ne bi im htjeli dati milostinju, neka radi toga zahvaljuju Bogu, 8jer e za te poruge primiti veliku ast pred suditem Gospodina naega Isusa Krista. 9I neka znaju da se poruga ne uraunava onima koji je podnose, nego onima koji je nanose. 10I milostinja je batina i pravica koja se duguje siromasima, a nju nam je stekao Gospodin na Isus Krist.

    11Braa koja rade u prikupljanju milostinje, imat e veliku pla-u, a ine da je zarade i steknu oni koji je udjeljuju. 12Jer sve to ljudi ostavljaju u svijetu, propast e, ali za ljubav i milostinju, koju su uinili, imat e nagradu od Gospodina.

    13I neka jedan drugomu, bez straha, oituje svoju potrebu da mu, to je nuno, nae i poslui! 14I neka svaki onim, im ga je Bog milosno obdario, ljubi i hrani svoga brata kao to majka ljubi i hrani svoga sina.

    15I koji jede, neka ne prezire onoga koji ne jede; i koji ne jede, neka ne osuuje onoga koji jedec! 16I kad god nadoe potreba, do-puteno je svoj brai, gdje god se nalazila, posluiti se svim jelima, koje ljudi mogu jesti, 17kao to Gospodin kae o Davidu, koji je jeo a1Tim 6,8 bIv 11,27; Iz 50,7 cRim 14,3

    MONTAZAnova.indd 42MONTAZAnova.indd 42 28.4.2005 12:04:0428.4.2005 12:04:04

  • 43

    NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    43

    prinesene kruhove, koje nije bilo doputeno jesti osim sveenici-maa. 18I neka imaju na pameti ono to Gospodin kae: uvajte se, da vam srca ne otupe u prodrljivosti i pijanevanju i brigama za ovaj ivot, i da vas iznenada ne zaskoi onaj dan; 19doista, doi e kao zamka na sve, koji prebivaju na krugu zemaljskomub.

    20Slino i u vrijeme oite potrebe neka se sva braa slue potre-bnim stvarima, kako im Gospodin udijeli milost, jer potreba nema zakona.

    10. O bolesnoj brai1Ako koji od brae oboli, gdje god se nalazio, neka ga druga

    braa ne naputaju dok ne odrede jednoga od brae ili vie njih, ako bude potrebno, koji neka ga posluuju kako bi htjeli da se njih posluuje. 2Ali, u krajnjoj potrebi mogu ga povjeriti nekoj osobi, koja mu mora pomagati u njegovoj bolesti.

    3I molim bolesnoga brata da za sve zahvaljuje Stvoritelju. 4I kakvim ga hoe Gospodin, neka eli da takav bude, bilo zdrav bilo bolestan, 5jer sve, koje je Gospodin odredio za vjeni ivotc, on usavrava ostanima bieva i bolesti i duhom skruenosti, 6kako kae Gospodin: Ja sve koje ljubim korim i odgajamd. 7Ako bi se pak uznemiravao ili srdio bilo protiv Boga, bilo protiv brae, ili bi uporno zahtijevao lijekove, odve elei osloboditi tijelo, koje je neprijatelj due i naskoro e umrijeti to mu dolazi od zloga i tjelesan jee te se ini da ne pripada brai, 8jer vie ljubi tijelo nego duu.

    11. Neka braa ne hule i ne ocrnjuju, nego neka se uzajamno ljube!

    1I svakolika braa neka se uvaju da nekoga ne ocrnjuju i da se ne prepiru rijeima! Naprotiv, neka nastoje ostati u utnji, kad aMk 2,26 bLk 21,34-35 cDap 13,48dOtk 3,19 eMt 5,37; 1Kor 3,3

    MONTAZAnova.indd 43MONTAZAnova.indd 43 28.4.2005 12:04:0428.4.2005 12:04:04

  • 44

    NPr NEPOTVRENO PRAVILO

    44

    god im Bog dade za to milost. 2Neka se ne svaaju meusobno niti s drugima, nego neka nastoje odgovarati ponizno govorei: Sluge smo beskorisnea. 3I neka se ne ljute, jer svatko tko se ljuti na svo-jega brata, krivac je pred sudom. A tko rekne svojemu bratu glu-pane, krivac je pred vijeem. A tko rekne luae, bit e krivac paklu ognjenomub.

    4I neka se uzajamno ljube, kako kae Gospodin: Ovo je moja za-povijed, da ljubite jedan drugoga kao to sam ja ljubio vasc. 5Neka djelima pokau ljubav, koju imaju meusobno, kao to Apostol govori: Ne ljubimo rijeju ni jezikom, nego djelom i istinomd!

    6I neka nikoga ne pogrujue, niti mrmljaju! Neka ne kleveu drugih jer je pisano: Ogovarai i klevetnici mrski su Boguf. 7Neka budu edni, pokazujui svu blagost prema svim ljudimag. 8Neka ne sude niti osuuju. 9I kao to govori Gospodin, neka ne gledaju naj-manje grijehe drugih, neka radije u gorini svoje due razmatraju o svojimah.

    10I neka se bore da uu na uska vratai! 11Gospodin, naime, kae: Uska su vrata i tijesan je put koji vodi u ivot, i malo ih je koji ga nalazej.

    12. O izbjegavanju grjenoga pogleda i nepotrebnih susreta sa enama

    1Sva braa, gdje god jesu i kamo god idu, neka se uvaju grje-noga pogleda i pohaanja en i neka se nijedan sm s njima ne savjetuje, [niti sm s njima putuje, niti za stolom blaguje iz iste zdjele]. 2Neka sveenici s njima govore asno i dadu im pokoru ili kakav duhovni savjet. 3Neka nijedan brat ne prima u poslunost nijednu enu, nego, davi joj duhovni savjet, neka ona ini pokoru aLk 17, 10 bMt 5,22 cIv 15,12 d1Iv 3,18 eTit 3,2 fRim 1,29-30 gTit 3,2 hIz 38,15 iLk 13,24 jMt 7,14

    MONTAZAnova.indd 44MONTAZAnova.indd 44 28.4.2005 12:04:0428.4.2005 12:04:04

  • 45

    NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    45

    gdje hoe. 4I svi se mi veoma uvajmo i drimo istima sve svoje udove, 5jer Gospodin kae: Svaki koji gleda enu i udi za njom, ve je s njom uinio preljub u svojemu srcu; 6[i apostol: Zar ne zna-te, da su vai udovi hram Duha Svetogaa!? Zato, tko razara hram Boji, njega e Bog razoritib].

    13. O kanjavanju bludnitva1Ako neki brat, na avlov poticaj, poini blud, neka bude lien

    redovnike odjee, koju je izgubio svojom sramotnom krivdom i neka je posve odloi, i neka se posve istjera iz naega Reda! 2Neka poslije ini pokoru za svoje grijehe!

    14. Kako braa moraju ii svijetom1Kad braa idu svijetom, neka nita ne nose na put: ni vreice

    za novac, ni torbe, ni kruha, ni novca, ni tapac. 2I u koju god kuu uu, neka najprije reknu: Mir ovoj kuid. 3Ostajui u istoj kui, neka jedu i piju, to je kod njihe. 4Neka se ne parnie sa zlotvoromf nego, ako ih udari po obrazu, neka mu prue i drugig. 5I tko im uzme ogrta, neka mu ne krate ni haljineg. 6Svakomu, tko ite, neka mu daju. I ako im netko uzme to je njihovo, neka ne trae natragi.

    15. Braa neka ne dre ivotinja i neka ne jahaju

    1Nalaem svojoj brai, kako klericima tako laicima, koji idu po svijetu ili koji borave u mjestima, da ni na kakav nain u sebe, ili u drugoga, ili na neki drugi nain, ne dre neke ivotinje. 2Niti im je doputeno jahati, osim ako su prisiljeni boleu ili velikom potrebom.

    a1Kor 6,19 b1Kor 3,17 cLk 9,3; 10,4 dLk 10,5 eLk 10,7 fMt 5,39 gLk 6,29 hLk 6,29; Mt 5,40 iLk 6,30

    MONTAZAnova.indd 45MONTAZAnova.indd 45 28.4.2005 12:04:0428.4.2005 12:04:04

  • 46

    NPr NEPOTVRENO PRAVILO

    46

    16. O onima koji idu meu Saracene i druge inovjerce

    1 Gospodin kae: Evo ja vas aljem kao ovce meu vukove. 2Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovia. 3Zato, koji god od brae, po boanskomu nadahnuu, htjedne ii meu Sara-cene i ostale nevjernike, neka ide s doputenjem svojega ministra i sluge. 4A ministar neka im dade doputenje i neka se ne protivi, ako vidi, kako su prikladni da se poalju! 5Uistinu, bit e duan dati Gospodinu raunb, ako u tomu ili u neemu drugom bude postupao nerazborito.

    6Braa pak koja pou, mogu se na dva naina meu njima ponaati. 7Jedan je nain, da se ne svaaju niti prepiru, nego da, radi Boga, budu podloni svakomu ljudskomu stvorenjuc i neka se priznaju kranima. 8Drugi je nain da, kad vide da se to svia Bogu, navijetaju Boju rije, 9da vjeruju u Boga svemoguega, Oca i Sina i Duha Svetogad, Stvoritelja svega, u Sina Otkupitelja i Spasitelja, 10da se krste i postanu kranima jer, ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga, ne moe ui u kraljevstvo Bojee.

    11Te i druge stvari, koje e se svidjeti Gospodinu, mogu govoriti njima i drugima. 12Naime, Gospodin u Evanelju kae: Svatko tko mene prizna pred ljudima, i ja u njega priznati pred svojim Ocem, koji je na nebesimaf. 13I: Tko se stidi mene i mojih rijei, toga e se i Sin ovjeji stidjeti, kad doe u svojoj slavi i u slavi Oevoj i svetih anelag.

    14I sva braa, gdje god jesu, neka imaju na umu da su darovali sebe i prepustili svoja tjelesa Gospodinu naemu Isusu Kristu, i za njegovu ljubav moraju se izloiti neprijateljima, kako vidljivima tako i nevidljivima. 15Naime, Gospodin kae: Tko izgubi svoj ivot radi mene, spasit e ga u ivotu vjenomuh. 16Blaeni koji trpe pro-aMt 10,16 bLk 16,2; Heb 13,17 c1 Pet 2.13 dMt 28,19 eIv 3,5 fMt 10,32 gLk 9,26 hMk 8,35; Lk 9,24

    MONTAZAnova.indd 46MONTAZAnova.indd 46 28.4.2005 12:04:0428.4.2005 12:04:04

  • 47

    NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    47

    gonstvo radi pravde, jer je njihovo kraljevstvo nebeskoa. 17Ako su mene progonili, i vas e progonitib. 18Ako vas progone u jednomu gradu, bjeite u drugic! 19Blaeni ste kad vas budu ljudi mrzili i zlo vam govorili i kad vas budu odijelili, predbacivali vam i izbacili vae ime kao zlo i kad budu lano govorili protiv vas radi mened. 20Radujte se u onaj dan i kliktajte, jer je velika vaa plaa u nebe-simae. 21A vama, svojim prijateljima, kaem: Nemojte ih se plaiti, niti se bojte onih, koji ubijaju tijelo i poslije toga vie nemaju to initif. 22Gledajte da se ne uznemirujeteg! Jer u svojoj strpljivosti posjedovat ete svoj ivoth. 23A tko bude ustrajao do konca, taj e se spasitii.

    17. O propovjednicima1Neka nijedan brat ne propovijeda protiv obiaja i propisa svete

    Rimske crkve te ako mu nije doputeno od njegova ministra! 2A ministar neka pazi da slubu nepromiljeno nekomu ne dopusti! 3Ipak, sva braa neka propovijedaju djelima! 4I nijedan ministar ili propovjednik neka sebi ne prisvaja slubu (poloaj) meu braom, ili slubu propovijedanja, nego u koji god mu as bude naloeno, neka bez ikakva protivljenja napusti svoju slubu!

    5Stoga, u ljubavi koja je Bogj, vrue molim svu svoju brau propovjednike, molitelje, radnike, kako klerike, tako i laike, da se nastoje u svemu poniziti, 6da se ne hvastaju ni da u sebi uivaju, niti da se iznutra s dobrih rijei i djela uznose, ak s nikakva dobra koje Bog u njima i po njima katkada govori ili ini i izvruje, 7po onome to kae Gospodin: Ali ne radujte se toliko tomu to vam se duhovi pokoravajuk.

    8I vrsto znajmo da nam pripadaju samo mane i grijesi. 9tovie, treba se radovati kad upadnemo u razliite kunjel, i kad radi ivota aMt 5,10 bIv 15,20 cMt 10,23 dLk 6,22; Mt 5,11 eMt 5,12; Lk 6,23 fLk 12,4; 10,28 gMt 24,6 hLk 21,19 iMt 10,22; 24,13 jIv 4,8.16 kLk 10,20 lJak 1,2

    MONTAZAnova.indd 47MONTAZAnova.indd 47 28.4.2005 12:04:0428.4.2005 12:04:04

  • 48

    NPr NEPOTVRENO PRAVILO

    48

    vjenoga podnosimo u ovome svijetu svakakve tjeskobe i patnje due i tijela.

    10Svi se, dakle, brao, uvajmo svake oholosti i isprazne slave! 11uvajmo se mudrosti ovoga svijeta i razboritosti tijela: 12doista, duh tijela hoe i mnogo nastoji imati rijei, ali malo nastoji imati djela, i ne trai unutarnju bogoljubnost i svetost duha, nego hoe i eli bogoljubnost i svetost koje se naizvan pokazuju ljudima. 13I to su oni o kojima kae Gospodin: Doista, kaem vam, primili su svoju plaua.

    14 Duh Gospodinov pak hoe da se tijelo umrtvi i prezre, bez cijene i zapostavljeno i pogrivano; 15i tei za poniznou i strplji-vou, za istom jednostavnou i istinskim mirom duha; 16i uvijek i povrh svega eli boanski strah, i boansku mudrost, i boansku ljubav Oca i Sina i Duha Svetoga.

    17I sva dobra uzvraajmo Gospodinu Bogu, svevinjemu i vrhovnomu, i priznajmo da su njegova sva dobra,i za sva zahvaljujmo njemu,od kojega sva dobra proizlaze.

    18I neka sam Svevinji i Vrhovni,jedini pravi Bog, ima i neka se njemu uzvraaju,i neka on jedini prima:sve asti i poklonstva,sve pohvale i blagoslivljanja,sve milosti i svu slavu,

    19jer njegovo je sve dobro,i on je jedini dobar.

    20I kad vidimo ili ujemoda se zlo govori ili ini, ili da se huli na Boga,

    aMt 6,2

    MONTAZAnova.indd 48MONTAZAnova.indd 48 28.4.2005 12:04:0528.4.2005 12:04:05

  • 49

    NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    49

    tada mi dobro govorimo i inimoi hvalimo Gospoda, koji je blagoslovljen u vjekovea!Amen.

    18. Kako se imaju sastajati provincijali1Svake godine svaki provincijal, na blagdan svetoga Mihovila

    arkanela, moe se, gdje god im se svidi, sastati sa svojom braom da raspravljaju o onome to se odnosi na Boga. 2Svi pak ministri, koji prebivaju u krajevima s onu stranu mora ili planina, neka je-dnom u tri godine, a ostali ministri jednom u godini, na blagdan Duhova dou na kapitul kod crkve svete Marije Porcijunkulske, 3osim ako ministar i sluga cijeloga bratstva nije drukije odredio.

    19. Neka braa ive katoliki!1Neka sva braa budu katolici, neka ive i govore kao katolici!

    2Ako pak netko, bilo rijeima bilo inom, zabludi od katolike vjere i ivota i ne e da se popravi, neka bude potpuno istjeran iz naega bratstva. 3I sve klerike i sve redovnike smatrajmo svojim gospodarima u onome to se odnosi na spas due i ne odstupaju od naega Reda. 4Potujmo u Gospodinu njihov Red i slubu i upra-vljanje!

    20. O ispovijedanju brae i o primanju tijela i krvi Gospodina naega Isusa Krista

    1Moja blagoslovljena braa, kako klerici, tako laici, neka svo-je grijehe ispovijedaju pred sveenicima naega Reda. 2I ako ne mognu, neka se ispovijedaju pred ostalim razboritim i katolikim sveenicima, 3vrsto znajui i drei: od kojega god katolikoga sveenika budu primili pokoru i odrjeenje, bez sumnje e biti odrijeeni od onih grijeha, ako se pobrinu da naloenu im pokoru ponizno i vjerno izvre.aRim 1,25; 9,25

    MONTAZAnova.indd 49MONTAZAnova.indd 49 28.4.2005 12:04:0528.4.2005 12:04:05

  • 50

    NPr NEPOTVRENO PRAVILO

    50

    4Ako pak tada ne mognu imati sveenika, neka se ispovjede svojemu bratu, 5kako kae apostol Jakov: Ispovijedajte svoje gri-jehe jedni drugimaa! 6Ipak, neka zbog ovoga ne propuste obratiti se sveenicima, jer je vlast vezati i opratati grijeheb dana samo sveenicima. 7I tako skrueni i ispovjeeni neka uzimaju tijelo i krv Gospodina naega Isusa Krista, s velikom poniznou i poto-vanjem 8spominjui se onoga, to sm Gospodin kae: Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima ivot vjenic, 9i: Ovo inite na moj spomend!

    21. O pohvali i na govoru to ih braa mogu initi1Sva moja braa, kad god im se svidi, mogu s blagoslovom Bo-

    jim, meu bilo kojim ljudima, navjeivati ovaj ili slian nagovor i pohvalu:

    2Bojte se i astite,hvalite i blagoslivljajte,zahvaljujte i klanjajte se Gospodinu Bogu svemoguemuu Trojstvu i Jedinstvu,Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,Stvoritelju svega!

    3inite pokoru,donesite plodove dostojne pokoree,jer znajte da ete brzo umrijeti!

    4Dajite i dat e vam sef!Opratajte i bit e vam oprotenog!

    5I ako ne oprostite ljudima njihove grijehe,

    aJak 5,16 bMt 16,10; 18,18 cIv 6,55dLk 22,19; 1 Kor 11,24 eMt 3,2; Lk 3,8 fLk 6,38 gLk 6,37

    MONTAZAnova.indd 50MONTAZAnova.indd 50 28.4.2005 12:04:0528.4.2005 12:04:05

  • 51

    NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    51

    Gospodin ne e vama oprostiti vae grijehea.

    6 Ispovijedajte sve svoje grijeheb!7Blaeni koji umiru u pokori,jer e biti u kraljevstvu nebeskomu!

    8Jao onima koji ne umiru u pokori,jer e biti sinovi avla,ija djela ine,i otii e u oganj vjeni.

    9uvajte se i uzdrite se od svakoga zla,i u dobru ustrajte do svretka!

    22. O opominjanju brae1Brao, svakolika, imajmo na pameti to kae Gospodin: Lju-

    bite svoje neprijatelje i inite dobro onima koji vas mrzec! 2Jer i Gospodin na Isus Krist, ije stope treba slijediti, nazvao je prija-teljem svoga izdajnika i svojevoljno se predao svojim raspinjatelji-ma. 3Dakle, prijatelji su nai svi oni koji nam nepravedno nanose patnje i tjeskobe, sramote i nepravde, bolove i muenja, mueni-tvo i smrt. 4Te moramo veoma ljubiti jer iz toga, to nam nanose, imamo ivot vjeni.

    5A mrzimo svoje tijelo s njegovim manama i grijesima jer ono, ivei tjelesno, hoe nam oteti ljubav prema Gospodinu naemu Isusu Kristu i ivot vjeni, i smo sebe sa svime izgubiti u paklu; 6budui da smo mi po svojoj krivnji smrdljivi, bijedni i protivni dobru, a na zlo brzi i skloni, 7jer kao to Gospodin kae u Evan-elju: Iz ljudskoga srca vrve i izlaze zle misli, preljubi, bludnosti, ubojstva, krae, krtosti, nepravde, prijevare, bestidnost, zlo oko, lana svjedoanstva, bogopsovke, oholost. 8Sva ta zla iznutra, iz ovjejega srca proizilaze, i to je ono, to oneiuje ovjekad.

    aMt 6,15; Mk 11,26 bJak 5,16 cMt 5,44 ; Lk 6,27dMt 5,19.20; Mk 7,21-23

    MONTAZAnova.indd 51MONTAZAnova.indd 51 28.4.2005 12:04:0528.4.2005 12:04:05

  • 52

    NPr NEPOTVRENO PRAVILO

    52

    9Sada pak, poto smo ostavili svijet, nemamo nita drugo initi, osim da brino slijedimo volju Gospodinovu i da se njemu svia-mo.

    10Pripazimo veoma da ne budemo zemlja uz put, ili kamenita, ili trnjevita, 11po onomu to Gospodin kae u Evanelju: Sjeme je rije Boja. 12Koje je palo na put i pogaeno je, to su oni koji slu-aju rije i ne razumiju je, 13i avao odmah dolazi i grabi ono, to je posijano u njihovu srcu i odnosi iz njihovih srdaca rije, da se vjerujui ne spase.

    14A koje je palo na kamenito tlo, to su oni koji, kad uju rije, odmah je s veseljem prime. 15Ali kad nadoe nevolja i progonstvo zbog rijei, odmah se sablazne, i ti nemaju u sebi korijena, nego su nestalni, jer neko vrijeme vjeruju, a za vrijeme kunje otpadaju.

    16A ono koje je palo u trnje, to su oni, koji sluaju rije Boju, 17ali brige i nevolje ovoga vijeka, obmana bogatstva, poude sa svim drugim navale, ugue rije, i biva bez ploda.

    18Ono pak koje je posijano na dobro tlo, to su oni koji uju rije i uvaju je u dobru i najboljemu srcu te u strpljivosti donose ploda.

    19I stoga mi brao, kako kae Gospodin, ostavimo da mrtvaci pokopavaju svoje mrtveb!

    20I veoma se uvajmo zloe i prepredenosti sotone, koji hoe da ovjek svoj duh i srce nema usmjerene prema Gospodinu; 21i salijeui ljudsko srce, pod vidom neke nagrade ili pomoi, eli iz pamenja ugrabiti i uguiti rije i zapovijedi Boje, i hoe svjeto-vnim poslovima i brigom zaslijepiti srce ovjeka i ondje stanovati, 22kako kae Gospodin: Kad neisti duh izae iz ovjeka, luta po su-him i bezvodnim mjestima traei poinak. Ali, kako ga ne nalazi, kae:Vratit u se u kuu svoju, odakle sam izaao. 23Kad se vrati, nae je praznu, pometenu i ukraenu. 24Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih zlih duhova, gorih od sebe, te uu i tu se nastane. I posljednje stanje onoga ovjeka postaje gore od preanjegac.aMt 13,19-2; Mk 4,15-9; bMt 8,22 cLk 11, 24-6; Lk 8,11-15 Mt 12,43-5

    MONTAZAnova.indd 52MONTAZAnova.indd 52 28.4.2005 12:04:0528.4.2005 12:04:05

  • 53

    NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    53

    25Stoga, sva brao, veoma se uvajmo da svoj duh i srce ne izgu-bimo ili odvratimo od Gospodina! 26Nego u svetoj ljubavi, koja je Bog, molim svu brau, kako ministre tako i druge da, odstranivi svaku prepreku i odbacivi svaku brigu i uurbanost, najboljim moguim nainom treba sluiti, ljubiti, klanjati se i astiti Gospo-dina Boga, istim srcem i istim duhom, to on iznad svega trai.

    27I u sebi uvijek izgraujmo stan i prebivalite njemu, koji je Gospodin svemogui Bog, Otac i Sin i Duh Sveti, 28koji kae: Bdij-te, dakle, i molite svaki as, da biste mogli umaknuti svemu zlu, to se ima dogoditi i stati pred Sinom ovjejima. 29A kad ustanete da molite, recite: Oe na, koji jesi na nebesimab! 30I klanjajmo se njemu istim srcem jer treba uvijek moliti i nikada klonutic. 31Nai-me, Otac trai takve klanjatelje. 32 Bog je duh i, koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istinid.

    33I njemu se utjeimo kao pastiru i nadgledniku naih duae; 34on kae: Ja sam pastir dobri koji pasem svoje ovce i polaem svoj ivot za svoje ovcef. 35Vi ste pak svi braa! 36I Ocem zvati nemojte nikoga na zemlji! Jedan je, naime, va Otac, koji je na nebesima. 37Niti se nazivajte uiteljima; jedan je, naime, va Uitelj, koji je na nebesima, Kristg. 38Ako ostanete u meni, i rijei moje ostanu u vama, itite to god hoete, i bit e vamh. 39Gdje god su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam ja meu njimai. 40Evo, ja sam s vama do svretka svijetaj. 41Rijei, koje sam vam govorio, duh su i ivotk. 42Ja sam put, istina i ivot.

    43Dakle, drimo rijei, ivot i nauk i sveto Evanelje onoga, koji se udostojao moliti za nas svoga Oca i oitovati nam njegovo ime 44govorei: Oe, objavio sam tvoje ime onima, koje si mi dao. 45Jer rijei, koje si mi predao, predao sam njima, i oni su ih primili i upo-znali su da sam od tebe iziao, te povjerovali da si me ti poslao.

    aLk 21,36 bMk 11,25; Mt 6,9 cLk 18,1dIv 4,23-24 e1Pet 2,25 fIv 10,11-15gMt 23,9-10 hIv 15,7 iMt 18,20 jMt 28,20 kIv 6,63-64

    MONTAZAnova.indd 53MONTAZAnova.indd 53 28.4.2005 12:04:0628.4.2005 12:04:06

  • 54

    NPr NEPOTVRENO PRAVILO

    54

    46Za njih ja molim, ne molim za svijet, nego za one koje si mi predao, jer su tvoji i sve moje i tvoje je. 47Oe sveti, uvaj u svoje-mu imenu koje si mi dao, da budu jedno kao i mi. 48To govorim u svijetu, da oni imadnu u tebi moju radost u svoj punini. 49Ja sam im predao tvoju rije, i svijet ih mrzi jer nisu od svijeta, kao to ni ja nisam od svijeta. 50Ne molim da ih digne sa svijeta, nego da ih ouva od Zloga.

    51Posveti ih u istini! Tvoja je rije istina. 52Kao to ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. 53Ja sebe samoga posveujem za njih da i oni budu posveeni u istini.

    54Ne molim samo za njih, nego za one koji e po njihovoj rijei povjerovati u mene, 55da se svi sliju u jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si ljubio njih kao to si mene ljubio. 56I obznanio sam im tvoje ime da ljubav, kojom si mene ljubio, bude u njima, i ja u njima. 57Oe, hou da i oni, koje si mi dao, budu sa mnom, gdje sam ja, da gledaju tvoju svjetlost u tvojemu kraljevstvua! Amen.

    23. Molitva, pohvala i zahvala1 Svemogui, svevinji, presveti i najvii Boe,Oe sveti i pravedni, Gospodaru, Kralju neba i zemljeb,zahvaljujemo ti radi tebe samoga,

    2jer si svojom svetom voljomi po svojemu jedinomu Sinu, u Duhu Svetomu,stvorio sva duhovna i tjelesna bia.

    3Stvorio si nas na svoju sliku i prilikui stavio u rajc.

    aIv 17, 6-26 bMt 11,25; Lk 10,21 cPat 1,26-27; 2,15

    MONTAZAnova.indd 54MONTAZAnova.indd 54 28.4.2005 12:04:0628.4.2005 12:04:06

  • 55

    NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    55

    4I mi smo svojom krivnjom pali.5Zahvaljujemo ti, jer, kako si nas po svome Sinu stvorio,kako si htio da mi, zarobljeni, budemo otkupljeni, tako si i po istinitoj i svetoj svojoj ljubavi, kojom si nas ljubio,uinio da se od slavne uvijek Djevicepreblaene svete Marije rodiisti pravi Bog i pravi ovjek,

    6i htio si po njegovu kriu i krvi i mucinas zarobljene otkupiti.

    7I zahvaljujemo ti,jer e isti tvoj Sin opet doiu slavi svojega velianstva, da u oganj vjeni poalje proklete,koji nisu inili pokorui tebe nisu upoznali,

    8i da rekne svima,koji su te upoznali i tebi se klanjali i tebi sluili u pokori: Doite, blagoslovljeni Oca mojega,primiti kraljevstvo koje vam je pripravljeno od poetka svijetaa.

    9I budui da svi mi bijednici i grjenici nismo dostojni tebe imenovati,

    10smjerno prosimoda Gospodin na Isus Krist,

    aMt 25,31-34

    MONTAZAnova.indd 55MONTAZAnova.indd 55 28.4.2005 12:04:0628.4.2005 12:04:06

  • 56

    NPr NEPOTVRENO PRAVILO

    56

    tvoj ljubljeni Sin, koji ti je omilioa,zajedno s Duhom Svetim Tjeiteljem,tebi za sve zahvali,kako se tebi i njemu svia,

    11on koji ti je uvijek dostatan za sve,po komu si nama toliko uinio.Aleluja!

    12I smjerno, radi tvoje ljubavi, molimo slavnu Majku, preblaenu Mariju vazda Djevicu, blaene: Mihovila, Gabrijela, Rafaela i sve redove blaenih duhova, serafa, keruba, prijestolja, poglavica i vla-sti, sila nebeskih, anela i arkanela, 13blaenoga Ivana Krstitelja, Ivana evanelistu, Petra, Pavla i blaene patrijarhe, proroke, nevi-ne, apostole, evaneliste, uenike, muenike, priznavaoce, djevice, 14blaene: Iliju i Henoka i sve svete, koji su bili i koji e biti i koji jesu, 15da, kako se tebi mili, za sve to zahvaljuju tebi, vrhovnomu, pravomu, vjenomu i ivomu Bogu s tvojim predragim Sinom, Go-spodinom naim Isusom Kristom, i s Duhom Svetim Braniteljem u vijeke vjekova. Amen. Aleluja!

    16I mi svi, manja braa, sluge beskorisne, ponizno molimo i vrue prosimo sve koji hoe Gospodinu Bogu sluiti u svetoj Katolikoj crkvi, 17i sve crkvene redove, sveenike, akone i podakone, ako-lite, egzorciste, itae, vratare i sve klerike, 18svekolike redovnike i sve redovnice, 19sve djeake i maliane, siromahe i uboge, kraljeve i knezove, radnike, ratare, sluge i gospodare, 20sve djevice, djevojke i udane, svjetovnjake muke i enske, svu djecu i odrasle, 21mladie i starce, zdrave i bolesne, sve malene i velike, 22i sve puanstvo, rodove, plemena i jezike, sve narode i sve ljude po svemu svijetu, koji jesu i koji e biti, da svi ustrajemo u pravoj vjeri i pokori, jer drukije se nitko ne moe spasiti.

    aMt 3,17

    MONTAZAnova.indd 56MONTAZAnova.indd 56 28.4.2005 12:04:0628.4.2005 12:04:06

  • 57

    NEPOTVRENO PRAVILO NPr

    57

    23Svim srcem, svom duom, svim umom, svom snagom i jakou, svim razumom i svim silamaa, svim poletom, svim uvstvom, svom nutrinom, svim eljama i htijenjima svi ljubimo Gospodina Boga, 24koji daje svima nama cijelo tijelo i cijelu duu, 25koji nas je stvorio, otkupio i spasit e nas samim svojim milosrem, 26koji je uinio i ini sva dobra nama bijednicima i jadnima, trulima i smr-dljivima, nezahvalnima i zlima.

    27Nita, dakle, drugo nemojmo eljeti, nita drugo htjeti,

    neka nam se nita drugo ne svia, niti nas raduje,osim Stvoritelj i Otkupitelj i Spasitelj na, jedini pravi Bog,

    28koji je potpuno dobro, svako dobro, sve dobro,istinito i vrhovno dobro, koji je jedini dobar,koji je poboan i blag, ugodan i sladak,

    29koji je jedini svet, pravedan, istinit i pravian,koji je jedini dobrostiv, nevin i ist,

    30od kojega, po kojemu i u kojemu jestsve pratanje, sva milost, sva slavasvih pokornika, svih pravednika, svih blaenika,koji se skupa vesele u nebu.

    31Neka nas, dakle, nita ne prijei,nita ne razdjeljuje, nita ne rastavlja!

    aMk 12, 30.33; Lk 10,27

    MONTAZAnova.indd 57MONTAZAnova.indd 57 28.4.2005 12:04:0628.4.2005 12:04:06