Specijalistički Rad - Performanse i Analiza Diskova

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Specijlisticki rad na temu hard diskova

Citation preview

Saa Jeremi: Performanse i analiza diskova

Jeremi Saa

Performanse i analiza hard diskova-specijalistiki rad-

Beograd, 2015VISOKA KOLA ELEKTROTEHNIKE I RAUNARSTVA STRUKOVNIH STUDIJASaa Jeremi: Performanse i analiza diskova

Kandidat: Jeremi SaaBroj indeksa: SIKS 2/13Smer: Sigurnost informaciono komunikacionih sistema

Tema: Performanse i analiza diskova

Osnovni zadaci:1. Karakteristike hard diska2. Princip rada hard diska3. Performanse i testiranje hard diskova Hardver: 15 %Softver: 25 %Teorija: 60 %

Beograd, 2015Mentor: _______________________________ Mr Svetlana trbac, profesor

IZVODPredmet specijalistikog rada je performanse i analiza hard diskova. Analiza diskova uraena je pomou dva softvera. U pitanju su programi HD Tune Pro i HD Sentinel. Testovi su raeni na pet hard diska. Testovi na 2.5 innim hard diskovima su uraeni na istom raunaru gde su diskovi bili razliitih kapaciteta, dok je analiza 3.5 innih diskova uraena na kofiguracijama koje su navedene u ovom radu. ABSTRACTSubject of specialist work are the performance and analysis of hard disks . Disk Analysis was done using two software. These are programs HD Tune Pro HD Sentinel . Tests were conducted on four HDD . Tests on a 2.5-inch hard drives were made on the same computer where the discs were various capacities , while the analysis of the 3.5 -inch disks was made on the configurations that are listed in this article.

Sadraj1.UVOD11.1.ISTORIJAT HARD DISKOVA32.KARAKTERISTIKE HARD DISKA92.1.HARD DISK92.2.OSNOVNI DELOVI102.3.OSNOVNE KARAKTERISTIKE HARD DISKA132.4.POVEZIVANJE HARD DISKA162.5.NAJEI KVAROVI203.PRINCIP RADA223.1. SSD diskovi233.2.PRIMER OITAVANJA PODATAKA SA HARD DISKA254.SOFTVER264.1.HD Sentinel264.2. HD Tune Pro265. PERFORMANSE I TESTIRANJE HARD DISKOVA275.1. PERFORMANSE 3.5-innih DISKOVA275.1.1.Benchmark295.1.2. File Benchmark305.1.3. Random Access test325.1.4. Random Seek Time335.2. PERFORMANSE 2.5-innih DISKOVA346.ZAKLJUAK417.INDEKS POJMOVA428.LITERATURA43

Saa Jeremi: Performanse i analiza diskova

1.UVODOvaj rad se bavi performansama i analizom hard diskova. Hard disk se dosta promenio od svoje prvobitne verzije. Stalna potreba za sve veim memorijskim prostorom dovela je do velike ekspanzije hard diskova. Hard disk je jedna od bitnijih komponenti raunara. Napredovalo se u smislu kapaciteta, performansi kao i tehnologiji izrade. Nekada su hard diskovi zauzimali mnogo prostora,bili su velikih dimenzija, imali loije performanse i bili prililno skupi. Hard diskovi sadanjosti su znatno bri, pouzdaniji i znatno manjih gabarita.U dananje vreme skoro svaki desktop raunar, ili server, sadri jedan ili vie hard diskova (HDD). Hard diskove danas moemo nai ak i u ureajima za snimanje video sadraja i kamkordera koji su ranije koristili kasete za skladitenje AV materijala. Svi ovi hard diskovi rade jednu veoma dobru i korisnu stvar, a to je da skladite promenljive digitalne informacije. Hard disk je vrsta sekundarne memorije, koja slui za itanje, pisanje i uvanje podataka. Svaki raunar ima barem jedan hard disk, na kome se nalaze svi podaci neophodni za pokretanje raunara, kao npr. operativni sistem, te on ustvari omoguava raunaru da memorie sve podatke koje korisnik eli da sauva i posle njegovog iskljuenja.Prvo poglavlje se bavi istorijom hard diskova. Opisani su prvi hard diskovi i navedene zanimljive godine vezane za razvoj diskova.U drugom poglavlju su obraene osnovne karakteristike hard diska. Objanjeni su i delovi hard diska i prikazano njihovo mesto u hard disku. Ovo poglavlje se bavi i povezivanjem hard diskova kao i nekim od moguih kvarova.U treem poglavlju je opisan princip rada hard diska kao i primer oitavanja podataka sa hard diska. Takoe je opisan i rad SSD diskova kao i njhova podela.U etvrtom poglavlju su pomenti softveri koji su korieni za merenje performansi diskova.Peto poglavlje se zasniva na praktinom delu. Vreno je merenje performansi diskova u programima HD Sentinel i HD Tune Pro. Testovi na 2.5 innim hard diskovima su raeni na istom raunaru (Dell Inspirion 3521) gde su diskovi bili razliitih kapaciteta, dok je analiza 3.5 innih diskova raena na razliitim konfiguracijama.Dell Inspirion 3521: Intel Core i3-3217U 1.8 Ghz (3MB cashe, 22nm, 18W, 2 jezgra) 4GB RAM DDR3 1600MHz AMD Radeon HD 8730M Windows 7 UltimateDesktop konfiguracija 1: AMD Sempron 2800+ 2GB RAM DDR2 667 MHz ATI Radeon 9550 Windows XP ProDesktop konfiguracija 2: Intel Core i5 3350P 8GB DDR3 667 MHz Nvidia GeForce GTX 650 1GB Windows 7 UltimateNa Dell Inspirion 3521 uraeni su testovi 2.5 innih diskova kapaciteta 1TB i 500GB. Dok su testovi na 3.5 innim diskovima uraeni na desktop konfiguracijama. Na konfiguraciji 1 disk je kapaciteta 80GB dok je na konfiguraciji 2 kapaciteta 1TB.

1.1.ISTORIJAT HARD DISKOVAPrvi hard diskovi bili su velikih gabarita i teki za proizvodnju i njhovo mesto nije bilo unutar raunara. Oni su imali glave za itanje i upis koje su bile u direktnom kontaktu sa povrinom diska. Razlog je bio taj to je tadanja elektronika jedino na taj nain mogla da oita polje na povrini ploe. Upisani podaci upravo zbog direktnog kontakta glava sa ploom nisu bili dovoljno sigurni, a i glave su se brzo troile. IBM kompanija nalazi reenje za ovaj problem. Otkriveno je da promenom dizajna glava one mogu da budu iznad povrine ploa i tako itaju podatke sa istih dok diskovi prolaze ispod njih. Na ovom otkriu utemeljena je dananja tehnologija. IBM (International Business Machines Corporation) predstavila je septembra 1956. godine prvi komercijalno dostupan disk 350 RAMAC u okviru IBM 305 RAMAC sistema, a izumeo ga je Rejnold Donson.

Slika 1.1.1. 350 RAMACPrvi hard disk sastojao se od: magnetne disk memorije sa pristupnim mehanizmom, elektronskih i pneumatskih kontrola za pristupni mehanizam i malog vazdunog kompresora. Bio je dugaak 152 centimetra, visok 172,72 centimetra i dubok 73,66 centimetra. Konfigurisan je sa 50 magnetnih diskova prenika 60,96 centimetra koji su imali 50.000 sektora od kojih je svaki sektor mogao da podri 100 alfanumerikih karaktera imao je kapacitet od 5 miliona karaktera (otprilike 4,4 MB, ali sa karakterom duine 7, a ne 8 bita). Ploe su se rotirale brzinom 1200 rpm. Gustina zapisa podataka bila je oko 2000 bita po kvadratnom inu, a brzina prenosa podataka bila je tada impresivnih 8800 bajta u sekundi. Pristup podacima se vrio pomou dve glave koje su kontrolisane pomou servo mehanizma. Te glave su koristile aluminijumske vazdune leajeve koje su radile pod pritiskom iz eksternog kompresora, to je obezbedilo stabilno odstojanje izmeu glava i ploa. Otkrie beskontaktnog naina upisa i itanja podataka sa magnetne ploe dovelo je do konstrukcije prvog komercijalnog RAMAC-a.

Slika 1.1.2. Unutranjost hard diska 350 RAMACNarednih nekoliko decenija stvari se ne menjaju mnogo jer upotreba raunara u velikoj meri potisnuta u komercijalne interese, a kucni raunar je tek trebao biti izmiljen.1961. godine IBM je napravio prvi disk sa glavama za itanje\upis koje stoje u vazduhu.1967. godine japanske kompanije Hitachi i Toshiba ulaze na trite hard diskova.1974. godine IBM je predstavio model 3340 Winchester kapaciteta 40 i 60 MB, koji je pretea svih dananjih hard diskova. Omoguavao je gustinu zapisa od 1.7 miliona bita po kvadratnom inu.1979. godine osnovana je kompanija Seagate.Seagate firma je 1980. godine proizvela prvi 5.25 inni hard disk prilagoen personalnim raunarima ST-506 kapaciteta 5 MB, 1981. godine sledio je model ST-412 kapaciteta 10 MB. Iste godine IBM thin film head tehnologiju i ubrzava itanje i upisivanje na disku (3 MB u sekundi). Uvoenjem nove tehnologije IBM proizvodi prvi hard disk iji se kapacitet meri gigabajtima, pod nazivom IBM 3380 kapaciteta 2,52 GB. Bio je veliine friidera i teak oko 250 kilograma.1980. godine osniva se amerika kompanija Quantum.1982. godine osnovana je amerika kompanija Maxtor.1983. godine Hard disk postaje sastavni deo raunara pojavom IBM PC XT. U pitanju je bio prvi raunar sa internim hard diskom (Seagate ST-412)

Slika 1.1.3. Seagate ST-4121986. godine u komercijalnu upotrebu ulaze hard diskvoi po IDE standardu veliine 3.5 ina. Razvojem tehnologije dimenzije hard diska su znatno smanjene. IDE standard je jedan od starijih i najvanijih standarda uvedenih za hardver personalnih raunara, iji su koncept dale firme Western Digital i Compaq. Ovim standardom kontrolie se protok podataka izmeu procesora i hard diska. IDE specifikacija je tako dizajnirana da podri dva interna hard diska maksimalnog kapaciteta 512 MB, to je u to vreme korisnicima personalnih raunara bilo imaginarno. Jedna od najveih inovacija uvedenih IDE standardom je integracija funkcija disk kontrolera na sam hard disk. 1988. godine pojavljuje se prvi 2,5 inni hard disk PrairieTek 220. Kapacitet ovog hard diska je bio 20MB i bio je pogodan za korienje u prenosivim raunarima koji su bili na poetku razvitka.Iste godine Samsung ulazi na velika vrata trita hard diskova, nakon to ih je proizvodio za korejsko trite. Godinu dana kasnije, odnosno 1989. godine, Dimi Zu i Nil Bertram (Jimmy Zhu i Neal Bertram) predlau zamenu odvojene granularne mikrostrukture za thin film diskove, koji se i danas koriste.1990. godine IBM izdaje IBM 0681 Redwing, prvi hard disk koji je koristio PRLM (Partial Response Maximum Likelihood) tehnologiju. PRLM je metod za konvertovanje slabog analognog signala sa glave diska u digitalni signal, ime omoguava veu gustinu zapisa.IBM, 1991. godine puta na trite model 0663 Corsair, prvi hard disk sa magnetootpornim glavama. 1992. godine kompanija Integral Peripherals proizvela je prvi hard disk veliine 1,8 ina (Mustang 1820) kapaciteta 20 MB.1993. godine kompanija Western Digital uvela je EIDE standard (Enhanced Integrated Drive Electronics) kao odgovor na ogranienja i zaostajanje IDE specifikacije za novim trendovima, pogotovo za SCSI (Small Computer System Interface) standardom koji je uveden 1986. godine za regulaciju povezivanja i prenosa podataka izmeu raunara i perifernih ureaja. Pri projektovanju morala se, jasno, ouvati kompatibilnost sa postojeim standardom kako bi prelazak bio to bezbolniji. EIDE standard ima podrku za etiri interna ureaja, ukljuujui i CD Rom i strimer ureaje (ureaji koji slue za skladitenje podataka na ketride sa trakom). Gornja granica kapaciteta koju omoguuje EIDA standard je 8,4 GB, a transfer podataka moe dostii vrednosti i do 13 MB/s. Velika brzina prenosa omoguena je upotrebom brzih magistrala kao to su PCI i VESA Local Bus.1994. godine IBM prezentuje LZT (Laser Textured Landing Zones). 1997. godine Seagate je predstavio prvi hard disk koji se obre sa 7200 obrtaja u minuti i koristi Ultra ATA standard. 2000. godine su predstavili prvi hard disk koji se obre sa 15000 obrtaja u minuti, nazvan Cheetah X15.Poetkom 1999. godine IBM puta u prodaju Microdrive, prvi hard disk veliine 1 ina sa kapacitetom 170 MB i 340 MB.

Slika 1.1.4. IBM MicrodriveMarta 2000. godine objavljena su dva proizvoda od strane IBM koji postavljaju rekodrd u skladitenju podataka: the Deskstar 75GXP, kapaciteta 75 GB, i the Deskstar 40GV, kapaciteta 40 GB sa rekordnom gustinom zapisa od 14,3 biliona bita po inu.Iste godine je Maxtor kupio kompaniju Quantum i postaje najvei proizvoa hard diskova.2002. godine Seagate izdaje Barracuda ATA V, prvi SATA (Serial Advanced Technology Attachment) disk.SATA ili Serijski ATA je raunarski port namenjen prvenstveno za hard diskove. SATA je naslednik ATA (ili PATA - engl. Parallel ATA) porta, i nudi teoretski znatno veu brzinu prenosa podataka. Postoje tri generacije: SATA 1, sa brzinom prenosa od 1,5 GBit/s (150 MB/s), SATA 2 (uveden 2005. godine), sa brzinom prenosa od 3 Gbit/s (300 MB/s), SATA 3 (uveden 2009. godine), koja se i danas koristi sa brzinom prenosa od 6 Gbit/s (600 MB/s). Najnovija generacija je SATA express ija brzina prenosa je 8 Gbit/s i 16 Gbit/s i trebala bi da izae ove godine.2003. godine IBM prodaje svoju proizvodnju hard diskova japanskoj kompaniji Hitachi ime prestaje njihov uticaj na razvoj i prezentovanje hard diskova.Iste godine Western Digital izdaje prvi SATA hard disk sa 10.000 obrtaja u minutu, 37GB Raptor.2004. godine Toshiba izdaje MK2001MTN, prvi 0,85 inni hard disk kapaciteta 2 GB na jednoj ploi.2005. godine Toshiba izdaje MK4007 GAL koji je pohranjivao 40 GB na jednoj 1,8 innoj ploi i bio je prvi hard disk koji je koristio perpendikularan (vertikalan) magnetni zapis. Iste godine Toshiba proizvodi diskove veliine 0,85 ina, kapaciteta 4 GB i 8 GB, koji su upisani u Ginisovu knjigu rekorda kao najmanji hard diskovi na svetu.2006. Seagate preuzima Maxtor i iste godine izdaje prvi 2,5 inni hard disk, Momentus 5400.3 za laptop, koji koristi perpendikularan magnetni zapis to mu je povealo kapacitet na 160 GB i Baracuda 7200.10 od 750 GB to je tad bio hard disk sa najveim kapacitetom.2007. godine Hitachi stavlja u prodaju prvi hard disk kapaciteta 1 TB. 2008. godine Seagate izdaje hard disk kapaciteta 1,5 TB, a ve naredne godine Western Digital objavljuje disk kapaciteta 2 TB. 2010 Seagate i Western Digital izbacuju na trite hard disk kapaciteta 3 TB.2010. godine Seagate proizvodi prvi hard disk koji koristi napredno formatiranje od 4,096 bajtova po sektoru, to je zamenilo dotadanje od 512 bajtova po sektoru.2011. godine Seagate izdaje prvi hard disk kapaciteta 4 TB i kupuje kompletnu proizvodnju hard diskova od Samsunga. Iste godine Western Digital poinje preuzimanje Hitachi proizvodnje hard diskova, koje zavrava 2012. godine i osniva krilo pod nazivom HGST (Hitachi Global Storage Technologies).2012. godine Seagate kupuju LaCie, francuskog proizvoaa hard diskova, monitora fle memorija i optikih ureaja. Iste godine Western Digital izbacuje prvi 2,5 inni 5 mm tanki hard disk i prvi 2,5 inni 7 mm tanki hard disk sa 2 ploe, dok HGST objavljuje hard disk punjen helijumom koji treba da obezbedi bolje hlaenje i mogunost poveanja broja ploa sa 5 na 7 u 3,5 innim hard diskovima.2012. godine u trku se ukljuuje i japanska kompanija TDK demonstrirajui 3,5 inni hard disk kapaciteta 2 TB na jednoj ploi.

2.KARAKTERISTIKE HARD DISKA2.1.HARD DISKHard disk, u oznaci HDD (Hard Disk Drive), predstavlja eksternu memoriju raunara. U odnosu na ostale medijume za skladitenje i uvanje podataka HDD je dosta bri, veeg je kapaciteta i veih dimenzija.Hard disk se isporuuje kao posebna komponenta raunarskog sistema. Hard diskovi su velikih kapaciteta, mnogo veih od radne memorije, upravo zbog skladitenja svih neophodnih podataka na raunaru. Veliina hard diskova danas se izraava u terabajtima (TB) (1 TB=1024 GB). Na HDD se nalazi operativni sistem sa instaliranim programima i podacima. Kada se pokrene neki program on se sa HDD uitava u ram memoriju, a potom izvrava.Nain organizovanja podataka na disku odreuje fajl sitem (file system). Fajl sistem je mehanizam koji operativni sistem koristi da bi organizovao datoteke na disku. Sistem deli disk na klastere, a veliina klastera zavisi od fajl sistema i veliine diska. Generalno to je veliina klastera manja, to je iskorienost prostora na disku bolja, ali to utie negativno na performanse, zato je potrebno pronai optimalnu veliinu klastera. Osim klastera, na disku se nalazi i poseban file koji uva sadraj diska FAT (file allocation table) u kojem pie gde se ta nalazi na disku, koliko ima slobodnog prostora i sl. Fajl sisteme koje nudi Windows operativni system su FAT, FAT32 i NTFS. DOS operativni system je koristio FAT fajl system i danas je retko u upotrebi. FAT32 naslednik FAT fajl sistema sa podrkom manjim klasterima i veim kapacitetima diskova. NTFS fajl sistem se preporuuje zbog podrke diskovima dananjih kapaciteta, mogunosti kompresije podataka itd.Ploe unutar HDD presvuene su materijalom dobrih magnetnih svojstava. Ploe rotiraju velikom brzinom. Glave za itanje i upis lebde iznad ploa i one upisuju ili itaju podatke. Glave itaju podatke tako to oitavaju magnetni zapis sa ploa koje se rotiraju. Elektronika upravlja mehanikom diska i ima zadatak da u jednom delu obradi podatke. Elekronski deo hard diska ine processor, interna memorija i elektronski sklop S.M.A.R.T. (Self Monitoring Analysis and Reporting Technology) koji upravlja dogaajima unutar diska. Procesori koriste softver koji slui za upravljanje rada motora, pomeranje glava diska, itanje i upisivanje, itd.Povrina magnetnih ploa podeljena je na trake, sektore i cilindre na kojoj su podaci na disku rasporeeni na poseban nain utvrenim standardom.Koncetrinim krugovima na magnetnim ploama predstavljene su trake dok su sektori elementi od kojih su trake sastavljene. Cilindar ine sve staze na svim ploama koje se nalaze na istom polupreniku. Ovakvom organizacijom postie se racionalno iskorienje povrine za smetanje podataka i time obezbeuje najbri mogui rad hard diska.

Slika 2.1.1. Organizacija upisaHard disk moe biti podeljen na delove (particije). Svrha podele na particije je bolja organizacija podataka, nezavisnost sistemskih podataka i njihovo uvanje u sluaju pada sistema. Hard disk nije podeljen fiziki, meutim raunar particije vidi kao zasebne hard diskove. Svaka particija ima svoju slovnu oznaku, a oznaka C: znai da se radi o sistemskoj particiji. C: se naziva sistemski disk.2.2.OSNOVNI DELOVI Hard diskovi se ne razlikuju mnogo u pogledu delova koji ih sainjavaju. Na prosenom hard disku prvo uoava tampana ploa na kojoj su smetene odgovarajue komponente koje upravljaju ureajem i obezbeuju stabilno napajanje svih delova kako mehanikih tako i elekronskih. Na ploi se nalazi mikroprocesor, ROM, RAM, kontroler i stabilizator napona.

Slika 2.2.1. Delovi hard diskaU ROM-u hard diska smeten je firmver (firmware) i podaci (adiptivi) koji su razliiti za svaki hard disk, a oni omoguavaju da ba ta glava koja je u tom hard disku radi sa ba tim motorom i tim ploama.Moderni hard diskovi imaju integrisanu kontrolersku logiku, dok je kod prvih hard diskova gotovo sva kontrola logika bila van njega.Mikroprocesor diska, izmeu ostalog, obavlja sledee funkcije: kontrolie rad spindle motora, kontrolie rad aktuatora i njegovo pomeranje na taan broj staze, upravljanje tajminzima signala za operacije itanja i upisivanja, implementira funkcije upravljanja napajanjem (power menagment) i koordinie i kontrolie ostale funkcije potrebne za rad hard diska.Vremenom hard diskovi postaju sve napredniji i sve vise funkcija se dodaje na tampanu plou. Koriste se sve moniji procesori i pratei ipovi i vea memorija, da bi mogle da se implementiraju sloenije tehnologije izrada glava, vei propusni opseg i bri interfejs.

Slika 2.2.2. Donja strana SATA hard diska

Osnovni delovi hard diska su: Ploe (diskovi) Motor za okretanje diska Nosa glave (actuator) Osovina Glave za itanje i upisivanjeMedijum za memorisanje kod hard diska je ploa (disk) sa odreenim magnetnim i mehanikim osobinama. Disk se sastoji od noseeg sloja (osnove) koja obeubeuje mehaniku vrstinu i medijuma za memorisanje podataka. Moderni hard diskovi koriste ploe koje su najee izraene od neke vrste plastike (najee su koritene aluminijumske legure, ali i drugi materijali kao to su: staklo, stakleni kompoziti i magnezijumske legure) i presvuene slojem feromagnetnog materijala. Ploe moraju biti izbalansirane kako ne bi dolazilo do horizontalnih vibracija u ureaju. Osnovni podatak o hard disku je njegov prenik. Postoje diskovi razliitih prenika: 5.25 ina 3.5 ina 2.5 ina 1.8 ina 1 inZa pokretanje ploa koristi se poseban motor na iju su osobinu ravnomerno poreane ploe. Motori su jako izdrljivi kako po pitanju velikom broju start/stop ciklusa tako i po velikom broj radnih sati. Da bi brzina rotiranja ploa odrala konstantnom, motor sadri i poseban servo system pomou kojeg koriguje svoj rad.. Nosa glave ima funkciju pozicioniranja glave iznad odreene povrine. Aktuatorom se definie rastojanje izmeu glave i diska. Funkcije koje obavlja akutator su sloene i realizacija ovih funkcija direktno utie na ukupne performance hard diska. Brzina lociranja glave i preciznost direktno je povezana sa brzinom pristupa podacima. Nosa glave je deo hard diska na kome se nalaze glave za itanje i upisivanje. On je izuzetno lagan i brz.Step motori rotiraju osovinu u koracima, odnosno konstrukcija motora definisanim uglovima. Postavljanje rotora u poziciju uzmeu niije mogua. Pozicioniranje aktuatora glave step motorom je na cilindrima koji odgovaraju koracima motora. Usled termikih naprezanja dolazi do deformacije ploa, tako da se prenik diska menja i samm tim menjaju i pozicije oitaanja podataka. Ovakve deformacije step motor ne moe da anulira prepodeavanjem pozicija glave.Aktuator sa kretnim kalemom zauzima poziciju saglasno mehanikoj sili koja se javlja usled elektrine struje koja protie kroz kalem. Kalem se nalazi u polju stalnog magneta. Pozicije zaustavljanja magnetne glae odreene su samo strujom kroz kalem, a ne mehanikim konicama kao kod step motora. Konano pozicioniranje i odravanje pozicije usled termilkih deformacija ostvaruje se servo sistemom, odnosno automatskim sistemom sa povratnom petljom. Ovakav system prati stazu na disku u svim uslovima.Osovina (spindle) je rotirajui dio koji ide od motora do sredine disk ploa i obezbeuje okretanje ploa velikim brzinama.itanje i upisivanje se posredstvom magnetnih glava. Glava se nalazi na nosau koji se pomera i samim tim glavu postavlja iznad bilo kog dela povrine diska.Magnetne glave mogu biti: Feritne Tankoslojne Sa metalom u meugvou Megnetnootporne Velike magnetnootporneGlave za upis i itanje predstavljaju interfejs izmeu magnetnog medijuma diska na kome se nalaze upisani podaci i elekronskih komponenata koje ine ostatak hard diska. Glave su jako bitne, njihov rad odreuje ukupne performance HDD. One predstavljaju jedan od najskupljih delova hard diska. Izraene sun a silicijumskim ploicama malih dimenzija i osetljive su na oteenja i prainu. Glave pretvaraju elektrine signale u magnetne signale i obrnuto. Glave su sa nosaem koji ih pokree povezane preko klizaa (slider). Klizai odravaju rastojanje izmeu glave i ploa, a, takoe, u normalnim uslovima spreavaju da glave padnu na ploe i tako se otete.Kada se HDD iskljui glave se pomeraju na poseban deo ploa na kome nema podataka. Ovaj deo naziva se landing zone (zona sletanja). Zona sletanja se nalazi pored osovine motora ili na rubu ploa. Nakon parkiranja glave se zakljuavaju kako ne bi dolo do neeljenog pomeranja. Kao brava se koristi magnet ili electromagnet.2.3.OSNOVNE KARAKTERISTIKE HARD DISKAPouzdanost je najvanija karakteristika vrstih diskova, jer vea brzina nema smisla ako podaci nisu sigurni. Pouzdanost se izraava kroz MTBF (mean time between failures-srednje vreme izmeu greaka), vrednost i broj paljenja/gaenja.(start/stop cycles) koje disk moe da izdri. Kod modernih diskova MTBF iznosi od nekoliko stotina hiljada do nekoliko miliona sati pre greke, a broj paljenja/gaenja se kree od nekoliko desetina hiljada do nekoliko stotina hiljada puta. Pouzdanost hard diskova se poveava kako proizvoai usavravaju proces proizvodnje i ugrauju nove tehnologije za poboljanje pouzdanosti, ali ipak teko je poboljati pouzdanost neega to se rapidno menja.Performanse diska predstavljaju jedan od faktora koji najvie utiu na ukupne performanse sistema, jer predstavljaju jedno od uskih grla, pa im se povea brzina diska to se oseti u svakodnevnom radu. Brzina vrstih diskova zavisi od veeg broja parametara: brzine rotacije ploa, gustine zapisa podataka i brzine pomeranja glava (unutranji faktori), ali na nju moe drastino uticati i sam kontroler, tj. elektronika hard diska, kao i fajl sistem itd. (spoljanji faktori). Karakteristike koje najvie utiu na perfomanse diska su vreme pozicioniranja i brzina prenosa podataka (data transfer rate).Brzina rotcije ploa u velikoj meri utie na ukupne perfomanse hard diska, jer se njenim poveavanjem u isto vreme poboljavaju i brzina prenosa i vreme pristupa (kroz smanjenje latencije). Ona predstavlja broj kojim se najlake mogu odrediti perfomanse hard diska. Brzina rotacija ploa se takoe poveava i taj trend e se sigurno nastaviti, jer se poveanjem brzine rotacije ploa poboljava i vreme sluajnog pristupa (random acces) i brzina sekvencijalnog itanja i upisivanja.Latencija (latency) je takoe vana, predstavlja vreme koje je potrebno ploi diska da se okrene i da se glava koja se ve nalazi na odgovarajuoj traci postavi iznad traenog sektora i takoe se izraava u milisekundama. To vreme najvie zavisi od brzine rotacije ploa, a najee se koriste prosena latentnost i latentnost u najgorem sluaju. Vreme pristupa (access time) predstavlja zbir vremena traenja i latencije.Vreme traenja (seek time) je najvanija od karakteristika pozicioniranja, predstavlja proseno vreme koje je potrebno da bi se glave pomerile izmeu dve trake na sluajnoj udaljenosti. Ovo vreme dosta zavisi od mehanikih karakteristika diska i od meusobne udaljenosti izmeu traka i izraava se u milisekundama. Proseno vreme traenja kod modernih diskova iznosi od 4 ms (kod najboljih Ultra SCSI diskova) do prosenih 8-12 ms kod najrasprostranjenijih EIDE diskova. Osim prosenog vremena traenja koristi se i vreme traenja izmeu dve susedne trake (track-to-track seek tipino od 1 ms do 4 ms), izmeu dve najudaljenije trake (full stroke seek time oko 20 ms).Pri specifinim upotrebama raunara, hard disk moe raditi u reimu estog itanja malih koliina podataka sa razliitih delova diska, to moe biti sluaj recimo kod servera baza podataka. U tom sluaju veliku ulogu igra vreme potrebno za pojedinani pristup nekom sektoru. Ono se sastoji iz vremena potrebnog da se glave dovedu do odgovarajueg cilindra i vremena potrebnog da se disk okrene do traenog sektora. Ovo drugo vreme je krae ako je vea brzina obrtanja i proseno je jednako polovini trajanja jedne revolucije (obrtaja) diska. Prvo vreme zavisi od brzine pomeranja glave.Postoje dva osnovna metoda pomeranja glave. Nekada se ruica sa glavama pomerala stepper motorom, ali je ta ideja naputena kao spora i komplikovana za hladjenje. Novi mehanizam koristi sistem slian zvunicima pa je otud dobio ime voice coil. Sastoji se od elektro-magneta koji povlai ruicu sa glavama prema centru diska i sistema opruga koje vuku ruicu u suprotnom smeru. Elektronika menja jainu struje i tako utie na snagu magnetnog polja i na taj nain dovodi glave na eljeni cilindar. Ruice sa glavama se izradjuju da budu to lake tako da nema nikakvih problema sa grejanjem, a brzina je nekoliko puta vea od sistema sa stepper motorom. Znaajna prednost je i to to opruge u sluaju nestanka struje povlae glave van oblasti sa podacima i tako spreavaju padanje glava i tako eventualno oteenje ploa diska koje moe dovesti do gubitka podataka.Gustina zapisa po hard disk ploi nastavlja da se poveava neverovatnom brzinom i ak prevazilazi neka optimistika predvianja od pre nekoliko godina. Gustina je ograniena tehnologijom. Ogranienja su diktirana pre svega tipom magnetnog medijuma, veliinom glave za itanje i upisivanje, kao i rastojanjem izmeu glave i medijuma. to je vea gustina memorisanja krae je i rastojanje izmeu pisti, a to znai da je tee odravati tanu i preciznu pozicioniranost glave u odnosu na disk.Gustina pakovanja staza predstavlja broj staza koje se nalaze na jednom inu poluprenika hard diska. Bitska gustina ukazuje na broj bitova koji se mogu smestiti na jedan in staze. Ove dve veliine se esto izraavaju kombinovano kao broj bita po kvadratnom inu. Poto se bitovi na hard disku predstavljaju orijentacijom magneta, posledica poveavanja gustine jeste meanje magnetnih polja susednih bitova. Kako bi se omoguilo ispravno itanje, razvijene su posebne metode kodiranja i dekodiranja podataka.Kada se govori o kapacitetu hard diska, obino se misli na koliinu prostora koja se moe iskoristiti za smetanje korisnikih podataka. U stvarnosti, kapacitet hard diska je mnogo vei. Pored korisnikih podataka, na hard disku se uva mnogo drugih podataka koje korisnik ne vidi, a koji su neophodni za ispravno funkcionisanje ureaja. U njih spadaju servo podaci, zaglavlja staza i sektora, kao i kodovi za korekciju greaka (Error Correction Codes). Korisniku su, naravno, najbitniji njegovi podaci. Meutim, sa stanovita hard diska, korisniki podaci nemaju neku preteranu upotrebnu vrednost. Geometrija hard diska odreuje se prilikom formatiranja niskog nivoa i tom prilikom se u staze i sektore upisuju zaglavlja koja sadre identifikacione podatke (redni broj) i podatke o statusu (ispravnost), zatim sinhronizacioni podaci koji oznaavaju poetak i kraj staza i sektora, kao i delova sektora koji sadre podatke. Takoe se definiu i razmaci izmeu sektora i staza.Pod geometrijom hard diska se podrazumeva fizika organizacija prostora koji slui za smetanje podataka. Posebni podaci koji se fabriki upisuju na hard disk jesu servo podaci. Usled termikog irenja ploa i feromagnetnog materijala, staze se ne nalaze uvek na istom odstojanju od centra ploe. Zbog ovoga je neophodno obezbediti sistem korekcije poloaja motora. Ovo se radi putem servo podataka. U fabrikama se na ploe pomou posebnih servo pisaa (servo writer) na diskove upisuju servo podaci, to jest markeri na osnovu kojih se odreuje kako treba korigovati poloaj glave da bi podatak bio upisan na pravo mesto i kasnije efikasno proitan.U zavisnosti od naina smetanja servo podataka, postoje dva sistema. Prvi sistem koristi povrinu jedne ploe iskljuivo za servo podatke i jednu glavu iskljuivo za itanje servo podataka. Ovaj sistem se naziva posveeni servo (dedicated servo) i nije naroito efikasan. Pre svega, jedna povrina se koristi iskljuivo za servo podatke i ne moe se koristiti za smetanje servo podataka, to hard disk ini skupljim. Pored toga, ovaj sistem podrazumeva da su sve glave u istom poloaju na ruci koja ih dri, to ne mora biti sluaj. Drugi sistem se zove ugraeni servo (embedded servo) i u njemu se servo podaci nalaze u okviru samih sektora. Ovaj sistem je mnogo efikasniji i koristi ga velika veina modernih hard diskova.Poslednji, ali ne i najmanje vani pomoni podaci koji se nalaze na hard disku jesu kodovi za otkrivanje i korekciju greaka (Error Correction Codes). Prilikom upisa korisnikih podataka u sektor, hard disk izraunava ECC kd koji se upisuje na hard disk iza podatka. Prilikom itanja, iz proitanog podatka se ponovo rauna ECC i poredi s onim koji je upisan na disku; ukoliko se poklapaju, itanje je uspeno obavljeno, a ukoliko se ne poklapaju, itanje se ponavlja i ako nekoliko puta ne bude uspeno, disk smatra da je dolo do greke u itanju. Kao ECC kodovi se koriste Rid-Solomonovi kodovi (Reed-Solomon) koji rade na nivou m-bitnih simbola, a ne na bita. Budui da ovi kodovi ispravljaju greke na nivou simbola, a ne bita, pogodni su za ispravljanje koncentrisanih, paketnih (burst) greaka.Interna brzina prenosa podataka (data transfer rate) prsudno utie na ukupne perfomanse diska. Ona se izraava u MB/s i predstavlja brzinu kojom disk moe da alje podatke sa diska ka sistemu. Na brzinu prenosa presudno utiu brzina rotacije i gustina zapisa podataka. Ovom raunicom se dobija teoretska brzina prenosa, jer na nju dosta utiu i interfejs, keiranje, korekcija greaka, fragmentacija i sam fajl sistem. Brzina takoe zavisi i od organizacije sektora u okviru trake. Nekada se koristio sistem preplitanja. Sektori mogu biti numerisani (poreani) redom, od prvog do poslednjeg u traci. Ranije raunari nisu bili dovoljno brzi da prihvate podatke sa hard diska maksimalnom brzinom samog diska. Zbog toga su sektori bili rasporedjeni tako da ne idu redom ve se neki broj sektora preskakao, kao na primer: 1-7-13-1-2-8-14-3-9-15-4 i tako dalje. Pri ovakvom rasporedu, za itanje cele trake bile bi potrebne tri rotacije. Ovo se zove preplitanje i u ovom primeru iznosi 1:2, to znai da izmeu svaka dva susedna logika sektora preko reda dolaze dva fizika. Odnos 1:1 je bolji ako raunar moe tu brzinu da podri, a najbolji je odnos 1:0. Brzina komunikacija sa raunarom takoe utie na brzinu rada sa hard diskom. Nekada je ta brzina bila toliko mala da je uticala i na organizaciju sektora na disku (u sluaju preplitanja). Rezultat je unapreenje interfejsa. Nekada su hard diskovi bili mahom mehaniki, sa malo vezne elektronike isto koliko da se preda kontrola nad glavama, zapisom i svim ostalim akcijama nekom kontroleru. Kontroleri su bili zasebne kartice i mogli su ak da odreuju i gustinu zapisa. Kasnije su kontroleri postali sloeniji i ubaeni su na same hard diskove. Pomeranje glava, itanje i upis jednog ili vie sektora postali su nevidljivi za raunar, o svemu tome je brinuo kontroler na samom hard disku. Tako kontroler na raunarskoj strani vie nije morao da postoji, od tada je raunar samo izdavao komande. Ovo je dalo proizvoaima mnogo veu slobodu u smiljanju metoda zapisa, organizacije hard diska i svega to bi pomoglo poveanju kapaciteta, brzine i pouzdanosti. Unapreeni su i vezni mehanizmi sa raunarom i metodi i algoritmi keiranja. Ovo je sve dovelo do drastinih ubrzanja u odnosu na poetak.2.4.POVEZIVANJE HARD DISKA Tokom razvoja raunara razvijali su se i standardi za povezivanje hard diskova. Jedan od najvanijih stadarda za povezivanje je IDE standard. Pomou njega kontrolie se protok izmeu hard diska i procesora.U poetku je stepen integracije ipova bio mali pa je veliki problem bio smestiti svu elektroniku i hard disk na jedno mesto. Usavravanjem tehnologije pojavljuje se IDE stadrad pod kojim se podrazumeva da je sva pratea elektronika integrisana na hard disku. Povezivanje se vrilo preko IDE kartica na ISA slotu. Sada se diskovi povezuju direktno na IDE konektore koji se nalaze na ploi raunara.Naprednija verzija IDE stadnarda poznata je pod nazivom EIDE. Poboljani standard kao glavnu prednost imao je veliki transfer podataka u poreenju sa ATA standardom. Veliki transfer podataka zasnivao se na standardnom metodu za prenos izmeu PC i ureaja poznatim pod imenom PIO (Procesor Input/Output).IDE predstavlja prenos bloka podataka sa perifernog ureaja do radne memorije. irina IDE je 16 bita, to omoguava prenos 2 bajta preko 16 linija.Ako je takt magistrale od 8.33 MHz, po formuli T=1/f, dobija se 8.33 miliona perioda u jednoj sekundi. Ako znamo da imamo 8.33 miliona perioda u sekundi i imamo 2 bajta po periodu, znai da imamo prenos od 16.6 miliona bajtova u 1 sekundi, odnosno oko 16 MB po sekundi. Ovo se sve odnosi na prvobitni IDE, odnosno ATA stadard. Novija verzija ATA4 udvostruava broj cilkusa sa 8.33 na 16.6 i samim tim omoguava prenos od 33 MB/sec (dva bajta po periodu). Ovaj standard se jo naziva i UltraDMA, odnosno ATA33. Novija verzija UltraDMA (ATA33) poznata je pod imenom UltraATA 66. Ovaj standard nam omoguava prenos od 66 MB/s. Postoje i UltraATA 100 i UltraATA 133 koji nam nude brzine prenosa od 100 MB/s, odnosno 133 MB/s.

Slika 2.4.1. Povezivanje IDE standardomSATA (Serial ATA) je interfejs za povezivanje ureaja za masono skladitenje. Standard je napraljen kako bi zamenio stari ATA standard. Kod SATA diskova podaci se prenose serijiski (bit po bit), a ne istovremeno kao to je to bio sluaj kod paralelnih ATA diskova. Veza izmeu diska i matine ploe je trakasti kabl koji je znatno ui nego kabl za PATA diskove. Ovi kablovi zauzimaju manje mesta u kuitu raunara a korisnik raunara dobija bolje strujanje vazduha i bolje hlaenje ostalih komponenti raunara. Pored ovih prednosti SATA nam obezbeuje veu brzinu prenosa podataka izmeu diska i matine ploe. Kada su u pitanju ovi diskovi nema potrebe za definisanje master ili slave, jer se na svaki sata konektor koji se nalazi na ploi moe dodeliti (prikljuiti) samo jedan hard disk.Prva generacija SATA standarda nudi brzinu od 1.5 Gbit/s, druga generacija 3 Gbit/s, trea generacija 6 Gbit/s a radi se i na etvrtoj generaciji (SATA Express).

Slika 2.4.2. Povezivanje SATA standardomNakon pojave SATA diskova postali su dostupni RAID (Redundant Arrays of Independent Disks) sistemo hard diskova. Diskovi se kombinuju u jednu logiku jedinicu i time se dobija bri rad diska ili vea sigurnost podataka. Vea sigurnsot se dobija redudantnim upisivanjem podataka na dva diska. Ukoliko jedan disk otkae, kopija podataka je dostupna na drugom disku. Svi pojedinani diskovi iz niza se nazivaju lanovi niza. Informacije o konfiguraciji svakog lana niza se zapisuju u jednom rezervisanom sektoru na disku, koji identifikuje disk kao lana niza. Sve diskove koji su lanovi niza, operativni sistem vidi kao jedan jedinstveni fiziki disk. Kombinovanje diskova u RAID nizove se moe vriti na razne naine, koji se uobiajeno nazivaju RAID nivoima. Razni RAID nivoi imaju razliite nivoe performansi, sigurnosti podataka i cene. U PC raunarima se najee koriste nivoi RAID 0 i RAID 1.U RAID 0 nivou (Striping) podaci koje treba upisati na disk se dele na manje paralelne delove, koji se istovremeno upisuju i to svaki blok na po jedan lan niza. Tim postupkom se dobija bri rad ekvivalentnog diska. Meutim loa strana ovog RAID nivoa je da ako jedan disk iz niza otkae, izgubljeni su kompletni snimljeni podaci (dakle i podaci sa ispravnih lanova niza). Kapacitet ekvivalentnog diska jednak je proizvodu broja lanova niza i kapaciteta najmanjeg lana iz niza. Veliina blokova koji se istovremeno upisuju na lanove niza se moe podeavati u opsegu od 4 do 64kB.Kod RAID 1 nivoa (Mirroring) paralelno se upisuju isti podaci na par hard diskova, odnosno paralelno se oitavaju podaci sa oba diska. Ako jedan od diskova iz ovakvog niza otkae, preostali ispravni disk e nastaviti da funkcionie. Zbog redudancije prilikom upisa podataka na lanove niza, kapacitet ekvivalentnog diska jednak je kapacitetu najmanjeg lana niza. Kod ovog RAID nivoa mogue je umesto neispravnog diska prikljuiti novi rezervni disk, koji e se aktivirati kao potpuna zamena za disk koji je otkazao, to jest na njega e se preneti kopija podataka sa ispravnog lana niza. Prema tome, ako kod RAID nivoa 1 bilo koji disk otkae, pristup podacima e biti mogu sve dok postoji bar jedan ispravan disk u nizu.Tamo gde su zahtevi za sigurnou u brzinom veliki, esto se primenjuju i drugi RAID nivoi nastali kombinacijom 0 i 1. Ovi nivoi obezbeuju i bri pristup podacima i veu sigurnost zbog redudancije prilikom snimanja podataka, ali zato zahtevaju vei broj lanova niza, to naravno znatno utie na cenu takvog raunara.Pored hard diskova koji se zasnivaju na ATA standardu, bilo paralelnom bilo serijskom, u personalnim raunarima, pogotovo onima koji se koriste kao serveri za raunarske mree, se primenjuju i hard diskovi koji rade po SCSI (Small Computer System Interface) standardu.SCSI standard definie posebnu SCSI magistralu koja je preko kontrolera vezana direktno za izlazno ulaznu magistralu raunara. Kontroler je najee u vidu PCI kartice koja se postavlja u PCI slot na matinoj ploi raunara. Kontroler se retko moe nai integrisan na matinoj ploi. Trakasti SCSI kabl se prikljuuje na konektor koji se nalazi na ploi kontrolera.Koristei SCSI interfejs imamo mogunost prikljuenja sedam ureaja na isti kotroler ukoliko je u pitanju uska magistrala, a 15 na iroku magistralu bilo koje vrste. Svi ureaji teko da mogu da stanu u kuite raunara. SCSI omoguava da neki stoje i van kuita. Ako se odluimo za SCSI, moramo potraiti ureaj usklaen sa ASPI (Advanced SCSI Programming Interface) ili SCAM (SCSI Configuration Auto Magically) standardom.Na zadnjoj ploi SCSI kontrolera (koja je uvrena na zadnju stranu kuita raunara) nalazi se poseban konektor na koji se prikljuuju spoljanji SCSI ureaji. Spoljanji SCSI ureaj obino ima dva konektora. Prvi konektor slui za vezu prema SCSI kontroleru, a na drugi konektor se moe prikljuiti sledei spoljanji SCSI ureaj.

Slika 2.4.3. Povezivanje pomou SCSI interfejsaKotroler i svaki SCSI ureaj ima svoj SCSI ID ( identifikacioni broj). Kod uskog SCSI sistema imamo ID brojeve od 0 do 7, a kod irkog od 0 do 15. ID brojeve podeavamo postavljanjem dampera na odgovarajua mesta na SCSI ureaju ili preko okretnih kodnih preklopnika, koji prikazuju izabrani ID broj.Poslednji ureaj u SCSI sistemu, bilo da se radi o unutranjim ili spoljanjim, moraju biti zavreni posebnim otpornicima (terminatorima). Terminatorima se postie prilagoenje impedance na linijama magistrale i signal nesmetano prolazi po magistrali. Oni su u obliku posebnih konektora. Postoje SCSI ureaji koji imaju ugraen termintanor. U tom sluaju on se ukljuuje posebnim kratkospojinicma.Na SCSI ureajima se nalaze kontroleri koji komuniciraju sa glavnim SCSI kontrolerom. Glavni SCSI kontroler upravlja SCSI ureajima. Ovakav koncept prua mogunost korienja magistrale u isto vreme od strane nekoliko SCSI ureaja. Za to vreme mikroprocesor je slobodan.Uporeujui SCSI diskove sa ATA diskovima zakljueno je da su bri, imaju vei kapacitet i veu pouzdanost. Ovi diskovi se retko koriste u kunim raunarima zbog visoke cene i potrebe za posebnim kontrolerom. Primenu su nali u serverima za bitne raunarske mree, gde je primarni factor pouzdanost i brzina. SCSI se preporuuju za mrene serere i raunare koji zahtevaju vei broj perifernih ureaja.2.5.NAJEI KVAROVIMnogobrojni faktori utiu na efikasan rad i funkcionisanje hard diska. Mogu je gubitak podataka, a osim njega, kada je u pitanju pristup podacima mogua je pojava degradacije performansi hard diska koja je prouzrokovana mnogim kvarovima. Nepravilnosti u organizaciji podataka odnosno fajl sistemu, predstavljaju logika oteenja podataka i ovo spada u najjednostavnija oteenja podataka koja mogu nastati kao posledica ozbiljnijeg kvara ili nepravilnog gaenja raunara. Takva oteenja se mogu relativno lako i brzo otkloniti posle ega disk ostaje ispravan.Otkazi elektronskih i mehanikih komponenti spadaju u neke najoiglednije i najee uzroke kvara. Ponekad se ovo otklanja korienjem ispravnih delova sa istog hard diska a zatim se povraaj podataka svodi na jednostavno kopiranje sadraja hard diska koji je popravljen. U nekim situacijama ovo nije najbolji i najefikasniji nain otklanjanja kvara jer zahteva skupu opremu i postojanje iste komore (clean place). Usled nemogunosti normalnog funkcionisanja, hard disk unitava podatke na sebi i ovo se moe predstaviti kao kaskadni efekat koji esto imaju kvarovi elektronskih i mehanikih komponenti.Kod hard diska, podaci se uvaju na magnetnom mediju koji je podloan oteenjima nastalim kao posledica nesavrenosti procesa izrade i opadanja karakteristika magnetnog materijala tokom vremena. Ovde se na ploama pojavljuju oblasti koje ne mogu ispravno uvati podatke i koje predstavljaju defektne oblasti. Osim korisnikih podataka, hard disk sadri i mnoge druge podatke.Jedan sektor sadri identifikacione podatke, sinhronizaciona polja (markeri za poetak i kraj sektora), kd za korekciju greke, korisnike podatke, servo podatke i razmak od sledeeg sektora. Kod staza nalazimo sline podatke koji slue za jednoznanu identifikaciju i obeleavanje poetka i kraja. Oteenje svakog dela ima svoje efekte i ukoliko se sektor ili cela staza nadju u defektnoj oblasti, bilo koji od njegovih delova moe biti oteen. Ako dodje do oteenja identifikacionionih podataka, dolazi do negativnih efekata kao to je npr. to da se ne moe odrediti redni broj sektora ili staze, kao ni njegov status. Podatak se moe initi izgubljenim ili se moe prijaviti kao ispravan iako je zapravo lo. Ako dodje do oteenja sinhronizacionih polja, dolazi i do nemogunosti pronalaenja poetka i kraja staze odnosno sektora, tako da, iako su podaci moda ispravni, hard disk nije u mogunosti da im pristupi jer ne moe da ih pronae. Ukoliko su oteeni servo podaci, hard disk nije u stanju da ispravno navodi glavu. Sve ovo moe da dovede do ozbiljnih oteenja podataka koji se nalaze oko defektne oblasti. Integritet servo podataka je od presudnog znaaja.Oteenja korisnikih podataka i ECC kodova nemaju uticaj na rad hard diska. Ipak, oni uglavnom predstavljaju prve pokazatelje poetka kraja. Moderni hard diskovi ne koriste sve sektore za uvanje podataka, ve samo onoliko koliko je neophodno da bi disk imao nazivni kapacitet. Mnogo vie ima sektora i oni koji se ne koriste imaju ulogu rezervi tako da u situaciji kada neki od sektora postane lo, na njegovo mesto stupa rezervni sektor. Ovakva mogunost se odvija transparentno i naziva se mapiranje defekta (defect mapping). Blagovremeno spasavanje podataka koji se nalaze u ugroenim oblastima se odvija tako to u situaciji da hard disk ustanovi da je za itanje nekog sektora potrebno vie pokuaja, oznaava ga kao loeg i u mapi defekata zapisuje koji rezervni sektor se koristi umesto loeg sektora, a zatim pokuava da izvue podatke iz loeg sektora i da ih iskopira u rezervni. Neki hard diskovi su svesni injenice da se defektne oblasti ire i zbog toga automatski zamenjuju i sektore koji se nalaze oko novootkrivenog loeg sektora, a nekad se zamenjuju i itave staze. U normalnim okolnostima, prilikom skeniranja povrine diska alatima kao to su chkdsk pod Windowsom ili badblocks pod Linuxom se ne vidi prisustvo loih sektora ukoliko se koristi mapiranje defekata ali ograniena je koliina rezervnog prostora. Kada se rezerve istroe, novonastali loi sektori poinju da se vide i prilikom skeniranja i ovo je siguran znak da je hard disk doao pred kraj svog ivotnog veka i da ga to pre treba zameniti.

3.PRINCIP RADAHard disk se sastoji od ravnih diskova (platters) koji su sa obe strane presvueni specijalnim materijalom sposobnim da memorie informacije u magnetskoj ploi. Ploe imaju otvor na centru i privrene su na valjkasti nosa ploa (spindle). Ploe se okreu velikom brzinom pomou specijalnog motora (spindle motor), koji okree nosa. Poto su ploe privrene na nosa, okretanjem nosaa okreu se i ploe.Za itanje i upis koriste se glave (heads) koje su postavljene na slajdere (sliders). Slajderi su postavljeni na nosae slajdera (actuator arms) koji sumehaniki spojeni ( pomeraju se zajedno) i pozicionirani iznad povrine diska pomou ureaja koji se zove aktuator. Kotrolerska logika (tampana ploa) kontrolie aktivnosti svih komponenta diska i komunicira sa ostatkom raunara. Zbog velikog stepena minijaturizacije i poveavanja pouzdanosti, hard disk mora biti izraen sa velikom preciznou. Sama unutranjost hard diska je izolovana od spoljasnjih uticaja jer je hard disk jako osetljiva komponenta. Praina i ostali vidovi kontaminacije su nedopustivi za povrinu ploa jer dovode do trajnog oteenja hard diska i njegovih delova.

Slika 3.1. Unutranjost hard diskaUpis i itanje podataka se vri sa obe strande ploe, prema tome svakoj ploi je dodeljeno dve glave. Na primer hard diska sa dve ploe ima etiri glave. Koncentrine krunice koje glave opisuju po povrinama ploa i na kojima su upisani podaci nazivaju se trakama (tracks), a skup svih takvih krunica, na svim povrinama naziva se cilindrima (cylinders).Svaka traka je,dalje, ugaono podijeljena na sektore ( sectors), koji predstavljaju najmanji blok kome moe da se pristupi. Broj sektora moe biti jednak na svim cilindrima, amoe biti i manji na unutranjim, a vei na spoljnim, da bi se omoguilaravnomernija gustina zapisa i optimalnija upotreba veeg obima spoljnih cilindara. Ta tehnologija se naziva ZBR (Zoned bit recording) i ima za posledicu neravnomernu brzinu transfera sa razliitih delova diska. Podaci se brze prenose sa spoljnih nego sa unutranjih cilindara. Kada disk u sekvencijalnom itanju sadraja hard diska proita sve sektore nekog cilindra glave se pomere na prvi sektor prve trake sledeeg cilindra,a poto je glavi potrebno neko nezanemarljivo vreme za pomeranje ona bi se nalausred sektora koji treba da proita ili ak iza njega. Ovo bi dovelo do toga da je potrebno da glava obie ceo krug dok ne doe na traeni sektor, ime se gubi mnogo vremena, pa se uvodi tehnologija cylinder skew: prvi sektor svakogsledeeg cilindra je pomeren za nekoliko mesta u odnosu na poziciju u prolom cilindru, ime se ovaj problem resava.Postoji jo jedno odstupanje od proste orrganizacije sektora unutar cilindra, koje je uvedeno radi poveanja brzine itanja ili upisivanja. Kada disk u sekvencijalnom itanju sadraja hard diska proita sve sektore nekog cilindra glave se pomere na prvi sektor prve trake sledeeg cilindra, a poto je glavi potrebno neko nezanemarljivo vreme za pomeranje ona bi se nala usred sektora koji treba da proita ili ak iza njega. Ovo bi dovelo do toga da je potrebno da glava obie ceo krug dok ne doe na traeni sektor, ime se gubi mnogo vremena, pa se uvodi tehnologija cylinder skew: prvi sektor svakog sledeeg cilindra je pomeren za nekoliko mesta u odnosu na poziciju u prolom cilindru, ime se ovaj problem reava.3.1. SSD diskoviMagnetni disk trenutno predstavlja najsporiji deo naseg raunara. Hard diskovi se nisu menjali godinama, ostali su potpuno mehaniki sklopoi za magnetno skladitenje podataka. Meutim 2007 godine kada je CES (Consumer Electronics Show) predstavio SSD situacija se znacajno promenila. Hard diskovi su postali znatno bri.

Slika 3.1.1. SSD diskSSD (Solid-State Drive) je ureaj koji za uvanje podataka koristi integrisana kola. SSD nema pokretne ni mehanike delove. Za razliku od drugih medija za skladitenje informacija ne koristi elektro-magnetizam. Skladitenje se vri kao kod fle memorije koja se prikljuluje na USB ulaz. Ovo je delimino tano jer SSD diskovi o flash memorije koriste isti tip memorije za uvanje podataka. Razlika je ta to je SSD predvien da bude u sklopu raunara kao zamena za hard disk dok je flash disk predvien da bude van raunarskog sistema. Korienje memorijskih ipova za uvanje podataka ine SSD mnogo otpornijim na udarce u odnosu na klasian hard disk. SSD je neujan i znatno bri od klasinog hard diska.Solid-State Drive se dele na SLC (Single Level Cell) MLC (Multi Level Cell)Diskovi iz prve grupe (SLC) pri upisu svaki pojedinani bit smetaju u zasebnu eliju, dok MLC diskovi smetaju vie bitova u jednu eliju. SLC i MLC se prilino razlikuju. SLC diskovi su bri i dugotrajniji od MLC diskova ali su manjih kapaciteta od MLC diskova koji imaju manji vek trajanja, vei kapacitet i manju brzinu.Za skladitenje podataka na SSD koristi se elektrilna struja a ne magneti kao kod HDD. Najbitniji delovi SSD diska je kontroler i memoriski ipovi. Ovaj disk koristi niz trantistora, komade silikona i poluprovodnika za prenos elektrine struje. Kao i dosadanji nalini skladitenja podataka i SSD koristi binarni sistem za upis podataka. Niz jedinica i nula predstavlja podatak. Nulom je predstavljen tranzistor koji ne moe da primi elektrinu struju dok jedinica predstavlja tranzistor kroz koji moe da proe elektrilna struja.Kada je disk ili deo diska prazan on se obeleava jedinicama. Svi memorijski elementi u tom delu diska omoguavaju protok struje. Kada je podatak u procesu snimanja, napon se proputa a samo jedan deo silikona koji se zove (Control Gate). Kada je Floating Gate ispunjen elektronima, struja nee prolaziti kroz taj deo i disk e taj deo videti kao nulu.

Slika 3.1.2 Unutranjost SSDUkoliko elimo da piemo ili briemo podatke sa diska, program konvertuje informacije u binarni podatak. Podatak se onda alje u centar za pisanje podataka gde se pretvara u elektrinu struju I koristi se za poravnjavanje tranzistora. Ukoliko elimo da proitamo podatak, centar za itanje podataka alje struju kroz deo koji uva podatke I koji treba da se proita I vraa ga u deo sa jedinicama I nulama. Ovaj deo se alje do programa I predstavlja se kao informacija koju smo eleli da proitamo. Proces pisanja podataka SSD diska nudi nekoliko prednosti, kao to je mogunost korienja diska dok je on u pokretu, ali tehnologija je predmet ogranienja ove mogunosti. Svaki tranzistor moze biti korien do odrejenog broja puta pre nego to ona nece vie biti u funkciji. Svaki disk koristi metodu nivoa potronje (wear level) koja slui da bi se spreilo da se odreeni deo diska prerano potroi. ak I sa ovim kontrolisanim nivoom potronje SSD disk se na kraju treba menjati jer njegovi delovi postaju neupisivi, tj istroeni. SSD diskovi koriste dva tipa memorije za skladitenje podataka: DRAM i NAND. NAND memoriju koristi vie proizvoaa zbog pristupanije cene i mogunosti uvanja podataka bez stalnog izvora napajanja. DRAM memorije su bre i skuplje, meutim ukoliko doe do prekida napajanja, svi podaci se gube.3.2.PRIMER OITAVANJA PODATAKA SA HARD DISKA

U ovom primeru je objanjeno ta se deava u unutranjosti HDD svaki put kad elimo da proitamo neki podatak sa njega. Primer je uproeni ne uzima u obzir disk keiranje, korekciju greaka i druge tehnike koje se koriste za poboljanje performansi i pouzdanosti diska.Pre samog pristupa disku potrebno je da se odredi na kojoj poziciji na disku se nalazi podatak koji elimo da proitamo. To je zadatak aplikacije koja trai podatak, operativnog sistema, sistemskog BIOS-a i specijalnih drajvera za disk. Kada se odredi pozicija vri se prevoenje u geometrijsku poziciju na disku koja je izraena rednim brojem cilindra, glave i sektora ili apsolutnog rednog broja sektora od poetka diska koji sistem (ili aplikacija) eli da proita. Zahtev se dalje alje disku kroz interfejs hard diska tako to se disku poalje ovako stvorena adresa i zahtev za itanje. Kontrolerska logika hard diska prvo proverava da li se traena informacija moda ve nalazi u internom baferu ili u njegovom keu. Ako se nalazi, kontrolorska logika odmah prosleuje podatak preko hard disk interfejsa do odredita bez potrebe da ita sa povrine diska i time se zavrava operacija itanja. U drugom sluaju prelazi se na sledei korak. U veini sluajeva ploe hard diska se ve okreu. Kada to nije sluaj, kao kod laptopova gde power management alje instrukcije disku da zaustavi rotaciju kako bi se utedelo na energiji, onda kontroler diska aktivira spindle motor i dovodi disk do operacione brzine. Kontrolerska logika diska interpretira primljenu adresu, analizira je i ako je potrebno sprovodi dodatne korekcije adrese uzevi u obzir fizike karakteristike konkretnog diska. Broj cilindara odreuje koju stazu na povrini ploe treba da nae i kontrolorska logika daje instrukcije aktuatoru da pomeri glave za itanje i upisivanje na odgovarajui cilindar (stazu). Kada glava doe do pozicije kontrolerska logika aktivira odgovarajuu glavu. Glava tada poinje oitavanje brojeve sektora sa traene staze. Kada se ispod glave nae odgovarajui sektor tada dolazi do itanja sadraja tog sektora. Kontrolerska logika diska preusmerava tok informacija iz hard diska u privremeni bafer ili ke. Kada se to zavri kontrolerska logika alje informacije preko hard disk interfejsa do traenog odredita (najee sistemske memorije) ime je operacija itanja zavrena.4.SOFTVER 4.1.HD SentinelHD Sentinel je softver koji se koristi za testiranje hard diskova. Njegove prednosti se ogledaju u jednostavnom korienju i preglednom prozoru dobijenih informacija i tako omoguava lako i brzo korienje. Iako ima mnogo opcija, tabela i dijagrama i dalje je sve pregledno, dostupno i logino. Postoji grafiki prikaz temperature ihealtha,informacije o tome koliko je hard disk radio od kad je izvaen iz ambalae, koliko mu je sati ivota preostalo, itd... Izlistavanje S.M.A.R.T. parametara omoguava sve ovo. Postoje ak i podaci o tome koliko je koliinski podataka upisano na hard disk (ove) od momenta instaliranja programa, a koliko je iitano.Cena ovog softvera je takodje previsoka, tako da se moe zameniti besplatnom verzijom koja ne sadri sve opcije. Ova verzija se moe nai na internetu. Za sva merenja koriena je verzija HD Sentinel 4.50 Pro

Slika 4.1.1. Korisniki interfejs HD Sentinel 4.50 Pro4.2. HD Tune ProJo jedan od softvera koji se koriste za testiranje hard diskova odnosno merenje performansi, skeniranje greaka na hard disku, provera health-a je HD Tune Pro. Sva merenja izvrena su u verziji HD Tune Pro 5.5. Pored toga, koristi se i za brisanje svih podataka sa diska kao i za mnoge druge stvari. Korisniku daje mnotvo informacija. Komandnim karticama se pristupa opcijama, a rezultat toga je jednostavno korienje i visok stepen preglednosti. Nakon inicijalnog skeniranja sistema, program daje ekstenzivne podatke o pronaenim hard diskovima. Pored svih mogunosti koje nudi HD Tune Pro, on poseduje ograniavajui faktor koji se ogleda u njegovoj previsokoj ceni. Mogua je upotreba besplatne verzije koja daje jedino osnovne podatke i mogunost skeniranja diskova i ne sadri veinu korisnih tekstova.

Slika 4.2.1. Korisniki intefejs HD Tune Pro 5.55. PERFORMANSE I TESTIRANJE HARD DISKOVA 5.1. PERFORMANSE 3.5-innih DISKOVAHard diskovi kojim rasplaemo za merenje performansi iz kategorije 3.5 innih diskova su diskovi kapaciteta 80 GB i 1TB. Testiranja su izvrena na desktop raunarima ije su konfiguracije pomenute u uvodnom delu. Cilj ovog merenja je poreenje ova dva hard diska i izvesti zakljuak koliko su danasnji hard diskovi bolji. Oba diska su proizvedena od strane Seagate korporacije. HDD manjeg kapaciteta je znatno inferiorniji od novog diska kapaciteta 1TB.Maxtor STM3802110A (80GB). Testovi su uraeni na KONFIGURACIJI 1. Na sledeoj slici se vidi da se radi o disku kapaciteta 80GB sa veliinom sektora od 512 bytes sa ATA standardom. Korisnicima je na raspolaganju 74.5 GB. Disk je podeljen na dve particije, prikazana je iskorienost diska koja je izraena za svaku particiju posebno i iznosi 14% za C particiju i 95% za D particiju. to se tie ovog diska HD Tune Pro ne prepoznaje Average Speed i Rotation Speed. Rotation Speed iznosi 7200 RPM. Takoe moemo nai informacije o serijskom broju diska, tipu fajl sistema, baferu itd.

Slika 5.1.1. Info kartica iz programa HD Tune Pro

SEAGATE ST1000DM003 (1TB) dolazi iz serije Barracuda 7200 kapaciteta 1TB od kojih je korisnicima dostupno 931.5 GB. Testovi nad ovim hard diskom uraeni su na KONFIGURACIJI 2. Disk je takoe podeljen na dve particije a iskorienost diska u ovom sluaju iznosi 60% za C particiju i 36% za D particiju na kojoj su smeteni podaci. Prosena brzina je 155MB/s a brzina rotacije je 7200 RPM. Takoe moemo primetiti da se radi o SATA 3 HDD.

Slika 5.1.2. Info kartica HD Tune Pro SEAGATE ST1000DM003 (1TB)5.1.1.BenchmarkHD Tune nam prua mogunost da odradimo Benchmark test hard diska. Ovaj test prikazuje da disk Maxtor STM3802110A (80GB) dostie oko 30 MB/s brzine transfera pri upisu i itanju fajlova i to ga svrstava u nisku klasu obzirom da su danasnji diskovi postiu mnogo vee brzine.

Slika 5.1.1.1. Benchmark test Maxtor STM3802110A (80GB).Kada je u pitanju disk iz serije Barracuda 7200 iji je kapacitet 1 TB HD Tune Benchmark test prikazuje da se radi o disku dobrih performansi i da dostie brzinu oko 206 MB/s pri upisu i itanju fajlova.

Slika 5.1.1.2. Benchmark test SEAGATE ST1000DM003(1TB)Sa prethodne dve slike vidimo razliku izmeu brzine kod gore pomenutih hard diskova. HDD kapaciteta 80GB minimalna brzina iznosi 12.9 MB/s dok je prosena brzina 29.2 MB/s. HDD kapaciteta 1TB minimalna brzina iznosi 38 MB/s dok je prosena brzina 155.2 MB/s.5.1.2. File BenchmarkZa sve hard diskove uraen je File Benchmark za dve razliite duine fajla. Za file length uzete su veliine 128 MB i 256 MB i odraena testiranja kako bi se utvrdio uticaj veliine fajla na brzinu itanja i upisivanja na hard diskovima. Plava linija predstavalja brzinu itanja, dok je crvenom linijom predstavljena brzina upisa.. Slika 5.1.2.1. File Benchmark 128 MB File Length (Maxtor STM3802110A 80GB)

Slika 5.1.2.2. File Benchmark 256 MB File Length (Maxtor STM3802110A 80GB)Posmatrajui naredna merenja oigledno je da se brzina itanja i upisivanja nije znatno promenila. Brzina itanja u prvom sluaju, odnosno kada je duina fajla 128 MB iznosi 29422 KB/s dok je brzina upisa 27285 KB/s. U drugom sluaju, odnosno pri duini fajla od 256 MB brzina itanja iznosi 30021 KB/s dok je brzina itanja 28406 KB/s.

Slika 5.1.2.3. File Benchmark 128 MB File Length (SEAGATE ST1000DM003)

Slika 5.1.2.4. File Benchmark 256 MB File Length (SEAGATE ST1000DM003)to se tie SEAGATE ST1000DM003 brzina itanja pri duini fajla 128 MB iznosi 186207 KB/s, dok je brzina upisa 166841 KB/s. Pri duini fajla od 256 MB stvari se menjaju, odnosno brzina upisa je vea i iznosi 178413 KB/s. Brzina itanja se smanjila i iznosi 168398 KB/s. HDD novije generacije (SEAGATE ST1000DM003) ima vie od dvostruke brzine upisa i itanja u odnosu na stariji disk (Maxtor STM3802110A 80GB).5.1.3. Random Access testDa bi se videle brzine pristupa za razliite veliine trasfera uraen je Random Acces test. Rezultati 3.5-innih diskova prikazano je na slikama koje slede.

Slika 5.1.3.1. Maxtor STM3802110A Random Access test

Slika 5.1.3.2. SEAGATE ST1000DM003 Random Access test5.1.4. Random Seek TimeRandom Seek Time predstavlja proseno vreme koje je potrebno da bi se glave pomerile izmeu dve trake na sluajnoj udaljenosti. Vreme traenja izraava se u milisekundama (ms). Vreme traenja za sve diskove koji su korieni u ovom radu uraeni su u programu HD Sentinel Pro. Na sledee dve slike prikazano je vreme traenja za koriene 3.5-inne diskove. Na ovim slikama se takoe moe videti prosena, maksimalna i minimalna temperatura HDD.

5.1.4.1.Random Seek Time Maxtor STM3802110A HD Sentinel Pro

5.1.4.2.Random Seek Time SEAGATE ST1000DM003 HD Sentinel Pro5.2. PERFORMANSE 2.5-innih DISKOVAHard diskovi kojim rasplaemo za merenje performansi iz kategorije 2.5 innih diskova su diskovi kapaciteta 500GB, 1TB i SSD disk kapaciteta 250GB. Testiranja su izvrena na laptop raunaru Dell Inspirion 3521. Specifikacije raunara pomenute su na poetku ovog rada u uvodnom delu. Uraeni su isti testovi kao i na 3.5-innim diskovima.Seagate ST500lt012-9WS142 (500GB). Radi o disku kapaciteta 500 GB od kojih je 465.8 raspoloivo korisnicima. Veliina sektora je 512 bytes sa SATA 2 standardom. Disk je podeljen na dve particije. Takoe moemo videti iskorienost hard diska po particijama koja iznosni 62% za C i 49 za% D particiju. to se tie Rotation Speed ona iznosi 5400 RPM, dok je Average Speed 76MB/s.Western Digital WDC WD10JPVX (1TB) dolazi iz serije diskova Scorpio Blue. Veliina sektora je 512 bytes. Korisnicima je dostupno 931.5GB. Prosena brzina iznosi 83 MB/s, dok je Rotation Speed 5400 RPM. Disk je podeljen na tri particije iskorienosti 35%, 59% i 37%. U pitanju je hard disk sa SATA 3 standardom.Kingston SKC300s37a240G(240GB). Radi se o SSD disku ijim je korisnicima raspoloivo 223.6GB. Veliina sektora je 512 bytes dok je brzina diska 197 MB/s. Rotaton Speed ne moemo da oitamo jer se ne radi o disku sa ploama ali dovoljno je rei je mnogo bri nego disk od 7200 RPM. U pitanju je SSD disk ds SATA 3 stadnardom. Cena ovog diska je oko 20 000 dinara.Na sledeim slikama uraen je Benchmark test. Na slici 5.2.1 prikazan je Benchmark test za Seagate ST500lt012-9WS142 (500GB).

Slika 5.2.1. Benchmark test Seagate ST500lt012-9WS142 (500GB).Ovaj disk dostie brzinu transfera oko 101 MB/s, dok je za disk Western Digital WDC WD10JPVX (1TB) brzina transfera oko 107MB/s.Benchmark za drugi disk je prikatan na slici 5.2.2.

Slika 5.2.2. Benchmark test Western Digital WDC WD10JPVX (1TB)Kada je pokrenut Benchmark test za SSD disk Kingston SKC300s37a240G(240GB) rezultati su bili oekivani. Brzina transfera je oko 284 MB/s, to ovaj disk ini sjajnim. Transfer rate je duplo vei od ostalih analiziranih diskova sem 3.5-innog diska od 1TB iji je transfer rate oko 206 MB/s.

Slika 5.2.3. Benchmark test Kingston SKC300s37a240G(240GB)Kao i kod 3.5-innih diskova i kod 2.5-innih uraen je File Benchmark. Za File lenght uzete su veliine 128MB i 256MB. Kao to je ve spomenuto plava linija predstavlja brzinu itanja, dok je crvenom linijom predstavljena brzina upisa.

Slika 5.2.4. File Benchmark 128 MB File Length Seagate ST500lt012-9WS142 (500GB)

Slika 5.2.4. File Benchmark 256 MB File Length Seagate ST500lt012-9WS142 (500GB)Brzina itanja pri duini fajla 128 MB iznosi 86597 KB/s dok je brzina pisanja 75676 KB/s. Pri duini fajla od 256MB brzina itanja je 90068 KB/s a pisanja 84765 KB/s.Za disk Western Digital WDC WD10JPVX (1TB) ove vrednosti su 44339 KB/s za itanja, dok je za upis 48592 KB/s pri duini od 128MB. U sluaju duine 256MB brzina itanja je 47844 KB/s, dok je za upis 55638 KB/s.Rezultati Random Access Test prikatazane su za svaki disk posebno.

Slika 5.2.5. Seagate ST500lt012-9WS142 (500GB) Random Access test

Slika 5.2.6. Western Digital WDC WD10JPVX (1TB) Random Access test

Slika 5.2.7. Kingston SKC300s37a240G(240GB)Random Access testKada je u pitanju Random Seek Time SSD disk je neprikosnoven. Rezultati su dobijeni uz pomo softvera HD Sentinel. Za HDD kapaciteta 500GB proseno vreme traenja iznosi 20.15 ms. Kada je u pitanju disk kapaciteta 1TB to vreme iznosi 26.35ms, dok je kod SSD diska proseno vreme traenja 0.22 ms.

5.1.4.1.Random Seek Time Seagate ST500lt012-9WS142 (500GB) HD Sentinel Pro

5.1.4.1.Random Seek Time Western Digital WDC WD10JPVX (1TB) HD Sentinel Pro

5.1.4.1.Random Seek Time Kingston SKC300s37a240G(240GB) HD Sentinel Pro

42

6.ZAKLJUAKCilj je ovog rada je bio objasniti karakteristike hard diska, princip rada i prikazati performanse diskova pomou softvera HD Tune Pro i HD Sentinel. HD Tune Pro se pokazao kao program koji nudi vie mogunosti od drugog pomenutog programa. Testiranjem hard diskova razliitih kapaciteta i razliitog datuma proizodnje dolazi se do zakljuka da tehnologija napreduje iz godine u godinu. Ovo se odnosi na testiranje 3.5-innih diskova gde su testirani diskovi koji su nastali u razliitom vremenskom periodu. Razilika izmeu ova dva diska je velika i primetna u svim testiranjima koja su izvedena. Testovi koji su sprovedeni nad 2.5-innim hard diskovima pokazuju da se radi u diskovima slinih performansi. SSD diskovi su znatno boljih performansi, meutim cena ovih diskova je visoka. SSD predstalja dobro reenje za korisnike koji ele da poveaju brzinu svog raunara. Ukoliko je u pitanju obian korisnik koji raunar koristi za osnovne stvari SSD disk nije neophodan. Krajnji zakljuak bi bio da SSD diskovi predstavljaju budunost u prenosu podataka, dok za skladitenje ostaje da se vidi. Moda e se pojaviti i neki novi vid skladitenja podataka

7.INDEKS POJMOVASaa Jeremi: Performanse i analiza diskova

Aaktuator 11, 12, 22, 25actuator arms 22ATA 6, 7, 17, 20, 27Average Speed 27, 34Bbrzina prenosa 3, 6, 7, 13, 16brzina transfera 35Ccilindar 9, 14, 23, 25corsair 5Ddiskdrive 6, 9, 24EEIDE 6, 14, 17FGglave 3, 5, 9, 11, 12, 13, 14, 15, 22, 23HHeads 4, 22IIBM 3, 4, 5, 6, 7IDE 5, 6, 16, 17Mmotor 9, 11, 12, 13, 14, 15, 22, 25mehanizam 3, 9, 14Ooperativni sistem 1, 9, 18PPATA 7, 17platters 22ploe 3, 4, 8, 9, 11, 13, 15, 17,,22, 25fat 9RRAMAC 3, 4RPM 3, 27, 28, 34Sspindle 11, 12, 22, 25slider 13, 22sektor 3, 7, 9, 13, 14, 15, 16, 18, 20, 21, 23, 25, 27, 34SATA 7, 11, 17, 18, 28, 34SSD 1, 23, 24, 25, 34, 35, 38, 41T testiranje 26, 27, 41track 14, 22

8.LITERATURA

1. Robert Bruce Thompson, Popravka i nadogradnja raunara, Kompjuterska biblioteka, Beograd 20102. http://www.itextreme.org/hardware/197-ssd#.VNjk1vnF9qU3. http://www.benchmark.rs/hardver/4. http://www.sk.rs/2004/04/sktd01.html5. http://hardware.sveznadar.info/6. http://www.hdsentinel.com/7. http://www.seagate.com/8. http://www.pcworld.com/article/127105/article.html