20
NAPISALA I ILUSTRIRALA: MARTINA KRŽELJ, UČENICA OSMOGA RAZREDA

Sovin zadatak

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Martina Krželj, učenica 8. razreda OŠ don MIhovil Pavlinović, Podgora izradila je svoju prvu knjigu za natječaj Moja prva knjiga.

Citation preview

Page 1: Sovin zadatak

NAPISALA I ILUSTRIRALA:

MARTINA KRŽELJ,

UČENICA OSMOGA RAZREDA

Page 2: Sovin zadatak

Slikovnicu napisala i ilustrirala za natječaj

Moja prva knjiga:

Martina Krželj, učenica osmoga razreda

Mentorica:

Vanja Selak, prof. hrvatskoga jezika

OŠ don Mihovila Pavlinovida, Podgora

Prilaz Vida Mihotida 1

21327 Podgora

Školska godina 2014./2015.

Page 3: Sovin zadatak

NAPISALA I ILUSTRIRALA:

MARTINA KRŽELJ,

UČENICA OSMOGA RAZREDA

Page 4: Sovin zadatak

Moje ime je Nova i živim u visokoj krošnji staroga hrasta. Mi sove smo najmu-

drija bida u šumi i naša je mudrost nadaleko poznata. Rađamo se sa čežnjom

u srcu da naučimo što više o svijetu koji nas okružuje. Svaka sova jednog dana

napušta svoje gnijezdo i započinje vlastitu pustolovinu. Kada sam bila tek ptid

radoznala srca, promatrala sam krijesnice. Mislila sam da su to zvjezdice koje

su sišle s neba i plešu po šumi. Nagnula sam se preko ruba gnijezda da ih bo-

lje vidim. Izgubila sam ravnotežu i sve se vrtjelo dok sam padala.

Page 5: Sovin zadatak

Topla zraka sunca dotakla mi je kljun i probudila me. Pogledala sam oko sebe i pogle-

dom tražila nešto poznato. Ugledala sam krošnju svoga stabla visoko prema nebu.

Odavde se činilo kao da dodiruje oblake. Poškakljalo me nešto na nozi. Hodajudi list!

Prepala sam se, ali sam uvidjela da su to vrijedni mravci i mravice. Svatko od njih je

nosio lišde na leđima za svoju nastambu.

- Kako ti ta mrvica može pomodi u izgradnji cijele nastambe? – začuđeno sam ga

upitala.

- Kao što kap po kap čini snažnu rijeku, tako mrvica po mrvica čini najljepšu nas-

tambu.

Page 6: Sovin zadatak

Pozdravila sam se s mravima i sjela na travu. Šuma je bila prekrasna, još orošena

od jutarnje rose i svaki list se krasio svojim biserima. Odjednom ugledam mamu

sovu kako se spušta prema meni. Pogledala me je svojim smeđim očima kao da vi-

di što osjedam. Zagrlila me je snažno, osjedala sam poznat miris i bila sam sigurna.

- Nisam te našla u gnijezdu kad sam se vratila iz lova – zabrinuto reče majka.

Odnijela me je u gnijezdo i opet sam bila na sigurnome. Obedala sam joj da du

ubudude biti opreznija.

Page 7: Sovin zadatak

Prisjedam se rado tog vremena kad sam bila sigurna sa svojom majkom u našem

malom gnijezdu. Sada ja započinjem svoju pustolovinu i napuštam poznato. Radoz-

nalost u meni gori kao plamen kojeg može ugasiti samo znanje. Svatko od nas mo-

ra pronadi svoju mudrost istraživanjem svijeta. Želim naučiti što više, to je moj za-

datak i moja misija.

Page 8: Sovin zadatak

Dugo sam letjela preko nepregledne šume u svojoj potrazi. Umorila sam se i

sjela na najvišu granu zelenoga bora odakle je pogled sezao nadaleko. Odjed-

nom sam čula tužno zavijanje s proplanka u blizini. Pratila sam jaukanje i ugle-

dala psida mekog krzna kako leži na travi.

- Zovem se Bobi, pobjegao sam od kude. – reče i tužno me pogleda.

Uzica mu je zapela za kamen i nije se mogao sam osloboditi. Odlučila sam mu

pomodi, nije baš kao da de moja potraga igdje pobjedi.

Page 9: Sovin zadatak

Trebalo je malo vremena, ali sam ga oslobodila. Rekao je da se kod kude osjedao

usamljeno otkad su njegovi vlasnici dobili dijete. Više se nisu obazirali na njega i

nisu imali vremena za igranje s njim, pa je odlučio pobjedi. Rekla sam mu da u ku-

di sigurno ima vlasnicu koja ga još uvijek voli i brine se za njega. Treba se samo

vratiti i onda de uistinu vidjeti koliku ljubav gaji prema njemu.

- Ne znam nadi put kudi - reče Bobi.

- Ja du ti pomodi - kaže Nova.

Page 10: Sovin zadatak

Opet sam poletjela na onaj visoki bor, a on mi je opisao svoju kudu i vlasnicu.

Kuda je imala nakošeni krov, zelene prozore i vrata, a na svakom prozoru bili

su ljiljani, jer je to bilo gazdaričino omiljeno cvijede. Kudu su okruživali grmovi

ruža od kojih bi cijelo mjesto mirisalo. Ugledala sam kudu i kameni puteljak,

vrijeme je da krenemo.

Page 11: Sovin zadatak

Pratedi puteljak našli smo kudu s ružama i ljiljanima. Gazdarica je prala posuđe

kada ugleda kroz prozor svoga Bobija i potrči. Staklena čaša je pala na pod i

razbila se u tisudu komadida. Tako se osjedalo njeno srce kada je Bobi otišao,

no sada je zacijelilo. Zagrlila ga je, a on je uvidio da tek kad nešto izgubiš, shva-

tiš koliko ti je to značilo. Odlučio je da nikada više nede napustiti svoju gazdari-

cu. Ne kaže se uzalud vjeran kao pas.

Page 12: Sovin zadatak

Pozdravila sam se s Bobijem i otišla natrag u šumu. Naišla sam na močvaru s razno-

likim životinjicama. Skakutale su veselo po bari i uživale u suncu. Odjednom sve

životinje nestadoše, a bara postane tiha i beživotna. Okrenula sam se i ugledala ro-

du crnih krila i dugih nogu. Sve životinje su se preplašile te modne ptice, ali ja ni-

sam imala razloga za strah.

- Što ti radiš ovdje velika rodo? - upita mala sova Nova.

Page 13: Sovin zadatak

Roda je otvorila svoje krilo i vidjela sam trn zaboden među njenim perjem. Re-

kla je da je ona marabu roda Ivka i da ne jede žive životinje. Letjela je iznad

močvare kada se ispred nje stvorila plastična vredica nošena vjetrom. Zaslije-

pila ju je, izgubila je ravnotežu i pala u grm. Sve životinje koje je srela su bile

uplašene, pa nije mogla nadi nekoga tko de joj izvaditi trn. Pomogla sam joj, a

ona mi se zahvalila.

Page 14: Sovin zadatak

Sljededi dan joj je bilo bolje i mogla je letjeti. Nastavila je svoje putovanje

na jug i potragu za starim gnijezdom. Mahnula mi je dok je odlazila u svo-

ju pustolovinu. Kad su je ugledala sitna stvorenja iz bare, pomislila su da

im želi nauditi te se nisu potrudili upoznati ju zbog straha. Nemojte dono-

siti zaključke samo po izgledu, jer ono što je važno jest ono što je unutra.

Ne treba suditi knjigu po koricama, jer vas sadržaj može iznenaditi.

Page 15: Sovin zadatak

Nastavila sam svoju pustolovinu. Letjela sam kroz šumu i odjednom se ispred

mene stvori duk. Sudarili smo se. Pogledala sam ga i bio je prekrasan. Imao

je tamno smeđe perje, kratke uši i najljepše oči koje sam ikada vidjela. Ispri-

čao se i rekao da se žurio i nije pazio kamo ide. Popričali smo i činio se stvar-

no drag. Našli smo se sutra na istom mjestu i imali naš drugi "sudar".

Page 16: Sovin zadatak

Letjeli smo iznad šume zajedno svaki dan i, prije nego što sam to uopde

shvatila, zaljubila sam se. Svaki put kada bih ga vidjela, srce bi mi poludjelo.

Počelo je plesati na ritam ljubavi i nitko i ništa ga nije moglo zaustaviti. Tko

sam ja da naređujem svome srcu, a i da želim ne mogu.

Page 17: Sovin zadatak

Mjeseci su prolazili, vrijeme se mijenjalo, a mi smo čekali svoju malu sovu. Ja-

je smo nježno položili u gnijezdo duboko u duplji drveta. Ujutro bi ga dotakla

samo zraka sunca, jer je ona jedina bila dovoljno nježna za moju bebu.

Čekali smo i čekali, a ljubav je grijala prije osamljenu duplju drveta koja je sa-

da bila živa i čuvala život.

Page 18: Sovin zadatak

Jednog jutra probudila sam se pokraj svog dragana i pogledala jaje. Opna je

počela pucati, a mali kljun je probio svoj put do svjetla. Ptid, malen kao vrh

moga krila, tražio je toplinu i ljubav. Zagrlili smo ga i dali mu obedanje da demo

ga zaštiti od svijeta. U svoj toj sredi sjetila sam se da sam zaboravila pronadi

svoju mudrost. Sjetila sam se mrava Rade, psa Bobija, rode Ivke i svih onih ko-

je sam upoznala u svojoj pustolovini. Oni su me naučili vrijednim poukama, a

mudrost je bila u meni cijelo vrijeme i samo je čekala kada du je otkriti. Treba

biti suosjedajan i pomagati druge u nevolji.

Page 19: Sovin zadatak

Martina o sebi

Zovem se Martina Krželj i dolazim iz maloga

mjesta u podnožju Biokova - Živogošde Porat.

Cijeli svoj život uživam u ribarenju, čitanju, pisa-

nju i crtanju. Hobi mi je ronjenje i skupljanje

školjaka. Svoju sam ljubav prema jezicima otkri-

la na nastavi engleskoga jezika.

Pokušavam uložiti što više truda u ono što radim. Volim čitati i svoje misli i

zapažanja stavljati na papir. Sa svojim literarnim radovima ved godinama

sudjelujem na Lidranu - županijska razina. Ove sam godine sudjelovala i na

županijskom natjecanju iz tehničke kulture te osvojila četvrto mjesto. Vo-

lim se likovno izražavati, a ponekad sate provodim s olovkom u ruci.

Mislim da je ovo za mene idealno natjecanje jer mogu spojiti svoje dvije

velike ljubavi: pisanje i crtanje.

Napisala i ilustrirala:

Maritna Krželj

Page 20: Sovin zadatak

OŠ don Mihovila Pavlinovida, Podgora

ŠG 2014./2015.