Ines Mujčin

Somatoformni poremećaji (hysteria) su poremećaji koji uključuju osjete posredovane autonomnim živčanim sustavom, tj. bez voljne kontrole

Somatoformni poremećaji su karakterizirani fizičkim simptomima za koje ne postoji adekvatno medicinsko objašnjenje. Somatski simptomi prouzrokuju značajan emocionalni stres kao i oštećenje socijalnih i radnih sposobnosti

bolesnik obično odbija svaki pokušaj rasprave o mogućim psihološkim uzrocima poremećaja

U somatoformne poremećaje spadaju: konverzivni poremećaj, somatizacija, somatiformna autonomna disfunkcija, perzistentni somatoformni bolni poremećaj,neurastenija,depersonalizacijsko-deracionalizacijski sindrom i hipohondrija

Konverzivni poremećaj

Klasični simptomi sugeriraju bolest povezanu s nekim neurološkim oštećenjem, iako pregledi pokazuju da tjelesni organi i živčani sustav normalno funkcioniraju. Bolesnici mogu iskusiti djelomičnu ili potpunu kljenut ruku ili nogu. Vid može biti ozbiljno poremećen. Afonija – gubitak normalnog glasa i svih oblika govorenja osim šaputanja; anozmija – gubitak ili poremećaj njušnog osjeta; lažna trudnoća

Konverzivni simptomi su povezani s psihološkim čimbenicima. Pojavljuju se iznenadno u stresogenim situacijama, omogućujući osobi da izbjegne neku djelatnost ili odgovornost ili stekne silno željenu pozornost

Somatiformna autonomna disfunkcijaPacijent se žali na somatske tegobe koje odgovaraju

organskim sistemima koji su pod kontrolom autonomnog nervnog sistema

Najčešće “aficirani” sistemi su:Kardiovaskulami (“srčana nervoza”),respiratomi (psihogena

hiperventilacija i “napadi kašlja”) gastrointenstinalni (“želudačna nervoza” i “nervozom uzrokovane dijareje”).

Simptomi se uglavnom ispoljavaju u dva oblika:Prvi oblik je karakteriziran vegetativnim simptomima kao što

su palpitacije, pretjerano znojenje i tremorSubjektivni i nespecifični simptomi kao što su bolovi, žigovi,

osjećaj vrućine, nadustosti, vrtoglavice i opšte slabosti su karakteristični za drugi oblik ovog poremećaja

Perzistentni somatoformni bolni poremećajPrimarni simptom je uporan i intenzivan bol dva puta češći kod žena nego kod muškaracaPoremećaj se javlja u četvrtom i petom desetljeću životaPoremećaj se javlja relativno kasno jer se tolerancija

na bol smanjuje sa starenjem serotonin glavni neurotransmiter sa mjestom djelovanja

u silaznim inhibitomim putevima uključenih u transmisiju bola

U osnovi bol može biti posttraumatski, neuropatski ili jatrogeni, ali da bi se postavila dijagnoza somatiformnog perzistentnog poremećaja bola mora biti utvrđen psihološki faktor koji ima jasnu i nedvojbenu ulogu u pojavi bolnog simptoma i njegovog širenja.

Simptomi: gubitak energije,smanjenje libida,nesanica,razdražljivost

Ovaj poremećaj samo jedan od oblika maskirane ili somatizirane depresije

NeurastenijaDva tipa : 1. tip- osnovno obilježje je zamor

nakon psihičke aktivnosti koji dovodi do pada efikasnosti u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Pacijenti se žale na neugodne asocijacije i sjećanja, oslabljenu koncentraciju i neefikasnost. Kod 2. tipa dominira osjećanje fizičke i tjelesne iscrpljenosti poslije minimalno uloženog napora.

Kod oba oblika -česte vrtoglavice, intenzivne glavobolje i osjećanje opće nestabilnosti. Pacijenti su zabrinuti zbog svog mentalnog i fizičkog stanja, razdražljivi, depresivni i anksiozni. Ritam spavanja je poremećen sa insomnijom u početnoj fazi, a najčešće hipersomnijom u izraženoj fazi poremećaja.

Depersonalizacijsko-derealizacijski sindrom

Utisak da njihove misli, tijelo i okolina izgledaju nerealnoOsjećaju da gube vlastite misli, sjećanja i emocije ,da im

se tijelo mijenja i postaje “beživotno”, a okolina im izgleda potpuno neprirodnom

U nekim slučajevima pacijenti vide samog sebe sa distance ili svoje mrtvo tijelo

Ovaj poremećaj u čistom i izoliranom oblikuje veoma rijedak

HipohondrijaPacijentova nerealistična i neadekvatna interpretacija

bolova koji su ograničeni na jedan ili najviše dva organska sistema.

Pojedinci posve zaokupljeni strahom od teške i ozbiljne bolesti.

Najčešće se javlja između dvadesete i tridesete godine života.Ovi pacijenti premorbidno: imaju tendenciju da preuveličavaju

i prenaglašavaju benigne somatske senzacije, kao i snižen prag tolerancije za osjećaj tjelesne neugodnosti.

Hipohondrijski poremećaj ima epizodičan tok. Epizode traju od nekoliko mjeseci do godinu dana, a razdvojene su relativno dugim periodima remisije

Pacijenti sa hipohondrijskim poremećajem su rezistentni na psihoterapiju

Kod somatomofnih poremećaja postoji razlika od hipohondara:

Hipohondri su zabrinuti radi opasnosti od bolesti, a ovi radi samih simptoma;hipohondri se najčešće boje jedne određene bolesti, a ovi se žale na niz neorganiziranih simptoma;hipohondri vrlo "znanstveno" opisuju simptome, a ovi dramatiziraju 

SomatizacijaSimptomi se obično javljaju prije 30-te godine starosti i

prisutni su nekoliko godina prije nego se bolesnik obrati psihijatru

Poremećaj je češći u žena nego u muškaraca, u omjeru 20 : 1

Simptomi: glavobolja, mučnine i povraćanja, boli u trbuhu, proljeva ili zatvora stolice, bolnih menstruacija, umora, nesvjestice, boli za vrijeme snošaja i gubitka spolne želje

Iako su ti simptomi u prvom redu fizički, pojavljuju se i tjeskoba i depresija

Ljudi sa somatizacijskim poremećajem svoje simptome opisuju dramatski i emocionalno, često ih opisujući kao "neizdržljive", "neopisive"ili "najteže što se može zamisliti"

Javlja se izvanredna ovisnost. Oni sve više traže pomoć i emocionalnu potporu i mogu se rasrditi kada osjete da im se u tom smislu ne izlazi u susret

Često se opisuju kao ekshibicionisti i napasnici. U pokušaju da manipuliraju drugima, mogu prijetiti samoubistvom ili ga pokušati. Često nezadovoljni medicinskom pomoći koja im se pruža, idu od doktora do doktora

Dijagnoza: Ljudi s poremećajem somatizacije nisu svjesni da je njihov temeljni problem psihološki pa prisiljavaju svog doktora na medicinske preglede i liječenja

Kada doktor ocijeni da je poremećaJ psihološki, somatizacijski se poremećaj može razdvojiti od sličnih psihijatrijskih poremećaja svojim mnogobrojnim simptomima i njihovon sklonošću da traju godinama

Prognoza i liječenje: Liječenje je izuzetno teško. Ljudi sa somatizacijskim poremećajem naginju frustracijama i srditosti na bilo kakav mig da su njihovi simptomi psihički. Zbog toga se doktori ne mogu neposredno baviti problemom kao psihološkim, čak i kada ga prepoznaju

Najbolje liječenje miran, čvrst podupirući odnos sa doktorom koji nudi olakšanje simptoma

Ovakvi su se poremećaji ranije svrstavali u histeriju ili histeričnu neurozu

Depresija nalazi u više od polovice bolesnika sa somatizacijskim poremećajima

Somatska stanja uključuju fiziološke znakove koji prate anksioznost, kao što su brzi otkucaji srca, porast krvnog tlaka i mišićne tenzije koje pojačavaju bol

Izvori:http://psihijatrija.forumhr.com/t195-f450-somatizacijski-poremecaj

http://hr.wikipedia.org/wiki/Somatoformni_poreme%C4%87aj

http://www.vasdoktor.com/medicina-od-a-do-z/psihijatrijske-bolesti/979-somatizacijski-poremecaj

http://psihijatrija.blogspot.com/2011/11/somatoformni-poremecaj.html

http://www.cybermed.hr/clanci/somatizacijski_poremecaj

http://www.medicinabih.info/2010/04/27/somatoformni-poremecaji/