Solareva Suvremena Svj. Književnost

7/25/2019 Solareva Suvremena Svj. Knjievnost

1/22

Skripta Milivoj Solar:Suvremena svjetska knjievnost (1997.)

(od 133. do 276. stranice)

NADREALIZAM

To je pokret koji se nastavlja na dadaizam, odnosno dadaizam na odreen nain prelaziu nadrealizam ! osnovi dadaizma je da "eli sru#iti svaku tradi$iju, koriste%i se pritom $rnim&umorom, ironijom i poru'om (ak i sam se)e ironizira* !z velianje )esmisli$a dadaizamsadr"i i oz)iljnu dimenziju + dimenziju razoaranja koje prelazi u )untovni oaj

Teorija nadrealizma nije dosljedno izvedena nadrealistiki mani-esti (najznaajniji onajiz ./01 utemeljitelja pokreta Andrea 2retona* ne slu"e se dokazivanjem ne'o uvjeravanjem(ima malo -ilozo-ije i znanosti, a mno'o vi#e umjetniko' nada&nu%a* Nadrealistika teorijaak nije prikladna da se doista primijeni u knji"evnom stvarala#tvu (z)o' svoje

protuslovnosti, neusklaenosti* No ona je poti$ajna za suvremeno knji"evno stvarala#tvo jersadr"i istinsko o'orenje, kao i poku#aj da se ono izrazi

Tre)a razlikovati ekspresionizam i nadrealizam Dok je ekspresionizam vi#e na'la#avaosam izraz kao du&ovno porijeklo umjetnosti koja se nikako ne smije ravnati prema stvarnosti,nadrealizam je "elio nasuprot ideji umjetniko' opona#anja stvarnosti istaknuti sasvim nov

pojam stvarnosti

Nadrealizam je )io jedna metoda3 kao teorija knji"evne proizvodnje on je istakao tzvautomatsko pisanje, )ilje"enje sve'a #to dolazi iz podsvijesti sa #to manjim sudjelovanjem

razuma, sa #to manjim stupnjem naknadne interpreta$ije i sa #to manjim sudjelovanjem ono'ave% ranije naueno' i pri&va%eno' iskljuivo z)o' navike i o)iaja

Nadrealisti uvode u knji"evnost na'la#enu slikovitost odreeno' tipa nji&ove su pjesmei prozni sastav$i nalik nizovima slika koje izrazito izazivaju uenje jer stavljaju zajedno

predmete koji pripadaju sasvim razliitim s-erama iskustva (#iva%i stroj na opera$ijskomstolu*, a takva slikovitost prelazi u krajnje neo)ine personi-ika$ije (Dan je polako ulazio uobliku male djevojice koja kuca na vaa vrata* Nadrealizam uvodi u knji"evnost sljede%eini nam se da se z)ilja nekako 4raspada5 na kr&otine i da se ustaljeni red stvari i pojava do temjere poremetio da se 'u)e sve razlike izmeu sna i jave, izmeu ma#te i z)ilje, izmeu

mo'u%e' i nemo'u%e'

Mar$el 6roust U traganju za izgubljenim vremenom

Izravno u okviru nadrealistiko' pokreta nije nastalo ni jedno knji"evno djelo koje )idoista uspjelo iz kr&otina i -ra'menata razorene z)ilje stvoriti novu, umjetniku $jelinu Notakvo djelo je ostvario autor koji nema ni#ta zajedniko s nadrealistikom po)unom Radi se o6roustu i nje'ovom djelu U traganju za izgubljenim vremenom, $iklusu od 7 usko povezani&romana, u kojem je ostvaren jedan, ali najva"niji aspekt nadrealistike teorije Radi se ouspostavljanju nove, prave stvarnosti koja nije ni#ta dru'o do na# "ivot (izreeno u dijelu

$iklusa Pronaeno vrijeme* 8 jedini ivot zbiljski proivljen jest knjievnostsamo

1


2/22

zahvaljujui umjetnosti moemo izai iz sebe upoznati vie svjetova6roust tako smatra dapravi "ivot i pravu stvarnost mo"e 4uspostaviti5 knji"evno djelo

6roust nije odu#evljen 4umjetno#%u z)o' umjetnosti5, a iako te"i nekoj vrsti esteti$izma,nje'ova knji'a "eli )iti ne#to mno'o vi#e od 4lijepe knji'e5 9n detaljno opisuje "ivot

-ran$uske aristokra$ije poetkom 0: stolje%a i to na nain da ne daje stvarni "ivot, ono #tozovemo z)iljskim postojanjem, smisao umjetnosti, ne'o umjetnost mora dati smisao stvarnom"ivotu 6ravi "ivot dostojan ovjeka mo'u% je jedino u romanu, "ivot tre)a mjeriti romanom, ane roman "ivotom (poku#ava o)rnuti tradi$ionalni odnos romana i z)ilje*

6roust nije do danas nadma#en u knji"evnoj te&ni$i opisa sitni& detalja ljudsko' "ivota;to'a se u nje'ovom $iklusu prelamaju 'otovo sva tra'anja za novim knji"evnim izrazomlju)av prema -ra'mentu, ideja razaranja o)ine stvarnosti, svijest o krizi, pa ak i nekorazoaranje koje pro"ima "ivot 'lavno' junaka Nje'ovo djelo postaje novi uzorak romana

)ez o)zira #to se mno'i suvremeni romani suprotstavljaju nje'ovu stilu i idejama

6roust nastoji za&vatiti za'onetku ljudsko' postojanja u vremenu, nastoji s&vatitiprolaznost i odnose izmeu pro#losti i )udu%nosti, nastoji dokinuti vrijeme i uspostaviti)ezvremensku vjenost odnosno neku vjenu sada#njost

Lui'i 6irandello !est osoba trai autora

6irandello o)r%e tradi$ionalni odnos pozorni$e i z)ilje ! spomenutoj drami pozorni$avi#e nije mjesto 'dje se opona#a stvarni "ivot, 'dje se 'lumi ona drama koju u z)ilji

pro"ivljavamo, ne'o je pozorni$a ono mjesto 'dje se stvarni "ivot z)iva jer se svu'dje sva'da

'lumi I 6irandello tvrdi da je umjetnost vrednija od "ivota, a u drami se kon$entrira napro)lem 'lume razla"u%i "ivot na niz 4ulo'a5 koje svatko poku#ava odi'rati pred dru'imatako da nje'ov vlastiti, stvarni "ivot i nije ni#ta dru'o do -ik$ija

Moderno kazali#te poinje tek onda kada je dokraja osvije#tena potre)a da se raskid skazali#nom tradi$ijom ostvaruje jedino kao 4o)nova kazali#ne umjetnosti5, a to znai kada sei u teoriji i u praksi pronau nove mo'u%nosti o)likovanja nee'a #to vi#e ne%e )ititradi$ionalna drama, ali %e ipak )iti samosvojno $jelovito djelo prikladno upravo i jedinokazali#nom izvoenju ;matra se da je )a# mo"da prvi put to uspjelo 6irandellu u nje'ovojdrami

Tematsko


3/22

Tu 4naturalistiku priu5 samo isprekidano priaju lanovi o)itelji, a na pozorni$i sestvarno z)iva ne#to dru'o Na pozorni$i oso)e oznaene kao Direktor drame, 6rvi 'luma$Dru'i 'luma$, =apta i slino pripremaju pro)u nove 6irandellove komedije, ali tada dolazenavedeni lanovi o)itelji, tra"e da se izvede 4nji&ova drama5 i svoju priu iznose u nekoj vrsti

pokusa, na koji direktor drame, 'lum$i i oso)lje pristaju jer i& je zainteresirao za&tjev lanovao)itelji Time su ispremije#ane sve tradi$ionalno jasno uoljive razlike izmeu pozorni$e istvarnosti jer su na pozorni$i stvarni samo 'lum$i, a lanovi o)itelji dolaze iz 4neke dru'estvarnosti5 i oni postaju tada opet svoji vlastiti 'lum$i Do)ivamo tako neki e-ekt slianumno"avanju slika koje se z)iva kad suprotstavimo dva o'ledala nema nikakve z)ilje, uvijekimamo posla samo sa 4slikama neki& slika5 i sve 'lume ne#to #to je ve% opet )ilo uvijek samo'luma 6osljedi$e takvo' dramsko' postupka oituju se u osporavanju tradi$ionalno's&va%anja jedinstva oso)nosti >ao #to ka"e 9ta$ u drami U tome je sva moja tragedija

gospodine" u mom saznanju da svako od nas # vidite # vjeruje da je $jedan$ a nije tako" onpredstavlja $mnoge$ gospodine $mnoge$ prema svojim mogunostima bia koja su u nama

Djelo nije kaotino jer su svi dijelovi drame povezani unutarnjom lo'ikom To nije vi#elo'ika 4do)ro' zapleta i raspleta5, niti je samo lo'ika napetosti izmeu suprotstavljeni&stajali#ta, ve% su to mno'o)rojne varija$ije isti& temeljni& motiva, neprestano vra%anje natemeljni pro)lem aluzije i z)ilje, osvjetljavanje iste situa$ije s uvijek novi& aspekata isposo)nosti da se )analnost svakida#nji$e neprestano iznova poku#a osmisliti

?ames ?o@$e Uliks

! Uliksu nema mno'o -ilozo-sko' o)razla'anja, nema slo"eni& naziva i pojmova koje

)i valjalo pose)no prouavati, nema ni#ta od )itne va"nosti #to se ne )i mo'lo s&vatiti ukontekstu svakida#nji$e ?edino )rojne iluzije ote"avaju razumijevanje Uliksje du'aki nizmanji& ili ve%i& -ra'menata, raznoliki& po temama i po nainu o)rade, niz -ra'menata

povezani& nitima koje se te#ko mo'u nazrijeti u o)inom, kontinuiranom itanju 9n se mo"erazumjeti jedino ako 'a itamo vi#e puta, ako 'a 4proitavamo5 i 4studiramo5

6rijelomno znaenje Uliksa je u upotre)i nove knji"evne te&nike, tzv unutarnje'monolo'a, u kojem pisa$ kao da doslovno slijedi struju neposredni& zapa"anja i sje%anja svo'lika, ne po#tuju%i pritom ni 'ramatika pravila o)likovanja reeni$e Ta je te&nika postala

)itnim o)ilje"jem 4romana struje svijesti5 (naziv stvoren prema zamisli ameriko' psi&olo'a

illiama ?amesa* (6ravim unutarnjim monolo'om napisan je samo posljednji dio romana, asamu te&niku nalazimo i ranije, primjeri$e kod Tolstoja kad se Ana >arenjina odluuje nasamou)ojstvo*

Uliksje latinsko ime za 9diseja, a samo djelo ne nosi samo naslov Bomerova epa ne'ose i razvija u neprestanim analo'ijama izmeu mitski& 9disejevi& lutanja po ;redozemlju izBomerova epa i 4stvarni&5 lutanja ?o@$eova junaka, novovjekovno' 9diseja Leopolda2looma, po nje'ovu rodnom 'radu Du)linu ;vakom )itnom do'aaju Bomerove %disejeod'ovara neki )itni do'aaj u Uliksu, s time #to "ivotno va"nim do'aajima 9disejeva

putovanja od'ovaraju samo )analni pseudodo'aaji )es$iljno' svakida#nje' lutanja 2looma

koji zapravo sje%anjem 4putuje5 u vremenu

3


4/22

I svi ostali likovi u djelu, kao i nji&ovi meuso)ni odnosi, tako su neka parodija ilide'rada$ija likova i odnosa opisani& u %diseji 6enelopi, naprimjer, od'ovara Moll@ 2loomkoja je nim-omanka, pa je njena nevjera parodija vjernosti 6enelope3 2loom je samo du&ovniota$ ;tep&enu Dedalusu, koji od'ovara Telemaku, i prepoznaje svo' o$a upravo pokukaviluku, a ne po juna#tvu, itd >nji"evna te&nika neprestano varira prema ravnomjernojujednaenosti Bomerovi& &eksametara, pa je svaki dio Uliksa o)likovan dru'aijim stilom, unekoj vrsti parodije poznati& i priznati& stilova pro#losti Redom se izmjenjuju stilsrednjovjekovne kronike, realistiko pripovijedanje, naturalistiko 'omilanje detalja i nekitipovi dramski& dijalo'a da )i se na kraju pojavio unutarnji monolo'

Cederi$o ar$ia Lor$a

Lor$a, #panjolski pjesnik, )lizak je nadrealizmu i nje'ove pjesnike slike sadr"e nekusu'estivnu nadstvarnost o)likovanja koje ne mari za mo'u%e i nemo'u%e u z)ilji (pjesma

&rik* 6a ipak on je pjesnik sasvim konkretni& pejsa"a i u'oaja, )lizak tradi$iji pukepopijevke3 on je pjesnik svijeta u kojem stvarno i nestvarno nisu suprotnosti 6jesni#tvo je zanje'a otkri%e svijeta, ono otkriva to #to uvijek )iva skriveno po'ledu unaprijed optere%enom

preduvjerenjima #to valja 'ledati i zapaziti Za nje'a je svijet stvaran jedino preko )oje,zvukova i na'lo zapa"eni& detalja z)ilje, koja se ne mo"e o)u&vatiti u $jelinu, ali se zr$ali usvakom svom djeli%u ako samo doista )iva 4viena5 na pravi nain (pjesma 'omancamjesearka*

6oezija Lor$e naje#%e je stro'o 4lokalna5 i )a# zato je univerzalna Tematika nje'ovepoezije izrazito je moderna i z)o' uestala vra%anja na teme smrti, osamljenosti,

iz'u)ljenosti, oajanja i smisla samo' pjesni#tva Z)irkaPjesnik u (e) *orku o)rauje nekuvrstu 4sudara5 pjesnike osje%ajnosti s te&nikom $iviliza$ijom vele'rada, 4sudara5 kojinu"no postaje suko)om i koji z)o' to'a prelazi u neku vrstu drame iskazivanja neiskazivo'u"asavanja i oaravanja 4novim svijetom5, koje' se )ojimo i koji ujedno pri"eljkujemo(pjesma&ralj +arlema* 9)rat koji je uspio 6roustu u romanu, 6irandellu u drami, uspio jeLor$i u lirskoj poeziji

Cranz >a-ka

>a-kino knji"evno djelo mora se s&vatiti kao jedan od izvora suvremene knji"evnosti

>a-ka pripovijeda o nestvarnom kao da je ono sasvim prirodno i mo'u%e3 slu"i se jezinimmeta-orama koje se to)o"e ostvaruju u z)ilji3 za nje'a se stvarnost rastvara u nekoj i'rimo'u%i& tumaenja, koja se ni'dje i nikako ne mo'u zaustaviti lavnom junaku se redovnosuprotstavlja neka neodreena mo% koju on ne mo"e o)jasniti, a nje'ovo djelovanje irazmi#ljanje vrti se u kru'u 6ravo' poetka i kraja, prave radnje i pravo' znaenja neki&

postupaka ili izjava pojedini& likova nema u nje'ovim romanima

RomanProcespoinje u&i%enjem 'lavno' lika ?ose-u > priop%eno je jedno' jutra da jeu&i%en pa se roman odvija kao nje'ovo uzaludno nastojanje da sazna tko 'a je to, kako i za#tou&itio, koja je nje'ova navodna krivi$a i mo"e li se spasiti od osude Nje'ova smrt na kraju

romana ni#ta ne o)ja#njava ni njemu samome ni itateljima3 u jednostavno opisanoj stravinojs$eni nje'a su zaklala dva anonimna slu")enika, koji su valjda krvni$i nepoznato' suda, ije

4


5/22

se presude nikada ne priop%avaju Tom zavr#etku pret&odila je du'a rasprava ?ose-a sasve%enikom u nekoj katedrali, rasprava koja se samo posredno, kao nerazja#njena ale'orija,odnosi na situa$iju samo' ?ose-a ! >a-kinoj prozi nema pravo' revolta ni po)une ! du)inidu#e ?ose- priznaje da )i mo'ao )iti kriv pa )a# zato i na neki nain smatra da itav pro$eskoji se vodi protiv nje'a mo"e )iti i opravdan

No >a-kini juna$i se ipak na svoj nain )ore tako #to istra"uju oni iznova uvijekanaliziraju se)e i svoje postupke, tra"e 'dje su po'rije#ili i kako )i mo'li ispraviti po're#ke,

pri&va%aju i od)ijaju istovremeno zastra#uju%u stvarnost situa$ije u kojoj su se na#li >a-kinatema je svakako ono #to se naziva 4otuenje ovjeka5, a on uvodi i nove knji"evne postupkezauuju%e kod nje'a niko' ne zauuje, elementi )ajke ulaze u roman ravnopravno selementima realistino' pripovijedanja, javljaju se para)ole, koje nemaju odredivo znaenje, iale'orije, koje se ne mo'u razrije#iti

Struktura suvremene poeije

6olo"aj lirske poezije

;uvremenu poeziju lak#e je u $jelini razlikovati od ne


6/22

T&omas ;tearns Eliot

Nakon 0 svjetsko' rata moderni je poetski izraz suvereno zavladao svjetskomknji"evno#%u ;uvremeno je pjesni#tvo univerzalno i ujedno ori'inalno u individualnostima

pojedina$a, a nje'ova se dosti'nu%a 'otovo istodo)no prenose u mno'e razliite na$ionalne

knji"evnosti

No suvremeno pjesni#tvo nipo#to nije jednoliko !nutar suvremene poezije postoje takojake opreke da se kao nji&ova zajednika oso)ina mo"e istaknuti jedino jaka sklonost premaprotuslovljima i prema ujedinjavanju protuslovni& tenden$ija >rajnje apstraktno inerazumljivo pjesni#tvo susre%e se tako s krajnje konkretnom i razumljivom poezijom koja senalazi na samom ru)u )analnosti

Eliot je poeo pisati izmeu dva rata i ve% je nakonPuste zemljeiz ./00 priznat pjesniken'lesko' 'ovorno' podruja, no tek nakon 0 svjetsko' rata postaje mo"da najutje$ajniji

europski pjesnik Eliot je sklon poku#aju o)navljanja tradi$ije, te"i esteti$izmu i nje'uje nekuvrstu kulta pro#losti Nje'ovo pjesni#tvo pro"ima svijest o krizi suvremene kulture Nje'ovesu teme vezane za osje%aj iz'u)ljenosti suvremeno' ovjeka (pusto# u du#i koju izazivamoderna $iviliza$ija* Tematski se Eliotova poezija sastoji od mno#tvo 'rae iz kulturne

povijesti, protkane aluzijama na suvremenu situa$iju ovjeka u industrijskoj $iviliza$iji, upjesmama se pojavljuju kratka razmi#ljanja, $itati iz mno'i& knji"evni& djela, opisineodreeni& pejza"a i odlom$i svakida#nje' 'ovora Izrazita je vrijednost nje'ove poezije uuspostavljanju sklada krajnje raznorodni& elemenata Nje'ova je poezija sva u nekoj pose)nojironiji i u poku#aju da se izrekne neizre$ivo (pjesma,jubavne pjesme -. /l0reda Pru0rocka*

Eliotova je poezija 4&ladna53 ona esto zvui krajnje apstraktno, ponekad je, kao u 'lasovitomodlomku iz 1etiri kvarteta, ak nalik nekoj vrsti -ilozo-ije u sti&ovima Nje'ova poezijaupozorava na potre)u za )ije'om od stvarnosti, za )ije'om koji je ujedno i povratak pravojstvarnosti jer se samo njime posti"e )arem trenutak pro"imanja pro#losti i )udu%nosti uvjeitoj sada#njosti stra&a i nade

Moderna i suvremena poezija

Fjelokupnu modernu poeziju jasno dijeli od ranije poezije jak otpor prema izra"avanjuneki& op%i&, prirodni&, prosjeni& osje%aja ;uvremena kao i $jelokupna moderna poezija od

2audelairea do danas uvaju kao svoj vr&ovni za&tjev savr#enstvo jezino' izraza 6rava sepoezija prepoznaje po osje%aju da su poetski sti&ovi stilski savr#eno dotjerani, dotjerani do temjere da im se ni#ta ne mo"e ni dodati ni oduzeti

De&umaniza$ija u suvremenoj poeziji samo je pojava koja od'ovara otklanjanjuo)ini&, prosjeni& emo$ija ;uvremenu se poeziju mora pro'lasiti anti&umanistikom, no

)olje je re%i da je ona amoralna jer ne priznaje )ilo kakav op%i, jedino navikom i parolamapotvrivani moral

Za suvremenu poeziju podjela na lju)avnu, so$ijalnu, rodolju)nu, itd vi#e nema mno'osmisla Mo"e se tek ustvrditi da u suvremenoj poeziji prevladava sklonost prema temama

6


7/22

iz'u)ljenosti ovjeka u te&nikoj $iviliza$iji, prema temama koje se odnose na krizu kulture,prema temama o polo"aju, svrsi i smislu samo' pjesni#tva

;aint


8/22

a u nekima epsko


9/22

!avoj proe

?or'e Luis 2or'es

2or'esova novela /leph o)javljena ./1/ u istoimenoj z)ir$i, tek je mno'o kasnije

s&va%ena i tumaena kao djelo u kojem se jasno o$rtavaju o)risi $jelokupne suvremene proze,njezini& temeljni& dvoj)i, njezini& uspje&a u virtuoznoj knji"evnoj o)radi i njezini&nerije#eni&, a mo"da i nerje#ivi& protuslovlja Naslov, o)rada, sredi#nji motivi, moto ikomentari na kraju upu%uju da se radi o te"nji da se u jednom trenutku za&vati $jelina "ivota isvijeta

2itni paradoks odnosa knji"evnosti i "ivota u djelu jasno je za$rtan, sjajno opisan uspletu uvjerljivi& psi&olo#ki& i kulturolo#ki& motiva koji pokre%u likove, a koji su uvijek uz toi pose)no o)razlo"eni3 i ostavljen je nerije#enim ! ironinoj i'ri s itateljem napomenuta je isumnja da je 4vieni Alep&5 onaj pravi3 postoji mo"da i ne#to dru'o, a ispriano je samo

naprosto izmi#ljeno

;truktura novele je slo"ena 6ripovijedanje je u prvom li$u i ne razvija se lo'ikomuo)iajeno' zapleta i raspleta poinje time #to se pripovjeda 2or'es zaklinje kako ne%eza)oraviti djevojku u koju je zalju)ljen, 2eatriz iter)o, a koja je umrla, ali se zatim op#irno

)avi njezinim )rati%em Ar'entinom Danerijem i spjevom koji taj )rati% pi#e Do kulmina$ijedolazi kada 2or'es u podrumu Danerijeve ku%e vidi Alep&a, i u njemu itav svemir, s

pojedinostima koje naviru poput su'estivni& slika apokaliptiki& vienja 9supnut timotkri%em, u kojem su sadr"ana i lju)avna pisma koja je 2eatriz pisala )rati%u, 2or'es seopra#ta s Danerijem, od)ija raz'ovor o Alep&u i nakon nekoliko )esani& no%i ponovno 'a

po'aa za)orav Tad saznajemo da je Daneri za svoj spjev, koji 2or'es smatra trivijalnom)esmisli$om, do)io na$ionalnu na'radu za knji"evnost, dok vlastito 2or'esovo djelo nijedo)ilo ni jedan 'las

Nakon #to poinje kao lju)avna pria, pripovijedanje prelazi u raspravu o knji"evnomstvaranju povodom Danerijeva spjeva, da )i neoekivano pre#lo u poku#aj opisa mistino'vienja, a na kraju zavr#ilo u nekoj raspravi o prirodi Alep&a i nje'ovom nazivu 6ri tome seupozorava na s&va%anje kako je Alep&, kao prvo slovo sveto' jezika, ujedno oznaka za

)ez'ranino' i nedokuivo' 2o'a

Motiv lju)avi s poetka javlja se i na kraju, ali na takav nain da se samo uklapa uvienje Alep&a, dok je sumnja u autentinost Alep&a povezana s kritikom Danerijeva spjeva,ali i s mo'u%no#%u da je prava istina ne'dje izmeu za)orava i sje%anja

2or'es je u )iti kritiar romana Ne radi se o izved)i velike knji"evne vrste kojuzovemo roman, ne'o o naelu koje je vodilo o)likovanje romana, oso)ito romana realizma, akoje pretpostavlja iskustvo "ivota i svijeta za koje ini se 2 misli da na#em vremenunedostaje

9


10/22

>riza romana

Iako )rojni autori posti"u mno'e meunarodne uspje&e, stalno je prisutna sumnja umo'u%nost da upravo i jedino roman mo"e postati knji"evna vrsta u kojoj se na neki nainskuplja i reprezentira $jelokupno iskustvo knji"evnosti, pa i iskustvo i samosvijest povijesne

epo&e

6roza 4stvara5 neki novi svijet, oslanjaju%i se prete"no na znaenje rijei i reeni$a, pase ona prirodno mno'o lak#e ve"e za odreenu -ilozo-sku, znanstvenu ili politiku

pro)lematiku

;redinom stolje%a jo# uvijek prevladava uvjerenje kako roman mo"e ukljuiti )itnapitanja smisla ljudsko' postojanja u povijesti, dok kasnije takva pro)lematika postupno kaoda prelazi u svojevrsnu sveo)u&vatnu ironiju

T&omas MannDoktor 7austus! razdo)lju nakon II svjetsko' rata este su u romanima ratne teme i teme psi&iki&

posljedi$a koje rat ostavlja, s time da je na'lasak na pojedinanim ljudskim postup$ima iunutarnjima dvoj)ama ljudi za&va%eni& ratom

9vaj Mannov roman 'ovori o sud)ini kompozitora Adriana Leverk&una koji "ivi idjeluje u predratnoj Njemakoj, ujedno i roman o sud)ini umjetnika u 'raanskom svijetu iroman o ratu koji se samo uz'red izravno spominje

Doktor 7austus roman na temu srednjovjekovne le'ende o Caustu, o ovjeku koji

sklapa u'ovor s vra'om, zalo"iv#i svoju )esmrtnu du#u za trenutke potpuno' zadovoljstva isre%e koju mo"e osi'urati jedino nadljudska mo% Mannovo se djelo na neki nain "elinastaviti na oet&eovo, no Mannov Caust nije oet&eov univerzalni ovjek )eskonano jake"udnje za spoznajom, koja je ujedno apsolutna mo%, ne'o je umjetnik kompozitor koji u'raanskom svijetu, nepo'odnom za vr&unsko stvarala#tvo, "eli stvoriti pravo i velikoumjetniko djelo, staviv#i pri tome na ko$ku vlastiti "ivot, svoju 4du#u5 i $jelokupni sustav&umanistiki& vrijednosti

;truktura je slo"ena Temeljnu -a)ulu, priu o "ivotu i djelovanju kompozitora Adriana,pria nje'ov prijatelj ;erenus Zeit)lom, ukljuuju%i u nju povremeno i razmatranja o samomse)i, o svojim &tijenjima, nadanjima i stra&ovanjima Zeit)lom je karakterom suprotanAdrianu on je u"asnut nad sud)inom svo' prijatelja i pi#e tek potaknut povijesnimdo'aajima koji mu na neki nain potvruju demonsku stvarnost u kojoj je "ivio i stvaraonje'ov prijatelj ! prii o "ivotu i radu samo' Adriana nema mno'o nara$ije, najve%i je dioteksta posve%en razmatranjima koja se odnose na te&niku i na -ilozo-iju 'laz)e

raa za djelo je uzeta iz tri izvora )io'ra-ije -ilozo-a C Nietzs$&ea, 'laz)ene teorije iprakse Arnolda ;$&on)er'a te elemenata iz razliiti& o)rada le'ende o Caustu;uprotstavljanje razliiti& perspektiva pripovijedanja omo'u%uje pri tome izrazitu

mno'oznanost, tako da se pojavljuju itavi slojevi znaenja koji se ne mo'u is$rpsti

10


11/22

nikakvim tumaenjem ;lo"ena tematika djela tako se izrazito kon$entrira na dva temeljnapitanja na pitanje o smislu umjetnosti i na pitanje o smislu dru#tveno' razvoja

Novi povijesni roman

6ovijesni romani, od ;$otta, nastojali su umjetniki o)likovati razlike izmeupovijesni& epo&a oni su razvijali svijest o tome kako je ovjek svojevrsni 4proizvod svoje'do)a5 i kako, prema tome, u razliitim vremenima ljudi ne samo da razliito "ive ne'o i, takoda ka"emo, "ive razliiti ljudi No suvremeni povijesni roman kao da radije na'la#ava upravosuprotno on kao da "eli o)likovati, analizirati i o)ja#njavati ono #to je isto u pro#losti isada#njosti3 on kao da tra'a za jedinstvenim smislom povijesti ili kao da nas uvjerava kako je

)esmisli$a uvijek )ila podjednako prisutna

>rajnje osjetljivi pojedina$, koji uspijeva s&vatiti i okvire vlastito' do)a i ono #to i&prema#uje tipian je lik kojim se novi povijesni roman slu"i u poku#aju da iz'ovori upravo

ono #to je suvremeno u povijesti Takav je rimski pjesnik er'ilije u romanu Bermanna2ro$&a 8ergilijeva smrt Taj roman opisuje stanja svijesti, razmi#ljanja, sje%anja i raz'ovoreer'ilija neposredno prije smrti ;redi#nji dio romana, raz'ovor er'ilija i imperatoraAu'usta, postavlja pitanja odnosa umjetnosti i politike s na'la#enom tezom o du)okomunutarnjem nerazumijevanju ti& dvaju podruja

Mitski okviri pretpovijesti, kojima se )avi Mannova ,egenda o -osipu, ini se datakoer izuzetno zanimaju suvremenu prozu, )ez o)zira kako se ona u smislu knji"evnete&nike o)likuje ;ve su e#%i poku#aji o"ivljavanja su)jektivni& stanja pojedina$a,iz'u)ljeni& kako u svojem vlastitom vremenu tak i u nekom )esmislenom tijeku povijesti koja

i& nosi, i koja i& uvjetuje, a izvan koje se ne mo"e iza%i, premda se ni unutar nje, takoer, nemo"e ljudski opstati 6rimjer su za to romani+adrijanovi memoari i 6rna mijena -ran$uskeknji"evni$e Mar'uerite Hour$enar

9sje%aj da se ne pripada vlastitom do)u, vrsto povezan s osje%ajem da se iz vlastito'do)a ne mo"e iza%i, tako je oso)ito izra"en u 6rnoj mijeni, 'dje se opisuje "ivot lijenika,-ilozo-a i alkemiara Zenona iz . stolje%a >nji"evni$a ne ulazi izravno u meta-izikarazmatranja, ne'o pria Zenonovu sud)inu, upozoravaju%i stalno na nje'ove unutarnje dilemekoje se ni'dje i nikako ne razrje#avaju Zenon je 'onjen nezadr"ivom radoznalo#%u i

uvjerenjem da 'a ni#ta od znanja koje je zatekao ne mo"e zadovoljiti3 on uvijek ostajezaokupljen pitanjem smisla na koje nema od'ovora Neka sveop%a unutra#nja sumnja razdire'a uvijek nanovo, ne dopu#ta da se smiri i da nae vlastito mjesto u svijetu

Iz'u)ljenost u sluajnostima povijesno' z)ivanja suvremeni povijesni roman estopoku#ava prikazati na nain da umjesto perspektive izuzetno' pojedin$a upotrije)iperspektivu o)ini&, mali& ljudi, kao npr ;ie'-ried Lenz u 4atu njemakog.

! romanu je sve sa'ledano sa stajali#ta malo' provin$ijsko' mjesta u kojem jedanpoli$aja$ do)iva nalo' da pazi kako se nje'ov poznanik slikar pridr"ava nared)e da vi#e nesmije slikati ;ve to opisuje djeak kao #kolsku zada%u na satu njemako' Dvosmislen naslov

11


12/22

4sat njemako'5 tako do)iva i naj#ire sim)oliko znaenje to je 4zada%a5 koju mora napisatidjeak ;i''i ?epsen, a ujedno je to 4lek$ija5 iz njemake, i ne samo njemake povijesti

Al)ert Famus 4tranac

! djelu nema slo"eni& tematski& sklopova, nema #irine za&vata u o)likovanju, nema nieksperimentalne upora)e razliiti& stilova To je relativno mirno i jednostavno ispriana priao ovjeku kojem je umrla majka, koji je postao sluajni u)oji$a i koji je z)o' to' u)ojstvaosuen na smrt

?unak djela, slu")enik Mersault, prima do'aaje naprosto onako kako se z)ivaju3 on neistra"uje uzroke + uzro$i 'a ak i ne zanimaju + ne tumai i& i ne uz)uuje se z)o' nji&Tra'ini nesporazum junaka i nje'ove okoline, nesporazum koji kulminira u smrtnoj presudi,sto'a )iva vidljiv z)o' reduktivno' postupka 4krajnje iskrenosti53 roman je pisan u prvomli$u kao neki zapis iskljuivo o onome #to pripovjeda pri&va%a )ez ikakvi& njemu vanjski&

tumaenja, )ez to)o"e 4pounutreno'5 morala, )ez )ilo kakvi& politiki& ili reli'iozni&uvjerenja i )ez ono'a tako esto kori#teno' 4#to dru'i misle o tome5

6remda u tradi$iji pripovijedanja, Famus se slu"i nekom vrstom razotkrivanja smislenoo)likovanje ljudsko' "ivota, na kakvom se temeljila ideja realistike -a)ule, sto'a )iva

potisnuto u pozadinu, a pojavljuje se nova knji"evna te&nika, kojoj je $ilj naprosto opisatiljudski "ivot )ez ikakva poku#aja naknadno' osmi#ljavanja

>omentar 4trancu karakteristina naslova3it o 4izi0u donosi ideju da se mitski ;izi-,junak osuen da vjeito o)navlja )esmislen posao, s&vati kao sim)ol suvremeno' ovjeka, a

Famus tako razvija tzv -ilozo-iju apsurda koja ulazi u #ire misaone tokove -ilozo-sko' iknji"evno' prav$a nazvano' 4e'zisten$ijalizam5

E'zisten$ijalizam

To je posljednji prava$ u svjetskoj knji"evnosti koji se mo"e raspoznati u slo"enimz)ivanjima nakon II svjetsko' rata 9sniva e'zisten$ijalizma kao -ilozo-sko


13/22

E'zisten$ijalistika proza izravno izla"e ili izrazito su'erira -ilozo-ske stavove ilipro)leme e'zisten$ijalistiki orijentirane -ilozo-ije To su pro)lemi osamljeno' pojedin$a kojine mo"e uspostaviti komunika$iju s dru'ima, pro)lemi suoavanja sa smr%u, pro)lemi

potpune slo)ode iz)ora koja raa osje%ajem neko' u"asa apsolutne od'ovornosti i pro)lemiosporavanja tradi$ionalni& modela "ivota koji se suprotstavljaju e'zisten$ijalistikim

postavkama

E'zisten$ijalistika proza upotre)ljava reduktivnu te&niku svoenja ovjeka na nje'ovopostojanje 9na ne voli tradi$ionalnu -a)ulu, )liska joj je psi&olo#ka analiza, sklona jeizrazitoj polariza$iji likova oni su e'zisten$ijalisti, ili su ljudi koji e'zisten$ijalnu

pro)lematiku ne razumiju i "ive u 4prividu5 'raansko' "ivota, odnosno u 4prividu5 razliiti&ideolo'ija

E'zisten$ijalistiki roman se oslanja na moderni roman ;klon je upotre)i mno'i&avan'ardni& knji"evni& postupaka unutarnje' monolo'a, razara monta"om $jelovitu priu unizove -ra'menata

Razvoj novi& te&nika

>nji"evna te&nika koju je ?o@$e upotrije)io u posljednjem dijelu Uliksainilo se daotvara umjetnikoj prozi sasvim nove mo'u%nosti oslo)aanje od svi& konven$ijazapisivanja, ak i oni& koje nas o)vezuju da 4pravimo reeni$e5, o)e%avalo je prodor uneposredno strujanje svijesti i takav knji"evni izraz kakav slijedi jedino unutarnju lo'ikusvjesno' "ivota Tako ool- uspijeva o)likovati romane u kojima struja svijesti nizovimaslo)odni& aso$ija$ija doarava poetsku atmos-eru, pa )o'atom sim)olikom, koja se uestalo

vra%a, povezuje pro#lost, sada#njost i )udu%nost

Caulkner, oso)ito u romanu&rik i bijes, unutarnji monolo' virtuozno upotre)ljavakao jedno od sredstava da se izrazi unutarnji rasap oso)e koja 'u)i orijenta$iju u vremenu i

prostoru, postaju%i time sim)olom takve dezorijenta$ije kakva vodi do razaranja svake idejekaraktera

Dok je Bermann 2ro$& unutarnjem monolo'u namijenio novu ulo'u, pretpostaviv#inje'ova nositelja kao osje%ajno i misaono visoko razvijenu svijest + #to je roman vodilo uneku vrstu -ilozo-ske poeme + konzekven$ije u smislu dezorijenta$ije i razaranja karaktera

izveo je mo"da najtemeljitije ; 2e$kett Nje'ov roman 3ollo9 iz'raen je na zamislipostupne destruk$ije karaktera ;astoji se od dva velika unutarnja monolo'a, od monolo'apro'onjeno' i monolo'a pro'onitelja pri emu se o)a lika, z)o' pro'resivno' raspadanja svi&nji&ovi& ljudski& oso)ina

!nutarnji monolo' pokazao se po'odnim sredstvom za samo neke aspekte knji"evno'o)likovanja u suvremenoj knji"evnosti, najvi#e za one koji proizlaze iz poku#aja da se za&vati

pro$es destruk$ije oso)e

Te&niku monta"e je ve% izmeu dva rata upotre)ljavao ?o&n Dos 6assos, o)rauju%i

usporedno sud)ine veliko' )roja oso)a, s 'otovo doslovno za)ilje"enim dijalozima ina'la#enim kori#tenjem odlomaka sastavljeni& od novinski& vijesti, o'lasa, popularni&

13


14/22

#la'era, krilati$a i politiki& 'ovora ! te&ni$i monta"e prisutna je namjera da se suk$esivnopripovijedanje svede na simultanu sliku z)ivanja i da roman )ude ne#to poput slike svijeta ianalize "ivota, ne'o da )ude neka pria o "ivotu i svijetu

;artre u dru'om dijelu nedovr#ene trilo'ijePutovi slobodekom)inira odlomke reeni$a

koje pripadaju opisu sastanka vr&unski& politiara predratne Europe i nji&ovi& raz'ovora sodlom$ima reeni$a koje se izravno odnose na situa$ije pojedini& junaka romana i na nji&oveoso)ne do"ivljaje

Te&nika monta"e vidljiva je i u uvoenju eseja u roman ! suvremenoj prozi esej estonaprosto prekida pripovijedanje i tek pro)lematikom koju o)rauje postaje sastavni diostrukture itavo' djela To je vidljivo u :apisima 3altea ,auridsa ;riggea a 2ro$&ov roman

3jesear ve% je izmeu dva rata toliko o)likovan da je u tom smislu postao uzorom mno'imsuvremenim djelima koja esto ni"u esejistika razmatranja, -ra'mente pria i potpuno

poetske opise iskljuivo prema naelu neke srodnosti u dojmu i stilu

Novi roman u Cran$uskoj

6redstavni$i tzv novo' romana u Cran$uskoj sla"u se s e'zisten$ijalistima uosporavanju te&nike i -ilozo-ije tradi$ionalno' romana, ali se ne sla"u s nainom kakoe'zisten$ijalistika proza o)likuje svijet suvremene stvarnosti Novi roman svoju teoriju i

praksu "eli donekle opet pri)li"iti klasinim romanopis$ima, kao #to su 2alza$ ili Zola, ali unekoj novoj interpreta$iji iskustva realistiko' romana iz koje tre)a da proizae i sasvimnovo, ori'inalno knji"evno o)likovanje

Novi roman suprotstavlja se prije sve'a e'zisten$ijalistikom za&tjevu da romanopisa$)ude istodo)no i psi&olo' i -ilozo- odreene orijenta$ije Roman + smatra Ro))e


15/22

6ostmoderna proza

Razdo)lje postmodernizma mo'lo )i okvirno o)u&vatiti vrijeme od ./K: do danas2or'esove novele, 2e$kettovi i Na)okovljevi kasniji romani s&va%eni su kao svojevrsniuzor$i kasnije postmoderne proze, a kao reprezentativni primjeri navode se naje#%e djela I

Falvina, !m)erta E$a, Milana >undere, Faludea ;imona, >urta onne'uta, ?o&na Colesa, MarJuesa, ?ulija Fortazara i jo# neki& autora

6ostmodernizam uspostavlja neki novi odnos prema tradi$iji, koji je )li"i o)novi ne'oradikalnoj kriti$i tradi$ije kakvu je zastupala avan'arda, on u velikom )roju sluajeva

pokazuje izrazitu sklonost prema trivijalnoj knji"evnosti i slu"i se nekim novim postup$ima4i're s itateljima5 6ostmodernizam od'ovara svojevrsnom radikalnom pluralizmu iskepti$izmu kao nekim op%im karakteristikama suvremeno' mi#ljenja

Dolazi i do o)nove pripovijedanja ,imeni bubanj unt&era rassa na svoj nain

4kritizira5 knji"evnote&nike postupke razaranja lika i -a)ule i nastoji se o)likovati iskljuivoopet kao pria o jednom 4junaku5 6ripovijedanje patuljka 9skara, koji je od)io da raste kakone )i morao u%i u pokvareni svijet odrasli&, i koji se izra"ava )u)njanjem umjestokonven$ionalnim sredstvima izra"avanja odrasli&, zadr"ava tako jedino ne#to poput iluzijeo)jektivno' izla'anja slijeda "ivotni& do'aaja

! samom naslovu romana Maa Cris$&a 'ecimo da mi je ime


16/22

!m)erto E$o2me rue

! svojevrsnom pred'ovoru romana ironino naslovljenom(aravno rukopis'ovori sekako je autor to)o"e na#ao knji'u opata alleta, koja je vjerno prenosila rukopis Adsona izMelka, iz .1 stolje%a, pa je odluio da je sad opet on to)o"e doslovno prepria

E$ov roman suprotstavlja se kasnom modernizmu jedino utoliko ukoliko knji"evnutradi$iju vi#e ne dijeli na pri&vatljivu i vrijednu poku#aja nadma#ivanja + #to %e re%i tradi$ijutzv visoke knji"evnosti + i na tradi$iju za)avne, ak trivijalne knji"evnosti 2me rue oito

podjednako uva"ava o)je tradi$ije tema umorstva i istra'e priziva kao ;&erlo$ka Bolmesatako i oltaireova:adiga, kako mrane zamkove, potjere po &odni$ima i samostanske tajne

poznate iz 'otski& romana tako i klasike koji pisa&u o srednjem vijeku

E$o ne pravi razliku izmeu 4iste5 knji"evnosti i znanosti, -ilozo-ije ili teolo'ijeNje'ov roman u opisima i raspravama meu likovima #iroko upotre)ljava kulturnopovijesnu

'rau svi& vrsta, od izravni& latinski& $itata i prepriavanja izvorni& djela do ono'a #to suutvrdili, opisali ili o)ja#njavali povjesniari -ilozo-ije, likovni& umjetnosti ili knji"evnosti

Roman je svjesno i namjerno svojevrsna pripovjedna konstruk$ija, #to %e re%i da neslijedi neku unutarnju lo'iku koja )i uvjetovala da se sve razvija prema jednom usvojenomnaelu E$ov roman kao da umjesto jedinstveno' naela inte'ra$ije svi& dijelova u $jelinu ima

jedino razraen 4kompozi$ijski kostur5 ;ve je z)ivanje raspodijeljeno u sedam dana koji supodijeljeni na razdo)lja prema satovima molitve u samostanu, a ak je i prilo"en na$rtsamostana, u kojem dominira knji"ni$a, s 'eometrijskom strukturom koja od'ovara iodreenoj razraenoj sim)oli$i !nutar tako razraeno' na$rta kao da su smje#tene sve

epizode, opisi i di'resije, tako da se zapravo slijede tri razvojna niza jedan upu%uje itatelja usamostanski "ivot, dru'i se odnosi na umorstva i istra'u koju vodi 'lavni junak illim inje'ov uenik Adson, a tre%i razvija pro)lem komedije i smije&a, koji se pokazuje va"nim uistrazi oko umorstva Motiv iz'u)ljene dru'e knji'e Aristotelove poetike, kao i )rojni

pro)lemi srednjovjekovne -ilozo-ije, teolo'ije i kulturne povijesti, u $jelini tako se stalnoispreple%u s uo)iajenim pitanjem svako' kriminalistiko' romana tko je u)oji$a

Roman se mo"e itati i razumijevati na dva naina kao trivijalni kriminalistiki roman ikao povijesnoompozi$ija romana izuzetno je slo"ena,

prisutno je stalno isprepletanje sim)olike s nekom vrstom izravni& i to)o"e doslovni& opisa te)o'atstvo i raznolikost in-orma$ija

Milan >undera(epodnoljiva lakoa postojanja

! romanu 'lavni "enski lik Tereza svojevrsna je 4itatelji$a5 i pose)no joj se sviaTolstojeva&arenjina Tu knji'u stalno nosi sa so)om, pa se ne mo"e ne primijetiti kako toima neko du)lje znaenje >underin roman kao da se na neki nain oslanja na Tolstojev, aujedno je upravo u temeljnoj zamisli knji"evne o)rade ljudske sud)ine potpuno dru'aiji I onopisuje dva para, Terezu i Toma#a te ;a)inu i Cranza, pa ak i nji&ove prie teku usporedo, aliumjesto pravo' poetka i dvostruko', s jedne strane nu"no nesretno', a s dru'e sretno' kraja,

16


17/22

opisuje prije neko kretanje u kru' u kojem svi poku#avaju "ivjeti svoj "ivot zapravo )ezuspje&a Tu nema ni sretni& ni nesretni& lju)avi jer nema neko' pravo' odnosa meu ljudima

Ni u kompozi$iji >undera ne slijedi uzorak romana realizma, samo roman se sastoji odvi#e pria koje su novelistike strukture i koje su protkane esejistikim razmatranjima lavna

pria, ona izmeu Tereze i Toma#a, zavr#ena je pri tome mno'o prije kraja romana, da )i seopet vratila u od)ljes$ima dru'aiji& pripovjedaa i s nekim naznakama da )i se mo'la idru'aije s&vatiti I dijelovi romana upozoravaju na jedno apstraktno kretanje u kru' nakon

prvo' i dru'o' dijela, ,akoa i teina iDua i tijelo, dolazi tre%i(eshvaene rijei, da )i seopet ponovili o)rnutim redoslijedom naslovi Dua i tijelo i ,akoa i teina, nakon e'aslijede dva dijela, koja djeluju poput dodatka, naslovljena kao 8eliki mar i &arenjinovosmijeh

Za'onetni naslov romana o)ja#njava se razmatranjem 'lasovite Nietzs$&eove teze ovjenom vra%anju, pri emu se napominje da )i takva teza, ako )ismo je doslovno uzeli,znaila vjeno ponavljanje na#i& "ivota i u skladu s time )i nas li#ila olak#avaju%e okolnosti

prolaznosti

Roman u $jelini je u potpunosti iz'raen na antitezama >underini juna$i no#eni supovije#%u i svi ostaju u dvoj)i suprotnost izmeu lako%e i te"ine, kao i iz nje izvedenasuprotnost od'ovornosti i neod'ovornosti, ostaje otvorena Izvanredna je >underina vje#tina ukratkim i dojmljivim na$rtima karaktera i u uklapanju )rojni& razmatranja, koja se tiukljuni& pro)lema suvremeno' "ivota i kljuni& dvoj)i suvremeni& intelektuala$a Mo"e seraza)rati da >undera osuuje stra&ote okupa$ije i moralnu de'rada$iju oso)a koju ona

izaziva, da zastupa &umanizam sveop%e su%utiMa'ijski realizam i mo% -ik$ije

Teoretiari postmoderne proze esto 'ovore o meta-ik$iji, imaju%i na umu kakoknji"evnost koja 'ovori neprestano o samoj knji"evnosti postaje na neki nain udaljena odz)ilje, ali se, donekle paradoksalno, upravo tako njoj i vra%a, kao #to metajezik kojim'ovorimo o jeziku, u lin'visti$i npr, ponovno ima )a# jezik za svoju temu i tako se vra%anjemu samome )a# jezik )iva vidljiv ako 'ovorimo o njemu, a ne ako se njime slu"imo da

)ismo 'ovorili o z)ilji

6rimjetljiva je tako jedna orijenta$ija koju su na podruju proze Latinske Amerikekritiari nazvali 4ma'ijski realizam5 ! toj knji"evnosti pojavio se od polovi$e na#e' stolje%aitav niz autora koji su ostvarili djela visoke vrijednosti Nji&ov realizam oituje se u

prevladavaju%oj sklonosti prema prii i pripovijedanju, a nji&ov modernizam(postmodernizam* u izravnom i neposrednom uvoenju mitski& elemenata z)ilje Izraz4ma'ijski realizam5 sadr"i dvoznanost on upozorava na ma'iju samo' pripovijedanja te nama'iju u onom #to je ispripovijedano, na ma'iju kao sastavni dio z)ilje o kojoj se pripovijeda

Roman 4to godina samoe MarJueza jedan je od naj)olji& primjera u smislusve'a 'ore navedeno' jer se u njemu ispreple%u kako o)a mo'u%a znaenja oznake 4ma'ijski

17


18/22

realizam5 tako i mno'e oso)ine karakteristine kako za modernistiku tako i zapostmodernistiku prozu

Roman je neka vrsta pripovijesti ili kronike 'rada Ma$onda, koji je i svojevrsni uzorakza)aeno' naselja >olum)ije, ali je i 4'rad o'ledala5, sim)olino i mitsko mjesto u kojem se

zr$ali itav svijet, pa je tako sto 'odina nje'ove povijesti istodo)no i svojevrsni o)ris povijestiLatinske Amerike kao i prikaz mitske vjenosti, zaokru"ene u 4sto'odi#njem $iklusu5;tanovni$i Ma$onda ne prave razliku izmeu stvarnosti i -enomena ma'ije i vjerovanja, pa se

posve prirodno raz'ovaraju s mrtva$ima, ustaju iz mrtvi& i putuju $ijelim svijetom,o)olijevaju od neuveni& stra#ni& )olesti, udesno ozdravljaju i promatraju kako danima padaki#a od $vije%a i leptira ili kako vi&or odnosi $ijelo naselje u konanu propast Fi'aninMelkior, kojem je materinji jezik sanskrt, zapisuje unaprijed sve do'aaje, a nje'ov zapis sena kraju otkriva kao prava, istinska i jedina povijest Ma$onda, koja je jedino postojala u tomzapisu, i koja je tako u 4to godina samoe naprosto o)javljena

Ma'ijski realizam samo je jedna mo'u%a naznaka za prepoznatljivu oso)itost moderneproze on upu%uje na sveprisutnu mo% -ik$ije, koju postmodernizam voli izjednaavati sainjenino#%u, jer knji"evno o)likovanje neprestano te"i da se upusti u predjele ma#te i

jezini& i'ara, a opet da se vrati prema zapisima svakida#nji$e kakvi su prisutni oso)ito utrivijalnoj knji"evnosti

6ostmoderna proza svjesno i namjerno iz)je'ava )ilo kakve konane odluke, kako ute&ni$i o)likovanja tako i u pro)lemima koje postavlja

! nevelikom romanu urta onne'uta opisuje se knji"evni sredstvima

karakteristinim za satirini roman kako skupina turista, koji "ele posjetiti otoje na kojem jenavodno Darinu prvi put sinula ideja o evolu$iji, sluajno pro"ivljava katastro-u ljudskevrste Turisti se prila'ouju okolini i razvijaju se u idu%i& milijun 'odina u 4o)rnutomsmjeru5, tako da postaju slini dana#njim tuljanima

"utovi drame

;uvremena drama i kazali#te

Najve%i se dio suvremene dramske proizvodnje o)ja#njava )ilo iskljuivo u sklopu

razvoja suvremeno' kazali#ta, )ilo pak u sklopu odreeni& vrsti& veza drame i kazali#ta

;uvremena dramska knji"evnost nije odreena samo odnosima izmeu poezije, proze idrame, odnosima koji okvirno uspostavljaju slo"en sustav knji"evni& vrsta na#e' do)a, ne'o

je odreena i pro)lemima odnosa s -ilmom i televizijom No u svemu tome ipak dominiraodnos prema tradi$iji, koja je novim nainom "ivota, pa i samom te&nikom $iviliza$ijom,dovedena u sumnju

;amuel 2e$kett U oekivanju


19/22

-unk$iju prave oso)e ! . inu ladimir i Estra'on na nekom neodreenom mjestu, u jarkupored $este, vode raz'ovor iz koje' se mo"e raza)rati jedino da oni oekuju neko'a ko'anazivaju odot Nji&ov raz'ovor u kojem mijenjaju teme i toliko se sla)o meuso)norazumiju da 'otovo svaki iz'ovara tek vlastiti monolo' prekida se samo kad nailaze 6ozzo iLu$k@, koji predstavljaju neko olienje odnosa 'ospodara i ro)a Nakon kratko' uzajamno'o)ja#njavanja 6ozzo i Lu$k@ odlaze i pojavljuje se Djeak koji o)javljuje da odot veerasne%e do%i, ali %e sutra do%i si'urno ! 0 inu ponavlja se isto s nekim malim izmjenama6onovno dolaze 6ozzo i Lu$k@, ali oni su sada u stanju potpuno' propadanja i na izmaku"ivota, a Djeak tvrdi da on sada dolazi prvi put i da odot ne%e do%i veeras, ne'o %e do%isutradan

! drami nema napetosti (osim samo' i#ekivanja* Likovi se uzajamno nesuprotstavljaju nekim svojim karakternim oso)inama Teme svi& raz'ovora svode se natrivijalne sitni$e Izostaje svaki pravi dijalo', a svako je razmi#ljanje samo sluajno i )analno

raz'la)anje 2e$kettova drama nema -a)ule, nema karaktera i nema nikakvi& misli;ama drama izravno osporava tradi$iju europske dramske knji"evnosti ironijom,

karikaturom te svjesnim i namjernim razaranjem svi& elemenata koji su smatrani )itnimdijelovima dramske strukture Ni#ta se smisleno na s$eni nije do'odilo te ni#ta smisleno nijeiz'ovoreno

Ispraznost z)ivanja i 'ovora u 2e$kettovoj drami oslanja se na stajali#te da je ono #to sez)o' navike i oekivanja smatra stvarnim z)ivanjem i smislenim 'ovorom zapravo privid kojidrama mora razoriti ako joj je stalo do z)ilje i istine 2e$kett se zato koristi karikaturom i

poru'om Tra'ika uzaludno' ekanja, tra'ine $rte ladimirova i Estra'onova ljudsko'propadanja i u"asavaju%a surovost odnosa koje predstavljaju 6ozzo i Lu$k@ u nekoj suravnote"i prema kominim elementima ironije i &umora, pa je $ijelo djelo nalik nekoj vrstitra'ikomedije ili 4$rne komedije5 9vo se mo"e pri&vatiti samo kao dramsko djelo ako se

)eziz'ledno oekivanje mo"e do"ivjeti kao jedna mo'u%a reak$ija na suvremenu "ivotnusitua$iju svakodnevi$e

>azali#te apsurda

6ojam apsurda u nazivu 4kazali#te apsurda5 preuzet je iz -ilozo-ije, iz jedno' tipa

-ilozo-iranja kakvo je prisutno u Famusovu djelu3it o 4izi0u

Apsurd i nije pravi -ilozo-skitermin, vi#e je to prikladan naziv za neko stajali#te prema "ivotu ili za -ilozo-sko uvjerenjekoje se mo"e opisati kao uvianje i pri&va%anje )esmislenosti "ivota kao primarne injeni$emisaono' iskustva 2esmisleno je i samo tra"enje smisla Famus je smatrao da ovjek moranauiti "ivjeti s )esmisli$om vlastito' postojanja

2e$kett i Iones$o su naj'lasovitiji autori kazali#ta apsurda 9ni nastoje neposrednoizraziti izno#enjem na s$enu apsurdni& "ivotni& situa$ija, apsurdnim likovima i apsurdnim'ovorom

! >elavoj pjevaici Eu'ena Iones$a jedna o)ina "ivotna situa$ija, susret dvaju )rani&parova i nji&ov raz'ovor uz aj, slu"i da se ljudsko pona#anje i 'ovorna komunika$ija razlo"e

19


20/22

na neke navikom uspostavljene, )esadr"ajne i )esmislene kli#eje, kojima se u svakida#njem"ivotu koristimo za prikrivanje odsutnosti pravo' ljudsko' zajedni#tva i stvarne ljudskekomunika$ije Tu nema prave radnje, z)iva se jedino pro$es razaranja to)o"nje' smisla Taj

pro$es vodi do potpune dezor'aniza$ije Raspad sadr"aje komunika$ije tako se oituje i kaoraspad svako' zajedni#tva Takav raspad temelja komunika$ije naje#%a je tema svi& dramakazali#ta apsurda 9n varira na razliite naine u Iones$ovim 4tolicama 'dje se radnja sastojiu pripremama neko' va"no' 'ovora, dolazi tako na kraju 'ovornik koji je nijem, a u2e$kettovim dramama dijalozi prelaze u monolo'e u svakom trenutku kada je potre)no ne#toizre%i #to )i nadi#lo okvire sasvim oso)ni& sje%anja

>azali#te apsurda sadr"i i neku apokaliptiku viziju sud)ine ovjeanstva i ne'ativnuo$jenu smisla povijesti odnosno znaenja $jelokupne kulturne tradi$ije To izra"ava i naslov2e$kettove drame 4vretak igre3 aluzije na mo'u%u situa$iju nakon atomsko' rata tu seizravno ispreple%u s o$jenom sve'a #to je 'raanska kultura uspostavila kao vr&unske

vrijednostiTeorija epsko' kazali#ta

2re$&tov je napor oko iz'radnje novo' suvremeno' kazali#ta manje o#tro izveden4iznutra5, u samoj strukturi dramski& djela, ali je na neki nain o)u&vatniji jer za&va%a pored

prakse i teoriju Is&odi#te 2re$&tove teorije je u tra"enju temeljni& razlika izmeutradi$ionalne i suvremene dramatur'ije 2re$&t smatra da je ideja katarze izvedena izsuosje%anja s 'lum$em na pozorni$i, a to suosje%anje vodi do poistovje%ivanja dramsko' likai 'ledatelja 2re$&t upozorava da je epika sva'da za&tijevala distan$iju prema predmetu

opisivanja i time je omo'u%avala i kritiki sud o stvarnosti >azali#te koje )i uspjelo povezatinaela epike sa s$enom mo'lo )i tako stvoriti novu umjetnost primjerenu ra$ionalizmu na#e'do)a i potre)i kritiko' suda 6rema 2re$&tu ono se mo"e nazvati epskim kazali#tem z)o'suprotstavljanja naelu Aristotelove dramatinosti i ujedinjavanja naela epike s naelimakazali#no' predstavljanja 2re$&t inzistira na pu)li$i kao presudnom -aktoru kazali#neumjetnosti

Epsko kazali#te "eli svjesno i namjerno pouavati, ono tre)a potaknuti na razmi#ljanje,upozoriti 'ledatelja na to #to je la", a #to istina, #to pravda, a #to nepravda, #to je z)ilja, a #toiluzija 2re$&t je znao da je kazali#te umjetnost pa uvodi analizu 4e-ekta zaudnosti5 ;ama

nje'ova ideja zaudnosti ima vjerojatno korijene i u Marovoj teoriji otuenja, svakako uidejama ruski& -ormalista koji su zaudnost uinili sredi#njim pojmom svoje teorijeknji"evnosti 2re$&t sam


21/22

2ertolt 2re$&t3ajka 6ourage i njezina djeca

9va drama ima karakteristian podnaslov&ronika iz tridesetogodinjeg rata, a sastoji

se od .0 dijelova oznaeni& )rojkama, iza koji& redovito slijedi neki kratki opis vremena,mjesta i radnje, uz poneki komentar

;vaki dio drame sadr"i raz'ovor nekoliko oso)a, a sve dijelove povezuje 'lavni lik,Anna Cierlin', poznata pod nadimkom Foura'e (&ra)rost*, i z)ivanja trideseto'odi#nje' rata,koji je svojevrsna pozadina svi& do'aaja na s$eni i nji&ov 'lavni uzrok Djelo poinje kadarat ve% traje i zavr#ava prije prestanka rata, a izravno opisuje do'aaje koji vode do to'a da ACierlin', koja tr'uju%i putuje za vojskom, 'u)i o)a sina i k%er

! ovoj drami autor razvija vrstu dramsku strukturu tako #to uvodi elemente epike,

poku#avaju%i za&vatiti ne#to poput prizora neumitno' "ivotno' z)ivanja, koje mrvi i uni#tavapojedin$a, a da on to'a nije svjestan Majka Foura'e "ivi od rata i njena je mudrost da tre)aiskoristiti patnje dru'i& zapravo njena tra'ina 'lupost koju ona ne mo"e dokraja osvijestiti

2re$&t inzistira na prepoznavanju i razumijevanju 9n inzistira na tumaenju da jenu"na stro'o ra$ionalna osuda rata kao pojave u ljudskom dru#tvu koja nije neiz)je"na Rat

postoji jer 'a ljudi kao Majka Foura'e ne razumiju i u svom 'a nerazumijevanju zapravopodr"avaju

2re$&t 5akvi naalost jesmo ali ne bismo trebali biti takvima. Drama time do)iva i

neku perspektivu nasuprot pesimizmu pa se u njoj pojavljuju i elementi &eroizma (u .. dijelu'lu&onijema >atarina )u)njanjem spa#ava 'rad od propasti uz $ijenu svjesne "rtve vlastito'"ivota*

2re$&tovo kazali#te nastoji uspostaviti ne#to poput posve nove umjetnosti, umjetnostikoja %e djelovati na pu)liku i onim sredstvima kojima je tradi$ionalno djelovao roman

Cilozo-ska drama

Cilozo-ska drama jedino daje -ilozo-iji odluuju%u ulo'u u iz)oru ono'a #to dramskoknji"evno djelo mora imati kao svoj unutarnji sadr"aj, u iz)oru ono'a o emu zapravo drama

tre)a 'ovoriti

;artreova drama 2za zatvorenih vrata nije samo drama u kojoj se izla"e odreeno-ilozo-sko s&va%anje ve% je to i drama konkretni& ljudski& odnosa >rajnje jednostavna, vje#toi domi#ljato iza)rana situa$ija, sve'a O oso)e Ines, Estela i ar$in koje poslije smrti avaodovodi u jednu oso)u, omo'u%uje veoma sa"etu dramsku razradu odnosa meu ljudima

rijednost je drame u tome #to iznosi kako je korijen ljudske patnje u tome #toneprestano "elimo, a ne mo"emo izmijeniti svoju sliku u oima dru'i& Drama pokazujedramu ljudske osamljenosti, dramu konano utvreno' postojanja pojedin$a oslo)oeno' )ilo

kakvi& odnosa prema dru'im pojedin$ima

21


22/22

Cilozo-ska se drama o'raniava na dijalo' i njeni likovi nemaju plastinu "ivotnost Tilikovi nastupaju kao zastupni$i suprotstavljeni& -ilozo-ski& ideja i s&va%anja, ali oni ipak

poku#avaju "ivjeti "ivot svoji& ideja ;redi#nje teme -ilozo-ski& drama ;artrea i Famusa supro)lemi do)ra i zla, o$rtani na nekoj pozadini krajnje ljudske osamljenosti koja vodi dojako' osje%aja mo%i i do paradoksa volje za mo%

Tradi$ionalna i poetska drama

/ntigona ?eana Anouil&a izravno se oslanja na 'rku tra'ediju lum$i su usuvremenim kostimima, ali temeljni suko) izmeu Anti'one i >reonta oko ukopa 6olinikaizravno je preuzet iz ;o-oklove drame, pa ak i dijalozi slijede )itne misli 'rki& junaka,

premda su protkani psi&olo'ijom moderno' do)a

8jetice iz 4alema Art&ura Millera, jedno' od vode%i& ameriki& dramatiara na#e'stolje%a, upotre)ljavaju povijesnu 'rau iz vremena pro'ona vje#ti$a u .K stolje%u ! toj je

drami osnovi$a dramsko' suko)a tradi$ionalna moralna dvoj)a, dvoj)a izmeu istine i lju)aviprema onima koji su nam naj)li"i

Lor$a i Eliot pi#u tzv poetske drame (premje#tanjem te"i#ta dramsko' suko)a odvanjsko' na unutra#nji tradi$ionalni se dramski dijalo' lako mo"e pri)li"iti su)jektivnomizri$anju misli i osje%aja* Lorkina&rvava svadba (dramska poema* i Eliotovo Ubojstvo ukatedrali (tema iz pro#losti, u)ojstvo )iskupa T&omasa 2e$ketta u .0 stolje%u* najvi#e suizvoene poetske drame

Drama i "ivot %bredno kazalite

! djelu&azalite i njegov dvojnik Antonina Art&auda nazire se autorova namjera da seorijentira na kazali#nu izved)u sam tekst drame nije u sredi#tu nje'ova zanimanja 6ravi"ivot koji kazali#te mora o)noviti prema autorovu mi#ljenju ne'dje je u izvoru svako'o)likovanja, on je ispod svako' svjesno' 'ovora, ispod jezino' priop%avanja, u temeljusvako' umjetniko' o)likovanja Temelj nje'ova kazali#te je predstava koja i'rom, zvukom i

)ojama izravno komuni$ira s podsvije#%u 'ledatelja

Da su temelji drame u o)redima to nije nova, samo Art&audova misao Novina je #to setek sada javljaju izraziti poku#aji da se u nekom opona#anju o)reda pronae ono unutarnje

jedinstvo smisleno' "ivota koje )i mo'lo )iti temelj prave dramske radnje, takve radnje kojase mo"e izvesti i na pozorni$i ;uvremeno o)redno kazali#te redovito se poku#ava osloniti nao)red koji )i imao smisla u samom se)i, na o)red ije se znaenje ne mo"e odrediti ni ukakvoj reli'ioznoj doktrini, na o)red koji )i tre)ao )iti izvorniji i du)lji od )ilo kakvenaknadne interpreta$ije smisla odreeni& inova Takva dramska knji"evnost voliupotre)ljavati elemente za nas e'zotini& o)reda koji pripadaju izvaneuropskimmitolo'ijama

Dru'a je mo'u%nost da pisa$ poku#a stvoriti neku vlastitu to)o"nju reli'iju na koju %ese oslanjati razumijevanje o)redni& radnji ili ljudski& postupaka koji se predstavljaju na

pozorni$i ?ean enet npr izmi#lja neku svoju vlastitu reli'iju zla kako )i se sim)olika udramama povezala u $jelinu

22

Documents

Solareva Suvremena Svj. Književnost