Sociologija odgoja i

obrazovanja

Uvod u sociologiju obrazovanja

Predavanje br. 6

Akademska Godina ... .

Predmet Sociologije obrazovanjaINTERNA definicija

Predmet istraživanja: ODGOJ

Pojmovi koji se preklapaju:

Odgajati: oblikovati, socijalizirajući- Obrazovati: profesionalizirati (školsko –kognitivni -

udžbenički) - procesi)

- Socializacija- Odgoj

I u sociologiji obrazovanja mogu se identificirati tri makro-modela socijalizacije koji pak utječu na razumijevanje odnosa odgoja-obrazovanja i društva:

funkcionalistički-integracionistički model (E. Durkheim, T. Parsons);

konfliktualni model (ili sukoba) (K. Marx, M. Weber, R. Boudon, R. Dahrendorf, P. Bourdieu);

interakcijsko-komunikativni model (G. Simmel, G.H. Mead, P. Berger, T. Luckmann).

4

PROCESI SOCIALIZACIJE

Njegovi korijeni proizlaze iz poimanja sukoba kao temeljnekategorije koja opisuje društvene odnose.

Može se svesti na dva interpretativna pravca konfliktualneanalize socijalizacije / odgoja-obrazovanja.

Radi se o:

1. Društvenoj i kulturnoj reprodukciji.

2. Strukture moći i društvene strastifikacije.

5

MODEL SUKOBA (KONFLIKTA)

Socijalizacija shvaćena kao društvena i kulturna reprodukcijadruštvenog poretka, koji za funkcionaliste označava idealnostanje ravnoteže za kojeg se treba založiti, promatran kao oblikdominacije, koji ovisi o postojećem odnosu snaga, u smisluraspodjele društvenih resursa i odnosa moć.

U definiranju procesa socijalizacije i u opisivanju njegovedjelotvornosti, veliku važnost imaju strukturalni čimbenici kaošto je socijalno i kulturno porijeklo ili naslijeđe; čimbenici kojiod obrazovanja zahtijevaju jednake mogućnosti kao i jednakpristup dominantnoj kulturi.

Problematika emancipacije od kulturne prevlasti zasluga ivrednovanja, evaluacije.

6

MODEL SUKOBA (KONFLIKTA)

Drugi pravac: sukob koji proizlazi iz strukture moći i društvenestratifikacije.Sukob kao „rampa društvenih promjena", jer višedimenzionalani ne svediv samo na društvenu klasu.

Identitet pojedinca ovisi o:ne-pripisanim faktorima, vidi koncept habitusa kod Bourdieua;

-pojedinačna i kolektivna djelovanja koje se razvijaju unutardruštvenog prostora između ograničenja, mogućnosti i sukoba.Nastaje jedna dijalektika odgoja-obrazovanja i socijalizacije, a nejedna cjelovita vizija (vidi: pedagogiju potlačenog, P. Freire).

7

MODEL SUKOBA (KONFLIKTA)

Pristup se zasniva na shvaćanju da se društvo temelji naegzistencijalnom dualizmu između subjektivnosti i socijalneobjektivnosti.

PRETPOSTAVKE

8

INTERAKCIONISTIČKO-KOMUNIKATIVAN MODEL

filosofske sociološke

FENOMENOLOGIjAHUSSERL

SIMMELSIMBOLIČKI

INTERAKCIONIZAM G.H.MEAD

Komunikacijski proces, izgrađen od značajnikgesta utemeljene na zajedničkim jezičnimsimbolima.

Postaviti se, vidjeti se iz perspektive drugoga ipreuzeti njegovu ulogu.

Simbolička značenja proizlaze iz interiorizacije(pounutrenja), od strane subjekta, objektivnihstruktura značenja.

osobna izgradnja koja se ostvaruje i strukturira uinterakciji s drugima.

„Ja postaje predmet samoga sebe„

Stvoren od: JA (intimni dio, jedinstven idinamičan dio subjekta, vitalna i kreativna snage)+ MENE (društveni dio, odraz sebe koji sepercipira i prepoznaje u drugima = kako jasmatram (jer vjerujem) da me drugi tako vide).

Društveno jastvo, izvire iz simbolične interakcije sdrugima.

Jezik je prvi posrednik stvarnosti, omogućava da sepredmeti pretvore u simbole za upotrijebiti, koristitida bi sebe prikazali drugima.

Socijalizirati znači preuzeti značenja proizvedena oddrugih i interirizirati ih.

(oponašanja – problematizacija - generalizacija)

Mead: osobnost je zbroj jednog JA (odgovor subjekta drugima) i jednog MENE (predpdžba o kako mislim da me drugi vide). Razvoj individualne osobnosti odvija se u interakciji sa svijetom i prolazi kroz tri uzastopne faze:

faza oponašanja;

faza slobodne igre (play);

faza organizirane igre (game).

(Vidi također F. Šuran, Estetika komunikacije i suvremeni svijet: Kierkegoord: tri faze; W. Reich: osobnost i srž; Gurdijeff: bezbroj ja).

12

RAZVOJ OSOBNOSTI: MEAD

Ostala značenja: osobe s kojima postoji cijelovitafuzija (roditelji) i odraz (faza spontane igre, play).

Generalizirani drugi: zbroj svih drugih koji govore omeni.

Drugi u svom najopćenitijem obliku, odgovarabezličnim ulogama, društvu i njegovim pravilima(faza organizirane igre, game).

Svijet u mojem dosegu = svijet "osjetila i fizičkih stvari„.

Red stvarnosti "par excellence", gdje se svaka stvar "uzima zdravo za gotovo", tj. prihvaćena onako kao što se nama predočuje, ‘proda’ uz suspenziju nevjerice/sumnje, jer se pojavljuje kao očiglednost.

Proizvodi jezične konstrukcije i zajednička značenja ("zdravi razum") tj. osnovu simboličkih svemira.

Ljudska aktivnost, zahvaljujući simboličkojfunkciji, proizvodi „jedan svijet stvari„ (a ne jedanstvarni svijet)

Subjektivna značenja postaju objektivna("eksternalizacija (prikazati, tumačiti stvari) jeantropološka nužnost")

Čovjek proizvodi samoga sebe ne kao izoliranobiće (biće samo za sebe), već kao društvenipothvat.

Primarna socializacija = dijete interiorizirastvarnost zdravog razuma u obliku određenosti(tipologizacije stvarnosti). Kao dane, neizbježne,značajne i društvene stvarnosti.

Sekundarna socijalizacija = dijete uviđa da svijetnjegovih roditelja nije jedina postojeća stvarnost,već ima jedan točno određeni društveni položaj("izgrađena„ stvarnost).

Nepromišljena spoznaja svijeta u mom dosegu (koji me okružuje)

problematiziranje

Aktivna re-konstrukcija svijeta značenjima koja pripadaju Jastvu

INSTITUCIONALIZACIJA = kada postoji obostrano određivanje (obostrana tipizacija) uobičajenih radnji od strane skupina izvođača

1) ima povijesni razvoj,

2) daje određenu shemu ponašanja pripadajućem članu,

3) zahtijeva legitimaciju svojih pravila,

4) mehanizmi sedimentacije i skladištenja.

Visoki stupanj simetrije unutar objektivne stvarnosti

(institucije, društveni poredak, životne uloge i

ponašanja) i subjektivne stvarnosti (identitet).

Potpuno ostvarena socijalizacija antropološki jenemoguća.

Neostvarena socijalizacija povijesno je rijetka

pojava i ograničena osobama s organskopatološkim osobinama.

Kako se shvaća razlika između socijalizacije i obrazovanja u ovatri modela? Može se mislititi da nagoviještavaju tri društvenatrenutka- faza tumačenja obrazovanja?

1.Funkcionalistički-integrationistički (kao latencija)

2.Sukoba (kao emancipacija)

3.Interakcijsko-komunikativni (kao izgradnja)

Otvorena pitanja: sociološka tradicija može ukazati naobrazovanje kao na nešto različito od namjerne i formaliziranetipologije socijalizacije?

Kako se objašnjava kraj socijalizacije? (DIFERENCIJACIJA)

20

PROCESI SOCIALIZACIJE

Obrazovanje?

Socializacija?

Komunikacija?

Jedna od suptilnih problematičnih pitanja je na primjer da liobrazovanje je proces na kojem se društvo temelji (Durkheim).

Obrazovanje kao:

➢ Cilj ima: društvo

➢ Sadržaj ima: društvo

➢ Izvor moralnog autoriteta: društvo

Radi se o pozitivističkoj viziji koja ljudstvo u cijelosti ograničava nadruštvenost.

Mora li se prevladati pokušavajući razlučiti područja društvenog odljudskog?

21

PROCESI SOCIALIZACIJE

Ako socijalizacija sve više svodi na komunikacijski proces, tadapostaju važna dva aspekta:

1.Veća simetrija i relacijska neformalnost između subjekata. Inastavnik postaje pomagač u izgradnji znanja subjekta.

2.Sve se manje uče pravila i univerzalne vrijednosti, već načine"kretanja" unutar "svjetova" (fleksibilni čovjek, R. Sennet, 2001.)– forma mentis

Može se stoga tvrditi da je obrazovanje tipičan pre-modernioblik, socijalizacija pripada modernosti a komunikacija usuvremenosti?

22

PROCESI SOCIALIZACIJE

23

RAZLIKOVANJE/DISTINKCIJA ODGOJA I OBRAZOVANJA/SOCIJALIZACIJA

ODGOJ I OBRAZOVANJE SOCIALIZACIJA

eksplicitni proces, svjestan, namjeran (uži pojam)

Čak i ne-intencionalan proces(širi pojam)

Formalizirani proces(Institucije, Škole, itd.)

(uži pojam)

Svaki proces prijenosa normi i vrijednosti, čak i neformalni

(širi pojam)

Etička dimenzija Komunikacijska kompetencija i mogućnost izvedbe

Asimetrični odnosi Simetrični odnosi

Cilj: ljudska refleksivnost "višak”

Cilj: modalna osobnost, društveno prikladno, kroz interiorizaciju

društvenih normi

24

DRUŠTVENO-ODGOJNO/OBRAZOVNI ODNOS

Osobna, afektivna i

estetska obrada

Etička i simbolička

obrada

(orijentirana

humanizaciji)

Stjecanje kognitivnih

i

praktičnih vještina

Interiorizacija norma i

društvenih vrijednosti

(očekivano djelovanje)

Odgojno-obrazovni procesi

Procesi

podruštvljavanja

A

G

I

L