2
Slobodan Novak- Mirisi, zlato i tamjani. Roman izričaja: Roman Mirisi, zlato i tamjan (1968.), taj nesumnjivo kapitalni rad u opusu Slobodana Novaka, možemo odrediti kao roman izričaja, utoliko što u njemu autor inzistira na pojmovnoj (izričajnoj, esejističkoj) obradi stanovitog broja aktualnih, idejnih, društvenih i moralnih problema. Podređena Novakovoj snažnoj potrebi izričitog formuliranja stavova, predodžbeno- čilna struktura fabule služi kao okvir iliti kostur čitavom nizu upečatljivih filozofijsko-spoznajnih eskapada. To je priča o osobi koja razmišlja nad vlastitom sudbinom, zaustavljena u vremenu i prostoru, u jednoj seansi intenzivnog produbljivanja smisla života. Pripovjedač, zatočenik vlastite svijesti, ovdje polaže račune samome sebi, o svome životnom putu, ali i o društvu i vremenu kojemu je svjedokom. Uzdižući svoju gorčinu i ironičnost do značenja koja pripadaju čitavoj jednoj generaciji, dakle poopćavajući svoju spoznaju u razmjerima koji nadilaze puku privatnu osujećenost, Novak je ovdje nadmoćnom zrelišću dao idejni zbir jedne epohe. Ovo je roman koji iskazuje fikcije o totalitarizmu. Ta def.se suprotsavlja def.da je politika ontologija savremenog čovjeka, i određuje način njegova postojanja te struktuiranja društva. Šta je bitak u čovjekovoj političkoj ontologiji? Politika je najbliža egzistenciji, politika normira sve aspekte ljudske egzistencije. Bitak politike je moć, moć je najprisutnija u svakodnevnoj kontroli. Politika je paranoićna od straha da ne izgubi moć. Suština politike je potčiniti nas, a šutnja je politički čin. Jedna od suština političkog romana jeste da u njegovoj nakani moralizira društvenis sistem. On podrazumijeva svaki mogući kontekst i smatra ga svojim i ne izostavlja nijedan od konteksta. Politika transcendentira čovjeka. Imamo dvostruko kodiranu metaforu u strukturi romana. Struktura političkog romana jeste da je on uvijek parabola, govori o svevremenosti iz pozicije prošlosti, želi da dosegne svevrijeme, mora da dosegne svoj prezent. Jedna suština političkog romana jeste da u njegovoj nakani moralizira društveni kontekst, i smatra ga svojim i ne izostavlja nijedan od konteksta.

Slobodan Novak- Miris, zlato i tamjani

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Slobodan Novak- Miris, zlato i tamjani

Citation preview

Slobodan Novak- Mirisi, zlato i tamjani.

Roman izriaja:Roman Mirisi, zlato i tamjan (1968.), taj nesumnjivo kapitalni rad u opusu Slobodana Novaka, moemo odrediti kao roman izriaja, utoliko to u njemu autor inzistira na pojmovnoj (izriajnoj, esejistikoj) obradi stanovitog broja aktualnih, idejnih, drutvenih i moralnih problema. Podreena Novakovoj snanoj potrebi izriitog formuliranja stavova, predodbeno-ilna struktura fabule slui kao okvir iliti kostur itavom nizu upeatljivih filozofijsko-spoznajnih eskapada. To je pria o osobi koja razmilja nad vlastitom sudbinom, zaustavljena u vremenu i prostoru, u jednoj seansi intenzivnog produbljivanja smisla ivota. Pripovjeda, zatoenik vlastite svijesti, ovdje polae raune samome sebi, o svome ivotnom putu, ali i o drutvu i vremenu kojemu je svjedokom. Uzdiui svoju gorinu i ironinost do znaenja koja pripadaju itavoj jednoj generaciji, dakle poopavajui svoju spoznaju u razmjerima koji nadilaze puku privatnu osujeenost, Novak je ovdje nadmonom zreliu dao idejni zbir jedne epohe.

Ovo je roman koji iskazuje fikcije o totalitarizmu. Ta def.se suprotsavlja def.da je politika ontologija savremenog ovjeka, i odreuje nain njegova postojanja te struktuiranja drutva.

ta je bitak u ovjekovoj politikoj ontologiji? Politika je najblia egzistenciji, politika normira sve aspekte ljudske egzistencije. Bitak politike je mo, mo je najprisutnija u svakodnevnoj kontroli. Politika je paranoina od straha da ne izgubi mo. Sutina politike je potiniti nas, a utnja je politiki in. Jedna od sutina politikog romana jeste da u njegovoj nakani moralizira drutvenis sistem. On podrazumijeva svaki mogui kontekst i smatra ga svojim i ne izostavlja nijedan od konteksta. Politika transcendentira ovjeka. Imamo dvostruko kodiranu metaforu u strukturi romana.

Struktura politikog romana jeste da je on uvijek parabola, govori o svevremenosti iz pozicije prolosti, eli da dosegne svevrijeme, mora da dosegne svoj prezent. Jedna sutina politikog romana jeste da u njegovoj nakani moralizira drutveni kontekst, i smatra ga svojim i ne izostavlja nijedan od konteksta.