PRIPREMILA: ELVIRA IMŠIROVIĆ

S E M I N A R

«PRIPREMA POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA»

maj – juni 2007. godine

PREDAVAČI:

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO: RANKO NIKOLIĆ I MALIK HADŽIOMERAGIĆ

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO: VENCESLAV ILIĆGRAĐANSKO PRAVO: SUADA SELIMOVIĆ I

KATARINA MANDIĆPRIVREDNO PRAVO: HAJRUDIN HAJDAREVIĆ I

SILVIJA ČUPKAUPRAVNO PRAVO: SADUDIN KRATOVIĆ I

KATA SENJAKUSTAVNI SISTEM: FELIKS VIDOVIĆ I

DŽEMALUDIN MUTAPČIĆ

1

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO

PREDAVAČ: Ranko Nikolić subota, 5.5.2007.

1. OSNOVNA NAČELANaš krivični procesni zakon predstavlja mješavinu kontinentalnog evropskog i anglosanksonskog prava. Polazeći od tog koncepta, u zakon su ugrađena načela ili principi koji prožimaju cio tok postupka i na kojem se temelji sistem krivične procedure. Ta načela se odnose na osnovne postupke krivičnog prava i predstavljaju opća pravila na temelju kojih se ostvaruju ciljevi krivičnog prava. Neka načela su izričito predviđena u glavi I (čl. od 1-20), a neka izvan ovih odredaba. Pored ovih načela koja su izričito predviđena, postoje i načela koja nisu posebno formulisana u zakonu, ali analizom niza zakonskih odredaba, zaključujemo da postoje i druga načela (javnosti, usmenosti, kontradiktornosti i slično). Načela koja se izričito određuju u zakonu su:

1. Načela pravičnog i zakonitog vođenja krivičnog postupka2. Pretpostavka nevinosti3. In dubio pro reo4. Ne bis in idem5. Pravo na odbranu, upotrebu jezika i pisma6. Zakonitost dokaza7. Jednakost u postupanju8. Slobodna ocjena dokaza9. Akuzatornost10. Legalitet krivičnog gonjenja

1. Načelo ili princip zakonitosti je sadržano u članu 2. ZKP-a. Ovo načelo znači da pravila utvrđena u ovom zakonu osiguravaju da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog djela izrekne krivična sankcija pod uslovima koje predviđaju krivični zakoni u kojima su propisana krivična djela. Ovo načelo dalje znači da krivičnu sankciju učiniocu krivičnog djela može izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i sproveden po ovom zakonu.

2. Načelo ili pretpostavka nevinosti je sadržano u ustavu, a ugrađeno je u EKLJP i temeljnim slobodama. Suština ovog načela je u tome da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivnja. Polazeći od ovog načela, osumnjičeni, odnosno optuženi nije dužan da dokazuje svoju nevinost. Dužan je samo da se odazove na poziv organa koji vodi postupak i da svoje lične podatke, ali nije dužan da dokazuje svoju nevinost.U ex SSSR teorija Višinskog (ovo ne treba)

3. In dubio pro reo – u sumnji za učiniocaOvo načelo je izraz pogodnosti za optuženog. U praktičnoj realizaciji ovo načelo znači da se situacije koje su sumnjive i nedokazane rješavaju na način koji je povoljniji za optuženog. Ovo načelo odnosi se na postojanje činjenica koje čine obilježja krivičnog

2

djela kao i na činjenice od kojih zavisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva. Ovo dalje znači da činjenice koje idu na štetu optuženog moraju se utvrditi sa potpunom sigurnošću, a one činjenice koje idu u prilog optuženom imaju se uzeti da postoje bez obzira što nije utvrđeno sa sigurnošću da one postoje.

4. Ne bis in idemOvo načelo odnosi se na zabranu ponovnog suđenja u istoj krivičnoj stvari. Ovo načelo sadržano je i u EKLJP i TS i MPGPP. Zabrana dvostrukog suđenja odnosi se na lice i djelo za koje je to lice suđeno i za koje je donesena pravosnažna presuda. U praktičnom postupanju u ovakvoj situaciji zavisno od faze postupka sud donosi presudu kojom se optužba odbija ili rješenje o obustavi postupka.

5. Pravo na odbranuPostoji materijalna i formalna odbrana. Materijalna odbrana predstavlja pravo osumnjičenog odnosno optuženog da se sam brani, a formalna je putem branioca odbrane. One se dopunjuju. Branilac može preduzimati procesne radnje i predlagati dokaze samo ako je to u korist osumnjičenog, odnosno optuženog.

6. Pravo na suđenje bez odlaganjaZnači da osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu se sudi bez odlaganja, a najkasnije u roku od 1 godine od dana potvrđivanja optužnice. Ovo načelo predstavlja realizaciju člana 5. EKLJP.Čl.5. i 6. EKLJP pitaju ovi iz ustava i pravosuđaPročitati značenje izraza u zakonu na početku: osumnjičeni, optuženi, osuđeni

7. Načelo jednakosti u postupanjuOvo načelo predstavlja dužnost suda i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da sa jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete osumnjičenog, optuženog kao i činjenice koje mu idu u korist. Na taj način dolazi se do materijalne istine u krivičnom postupku. Ovo načelo predstavlja modificirano inkvizitorsko načelo, u odnosu na raniji zakon.

8. Načelo slobodne ocjene dokazaOvo načelo daje pravo sudu, tužiocu i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku da slobodno ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica. Oni pri tome nisu ograničeni posebnim formalnim pravilima. To praktično znači da u zakonu nije određena unaprijed vrijednost pojedinih dokaza kao što je to bilo u starim pravnim sistemima.Testis unus – testis nulus – svjedok kao nijedan

9. Princip akuzatornostiZnači da se krivični postupak može pokrenuti samo na zahtjev ovlaštenog tužioca. To praktično znači da krivični postupak ne može pokrenuti niti voditi sud po službenoj dužnosti, niti privatni tužilac, a ni oštećeni kao tužilac.

10. Načelo legaliteta krivičnog gonjenjaOvo načelo znači obavezu za tužioca da preduzme krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno kr. djelo. To znači da je tužilac dužan preduzeti krivično gonjenje ako

3

postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo i da ne postje zakonske smetnje za krivično gonjenje. Npr. nastupila zastarjelost kr. gonjenja, djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem

11. Načelo oportuniteta ili cjelishodnostiOvo načelo narušava načelo legaliteta. Ono praktično znači pravo tužioca da ne preuzme krivično gonjenje iako za to psotoje zakonski uslovi. Ovo će biti slučaj kod krivičnih djela koja se gone po odobrenju. U slučaju krivičnih djela kada se gonjenje može ustušiti stranoj državi u slučaju imuniteta svjedoka, u slučaju lakših kr. Djela čiji su izvršioci maloljetnici.

PRETHODNA PITANJAPrethodna pitanja su pitanaj građanskog ili upravnog prava koja se pojavljuju u kr. postupku, a od njihovog prethodnog rješenja zzavisi primjena kr. zakona. To su uvijek pravna pitanja i ne mogu biti činjenična niti procesna pitanja. Kada se sud susretne sa prethodnim pitanjem može postupiti na dva načina i to: da zastane sa kr. postupkom i sačeka da to pitanje prethodno riješi neki drugi organ npr. organ uprave. Sud može i sam odlučiti da u okviru kr. Postupka riješi prethodno pitanej. U tom slučaju prethodno pitanje sud rješava na osnovu pravila dokazivanja u kr. Postupku. Tako riješeno prethodno pitanje ima dejstvo samo za taj krivični predmet. U vezi koga je ono raspravljano. Odluka o prethodnom pitanju unosi se u obrazloženju presude.

(ako se predmeti gomilaju npr. u upravnom postupku kod upravnog organa, sud će sam riješiti, angažovati vještaka…)

12. Načelo mutabilitetaZnači pravo tužioca da odustane od krivičnog gonjenja do završetka glavnog pretresa. Pri tome tužilac će doći do zaključkada više ne postoje stvarni ili pravni osnovi za dalje gonjenje.

ISPITIVANJE OSUMNJIČENOG Ispitivanje u istrazi vrši tužilac. Prilikom ispitivanja mora se u punoj mjeri poštovati ličnost osumnjičenog. Ne smije se upotrebljavati sila, prijetnja, prebvara, narkotici i druga sredstva koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje kod davanja izjave ili priznanja. Ako je postupljeno suprotno, takav iskaz osumnjičenog je pravno nevaljan i na njemu se ne može zasnivati sudska odluka.

POUKA OSUMNJIČENOG O NJEGOVIM PRAVIMAPrilikom ispitivanja osumnjičenog prvo se uzimaju lični podaci o identitetu, zatim će mu se saopštiti za koje kr. Djelo se tereti i osnove sumnje protiv njega. Nakon toga će se poučiti o sljedećim pravima: da nije dužan iznijeti odbranu, ni odgovarati na postavljena pitanja, da može uzeti branioca po svom izboru koji može biti prisutan njegovom ispitivanju, da se može izjasniti o djelu i iznijeti činjenice i dokaze u svoju korist, da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist, da ima pravo na prevodioca ako ne zna jezik suda. Ako nisu ispoštovane ove odredbe na iskazu osumnjičenog se ne može zasnovati sudska odluka.O ispitivanju osumnjičenog sastavlja se zapisnik u koji se unose bitni dijelovi iskaza doslovno. Nakon sačinjavanja zapisnika isti će se pročitati osumnjičenom, te će mu se predati kopija zapisnika.

4

(imaju obrasci zapisnika, da li se to u praksi koristi – ne zna)

SVJEDOCIU okviru dokaza u kr. postupku najčešće se pokjavljuje svjedok. Svjedok je ujedno i najnepouzdaniji dokaz. Kao svjedok saslušava se lice za koje postoji vjerovatnoća da ima saznanja o krivičnom djelu, učiniocu i o drugim važnim okolnostima i koje će svojim iskazom moći o tome dati obavještenja. Poziv svjedoku dostavlja tužilac ili sud. Maloljetna lica ispod 16 godina pozivaju se preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika. U pozivu se mora naznačiti da se to lice poziva u svojstvu svjedoka. Postoje dvije kategorije lica koji ne mogu biti saslušani kao svjedoci (član 96.) i lica koja mogu odbiti da svjedoče – tzv. privilegovani svjedoci (član 97).

Način saslušanja svjedokaSvjedok se prvo upozorava da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, te da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo. Zatim se poziva da iznese sve što mu je poznato o predmetu. Nakon toga mogu mu se postavljati pitanja radi određenih pojašnjenja. Svjedoku nije dozvoljeno postavljati sugestivna i kapriciozna pitanja. Na kraju saslušanja svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.

(mora postojati vjerovatnoća da svjedok poznaje nešto o djelu za koje je pozvan da svjedoči.)

Imunitet svjedokaU stvari radi se o potencijalnom osumnjičenom za izvršenje kr. djela. U toku istrage tužilac ima pravo da odustane od načela legaliteta i da krivično ne goni takvog svjedoka već mu daje imunitet od gonjenja. Za uzvrat takav svjedok pristaje na saradnju sa tužiocem i olakšava mu dokazivanje krivičnog djela i učinioca. Imunitet u istrazi je tajni imunitet jer za njega ne znaju druga lica. Pod istim uslovima, imunitet svjedoku se može dati i na glavnom pretresu. Tada se radi o javnom imunitetu. Ukoliko bi takav svjedok i pored davanja imuniteta dao lažan iskaz, podliježe krivičnom gonjenju.

UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJAOve radnje spadaju među najvažnije radnje dokazivanja.Uviđaj se preduzima onda kada je za utvrđivanje neke važne činjenice potrebno neposredno opažanje. To opaažanje vrši se čulom vida, sluha, dodira i slično. Uviđaj se vrši na svakom mjestu na kome se neposrednim opažanjem mogu utvrditi činjenice važne za krivični postupak. O preduzimanju uviđaja sastavlja se zapisnik u koji se tačno unosi stanje nađeno na mjestu događaja.

Zapisnik o uviđaju ima karaktet javne isprave. Uviđaj vrše ovlaštena službena lica unutrašnjih poslova i tužilac. Prilikom vršenja uviđaja mogu se provoditi određena vještačenja. Uviđaj se sprovodi po pravilima kriminalističke tehnike i taktike.

Rekonstrukcija događajaDok se uviđaj u pravilu vrši neposredno po izvršenju krivičnog djela, rekonstrukcija događaja vrši se naknadno. Kod rekonstrukcije događaja ponavljaju se radnje i situacije u kojima je djelo izvršeno. To praktično znači da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo izvršeno. Rekonstrukciju događaja u toku istrage vrši tužilac, a u toku suđenja, sudija, odnosno, predsjednik vijeća. Prilikom rekonstrukcije mogu se po potrebi ponovno izvjesti pojedini dokazi. Kod vršenja rekonstrukcije mora se voditi računa da se time ne ugrozi sigurnost ljudi i dostojanstvo.

5

(Zahtjevan institut. Puno vještaka učestvuje. Osnovno polazište da se prethodno izvrše sve pripreme, da se tačno zna koji je cilj.)

VJEŠTAČENJEJe dokazno sredstvo koje se određuje kada za utvrđivanje i ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenja lica koja raspolažu stručnim znanjima. Provodi se na osnovu pisane naredbe tužioca ili suda. U naredbi se navode činjenice o kojima se vrši vještačenje.Vještačenje obavljaju stručne ustanove ili organi koji su za to osposobljeni, a izuzetno pojedinci. Postoji i lista stalnih sudskih vještaka za određena vještačenja. Po završenom vještačenju, vještak dostavlja nalaz i mišljenje organu koji ga je odredio. Postoje razne vrste vještačenja kao što su: sudsko-medicinska vještačenja, toksikološka, vještačenje poslovnih knjiga, grafološko vještačenje, vještačenje uzroka požara, saobraćajnih udesa, havarija u rudnicima, gradilištima i sl. U novije vrijeme izuzetno je značajno vještačenje DNK-a analizom. Analiza DNK se može vršiti ako je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili činjenice da li otkriveni tragovi materije potiču od osumnjičenog, odnosno, optuženog ili oštećenog.

MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG, ODNOSNO OPTUŽENOG RADI USPJEŠNOG VOĐENJA KRIVIČNOG POSTUPKAPostoji 5 mjera koje su taksativno utvređene u zakonu i to po redoslijedu njihove primjene. Te mjere su: poziv, naredba za dovođenje, zabrana napuštanja boravišta, jemstvo i pritvor. U prktičnoj primjeni ovaj redoslijed znači da se ne može primijeniti teža mjera ako se prisustvo može osigurati lakšom mjerom.(pročitati poziv i dovođenje. Dovođenje provodi sudska policija).Zabrana napuštanaj boravištaMože se primijeniti ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni mogao pobjeći, sakriti se, otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo. Ova mjera određuje se rješenjem suda na prijedlog tužioca i njom se osumnjičenom zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravišta. Uz ovu zabranu, u rješenju mogu se kumulativno odrediti i druge zabrane kao što su: posjećivanje određenih mjesta, sastajanje sa određenim licima, naređenje da se povremeno javlja određenom organu, oduzimanje putne isprave, vozačke dozvole, zabrana preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti. Ne može se zabraniti komuniciranej sa braniocem. U rješenju kojim se određuje ova zabrana unosi se upozorenje osumnjičenom da se protiv njega može odrediti pritvor ako prekrši izrečene zabrane. Rješenje u istrazi donosi sudija za prethodni postupak, a poslije podizanja optužnice, sudija za prethodno saslušanje. Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba a najdalje do pravosnažnosti presude. Postoji obaveza da organ koji je donio rješenje svako 2 mjseca ispituje opravdanost primjene ovih mjera. Protiv rješenja osumnjičeni ima pravo žalbe. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

JEMSTVOJemstvo je mjera koja se primjenjuje prema osumnjičenom odnosno optuženom kad treba odrediti ili je već određen pritvor zbog bojazni da će pobjeći. Jemstvo se sastoji u polaganju određene svote novca, vrjednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti kpoje se mogu lako čuvati i unovčiti. Jemstvo se može dati i stavljanjem hipoteke na nekretnine. U zakonu nije određen novčani iznos u pogledu određivanja jemstva, alise pri tome treba voditi računa o težini krivičnog djela, ličnim i imovinskim prilikama osumnjičenog ili drugih lica koja daju jemstvo. U praksi jemstvo se najčešće sastoji u polaganju gotovog novca.

6

Treba naglasiti da sud nikada ne zahtijeva jemstvo niti pritvor uslovljava davanjem jemstva. To znači da sud ne može po službenoj dužnosti predložiti niti primijeniti jemstvo. Davanje jemstva uvijek se zasniva na inicijativi osumnjičenog, odnosno optuženog, odnosno njegovog branioca ili trećih lica. Kada sud ocijeni da su ispunjeni uslovi za jemstvo, određuje iznos jemstva koji predstavlja dovoljnu garanciju da osumnjičeni, odnosno optuženi neće pobjeći. U tom slučaju sud donosi rješenje o prihvatanju jemstva. Nakon donošenja rješenja, osumnjičeni odnosno optuženi pušta se na slobodu. Ako sud ne prihvati ponuđeno jemstvo, rješenjem odbija jemstvo. U slučaju da osumnjičeni, odnosno optuženi pobjegne, donosi rješenje o propasti jemstva, a vrijednost dana kao jemstvo unosi se kao prihod u budžet BiH, odnosno entiteta. (zavisi koji je sud u pitanju).U slučaju da je optuženi osuđen, jemstvo će mu se vratiti tek po nastupu na izdržavanju kazne zatvora.

PRITVORPritvor je najteža mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog, odnosno optuženog u toku krivičnog postupka jer najdublje zadire u pravo na slobodu. S obzirom na to, zakon je utvrdio osnovnu odrednicu u smislu da pritvor može trajati samo onoliko koliko je to nužno i da se mora svesti na najkraće nužno vrijeme, a se mora ukinuti čim prestanu razlozi zbog kojih je određene. U slučaju pritvora svi organi koji učestvuju u krivičnom postupku dužni su postupati sa posebnom hitnošću. Pritvor se određuje rješenjem koje donosi sud uvijek na prijedlog tužioca. U zakonu su precizno utvrđeni sastavni dijelovi rješenja o pritvoru. U zakonu su također precizno i taksativno utvrđeni osnovi ili razlozi za određivanje pritvora. U rješenju o određivanju pritvora posebno se mora obrazložiti zakonski osnov za određivanje pritvora, a ne parafrazirati odgovarajuća zakonska odredba. Protiv rješenja o određivanju pritvora pritvoreno lice ima pravo žalbe. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Ako sud ne prihvati prijedlog tužioca za određivanje pritvora, protiv tog rješenja žalba nije dopuštena.(osnovi precizno navedeni u zakonu. U praksi se dešava kantonalni sudovi prepisuju ovo iz zakona – sud mora obrazložiti zašto postoji opasnost od bjekstva npr. samovoljno napustio radno mjesto, viđen da ide prema granici, izvadio putnu ispravu…. Svaki osnov se mora obrazložiti, čim svjedoci budu saslušani pritvor se ukida jer prestaje osnov za pritvor)

PREDAVAČ: Ranko Nikolić subota,12.05.2007.

TRAJANJE PRITVORA U POJEDINIM FAZAMA KRIVIČNOG POSTUPKAPritvor se može odrediti samo po prijedlogu nadležnog tužioca. U svom prijedlogu tužilac je dužan navesti razloge na kojima temelji svoj prijedlog. U fazi istrage pritvor određuje sudija za prethodni postupak. Po prijemu prijedloga tužioca sudija isti razmatra i ukoliko ocijeni da je prijedlog osnovan donijeće rješenje o određivanju pritvora. Po tom rješenju pritvor može trajati maximalno mjesec dana. Protiv tog rješenja osumnjičeni ima pravo žalbe vanraspravnom vijeću istog suda. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja. Trajanje pritvora računa se od momenta rješenja slobode. Po isteku ovog roka osumnjičeni će se pustiti na slobodu ili će se donijeti rješenje o produženju pritvora. Rješenje o produženju pritvora donosi vanraspravno vijeće i o tom rješenju pritvor može trajati najduže još 2 mjeseca. I ovo rješenje o produženju pritvora donosi se samo na obrazloženi prijedlog tužioca. Da li će vanraspravno vijeće produžiti pritvor za mjesec, odnosno dva mjeseca, zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno za provođenje istražnih

7

radnji koje traži tužilac. Prama tome, pritvor u toku istrage može trajati maximalno 3 mjeseca ako su u pitanju krivična djela zapriječena kaznom zatvora do 10 godina. Ako su u pitanju krivična djela zapriječena kaznom preko 10 godina ili težom kaznom, pritvor se može produžiti najviše još za 3 mjeseca. I u ovoj situaciji pritvor se produžava na obrazloženi prijedlog tužioca. Za produženje moraju postojati naročito važni razlozi koje tužilac obrazlaže u svom prijedlogu. O produženju pritvora u ovoj situaciji odlučuje vijeće Vrhovnog suda FBiH. I protiv tog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. O žalbi odlučuje apelaciono vijeće Vrhovnog suda. Na ovaj način pritvor u istrazi zavisno od propisane kazne za krivično djelo u pitanju može trajati 3, odnosno 6 mjeseci. Međutim, prema najnovijim izmjenama i dopunama ZKP-a, pritvor u istrazi može se izuzetno u složenim predmetima kada su u pitanju krivična djela za koja je propisan dugotrajni zatvor, pritvor se može izuzetno produžiti za još 3 mjeseca. Prijedlog za ovo produženje podnosi tužilac. Taj prijedlog sadrži izjavu kolegija tužilaštva o potrebnim mjerama koje treba preduzeti da bi se istraga okončala. I protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. O ovom produženju odlučuje vijeće Vrhovnog suda, a o žalbi apelaciono vijeće.

(U praksi sudije griješe i određuju pritvor mjesec dana, a ne do mjesec dana, jer prestaje osnov za daljnji pritvor. Osumnjičeni se može i duže zadržati u pritvoru, ali samo na temelju rješenja o produženju pritvora. Uvijek ide po prijedlogu tužioca sa obrazloženjem.)

PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICENakon potvrđivanja optužnice pritvor se može odrediti ili produžiti u zavisnosti od propisane kazne za krivično djelo. Po zakonskom rješenju:

- ako je u pitanju krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora do 5 godina, pritvor se može produžiti, odnosno odrediti za jednu godinu.

- za krivična djela zapriječena kaznom zatvora do 10 godina, jednu godinu i 6 mjeseci. - za krivična djela zapriječena zatvorom preko 10 godina – do 2 godine.- i konačno, ako je u pitanju dugotrajni zatvor – 3 godine.

PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDENakon izricanja presude kojom je izrečena kazna zatvora, pritvor se može odrediti, odnosno produžiti ako i dalje stoje razlozi iz člana 146. stav 1. izuzev ako je u pitanju opasnost kod uništenja, sakrivanja dokaza i tragova, odnosno uticaja na svjedoke, saučesnike i prikrivače. Pritvor može trajati najduže još 6 mjeseci. Ako u tom roku ne bude izrečena drugostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. O ukidanju rješenja donosi se posebno rješenje protiv koga tužilac ima pravo žalbe, ali žalba ne sadržava izvršenje rješenja. Pritvor će se uvijek ukinuti i optuženi pustiti na slobodu ako je donesena presuda kojom se on oslobađa od optužbe ili ako je optužba odbijena, te ako je oglašen krivim, a oslobođen od kazne, ako mu je izrečena uslovna osuda ili je obzirom na dužinu pritvora izrečenu kaznu već izdržao. Pritvor nakon izricanja presude može trajati do upućivanja optuženog na izdržavanje kazne. Optuženi ima pravo da traži od suda da ga uputi na izdržavanje kazne i prije pravosnažnosti presude. U tom slučaju optuženi je izjednačen sa pravima i obavezama osuđenih lica.

RADNJE KOJE PREDUZIMAJU POLICIJSKI ORGANIPolicijski organ može lišiti slobode određeno lice ako su ispunjena 2 uslova: prvo da postoje osnovi sumnje da je to lice učinilo krivično djelo i drugo ako postoji bilo koji zakonski razlog za određivanje pritvora. Prilikom lišenja slobode policijski organ je dužan takvo lice bez odlaganja,

8

a najkasnije u roku od 24 sata sprovesti tužiocu. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno, pustiće se na slobodu. Tužilac je dužan u naredna 24 sata da ispita to lice i odluči da li će ga pustiti na slobodu ili će od sudije za prethodni postupak tražiti prijedlog za određivanje pritvora. Sudija za prethodni postupak dužan je odmah, a najkasnije u roku od 24 sata donijeti rješenje o određivanju pritvora ili će to lice pustiti na slobodu. Ako sudija ne prihvati prijedlog tužioca za određivanje pritvora, zatražiće da o tome odluči vanraspravno vijeće.

PODNOŠENJE PRIJAVEPrijava se podnosi nadležnom tužiocu pismeno ili usmeno.Podnoseći prijavu, podnosilac će saopštiti tužiocu saznanja o izvršenju nekog krivičnog djela. Ako se prijava podnosi usmeno, tužilac je dužan o tome sačiniti zapisnik. U tom slučaju tužilac je dužan upozoriti podnosioca da lažno prijavljivanje predstavlja krivično djelo. Ukoliko je neko lice obavijestilo tužioca telefonom ili na drugi način o izvršenju krivičnog djela, tužilac će o tome sačiniti službenu zabilješku. Za podnošenje prijave pismenim putem nije propisana nikakva forma već je dovoljno da podnosilac naznači saznanja o izvršenom krivičnom djelu i naznači dokaze kao i podatke o učiniocu ukoliko su mu poznati. Ako je prijava podnesena sudu ili nekom drugom organu, oni su dužni bez odlaganja da je dostave tužiocu. Postoje subjekti koji su dužni da podnesu prijavu, a to su: svi državni organi, javna preduzeća, ustanove i druga pravna lica. Kada je riječ o građanima, zakon određuje da oni treba da prijave krivično djelo ali na to nisu obavezni. Izuzetak je ako je u pitanju krivično djelo čije neprijavljivanje predstavlja krivično djelo. Zakon posebno naglašava obavezu školskih ustanova, ustanova socijalne zaštite i drugih koje se bave obrazovanjem ili pružaju socijalnu zaštitu licima da prijave svaki slučaj eventualnih seksualnih delikata i drugog nasilja prema maloljetnim licima.

SPROVOĐENJE ISTRAGEIstragu sprovodi nadležni tužilac. Istraga se sprovodi kad postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo. O sprovođenju istrage tužilac donosi naredbu. Naredba o sprovođenju istrage treba da sadrži opis krivičnog djela, njegov zakonski naziv, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje i postojeće dokaze. Tužilac je dužan navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radne treba preduzeti. Ako se nakon donošenja naredbe o sprovođenju istrage ukaže da je potrebno istargom obuhvatiti neko novo krivično djelo ili neko drugo lice, tužilac donosi naredbu o proširenju istrage u odnosu na novo djelo ili drugo lice. Bitno je napomenuti da se po važećem zakonu istraga može voditi i protiv nepoznatog učinioca. Ako tužilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za sprovođenje istrage, donijeće naredbu o nesprovođenju istrage. Ovo će biti u slijedećim slučajevima:

- ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo,- ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo,- ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno amnestijom ili

pomilovanjem,- ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

O nesprovođenju istrage tužilac je dužan u roku od 3 dana obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave. U tom slučaju oštećeni i podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana podnijeti pritužbu uredu tužioca.

ZADRŽAVANJE NA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELAOvlaštena lica organa unutrašnjih poslova imaju ovlaštenje da lica zatečena na mjestu izvršenja djela zadrže ako je to potrebno. Najčešće će se raditi o zadržavanju lica ako ona mogu pružiti

9

podatke o krivičnom djelu, učiniocu tog djela i drugim važnim okolnostima. O zadržavanju službeno lice je dužno o tome obavijestiti tužioca. Zadržavanje na mjsetu događaja može trajati najduže 6 sati. Službeno lice je dužno poučiti zadržano lice da ima pravo podnijeti pritužbu tužiocu zbog zadržavanja i ponašanja službenog lica. Ovlašteno službeno lice ima pravo ako je u pitanju osumnjičeni da od njega uzme otiske prstiju i da ga fotografiše u cilju utvrđivanja identiteta. Ove radnje mogu se preduzeti i upotrebom sile ukoliko se osumnjičeni tome protivi. Službeno lice također ima pravo da uzme otiske prstiju od drugih lica kao i otiske prstiju na nekim predmetima kao na vratima, kasama i slično. Ovo radi utvrđivanja da li ti otisci pripadaju učiniocu krivičnog djela ili eventualno drugim licima.

SUDSKO OBEZBJEĐENJE DOKAZAU zavisnosti od faze postupka sudsko obezbjeđenje dokaza vrši sudija za prethodni postupak u istrazi a nakon podizanja optužnice sudija za prethodno saslušanje. Sudsko obezbjeđenje dokaza preduzima se u interesu pravde, zatim u slučaju postojanja vjerovatnoće da neki svjedok neće biti dostupan u vrijeme suđenja. Stranke ili branilac kad predlažu sudsko obezbjeđenje dokaza dužni su u svom podnesku da obrazlože tu okolnost i učine vjerovatnom da svjedok neće moći pristupiti na suđenje. Kada se predlaže sudsko obezbjeđenje dokaza, odgovarajući sudija ocjenjuje da li je prijedlog osnovan. Ako prijedlog prihvati pristupa se ispitivanju svjedoka u prisustnosti stranaka i branioca. Za ovo ispitivanje važe pravila za ispitivanje svjedoka na glavnom pretresu. To znači da se svjedok ispituje direktno, unakrsno, a po potrebi dodatno od strane suda. Ako na glavni pretres nije moglo biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu će se pročitati njegov iskaz. Ukoliko taj svjedok pristupi na pretres, on će se ispitati a njegov raniji iskaz je irelevantan i isti se ne može čitati.

OVLAŠĆENJA I DUŽNOSTI OVLAŠTENIH SLUŽBENIH LICA U SLUČAJU IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELAAko postoji osnovana sumnja da je učinjeno krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora preko 5 godina, službeno lice je dužno odmah o tome obavijestiti tužioca i pod njegovim nadzorom preduzeti mjere na pronalaženju učinioca da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi u krivičnom postupku, kao i da se prikupe informacije koje mogu koristiti u toku postupka. Ako je u pitanju krivično djelo a postoji opasnost od odlaganja, službeno lice je dužno bez odlaganja preduzeti neophodne radnje da bi se osiguralo ono što je prethodno navedeno. O svemu što preduzme, službeno lice j e dužno odmah obavijestiti tužioca i dostaviti mu predmete koji mogu poslužiti kao dokazi. Ako je u pitanju krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina, ovlašteno službeno lice dužno je obavijestiti tužiocao svim raspoloživim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzelo najkasnije u roku od 7 dana od dana saznaja za izvršeno djelo.

UZIMANJE IZJAVA I PRIKUPLJANJE DRUGIH DOKAZAOvlašteno službeno lice može uzimati izjave od građana, izvršiti pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljaga, ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme preduzimanja određenih radnji, preduzeti mjere radi utvrđivanja identiteta lica i predmeta, u prisutnosti odgovornog lica pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa, javnih preduzeća i ustanova i izvršiti uvid u njihovu dokumentaciju. O ovim mjerama službeno lice sastavlja zapisnik ili službenu zabilješku. Kad službeno lice poziva građane radi uzimanja izjava u pozivu se mora naznačiti razlog pozivanja. Lice koje se poziva nije dužno davati nikakvu izjavu, niti odgovarati na pitanja

10

službenog lica osim svojih ličnih podataka. Službeno lice dužno je o ovom pravu poučiti lice koje se poziva. Prilikom ispitivanja pozvanih lica ako ona pristanu da daju izjave u svemu se primjenjuju odredbe o ispitivanju osumnjičenih i svjedoka od strane tužioca. Ako je na taj način postupljeno, zapisnici o prikupljenim izjavama mogu se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Lica prema kojima su preduzete mjere od strane službenog lica imaju pravo da podnesu pritužbu tužiocu u roku od 3 dana. Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza, službeno lice sastavlja izvještaj. UZ izvještaj dostavljaju se predmeti, skice, fotografije, službene zabilješke, izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka. U tome su uključene činjenice i dokazi koji idu u korist osumnjičenom. Tužilac može prikupljati izjave i od lica koja se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela ili saučesnika. Ovlaštena službena lica mogu izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja. Međutim, oni nikada ne mogu vršiti obdukciju i exhumaciju leša. Te radnje može izvršiti samo tužilac. Ako je upitanju exhumacija leša, tužilac je dužan pribaviti naredbu od suda.

OBUSTAVA ISTRAGETužilac će obustaviti istragu ako u toku istrage utvrdi:

- da djelo koje je osumnjičeni učinio nije krivično djelo, - ako nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo,- da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem, odnosno da je nastupila zastarjelost

krivičnog gonjenja. O obustavljanju istrage tužilac donosi naredbu. O obustavljanju istrage tužilac je dužan obavijestiti oštećenog koji ima pravo da podnese prigovor uredu tužioca.

OKONČANJE ISTRAGETužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. O okončanju istrage tužilac u spisu sastavlja zabilješku. Prije okončanja istrage, tužilac će saslušati osumnjičenog ukoliko ranije nije bio saslušan. Ako se istraga ne završi u roku od 6 mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, kolegij tužilaštva preduzima potrebne mjere da se istraga okonča.

IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV ILI AHEZIONI KRIVIČNI POSTUPAKImovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem krivičnog djela može se odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili ponišetenje određenog pravnog posla. O imovinskopravnom zahtjevu može se raspravljati u krivičnom postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno lice i ako se time ne bi odugovlačio krivični postupak. Ovlašteno lice za stavljanje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva je ono lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parničnom postupku. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka glavnog pretresa. Predlagač je dužan da određeno označi svoj zahtjev i da za to podnese dokaze. Tužilac, odnosno sud, dužni su da osumnjičenog, odnosno optuženog ispitaju u vezi imovinskopravnog zahtjeva.

ODLUČIVANJE SUDA O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVUSud može predložiti oštećenom i optuženom odnosno braniocu optuženog provođenje postupka medijacije putem medijatora. Prijedlog u tom pravcu može dati i oštećeni i optuženi, odnosno njegov branilac, do završetka glavnog pretresa. Sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnicu. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno, ni djelimično presuđenje, oštećeni će se sa svojim zahtjevom uputiti na parnicu. U slučaju donošenja oslobađajuće ili odbijajuće presude, oštećeni

11

se uvijek upućuje na parnicu. Krivični sud ne može nikada odbiti imovinskopravni zahtjev. To je moguće samo u parničnom postupku.

SMRT UČINIOCA KRIVIČNOG DJELAAko u toku krivičnog postupka osumnjičeni, odnosno optuženi umre, postupak će se rješenjem obustaviti. Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunjiv, a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj ustanovi, neće se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom privremenom zadržavanju u trajanju do 30 dana. Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi, nakon izvršenja krivičnog djela obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti krivični postupak, a to lice će se uputiti nadležnom organu socijalnog staranja. Kada se zdravstveno stanje optuženog popravi tako da može učestvovati u postupku, posupak će se nastaviti.

(dobro pročitati član 21 ZKP i član 2 KZ – npr krađa električne energije, ko se smatra odgovornim licem – gdje se pojavi sumnja konsultovati ove članove)

PREDAVAČ: Malik Hadžiomeragić nedjelja, 6.5.2007.

Sarađivao sa Oxfordom – pogledati web site, ukucati njegovo ime

EKLJP sadrži puno elemenata iz anglosanksonskog prava.U kontinentalnoj Evropi do 1789. godine postojao inkvizitorski postupak – primjenjivao se u zemljama kontinentalne Evrope. Poslije fr. revolucije je preuzet niz načela iz ranijeg sistema, pa su se iz Francuske ta načela raširila, ugradila u drugim zemljama Evrope.Akuzatorski postupak je spor među stranama, sve se odvija među stranama u postupku. Sudija se bavi proceduralnim radnjama, npr. ako stave prigovor, sudija odlučuje o prigovoru.Glavna karakterisktika između ova dva sistema je da oni imaju drugačiji pristup u rješavanju predmeta. Kod nas sudija uzima zakon i na temelju njega odlučuje, a u angloameričkom sistemu prvo trraže presude koje su obrađivale nešto slično i na temelju njih sude, a zakon je drugorazrednog značaja. Precedenti.Glavna načela u tom njihovom postupku su načelo kontradiktornosti, usmenosti, pravičnog postupka. Kod nas je najvažnije načelo – načelo pravičnog postupka. To je da sve strane u postupku moraju imati proceduralne garancije, ali se ovo načelo ne podnosi na konačan ishod, nego na proceduralne garancije.

POSTUPAK OPTUŽIVANJA

PODIZANJE OPTUŽNICECilj istrage koja prethodi podizanju optužnice je sadržan u tome da tužitelj prikupi dokaze na osnovu kojih može ocijeniti da li će donijeti naredbu o obustavi istrage ili će podići optužnicu. Da bi mogao uraditi nešto od toga, tužitelj proučava dokaze koje je prikupio i onda izvodi zaključak da li postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo za koje vođena istraga. Ukoliko nađe da postoji osnovana sumnja tužitelj treba pripremiti optužnicu, pripremiti je u pisanoj formi i to mora uraditi bez odlaganja jer u protivnom ako postoje subjektivni razlozi zbog kojih na vrijeme nije urađena optužnica, protiv tužitelj može biti pokrenut disciplinski postupak.

12

Nakon podizanja optužnice osumnjičeni i njegov branitelj stiču pravo da vrše uvid u sve spise i dokaze koje je tužitelj uzoptužnicu dostavio sudiji za prethodno saslušanje. U ovoj fazi postupka postoji mogućnost da stranke predlože tzv. sudsko obezbjeđenje dokaza.

( u istrazi se prikupljaju dokazi, a na pretresu se izvode. Ako nema dovoljno dokaza, donosi naredbu o obustavi istrage.)

SADRŽAJ OPTUŽNICEU odredbi člana 242. ZKPRBiH je propisano šta optužnica treba sve da sadrži, dakle propisani su elementi optužnice kao formalnog procesnog akta. Pravo da sačini optužnicu ima samo tužitelj, a ta optužnica treba da sadrži: naziv suda, ime i prezime osumnjičenog sa njegovim podacima, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela (u pitanju su isključivo odlučne činjenice), vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela, sredstvo kojim je učinjeno krivično djelo kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo preciznije odredi. Isto tako optužnica treba da sadrži zakonski naziv krivičnog djela sa navođenjem odredbe KZ, prijedlog o dokazima koje treba izvesti i materijal koji potrkrepljuje navodi optužnice.

Jedna optužnica može obuhvatiti više kr. djela, dakle jednom optužnicom neka osoba može biti optužena za 2, i više kr. Djlea ,a isto tako jedna optužnica može obuhvatiti i više osumnjičenih. Ako je neka osoba optužena za više krivičnih djela onda u pravilu svako od tih krivičnih djela treba opisati zasebno, u posebnim tačkama, a ovo iz razloga što u toku suđenja može se pokazati da za neko krivično djelone postoje dokazi, pa u tom dijelu treba donijeti oslobađajuću presudu a u drugom dijelu presudu kojim se optuženi oglašava krivim. Ukoliko je nasuprot tome sve opisano u jednoj tački, tada postoji dosta problema da sud izdvaja dio činjeničnog opisa za koje optuženog osloboditi od optužbe u odnosu na činjenični opis za koji optuženi treba biti oglašen krivim. Ukoliko se osumnjičeni nalazi u pritvoru tućitelj može staviti prijedlog da se pritvor produži, ukoliko se nalazi na slobodi prijedlog da se pritvor odredi ili može prdložiti da se ukoliko se optuženi nalazi u pritvoru pritvor ukine.

(najvažniji dio optužnice je činjenični opis djela, a ako postoji sticaj kr. Djela – treba radvojiti)

ODLUČIVANJE O OPTUŽNICIKada sudija za prethodno saslušanje primi optužnicu on prvo treba da pogleda da li je ta optužnica formalno ispravna, a što znači da se postavlja pitanje da li ta optužnica sadrži sve one propisane elemente o kojima je ranije govoreno. Ukoliko sudija za prethdno saslušanje utvrdi da optužnica ne sadrži sve potrebne elemente onda će u tom slučaju pozvati tužitelja da ispravi taj neuredan podnesak. Pri tome će mu u tom dopisu ukazati šta to nedostaje u optužnici i da mora to ispraviti u određenom roku i uz to će mu dati upozorenje da ukoliko tako ne postupi da će optužnica biti odbačena kao i svaki drugi neuredan podnesak. Ako tužitelj ne postupi, sud će donijeti takvo rješenje protiv kojeg je dozvoljena žalba. Ako je optužnica propisno sastavljena, sudija za preth sasl treba u roku od 8 dana da pročita dokaze koji su mu dostavljeni (iskaze svjedoka, nalazi i mišljenja vještaka i sl) da izvrši uvid u druge dokaze (skica lica mjesta, fotodokumentacija i sl) i da pregleda predmete (nož ili neko drugo oruđe).Nakon svega ovoga sudija za preth saslu treba da u roku od 8 dana nakon što pregleda da ocijeni i ukoliko nađe da postoji dovoljno dokaza o postojanju osnovane sumnje da onda na osnovu svega toga potvrdi optužnicu. Ukoliko se optužnica potvrđuje u cjelosti, najjednostavniji način

13

kako se to obavlja jeste da na samu optužnicu stavi štambilj na kojem je naveden broj optužnice, datum optužnice i da se ista potvrđuje onog dana kada je zaista potvrđena. U slučaju da se radi o stjecaju krivičnih djela kada ne postoji mogućnost konkretnog potvrđivanja optužnice iz razloga što npr u odnosu na jednu tačku ne postoji mogućnost da se potvrdi, tada sudija za prethodno saslušanje donosi rješenje protiv kojeg nije dozvoljena žalba. Rješenje se donosi i u slučaju kada je u optužnici sadržano samo jedno krivično djelo ali je sudija za prethodno salsušanje utvrdio da nema dokaza da se optužnica podigne. Nakon potvrđivanja optužnice ili dijela optužnice osumnjičeni dobija status optuženog.Ovako potvrđena optužnica se dostavlja optuženom i njegovom branitelju bez odlaganja a ako se optuženi nalazi u pritvoru u roku od 24 sata. (rok od 15 dana za ovo Uz optužnicu se optuženom dostavlja i poziv za ročište kao i obavijest o tome da se na tom ročištu treba izjasniti o krivnji i eventualno ukoliko to želida može podnijeti i prethodne prigovore. Ukoliko se optuženi nalazi u pritvoru, njemu se dostavlja i rješenjeo pritvoru. U slučaju ako je sud donio rješenje kojim je odbijeno potvrđivanje optužniice, tužitelj može naknadno može podnijeti novu optužnicu ako prikupi nove dokaze. (Da tužitelj može podnijeti novu optužnicu koja može biti zasnovana na ovim dokazima što je greška koja će biti ispravljena izmjenama i dopunama zakona).

IZJAŠNJENJE O KRIVNJINa ročištu po izjašnjenju krivnje optuženi treba da da izjavu da li je kriv ili nije kriv. Tu izjavu daje u prisutnosti tužitelja i svog branitelj i ta njegova izjava se unosi u zapisnik. U situaciji ako se nakon poziva da se izjasni o krivnji, optuženi neće da izjasni onda sudija za prethodno saslušanje donosi u zapisnik da optuženi poriče krivnju. Isto to će unijeti u zapisnik i u slučaju ako optuženi počne pričati o krivičnom djelu ili priča o nečem drugom ili neće određeno da se izjasni o krivnji. Pored ovih situacija postoje situacije gdje se optuženi sasvim određeno izjašnjava da je kriv ili nije kriv. Ako se optuženi izjasni da nije kriv onda sudija za prehodno saslušanje predmet dostavlja sudiji odnosno vijeću na suđenje radi zakazivanja pretresa u roku od 60 dana koji rok se može iz opravdanih razloga produžiti za još 30 dana. Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba da sudi ovisi od težine krivičnog djela tj ako je upitanju kriično djelo za koje je propisana novčana kazna ili zatvora do 5 god predmet se dostavlja sudiji a u ostalim slučajevima vijeću. U onim slučajevima gdje je optuženi priznao krivnju, ti se predmeti dostavljaju na razmatranje izjave o priznanju krivnje i to opet tako što se predmet dostavlja po istom principu sudiji ili vijeću na razmatranje.

RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJESamo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuženom se ne može izreći krivičnopravna sankcija, pa je zakonodavac predvidio obavezu suda i to: sudije odnosno vijeća da izvrše provjeru date izjave o priznanju krivnje pred sudijom za prethodno saslušanje. Obaveza je suda da u tim slučajevima provjerava postojanje više kumulativnih elemenata i da tek onda odluči da li će prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti.

Ono što prvo treba da provjeri jeste da li je do izjave o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem i da li je optuženi upoznat o mogućim posljedicama uključujući one koje se odnose na troškove krivičnog postupka i imovinsko pravni zahtjev.Također sud treba da provjeri da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog (isto kao i sudija za prethodno saslušanje pregleda materijale koje je dostavio tužitelj i na osnovu njih izvodi

14

zaključak da li ima dokaza o krivnji optuženog.) Ukoliko nakon ovih provjera utvrdi da se može prihvatiti izjava o priznanju krivnje to konstatuje u zapisnik i onda u roku od 3 dana izriče krivično pravnu sankciju. Ako sud nasuprot tome ne prihvati izjavu o priznanju krivnje o tome obavještava stranke i branitelja, nakon čega predmet ide u redovnu proceduru suda.U ovom slučaju kada odbaci izjavu o priznanju krivnje to se konstatira u zapisnik i udaljoj proceduri suđenja ova izjava o priznanju krivnje ne može se koristiti kao dokaz.

PREGOVARANJE O KRIVNJIAdversarni sistem – anglosanksonski sistem- akuzatorski postupakU našu krivičnu proceduru je također uveden jedan novi procesni institut a to je pregovaranje o krivnji. Pregovaranje o krivnji može otpočeti još u toku istrage i ono se u suštini svodi na to: pod kojim uvjetima će osumnjičeni priznati krivnju. Ukoliko se tužilac i osumnjičeni dogovore o tome onda oni prave sporazum, u stvari jednu vrstu ugovora u kome su konkretizirani svi ti elementi odnosno konkretizirano je sve ono o čemu su se oni dogovorili. Međutim, ne postoji mogućnost da sud razmatra sporazum o priznanju krivnje prije nego što je optužnica potvrđena.Prilikom dogovaranja tužitelj može osumnjičenom za priznanje krivnje ponuditi izricanje kazne ispod granice koja je propisana za krivično djelo za koje se vodi istraga (npr za krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora najmanje 3 godine može mu ponuditi kaznu ispod toga npr 1 ili 2 godine za učinjeno krivično djelo) ili mu ponuditi blažu vrstu kazne (npr novčanu kaznu umjesto kazne zatvora ako je po KZFBiH moguće). Dakle tužitelj uvijek mora voiti računa o odredbama krivičnog zakona i može ponuditi samo ono kako je to predviđeno u tom zakonu. Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje on isto mora biti razmatran i može biti prihvaćen ili odbačen.Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum sud provjerava više kumultivnih uvjeta a to je :

1. da li je do sporazuma o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem kao i nakon upoznavanja o mogućim posljedicama uključujući i posljedice koje se odnose na imovinsko pravni zahtjev i troškove krivičnog postupka.

2. da postoji dovoljno dokaza o krivnji osumnjičenog, odnosno optuženog (pominjanje optuženog se odnosi na situaciju kada starnke naknadno postignu sporazum o priznanju krivnje i to npr u toku suđenja).

3. da li je optuženi razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriče prava na suđenje i da ne može uložiti žalbu na krivično-pravnu sankciju koja će mu se izreći.

Ukoliko sud zaključi da su ispunjeni naprijed kumulativni uvjeti on prihvata sporazum o priznanju krivnje i o tome obavještava stranke i branitelja a onda uzima izjavu od optuženog. Postoji mogućnost ukoliko se stranke i branitelj slože da se odmah izrekne krivično-pravna sankcija predviđena u sporazumu, ali oni mogu tražiti da to ne bude tako a onda sud zakazuje pretres u roku od 3 dana na kome se izriče krivično-pravna sankcija.Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje isti se u toku suđenja kao i izjava o priznanju krivnje optuženog ne može korisititi kao dokaz.

POVLAČENJE OPTUŽNICEKada je u pitanju optužnica predviđena je mogućnost njenog povlačenja. Dakle, tužitelj može pismeno ili usmeno na zapisnik dati izjavu da povlači optužnicu bez prethodnog odobrenja do njenog potvrđivanja. To je prva situacija, a druga da to učini nakon potvrđivanja optužnice ali mu je tada potrebno odobrenje sudije za prethodno saslušanje. Ukoliko da takvu pismenu ili usmenu

15

izjavu da povlači optužnicu u tom slučaju sud donosi rješenje o obustavi postupka. O svemu tome se moraju obavijestiti osumnjičeni odnosno optuženi i njegov branitelj kao i oštećeni.

RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORUKao što je već rečeno optuženi i njegov branitelj mogu nakon potvrđivanja optužnice podnijeti prethodne prigovore. Ti prethodni prigovori se iznose u podnesku koji se dostavlja sudu a o njima odlučuje sudija za prethodno saslušanje. Što se tiče samog sadržaja takvog podneska u njemu se može osporavati nadležnost suda (misli se samo na stvarnu nadležnost jer u smislu člana 36 ZKPFBIH nakon potvrđivanja optužnice sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti), zatim može osporavati sadržaj optužnice odnosno ukazivati na njene formalne nedostatke, nadalje osporavati zakonitost dokaza ili dobijenog priznanja, zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i konačno osporavati odluku kojom je optuženom odbijen zahtjev za dodjelu branitelja siromašnih. Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani donosi se rješenje protiv kojih nije dozvoljena žalba.Nasuprot tome ukoliko je neki prigovor opravdan kao npr prigovor kojim se osporava formalna ispravnost optužnice, pa sudija za preth sasl ocijeni da takav prigovor zaista stoji onda će u tom slučaju postupiti u svemu onako kako se to radi sa neurednim podneskom.

PRETPOSTAVKE ZA ODRŽAVANJE GLAVNOG PRETRESAZakon je predvidio pretpostavke za održavanje glavnog pretresa na koji trebaju pristupiti sve osobe koje su pozvane a da li se glavni pretres može održati i u slučaju ako je neko od izostao ovisi o tome koji je od procesnih subjekata ili učesnika u postupku izostao (npr neće se odlagati ako je samo neki od svjedoka izostao). Za razliku od toga ukoliko je izostao tužitelj, optuženi ili njegov branitelj glavni pretres se odlaže. Postoji izuzetak u odnosu na branitelja a to je ako se optuženi odrekne prava na branitelja, a odrana nije obavezna.

OTVARANJE ZASJEDANJAPojmnovno otvaranje zasjedanja znači početak rada na nekom predmetu ali to isto tako ne znači da je glavni pretres počeo (glavni pretres počinje čitanjem optužnice). Zasjedanje otvara sudija odnosno predsjendik vijeća koji objavljuje predmet glavnog pretresa što podrazumijeva saopštavanje imena optuženog i tužitelja kao i navođenje krivičnog djela za koje je optužnica potvrđena. Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zaključenja sudija odnosno vijeće treba paziti na nadležnost suda. Ukoliko sud nije nadležan do početka glavnog pretresa treba donijeti rješenje o nenadležnosti ako je glavni pretres počeo sud mora donijeti presudu kojom se optužba odbija.

NEDOLAZAK TUŽITELJA ODNOSNO OSOBE KOJA GA ZAMJENJUJE NA GLAVNI PRETRESUkoliko tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne dođe na glavni pretres isti se mora odložiti. Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne može održati ukoliko nije prisutan tužitelj. Ako bi se desilo da se glavni pretres održi bez prisustva tužitelja u tom slučaju je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka zbog koje se ukoliko bude izjavljena žalba presuda mora ukinuti.Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tižitelja sa glavnog pretresa pod uvjetom da je isti odložen zbog njegovog izostanka. (npr. ukoliko je do odlaganja došlo iznekog drugog razloga, kao što je izostanak sudije onda je takvo kažnjavanje isključeno)Postoji obaveza sudije odnosno predsjednika vijeća da pozove tužitelja kako bi ovaj iznio razloge zbog kojih je izostao i ukoliko su opravdani (npr prije suđenja pozlilo) neće biti kažnjen a u

16

protivnom ako nije bilo opravdan razloga može se kazniti novčanom kaznom do 5000 KM. Sud donosi rješenje. Protiv tog rješenja je dozvoljena žalba.

NEDOLAZAK OPTUŽENOG NA GLAVNI PRETRESZakonodavac je također predvidio obavezno prisustvo optuženog na glavnom pretresu. Njegov izostanak sa glavnog pretresa omogućava preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan na glavni pretres i nije došao a niti je svoj izostanak opravdao. Za ovu situaciju zakonodavac je predvidio njegovo obavezno privođenje. Ukoliko bi se desilo da optuženi naknadno opravda svoj izostanak sudija predsjednik vijeća može opozvati naredbu.Postoje situacije kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres. U tom pravcu preduzima ktivne radnje (npr već jednom bio privođen pa ponovno ne dođe) ili kada sudska policija dođe da ga privede pobjegne iz svog stana i slično, onda su time uspunjeni uvjeti da se prema njemu odredi pritvor. Taj pritvor može trajati do objavljivanja presude a najduže 30 dana.NEDOLAZAK BRANITELJA NA GLAVNI PRETRESPostoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne dođe i svoj izostanak ne opravda. U tim slučajevima glavni pretres se odlaže jer je optuženom garantirano pravo na formalnu odbranu. U takvom slučaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge svog nedolaska. Branitelj nije obavezan da dođe na to ročište jer može sudu dostaviti i podnesak u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće dokaze (npr bio bolestan). Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili opravdani onda u tom slučaju donosi rješenje o kažnjavanju branitelja novčanom kaznom koja može biti do 5000 KM. Dakle uvjeti za kažnjavnaje branitelja su da je uredno pozvan na glavni pretres, da je izostao sa tog glavnog pretresa i da kansije nije opravdao svoj izostanak. Sa ovom situacijom treba izjednačiti situaciju ako bi branitelj neopravdano napustio glavni pretres jer bi se i u tom slučaju novčano kazniti.Ako se radi o branitelju koji je postavljen po službenoj dužnosti a neopravdano izostaje moguće je uz saglasnost optuženog odrediti drugog branitelja.

NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJEŠTAKA NA GLAVNI PRETRESIsto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili vještak koji su uredno pozvani i svoj izostanak nisu opravdali. U tom slučaju sud donosi naredbu o njihovom prinudnom dovođenju. Zakon predviđa mogućnost da se i oni u ovakvom slučaju kazne novčanom kaznom do 5000 KM. Što se tiče samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog nedolaska to je faktičko pitanje i zavisi od konkretne situacije.

ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESUUobičajeno je da se zapisnik o glavnom pretreseu vodi pisanjem na kompjuteru. U taj zapisnik se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima preduzetih procesnih radnji. Također se u zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka, ta izreka predstavlja izvornik. Ako je doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik.

ČITANJE OPTUŽNICE I DOKAZI OPTUŽBE I ODBRANEGlavni pretres počinje čitanjem optužnice. Optužnicu čita tužitelj i to je njegovo isključivo pravo i obaveza. Poslije čitanja optužnice tužitelj ne može više povući optužnicu ali može dati izjavu da odustaje od optužbe i u tom slučaju sud donosi presudu kojom se optužba odbija. Nakon čitanja optužnice obaveza je suda da zatraži od optuženog da se izjasni da li je razumio

17

optužnicu. Ako nasuprot izjave da je razumi optužnicu, optuženi izjavi da je nije razumio onda je obaveza suda da mu pojasni njene navode.Nakon toga tužitelj mora dati tzv uvodno izlaganje tokom kojeg iznosi kratke razloge o tome sa kojim će dokazima dokazati tezu optužbe. Uvodno izlaganje je dakle za tužitelja obavezno i ne treba ga poistovjećivati sa završnim riječima.Što se tiče optuženog i njegovog branitelja oni nisu obavezni da daju uvodno izlaganje. Sve je ovo u skladu sa pravima odbrane optuženog i načelo nemo prodere se ibsum (niko nije dužan da pruža dokaze protiv sebe), koje pravo je sadržano i u nekim drugim odredbama ZKPFBIH. Ovo pravo ima i svoju logiku jer zašto bi optuženi dokazivao svoju nevinost dok tužitelj ne dokaže njegovu krivnju.

IZVOĐENJE DOKAZANa glavni pretresu se izvode dokazi kako dokazi odbrane tako i dokazi optužbe što znači da stranke i branitelj imaju pravo «pozivati svjedoke». Izraz pozivanje svjedoka u toku suđenja je u stvari preuzet iz adversarnog sistema i kada npr tužitelj kaže da poziva nekog svjedoka to ne znači da on u bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka već to radi službenik suda. Procesne rdnje izvođenja dokaza su prvenstveno povjerene strankama i braniteljima i oni treba da skupljaju procesnu građu ali i sud ima pravo da poziva svoje svjedoke. Praktično svi dokazi se mogu svrstati u 3 osnovne grupe: dokazi optužbe, dokazi odbrane i dokazi suda. Što se tiče samog redoslijeda izvođenja dokaza prvo se izvode dokazi optužbe a onda dokazi odbrane, nakon čega se izvodi dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika), nakon čega mogu uslijediti dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje (duplika) i poslije toga dokazi suda. U pravilu sud bi trebao uvijek da sačeka izvođenje dokaza optužbe i odbrane pa tek onda izvodi svoje dokaze prema tome sud treba da se što manje miješa u prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka, ali će u slučaju neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuđen da to radi. Dokazi se izvode po tzv modelu unakrsnog ispitivanja.

DIREKTNO, UNAKRSNO ILI DODATNO ISPITIVANJEU toku glavnog pretresa se izvode dokazi optužbe, odbrane i dokazi suda i kada su u pitanju iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po modelu unaksrnog ispitivanja. U okviru toga se vrši direktno ili glavno ispitivanje, unakrsno i dodatno ispitivanje. Ovakav način ispitivanja u smislu direktnog i unakrsnog ispitivanja je preuzet iz adversarnog sistema a uz to su kombinovani i elementi iz inkvizitorskog sistema (pravo suda da ispituje svjedoke odnosno da im postavlja pitanja i to kako svjedocima odbrane, optužbe tako i svjedocima koje je sud pozvao).Glavno ili direktno ispitivanje obavlja stranka ili branitelj koji je pozvao svjedoka. Ta njihova pitanja su usmjerena na slijedeći način i to tužitelja da dokaže tezu optužbe, a ako direktno ispitivanje vrši branitelj da dokaže antitezu odbrane.Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje također potiče iz adversarnog sistema. Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu stranu i to na način da se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog ispitivanja. Pri tome treba naglasiti da e pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja ograničavaju na opseg odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje limitira unakrsno ispitivanje.Ako svjedok priliko unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga što je pitan prilikom direktnog ispitivanja onda je to prema pravilima adversarnog sistema irelevantno i ti odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vrše takvo ispitivanje morali voditi računa o tome, a to bi morao da radi i sud po službeno dužnosti. Prilikom unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje može nastojati da dovede u pitanje kredibilitet svjedoka

18

(npr da dokazaju da laže). Tako npr svjedok može iznositi neke činjenice ili okolnosti nekog događaja iako je vidio samo dio događaja, a to prilikom unakrsnog ispitivanja treba dokazati.Prilikom unakrsnog ispitivanja može se pojaviti problem alibija, jer npr u situaciji kada neki svjedok zna okolnosti koje se odnose na alibi optuženog od starne tužitelja ne bude pitan na te okolnosti, pa se postavlja pitanje kako to odbrana može dokazati. Postoje 2 mogućnosti i to prva: da odbrana zatraži od suda dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne dozvoli da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane.U toku čitavog direktnog ili unakrsnog ispitivanja sud ima zakonsko ovlašćenje da postavlja pitanja svjedocima ili vještacima. Ako se radi o svjedoku suda, onda će tog svjedoka prvo ispitati sud a onda će dozvoliti tužitelju i odbrani da ga ispituju.Nakon unakrsnog ispitivanja stranke i branitelj dobiju novu priliku da oni još jedanput ispitaju svjedok i oni u tom slučaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju npr tužitelju koji je pozvao svjedoka.

PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI ODGOVORPrema sadašnjim zakonskim rješenjima sudija odnosno predsejdnik vijeća je dominus litis (glavni) na glavnom pretresu i on odlučuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili nevažno a isto tako odlučuje o prijedlozima stranaka i branitelja u pogledu izvođenja novih dokaza, koje odbija u slučaju ako nema značaja za predmet ili ne nepotreban.

POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUŽENOGMoguće su situacije da optuženi u toku optužnog postupka ospori krivnju ili ne napravi sporazum o priznanju krivnje pa se u toku glavnog pretresa odluči da prizna krivnju. Takvu izjavu može dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu. Pošto ni u ovom slučaju takvo priznanje ne može biti autonoman dokaz, to je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti prihvaćeno samo pod uvjetom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuženi zaista učinio krivično djelo. Ako su ispunjeni ti uvjeti na izricanje krivično pravne sankcije.

IZMJENA OPTUŽBEOptužba sadrži činjenični opis djela u kome su iznesene činjenice i okolnosti koje predstavljaju bitna obilježja nekog krivičnog djela. Tužitelj ima ovlašćenja da na glavnom pretresu vrši izmjenu optužbe, a što znači da mijenja u činjeničnom opisu djela odlučne činjenice. Pošto se u zakonu navodi da to tužitelj može uraditi ako ocijeni da se izmijenilo činjenično stanje iz toga izvodimo zaključak da on to može učiniti po svom nahođenju tj na osnovu svoje nove subjektivne ocjene. Sud mora dozvoliti tužitelju da izvrši izmjenu optužnice i ukoliko mu to zabrani tužitelj može uspješno izjaviti žalbu zbog relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Ako tužitelj mijenja neke okolnosti koje nisu odlučne npr. da je oštećeni prije dolaska na mjesto događaja bio u kući pa navede da je bio u štali to nisu odlučne činjenice i ako to mijenja to je tzv preciziranje optužbe. Kada tužitelj mijenja činjenični opis djela on može mijenjati samo one činjenice i okolnosti koje su bile predmet optužbe. To znači ako je npr tužitelj podnio optužnicu protiv optuženog zbog krivičnog djela silovanja, pa se pokaže da za to krivično djelo nema dokaza ali se isto tako pokaže da je optuženi prije odlaska sa mjesta događaja ukrao tašnu oštećenoj (što nije bilo obuhvaćeno u činjeničnom opisu djela) onda tužitelj nema pravo da izmijeni optužnicu tako što bi umjesto činjenica i okolnosti koje predstavljaju krivično djelo silovanja sada naveo činjenice i okolnosti koje predstavljaju krivično djelo krađe. U ovom slučaju bi se u stvari radilo o nedozvoljenom proširenju optužbe koje bi sud morao odbiti. Prema tome

19

izmjena optužbe se može odnositi samo na genusno (silovanje) djelo za koje je podnesena optužba a ne i na neko drugo krivično djelo.

DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKAPrije nego što objavi da je glavni pretres završen sudija odnosno predsendik vijeća treba upitait stranke i branitelja da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga. U ovom dijelu postupka isključena je mogućnost da sud pozove neke svoje svjedoke, već to mogu uraditi samo stranke i branitelj. Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge sud ocjenjuje da li su oni opravdani i samo ukoliko su opravdani prihvata izvođenje takvih dokaza.

ZAVRŠNE RIJEČINakon što predsjednik vijeća odnosno sudija objavi da je dokazni postupak dovršen prelazi se na završnu riječ. Stranke i branitelj iznose završne riječi a ako je prisutan oštećeni i on također. Što se tiče redoslijeda završnih riječi iste prvo daje tužitelj, zatim oštećeni, branitelj i optuženi. Tužitelj ima pravo da dadne repliku a posljednje riječi pripadaju uvijek optuženom. Nakon što oni iznesu svoje završne riječi po kojima vrše ocjenu izvedenih dokaza na glavnom pretresu i stavljaju prijedloge sudija ondnosno predsjednik vićea objavljuje da je glavni pretres dovršen.

PRESUDAPresuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivičnopravni zahtjev iznesen u optužnom aktu. Postoje 4 vrste provstepenih presuda koje sud donosi i samo sud može donijeti sankciju, presudu. U Federaciji sud presdudu donosi i objavljuje u ime FBiH.

VEZANOST PRESUDE ZA OPTUŽBUPresuda se uvijek mora odnositi samo na osobu koja je optužena i to se zove subjektivni identitet presude i optužbe. Pored toga presuda se mora odnositi na djelo koje je predmet podnesene ili na glavnom pretresu izmijenjene optužbe i to se zove objektivni identitet presude i optužbe. Kada su u pitanju subjektivni i objektivni identitet postoji vezanost suda odnosno mora postojati takav identitet presude i optužbe. Pored ova dva identiteta postoji i pravni identitet ali za takvo nešto sud nije veza odnosno pravni identite između presude i optužbe ne mora postojati. To je izričito navedeno u zakonu u kome stoji da sud nije vezan za prijedloge tužitelja u pogledu pravne ocjene. To znači ako je neke radnje iz optužbe tužitelj pravno kvalifikovao kao krivično djelo teške krađe, sud može ocjenu činjeničnog opisa djela zaključiti da se radi o krivičnom djelu krađe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela. Uvijek je najveći problem pitanje objektivnog identiteta presude i optužbe i ono predstavlja jedno od najtežih procesnih radnji. Tu se postavlja pitanje šta sud u činjeničnom opisu djela optužbe može izmijeniti a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optužbe. Dakle to su one situacije kada tužitelj propusti da izmijeni neke činjenice i okolnosti koje je trebao izmijeniti pa sud dođe u situaciju da to uradi. Sud može mijenjati one činjenice i okolnosti koje predstavljaju konstitutivna obilježja krivičnog djela (npr umjesto činjenica i okolnosti obijanja kod kr djela teške krađe može navesti činjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod krivičnog djela teška krađa). Nadalje sud može u činjenični opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente tako da se djelo može kvlifikovati kao krivično djelo krađe umjesto krivičnog djela teške krađe. Sud u činjenični opis nikad ne može unijeti kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuženog u teži položaj od onoga u kome je bio.

20

DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDAPresdua se može zasnivati samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pres tresu. Prema tome, dokazi koji nisu neposredno izvođeni tokom pretresa i podvrgnuti ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude. Sud može odstupiti od ovih slučaja neposrednog izvođenja dokaza na glavnom pretresu samo onda ako je to predviđeno u zakonu kao što je npr postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni nisu u mogućnosti da dođu( i to saslušanje se obavlja po modelu unakrsnog ispitivanja). Salsušanje po neposrednom izvođenju dokaza jeste i korištenje zapisnika iz istrage.

VRSTE PRESUDAPostoje sljedeće vrste prvostepenih presuda i to procesna ili formalna presuda je presuda kojom se optužba odbija, dok su meritorne prvostepene presude: presuda kojom se optuženi oslobađa od optužbe, presuda kojom se optuženi oglašava krivim i tzv utvrđujuća presuda.

PRESUDA KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJASud je na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti obavezan da vodi računa da li su ispunjeni uvjeti za donošenje ovakve presude. Zakonodavac nije slučajno na prvom mjestu pomenuo ovu presudu jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje onda ne postoji mogućnost da se sud upušta u meritum stvari, već mora donijeti presudu kojom se optužba odbija. Ta presuda se prije svega donosi ako sud nije stvarno nadležan, zatim ako je postupak vođen bez zahtjeva tužitelja, ako je tužitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice, ako nije bilo potrebnog odobrenja ili je ono naknadno povučeno, zatim ako je optuženi za isto krivično djelo već pravomoćno osuđen, oslobođen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem obustavljen i konačno ako je optužen aktom amnestije ili pomilovanja optuženi je oslobođen od gonjenja ili se ono može preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično djelo.Pošto je upitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino obrazloženje treba biti kratko. Ovo je prvenstveno posljedica toga što se sud nakon donošenja ove presude ne može upuštati u meritum stvari ocjenu izvedenih dokaza i slično. Tako npr ukoliko tužitelj na glavnom pretresu odustane od optužbe onda se u obrazloženju samo napiše kratko da je optužnica broj taj i tada od tada i tada podnesena protiv optuženog zbog krivičnog djela npr ubistva iz člana 166. stav 1. KZFBIH, a onda se u novom redu samo napiše da je tužitelj na održanom pretresu odustao od optužbe, pa je sud na osnovu člana 298. tačka c. ZKPFBIH odlučio kao u izreci.

PRESUDA KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA OD OPTUŽBEOva presuda se donosi u 3 slučaja koji su predviđeni u zakonu i to:

1. Ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo. To će biti onda ako nedostaje neki od elemenata općeg pojma krivičnog djela (uzročna veza između radnje i posljedice, predviđenost u krivičnom zakonu) ili nedostaje neki od elemenata konkretnog krivičnog djela. Isto tako ova presuda će se donijeti ako je u činjeničnom opisu naveden neki građanskopravni odnos, upravnopravni odnos ili neki pravno irelevantan odnos.

2. Sud donosi presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost (neuračunljivost, stvarna zabluda, djelo se može učiniti samo s umišljajem a učinjeno je iz nehata i dr.

3. Ako nema dovoljno dokaza da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje. Za ovaj slučaj moguće su sitauacije da nema dovoljno dokaza da je optuženi učinio

21

krivično djelo iako je recimo u stvarnosti on zaisto počinio to krivično djelo. Moguće je isto tako da optuženi nije učinio krivično djelo i svi ti slučajevi se oslobađaju na osnovu ove tačke.

OBJAVLJIVANJE PRESUDE - pročitati

REDOVNI PRAVNI LIJEKU zakonu je predviđen rok za žalbu od 15 dana od dana dostavljanja presude. Pri tome se u zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi, što znači da se žalba može podnijeti protiv svih meritornih i procesnih presuda. Pomenuti rok za žalbu predstavlja pravo sui generis, što znači da stranke i branitelj svako od njih ima svoj rok za žalbu od 15 dana koji počinje teči od dana dostavljanja prijepisa presude. Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog (bračni, vanbračni drug, srodnici u pravoj liniji itd) njima se rok za žalbu računa od dana kada je optuženi primio presudu.Postoji mogućnost da u složenim stvarima stranke i branitelj traže produženje roka za žalbu i isti se iz opravdanih razloga može produžiti još najviše 15 dana. Kada stranke ili branitelj podnesu zahtjev za produženje žalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda ne teče rok za žalbu, a kada sud donese odluku rok za žalbu se nastavlja za preostali vremenski period a u slučaju da je dozvoljeno produženje žalbenog roka onda dolazi do zbrajanja preostalih dana sa novih 15 dana žalbenog roka. Ako je produženje žalbenog roka tražila jedna strana i to bude dozvoljeno onda produženje žalbenog roka važi i za suprotnu stranu.

SUBJEKTI ŽALBEZakonodavac je odredio ko može podnijeti žalbu pa je prvo naveo da su to stranke, branitelj i oštećeni ali je predvidio i subjekte koji mogu izjaviti žalbu u korist optuženog a to su: bračni, vanbračni drug optuženog, roditelj ili dijete i usvojitelj, odnosno usvojenik. Pravo na žalbu ima oštećeni zbog troškova krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Žalbu može podnijeti osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Branitelj i osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog istu mogu podnijeti bez posebnih ovlaštenja ali ne i protiv njegove volje osim ako je optuženom izrečena kazna dugotrajnog zatvora.Tužitelj može podnijeti žalbu kako na štetu tako i u korist optuženog (ovo se nikad nije desilo).

ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŽALBENakon što sud donese presudu prestaju njegova ovlašćenja u smislu eventualnog žalbenog postupka pa jedino od dispozicije volje stranaka ovisi da li će doći do žalbenog postupka. Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka što je sve povezano sa njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene žalbe pod propisanim uvjetima.Odricanje od prava na žalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da neće koristiti žalbu protiv presude, a odustajanje od žalbe znači da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlači blagovremeno podnesenu žalbu. Pravno dejstvo imaju samo ovlaštenih osoba. Tako npr kako branitelj tako ni druge osobe koje mogu izjaviti žalbu u korist optuženog ne mogu dati izjavu da odustaju od žalbe uključujući i onu žalbu koju su osobe napisale.Optuženi se može odreći prava na žalbu tek nakon što mu je presuda dostavljena. OD toga je napravljen izuzetak tako da se optuženi može odreći od prava na žalbu i prije toga ukoliko su ispunjena dva uvjeta a to je: ako se tužitelj odrekao prava na žalbu i ako optuženi po presudi ne bi

22

trebao izdržavati kaznu zatvora. To će biti u slučaju ako mu je izrečena novčana kazna, uvjetna osuda ako je oglašen krivim a oslobođen je kazne, i da mu je izrečena kazna zatvora izdržana u izračunavanje pritvora npr bio je u pritvoru 6 mjeseci i izrečena mu kazna zatvora od 6 mjeseci. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može odustati od svoje žalbe kao i žalbe koja je izjavljena u njegovu korist. Optuženi jedino ne može odustati od žalbe koju je izjavio tužitelj u njegovu korist (nikada se to nije desilo). Tužitelj se može odreći od prava na žalbu odmah nakon objavljivanja presude a može odustati od izjavljene žalbe prije nego što apelaciono vijeće donese odluku.

SADRŽAJ ŽALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŽALBE – često pitanje U zakonu je propisano šta žalba treba da sadrži pa je tako navedeno da ona treba da sadrži 5 sastojaka i to:1. označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda, broj predmeta i datum)2. osnov podnošenja žalbe3. obrazloženje4. žalbeni prijedlog5. potpis.Od ovih sastojaka žalbe obavezni su: Zakonski osnov, obrazloženje i potpis.Ako je žalbu podnio optuženi koji nema branitelja ili oštećeni koji nema punomoćnika, a žalba ne sadrži sve ono što je potrebno i što je navedeno u zakonu, onda sud poziva žalitelja da žalbu dopuni. Ukoliko oštećeni ne postupi tako i ne dopuni žalbu a žalba ne sadrži obavezne sastojke onda će sud njegovu žalbu rješenjem odbaciti. To će isto uraditi ako ne može utvrditi na koju se presudu njegova žalba odnosi.Kada je u pitanju žalba optuženog sud takvu žalbu sa takvim nedostacima ne može odbaciti i dostavlja je drugostepenom sudu na rješavanje. Žalbu optuženog može odbaciti jedino u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi.Odbacivanje žalbe oštećenog ili optuženog zbog toga što nisu ni na poziv suda naveli na koju se presudu odnosi njihova žalba može uslijediti samo nakon što sud pokuša to utvrditi kroz upisnike i imenike.Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na žalbu tužitelja koja ne sadrži obavezne sastojke kao i u odnosu na žalbu oštećenog koji ima punomoćnika jer u slučaju ako te žalbe ne sadrže obavezne sastojke ista se odbacuje, a to se čini i u slučaju ako se ne može utvrditi na koju presudu se odnosi žalba.Kada je u pitanju optuženi koji ima branitelja a žalba ima nedostatke ista se ne može odbaciti osim u slučaju ako se ne može utvrditi na koji se predmet odnosi. Takva žalba se dostavlja drugostepenom sudu.

GRANICE ISPITIVANJA PRESUDEPresuda se ispituje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom. Sud uvijek mora voditi računa o osnovama i razlozima i z žalbe jer mu to ukazuje koji dio presdue je ovlašten da preispituje u smislu podnesene žalbe. Nema preispitivanja presude po službenoj dužnosti ni u kojem pravcu. Ukoliko sud uvaži žalbu iz osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka i ukine presudu, sud se u ovom slučaju ne upušta u preispitivanje ostalih žalbenih osnova (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje....) Ako nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka sud se može upustiti u ispitivanje činjeničnog stanja pa ako utvrdi da je žalba osnovana ukida presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom slučaju ne upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova (povreda krivičnog zakona i odluku o kazni). Ukoliko je činjenično stanje pravilno i potpuno

23

utvrđeno tek se tada sud upušta u ocjenu nižih žalbenih osnova i to povrede krivičnog zakona u odnosu na koje ukoliko us opravdane ne može doći do ukidanja presude jer se ista preinačuje.

ZABRANA REFORMATIO IN PEIUSU zakonu je propisano da ukoliko je podnesena žalba samo u korist optuženog, da se presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu. Ovo podrazumijeva i slučajeve i ako je tužitelj izjavio žalbu ali samo npr zbog odluke o kazni pa dođe do ukidanja presude onda nakon donošenja presude u ponovljenom postupku tužitelj može izjaviti žalbu samo zbog odluke o kazni. Jednom ukinuta presuda po žalbi optuženog uslovljava zabranu reformatio in peius i više presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu. ???? kad je po njegovom zahtjevu došlo do ponavljanja krivičnog postupka.

BENEFICIO COHESIONISAko žalbeno vijeće povodom žalbe jednog od saoptuženih ocijeni da su razlozi zbog kojih je uvažena njegova žalba od koristi i za saoptuženog koji se nije žalio ili se žalio ali ne u tom pravcu onda će sud uzeti kao da takva žalba postoji. Uvođenje ovog pravnog instituta zakonodavac nastoji da se izbjegnu situacije u kojima se sudi dvojici ili više optuženih i koji su u istoj pravno situaciji da u žalbenom postupku dođe do razlika npr ako je neki od optuženih u žalbinaveo da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu.... a drugostepeni sud uvaži tu njegovu žalbu onda se po službenoj dužnosti ovo proširuje i na saoptuženog koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu.Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste ... zbog odluke o kazni u kojoj optuženi navodi da mu nije uzeto u obzir prilikom odmjeravanja kazne da je u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio smanjeno uračunljiv. Ukoliko sud uvaži takvu njegovu žalbu i odmjeri mu kaznu u kraćem vremenskom trajanju, onda će u smislu ovog pravnog instituta to biti prošireno i na optuženog koji se nije žalio ili nije izjavio žalbu u tom pravcu ako je i on u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio bitno smanjeno uračunljiv. U suprotnom ovom optuženom onda neće biti primijenjen ovaj insitut.

ISPITNA PITANJA:1. Oblici vinosti – umišljaj, nehat2. Pokušaj izvršenja krivičnog djela3. Saizvršilaštvo4. Kazna dugotrajnog zatvora5. Zastarjelost krivičnog gonjenja amnestije6. Pojam istrage, svrha, ko vodi istragu7. Dokazi8. Uviđaj9. Optužnica10. Kad stupa na pravnu snagu11. Presuda kojom se optužba odbija12. Odluke drugostepenog suda po žalbi13. Granice preispitivanja presude po žalbi

24

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO

PREDAVAČ: Venceslav Ilić nedjelja, 13.05.2007.

Krivično materijalno pravo predstavlja sistem pravnih propisa kojim država, radi svoje krivično pravne zaštite određuje krivična djela i njihove učinioce i propisuje sankcije prema tim učiniocima. Krivično materijalno pravo, u odnosu na krivično procesno pravo, omogućava da se jedan krivični događaj formira u krivičnu stvar kao predmet krivičnog postupka, te je krivično materijalno pravo pretpostavka krivičnom procesnom pravu.

ČLAN 3 KZFBIH – NAČELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)Krivičnopravna prinuda opravdava se samo ako se štiti čovjek i druge osnovne vrijednosti. Izvire iz načela legaliteta – zakonitosti.To je princip ograničenja krivičnopravne prinude, to je jedno od osnovnih načela po kojem se štite osnovne slobode čovjeka, te i druga prava i vrijednosti. To možemo štititi samo krivičnopravnom prinudom. (pročitati u KZ).

NAČELO LEGALITETA – pitanjeČlan 4. KZIzvor krivičnog prava je zakon, a ne običaji kao u drugim zemljama. Postoje i neki drugi izvori, dopunski. Kod nas ovo ne važi. Krivična djela i krivične sankcije se samo zakonom propisuju. Niko ne može biti kažnjen za djelo, ako zakonom nije prije učinjenja djela propisano kao krivično djelo i propisana sankcija. Sadržaj se svodi na tri elementa:

- krivično djelo se propisuje samo zakonom,- propisati kaznu (odrediti vrstu i mjeru)- zabrana izricanja sankcije ako zakonom i međunarodnim aktom nije određeno kao

krivično djelo.Zakon nema povratno dejstvo. Krivično djelo se određuje iz dva dijela: dispozicija i sankcija. Te dispozicije mogu biti jednostavne i složene. Nekada dispozicija za teška krivična djela uopće nije složena npr ubistvo, a složena je blanketna, npr prometni propisi. Jednostavne ne sadrže opis. Složena je i alternativna. Blanketna dispozicija – jedna od odlika našeg krivičnog prava je preciznost. U oblasti saobraćajnih krivičnih djela preciznost nije određena, a to je rezultat kompleksnosti prirode tih djela npr prometni propisi. Nedovoljna preciznost ovih odredbi nameću potrebu da se to negdje precizira. To praksa dopunjava npr donošenje zakona o saobraćaju.

VREMENSKO VAŽENJE KRIVIČNIH DJELAPrimjena blažeg zakona – često pitanjeNa učinioca krivičnog djela se primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme učinjenja krivičnog djela. Ako se zakon nakon učinjenja kr djela promijeni, onda se primjenjuje onaj koji je blaži za učinioca.4 A je izuzetak i vezan je za ratne zločine i to je svjetski standard. Ne pitaju ovo.

25

Zauzet je stav da pravna norma ne može važiti prije njenog stupanja na snagu. Izuzeci: ako postoji opći interes koji se odnosi na te probleme, ako se jave kasnije zakoni koji su blaži, obavezno se primjenjuje blaži, primjenjuje se čak i poslije pravomoćnosti presude povodom pravnih lijekova, a pravilo je do pravomoćnosti presude.Koji je zakon blaži – određuje se komparacijom. Uvijek je blaži onaj koji to djelo ne predviđa kao kazneno djelo. Ako oba predviđaju kao kazneno djelo, blaži je onaj koji isključuje odgovornost. Ako oba predviđaju odgovornost, blaži je onaj koji isključuje kažnjivost. Zatim, blaži je onaj koji predviđa oslobođenje od kazne. Zatim, onaj koji predviđa blažu kaznu - može se blaže kazniti. VRLO VAŽNO. Bez obzira što se primjenjuje blaži zakon, nije sud dužan da primijeni blažu kaznu, sve se ocjenjuje član 48.

SANKCIJEKazne, mjere upozorenja i mjere sigurnosti ili bezbjednosti i odgojne mjere koje se odnose na maloljetnike.Svrha kod sankcija je prevencija (preventivni uticaj na druge da poštuje pravni sistem i ne čine krivična djela) i sprečavanje učinitelja da učini kazneno djelo i njegov preodgoj – deklaratorno.

PRIMJENA KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA U BIH – član 9.Pročitati, ali ne opterećuju puno ovim.Na koga se isključuje primjena našeg zakona:

- prema djetetu koje u vrijeme učinjenja nije navršilo 14 godina, isključeno na djecu ali ne i na saučesnike. Na djecu se primjenjuje glava X KZ.

- Nema odgovornosti pravnih lica – to je specifikum.Član 10 KZ se odnosi na svakog ko na teritoriji FBIH učini krivično djelo (zastava na brodu i registracija aviona). Pročitati.Član 12 u KZBIH, odnosno 13 ili 14 u F – krivična djela učinjena izvan teritorije FBiH

ZASTARJELOSTMoramo dobro znati. Član 15 KZ.Zastarjelost je osnov za prestanak ovlaštenja nadležnih organa na izricanje sankcija i izvršenje tih krivičnih sankcija. Nastaje istekom određenog vremena od izvršenja krivičnog djela ili istekom određenog vremena od donošenja pravomoćne presude.Obustava zastare - karakteriše je djelovanje takve okolnosti, odnosno zakonske smetnje koja sprječava da krivično gonjenje otpočne ili ako je otpočelo da se produži (duševno oboljenje, imunitet). Kad prestanu te zakonske smetnje, zastarjelost se nastavlja (uračunava se ranije vrijeme koje je trajalo do te obustave). Te smetnje se zovu zakonske ili pravne smetnje. Ova smetnja ne utiče na druga lica u vezi sa ostvarenjem njihovih prava.Prekid zastare imamo u slučajevima kad nastupe takve okolnosti usljed kojih je zaustavljen tok zastarijevanja, tako da će da ponovno teče, ali iz početka. To su situacije do kojih dolazi zbog procesnih radnji organa gonjenja ili kad učinilac učini isto tako teško ili još teže krivično djelo. Procesne radnje su radnje tužitelja i ovlaštenih lica (policije).Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka. Nastupa bez obzira na volju učinioca. Niko se ne može odreči zastare. Zapamtiti dobro.Zastarjelost traje za gonjenje:

- 35 godina od dana izvršenja djela za koje se izriče dugotrajni zatvor- 20 god za djela preko 10 godina- 15 preko 5 godina

26

- 10 preko 3- 5 preko 1- 3 do 1 ili novčane kazne

Za sticaj određuje se rok prema najtežoj.Sve isto kao kod izvršenja osim apsolutnog roka, jer je on dvostruk.

ZASTARJELOST IZVRŠENJA SPOREDNIH KAZNI I MJERA BEZBJEDNOSTINovčana kazna – zastarjelost 2 godine od dana pravomoćnosti presude.Obavezno psihičko liječenje i oduzimanje predmeta kad protekne 5 godina od dana odluke kada su mjere izrečene.Vršenje poziva kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za zabranu te mjere.

KRIVIČNO DJELOTo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao krivično djelo, čija su obilježja određena zakonom i za koja je zakonom propisana kazna. Protivpravnost ima substancijalni značaj. Ranije bilo društveno opasno djelo, sada je bolje definisano.Svijest učinioca mora obuhvatiti protivpravnost djela, mora biti svjestan protivpravnosti svog činjenja ili nečinjenja.Protivpravnost treba shvatiti kao protivnost normi, onog značaja koji karakteriše samo krivično djelo. To su ona protivpravna ponašanja pojedinca koja znače napad ili ugrožavanje najvažnijih društvenih odnosa.

NAČIN IZVRŠENJA KAZNENOG DJELA – pitanjeČinjenjem ili nečinjenjem. Činjenje – aktivno djelovanje učinioca, tzv komisivna djela. To je voljni tjelesni pokret.Nečinjenje – kad se propušta određena radnja – omisivna djela. Voljno propuštanje da se učini radnja na koje je inače to lice obavezno.Neprava kaznena djela nečinjenja – komisivno omisivna djela. To su djela koja se opisom djela vrše činjenjem, ali su izvršena nečinjenjem. Propuštanjem dužnosti (majka trebala hraniti dijete, ali nije i ubila ga – ubistvo se radi činjenjem).Radnje u odnosu na kazneno djelo mogu biti radnje izvršenja, radnje podstrekavanja i radnje pomaganja.Mora biti radnja izvršenja i posljedica.

POSLJEDICAPromjena ili proizvedeno stanje u spoljnjem svijetu prouzrokovano radnjom izvršenja, imamo radnju sa svim obilježjima krivičnog djela i imamo posljedicu.Svako djelo mora imati posljedicu. Kod nekih je jasno izražena (krvni delikti) kod nekih nije (uvreda).Uzročnost je odnos između radnje i posljedice. Za postojanje krivične odgovornosti potrebno je da postoji ta uzročna veza. Ako se stekne više uvjeta koji su djelovali utvrđuje se neposredni uslov (npr svađa dvojice u kafani, hoće da razriješe, hoće da se biju, u tučnjavi jedan udari pesnicom, drugi pada, potres mozga, bolnica, umro. Pitanje da li je umro zbog toga ili nije bilo sestre ili doktora u bolnici. Mora se utvrditi, ako je do doktora, prekinut je uzročni lanac).Radnja izvršenja mora biti u opisu djela označena, a za neka treba naročito označiti vrijeme i mjesto.

27

Pitanje koje on često pita: objektivni uslov inkriminacije – okolnosti koje zakon određuje kao uslov koji treba da se stvori da bi jedno ponašenje čovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter. Ove okolnosti ulaze u sastav krivičnog djela, ali se za postojanje vinosti ne zahtijeva svijest učinioca da te okolnosti postoje. Dovoljno je da one u konkretnom slučaju egzistiranju (krivično djelo učestvovanje u tuči – nemamo svijest, ali smo uletili u tuču, i nastane teška tjelesna povreda ili je neko umro. Npr u privredi – nastupila šteta). Značaj ovih uslova je što od njih zavisi postojanje krivičnog djela iako one ne određuju krivično djelo. Posljedica takvog djela je promjena stanja ili stanja koje nastaje izvršenjem te radnje.

SUBJEKT KRIVIČNOG DJELASubjekti su izvršioci, saizvršioci i saučesnici (podstrekač i pomagač). To su fizička lica – čovjek. Ne može izvršilac nekih djela biti svaki čovjek, nego onaj ko ima određeno svojstvo.Od subjekta krivičnog djela treba razlikovati pasivnog subjekta, a to je fizičko ili pravno lice na čiju štetu se vrši krivično djelo koji je predmet krivičnog djela.

BIĆE KRIVIČNOG DJELAJe skup svih posebnih elemenata jednog krivičnog djela. Oni nisu zajednički za sva krivična djela, tako se krivična djela i razlikuju. Ti elementi koji ih razlikuju su obilježja ili bića krivičnog djela. Pojedina krivična djela se razlikuju, ne samo po radnji izvršenja, već i po načinu (krađa, razbojništvo). Razlikuju se i prema vremenu (npr samo za vrijeme rata, požara). Razlikuju se i po različitim posljedicama, ali i po elementima subjektivnog karaktera.

RAZLIKOVANJE DJELA PREMA POSLJEDICIDijele se na krivična djela povrede i ugrožavanja.Povreda je uništenje ili oštećenje nekog pravnog dobra.Ugrožavanje je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede. Ta opasnost može biti bliža ili dalja. Ako je bliža povrede radi se o krivičnim djelima konkretne opasnosti (opasnost ulazi u sam pojam krivičnog djela i mora se dokazati). Suprotno, ako je dalja, krivična djela apstraktne opasnosti (Opasnost nije neposredno nastupila, ali je radnja učinioca takva da je mogla prouzrokovati tu opasnost i ta opasnost se pretpostavlja, ali je to neoboriva pretpostavka npr predaja u promet ekplozivnih materijala, ne isključuje se odogovornost, jer je mogla biti opasnost, neoborivo).

VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA – pitanjeUčinjeno u vrijeme kada je učinioc radio ili bio duažan da radi bez obzira na to kada je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila. Značaj vremena je mnogostruk jer kod odrđenih krivičnih djela vrijeme predstavlja elemenat bića krivičnog djela (u ratu). Bez podataka u vremena u izreci, presuda je nerazumljiva, a to je bitna povreda. Od vremena zavisi koji će se zakon primijeniti. Zavisi i nastupanje zastarjelosti. Zavisi primjena odredbi materijalnopravnog, tako i procesnopravnog karaktera. Kad se ne može precizno utvrditi vrijeme, uzima se ono koje je najpovoljnije za učinioca. Ako se djelo sastoji od različitih djelatnosti, a čine jednu radnju – uzima se ono vrijeme kada je učinjena posljednja radnja (kumulativne radnje).Produženo djelo – uzima se vrijeme svake izvršene radnje u sastavu kaznenog djela. Zastara je od zadnjeg.

28

MJESTO IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELANajčešće se posljedica se dešava u mjestu radnje, ali kod distancionih radnja može biti u jednom, a posljedica u drugom mjestu. 3 teorije:

- teorija djelatnosti kaže da je mjesto izvršenja u mjestu činjenja, nečinjenja- teorija uspjeha kaže da je mjesto izvršenja tamo gdje se dogodila posljedica- teorija ubikviteta kaže da je mjesto izvršenja djela kako u mjestu činjenja, nečinjenja,

tako i gdje je posljedica nastupila.

INSTITUTI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA3 instituta u našem pravu koji isključuju:

- nužna odbrana- krajnja nužda- beznačajno djelo – nije kazneno djelo ono djelo koje je, iako sadrži zakonska obilježja

krivičnog djela, zbog načina učinjenja, neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i niskog stupnja krivične odgovornosti beznačajno djelo.

Ocjenjuje značaj za pasivnog subjekta u konkretnoj situaciji (ako se razvode pa jaran svjedoči, poslije razvoda se pomire, ali treba procesuirati jarana zbog lažnog svjedočenja).

NUŽNA ODBRANAInstitut koji isključuje postojanje krivičnog djela, odnosno oduzima karakter krivičnog djela. Jedan od najstarijih instituta i najčešće se primjenjuje. Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili drugog odbije istovremeni direktno predstojeći protivpravni napad koji je srazmjeran i koji mora biti srazmjeran napadu.Učinitelj koji prekorači nužnu odbranu može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvane napadom može se i osloboditi kazne.Opravdanost nužne odbrane je, jer odbija napad koji nema opravdanje, nema pravni osnov, protupravan je. Mora postojati napad, odbrana i odbijanje napada.Objekat napada može biti bilo koje pravno dobro, u prvom redu, odbrana života, fizičkog i psihičkog integriteta, slobode, polne slobode, porodičnog prava, nepovredivost stana, časti, čak i kod verbalnih napada (ovdje se radi o prekoračenju nužne odbrane).Elementi su napad i odbrana.Napad mora biti protivpravan, pod napadom podrazumijevamo svaku ljudsku djelatnost koja je upravljena na povredu ili ugrožavanje nekog pravnog dobra. Krucijalno je protivpravnni napad jer samo on legimitira pravo na odbranu. Protivpravan je kad se preuzima bez ikakvog zakonskog ovlaštenja, odnosno, kada se njime povređuju pravni propisi bilo koje grane prava. Da li je dozvoljena nužna odbrana za radnje koje se primjenjuju u krajnjoj nuždi – radi se o koliziji istovrijednih dobara, npr otklanjamo opasnost od jednog dobra na račun drugog, uzima se životno potreban lijek da se da drugom. Onom na koga se prebacuje opasnost ima pravo da se brani.Istovremenost – napad i odbrana moraju biti istovremeni, ali su te 2 komponente u korelaciji. Istovremenost postoji kako onda kad je napad aktuelan, ali i kada neposredno predstoji. Postavlja se pitanje ocjene o postojanju tog napada, posebno kada odbrana nije istovremena. Ocjena o postojanju napada je faktičko pitanje i moraju se ocjenjivati sve okolnosti tog slučaja i vrlo je sporno pitanje odbrane protivprijetećih napada. Pro future nužna odbrana nije dozvoljena, njom se pretpostavlja napad (struja u ogradi, bomba na šteci). Ona nosi rizik eventualnog napada, ne može se predvidjeti vrsta napada, intenzitet napada, ne može se ništa tvrditi.

29

Odbijanje napada – podrazumijevamo svaku djelatnost koja je upravljena na odbijanje napada a sastoji se u povredi ili ugrožavanju nekog pravnog dobra napadača. Odbijanje mora biti srazmjerno napadu. Odbrana se karakteriše činjenicom povređivanja nekog napadačevog dobra. Odbrana može biti defanzivna i uglavnom u životu je takva, ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu jer drugačije ne može odbiti napad. Odbrana ne može biti neograničena. Ne treba biti po svaku cijenu i sa svakim sredstvima, ona je legitimna i u skladu s pravom samo dotle dok i sama postane nepravo. Ona treba biti usmjerena prema napadaču i da je ekvivalentna u odnosu na napad, ne smiju se povređivati treća lica i li njihova dobra. Imalo bi opravdanja povreda trećih lica ako bi se radilo o krajnjoj nuždi. Ako je napadač kao sredstvo koristio tuđu stvar, onda imamo pravo na odbranu prema trećim licima. Neophodnost odbrane je najznačajniji uslov odbrane. Ovaj elemenat neophodnosti suštinski opredjeljuje funkciju i smisao instituta nužne odbrane, ali je on istovremeno najsporniji kad se radi o praktičnoj primjeni ali je pitanje neophodnosti najspornije u praktičnoj primjeni jer je to pitanje faktičko pitanje koje se procjenjuje na osnovu okolnosti svakog slučaja. Ipak osnovno mjerilo je karakter napada kao i pozicija napadnutog u konkretnoj situaciji. Zato je upravo naglašena srazmjernost između napada i odbrane. Prekoračenje nužne odbrane postoji kada između odbijanja napada i samog napada ne postoji ekvivalencija, znači kad djelatnost napadnutog nije bila neophodna da bi sa njom odbio napad. Da se napad mogao odbiti i na drugi način, a ne samo tom konkretnom povredom napadača (npr kafanska tuča, napadač atakuje na život napadnutog, napadač 100 kg, izbildan, nasilnik, procjenjuju se okolnosti i događaji, priznaje se malom čiki koji je puco, a ako je napadnuti 100 kg njemu se neće priznati). Da li je odbrana bila neophodno potrebana zavisi od načina, sredstava te od sredstava sa kojima je napadač raspolagao za vrijeme napada, jer se odnos ne procjenjuje prema upotrijebljenom sredstvu. Treba cijeniti intenzitet napada, snagu i spretnost napadnutog. Ako napadnutom stoji više sredstava na raspolaganju za odbranu, onda napadnuti treba upotrijebiti ono koje je najmanje opasno, štetno ali uz uslov da mu to vrijeme dozvoljava.Ubistvo na mah – ko drugog liši života na mah doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost, da je u takvo stanje doveden jakim napadom bez svoje krivnje i da je izvršeno neposredno, u toku ili poslije napada (ubistvo u afektu ili provocirajuće) kazniće se od 1 do 10 godina. Bolje je ubistvo iz nužne odbrane nego ubistvo na mah –to pita šta bi kao advokat uradio.

PUTATIVNA NUŽNA ODBRANAJe pogrešna procjena situacije od strane napadnutog. On odgovara za nehatno izvršenje krivičnog djela ako je u zabludi, iz nehata i ako zakon predviđa kažnjavanje za to djelo u slučaju da je izvršeno iz nehata.

KRAJNJA NUŽDAKao opći pojam nema tako dugu pravnu tradiciju, prihvaćen tek početkom 20 vijeka. Veoma je teško sve slučajeve krajnje nužde karakterisati, vrednovati na isti način. Radi se o sukobu dva prava. Osnov isključenja postojanja dva djela. Imamo slučajeve kolizije potpuno različitog karatkera (npr imovina i život). Ide se fleksibilnije kod interpretacije ovog instituta. Ide se po principu da sve što zakonom nije dozvoljeno, nužda čini dozvoljenim – narodski rečeno..Sličnost sa institutom nužne odbrane – imaju isto krivičnopravno dejstvo, ali se znatno razlikuju. Kod sukoba dva prava daleko je rigoroznije, rigornozniji su uslovi po kojima je dozvoljeno povrijediti javno dobro drugog lica radi otklanjanja opasnosti, radi očuvanja svog dobra. Šteta se kod nužne odbrane nanosi krajnjem napadaču, a kod krajnje nužde nekom drugom licu. (pročitati više puta u zakonu).

30

Zbog zla, cijenimo značaj dobra koje štitimo.Komponente (elementi) kod krajnje nužde su: opasnost i otklanjanje opasnosti. Opasnost mora biti stvarna, neskrivljena, može prijetiti bilo kojem dobru fizičkog ili pravnog lica. Kod otklanjanja opasnosti – otklanja se činjenjem dozvoljenog bića krivičnog djela, da se nije moglo na drugi način otkloniti, da zlo koje je nastupilo nije bilo veće od zla koje je prijetilo. Kako cijenimo ovu opasnost – na osnovu objektivnih postojećih okolnosti tj prognoze koja mora da se zasniva na objektivnoj vjerovatnoći nastupanja te opasnosti za život, tijelo, slobodu, imovinu. Opasnost ne smije biti skrivljena, a ako je u zabludi govori se o putativnoj nuždi. Npr uloga vozača, normalno vozimo, odjednom ide na nas drugo vozilo, moramo skrenuti, bježimo u desnu stranu, ko je kriv, procjenjuje se sve, suština je da smo izazvali zlo manje nego što bi nastupilo, manje zlo da se udari u drvo, nego u šetalište s ljudima. Vozimo ranjenika, pa prolazimo kroz crveno svjetlo, ali ne napraviti belaj da se ubije još 5 ljudi da bismo spasili jednog, tada se ne može pozvati na ovaj institut. Suština je da je zlo manje.

PREKORAČENJE GRANICA KRAJNJE NUŽDE - EKSCESImamo kada je zlo veće od zla koje je prijetilo. To je tzv intenzivni eksces, a imamo i extenzivni eksces. Njega imamo kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni još nije nastupila niti je neposredno predstavljala opasnost. (2 kuće, u jednoj ogromno drvo, hrast, a drugi misli da mu može drvo biti opasnost, obori ga i napravi belaj – pro future – pretpostavlja da će se desiti).Umišljaj je potreban, a iz nehata ako zakon predviđa kažnjavanje za nehat.Putativna krajnja nužda – ovaj koji otklanja opasnost pogrešno smatra da je ova opasnost stvarna i on odgovara za nehatno izvršenje kaznenog djela – imamo dužnost izlaganja opasnost. Ako je dužan da se izloži opasnosti ne može se pozivati na krajnju nuždu (čuvar, stražar).Istovremeno sa opasnošću – znači da minula i buduća opasnost ne dolaze u obzir, a opasnost koja neposredno predstoji podrazumijevamo onu opasnost koja je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje postalo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zaštite odmah ne preduzmu.

Ako je za zadaću krađa, sve pročitati o krađi – znati kao hafiz.

POKUŠAJJe nedovršeno krivično djelo kod koga je izostala posljedica, pa se postavlja pitanje šta je to osnov njegovog kažnjavanja. Zato što se napada na zaštićeno dobro, a drugo kod njega postoji ispoljena volja koja je ostvarena kroz taj njegov pokušaj kroz taj njegov napad. Govorimo o tri njegova elementa: prvo, započinjanje izvršenja kaznenog djela, drugo postojanje umišljaja, a treće izostajanje posljedice.Ko s umišljajem započne izvršenje krivičnog djela, a ne dovrši – kazniće se (ovo pročitati u zakonu).Započinjanje izvršenja kaznenog djela - smatramo da je započeto izvršenje kada je to lice svojom radnjom ostvarilo neko od obilježja krivičnog djela koje je započeo. Faktičko pitanje. Radi razlikovanja od pripremnih radnji ????Nedovršenost djela – nije zasnovao pritežanje.Umišljaj – mora biti svjestan svih obilježja krivičnog djela i kod njega postoji volja da to djelo izvrši (praksa prihvata i eventualni umišljaj).Nepodoban pokušaj – član 29 KZFBIH – učinitelj pokušao učiniti krivično djelo, ali nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu (babica htjela izvršiti abortus, a ova nije bila trudna). Može se osloboditi od kazne i blaže kazniti, sve zavisi od faktičkog stanja. Do posljedice ne bi došlo. Za podoban se može samo blaže kazniti, a ne osloboditi.

31

Kako ćemo cijeniti kao sudija šta je nepodoban pokušaj – da učinilac ne bi mogao izvršiti krivično djelo.Nepodoban pokušaj nema realnu vrijednost, ali kažnjavamo zbog njegove volje iako kubura nije valjala (pripremio je kuburu da drugog ubije).

DOBROVOLJNI ODUSTANAKInteresantan institut – učinitelj koji je pokušao učiniti krivično djelo, ali je dobrovoljno odustao (djelo preko 3 godine), može se osloboditi od kazne. Kazniće se za druge radnje koje čine neko drugo djelo (htio ubiti, ali ga oborio i ubo nožem, ali odustao – odustaje od ubistva). Djelo može ostati nedovršeno zbog okolnosti koji ne zavise od njegove volje, međutim može se dogoditi da to djelo ostane nedovršeno voljom učinioca. Radi se o pozitivnoj transformaciji učinioca krivičnog djela. Njegova kažnjiva radnja dobija bolji kvalitet jer nema više opasnosti. Imamo fakultativni osnov za oslobađanje od kazne član 34. stav 2. (ovaj član dobro pročitati).Svršeni pokušaj –mora da preduzima aktivnu radnju. Baka pije otrov naveče.Nesvršeni pokušaj – on prekida daljnje djelovanje.Osnov je da mora biti dobrovoljno (lopov preskočio zid od dva metra, ušao u zgradu, ide čuvar, on bježi – nije dobrovoljno odustao, ako puca u vitalni dio tijela, odustao, ali treba ga za pokušaj ubistva).

SAIZVRŠILAŠTVOIako zakonska bića krivičnih djela redovno upućuje na jedno lice kao izvršioca nisu rijetki slučajevi da u učinjenju učestvuje više lica. To se označava kao saučesništvo.U užem smislu su podstrekač i pomagač.Radi se o sticaju više lica u učinjenuju krivičnog djela čije su radnje međusobno povezane, predstavljaju krivično djelo i posljedica je rezultat zajedničkog djela svih učinilaca. Ako više osoba preduzimaju šta drugo čime na odlučujući način doprinesu učinjenju i kazniće se za to djelo. Član 31.Polazeći od akcesorne prirode, diferenciramo izvršilaštvo, podstrekavanje i pomaganje.Izvršilaštvo – direktni, saizvršilac i posebni izvršilac. Saizvršilac je svako onaj ko na bazi sporazuma o podjeli uloga i zajedničkom izvršenju krivičnog djela ostvaruje svoj dio u procesu izvršenja djela koji mu je dodijeljen, pri čemu samo ostvarenje djela hoće kao svoje i zajedničko.Opća pretpostavka za saizvršilaštvo je zajednička odluka o djelu. 2 komponente: subjektivna (volja da zajednički to urade) i objektivna (doprinos svakog saizvršitelja).Ako ne znaju jedan za drugog (pararelno izvršilaštvo).Sukcesivno – da sva lica učestvuju od samog početka do kraja izvršenja, a ne moraju znati šta ko radi.Svijest o zajedničkoj radnji poznaje dogovor, ali to nije uvijek neophodno. Dovoljno je zajedničko i svjesno djelovanje u izvršenju djela. Ako dobrovoljno spriječi izvršenje djela, sud će ga osloboditi od kazne.Izvršilac je lice koje izvršava djelo, koje izvodi radnju i realizuje posljedicu. Mogu biti direktni i posredni. Sporno razlikovanje saizvršilaštva od pomaganja, a posrednog izvršilaštva od podstrekavanja. Npr navodi drugog na prevoru da dotakne struju i da ga ubije struja – on je posredni izvršilac. Podstrekač ne vlada situacijom, on samo umišljajno djeluje na nekog da izvrši. Sve je zavisilo od volje posrednog izvršioca.

32

Zašto je saučesništvo akcesorne, zavisne prirode – pretpostavlja postojanje krivičnog djela. Treba da postoji određena lična povezanost. Šta je subjektivni elemenat saučesništva – podudarnost volja, a objektivni – da u realizaciji djela u kojem svako ima svoj doprinost.Odgovornost i kažnjavanje nisu obuhvaćene akcesornošću. Svako odgovoara u granicama svoga umišljaja.

PODSTREKAVANJEČinjenični supstrat trebaju biti obuhvaćen sve radnje izvršioca.U zadaćama nema saizvršilaštva.To je umišljajno navođenje jednog lica na izvršenje krivičnog djela. Kazniće se kao da ga je sam učinio, ako se može izreći kazna preko 3 godine, a nije ni pokušano – kazniće se kao za pokušaj (izuzetak).Način podstrekavanja – najčešće se vrši neposredno (lice A nagovara lice B da nagovori lice C) a može i posredno. Produženo podstrekavanje – kada se podstrekne više lica da lažno svjedoče. Ako je kod lica koje se podstrekava već postojala odluka onda se radi o neuspjelom. Ako lice a podrekne jedno ili više lica onda imamo slučaj sticaja. Bilo idealnog ili realnog sticaja zavisno od prirode krivičnih djela na koje se vrši podstrekavanje. Nema podstrekavanja koja se odnose na uopštena krivična djela. Neuspjelo podstrekavanje imamo uvijek ako podstrekač nije uspio da stvori odluku kod lica. Neuspjelo podstrekavanje će postojati ako se podstrekavani predomislio ili ako je bio spriječen ili ako je izvršio neko drugo djelo. Imamo posebne odredbe vezano za član 116 – prikriveni istražilac.Izvršilac i podstrekač su potpuno izjednačeni kod kažnjavanja, ali se podstrekaču može izreči blaža kazna.(Može se desiti da je u pritvoru neko i stalo mu je da proba da obezvrijedi tužilačku tezu i proturi pismo za lažno svjedočenje nekim svjedocima i da im instrukcije. Pitanje akcesornosti.)

POMAGANJEKo drugog s umišljajem pomogne kazniće se kao da ga je sam učinio, a može se i blaže kazniti. Teži oblik saučesništva je podstrekavanje, a podstrekavanje konzumira pomaganje. Pomaganje može biti fizičko i psihičko. Pomaganjem se smatra davanje savjeta, sredstava potrebnih za izvršenje djela, otklanjanje prepreka, unaprijed obećano prikrivanje. Uglavnom se vrši činjenjem ali može i nečinjenjem (propuštanje da u postupku gdje ima obaveze to ne uradi – čuvar koji kaže dođi mene nema tada). Ako je djelo ostalo u pokušaju, pomagač može biti kažnjen samo ako se radi o kažnjivom pokušaju. Pitanje odgovornosti – odgovara u granicama svoga umišljaja, a ako je dobrovoljno spriječio može se osloboditi kazne. Šta ako je izvršilac učinio teže krivično djelo – uradio kvalitativni exces, neće pomagač odgovarati za ovo (za ubistvo Bentbaša). Ako izvršilac uradi lakše djelo, obojica odgovaraju za lakše djelo – limitirana akcesornost.Neuspjelo pomaganje se ne kažnjava – kad je izvršilac preduzeo pomagačku radnju ali nije došlo do izvršenja čak ni pokušaja.Pomagačke radnje su usmjerene na pomaganje izvršenja krivičnog djela. Psihičko pomaganje predstavlja jačanje volje učinioca, bilo da mu daje savjete ili uputstva. Po pravilu kod pomagača mora imati direktan umišljaj jer je njegovo pomaganje upravljeno na izvršenje krivičnog djela ali je dozvoljen i eventualni umišljaj.

33

KRIVIČNA ODGOVORNOSTČlan 35. SadržajKrivično je odgovoran učinitelj koji je uračunljiv (psihičkostanje) i kriv (krivični odnos) za učinjeno krivično djelo.Kriv je ako je krivično djelo učinio sa umišljajem. Kriv je i onda ako je učinio iz nehata ali ako zakon to izričito propisuje. Krivična odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi jedno nedopušteno i protivpravno djelo moglo pripisati učiniocu odnosno staviti na teret.Krivično pravo svake pravne države mora se temeljiti na ovom načelu – nullum crimen sine culpa. Iz ovog proizilazi da konsitutivne komponente odgovornosti čine subjektivni elementi.

URAČUNJLIVOSTJe svojstvo normalnog i duševno razvijenog čovjeka da ispravno rasuđuje, odnosno da shvati značenje određenog djela i da se u skladu s tim ponaša.

VINOSTpodrazumijeva psihički odnos učinioca prema tom krivičnom djelu. Postoji umišljaj i nehat.

Krivična odgovornost je u osnovi individualna kategorija i ona je neprenosiva i svaki učinilac odgovara za ono što je učinio, odnosno, što je propustio da učini.

Krivična odgovornost pravnih lica – po prvi put u našem zakonodavstvu. Krivična odgovornost kolektiviteta. Ovaj zaokret od neodgovornosti ranije je odraz izuzetnog porasta privrednog (korporacijskog) kriminaliteta. Uvođenje odgovornsori pravnih osoba zahtijevano je u više međunarodnih dokumenata usvojenih od CoE (Vijeće Evrope), iz djelatnosti preduzeća koja uzrokuju velike i enormne štete. Pravna osoba odgovara za krivična djela koja je učinilac učinio u ime, za račun ili u korist pravne osobe, a smisao učinjenog djela proizilazi iz nekog zaključka, naloga ili odobrenja rukovodnih organa.

Član 36. pročitatiNije uračunljivo ono lice koje u vrijeme učinjenja nije moglo da shvati značaj djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima (zbog trajne ili privremene duševne bolesti, poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja).O bitno smanjenoj sposobnosti.Sam sebe doveo u takve uslove zbog droge, alkohola.Ta mu rora ne pali motora.......

Uračunjivost -predstavlja psihičko stanje učinioca u vrijeme učinjenja krivičnog djela (neće sud ex ofo). Mora se utvrditi čim postoji sumnja. Utvrđuje se u odnosu na vrijeme učinjenja tempore criminis.Biološki osnov (da je u bolnici). 3 osnovaPsihološki osnov – nemogućnost da shvati značaj djela, nemogućnost da upravlja svojim postupcima.Potrebno da postoji jedno od ovih stanja bilo psihološko ili biološko i da prouzrokuje poremećaj.Mogućnost shvatanja značaja svog djela – to je mogućnost rasuđivanja.

34

Mogućnost upravljanja svojim postupcima – mogućnost odlučivanja o preduzimanju ili nepreduzimanju određenih radnji. Uračunljivo lice upravlja svojim postupcima voljno, vrši određene radnje ili se suzdržava. Kod izvjesnih nenormalnosti nastupi poremećaj psihičkih funkcija i bez obzira na postojanje svijesti jednostavno ne može da upravlja svojim postupcima (piromani, kleptomani).

ACIONES LIBERE IN CAUSATzv samoskrivljena uračunljivost – sam se učinilac stavio u stanje privremene duševne poremećenosti, neuračunjivosti, zbog čega u vrijeme izvršenja krivičnog djela je neuračunljiv. Da bi bio odgovoran sud će da utvrdi da li se on doveo u stanje da nije mogao da shvati značaj djela i da upravlja svojim postupcima (vozi auto, svrati u kafanu i sretne društvo, počne piti, preda ključeve nekome ko pije sokove ili naiđe na saobraćajku i mole ga da vozi, a on se pravda da je popio i drugi će potvrditi da je to bilo tako).Npr za bitno smanjenu uračunljivost nema vještačenja ako neko popije.

VINOSTPod vinošću podrazumijevamo krivični odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu. To je most između djela i učinioca, zato što za kažnjavanje učinioca kaznenih djela nije dovoljno samo ostvarenje nego i njegova krivica. Po sadržini se svodi na dva osnovna oblika: umišljaj i nehat. Imamo elemenat svijesti i elemenat volje. Svijest o djelu treba da sadrži svijest o svim obilježjima djela (radnja, posljedica, uzročna djlea, mjesto, sredstvo). I ako se kod nekoh djela traži posebna okolnost, onda se traži svijest i o tome. Volja – saglašenje sa ostvarenjem kaznenog djela. Saglašenje može biti različitog stepena (htjeti - direktan umišljaj, pristati – eventualni). Teže je dokazati eventualni umišljaj. Čim postoji namjera radi se o direktnom. Teško razlikovati eventualni umišljaj od svjesnog nehata. Razgraničenje se vrši prema Frankovoj formuli – eventualni postoji kada se učinilac ne bi uzdržao od radnje i da je posljednicu predvidio kao sigurnu. Namjera postoji kada učinilac pod dejstvom predstave o cilju preduzima radnju da ostvari taj cilj (kod krađe, treba da ukrade). Pobuda je unutrašnji pokretač za izvršenje krivičnog djela i procjenjujemo je kao otežavajuću okolnost.Direktni umišljaj se karakteriše time što kod učinioca postoji svijest o svim obilježjima krivičnog djela. Ima predstavu o svim okolnostima djela, a one imaju obilježja krivičnog djela. Svjestan je radnje, uzročne veze, posljedice. Voljna komponenta se sastoji u htijenju. Htijenje posljedice se može izvuči iz postojanja obilježja subjektivne prirode (namjera).

NEHATJe korektivni oblik krivnje. Naši zakoni polaze od toga da je prirodi krivičnog djela imanentan umišljaj, da učinilac ima i svijest i volju za učinjenje. Nasuprot tome, kod nehata bez obzira na oblik ne postoji voljni odnos prema krivičnom djelu pa bi mogli reči da je nehat neprirodni oblik krivnje. Upravo zbog toga u stavu 3. člana 38. – nesvjesni nehat – ni svijesti ni volje, predviđeno da je kriv kada samo to zakon izričito određuje. Ne postoji volja učinioca u pogledu prouzrokovanja zabranjene posljedice već se njegov psihički odnos procjenjuje sa gledišta svijesti o djelu, odnosno mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. Nevoljni - ne postoji ni htijenje ni pristajanje. Dodiruje se sa eventualnim umišljajem, svijest je ista ali nije volja.

Nesvjesni nehat – nema ni svijesti ni volje, cijene se samo subjektivna svojstva (opća i stručna znanja, stručne sposobnosti), profesionalni nehat - moraju imati veći stepen pažnje od običnih lica.

35

Pita – odnos uračunljivosti i vinosti:– kad ne postoji uračunjivost nema ni vinost i nema ni odgovornosti. - kad postoji bitno smanjena postoji i vinost i može se blaže kazniti.- kad je smanjena, ali ne bitno, postoji vinost ali ovakva uračunljivost može biti

olakšavajuća okolnost. - kad postoji uračunljivost, postoji i vinost.

PREDAVAČ: Venceslav Ilić subota, 19.05.2007.

Instituti koji isključuju krivičnu odgovornost su:

STVARNA ZABLUDAU užem i širem smislu. Nije krivično odgovorna osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije bila svjesna nekog njegovog zakonskog obilježja (u užem smislu) ili koja je pogrešno smatrala da postoje okolnosti, a da su postojale to djelo bi bilo dopušteno (u širem smislu).Zabluda u pravu uopće predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanja pogrešne svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili sadržaju (o relevantnim okolnostima kaznenog djela).Zabluda može biti error facti ili error iuris.Zabluda u užem smislu (npr neko lice plaća lažnim novčanicama, a uopće ne zna da su lažne).Stvarna zabluda o okolnostima (u širem smislu), koje da su postojale bilo bi to djelo dopušteno (svađa, jedna osoba se zaključava, a komšija slučajno pokuca na vrata i ovaj puca i ubije ga jer je u zabludi o okolnostima).Zabluda uopće je pogrešna predstava o nekoj činjenici ili laički rečeno, ta zabluda označava neznanje, faktični nemamo svijesti o toj činjenici. Npr šumska krađa je u užem smislu.

PRAVNA ZABLUDASvi odnosi su regulisani pravnim normama. Stupanje u te pravne odnose, proizvodi pravne posljedice. Pretpostavka da građani znaju zakone je nerealna. Zbog toga princip – nepoznavanje zakona škodi – se ne može uvijek primijeniti.Pravna zabluda predstavlja pogrešnu predstavu učinioca o tome da je njegovo djelo zabranjeno. On pogrešno smatra da je dozvoljeno (npr pijaca, uzme sto na pijaci, plati neku naknadu i misli da može sve prodavati, a to nije tako, nije svjestan propisa). Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela. Predviđeno blaže kažnjavanje ali i oslobađanje.

Aberatio ictus – nije stvarna zabluda, to je skretanje kauzalnog toka prema drugom objektu (npr gađa lice A, a pogodi lice B – radi se o sticaju djela prema drugom licu).

KAŽNJAVANJESvrha kažnjavanja je:1. da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela;2. sprečavanje učinioca da učini krivično djelo i njegovo popravljanje – specijalna prevencija;3. da se utiče na sve potencijalne učinioce da se uzdrže takve djelatnosti – generalna prevencija;4. da se jača svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela.

36

KAZNEImamo kaznu zatvora i novčanu kaznuKazna zatvora se izriče samo kao glavna, a novčana i kao glavna i sporedna VAŽNO.Samo jedna se može izreči kao glavna, ako su propisane obje. ČESTO PITANJEZa krivična djela iz koristoljublja novčana ali kao sporedna se može izreči kad nije propisana zakonom ili kad je zakon propisao zatvor ili novčanu, a sud propiše zatvor, tada može i novčana.

Kazna zatvora:Od 30 – 20 godina zatvorOd 20 – 45 dugotrajni zatvor (nikad se ne propisuje kao jedina i ne izriče se licu ispod 21 godine, izriče se zatvor na mjesece i godine, a i na pune dane)

GLAVNE KAZNESu one kazne koje su takvog karaktera da se samo njihovom primjenom u cijelosti može ostvariti svrha kažnjavanja.

SPOREDNE KAZNESu one kazne kojima se ne može u potpunosti postiči svrha kažnjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu, a da bi se pojačalo i dopunilo svojstvo glavne kazne. Ako se novčana izriče kao glavna, onda se uvijek izriče kao jedina kazna. ČLAN 43. zatvor samo kao glavna, a novčana i kao glavna i sporedna.

RAD ZA OPĆE DOBRO NA SLOBODIKad se izriče kazna zatvora od 6 mjeseci, onda se istovremeno može odrediti, uz pristanak optuženog, da se kazna zamijeni kao rad za opće dobro na slobodi. Zasniva se prema volji zakonodavaca na ocjeni svih okolnosti samog događaja, pa se dođe do zaključka da nije prijeko potrebno odrediti zatvor, a uvjetna ne bi bila dovoljna za postizanje svrhe kažnjavanja (nikad se u praksi ne primjenjuje). Određuje se na period od 10 – 60 dana srazmjerno kazni. Rok za izvršenje ne može biti kraći od 1 mjeseca niti duži od 1 godine. Ako bi napustio taj rad, primjenjuje se kazna zatvora, srazmjerno kazni. Kantonalno ministarstvo pravosuđa prema prebivalištu tog lica izvršava.

UVJETNI OTPUSTČlan 45.Karakteriše ga to da nakon izdržane ½, a iznimno 1/3 izrečene kazne (ovdje moraju postojati posebne okolnosti), pod uvjetom da se za vrijeme propisane ne učini novo djelo.Cijeni se njegovo vladanje u tom vremenu. Komisija za ocjenu vladanja se sastoji od 5 članova. Ocjenu izlaže neko iz zatvora.Ako je neko osuđen na dugotrajni zatvor, može dobiti uvjetni nakon izdržane 3/5 kazne.Uvijek se mora opozvati ako je to lice na uvjetnom otpustu učinilo djelo za koje je propisana kazna iznad 1 godine. Izuzetno i do1 godine, onda se ocjenjuju mnoge okolnosti, vezane za ličnost učinioca.

NOVČANA KAZNAU odnosu na ranije zakone, sada imamo dnevne iznose (stav 1. član 47), a ako to nije moguće, onda u jednom iznosu. Iznosi su od 5 do 360 dnevnih iznosa, a iz koristoljublja do 1.500 dnevnih

37

iznosa. Ako se izriče u određenom iznosu, onda se ide od 150 do 50.000 KM, a iz koristoljublja do miliona. Veća može ako je pribavio iznos preko miliona, onda u dvostrukom iznosu pribavljene koristi.Kako izračunavamo dnevni iznos – visina dnevnog iznosa se izračunava na bazi ličnog dohotka, tromjesečne neto plate, ali i nekih drugih prinadležnosti koji ima, uz odbitak porodičnih obaveza. Podaci ne stariji od 6 mjeseci. Najniži dnevni iznos iznosi 1/60, a najviši 1/3, trećina zadnje objavljene prosječne plate zaposlenih u BiH ili u FBiH.

OPĆA PRAVILA ZA ODMJERAVANJE KAZNESuci prave greške vezano za ovo – zbrljaju. Npr upornost uzimaju kao otežavajuću.Član 48.Prvo, za osnov uzimamo kaznu koju je zakonodavac odredio, sud mora voditi računa o svrsi kažnjavanja, uzimamo sve okolnosti da kazna bude manja ili veća – individualiziranje kazne.Stepen krivične odgovornosti – uračunljivost i vinost. Pobude – motiv izvršenja, one su izvan umišljaja a mnogo govore o ličnosti učinioca krivičnog djela i stepenu opasnosti.Mogu biti pozitivne (olakšavajuće okolnosti – da bi nekom život spasio, ne uzimamo kao otežavajuće) i negativne (ako čini iz osvete i mržnje, uvijek se uzimaju kao otežavajuće).Ugrožavanje nije isto što i povreda, 2 različita pojma. Jačina ugrožavanja se uzima kod terorizma.Apstraktno i konkretno ugrožavanje.Povreda (paraplegija) – stepen povrede. Nije isto jedan poginuli ili 29 poginulih.Okolnosti pod kojim je to djelo učinjeno – govorimo o načinu izvršenja, a njega vežemo za sredstvo i vrijeme. Procjenjujemo i njegov raniji život. Kroz raniji život ocjenjujemo njegovu ličnost, njegov moralni lik, angažovanost u radu (može biti i pozitivno i negativno), lične prilike optuženog, držanje učinioca poslije učinjenog kaznenog djela (da li žali ili odobrava), spreman je da nadoknadi štetu, priznanje (ali vidjeti da li je uhvaćen na licu mjesta ili je priznao).Povrat – odnose se na učinioca kaznenog djela u povratu. To je okolnost koju sud ocjenjuje u vezi sa ranijim životom učinioca. Stav 2. član 49. daje dopunska pravila u odnosu na stav 1. sud mora uzeti u obzir, jer je povrat posebna društvena pojava, jer se radi o kontinuiranom izvršenju krivičnih djela, ranija kazna na učinioca nije imala efekta. Povrat mora sud uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne.Posebni oblik povrata je u vezi sa ranije izvršenim djelima. Specijalni povrat je povrat istog krivičnog djela (uvijek krade). Povrat - to su otežavajuće okolnosti po učinioca i sud ih uvijek uzima u obzir.Vaspitne mjere, prekršaji, prijestupi se nikada ne računaju kao povrat, već kroz raniji život.Jačina ugrožavanja i povreda određuju jačinu posljedice.

UBLAŽAVANJE KAZNEPodrazumijevamo odmjeravanje blaže kazne od one koja je zakonom propisana. To je izuzetak od člana 48 i zato predstavlja posebno pravilo za sudsko odmjeravanje kazne i to samo pod uslovima i granicama predviđenim u zakonu.Imamo zakonsko i sudsko ublažavanje kazne.Zakonsko je kad ga je zakon predvidio. A zakon ga predviđa kod prekoračenja granica nužne oddbrane i krajnje nužde, kod bitno smanjene uračunljivosti, kod pravne zablude, pokušaja,

38

pomaganja. U svim slučajevima gdje je predviđeno oslobađanje od kazne (kod nepodobnog pokušaja, kod dobrovoljnog odustanka, kad spriječi izvršenje kaznenog djela).Sudsko ublažavanje – postojeće olakšavajuće okolnosti kod tih lica pojavljuju kao osobito olakšavajuće. Vanredne, a ne redovne. Mora se u presudi obrazložiti. Zašto sud mora obrazložiti – jer se radi o odstupanju od općih pravila i zato to moramo reči. Ako se prvostepeni sud ne pozove na ovo, radi se o bitnoj povredi postupka.Granice ublažavanja član 51. (pročitati) –

- Ako je predviđena kazna preko 10 – ublažava se do 5 god.- Od 3 ili više – do 1 godine- Od 2 godine – do 6 mjeseci- Od 1 godine – 3 mjeseca- Od najviše 1 – do 30 dana.

OSLOBAĐANJE OD KAZNE član 52.Specifično pravilo za odmjeravanje od kazne. Sud će osloboditi od kazne ako to zakon izričito kaže. Ako je sud ovlašten, onda se ne pazi na ograničenja (prekoračenje granica nužne odbrane, krajnje nužde...)Za krivična djela koja su učinjena iz nehata – specifičan slučaj. Nema svrhe kažnjavati nekoga ko je tim djelom teško pogođen (npr ubio dijete slučajno, prevrnuo se u jarak). Cijenimo subjektivnu stranu, pogođenost učinioca krivičnog djela tim djelom.

STICAJ KRIVIČNIH DJELA – često pitanjeSticaj postoji onda kada je učinilac izvršio više krivičnih djela i kada mu se za ta djela istovremeno sudi. Propisujući kazne za pojedina djela zakon polazi od toga da se pojedinom učiniocu sudi za jedno djelo, što bi značilo više djela, više kazni, pa kumuliranje. Više krivičnih djela može biti izvršeno 1 radnjom (idealni sticaj) ili sa više radnji (realni sticaj).Kod sticaja polazimo od prouzrokovanja posljedica, a ne od povrede norme i djela u sticaju. Mogu biti izvršena sa različitim oblikom vinosti, a vremenski razmak kod realnog sticaja nije od značaja kao kod produženog krivičnog djela, samo je bitno da za ranije djelo nije bila izrečena presuda.Kazna za sticaj se izričeJedinstvena kazna se izriče tako što ako je za neko od tih djela u sticaju sud izrekao dugotrajni zatvor – izriče se samo dugotrajni zatvor – apsorpcija.Princip asperacije – ako je za krivično djelo u sticaju utvrđena kazna zatvora, jedinstvena mora biti veća od svake pojedine utvrđene, ali ne smije dostiči zbir, niti preči 20 godina.Za lakša krivična djela, ako su predviđene kazne zatvora do 3 godine, jedinstvena ne može preči 8 godina. Slično je kod novčanih, ne smije dostiči zbir svih novčanih.........U nekim slučajevima bilo sa jednom ili više radnji – prividni sticaji – Idealni sticaj koji nije prividan (policajac koji ne vrši zakonito svoju radnju, upotrijebi gumenu palicu i nanese teške tjelesne povrede.Prividni idealni sticaj – jedna radnja, više posljedica, ali govorimo o jednom djelu.Može biti po osnovu :

1. specijaliteta (potvrda za pravosudni ispit, a nemamo 4 godine staža na pravnim poslovima, uradio 2 krivična djela – povreda službenog položaja i falsifikovanje dokumenata. Može za jedno djelo, za falsifikovanje odgovarati).

2. supsidijariteta (kažnjive - pripremne radnje za djelo, pokušaj, odnos prema izvršenom djelu)

39

3. konsupcije (uvijek teže konzumira lakše djelo, odgovara za ubistvo, a ne teške tjelesne povrede)

4. alternativiteta (ako su alternativno postavljene radnje, bitna je jedna radnja za biće krivičnog djela, a druge se uzimaju kao otežavajuće).

Pravi realni sticaj – da preinači iznos u štednoj knjižici – radi se o dva djela – prepravljanje javne isprave, a onda dovodi u zabludi lice u banci – prevara i falsifikat.Prividni realni – više radnji, više posljedica. Npr produženo krivično djelo – to je jedna pravna konstrukcija koja je predviđena iz procesnih razloga – zbog malih lopova koji stalno kradu.Produženo kazneno djelo (član 55) – odredbe zakona o sticaju neće se primjenjivati kad učinalac izvrši produženo djelo, a imamo ga kada je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih (lakša ili teža krivična djela) krivičnih djela koja obzirom na način učinjenja govori da je s umišljajem, vremenska povezanost i druge stvarne okolnosti koji ih povezuje čine jedinstvenu cjelinu.Šta ocjenjujemo – da li ima dovoljno elemenata koji ukazuju na prirodnu, vremensku i pravnu cjelinu. Ocjena vremenskog kontinuiteta zavisi od načina, vremena.... izvršenja. Ako su obuhvaćena unaprijed stvorenim umišljajem, razmak može biti mnogo veći od predviđenog. Zakon ne kaže koliki je vremenski razmak nego se procjenjuje na temelju svih okolnosti.Produženo djelo se ne može konstruisati kod svih djela - najčešće kod imovinskih, a ne kod krvnih.

ODMJERAVNJE KAZNE OSUĐENOM LICU Kad mu se sudi za učinjeno djelo kad je na izdržavanju, sudi mu se kao u sticaju, a ono ranije se uzima kao utvrđeno, a za drugo se utvrđuje, pa se izriče jedinstvena.Može se donijeti presuda neovisno od ranije izrečene, ako se primjenom odredbi ne bi mogla postiči svrha kažnjavanja (osuđeno zbog ubistva na 15 godina, u 13 godini se posvađa u zatvoru i ubije čovjeka, onda se neovisno od ranije dosuđuje nova). Član 56.

IZRICANJE JEDINSTVENE KAZNE ZA STICAJAko se ranija osuda odnosila za sticaj, nova jedinstvena kazna za sva djela, odmjerava se tako što sud uzima kaznu za sticaj i novo djelo za koje se sudi (osuđen za sticaj 6 godina, i mi mu izričemo 3 god, onda mu dajemo 8).

URAČUNAVANJE PRITVORAObavezno uračunavanje pritvora u kaznu. (1 dan – 50 KM). Uračunava se i pritvor od inostranog organa – extradicija.

UVJETNA OSUDAMjere upozorenja kao odraz shvatanja da krivične sankcije nemaju za cilj samo odmazdu prema učiniocima krivičnih djela, nego njegovo prevaspitavanje i popravljanje. Svrha bi bila da se izricanjem uvjetne izbjegne izricanje kazne. Međutim kod izricanje uvjetne, cijenimo djelo, visinu propisane kazne, karakter i društveni značaj zaštitnog objekta, stepen ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je to djelo učinjeno. Jednostavnije rečeno, svrha je da se učinitelju uvjetnom osudom uputi upozorenje uz prijetnju kaznom, a kojim se ipak omogućava ostvarenje svrhe sankcije, tako što će mu se utvrditi kazna bez njenog izvršenja, smatrajući da to nije nužno radi krivično pravne zaštite.To je mjera upozorenja uz prijetnju kaznom, faktički uvjetna suspenzija kazne. Učinilac se upozorava da ako u vrijeme provjeravanja učini novo krivično djelo ili ako ne ispuni postavljene

40

obaveze da će mu biti ukinuta uslovna osuda. Vrijeme provjeravanja od 1 – 5 godina računajući od dana pravomoćnosti. Provjeravanje- duža kazna, duže provjeravanje, ali prema ocjeni ličnosti.

Uslovi za izricanje uvjetne osudeČlan 62.Mjerodavna je sudski utvrđena, a ne zakonom propisana kazna.Kada je učiniocu utvrđena kazna zatvora 2 godine i novčana.Ako je kazna zatvora preko 10 godina – može se izreči uvjetna, ali ublažavanjem – relativno.Kad je najmanje predviđeno 3 godine zatvora nema uvjetne – apsolutno.

Opoziv uvjetne osudeMora se opozvati uvjetna ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više kaznenih djela za koja se izriče kazna zatvora od 2 godine ili u dužem trajanju.Može kad je izrečena manja ili novčana.Ocjenjuju se okolnosti koje se odnose na djelo i učinioca.Kad opozovemo uvjetnu osudu, onda se opozvana kazna smatra utvrđenom.

Rokovi za opozivanjePravna sigurnost građana ili uvjetno osuđenih lica zahtijeva da postoje rokovi – vrijeme kušnje. Međutim, izuzeci su:

- Ako u vrijeme provjeravanja učini novo djelo koje povlači opozivanje, a tom presudom bude utvrđeno, tek istekom vremena, može se u roku od 1 godine.

- Postoje neke obaveze, a osuđeni ne izvrši obaveze – onda u roku od 1 godine od isteka vremena provjeravanja.

Zaštitni nadzor uz uvjetnu osudu:Stavljanje pod nadzor imamo u slučajevima, a u vezi sa okolnostima učinjenja djela, jer se smatra da ćemo postići svrhu uvjetne osude da se ona ostvari.

1. Liječenje u odgovarajućoj ustanovi2. Praćenje njegovog uzdržavanja od alkohola i droga3. Posjećivanja savjetovališta4. Osposobljavanje za određena zanimanja5. Prihvatanje zaposlenja6. Ograničenje raspolaganja sa plaćom

Mjera se može ukinuti ako je postignuta svrha mjere.

SUDSKA OPOMENAKao sankcija, a ne kazna. Objektivni uvjet da se može izreči da je predviđena kazna zatvora do 1 godine ili novčana, a da je učinjena pod izuzetno olakšavajućim okolnostima. Prvo se ocjenjuje ličnost, ponašanje.To je vrsta sudskog prijekora. Sjedinjuje prijekor i elemente vaspitanja, ide se za jačanjem morala.

Granice:Blizu beznačajnim djelima.

41

Kako će se izvršiti – radi se rješenjem, ne presudom (u izreci se ne kaže da je kriv) – suština je da se ta osoba naruži, malo moralne pridike.

Materijalne odredbe nisu u saglasnosti sa procesnim. Ovo je teoretsko naglabanje.

MJERE BEZBJEDNOSTISu posebna vrsta krivičnih sankcija, a njihov osnovni kriminalno-politički značaj jeste da se njihovim propisivanjem i izricanjem ostvaruju ciljevi krivičnopravne zaštite u slučajevima kada se to ne može ostvariti kaznom.Osnov za primjenu mjera bezbjednosti su opasna stanja, a svrha je otklanjanje opasnih stanja, odnosno uvjeta da učinilac u budućnosti ne vrši ta djela.Opasna stanja su psihička stanja u kojima se nalazi učinilac (privremeno duševno obolio, zaostali duševni razvoj...).Uvjeti su povezanost ličnosti učinioca sa raznim vidovima njegove okoline.Smisao otklanjanja opasnih stanja je izricanje mjere bezbjednosti. Postoji opasnost od učinioca ili neke stvari koja je povezana sa učiniocem.Vrste:

1. Psihijatrijsko liječenje 2. Obavezno liječenje od zavisnosti 3. Zabrana vršenja poziva, djelatnosti4. Zabrana upravljanja motornim vozilom5. Oduzimanje predmeta

Zajednički važe za sve mjere bezbjednosti, proizilazi iz svrhe. Zajednički uvjet je sadržan u svakoj mjeri bezbjednosti.

Čl. 74 i 75. (Psihijatrijsko liječenje i obavezno liječenje od zavisnosti).

Psihijatrijsko liječenje izriče se učinitelju koji je krivično djelo učinio u stanju bitne ili smanjene, a djelovaće na učinioca da u budućnosti ne čini krivična djela (rad za opšte dobro na slobodi ili uz uvjetnu osudu). Najduže se propisuje do isteka kazne ili isteka vremena provjeravanja ako se radi o uvjetnoj.

Obavezno liječenje od zavisnosti izriče se licima koja su djela učinila pod odlučujućim djelovanjem alkohola i droga.

Zabrana vršenja poziva, djelatnosti, ona lica koja su izvršila u vezi sa imovinom koja im je povjerena.

Zabrana upravljanja motornim vozilom (često pitanje) može se izreči kad postoji opasnost da će upravljanjem vozilom učiniti isto djelo (alkohol, kroz crveno od 3 mjeseca do 3 godine)

Oduzimanje predmeta (on često pita) član 78. – oduzimaju se upotrijebljeni, namijenjeni i nastali predmeti. Postoji opasnost da će ponovno upotrijebiti predmete ili u cilju zaštite opće sigurnosti oduzimanje se čini neophodnim. (lice A prenijelo drogu, obavezno se oduzima).

42

Predmeti se mogu i vratiti (npr kompjuter). I kad nisu vlasništvo, oduzima se ako je u interesu sigurnosti i morala. Radi se o opasnosti posjedovanja i njegovog svojstva tog predmeta. Ovo nije kažnjavanje nego otklanjanje opasnosti. (falsifikovani novac).

ODGOJNE PREPORUKERadi se o nastojanjima da se na određena delikventna ponašanja maloljetnika daje prednost vansudskim oblicima prevencije. Primjena odgojnih mjera je faktički alternativa krivičnom gonjenju, jer je to faktički nesudsko rješavanje nastalog konflikta. Da se ne pokreće postupak i da se utiče na njih da ne čine djela. Samo se može ići kod djela za koja je predviđen zatvor do 3 godine i novčana. Izriče ih sudija za maloljetnike i tužilac.Priznanje maloljetnika je uvjet i njegova izražena spremnost za pomirenje sa oštećenim.Imamo:

1. Izvinjenje oštećenom2. Naknada štete ako je pričinio3. Obaveza pohađanja škole (ove 3 izriče tužilac)4. Posjećivanje savjetovališta ili da ga obeveže na edukaciju iz saobraćajnih propisa (i ove

tužilac)5. Rad u korist humanitarnih organizacija (sud)

Ukidaju se kad je postignut njihov cilj.

VASPITNE MJEREKad je riječ o maloljetnicima, oni se ne kažnjavaju za učinjena djela. Isključuje se svaka kazna koja se izriče punoljetnim.Vaspitna mjera je osnova, a izuzetno starijim maloljetnicima se može izreči maloljetnički zatvor.Svrha je da se obezbijedi vaspitanje i vaspitni razvoj maloljetnih učinilaca. Zakon polazi od toga da je osnovni uzrok pogrešno vaspitanje maloljetnika, te da se primjenom vaspitnih mjera, treba nastojati da se otklone ovi uzroci i da se na taj način suzbija maloljetnička delikvencija. Maloljetnički zatvor je negdje na sredini između vaspitne mjere i kazne. Riječ je o kaznenoj mjeri koja ima vaspitni karakter. Zatvor ima karakter represije i odlike kazne.Krivične sankcije prema maloljetnicima su:Odgojne i vaspitne mjere i određene mjere sigurnosti, a prema starijim i maloljetnički zatvor (od 14-16 mlađi maloljetnici, od 16-18 stariji maloljetnici).Da se pružanjem zaštite i pomoći učinioca krivičnih djela, vršenjem nadzora nad njima, njihovim stručnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove lične odgovornosti osigurava njihov odgoj, preodgoj i pravilan razvoj. Zastupljena i specijalna i generalna prevencija.Koje su to:

1. Disciplinske (upućivanje u disciplinski centar)2. Mjere pojačanog nadzora (od strane roditelja, usvojioca, staraoca, u drugoj porodici, i

treće od strane samog Centra)3. Zavodske (upućivanje u zavodsku ustanovu i u kazneno popravni dom)

Disciplinski centar – upućuje se na dređeni broj sati u praznične dane, ali najviše 4 uzastopna praznična dana. Na određeni broj sati u toku dana, najduže do 1 mjeseca. Na neprekidni boravak za utvrđeni broj dana, ali ne duže od 20.Ko se upućuje – maloljetnici prema kojim nije potrebno preduzimati trajnije mjere odgoja, naročito ako je djelo izvršio iz nepromišljenosti ili lakomislenosti.

43

Mjere pojačanog nadzora – - od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja - u drugoj porodici- od strane samog Centra

Ovo je slučaj kad prema maloljetniku treba preduzeti trajnije mjere odgoja ili liječenja ali uz odgovarajući nadzor, s tim da nije potrebno potpuno izdvajanje iz sredine.Pojačani nadzor roditelja – kada su roditleji propuštali da vrše nadzor, a u mogućnosti su da to rade. Sud može dati roditeljima određene upute. Centar za socijalni rad to prati. Može čak pružiti i pomoć roditeljima. Ova mjera je od 1 – 3 godine.Pojačani nadzor u drugoj porodici koja je voljna da ih primi. Isto kao kod roditelja. Obustaviti će se kad pravi roditelji steknu mogućnost da rade. Nema roka.Pojačani nadzor od Centra – oni su svakodnevno u vezi sa roditeljima, a roditelji nisu u mogućnosti da vrše ovo.

Upućivanje u zavodsku ustanovu Upućuje se kada je potrebno vršenje stalnog nadzora nad maloljetnikom. Od 6 mjeseci do 3 godine i o ovome se naknadno odlučuje, prati se, ne mora ostati 3 godine.Upućivanje u odgojno-popravni dom – kad je potrebno primijeniti pojačane mjere odgoja. Ocjenjuju se okolnosti, da li mu je ranije izricano. Vrijeme od 1 – 5 godina, određuje se u toku trajanja.Upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje – ostaje dok je potrebno liječenje ili osposobljavanje i tek kad postane punoljetan, preispitaće se.

PITANJA NA ISPITU: Kad i pod kojim uvjetima se mora odlučivati o odgojnim mjerama, radi promjene okolnosti – ako je od pravomoćnosti odluke o upućivanje u odgojni centar a proteklo 6 mjeseci, neće se izvršiti, nema svrhe.Kod pojačanog nadzora ili zavodske mjere kad protekne 1 godina – ponovno će se odlučivati o potrebi izvršavanja ili da se zamijeni nekom drugom.

MALOLJETNIČKI ZATVORKada govorimo o kažnjavanju maloljetnika uvijek mislimo na maloljetnički zatvor i to za djela za koja je zapriječena kazna zatvora do 5 godina (objektivno), a zbog visokog stupnja kaznene odgovornosti (subjektivno) i ne bi bilo svrsishodno da se izriče odgojna mjera.To je posebna kazna lišenja slobode koja se može izreči samo maloljetnicima.Krivična odgovornost maloljetnika se drugačije cijeni, drugačije suđenje, posebno se vodi računa o okolnostima vezanim za ličnost maloljetnika.Kazna se određuje na godine i na pola.Posebna pravila – za njih nema ublažavanja kazne, ne povlače pravne posljedice sticanja prava, u posebnim ustanovama izdržavaju, mora provesti min 1 godinu da se odredi uvjetni i u tom periodu je pod pojačanim nadzorom.

Član 104 (pročitati)Punoljetna osoba, 21 godina, ne može mu se suditi za djelo koje je izvršio kao mlađi maloljetnik. Ako je djelo učinio kao stariji maloljetnik može se izreči maloljetnički zatvor, ali se odnosi na visok stepen kaznene odgovornosti.

44

IZVRŠAVANJE KAZNE MALOLJETNIČKOG ZATVORADok ne navrši 18 godina, izdržava se u posebnim kazneno popravnim ustanovama. Od 18 -23 godine izdržavaju u posebnim odjeljenjima te ustanove, gdje i punoljetni, ali ne smiju dolaziti u kontakt.Izbor posla za maloljetnika se vrši prema njegovim sposobnostima i mogućnostima ustanove.

ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTINiko ne može zadržati imovinsku korist koju je pribavio krivičnim djelom i ona će se oduzeti presudom kojom je osuđen za krivično djelo. U građanskom pravo ima institut neopravdanog obogaćenja.Ovo nije krivična sankcija, ovo je specifična krivično pravna mjera. Ova se izriče i prema trećim licima, a ne samo prema učiniocu krivičnog djela.Član 115.Može se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti. Treća lica trebaju znati da se radi o krivičnom djelu.

NASTUPANJE PRAVNIH POSLJEDICA OSUDEOsude za određena kaznena djela mogu imati za posljedicu prestanak, gubitak određenih prava i zabranu sticanja određenih prava. Ne mogu nastupiti ove pravne posljednice ako je izrečena uvjetna osuda, kada je oslobođen od kazne. Ove mjere se propisuju samo zakonom. Vrste:

1. one koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava (određenih poslova i funkcija),

2. prestanak zaposlenja, određenog zvanja ili zanimanja,3. oduzimanje odlikovanja.

Zabrana sticanja određenih zvanja, zanimanja, poslova.....Ove posljedice nastupaju danom pravosnažnosti presude. Prestaju brisanjem presude.

AMNESTIJAAkt kojim se poimenično neodređenim licima koji je određen aktom amnestije daje oslobođenje od krivičnog gonjenja, zamjenjuje kazna blažom....... Uvijek se donosi u formi zakona. Najčešće se daje za određena krivična djela i odnosi se na sva lica na koje se odnosi. Krug lica može biti određen vrstom i visinom kazne. Ovo je abolicija. Ako je oslobađanje dato za krivična djela, ono se odnosi na sve učinioce krivičnih djela, dakle na saučesnike. Amnestija se ne može odnositi na sudsku opomenu jer je to zamjena za kaznu. Kad se oslobodi amnestijom, ostaju posljedice. Ne briše se iz evidencije i uzima se eventuaalnog povrata. Ne može se opozvati niti se mogu postavljati uvjeti. Onome kome je data amnestija ne može se odbiti. Ovo zbog toga što je pitanje amnestije od društvenog interesa.

POMILOVANJEAkt kojim se poimenično određenom licu daje oslobođenje od krivičnog gonjenja, potpuno ili djelimično oslobođenje od izvršenja kazne. Pomilovanje daje predsjednik (potpredsjednici FBiH) Daje se pojedinačnim aktima, po molbi osuđenog a može i ex offo. Ima predviđen postupak, postoji komisija, traži mišljenje suda, pa predsjednik odlučuje.

45

Zajedničke karakteristike pomilovanja sa amnestijom – ne dira se u prava trećih lica jer se ta prava trećih lica zasnivaju na presudi (naknada štete).

REHABILITACIJA – pročitati

BRISANJE OSUDESudski i zakonski se briše.Po samom zakonu ex offo, lica koja su presudom oslobođena od kazne, briše im se ex offo ako u roku od 1 godinu dana.Uvjetna se briše od jedne godine od isteka vremena provjeravanja. Novčana – 3 godine od dana izrečene, oproštene.

Sudsko:od 1 do 3 godine zatvora – ta molba se može podnijeti, odnosno raspravljati kad protekne 5 godina nakon izdržane.

Vodi se računa o vladanju tog lica.Preko 3 godine nema brisanja.

ODGOVORNOST PRAVNIH OSOBANe odgovaraju sve pravne osobe po našem sistemu, ne odgovaraju BiH, entiteti, BD, grad i općina.Odgovornost pravnih lica se veže za učinjenje krivičnog djela u ime, za račun i u korist pravne osobe.Osnovi odgovornosti pravne osobe:

1. odgovaraju onda kada smisao tog kaznenog djela koje je učinjeno proizilazi iz zaključka, naloga i odobrenja rukovodnog lica pravne osobe.

2. Kada su ti organi uticali ili mu omogućili da učini ta kaznena djela. 3. Kad pravna osoba raspolaže protupravno ostvarenom imovinskom koristi ili imovinske

koristi određenih predmeta koji su nastali krivičnim djelom. 4. Kada su ti rukovodni ili nadzorni organi propustili nadzor nad osobom koja je učinila to

djelo.Odgovornosti kod promjene statusa pravne osobe – član 130 – kada je u toku krivičnog postupka došlo do prestanka jedne pravne osobe, da li se mogu izreči sankcije pravnom slijedniku – odgovor je da, u slučaju da su rukovodeći, nadzorni organi znali za to. A ako nisu znali, pravna osoba se može osloboditi.Postoji li produženo djelo kod pravnih osoba – ako je prisutan isti osnov odgovornosti – pravna osoba je odgovorna za produženo.Saizvršilaštvo – svaka osoba odgovara kao da je jedina odgovorna za to djelo.Blaže kažnjavanje – da – kod dobrovoljne prijave učinitelja djela.Oslobađanje – da – ako otklone štetne posljedice i vrati pribavljenu korist.

Kazne za pravne osobe:1. Novčane (član 136.) od 5.000 do 5 miliona2. Oduzimanje imovine - preko 5 godina zatvora oduzima se min ½ imovine, odnosno veći

dio ili cijela3. Prestanak pravne osobe

46

Može se izreči i uvjetna, kazna od milion, od 1-5 godina uvjetno.Objava presude se izriče kada je korisno da javnost sazna, da bi se otklonila opasnost po zdravlje ljudi, ili da se osigura sigurnost prometa ili koristi privredi. Zabrana obavljenja privredne djelatnosti – zabraniti proizvodnja određenih proizvoda ili obavljanja određenih poslova.

Čl. 338. i 339. – pripremne radnje prije učinjenja djela – pitanje Dogovor za učinjenje – prije samog učinjenja imamo faze – dogovor, pripremanje, pokušaj, izvršenje.Komplot (dogovor) za učinjenje krivičnog djela – ko s drugim dogovori učinjenje djela propisanog zakonom, za koje je propisana kazna 3 ili više, ako nije propisana posebna, kazniće se kaznom zatvora do 1 godine ili blaže. Ovo je jedan vid radnji. Radi se o subsidijarnoj prirodi. (pročitati ovo). Pošto nije samostalno, ne može biti u sticaju. Ovaj dogovor je sporazum koji izražava zajedničku namjeru da će učiniti krivično djelo.Pripremanje – ko nabavi ili pripremi sredstava ili ukloni prepreke ili neku drugu radnju koja stvara uslove za neposredno učinjenje kaznenog djela, ali nije učinjenje. Preko 3 ili teža, kazniće se novčanom ili kaznom zatvora do 3 godine. Ovo je prošireno i na pripremne radnje. U odnosu na krivično djelo je subsidijarnog karaktera. Ne predstavljaju samostalno krivično djelo, samo da nije izvršeno krivično djelo. Može preduzimati pripremnu radnju za sebe ili za drugoga. Ako za drugoga, pa to lice izvrši, on će biti pomagač.

Udruživanje radi učinjenja krivičnih djela (pročitati) – ko organizira grupu ljudi ili na drugi način udružuje u cilju činjenja djela propisana zakonom u FBiH, preko 3 ili teža – od 6 mjeseci do 5 godina. Član 343. zločinačka organizacija – ko učini krivično djelo kao član organizacije – sudi se u sticaju.

KAZNENA DJELA KOJA PITAJU:Najčešće zadaće iz ovih djela

KRAĐAKo tuđu pokretnu stvar (objekat koja je nečije vlasništvo) oduzme drugom u namjeri (direktni umišljaj) da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist.Radnje - Privilegovani (sitne krađe) i kvalifikovani (teška krađa) oblik.Teška krađa je komplexno krivično djelo (Obijanjem, provaljivanjem, savlađivanje prepreka, na naročito drzak način....) – od 6 mjeseci do 5 godina. Član 287.Zatvoreni prostor u smislu krađe podrazumijevamo svaki prostor u koji se ne može ući bez prethodnog uklanjanja određenih prepreka ili savladavanjem tih prepreka s tim da te prepreke moraju biti zaštićene od nepoželjnog ulaza. Odlučno je da prepreka označava prostor kao zatvoren i ne moraju biti tako jake da se mora upotrijebiti sila prilikom otvaranja.Krađa na naročito opasan i drzak način – da to nije obična drskost ili opasnost. To je krađa koja prema okolnostima nije mogla da se očekuje, način je iznenađujući, pokazana upornost, bezobzirnost koju ne ispoljava kod drugih krađa (npr na sred ulice istrgne tašnu).Opasna krađa – s obzirom na radnju izvršenja, mislimo na sredstva ili predmet izvršenja (exploziv).

47

Na Skenderiji kiosk, tip razvalio, uzeo unučića jednog, nije teška krađa njemu naletilo da popije.Šumska krađa – 316. ko radi krađe obori u šumi jedno ili više stabla, količina preko dva m3. Ko s ciljem da to proda preko 5 kubika... 1 – 5 godina. Može se samo u tuđoj šumi vršiti. Do dva kubika je prekršaj. (ima zadaća).Sticaj presuđeno oduzimanje tuđe pokretne stvari i oštećenje tuđe stvari. Član 291. ko bez cilja protivpravno oduzima......Bitan elemenat za krađu je namjera.Oštećenje tuđe stvari – objekat tuđa stvar. Mora imati vlasnika, imovinsku vrijednost, oštećenje (djelimično oštećenje stvari ali u znatnoj mjeri), uništenje (uništen oblik i forma te stvari, ne predstavlja ono što je ranije bila), činjenje neupotrebljivim te stvari (kad je do povrede došlo bez njenog uništavanja, odnosno njenih sastavnih dijelova – može se samo s umišljajem učiniti.)

TEŠKA TJELESNA POVREDAKompleksno djelo, jer ima više oblika. Zajednička osobina svih oblika je teško tjelesno povređivanje ili teško narušavanje zdravlja. Član 172.Stav 1. obična teška – 1 - 5 godina.Stav 3. osobito teška – zato što je doveden u opasnost lica kome je nanešena ili mu je uništen dio tijela – od 1 - 10 godina.Stav 5. ako umre – 1 do 12. godinaTeška tjelesna povreda kvalifikovana smrću – nije bilo umišljaja da ubije.Teška tjelesna povreda je svako oštećenje ili narušavanje tjelesnog integriteta drugog lica.

PRONEVJERA U SLUŽBI – ima zadaća (pročitati)

PREVARA – ima zadaća (ne zna da li još kruži) član 294.Tu je radnja izvršenja data u obliku navođenja nekog lica da učini ili ne učini, ali na štetu tuđe imovine, dovodi lice u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica. Svršeno je kad je nastupila imovinska šteta, bez štete nema prevare, treba direktan umišljaj.

SAOBRAĆAJ – BLANKETNEČlan 332. Postoji samo kad učesnik na putevima se ne pridržava određenih saobraćajnih propisa. Sud je dužan navesti u presudi razloge u čemu se sastoji nepridržavanje i izreka mora sadržati taj propis.Učinjenje iz nehata – postoji kad neoprezno ili nedovoljno pažljivo vozi. Ako radi svjesno, očigledno, grubo krši i nastupi posljedica, onda on pristaje na posljedicu koja se desila.

Član 333. pročitati – pod utjecajem alkohola – da je očigledno nesposoban za pravilnu vožnju. Dovođenje u opasnost ljudi i imovine većeg obima. Lako prepoznatljivo ako neće da puše.

OBAVEZNOST DRŽANJA UDALJENOSTI VOZILA Ova udaljenost ovisi o brzini. Po pravcu između vozila (60 km na sat, onda 30 metara, a ako je 90 onda 45 metara udaljenost).Član 28. stav 3. Zakon o bezbjednosti saobraćajaAko se radi o putu gdje postoje djeca, mora voziti sa takvom brzinom da mora stati u svakom momentu. Kod pješačkih prelaza – djeca, stari, invalidi, vozač je dužan da zaustavi vozilo.

48

Član 31.za vrijeme vožnje u naselju za vozila koja voze djecu, svi moraju statiBrzina regulisana znakovima, u naselju 60 km/h. Mora podesiti vožnju putu, svim preprekama.Šta je nepropisna – propisna na bazi propisa, nepravilna ako se ne prilagodi uslovima (magla, sudar) a propisno se vozi.Zabrana preticanja – kolonu vozila.Na mjestu saobraćajne nezgode dužni su da ukažu pomoć.Pod dejstvom alkohola – ne smije upravljati vozilom. Sada je 0,3. Čak i niže ako je osjetljiv na alkohol.

ZAKON O IZVRŠENJU KRIIVIČNIH SANKCIJAIzvršenju se pristupa kad je odluka pravomoćna i nema smetnji izvršenju.Član 11. čovječno postupanje, zabrane torture, nehumana postupanja.Skupno izdržavanje kazne, a samo ako je zbog zdravstenog stanja odvojiti.Upućivanje će izvršiti sud prema prebivalištu osuđenog. Osam dana prije da se pozove, a on dolazi u roku od 15 dana.Odgađanje – oboljenje od akutne bolesti, smrtni slučaj, radi izvršavanja poljskih poslova, studenti da polože ispite, bračni drugovi - da ne budu svi u hapsu, ako žena doji dijete do 1 godine. Ako se riješi negativno, žalba u roku od 3 dana.Prekid – sličan postupak kao kod odlaganja – ali odlučuje sud koji je donio presudu.Uvjetni otpust - Komisija koju odredi Vlada FBiH, 5 članova.

ZAKON O ZAŠTITI SVJEDOKA POD PRIJETNJOM I ZAŠTIĆENIH SVJEDOKAČlan 3. svjedoci pod prijetnjom i ugroženi svjedoci (nije to isto) – pod prijetnjom je čija je sigurnost dovedena u opasnost kao rezultat prijetnji i zastrašivanja. Ugroženi je onaj koji je ozbiljno psihički i fizički ugrožen zbog izvršenja krivičnog djela (pretučeni, silovani - DEN HAG). Od člana 15. pročitati – saslušanje zaštićenog svjedoka – kad postoji opasnost za sigurnost svjedoka i njegove porodice i tako je ozbiljna i ne može se umanjiti, sud može saslušati svjedoka u skladu sa čl. 16 – 24. Da pod pseudonimom iskaz, na pretresu se čita iskaz, onda se postavljaju pitanja, onda će vijeće ponovno pozvati tog svjedoka da se izjasni u vezi sa postavljenim pitanjima.

49

GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO

PREDAVAČ: Suada Selimovićnedjelja, 20.05.207.

NAČELA PARNIČNOG POSTUPKA

Sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, to je zakonska norma (što znači da sud ne može dosuditi više nego što je tužitelj zahtijevao, niti drugu stvar umjesto one koju je tražio. (podnesen zahtjev za naknadu štete na iznos od 1.000 KM, sud utvrdio veću štetu, ako tužitelj ne poveća iznos, sud će dosuditi 1.000 KM).

NAČELO DISPOZICIJEŠto znači da stranka u toku postupke slobodno raspolaže zahtjevom (može povući tužbu, odreči se tužbenog zahtjeva, zaključiti poravnanje). Ovo načelo je ograničeno u slučaju kad se radi o tužbenom zahtjevu kojim stranka ne može slobodno raspolagati. To je zahtjev koji je protivan prinudnom propisu i moralu društva (ne važi zakon o prometu nepokretnosti, notari, neko podnio tužbu i traži da se utvrdi da je punovažan ugovor, sud utvrdi da su ovjerili po starom zakonu, sud mora ovakav zahtjev odbiti, npr pravo preče kupnje).

NAČELO KONTRADIKTORNOSTIDa se u toku postupka svaka stranka ima pravo očitovati o navodima druge stranke (očitovanje druge strane).

NAČELO RAVNOPRAVNOSTI JEZIKA I PISMAU parničnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi bosanski, hrvatski i srpski, a službeno pismo je latinica i ćirilica.

RASPRAVNO NAČELO U parničnom postupku isključivo stranke iznose činjenice i predlažu dokaze. (raniji zakon regulisao da sud provodi dokaze po službenoj dužnosti pored stranaka, sada samo stranke). (ako stranka ima ZK izvadak, a nije dostavila, sud tu ne može ništa uraditi, isto tako ako u I stepenom postupku ako nije predložio dokaz, ni u žalbi ne može predložiti izuzev da nije mogao znati za dokaz). Ovo je revolucionarno načelo parničnog postupka. (Advokat mora znati sve ovo,postoji izuzetak da sud može po službenoj dužnosti ako se radi o zahtjevu kojim stranka ne može raspolagati, ali u praksi se ovo ne dešava).

NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA

50

Koje znači da je sud dužan da svaki dokaz cijeni posebno i u međusobnoj povezanosti sa drugim dokazima. (saslušano 5 svjedoka, pa dali različite iskaze, onda sud cijeni svaki iskaz pojedinačno i u vezi).

NAČELO EKONOMIČNOSTIŠto manje troškova u što kraćem periodu.

NAČELO KONCENTRACIJE ROČIŠTAPrvostepeni postupak sastoji se u pravilu od 2 ročišta i to pripremnog i ročišta za glavnu raspravu. (ne shvatiti ozbiljno, ako je složen spis, u rješenju će sud staviti da glavna rasprava traje npr 5 dana u kontinuitetu).

PRETHODNO PITANJE U PARNIČNOM POSTUPKU Član 12 ZPPKada odluka suda zavisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju sud još nije donio odluku ili drugi nadležni organ (organ uprave), tada sud može sam riješiti to pitanje. Ova odluka koja je donesena u postupku ima značenje i važi samo za taj postupak. (npr imamo tužbu za povrat stvari, tuženi ističe ja sam postao vlasnik po osnovu dosjelosti, protivna stranka kaže da osporava zahtjev, sud će sam provesti dokaze i utvrdiće da li je postao vlasnik ili ne, ako utvrdi da jeste, odbiće tužbeni zahtjev).

Tužitelj tužbom traži ispunjenje ugovora. Tuženi tvrdi nikada među nama nije zaključen ugovor, negira postojanje ugovora. Sud će kao prethodno pitanje riješiti da li je među njima zaključen ugovor.

VEZANOST PARNIČNOG SUDA ZA PRESUDU KRIVIČNOG SUDAU parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i izvršioca krivičnog djela vezan za presudu krivičnog suda. (npr. tuži tuženog i traži naknadu štete jer ga je teško povrijedio i uz tužbu dostavlja presudu krivičnog suda gdje stoji da je teško tjelesno povrijeđen, sud ne mora utvrđivati krivnju tuženog već samo visinu štete).

Završena načela.

APSOLUTNA NADLEŽNOST - pitanjeSud u toku cijelog prvostepenog postupka pazi na apsolutnu nadležnost suda, a što znači da li je za suđenje nadležan sud ili neki drugi organ (najčešće upravni organ). Kad sud utvrdi da je nadležan drugi organ donosi rješenje kojim se oglašava apsolutno nenadležnim i tužbu odbacuje.Za sve sporove je nadležan općinski sud (to je stvarna nadležnost – ne treba čitati odredbe o stvarnoj nadležnosti).

MJESNA NADLEŽNOSTSud opšte mjesne nadležnosti je sud na čijem području tuženi ima prebivalište, a ako nema prebivalište, onda boravište.

IZBERIVA NADLEŽNOST

51

To je slučaj kada pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i neki drugi sud (u parnicama za izdržavanje, pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na kojem tužitelj ima prebivalište, razvod braka – može se podnijeti i kod suda gdje su stranke imale posljednje prebivalište, sporovi za utvrđivanje očinstva i materinstva nedležan je i sud gdje tužitelj ima prebivalište).

ISKLJUČIVA MJESNA NADLEŽNOSTZa sve sporove vezane za nekretnine nadležan je sud na čijem području se nalazi nekretnina. Kad se radi o sporu za isplatu naknade za zakupninu – isključivo je nadležan sud gdje je nekretnina.

SPORAZUM O MJESNOJ NADLEŽNOSTIAko zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadležan (ovaj sporazum mora obavezno biti u pismenom obliku.

PITANJE PRIGOVORA NA MJESNU NENADLEŽNOSTITuženi može istači prigovor mjesne nenadležnosti samo u odgovoru na tužbu, a sud se može po službenoj dužnosti (odnosi se samo na isključivu nadležnost) oglasiti mjesno nenadležnim samo do dostavljanja tužbe na odgovor.

TUŽBAParnični postupak se pokreće tužbom, a vanparnični preijedlogom.

BITNI ELEMENTI TUŽBETužba sadrži slijedeće:

1. Osnova za nadležnost (osnova za mjesnu nadležnost)2. Određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (sporedna potraživanja

troškovi i kamate)3. Činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev4. Dokaze kojima se utvrđuju te činjenice5. Naznaka vrijednosti spora

Nije bitni element pravni osnov jer sud nije vezan za njega.

Kada se radi o sporu čija se vrijednost ne može izrazitu u novcu (utvrđivanje očinstva.., statusna pitanja) i kada se radi o novčanom potraživanju.

TUŽBA ZA UTVRĐENJETužitelj može u tužbi zahtijevati da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kojeg prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost neke isprave. (npr za pravo - utvrđivanje prava vlasništva, za pravni odnos – traže da se utvrdi da je zaključen ugovor). Tu tužbu može podnijeti lice koje ima pravni interes.

ISTICANJE VIŠE TUŽBENIH ZAHTJEVA U JEDNOJ TUŽBIU jednoj tužbi tužitelj može istači više zahtjeva protiv istog tuženog pod uslovom da su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Tužitelj je podnio tužbu i traži da mu

52

se pored naknade neimovinske štete (nakada za duševne bolove) traži i naknadu za zaradu (traži od poslodavca da mu isplati plate – isti je činjenični i pravni osnov).Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom mogu se istači u jednoj tužbi ukoliko sud ocijeni da to nalažu razlozi ekonomičnosti. U istoj tužbi traži da mu isplati cijenu iz ugovora i traži da mu vrati zajam).

PREINAČENJE TUŽBE – pitanjePreinačenje tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva (tužitelj je prvobitno tužbom tražio predaju stvari, u toku postupka propadne stvar kod tuženog i onda on promijeni i traži novac).Povećanje tužbenog zahtjeva

Isticanje još jednog zahtjeva pored postojećeg - Tužbom je tražio raskid ugovora o doživotnom izdržavanju a onda u toku postupka traži da mu tuženi vrati ono što mu je dao izvršenjem ugovora o doživotnom izdržavanju.

Tužitelj može tužbu preinačiti najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta ili do početka glavne rasprave. Sud može dopustiti preinaku tužbe i nakon pripremnog ročišta samo ako ocijeni da preinačenje tužbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka iako tuženi na to pristaje.

PREINAČENJE TUŽBE IAKO SE TUŽENI TOME PROTIVISud će dopustiti preinačenje tužbe i kad se tuženi protivi i to u slučaju ako tužitelj bez svoje krivnje nije mogao ranije preinačiti tužbu i ukoliko je moguće na tom istom ročištu o tom tužbenom zahtjevu odlučiti. (objektivno)

SUBJEKTIVNO PREINAČENJE TUŽBETužilac može pod uslovima preinačiti tužbu tako što će umjesto prvobitnog tuženika, tužiti drugu osobu. (utvrdi se da je drugo lice pričinilo štetu). Za preinačenje tužbe u ovom slučaju potreban je pristanak lica koje je tuženo (pristanak novog - bitno) ali treba pristanak i pristanak starog.

POVLAČENJE TUŽBETužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženoga prije nego što je tužba dostavljena tuženiku.Tužba se može povuči i nakon dostave tužbe tuženiku ako tuženi na to pristane.

PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVEObuhvata:

1. prethodno ispitivanje tužbe, 2. dostavljanje tužbe na odgovor, 3. održavanje pripremnog ročišta i 4. zakazivanje glavne rasprave.

1. Prethodno ispitivanje tužbeSastoji se od ocjene da li tužba sadrži sve bitne elemente. Ako sud utvrdi da u tužbi nedostaje neki od bitnih elemenata pozvaće tužitelja da u zakonom određenom roku ispravi, odnosno dopuni tužbu. Ako je ne dopuni, tužbu odbacuje. Ako sud ne odbaci tužbu, ocjenjuje da li je nadležan pa ukoliko utvrdi da je nadležan neki drugi organ, tužbu odbacuje.

53

Ukoliko utvrdi da se radi o isključivoj mjesnoj nadležnosti, donijeće rješenje kojim se oglašava mjesno nenadležnim i predmet dostavlja mjesno nadležnom sudu.Ukoliko se iz stanja spisa utvrdi da je među strankama zaključeno poravnanje ili da se radi o presuđenoj stvari, donosi rješenje kojim tužbu odbacuje.

2. Dostavljanje tužbe na odgovorTužba se dostavlja na odgovor tuženom u roku od 30 dana. Uz dostavu tužbe tuženom se dostavlja i opomena da u slučaju nedostavljanja odgovora na tužbu postoji mogućnost donošenja presude zbog propuštanja. Zatim, da se mora očitovati na novode tužbe, predlažući svoje dokaze. Ukoliko tuženi dostavi nepotupun odgovor, u tom slučaju ga sud poziva da ga dopuni, a ako to tuženi ne učini, odbaciće odgovor.

3. Zakazivanje pripremnog ročištaPripremno ročište se zakzauje u roku od 30 dana od dana dostave odgovora na tužbu ili proteka roka u kome nije tuženi dostavio odgovor. Pripremno ročište se ne mora zakazati ukoliko iz navoda tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da bitne činjenice nisu sporne ili ako se radi o jednostavnom sporu (spor zbog smetanja).U pozivu za pripremno ročište tužitlej se opominje da će se u slučaju njegovog nedolaska na pripremno ročište tužba smatrati povučenom, a tuženi opominje da se u slučaju nedolaska ročište može provesti u njegovoj odsutnosti. Ujedno se obojica pozivaju da na pripremnom ročištu predlože sve dokaze i da prezentiraju isprave ukoliko ih posjeduju.

Na pripremnom ročištu se provode slijedeće radnje:1. Sudija otvara pripremno ročište i konstatuje da li su pristupile pozvane stranke. Ukoliko

tužitelj nije pristupio, a uredno je obaviješten, sud će donijeti rješenje da se tužba smatra povučenom ukoliko tužen ne pristane da se ročište provede u odsutnosti tužitelja.

2. Pripremno ročište počinje izlaganjem tužbe od strane tužitelja, a nakon toga izlaganjem odgovora na tužbu od strane tuženoga.

3. Zatim slijedi predlaganje dokaza, prvo jedne pa druge strane. Nakon što stranke predlože dokaze, sud je ovlašćen da odluči koji će se od dokaza izvesti.

4. Nakon što sudija ocijeni relevantnost predloženih dokaza, donosi rješenje kojim određuje koji će se dokazi izvesti na glavnom raspravi. Ako je neka od stranaka predložila izvođenje dokaza vještačenjem, sud će na pripremnom ročištu donijeti rješenje o izvođenju toga dokaza, svakako uz oznaku vještaka i priliko dostave tog rješenja vještaku nalaže mu da svoj nalaz i mišljenje dostavi 8 dana prije zakazivanja te glavne rasprave.

Osnovna svrha pripremnog ročišta je da stranke predlože dokaze.

4. Zakazivanje glavne raspraveNa pripremnom ročištu se može zaključiti poravnanje. Protiv zaključenog poravnanja može se podnijeti tužba u roku od 3 mjeseca. (sada postoje medijatori kojima se stranke mogu obratiti za jednostvanije predmete). Na pripremnom ročištu se može donijeti rješenje o zakazivanju glavne rasprave i tu se navodi dan i čas, koji dokazi će se izvesti.

GLAVNA RASPRAVAGlavna rasprava se zakazuje u roku od 30 dana od zaključivanje pripremnog ročišta.

54

Sudija otvara glavnu raspravu, konstatuju da li su stranke pristupile. Ako tužitelj nije došao, a uredno je obaviješten, tužba se smatra povučenom ukoliko tuženi ne pristane da se upusti u raspravljanje. Na glavnoj raspravi tužitlej izlaže tužbu, tuženi odgovor na tužbu, a zati mse pristupa izvođenju dokaza.Prvo se izvode dokazi koje je predložio tužitelj. Dokazi – svjedoci koje je predložio tuženi, a ako je na pripremnom ročištu predloženo izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, prvo se saslušavaju stranke pa onda svjedoci (novina u PP). Na glavnoj raspravi se vrši izvođenje dokaza vještačenjem.Svjedoka prvo saslušava stranka koja ga je predložila, a zatim protivna stranka, s tim što sud u svakoj fazi postupka može da postavlja pitanja (može zabraniti postavljanje sugestivnih pitanja)Nakon provođenja dokaza, sud zaključuje glavnu raspravu.Na glavnoj raspravi se ne mogu predlagati novi dokazi, osim ukoliko iz opravdanih razloga nije bila u mogućnosti da ih ranije predloži.

ODLAGANJE GLAVNE RASPRAVE – pitanjeSud može na prijedlog stranke ukoliko se na ročištu ne može izvesti neki dokaz kojeg je stranka predložila uz uslov da taj dokaz se ne može izvesti (a da nije kriva stranka koja ga je predložila – trebalo se dostaviti neka isprava, a stranka nije dobila tu ispravu bez njene krivnje).Ako postoji mogućnost da stranke vansudskim putem riješe taj svoj odnos (mirnim putem).

Glavna rasprava se ne može odložiti na neodređeno vrijeme već samo na 30 dana, a da se o tome mora obavijestiti predsjednik suda.

PROTIVTUŽBATuženik može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu podnijeti protutužbu, ako je zahtjev protivtužbe u vezi sa tužbenim zahtjevom, ako se ti zahtjevi mogu prebiti ili ako se protivtužbom traži utvrđenje kojeg prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju zavisi odluka suda (veza protivtužbenog zahtjeva i tužbe– tužitelj tužbom traži ispunjenje ugovora, plaćanje cijene za prodatu stvar, a tuženi ustane sa protivtužbom i kaže da mu ovaj uopće nije predao stvar.) Dostavlja se na odgovor protivnoj stranci (postupa se kao sa tužbenim zahtjevom).Drugi primjer je prijeboj potraživanja – prigovor kompenzacije.

DOKAZI U PARNIČNOM POSTUPKU – pitanje (isto u KP)

SVJEDOCISvjedočiti može svako lice koje je sposobno da se izjasni o činjenicama o kojima treba svjedočiti.Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne dok je nadležno tijelo ne oslobodi svoje dužnosti. Svjedok može uskratiti svjedočenje o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila, zatim o onome o čemu se stranka ili druga osoba ispovijedila kao vjerskom ispovjedniku, o činjenicama što ih je svjedok saznao kao odvjetnik ili liječnik.Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi do određenog stupnja ili srodnike po tazbini do određenog stupnja.

55

KADA PITAJU U KOM ROKU - ODGOVORITI U ODREĐENOM ROKU

UVIĐAJSe poduzima kad je za utvrđenje koje činjenice ili za njeno razjašnjenje potrebno neposredno opažanje sudije. (najčešće u praksi se vrši uz prisustvo vještaka)

ISPRAVESu dokazno sredstvo ukoliko ih je izdao organ vlasti u granicama svoje nadležnosti ili pravna osoba u obavljanju javne ovlasti koja joj je zakonom povjerena (presuda, ZK izvadak....)

VJEŠTAČENJE2 slučaja u kojima se može tražiti ponovno vještačenje - Samo kada vještaj u određenom roku ne dostavi nalaz i mišljenje i kada po pozivu suda ne ispravi nalaz i mišljenje koji je nejasan i nepotpun.Dokaz vještačenjem isključivo predlaže stranka, vještaci se prvenstveno određuju sa liste sudskih vještaka (samo u slučaju da na listi nema vještaka određeno struke može se predložiti mimo liste) ili ustanove (ako se radi o složenijim slučajevima).

SASLUŠANJE STRANAKAOdređuje se na prijedlog jedne od stranaka (ne može po službenoj dužnosti). Sud će odlučiti da se sasluša samo jedna stranka ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove na poziv suda.

SUDSKE ODLUKESud donosi odluke u obliku presude ili rješenja. O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda u obliku rješenja.Kada je stranci u presudi naloženo izvršenje neke činidbe, onda se mora u presudi naznačiti rok te činidbe.Rok za izvršenje činidbe je 30 dana, ali za činidbe koje se ne odnose na novčana davanja, sud može odrediti i duži rok. U mjeničnim i čekovnim predmetima, taj rok je 15 dana. Ka se radi o predaji stvari može i duži od 30 dana.

VRSTE PRESUDA

PRESUDA NA OSNOVU PRIZNANJAAko tuženi do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će donijeti presudu na osnovu priznanja. Tuženi može opozvati priznanje sve do donošenja presude. Sud ne može donijeti presudu na osnovu priznanja ako se radi o zahtjevu kojim stranka ne može slobodno rasplagati.

PRESUDA NA OSNOVU ODRICANJATužitelj može sve do zaključenja rasprave odreči se tužbenog zahtjeva i u tom slučaju sud donosi presudu na osnovu odricanja. Tužitelj može opozvati izjavu sve do dana donošenja presude.

PRESUDA ZBOG PROPUŠTANJA

56

Kad tuženi kome je uredno dostavljena tužba u kojoj tužbi je tužitelj predložio donošenje presude zbog propuštanja ne dostavi pismeni odgovor na tužbu, sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja) osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan. Protiv ove presude nije dozvoljena žalba, nego samo prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog dostavljanja odgovora na tužbu. 3 uslova - da je tužitelj predložio, drugi da nije dostavljen odgovor i 3 da je očigledno da je osnovan zahtjev – kumulativno moraju biti ispunjeni.

DOSTAVLJANJE PRESUDE Sud će donijeti presudu i izraditi je najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave. Ukoliko sudija prekorači ovaj rok dužan je da obavijesti predsjednika suda.Nakon zaključenja glavne rasprave sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja presude. Ako jedna od stranaka nije bila pristuna na raspravi sud će pismeno obavijestiti tu stranku o datumu donošenja presude. U iznimnim okolnostima sud može na zahtjev stranke da se dostava presude obavi na način predviđen odredbama o načinu dostave pismena.

SADRŽAJ PRESUDE1. Uvod2. Dispozitiv3. Novodi tužbe4. Odgovor na tužbu5. Ocjena dokaza (najveći problem u obrazloženju je ocjena dokaza) (OVO MALO

PROČITATI)

DOPUNSKA PRESUDA Ako je sud propustio odlučiti o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom a koji su već i raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana po primitku presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni.

ISPRAVAK PRESUDEPogreške u imenima i brojevima idruge očite pogreške u pisnaju sud će ispraviti u svako doba. To će učiniti posebnim rješenjem i dostaviti to rješenje strankama

PRAVOMOĆNOST PRESUDEPravosnažna je presuda koja se ne može pobijati žalbom (kad odustane od žalbe, odricanje od žalbe).Izvršna je kada je istekao paricioni rok (rok za izvršenje činidbe).

POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA

Protiv presude donesene u I stepenu stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. U mjeničnim predmetima rok je 15 dana.Stranka se može odreči prava na žalbu od trenutka primitka presude. Do donošenja odluke II stepenog suda, stranka može odustati od već izjavljene žalbe.

SADRŽAJ ŽALBE – pitanje

57

Žalba mora sadržavati 1. oznaku presude protiv koje se izjavljuje žalba, 2. izjavu da se presuda pobija u cijelosti ili u određenom dijelu3. razloge žalbe4. potpis podnosioca žalbe.

Ako žalba ne sadrži neki od ovih elemenata, sud stranku poziva da je u određenom roku dopuni, a u protivnom će žalbu odbaciti. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi osim ako žalitelj u žalbi pruži dokaze da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.Prigovor zastare i progovor radi prebijanja koji nisu izneseni u I stepenom postupku, ne mogu se iznositi u žalbenom postupku.

RAZLOZI ZBOG KOJIH SE MOŽE PRESUDA POBIJATI1. Zbog povrede odredaba parničnog postupka2. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog prava3. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava4. Presuda na osnovu priznanja i na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede

odredbe parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju dana u zabludi ili pod uticajem prisile i prevare.

Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude (npr sud je saslušao 5 svjedoka, 3 iskaza cijenio, a 2 nije cijenio, i onda se u žalbi kaže počinio je odredbu iz člana 8 ZKP jer nije cijenio sve iskaze).

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud koju odlučnu činjenicu pogrešno ustanovio, odnosno kad je pogrešno utvrdio ili nije utvrdio.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio.

subota, 26.05.207. PREDAVAČ: Suada Selimović

POSTUPAK PO ŽALBINeblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu I stepeni sud će odbaciti bez održavanja ročišta. Žalba je neblagovremena ako je podnesena nakon isteka roka za izjavljivanje žalbe. Žalba je nedopuštena ako je žalbu podinijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe.Primjerak uredne žalbe sud će u zakonom određenom roku dostaviti protivnoj strani na odgovor. Nakon dostavljanja odgovora na žalbu ili proteka roka u kojem stranka nije dostavila odgovor na žalbu I stepeni sud će žalbu dostaviti na rješavanje II stepenom kantonalnom sudu.Kako II stpeni sud odlučuje o žalbi – II stepeni sud o žalbi odlučuje u sjednici vijeća koje se sastoji od 3 sudaca ili na raspravi održanoj pred II stepenim sudom.II stepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno pred II stepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovno

58

izvesti ranije izvedene dokaze pred I stepenim sudom. (npr stranka podnijela žalbu i u žalbi ističe nove činjenice i predlaže nove dokaze. Spis dođe sucu i zakazuje vijeće koje odlučuje da li će zakazati raspravu i izvesti nove dokaze...Sud može da utvrdi drugačije činjenično stanje i da preinači presudu) PITANJE: RASPRAVAAko žalitelj ne pristupi na raspravu pred II stepenim sudom onda se uzima ono što je navedeno u žalbi.

GRANICE ISPITIVANJA I-STEPENE PRESUDEII stepeni sud ispituje I stepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po oslužbenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i povrede odredaba postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i pravilnost zastupanja. (sud više ne cijeni po službenoj dužnosti, sve mora stranka navesti – novina u ZPP).Sud po službenoj dužnosti pazi samo na dvije stvari:

1. stranačku sposobnost (da li tužitelj i tuženi su parnično sposobni). 2. zatupanje (nema pravilno ovlaštenje).

ODLUKE II-STEPENOG SUDA PO ŽALBIUkoliko I stepeni sud nije odlučio o dopuštenosti, onda odlučuje II stepeni.......U meritumu će:

- odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi I stepenu presudu. - ukinuti I stepenu presudu i predmet vratiti I stepenom sudu na ponovno suđenje. - ukinuti I stepenu presudu i odbaciti tužbu i preinačiti

II stepeni sud će u sjednici vijeća i na raspravi pred I stepenim sudom ukinuti I stepenu presudu iz slijedećih razloga: PITA OVO

1. ako je protivno odredbama ovoga zakona sud donio presudu na osnovu priznanja i na osnovu odricanja.

2. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a naročito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite odluke.

3. ako je sud donio presudu van glavne rasprave (3 presude koje se mogu donijeti van glavne rasprave su presuda na osnovu priznanja, presuda na osnovu odricanja i presuda na osnovu propuštanja)

4. ako je presudu donio sudija koji se po zakonu morao izuzeti.

NA SVE OVE POVREDE MORA SE UKAZATI U ŽALBI.

UKIDANJE I ODBACIVANJE TUŽBEAko II stepeni sud utvrdi da postoje nedostaci u stranačkoj sposobnosti ili nepravilnosti u zastupanju može ukinuti I stepenu presudu i tužbu odbaciti.Ako II stepeni sud utvrdi da se radi o apsolutnoj nenadležnosti suda, ako se radi o presuđenoj stvari, ako je ranije zaključeno poravnanje među strankama, u tom slučaju sud će ukinuti I stepenu presudu i tužbu odbaciti.

PREINAČENJE I STEPENE ODLUKE

59

II stepeni sud će preinačiti I stepenu presudu kada je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je na raspravi pred II stepenim sudom utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je utvrdio I stepeni sud.Neposredno izvedeni dokaz - da se svjedoci mogu saslušati pred zamolbenim sudom.Ukoliko se pred sjenidcom vijeća drugačije ocijeni isprava i drugi izvedeni dokaz.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVISu revizija i ponavljanje postupka. Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne II stepene odluke u roku od 30 dana od dana dostave presude. Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM (vrijednosni cenzus). Iznimno, Vrhovni sud FBiH može dopustiti reviziju u svim predmetima (ispod 10.0000 KM) ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (predmetima). O reviziji odlučuje Vrhovni sud FBiH uvijeću od 3 sudija. Razlozi zbog kojih se revizija može izjaviti:

1. zbog povrede odredaba parničnog postupka koja je učinjena u postupku pred II stepenim sudom (sastav vijeća, ne mogu 2)

2. zbog pogrešne primjene materijalnog prava 3. zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva ako je to prekoračenje izvršeno pred II stepenim

sudom.

GRANICE ISPITIVANJA Revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu kojim se u reviziji pobija u granicama razloga navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog pravu i povredu odredaba parničnog postupka koji se odnose na stranačku sposobnost i pravilnost zastupanja.

ODLUKE REVIZIJSKOG SUDARevizijski sud neblagovremenu ili nepotpunu reviziju odbaciće rješenjem ako to nije učinio I stepeni sud. O dozvoljenosti revizije isključivo odlučuje Vrhovni sud.

REVIZIJSKI SUD - ODLUKERevizijski sud će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena. Ako Vrhovni sud utvrdi da je počinjena povreda pred II stepenim sudom, uvažiće reviziju, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivnaje II stepenom sudu. Ako je u postupku pred I stepenim ili II stepenim sudom odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili ako se radi o pravomoćno presuđenoj stvari, ako se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva, ako je zaključeno sudsko poravnanje, ukida I i II stepenu presudu i tužba se odbacuje.Može i preinačiti II stepenu odluku ako je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ako ustanovi revizijski sud da je II stepenom odlukom prekoračen tužbeni zahtjev preinačiće II stepenu presudu.

Revizija nije dozoljena ni u ostavinskom, ni u izvršnom, ni u postupku smetanja posjeda.Revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja II stepenog suda kojim se podnešena žalba odbacuje i kojim se potvrđuje rješenje I stepenog suda o odbacivanju revizije.(Član 254. ako hoćemo pročitati jer ne pitaju)

60

PONAVLJANJE POSTUPKAPostupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti. Ima 6 razloga (član 255.) (reči će nam samo 3 jer ne možemo sve pamtiti, a kolegica ne pita ZPP u mjeri u kojoj ona pita)

1. ako je u donošenju odluke sudjelovao sudija koji je po zakonu morao biti izuzet (izuzeće)

2. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom (OVO UPAMTITI)

3. ako je u postupku kao tužitelj ili kao tuženik učestovala osoba koja ne može biti stranka u postupku zbog nedostataka u stranačkoj sposobnosti i pravilnosti postupanja

Prijedlog se podnosi u roku od 30 dana odnosno, zavisno od razloga u rokovima određenim zakonom. Prijedlog se podnosi I stepenom sudu koji cijeni blagovremenost toga prijedloga i spise dostavlja kantonalnom sudu i na tom sudu sudija pojedinac odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka (NOVINA U ZPP). Ukoliko nađe da je osnovan prijedlog, ukida presudu i zatim vraća spis općinskom sudu na kojem se ponovno odlučuje o predmetu. (NOVINA).

NAPOMENA: ZPP sadrži privremene mjere (mjere osiguranja) koje su ranije bile u Zakonu o izvršnom postupku. Ne pitaju ovo jer su nezgrapno napisane. Ne pitaju ni dostavljanje (ali iz Upravnog pitaju).

STRANAČKA SPOSOBNOSTStranka u postupku može biti fizička i pravna osoba. Atranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost). Osoba koja je punoljetna ima parničnu spsobnost. Punoljetna osoba kojoj je djelomično ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti. Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost, parnično je sposoban u granicama u kojima se priznaje poslovna sposobnost (INTERESANTNO). Maloljetnik ima parničnu sposobnost i poslovnu sposobnost kada je zaključio brak po odobrenju vanparničnog suda i kada mu je odlukom vanparničnog suda priznata ta sposobnost. Maloljetnik koji je postao roditelj treba odluka suda kojom se potvrđuje parnična sposobnost. Maloljetnik koji je napunio 15 godina a zasnovao je radni odnos ima parničnu sposobnost samo ukolikose radi o raspolaganju zaradom koju ostvaruje iz radnog odnosa (dao u zajam nekome 1000 KM, a taj neće da mu vrati, podnosi tužbu sudu za utvrđenje da li on radi i da li je u pitanju zarada).Duševni bolesnici su lica koja nemaju parničnu sposobnost (zastupa ih osoba koju odredi organ starateljstva) i djeca (roditelji). Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik. I stepeni sud treba da otkloni taj nedostatak ako nema rješenje o zastupanju (punomoć). Sud pazi po službenoj dužnosti na zastupanje (UVIJEK). Ako u roku koji mu je sud ostavio ne dostavi punomoć, onda odbacuje. Po žalbi, ako sud ocijeni da nema punomoći u spisu, onda ukida presudu i vraća na ponovno suđenje.

PUNOMOĆNICI

61

Punomoćnik u postupku može biti advokat, advokatsko društvo ili uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć, za pravne osobe uposlenik pravne osobe, a za fizičke osobe može biti bračni i vanbračni drug i srodnik po krvi bez obzira na stepen srodstva i po tazbini.Advokat kojem je stranka izdala punomoć može uz izričito ovlašćenje stranke zamjenjivati drugi advokat, a pred I stepenim sudom advokatski pripravnik (NOVINA KOJU MORAMO ZNATI).(Član 301. vidjeti za punomoći elektronskim putem)

POVRAT U PREĐAŠNJE STANJE Npr neko zakasni da podnese žalbu u roku, ili ne dođe na raspravu.Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje koje radnje u posupku i zbog toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje sud će toj stranci na njezin prijedlog sud će dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanaj došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvijdeti niti otkloniti.Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu pred kojim je trebalo izvršiti tu radnju. Kad dobije rješenje podnosi u roku od 8 dana prijedlog za povrat.Kada je dozvoljen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, sud zakazuje ročište na koji poziva obje stranke i ukoliko utvrdi da su postojali opravdani razlozi, donosi rješenje kojim se dozvoljava povrat u prijašnje stanje i žalbu uzima kao blagovremenu, a ako se radi o propuštenom ročištu onda sud odmah donosi rješenje koji dozvoljava i onda se ukida presuda zbog propuštanja istim rješenjem.

PREDAVAČ: Suada Selimović27.05.2007.

IZUZEĆESudija ne može suditi:

1. ako je sam stranka;2. ako je zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke;3. ako je sa strankom u odnosu suvlasnika;4. ako je u istom predmetu saslušan ili predložen kao sjedok ili vještak;5. ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj

liniji do bilo kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do 4 stupnja ili mu je stranka bračni drug, odnosno vanbračni drug, bez obzira na to jesu li brak, odnosno vanbračna zajednica prestali;

6. ako je skrbnik, posvojitelj;7. ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog tijela

Stranka podnosi zahtjev za izuzeće čim sazna da postoji koji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke.Stranka može u pravnom lijeku ili u odgovoru na pravni lijek navesti suca koji ne bi mogao sudjelovati u donošenju odluke zbog nekog od navedenih razloga.O zahtjevu za izuzeće odlučuje predsjednik suda. Ako stranka traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda.Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće ili čim on sazna da postoji razlog za njegovo izuzeće dužan je odmah o tome obavijestiti predsjednika suda, a postupak nastaviti bez odlaganja.

62

SUPARNIČARI (teško pitanje i dobro ga zapamtiti)Više osoba mogu jednom tužbom tužiti, odnosno biti tuženi (više tužilaca ili više tuženih).Materijalno supraničarstvo – ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici (pr na poslužnom dobru ima više suvlasnika, a neko ustaje sa tužbom da mu prihvati pravo stvarne služnosti, onda se moraju obuhvatiti svi suvlasnici poslužnog dobra) i ako njihova prava, odnosno obaveze proizlaze iz istog činjeničnog i pravnog osnova (pr tuklo se više lica i u tuči nekom nanesena povreda, ne zna se ko je prouzrikovao povredu, ako su tuženi, tužitelj tužbom obuhvata sve učesnike tuče). Ovo suparničarstvo se izjednačuje sa nužnim suparničarstvom (tuži majku i dijete – i ovdje se mora donijeti istovjetna odluka u odnosu na svakog nužnog suparničara) član 366. – ali ovim se ne trebamo zamarati.Obični supraničari – ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koje se temelje na bitno istovrsnoj činjeničnoj te pravnoj osnovi, te ako je za sve zakone nadležan isti sud, onda se oni u postupku pojavljuju kao obični suparničari (ako nema plate u nekoj firmi, onda svi zaposleni podnose tužbu za isplatu plata). Svaki od njih ima svojstvo samostalne stranke.

OVO NIJE OBAVEZNO, ALI SE DEŠAVA U PRAKSI -Tužitelj može tužiti dva ili više tuženih i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude prihvaćen prema slijedećem tuženiku u slučaju da bude odbijen prema onome koji je prije njega u užbi naveden.

UMJEŠAČI – često pitanjeOsoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče prema drugim osobama, jedna od stranaka uspije u parnici, može se toj stranci pridružiti (pr oštećeni u saobraćajnom udesu, za naknadu štetu tuži osiguravajuće društvo, teče parnica, vozač (vlasnik vozila) ima interes da se priključi na stranu društva).Umješač može stupiti u parnicu u toku cijeloga postupka sve do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu kao i u postupku nastavljenom povodom izjavljenog vanrednim pravnim lijekom (pr umješač se miješa u I stepenom, u žalbenom, a i nakon izjavljivanja revizije).Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da sudjeluje u postupku do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača. Umješač može sudjelovati u postupku i njegove se radnje ne mogu isključiti.Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi kada se umiješao u parnicu.U daljem toku postupka umješač je ovlašten stavljati prijedloge i preduzimati sve ostale parnične radnje koje može preduzimati stranka kojoj se pridružio. (nema pravo na dispozitivne radnje, ne može priznati tužbeni zahtjev ili povuči tužbu, to može samo stranka)Ako je umješač stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke, umješač je ovlašten da podnosi vanredni pravni lijek (JAKO VAŽNO).

PREKID POSTUPKA – često pitanjePostupak se prekida u slijedećim slučajevima:

1. kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost (postane luda blagorečeno) a nema punomoćnika u toj parnici;

2. kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici (pr roditelji, majka umre a nema punomoćnika);

3. kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadležni organ odluči o zabrani rad.

4. kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;5. kad sud zbog rata ili drugih uzroka prestane da radi; (OVO GORE SU OBLIGATORNI)

63

Osim prednjih slučajeva, sud će odrediti prekid postupka:1. ako je riješio da sam ne odlučuje o prethodnom pitanju;2. ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvanrednog događaja, kao što su poplave,

zemljotres...., odsječeno od suda;3. sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti

prije nego što bude donesena odluka u krivičnom postupku. (česta situacija, sud prekida da se odluči da li je bilo teških tjelesnh povreda).

Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teči svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje, ali ako je prekid nastupio nakon zaključenja glavne rasprave sud može na temelju te rasprave donijeti odluku (pr kad neko umre).U svim navedenim slučajevima prekinuti postupak se nastavlja pod uslovima određenim članom 380. (da pročitamo).

Član 386., 388. 389. i 391. Troškovi postupka (ne treba pamtiti, samo pročitati)

Novčane kazne – od 100 KM do 1.000 KM (samo se stranke ne mogu kažnjavati, vještaci mogu, svjedoci mogu)

POSTUPCI MAL, ZBOG SMETANJA POSJEDA I RADNI SPOROVIHitni postupciU ovim parnicama ne važe rokovi (sud odlučuje) –kraći rokoviNema pravo na reviziju u postupku zbog smetanja posjeda

SPOROVI MALE VRIJEDNOSTISporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na tražbinu koja ne pralazi svotu od 3.000 KM.Odluka donesena u sporu male vrijednosti može pobijati u roku od 15 dana i da se može pobijati samo zbog povrede odredaba praničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

64

GRAĐANSKO MATERIJALNO PRAVO

PREDAVAČ: Katarina Mandićnedjelja, 20.05.2007.

ZAKON O VLASNIČKO-PRAVNIM ODNOSIMA

POSJEDJe faktička vlast. Za razliku od posjeda, vlasništvo je pravna stvar. Posjed može biti: neposredni (onaj posjednik je onaj ko vrši faktičku vlast na stvari). Ako taj neposredni posjednik stvar preda nekom drugom po nekom pravnom osnovu koji nije osnov za sticanje prava vlasništva (po osnovu zakupa, čuvanja stvari, posluge), tada lice koje je dalo stvar u posjed postaje posredni posjednik.I neposredni i posredni posjednik imaju pravo na posjedovnu zaštitu. To znači - oni mogu podnijeti tužbu zbog smetanja posjeda u odnosu na sva treća lica. Dakle, svakog onog koga uznemirava ili mu oduzima posjed. To isto pravo imaju međusobno.Od posjeda treba razlikovati detenciju – držanje stvari. Detentor je onaj koji drži neku stvar, ali nije posjednik, nema pravo na posjedovnu zaštitu i kada neko oduzme nešto čime se on služi. Posjed može biti savjestan, zakonit. Savjesnost se pretpostavlja. Onaj ko tvrdi suprotno, treba to da dokaže.Zakonit je ako se zasniva na punovažnom pravnom osnovu, podobnom za sticanje prava vlasništva. Ukoliko nije pribavljen vi, klam i prekario (što znači silom, prevarom i zloupotrebom prava). Jedino pod ovim uvjetima možemo govoriti o zakonitom posjedu, a to će biti značajno i kroz zaštitu.Savjestan - kad posjednik nije znao, niti je mogao znati da stvar koju drži u posjedu nije njegova. Nesavjestan posjednik ne može steći nikakva prava.Idealni posjed - Kad nasljednik postane posjednik u času smrti ostavioca, neovisno od toga što nije stekao faktičku vlast na stvari. Ovim se štiti nasljednik i njegova prava jer mu od tog momenta pripada pravo na posejdovnu zaštitu.

GUBITAK POSJEDAKada posjednik prestane da vrši faktičku vlast na stvari, gubi posjed. Od ovog pravila ima izuzetak. Posjed ne gubi kada je privremeno spriječen vršiti vlast na stvari neovisno od svoje volje. (bolest...)

ZAŠTITA POSJEDAPosjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu zbog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (kod vlasništva nema oduzimanja, samo uznemiravanje). Posjednik može ustati sa tužbom zbog smetanja posjeda u odnosu na svakog onog ko ga uznemirava na bilo koji način ili mu oduzima

65

posjed. Kada više lica drži u posjedu određenu stvar, oni su suposjednici. I koriste je na način kako se dogovore. Ukoliko jedan od suposjednika omete drugog suposjednika u dosadašnjem korištenju ili mu oduzme suposjed, drugi suposjendik ima pravo na posjedovnu zaštitu i u odnosu na njega. Smetanje posjeda pretpostavlja protupravno postupanje. Nema osnova za posjedovnu zaštitu ako je smetanje učinjeno na temelju zakonskog ovlaštenja, odluke nadležnog organa ili uz pristanak posjednika.Samopomoć – pravo na samopomoć posjednik ima ako je opasnost neposredna, samopomoć nužna i adekvatna u okolnostima u kojima se to događa (slično nužnoj odbrani iz krivičnog prava).Ako mu je stvar oduzeta on ima pravo stvar vratiti odmah, a najkasnije u rokovima predviđenim za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda. Tužba zbog smetanja posjeda može se podnijeti sudu u zakonom određenim rokovima. Subjektivni rok je 30 dana i taj rok se računa od dana saznanja za učinjeno smetanje i učinioca. Objektivni rok je 1 godina i on teče od dana učinjenog smetanja.Po proteku tih rokova posjednik gubi pravo na posjedovnu zaštitu.Sud će prvo cijeniti da li je tužba podnijeta u zakonom propisanom roku. Ako je rok protekao, donosi se rješenje kojim se odbija.

TUŽILACTužilac je posjednik, a tuženi osoba koja je napravila smetanje. Tužitelj mora dokazati da se nalazio u posjedu i da ga je učinilac ometao u posjedu. Mora navesti vrijeme smetanja.Posjednik sa tužbom može ustati u odnosu na svakog onog ko ga uznemirava ili mu je oduzeo posjed. Ako je posjed pribavljen silom, prevarom i zloupotrebom prava, posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu u odnosu na svakog drugog ko ga uznemirava ili mu oduzima posjed izuzev u odnosu na lice od koga je na taj način pribavio posjed. Ukoliko je raniji posjednik vratio posjed u zakonom propisanim rokovima za podnošenje tužbe za smetanje posjeda (subjektivni rok), ne može se zaštiti.

OBIM PRUŽANJA ZAŠTITESud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. U postupku po tužbama za smetanje posjeda, raspravljanje je ograničeno samo na utvrđenje faktičkog mirnog posjeda i čina smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed i pravnom osnovu. Onaj ko smatra da mu pripada pravo na posjed, to može utvrditi u posebnoj parnici neovisno od odluke koja se donosi u postupku po tužbi zbog smetanja posjeda. Ovaj postupak je hitan jer mu je cilj da zaštiti posjed ma kakav da je, pa je zbog svega toga raspravljanje ograničeno na ove dvije činjenice i ovakvom odlukom koja se donosi u ovom postupku ne rješava se definitivno pravo na posjed jer se o tome uopće ne razgovara. Prema tome, ako je neko vlasnik predmeta koji se nalazi u posjedu i koji je zaštićen tužbom zbog smetanja posjeda, to pravo može zaštiti vlasničkom tužbom (rei vindicatio).

TUŽBA ZBOG SMETANJA POSJEDAKo je aktivno legitimisan (posjednik), ko je pasivno (onaj koji je smetao), kako izgleda tužba (način na koji je ometan u posjedu i kada je to izvršeno, naglasiti da vrati ono što je oduzeo,

66

tražiti od suda da na temelju člana 80. i 84., da na temelju utvrđenih dokaza donese rješenje – utvrđuje se da se tužitelj xy nalazi u mirnom faktičkom posjedu i da ga je tuženi omeo u posjedu, te da mu se naloži da uspostavi ranije posjedovno stanje i da se ubuduće kani takvog i sličnog smetanja pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od _____ i naknadi troškove spora i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Kada je oduzeta stvar, traži se vraćanje. Zakon uvijek mora imati puni naziv ?? PITA OVO

VLASNIŠTVOJe za razliku od faktiče vlasti, pravna vlast. U sebi sadrži pravo na posjed, korištenje i raspolaganje.Kada se govori o korištenju treba imati na umu da se vlasnik pri korištenju svoje stvari treba da uzdrži od povreda prava vlasništva druge osobe. Pored toga što vlasnik ima pravo da stvar posjeduje, koristi i njom raspolaže, dužan je da to sve čini sukladno sa njenom prirodom i namjenom. Ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva kako samostalno, tako i u zajednici sa drugim osobama. Zakonom je propisano da se nikome ne može oduzeti, a ni ograničiti pravo vlasništva, osim u javnom interesu i pod uvjetima propisanim u predviđenim posebnim zakonima i u skladu sa općim prinicipima međunarodnog prava. Opći interes – exproprijacija, radi izvođenja opće korisnih radova ili arondacija, radi grupisanja parcela u cilju ekonomičnije obrade zemljišta. U svakom slučaju kada se po bilo kom pravnom osnovu oduzima nekretnina od vlasnika, pripada mu pravo na punu naknadu. Stvari na kojima postoji pravo vlasništva nalaze se u prometu, dok su stvari u općoj upotrebi van prometa. Zakonom je propisano da se pravo vlasništva može i ograničiti u javnom interesu radi zaštite prirodnih bogatstava po kojim je kulturno historijski predviđen način korištenja zakonom se posebno urediti. Ovo se može izvršiti samo u skladu sa ustavom i na način i pod uvjetima propisanim posebnim zakonom. ?? (Vlasniku pripada pravo na punu naknadu i to po tržišnim cijenama u vrijeme oduzimanja).Cijene na kojima postoji pravo vlasništva su u prometu i taj promet se može posebnim zakonom ograničiti ili zabraniti ako postoje razlozi koji u civilniziranom društvu se smatraju opravdanim.Zasnivanje stvarne služnosti, posebne služnosti, pravo zaloga, tereta (postoje ograničenja u zakonu). Svi ovi odnosi, a vezani su za način korištenja nekretnina u vlasništvu određuju se posebnim zakonom.

PREDMET PRAVA VLASNIŠTVASvaka pokretna i nepokretna stvar. Mineralna voda, divljač, ribe smatraju se državnim vlasništvom kada se nad njima stekne posjed, a taj posjed se može steči na osnovu koncesije, dozvole nadležnog organa. Posebnim zakonom se određuju šta su stvari u općoj upotrebi i način njihovog korištenja. Nakon promjene namjene, onda postaju vlasništvo FBiH, kantona, grada i općine.Šta je vlasnik izgradio je ujedno i vlasnik zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta koje služi redovnoj upotrebi zgrade. Nosilac prava vlasništva može biti fizičko i pravno lice.Tijela pravnih lica vrše vlasnička ovlaštenja suglasno zakonu kojim je to pitanje regulirano, statutom i internim pravilima lica koja moraju biti u skladu sa zakonom.

SUVLASNIŠTVOKada nepodijeljena stvar pripada dvjema ili više osoba, tako da je dio svakog od njih određen srazmjerno cjelini, svako ima određeni idealni dio. Svaki suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i

67

da se njome koristi srazmjerno svom suvlasničkom dijelu, ali bez povređivanja prava ostalih suvlasnika. On može i raspolagati svojim suvlasničkim dijelom bez suglasnosti ostalih suvlasnika. Kada je u pitanju prodaja ostalim suvlasnicima pripada pravo preče kupovine ukoliko je posebnim zakonom određeno. Suvlasnik ima pravo i na dio u svako doba izuzev ne u vrijeme kada bi se vršenjem diobe nanijela šteta stvari. (pšenica kada je sazrela, a jedan hoće da dijeli).Suvlasnik se ne može odreči prava suvlasništva, a ako to uradi takva izjava je ništavna.Suvlasnici imaju pravo da zajednički upravljaju sa stvari, a upravljanje mogu povjeriti jednoj ili više osoba. Troškove korištenja, upravljanja i održavanja snose srazmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Za obavljanje troškova koji spadaju u redovno upravljanje (popravke) potrebna je suglasnost suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi prelaze ½, a za poduzimanje poslova koji prelaze okvire redovnog upravljanja (prodaja cijele stvari, hipoteka) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Ako se ne postigne suglasnost, a radi se o nečem što je neophodno uraditi onda se svaki suvlansik može obratiti sudu da sud o tome odluči. Isto tako ako se ne mogu dogovoriti u redovnom upravljanju onda se opet mogu obratiti sudu da sud o tome odluči.Ako se suvlasnici ne mogu dogovoriti sporazumno o diobi, onda se mogu obratiti sudu i onda sud rješava u vanparničnom postupku po pravilima fizičke diobe, a ako ne, onda civilna dioba (prodaja, dražba, a tu se primjenjuju pravila izvršnog postupka).

ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVOViše suvlasnika imaju zajedničku vlast (pr stambene zgrade, etažno vlasništvo, zajednički dijelovi zgrada). Svi ti zajednički odnosi kod ovih vlasnika uređuju se posebnim zakonom. Nije im određen unaprijed njihov idealni dio. STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVAOsnove stjecanja

1. originarni i2. derivativni način.

Originarno ili izborno stjecanje vlasništva znači da stjecalac svoje pravo vlasništva ne zasniva na pravu prethodnika. On postaje vlasnik nezavisno od prava vlasništva koje je na toj stvari imao prethodnik. (pr na nekretninama dosjelošću). Momentom kada je posjednik stekao pravo vlasništva dosjelošću na određenoj nekretnini, to pravo prestaju ranijem vlasniku. Sticalac to pravo nije izveo iz prava vlasništva ranijeg, nego je stekao po - zakonom propisano da savjestan posjednik stiče pravo vlasništva na nekretnini koju drži u posjedu neprekidno kroz period od 20 godina. To su zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (odražajem). Taj rok se računa od dana stupanja u posjed, a ističe protekom posljednjeg dana zakonom propisanog roka.Presuda ima deklarativan karakter i može mu poslužiti za upis u ZK.Ne može se na državnom vlasništvu steči pravo vlasništva dosjelošću (nekretnine, zgrade).

Stjecanja prava vlasništva:1. po samom zakonu, 2. po osnovu pravnog posla, 3. odlukom nadležnog organa i 4. nasljeđivanjem.

Sticanje po osnovu zakona kod pokretnih stvari, spajanje, miješanje, građenje na tuđem zemljištu, dosjelošću, stjecanje od nevlasnika i u drugim slučajevima.Pored nekretnine spada i građenje na tuđem zemljištu u originarni način stjecanja.

68

Savjestan stječe pravo vlasništva, graditelj je savjestan, nije znao niti je mogao znati da gradi, a vlasnik je nesavjestan. U ovoj pravnoj situaciji graditelj stiče pravo vlasništva na zgradi, zemljištu na kojem je zgrada izgrađena i zemljištu koje služi redovnoj upotrebi zgrade. U takvoj situaciji vlasnik zemljišta ima pravo u roku od 3 godine od saznanja za završetak građenja, a najkasnije 10 godina od završene gradnje zahtijevati da mu graditelj naknadi prometnu vrijednost zemljišta u vrijeme donošenja sudske odluke (cijene se mijenjaju, pa da se adekvatno namiri). Po proteku ovog roka vlasnik je prekludirao pravo da traži naknadu (gubi to pravo).A kad je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu, ili znao, a vlasnik se usprotivio, tada vlasniku pripada pravo da zahtijeva da mu pripadne pravo na građevinskom objektu i da poruši taj objekat, uspostavi ranije stanje ili naknadi u visini prometne vrijednosti zemljišta. Ako se zahtjev odnosi na rušenje objekta sud može odlučiti da se objekat ne ruši ako njegovo rušenje s obzirom na konkretne okolnosti slučaja (cijeni se vrijednost objekta,ponašanje i jednog i drugog) pa sud ocijeni da rušenje nije opravdano, može odbiti zahtjev. U svakom slučaju vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu štete ako ju je pretrpio.Kad vlasnik zemljišta traži da mu pripadne pravo vlasništva na objektu, u takvoj pravnoj situaciji tuženi graditelj može tražiti naknadu vrijednosti objekta u visini prosječne cijene objekta u mjestu gdje se nalazi. Cijena se utvrđuje po kriterijima u vrijeme donošenja presude. Pripada mu pravo izbora da li će tražiti rušenje... Može tražiti u roku od 3 godine od završetka građenja, a po proteku može tražiti naknadu.Kada bi vrijednost zemljišta premašivala vrijednost objekta, onda bi se moglo ......Znatno veća vlasniku se dosuđuje objekat, ali je dužan da naknadi graditelju vrijednost objekta u visini prosječne cijene u mjestu gdje se objekat nalazi.Od savjesnosti graditelja i vlasnika zemljišta zavisi puno mogućnosti. OVO MORAMO ZNATI

NAPOMENA:Imaju razne varijante kako sud može postupiti pa moramo pročitati (sticanje prava vlasništva, građenje na tuđem zemljištu, koja prava pripadaju, koje su varijante kod savjesnog graditelja, vlasnika....)

Stjecanje prava vlasništva odvajanjem plodova - pročitati.

PRETPOSTAVKE PRAVA VLASNIŠTVA NA NEKRETNINAMA DOSJELOŠĆUNa ovaj način stječe se pravo vlasništva na nekretnini druge osobe – savjestan protekom roka od 20 godina, zakonit posjednik protekom roka od 10 godina.Ako posjednik koji drži stvar u posjedu, a nije znao niti je mogao znati da stvar koju drži u posjedu nije njegova – savjestan posjednik. Na pokretnoj stvari stječe se protekom roka od 3 godine. Dosjelošću radi vlasništva na pokretnoj stvari a stvar je drugog vlasnika – 6 godina. Samo za savjestan.Vlasništvo se stiče i nasljeđivanjem. Kad nasljednik postaje vlasnik – otvaranjem naslijeđa i ujedno postaje posjednik iako stvar ne drži u posjedu. Vrijeme potrebno za sticanje prava vlasništva se računa od dana sticanja u posjed, a ističe istekom ... Nesavjesni posjednik ne može steči nikakva prava. U vrijeme se računa i vrijeme njegovih prednika, ne mora ista osoba imati kontinuitet.

69

STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA OD NEVLASNIKASavjesna osoba može steči pravo vlasništva na pokretnoj stvari koju je pribavila uz davanja naknade od nevlasnika, znači kupila i ako stavi u promet takve stvari. Kome je vlasnik predao posjed na osnovu pravnog posla a koje nije osnov za sticanje prava vlasništva i ako je stekao na dražbi. Ima poseban značaj uz obavezu da novom stjecatalju isplati naknadu u visini prometne vrijednosti stvari. Na napuštenoj stvari ne može se steči pravo vlasništva jer postaje državno vlasništvo.

DERIVATIVNI NAČIN STICANJAZa razliku od originarnog načina kod derivativnog načina pravo vlasništva izvodi se iz prethodnog prava (stjecanje prava vlasništva pravnim poslom). Upisom u ZK postaje vlasnik, a kod naljeđivanja otvaranjem, građenje – završetkom objekta.Ako ima više sticalaca može zahtijevati upis u ZK:

– onaj kome je nekretnina predata u posjed, - a ako je kod prodavca – zahtijeva upis stjecatelj koji je prvi zaključio.

Kada je u pitanju pokretna stvar, stiče se predajom u posjed.Ako se stvar nalazi u posjedu kod stjecatelja – (pročitati član 40)

Uvijek se mora voditi računa o savjesnom stecanju – prednost ima savjestan UVIJEK.

Ako je više lica na pokretnoj stvari, prednost ima savjestan stjecatelj.

STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA NASLJEĐIVANJEMOtvaranje naslijeđa stiče i posjed i pravo vlasništva i tada se govori o idealnom posjedu.

PREDAVAČ: Katarina Mandić 26.05.2007. godine

PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVAJe kada neko drugi stekne pravo vlasništva na istoj stvari (pr dosjelost, građenje).Može odricanjem, ali mora na izričit način pred nadležnim organom izjaviti da ne želi da koristi određenu nekretninu, a onda nadležni organ donosi rješenje i konstatira da se ovaj odrekao prava vlasništva i te nekretnine prelaze u vlasništvo entiteta, kantona, grada i općine.Može i propašću stvari. Kada stvar propadne gubi se pravo vlasništva. Ali se dešava da ne propadne cijela stvar, tako da ostaje vlasnik na onom dijelu koji je preostao.

Objekat sticanja prava okupacijom može biti samo pokretna stvar, to su u pravilu napuštene stvari (onekoje je vlasnik očigledno napustio, renovira stan pa izbaci stvari pored kontejnera). Onaj ko takve stvari pribavi postaje vlasnik.

ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVAPostoje 3 vlasničke tužbe za zaštitu prava vlasništva:

1. Rei vindicatio2. Actio publiciana

70

3. Actio negatoria

Rei vindikacija i publiciana odnose se na predaju stvari, a actio negatoria na zaštitu od uznemiravanja (bez oduzimanja).

REI VINDICATIO – tužitelj je vlasnik stvari i on to mora da dokaže (izvodom iz ZK), a tuženi je uvijek onaj posjednik koji stvar drži u posjedu bez pravnog osnova. Zahtjev se odnosi na predaju u posjed stvari individualno određene stvari – ta stvar mora biti jasno određena (nekretnina, ZK izvodima, a pokretne stvari – auto (dokomentima, saobraćajna). Mora dokazati da tuženi drži stvar bez pravnog osnova. Pored zahtjeva za predaju stvari, zavisno o tome o kakvom se posjedniku radi – ako je savjestan traži ono što je dužan da preda po zakonu. Savjestan posjednik je dužan da preda stvar sa plodovima koji nisu ubrani. On ne odgovara za pogoršanje i propast stvari jer je smatrao da je stvar njegova. Pripada mu pravo na naknadu nužnih troškova za održavanje stvari i korisnih za povećanje vrijednostii uljepšavanje stvari ukoliko je time povećana vrijednost stvari. Savjestan posejdnik ima pravo zadržati stvar dok mu vlasnik ne plati nužne i korisne troškove.Položaj nesavjesnog posjednika je znatno nepovoljniji.On je dužan vratiti stvar sa svim plodovima koje je imao tokom posjedovanja, a ako je plodove otuđio, prodao dužan je platiti naknadu. Pored toga je dužan naknaditi štetu zbog pogoršanja i propasti stvari . I njemu pripadaju odrđena prava, a to je pravo na naknadu nužnih troškova koje bi vlasnik imao i u situaciji da se stvar nalazila kod njega, a korisnih samo ako su bili korisne i za vlasnika (npr znatno povećale vrijednost stvari).

Pravo na podnošenje tužbi za zaštitu prava vlasništva ne zastarijeva.

PONAVLJANJE:Rei vindicatia i actio publiciana (tužba iz pretpostavljenog vlasništva) odnose se na predaju stvari, na vraćanje stvari. Actio negatoria se odnosi na zaštitu od uznemiravanja.

ACTIO PUBLICIANA, odnosno, tužba iz pretpostavljenog vlasništva.Tužitelj može biti pretpostavljeni vlasnik. To je lice koje je individualno određenu stvar pribavilo po pravnom osnovu i na zakonit način, a nije znao niti je mogao znati da nije postao vlasnik. Tuženi je lice koje stvar drži bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu. (npr dva lica zaključe ugovor o prodaji nekretnine koji je punovažan i izvršan, ali to lice nije izvršilo upis u ZK. Jači pravni osnov ima lice koje je stvar pribavilo teretnim ugovorom u odnosu na onog koji je stvar pribavio bez teretnog.) Ako su pravni osnovi iste jačine, onda ima jače pravo onaj koji je u posjedu nekretnine (ako se radi o teretnom ugovoru).

ACTIO NEGATORIA - tužba za zaštitu od uznemiravanjaBez oduzimanja stvariOvdje tužitelj može biti vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik, a tuženi lice koje je učinilo uznemiravanje, odnosno, smetanje. (Npr neko ima pravo služnosti za nekog, a drugi ga uznemirava ukorištenju tog prava služnosti.) Tužbeni zahtjev bi trebao da glasi da je tuženi uznemirio tužielja u vršenju prava vlasništva time što je preduzeo odrđene radnje (te radnej se moraju tačno navesti, konkretizirati). Nalaže mu se da je dužan prestati sa takvim i sličnim uznemiravanjem (može se i kazna predvidjeti). Presudom se odlučuje ovom tužbom. Presuda je izvršni naslov. Presudu koja se donosi vlasnik može koristiti ukoliko dođe do ponovnog

71

uznemiravanja (ne mora ponovno ustati sa tužbom) od strane iste osobe i na isti način. To znači da se na osnovu ove presude može podnijeti prijedlog za dozvolu izvršenja po pravilima izvršnog postupka. Suvlasnik, odnosno lice kome pripada zajedničko pravo vlasništva može samostalno podnijeti neku od vlasničkih tužbi za zaštitu prava vlasništva na cijeloj stvari ili samo svog suvlasničkog dijela.

PITA: Da li smo uočili razliku između zaštite posjeda i zaštite vlasništva: zastarijeva i ne zastarijeva, uznemiravanje i uznemiravanje i oduzimanje stvari, rješenje i presuda.Može li se podnijeti tužba po isteku roka – može se podnijeti tužba, Kad meritorno odlučuje uvijek se odbija, a ne odbacuje.

STVARNE SLUŽNOSTITo je pravo vlasnika određene nekretnine (povlasnog dobra) da za potrebe te nekretnine vrši određene radnje na nekretninama drugog vlasnika (poslužnog dobra) ili da zahtijeva od vlasnika poslužne nekretnine da se uzdrži od vršenja određenih radnji koje bi imao pravo vršiti na svojoj nekretnini (npr da prelazi preko susjedovog zemljišta) samo u situaciji kad ne bi mogao koristiti svoje nekretnine (pozitivne služnosti), ili da zahtijeva od vlasnika poslužnog dobra da se uzdržava od određenih radnji na koje bi inače kao vlasnik imao pravo (negativne služnosti) (npr da zahtijeva od susjeda da kišnicu sa svog krova koja navodnjava njegovo zemljište ne odvodi, ne kanališe, na drugo zemljište). Ako je za vršenje stvarne služnosti potrebno korištenje nekog uređaja ili preduzimanje neke radnje, troškove uređaja snosi vlasnik povlasnog dobra. Ukoliko te uređaje koristi i vlasnik poslužnog dobra onda i on snosi srazmjerno te troškove.

ZASNIVANJE STVARNIH SLUŽNOSTI - OSNOVI ZASNIVANJAMogu biti:

1. pravni posao2. odluka državnog organa3. dosjelost.

Kada je u pitanju pravni posao (ugovor, testament) stvarna služnost se stiče upisom u javnu knjigu (katastar ili grunt, zavisno kako je to riješeno).

Odluka suda ili drugog nadležnog organa – kada se odluka donosi onda se stiče pravosnažnost .... Kada se konstituira određena služnost na nekretninama vlasnika povlasnog dobra odlukom suda ili drugog nadležnog organa, onda vlasnik poslužnog dobra zahtijeva određenu naknadu. Stvarna služnost se može steči i dosjelošću, održajem kada vlasnik povlasnog dobra vrši faktičku služnost za vrijeme od 20 godina od dana početka korištenja te služnosti. Da bi po ovom pravnom osnovu mogao steči pravo služnosti potrebno je da se vlasnik poslužnog dobra nije tome protivio. Po ovom pravnom osnovu služnost se ne može steči ako je služnost vršena zloupotrebom povjerenja vlasnika poslužnog dobra. Ako je vlasnika držao u zabludi da nema namjeru sticati to pravo dosjelošću i ako je služnost vršena po odobrenju vlasnika poslužnog dobra.???????Za sticaje prava služnosti dosjelošću zakonodavac ne traži savjesnost i zakonitost.

ZAŠTITA PRAVA STVARNE SLUŽNOSTIKako se štiti stvarna služnost – posebnom tužbom aktivno je legitimisan vlasnik povlasnog dobra, a pasivno vlasnik poslužnog dobra. Zahtjev se odnosi na utvrđenje stečenog prava

72

služnosti (npr da je stekao dosjelošću) i mora da ima pravni interes za podnošenje tužbe (da ga vlasnik ometa u korištenju). Tužbeni zahtjev bi trebao da glasi: utvrđuje se da tužitelj xy pripada pravo služnosti (pješačkog) preko određenih nekretnina tuženog (određuje se precizno u kojoj širini, dužnini) u pravilu se pravi i skica. Ako geodeta izađe, onda je to sastavni dio izreke presude i to se naglašava (ovo je potrebno i radi izvršenja ovakvih presuda). Istom ovom utvrđuje se i način smetanja i nalaže se tuženom da se uzdrži od takvog ponašanja pod prijetnjom izvršenja. Istu ovakvu tužbu – ako treća osoba protupravno ometa ili sprečava tužitelja u vršenju stvarne služnosti vlasnik povlasne nekretnine preko nekretnina vlasnika poslužnog dobra ima pravo da to ometanje ili sprečavanje korištenja prestane. Ova zaštita se može ostvariti i tužbom zbog smetanja posjeda prava služnosti ako se podnese u zakonom propisanim rokovima za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda (30 dana i godina). Vlasnik poslužnog dobra ima pravo zahtijevati da pravo služnosti prestane kada postane nepotrebno ili kada otpadne razlog zbog kojeg je ova služnost konstituirana.

PRESTANAK STVARNE SLUŽNOSTI ovo gore je prva situacija.Druga situacija je kada se vlasnik poslužnog dobra protivio vršenja, a vlasnik povlasnog dobra zbog tog protivljenja kontinuirano kroz period od 3 godina nije vršio pravo služnosti.Treći razlog je – kada isto lice postane vlasnik povlasnog ili poslužnog dobra, onda kada povlasno dobro propadne.A dosjelošću – prestaje ako se ne vrši kroz period koji je potreban za sticanje – 20 godina.

HIPOTEKATo je pravo zaloga na nekretnini. Zasniva se pravnim poslom, sudskom odlukom. Kada su u pitnaju ova dva pravna osnova, potreban je upis u javnu knjigu. Treći način je na osnovu zakona – kada se ispune zakonom propisani uvjeti. Hipoteka se zasniva radi osiguranja potraživanja u korist povjerioca da na ovlašten način određen zakonom zahtijeva namirenje svog potraživanja iz vrijednosti te nekretnine prije povjeritelja koji na toj nekretnini nemaju hipoteku kao i prije povjeritelja koji su hipoteku stekli poslije njega bez obzira na promjenu vlasnika nekretnine. Hipoteka se može zasnovati i na idelanom suvlasničkom dijelu. Uvijek se odnosi na cijelu nekretninu i na plodove dok nisu odvojeni i druge sastavne dijelove i pripatke uključujući i poboljšanje nakon zasnivanja hipoteke. Za osiguranje jednog potraživanja može se zasnovati hipoteka na više nekretnina - zajednička hipoteka. Tom hipotekom se na cijelom dijelu osigurava tražbina. Ako smanjuje vrijednost stvari hipotekarni dužnik koja je pod hipotekom i na bilo koji drugi način pogoršava njeno stanje, hipotekarni povjerilac ima pravo zahtijevati od suda da naloži hipotekarnom dužniku da se uzdrži od takvih radnji, a ako on to ne učini hipotekarni povjerilac ima pravo zahtijevati prinudnu naplatu tražbine osigurane hipotekom i prije njene dospjelosti. Hipoteka se može prenijeti na drugog samo sa prijenosom potraživanja koje hipoteku nosi. Nadhipoteka – hipotekarni povjerilac može zasnovati hipoteku na postojećoj hipoteci u korist treće osobe bez pristanka dužnika.

PRESTANAK HIPOTEKEKada prestane potraživanje koje je osigurano hipotekom.To su situacije:

1. kada je ispunjena obveza ili je izvršena prinudna naplata. 2. Kada se hipotekarni povjerilac odrekne hipoteke pismenom izjavom kod organa koji voi

javne knjige o nekretninama u koje je upisana hipoteka – odricanje odhipoteke.

73

3. Kada je isto lice postalo nosilac prava vlasništva i hipotekarni povjerilac na istoj nekretnini.

4. Kada propadne nekretnina na kojoj je zasnovana hipoteka.

Zabrana klauzula:- Zabranjeno je odredba ugovora o hipoteci da založni povjerilac postaje

vlasnik založene nekretnine ako dužnik ne ispuni svoju obavezu.- Klauzula koja se odnosi na to da povjerilac ima pravo ubiranja plodova na

nekretninama na kojima je konsituirana hipoteka ili iskorištavanje tih nekretnina na drugi način.

Ovim se štiti dužnik nekretnine od apetita povjerioca.

PRAVA STRANIH LICAStrana fizička i pravna lica mogu biti nosioci prava vlasništva na pokretnim stvarima ukoliko federalnim zakonom nije drugačije određeno. Strana fizička lica mogu steči pravo vlasništva na zgradi i zemljištu zgrade koje služi redovnoj upotrebi samo nasljeđivanjem ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Fizička i pravna strana lica ako obavljaju djelatnost na području FBiH mogu steči pravo vlasništva na poslovnim zgradama, prostorijama, stanovima, stambenim zgradama i zemljištu na kojem će se ovakvi objekti graditi ili su već izgrađeni. Federalnim zakonom se može ova mogućnost zabraniti za nekretnine koje se nalaze na određenom području FBIH ako za to postoje određeni razlozi. Strana fizička i pravna lica mogu pravnim poslom prenijeti pravo vlasništva na domaća i fizička i pravna lica Ovo može biti ograničeno u prometu uvjetom reciprociteta. Stranim državama za potrebe diplomatskih i konzularnih predstavništava, njihovih organizacija i specijalnih agencija, organizacija UN i EU mogu se dati u dugoročni zakup zgrade na kojima postoji pravo vlasništva za period ne kraći od 5 – 50 godina uz prethodnu pismenu suglasnost Federalnog ministarstva pravde koje je dužno prethodno pribaviti mišljenje Ministarstva vanjskih poslova BiH.

74

ZAKON O ZAKUPU POSLOVNIH ZGRADA I PROSTORIJA - preuzeti po Ustavu član 9. tačka 5. Ustava FBiH i Zakon o prometu nepokretnosti dok se

novi zakoni ne donesu

Ovim zakonom uređeni su uvjeti pod kojim se mogu izdavati u zakup poslovne zgrade i prostorije.Šte je potrebno za zasnivanje zakupa – potrebno je sačiniti ugovor o zakupu u pisanom obliku. Ukoliko nije sačinjen u pisanom obliku, ne proizvodi pravno dejstvo. Zakupac se može useliti u poslovnu prostoriju nakon zaključenja ugovora. Ništav je sporazum kojim je jedna strana obećala imovinsku korist drugoj strani u cilju njoj ili nekom drugom izda poslovne prostorije u zakup.Ništav je i sporazum kojim je zakupodavac ili treće lice obećalo zakupcu imovinsku korist pod uvjetom da ovaj isprazni poslovne prostorije radi useljenja zakupodavca ili neke treće osobe. Pored toga ništav je i sporazum kojim je jednoj strani obećana imovinska korist ako odustane od zaključenog ugovora.Ugovor – pismeni, može se zaključiti na određeno i neodređeno.Ako je zaključen na određeno vrijeme, prestaje istekom roka na koji je zaključen, pod uvjetom da je zakupodavac prije isteka tog roka pismeno zatražio predaju poslovnih prostorija, a najkasnije 15 po proteka tog roka. Ukoliko zakupodavac po proteku roka nije zahtijevao predaju u posjed a zakupac je nastavio sa korištenjem, smatrati će se da je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme.Otkazom, otkaz se dostavlja preko suda. Iako postoje razlozi za otkaz ne može otkazati u roku od 1 godine dana.Sud donosi otkazni nalog, a stranka može izjaviti prigovor (rok od 8 dana za prigovor, a sud o tome odlučuje presudom). Otkaz ugovora – kad između dostave otkaza ugovora protivnoj stani protekne vrijeme određeno ugovorom.Otkazni rok može teči samo od 1 ili 15 u mjesecu. Ako ugovorom nije određen otkazni rok, on iznosi 6 mjeseci.Kad zakupodavac može odustati (to je jedan od razloga prestanak) može odustati od ugovora o zakupu ako zakupac i poslije opomene od strane zakupodavca koristi poslovne prostorije suprotno ugovoru ili nanosi poslovnim prostorijama znatnu štetu (koristi ih bez potrebne pažnje), ako ne plati dospjelu nekretninu ni u roku od 2 mjeseca od dana opomene od strane zakupodavca Zakupodavac može odustati od ugovora o zakupu i u situaciji ako zakupac ne dovede poslovne prostorije u stanje u kojim ih je dužan održavati u primjerenom roku u kojem mu je zakupodavac odredio. Strana koja odustaje od ugovora dužna je drugoj strani pismenim putem dati izjavu o odustanku i odrediti joj rok u kome treba da isprazni poslovnu prostoriju. Taj rok ne može biti kraći od 30 dana. Računa se od dana primitka izjave o odustanku. Ako zakopoprimac ne preda prostoriju u roku u kojem je tražio zakupodavac, onda zakupodavac može ustati sa tužbom za predaju prostorija.

75

Kada treće lice kupi prostoriju, ne dira se u prava zakupoprimaca. Ako ne zahtijeva izvršenje sudskog naloga ili presude u roku od 60 dana kada je to pravo stekao, po proteku tog roka smatraće se da je prećutno obnovljen ugovor o zakupu poslovnih prostorija.

PREDAVAČ: Katarina Mandić 27.05.2007. godine

ZAKON O PROMETU NEPOKRETNOSTI – preuzet po članu 9. tačka 5. Ustava FBiH («Službene novine SRBiH», broj 38/78 i RBiH 18/94)

Po ovom zakonu ugovor na osnovu koga se prenosi pravo vlasništva na nekretninama mora biti sačinjen u pisanom obliku i potpisi ugovorača mora biti ovjereni u nadležnom sudu. (U PRAKSI OVO RADE NOTARI) Ugovor koji ne ispunjava naprijed navedene uvjete je ništav i ne proizvodi pravno dejstvo. Ustaje se sa tužbom za utvrđenje ništavosti. Pesuda ima deklarativan karakter.Ako nije moguća restitucija onda postoji obaveza davanje novčane naknade po cijenama u vrijeme presuđenja. Posljednji izmjenama Zakona iz 94. godine preuzeto je pravilo o kojem smo ranije govorilo tj da ugovor o prijenosu prava vlasništva na nekretninama mora biti sačinjen u pisanom obliku i potpisi ugovorača ovjereni u nadležnom sudu. Ovim zakonom određeno je da su punovažni ugovori:

1. zaključeni prije stupanja na snagu ovog zakona ako su sačinjeni u pisanom obliku ukoliko su ugovorne strane obveze iz ugovora ispunile u cijelosti ili u pretežnom dijelu ili

2. ukoliko su u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona izvršile ovjeru potpisa.

Pravila se primjenjuju na predmete zatečene u radu pred sudovima ako nije donesena I stepena presuda, odnosno ako je I stepena presuda ukinuta.

Kada se prenosi pravo vlasništva na zgradi, prenosi se i pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i zemljištu koje služi redovnoj upotrebi zgrade.Ovaj zakon govori i o pravu preče kupovine. Pravo preče kupovine ustanovljeno je u korist suvlasnika. Ako se namjerava prodati (građevinsko, poljoprivredno zemljište, šuma, šumsko zemljiše, stambena zgrada, poslovna....), prodavac koji želi da proda svoj suvlasnički dio dužan je da dostavi ponudu u pisanom obliku u kojoj mora navesti podatke o nepokretnosti i ZK oznakama kojim se utvrđuje identitet predmeta prodaje, navesti cijenu i druge uvjete prodaje. Ponudu mora dostaviti na pouzdan način (da ima dokaz, preporučeno).Ponuđeni je dužan da se oglasi u roku od 30 dana, a ako ne, smatraće se da ponudu ne prihvata. Po proteku tog roka prodavac može predmet prodaje prodati trećem licu pod istim uvjetima koji su sadržani u ponudi, a ne pod povoljnijim uvjetima. Ako proda po povoljnijim uvjetima ili ako uopće ponudu nije izvršio licu u čiju korist je konstituirano pravo preče kupovine, onda to lice može tražiti tužbom kod suda poništenje ugovora i ustupanje te nekretnine njemu pod uvjetima

76

pod kojima je prodaja izvršena trećem licu s tim da prilikom podnošenja tužbe mora deponirati kupovnu cijenu. OVAJ UGOVOR JE RUŠLJIV. Poništenje može tražiti i to u zakonu propisanim rokovima. Subjektivni rok 30 dana računa se od dana saznanja za prodaju i uvjete prodaje. Objektivni rok je godina dana od dana zaključenja ugovora. Ako propisusti ovaj rok od godinu dana, može mahati ušima.

ODRICANJE OD PRAVA VLASNIŠTVAVlasnik se može odreči prava vlasništva u korist općine. Izjavu o odricanju daje pred nadležnim organom općine. Onda se donosi rješenje i dostavlja se u ZK ured.

NIŠTAVOST PRAVNIH POSLOVA ZAKLJUČENIH NAKON 30.04.1991.Jednostrana izjava volje kao i drugi pravni poslovi zaključeni nakon 30.04.1991. kojim je vlasnik nekretnine pod dejstvom prinude, prevare i sile prenio pravo vlasništva na drugo fizičko ili pravno lice ne proizvode pravno dejstvo, odnosno takvi pravni poslovi su ništavi. Prema tome, ne predstavljaju pravni osnov za sticanje prava vlasništva. Ništavi su pravni poslovi na temelju kojih su treća lica stekla pravo vlasništva na nekretninama pod naprijed navedenim uvjetima i slijedom toga svi upisi u javne knjige izvršeni na temelju jednostranih izjava i pravnih poslova sa navedenim nedostacima ništavi su i ne proizvode pravno dejstvo.

77

ZAKON O AUTORSKOM PRAVU

Samo odredbe o pojmu i zaštiti.Autorsko djelo (pr Severina)– smatra se individualna, duhovna tvorevina iz oblasti književnosti, nauke, umjetnosti i drugih oblasti stvaralaštva bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja ako ovim zakonom nije nešto drugo propisano (pisana djela, knjige, brošure, književni tekstovi, članci, dramska, umjetnička djela).Autorska prava sadrže imovinsko pravo, pravna ovlašenja i autorska moralna prava (to su lična prava, lično-pravna ovlaštenja)Autorsko imovinsko pravo sadrži ovlaštenje autora na iskorištavanje djela. Autorsko djelo može da iskorištava i drugo lice ali samo po odobrenju autora. Za svako iskorištavanje autorskog djela od strane drugog lica autoru pripada pravo na naknadu.Autorska moralna prava sadrže neotuđiva i neprenosiva ovlaštenja autora i to da autor može odlučiti kada će i u kojoj formi njegovo djelo biti objavljeno (kada i koliko puta). On mora biti priznat i označen kao stvaralac djela pod svojim imenom, pod pseudonimom koji mora inicirati. On se može suprostaviti svakom deformisanju, ssakaćenju ili drugom mijenjanju njegovog djela i svakoj upotrebi djela koja bi vrijeđala njegovu čast i ugled.Autorom se smatra lice čije je ime i prezime ili pseudonim označen dok se suprotno ne dokaže.Razlozi zbog kojih se neko djelo objavljuje pod pseudonimom mogu biti lične i političke prirode.Ukoliko se radi o djelu u kojem autor nije poznat (označen pseudonimom), autorsko pravo pripada izdavaču djela.Autor djela može ugovorom ili testamentom prenijeti svoja autorska prava na fizička ili pravna lica, a ta lica stiču status nosioca autorskog prava.Prenošenje autorskog prava moguće je nasljeđivanjem na određeni krug lica propisan zakonom.Pravo autora na iskorištavanje djela može se u potpunosti ili djelimično uz naknadu ili bez naknade prenijeti na pojedince ili na pravna lica za vrijeme trajanja autorskog prava ili za određeno vrijeme.Lice na koje je prenešeno pravo iskorištavanja autorskog djela ne može to pravo prenositi na treća lica bez saglasnoti autora ako ugovorom nije drugačije određeno.Lice na koje je preneseno autorsko pravo, odnosno iskorištavanje autorskog djela, nije ovlašteno da prilikom korištenja unosi u autorsko djelo bilo kakve izmjene.Svoja prava iskorištavanja djela autor prenosi autorskim ugovorom. Autorski ugovori moraju biti zaključeni u pisanoj formi. Autorski ugovor koji nije zaključen u pisanom obliku ne proizvodi pravno dejstvo.Predmet autorskog ugovora može biti i djelo koje još nije stvoreno, dovršeno. Ništav je autroski ugovor kojim autor prenosi prava iskorištavanja svih svojih budućih djela.Dužnost autora je da se za vrijeme trajanja autorskog ugovora uzdržava od postupaka koji bi korisnika ometali u vršenju prenesenog autorskog prava.U slučaju zakonskog nasljeđivanja, autroska imovinska prava nasljeđuju samo njegova djeca, bračni drug i roditelji. Ukoliko nema nasljednika, autorska imovinska prava postaju državno vlasništvo. Prije smrti autora, autorska moralna prava mogu vršiti i organizacije autora npr. Savezi književnika, filmskih radnika itd.

78

Takvu zaštitu mogu preuzeti i akademije nauka, odnosno umjetnosti o prestanku autorskih prava autora oni su garanti da štiteći autorska moralna prava autora ujedno štite i javni interes.

ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVALice čije je autorsko pravo ili srodno pravo povrijeđeno može zahtijevati zaštitu tog prava kao i naknadu štete predviđene zakonom po pravilima obligacionog prava. Autoru pripada pravo na naknadu nematareijalne i materijalne štete zavisno od vrste povrede i postavljenog zahtjeva. Jednako su zaštićena imovinska i moralna prava. Do povrede može doći ako se autorsko djelo iskorištava bez dozvole autora ili suprotno odredbama ugovora ako se vrijeđaju moralna prava autora time što se ne označi njegovo ime i prezime ili što se djelo iskorištava na način kojim se vrijeđa čast i ugled autora i djelo deformiše, izmijeni...Zaštitu svojih prava autor može tražiti kod suda.Pravo na zaštitu imaju pored autora, koautori, njihovi nasljednici, nosioci autorskog prava i organizacija kojima je autor pripadao. Sva ova lica su aktivno legitimirana za podnošenje tužbe kod suda za zaštitu autorskih prava. Pored zaštite autorskih imovinskih i moralnih prava ovlaštene osobe mogu tražiti i naknadu štete koja ima je prouzrokovana povredom autorskih prava. Postupak se pokreće podnošenjem tužbe kod suda. Sud zavisno od postavljenog tužbenog zahtjeva nakon provedenog postupka i utvrđenja pravno relevantnih činjenica može donijeti presudu, odnosno odrediti naknadu štete tužitelju koja predstavlja satisfakciju za učinjenu povredu autorskog prava. Može naložiti tuženom zabranu nanošenja daljih povreda autorskih prava ili da se presuda objavi o trošku tuženog, da se unište predmeti kojima je nanesena povreda autorskog prava. Na zahtjev autora, sud može tokom postupka odrediti privremene mjere kojim će se narediti da se privremeno oduzmu ili isključe iz prometa predmeti, odnosno da se zabrani nastavljanje započetih radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda autorskog prava.Predmeti koji se oduzimaju ili isključuju iz prometa mogu biti knjige, djela likovne umjetnosti, kopije, fotografije, trake, a radnje koje se zabranjuju mogu se odnositi na zabranu prikazivanja.Posebno je regulisano pitanje prava na naknadu lica zbog iskorištavanja djela zbog imena i prezimena (izdavač ne objavi ime autora). Može tražiti naknadu štete koju je pretrpio i zahtijevati naknadno objavljivanje autorovog imena i prezimena uz zabranu ponavljanja takve povrede. U ovakvoj pravnoj situaciji tuženi je lice koje je javno iskorištavalo autorovo djelo bez označavanja njegovog imena i prezimena.Lice čije je autorsko pravo povrijeđeno može zahtijevati isplatu naknade kako po pravilima o prouzrokovanju štete, tako i po pravilima o sticanju bez osnova.

79

ZAKON O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA

Šta su zemljišne knjige To su knjige u koje se upisuju svi pravni odnosi povodom nepokretnosti. Ova evidencija se vodi kod zemljišnoknjižnih ureda općinskih sudova. Osnovana je po propisima donesenim 1930. godine. Zemljišne knjige čine glavna knjiga, zbirka isprava i registri.Glavna knjiga je zbir zemljišnoknjižnih uložaka jedne katastarske općine.Zemljišnoknjižni ulošci su dijelovi glavne knjige koji čine pojedine listove te knjige i obuhvataju jedno zemljišno-knjižno tijelo. Zemljišno-knjižno tijelo je ukupnost nepokretnosti jednog vlasnika ili više vlasnika – suvlasnika koji se nalaze u istoj katastarskoj općini tako da čine jedno pravno jedinstvo.Svako zemljišno-knjižno tijelo ima svoj poseban zemljišno-knjižni uložak sa posebnim brojem. Čine ga:

1. posjedovnica ili popisni list A, 2. vlastovnica - vlasnički list B i3. teretovnica – teretni list C.

Katastarsku općinu čini određena teritorija u koju se upisuju zemljišta i zgrade jednog ili više naselja, a sastoji se iz skupa više katastarskih čestica.U list A upisuju se nepokretnosti sa podacima koji označavaju broj katastarske čestice, popis nepokretnosti (oranica, šuma, zgrada, dvorište), površina nepokretnosti i eventualne promjene kao što su opisi katastarskih čestica u drugi zemljišno-knjižni uložak.List B sadrži evidenciju pojedinih prava i njihovih titulara (pravo vlasništva, pravo služnosti sa podacima kome to pravo pripada. U ovaj list se unose i podaci o pravnom osnovu po kome je neko lice steklo odgovarajuće pravo (ugovor o prodaji) sa naznakom kada je ugovor zaključen i ovjeren. U ovaj list se upisu i drugi podaci vezani za ograničenja raspolaganja s obzirom na ličnost upisnika vlasništva.List C – u taj list se upisuju pravo zaloge (hipoteka) pravo stvarnih služnosti, pravo preče kupovine, otkupa, prekupa itd.Zbirka isprava je skup isprava (ugovora, sudskih i drugih odluka) na osnovu kojih su izvršeni upisi u zemljišnoj knjizi kako bi se mogla kontrolirati ispravnost tih upisa.RegistreČine pomoćne knjige koje omogućavaju lakše pronalaženje odgovarajućih podataka (registar čestica parcela, abecedni imenik – on sadrži spisak lica titulara ZK prava sa oznakom ZK uloška u kome su ta lica upisana u ZK.

VRSTE UPISA1. Uknjižba2. Predbilježba

80

3. Zabilježba

Uknjižba intabulacioJe konačan upis sticanja, prijenosa ili prestanka nekog zemljišno-knjižnog prava. Predmetom uknjižbe mogu biti stvarna prava, realni tereti i neka obligaciona prava.

PredbilježbaJe uslovni upis koji ima privremeni karakter upisa, sticanja, prijenosa i prestanka zemljišno-knjižnog prava.Tako će se u predbilježbi upisati da ugovor, odnosno, njegovi potpisi nisu ovjereni.

ZabilježbaJe upis informativnog karaktera radi publikovanja važnih ličnih odnosa u pogledu ograničenja, raspolaganja i upravljanja nekretninom (stavljanje nekog pod starateljstvo, produženje roditeljskog prava, oduzimanje poslovne sposobnosti, red prvenstva otuđivanja, postojanje nekog spora). Ako treća lica mogu da steknu prava, ne mogu se kasnije pozivati na to danisu znali.

Sve vrste upisa se vrše na osnovu rješenja ZK ureda općinskog suda kood kojeg se vode knjige i na osnovu odluke donesene u parničnom, vanparničnom, izvršnom i krivičnom postupku. Taj upis se vrši na molbu osobe u kojoj treba navesti kakav upis traži sa podacima o nekretninama i isprave na osnovu kojih traži upis. Uz molbu mora priložiti te isprave.

NAČELAOsnovna načela zemljišnoknjižnih prava jesu:

1. Načelo javnosti2. Načelo upisa3. Načelo pouzdanja u zemljišne knjige4. Načelo prioriteta5. Načelo legaliteta

NAČELO JAVNOSTIZemljišne knjige su javne knjige o nepokretnostima i svakome je dozvoljeno da ih razgleda. Prema tome, nitko se ne može pozivati na nepoznavanje onog što je upisano u ZK. Ovo načelo je jako značajno jer se ljudi pozivaju da su u zabludi i da nisu znali. Ovo načelo omogućava da se stranke ne pozivaju na zabludu.

NAČELO UPISAPrema ovom načelu zemljišnoknjižno pravo može se steči, prenijeti i prestati upisom u ZK. Ovo je važno za derivativno sticanje prava vlasništva. Neka prava se mogu steči i na originaran način (pr pravo vlasništva i stvarne služnosti), pa je moguće da je neko lice upisano kao nosilac prava vlasništva u ZK, a da je drugo lice stvarni vlasnik. On je stvarni, ali vanknjižni vlasnik tog prava (dosjelošću se stiče pravo vlasništva istekom zadnjeg dana roka propisanog zakonom za sticanje prava vlasništva, pa je prema tome tim danom prestalo pravo vlasništva licu upisanom u ZK).

NAČELO POUZDANJA

81

Sve što je upisano u ZK u pravilu se smatra pravilnim i potpunim. Ovo pravilo nije primjenjivo kada postoji nesklad između zemljišnoknjižnog stanja i faktičkog stanja. Ovo načelo se ne odnosi ni na površinu k.č., jer ZK ne garantiraju istinitost tih podataka.

NAČELO PRIORITETAJače pravo ima onaj ko je ranije upisan. Prioritet se računa po vremenu prijema molbe za upis u zemljišnoknižnom uredu. Na molbi se osim datuma prijema bilježi i čas kada je molba primljena. Ako su istog dana primljene dvije molbe, za upis istih nekretnina prva molba koja je dospjela u ured uvažit će se, a druga odbiti.

NEČELO LEGALITETATo znači da se upis može dozvoliti na osnovu isprave iz koje se može jasno zaključiti, odnosno, vidjeti da se radi o punopravnom pravnom osnovu i ako je zahtjev, odnosno sadržaj za upis u skladu sa zemljišnoknjižnim stanjem. Ovlaštena lica u zemljišnoknjižnom uredu dužna su provjeriti da li postoje neke zapreke zbog kojih upis ne bi bio dozvoljen. Uknjižba se može vršiti (ona je konačan upis) na temelju punovažnog pravnog osnova (ugovor o prodaji, zamjeni, darivanju-poklonu, sudska odluka i odluka organa uprava). Uknjižba bez pravnog osnova ne proizvodi pravno dejstvo i može se tražiti brisnaje tako izvršenog upisa.

Molbu za upis podnosi lice koje je steklo pravo na upis. Prema licu koje je upisano kao ZK vlasnik ili suvlasnik. Uz molbu se prilaže isprava koja može poslužiti kao pravni osnov za upis, odnosno prijepis sa jedne osobe na drugu. Svaki ugovor na osnovu koga se vrši prenos prava vlasništva, bilo da se radi o poklonu, zamjeni itd mora da sadrži klauzulu intabulandi, a to je saglasnost ranijeg vlasnika da je suglasan da se izvrši prijenos vlasništva sa njega na novog vlasnik (kupca...) Bez ove klauzule se ne može vršiti upis u ZK.

Pored ZK, nadležni organi općine vode katastarsku evidenciju. Svrha ove evidencije je ostvarenej tehničkih, ekonomskih, poreskih, statističkih ciljeva, izrada ZK, oporezivanje prihoda ostvarenih na nekretninama itd. U katastar se upisuju posjednici, a u ZK prava vlasništva. I u ZK postoje katastarske općine, nekretnine sa oznakama parcela. Ovi podaci se upisuju u ZK u A listu, a u katastru u posjedovnom licu. Katastar također posjeduje registar radi lakšeg snalaženja u podacima sadržanim u katastarskoj evidenciji. Postupak po kome se za upis i promjene u posjedovnom evidenciji katastra vrše se po pravilima upravnog postupka.Katastra se sastoji od planova i katastarskih operata.Katastraski planovi sadrže podatke o polažaju i obliku zemljišta i objekata na tom zemljištu koji pripadaju jednoj katastarskoj općini. Katastarski operat čini zbirka popisa i pregleda koji sadrže podatke o površini parcele, plodnosti, kvalitetu, bonitetu, klasi, katastarskom prihodu i posjednicima. Osnovna jedinica u katastru je katastarska parcela. To je dio zemljišta koji pripada jednom posdjedniku. K.č. su označene brojem, a kad dođe do cijepanja, podjele parcela, onda ona, pored glavnog brojadobiva još i podbroj, a on počinje od 1 pa nadalje. Prema tome ako se jedna parcela cijepa na 5 dijelova, onda će ona biti 100/5.

Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (27/97) propisano je da se pravo vlasništva na stanu stiče nakon zaključenog punovažog ugovora o prodaji stana upisom u ZK. Ukoliko je kupac stana ugovorio obračunsku otplatu cijene stana, pravo upisa u ZK stiče se danom otplate prvog obroka (ovo je izuzetak). Ukoliko stan nije upisan u ZK, pravo vlasništva na

82

stanu se stiče polaganjem ugovora o kupoprodaji ZK uredu na čijem području se nalazi stan i upisom u knjigu položenih ugovora (KPU) koju osniva sud.

PREDAVAČ: Katarina Mandić 02.06.2007. godine

ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA (ZOO)

NAČELA

NAČELO SAVJESNOSTI I POŠTENJAUčesnici u zasnivanju obligaciono-pravnih odnosa i u ostvarenju i prava i obveza iz tih odnosa dužni su se pridržavati načela savjesnosti i poštenja i u pravnom prometu postupati sukladno dobrim poslovnim običajima. ZOO predviđa odgovornost za naknadu štete ako ta šteta nastane vezano za povredu ovog načela. Zakon također predviđa odgovornost za naknadu štete po osnovu pravičnosti i kod odgovornosti za drugog. U slučaju za štetu koju je prouzrokovalo maloljetno lice koje nije za nju odgovorno, znači lice nesposobno za rasuđivanje, a naknada se ne može dobiti od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor nad njim, sud može kad to pravičnost zahtijeva vodeći posebno računa o materijalnom stanju štetnika i oštećenog, obvezati štetnika da naknadi štetu u potpunosti ili djelimično. Ovo je ujedno i jedan od načina za nkanadu štete. (pr kad je štetnik izuzetno lošeg materijalnog stanja, a štetnik maloljetno lice izuzetno dobro situirano, lice koje vodi nadzor nad njim lošeg materijalnog stanja, onda se cijene te okolnosti i odgovara štetnik jer je dobro stojeći – ovo je izuzetak).

NAČELO SLOBODE UREĐENJA OBLIGACIONIH ODNOSAUčesnici u prometu slobodno uređuju obligacione odnose. Ta sloboda je ograničena time što zakon propisuje da se ti odnosi ne mogu uređivati suprotno ustavnom uređenju, načelima društevnog uređenja, prinudnim propisiama i moralu društva. Ugovorom se ne može urediti da se čini ili ne čini ono što je zakonom zabranjeno, to je kada je predmet obveze nedopušten. Npr ugovorom se ne može odrediti duže ili kraće vrijeme zastarjelosti od vremena propisanog zakonom ili da zastarjelost neće teči neko vrijeme (u članu 364. ZOO izričito je to rečeno)Kakav osnov mora biti – dopušten – kod uređenja obligacionih odnosa. Svaka od ugovornih obveza mora imati dopušten pravni osnov. Osnov je nedopušten ako je suprotan ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima i moralu društva. Pretpostavlja se da obveza ima osnov iako on nije izričito izražen. Osnov uvijek predstavlja pravni cilj kojem stranke teže i on je uvijek isti kod iste vrste ugovora. Posljedica povrede ovog može biti ništavost i to bi moglo uticati na odluku jedne strane da zaključi ugovor – uvijek se cijeni savjesnost ugovarača. Nekada će ista posljedica prouzrokovati ništvost, a nekada rušljivost.

NAČELO EKVIVALENTNOSTI – NAČELO JEDNAKIH VRIJEDNOSTI DAVANJAPrimjena ovog načela vezana je za dvostrane teretne ugovore, dakle ugovore iz kojih nastaju uzajamne obveze kao izvor saglasnosti volja stranaka. Princip ekvivalencije, odnosno imovinske ravnoteže u uzajamnim davanjima zaštićen je u obligacionom pravu različitim pravnim sredstvima (pr pravila o odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke, pravila o prekomjernom oštećenju i zabrana zelenaških ugovora, pravila o raskidu i izmjeni ugovora zbog promijenjenim

83

okolnosti). Sva ova pravila inspirirana su naporom da se pod određenim uvjetima pruži zaštita oštećenoj strani , dakle strane čija se prestacija nalazi u određenom stepenu disproporcije prema prestaciji druge strane. Kod odgovornosti za materijalne nedostatke načelo jednake vrijednosti uzajamnih davanja narušeno je zbog manje vrijednosti stvari koje ima zbog prisustva nekog fizičkog nedostatka stvari. Eklatantan primjer zaštite vrijednosti uzajamnih davanja su odredbe posvećene prekomjernom oštećenju i zabrani zaključenja zelenaškog ugovora. Ovo načelo je jedno od osnovnih načela dvostranih ugovora. Međutim, svaka povreda ovog načela ne proizvodi iste posljedice (nekada će biti ništavost, nekada rušljivost...). Zbog oštećenja može doći i nakon zaključenja ugovora tijekom njegovog ispunjenja. Npr zbog promjene okolnosti potane otežano ispunjenje obveze iz ugovora za jednu stranu u toj mjeri da je očigledno da bi po općem mišljenju bilo nepravično ugovor održati na snazi. U takvoj pavnoj situaciji moguć je raskid ugovora.

NAČELO ZABRANE ZLOUPOTREBE PRAVAZabranjeno je vršenje prava iz obveznih odnosa suprotno cilju zbog koga je ustanovljeno ili priznato. Realizacijom prava ne smije se drugi ometatiu njegovom pravu i time nanositi štetu.

NAČELO ZABRANE ISKORIŠTAVANJA MONOPOLSKOG POLOŽAJAPrema ovom načelo zabranjeno je iskorištavanje monopolskog položaja kojim se stiču materijalne i druge koristi koje se ne temelje na radu i stvaraju neravnopravan odnos u poslovanju.

NAČELO ZABRANE PROUROKOVANJA ŠTETEUčesnici u obveznopravnim odnosima dužni su postupati na način kojim se drugom učesniku ne nanosi šteta, odnosno, ne prouzrokuje šteta. Prema tome, dužni su se suzdržati od svih postupaka kojim bi se drugom učesniku nanijeti šteta.

NAČELO DUŽNOSTI ISPUNJENJA OBVEZEUčesnici u obveznopravnim odnosima dužni su ispuniti preuzete obveze u cijelosti na ugovoreni način i ugovoreno vrijeme. Ugovor se mora poštovati u cijelosti jer je on zakon za ugovorne strane. Ako jedna strana ne ispuni preuzetu obvezu u cijelosti i na ugovoreni način, pa time drugoj strani nanese štetu, dužna je tu štetu naknaditi. Ovo propuštanje može imati za posljedicu raskid ugovora zbog ispunjenja preuzete obveze. Pri ispunjenju obveza učesnici obligacionopravnih odnosa dužni su se ponašati sa pažnjom dobrog domaćina, dobrog privrednika ili sa povećanom pažnjom, pažnjom dobrog stručnjaka. Pažnja dobrog privrednika je pravni standard koji se odnosi na pravna lica i vršioce samostalnih djelatnosti kao učesnika u pravnom prometu.Pažnja dobrog stručnjaka, profesionalca, jeste pojačana pažnja koja se zahtijeva od stručnih lica koja se profesionalno bave određenom djelatnošću.Pažnja dobrog domaćina se odnosi na pravni standard građana.

IZVORI OBLIGACIONO-PRAVNIH ODNOSA

UGOVORITo je dvostrano-pravni posao kojim se zasnivaju obligaciono-pravni odnosi kojim se jedna strana, u pravilu – dužnik, obvezuje drugoj strani – povjeriocu izvršiti određenu činidbu ili se obje strane

84

obvezuju na vršenje činidbe. Zaključuje se saglasnošću volja ugovarača u cilju postizanja određenih pravnih učinaka (pr kada kupac ili poklonoprimac steknu pravo vlasništva na prodatoj, odnosno, poklonjenoj stvari).Ugovori mogu biti jednostranoobvezni, dvostranoobvezni, teretni, dobročini, naplatni, konsezualni, realni, aleatorni.Zakon ne propisuje formu ugovora, u pravilu su neformalni, izuzetno je forma potrebna ukoliko je zakonom određena forma ili ako su stranke formu ugovorile. Značaj forme - pitanjeAko je forma zakonom propisana, a ugovor nije sačinjen u zakonom propisanoj formi, takav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo, a to znači kao da nije zaključen, posljedice su ništave.Ako je forma ugovorena, pa nisu ispoštovale taj dogovor, ali su cijelosti ispunile preuzete obveze ugovorom, takav ugovor konvalidiran, ostaje na pravnoj snazi jer su ispunile obvezu.Ako je u pitanju zakonska forma, onda je ugovor ništav bez obzira je li ispunjena obveza i primjenjuje se pravilo restitucije – vraćanja ako je moguće, a ako nije moguće vratiti dato onda se naknada vrši prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

PRETPOSTAVKE ZAKLJUČENJA UGOVORA I KADA JE UGOVOR ZAKLJUČENUgovor je zaključen kada su se ugovorne strane sagasile o bitnim sastojcima ugovora. Znači, pretpostavke za zaključenje punovažnog ugovoru su:

1. saglasnost volja ugovornih strana o bitnim elementima ugovora2. da je predmet obveze moguć, dopušten, određen i odrediv (kumulativno)

Predmet je činidba određenog pozitivnog ili negativnog ponašanja dužnika. Pozitivne činidbe mogu se sastojati u nekom davanju (npr kod ugovora o prodaji, prodavac je dužan kupcu predati stvar), činidbi (kod ugovora o djelu). To je dužnost jedne strane da izvrši neki posao – pozitivne činidbe.Negativne činidbe se mogu sastojati u nekom nečinjenju, kad je dužnik dužan da nešto ne učini, odnosno propusti, što bi imao pravo učiniti (npr da ne učestvuje na javnoj dražbi).

3. da postoji cilj, svrha, razlog ugovorne obveze i da je ta osnova dopuštena4. sposobnost za zaključenje

Poslovna sposobnost - fizička lica stiču sa navršenih 18 godina života pod pretpostavkom da je takvo lice duševno zdravo. Lice starije od 15 godina djelomično je poslovno sposobno i može zaključiti punovažan ugovor o radu i slobodno raspolagati svojom zaradom.Lice starije od 16 godina koje je zaključilo brak sa odobrenjem suda, također može zaključiti punovažan ugovor jer je time stekao poslovnu sposobnost.Pravna lica tu sposobnost stiču upisom u javni registar.

Kod izjeve volje zahtijeva se da ugovorne strane izraze saglasnost o bitnim sastojcima ugovora. Svaki ugovor ima posebne bitne sastojke (pr kod kupoprodajnog npr predmet i cijena).Izjava volje se može dati dogovorom (rukovanjem, kimanjem glave, šutnjom zavisi – nekad da, nekad ne), zavisno od vrste ugovora.

PONUDA – iz privrede pitajuIzjava volje sadrži ponudu i prihvatanje.

85

Ponuda je prijedlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu koja sadrži sve bitne elemente ugovora, tako da bi se njenim prihvatanjem mogao zaključiti. Bitni elementi se odnosi na važnost ugovora, a sporedni ne.Izlaganje volje za označenje cijene smatra se kao ponuda. Kada ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu, sadržina prihvata mora u cijelosti da odgovoara sadržini ponude, da je prihvat stigao ponudiocu blagovremeno i da je učinjen u formu, u obliku koji zakon propisuje za određeni ugovor.Pod prihvatom se smatra i kada ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu ili učini neku drugu radnju koja se može smatrati izjavom o prihvatanju.Kada su u neposrednoj blizini ponuđač ili ponudilac, ili se šalje ponuda tel, fax, smatra se da je ponuda odbijena ukoliko nije prihvaćena bez odlaganja, a to znači odmah.Ako ponuđeni prihvaća ponudu koju u nečemu mijenja i dopunjuje, smatra se da je ponudu odbio i da je učinio drugu ponudu suprotnoj strani (onda se on javlja u ulozi ponuđača).Šutnja ne znači prihvaćanje. Međutim, ako su ponudilac i ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi u pogledu određene robe, šutnaja ponuđenom smatraće se prihvatom ponude ukoliko ponuda nije odmah ili u ostavljenom roku odbijena.

MANE VOLJE - privredaNa punovažnost ugovora imaju uticaja i mane volje.

1. Prijetnja2. Bitna zabluda3. Prevara (pročitati o ovome u zakonu)4. Nesporazum5. Prividan (fiktivan) ugovor

Prijetnja, bitna zabluda i prevara čine ugovor rušljivim, pa druga strana može tražiti da se takav ugovor poništi – kod rušljivih – tužba za poništenje ugovora. Subjektivni rok 1 godina od saznanja, a objektivni 3 godine od zaključenja ugovora. Ukoliko niko ne pobija ovaj u govor u zakonom određenim rokovima, ugovor ostaje na snazi (meni - kod ništavih – tužba za utvrđivanje ništavosti). Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, ili drugo dobro ugovorne strane.

Pravna sposobnost se stiče rođenjem, a poslovna ono što smo naprijed rekli.Pravna sposobnost pravnog lica je sposobnost biti pravni subjekt, odnosno biti nosilac prava i obveza.Poslovna sposobnost omogućuje pravnom licu da u okviru svoje djelatnosti zaključuje ugovor (dalje – zastupanje itd).

Realni ugovori se odnose na predaju stvari (odnose se samo na pokretne stvari) i postaju punovažni kada se stvar preda, a konsezualni treba saglasnost volja i postaju punovažni kada je zadovoljena forma ugovora.

Nesporazum i fiktivni ugovor, u takvoj pravnoj situaciji ugovor ne proizvodi pravno dejstvo. Ne može se tražiti poništenje nečeg što ne postoji.

86

PREDAVAČ: Katarina Mandić03.06.2007.

Sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na ništavost. Ko je aktivno legitimirani – osoba na čiju štetu je ugovor zaključen.Rušljiv ugovor – strana može tražiti poništenje ugovora – a tužbu može podnijeti u zakonom propisanim rokovima. Postoji subjektivni i objektivni. Subjektivni rok je od momenta saznanja za razloge rušljivosti godina dana. A objektivni 3 godine od dana zaključenja ugovora. Ukoliko niti jedna strana ne pobija ugovor u ovim rokovima, po proteku roka od 3 godine, ugovor ostaje na snazi. Lice koje nije imalo potpunu poslovnu sposobnost može u roku od 3 mjeseca nakon punoljetstva tražiti poništenje.

ZASTUPANJEUgovor i drugi pravni posao može se zaključiti, odnosno preduzeti preko zastupnika. Ovlašćenje za zastupanje zasniva se na zakonu (pr zakonom o privrednim društvima određeno je da direktor zastupa društvo, a porodičnim zakonom da roditelj zastupa maloljetno dijete.) Ovdje se radi o zakonskom zastupanju.Ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica u granicama svojih ovlašćenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.Zastupnik može ovlašćenje prenijeti i na drugog ukoliko ga je na to ovlastio zastupani ili ako to dozvoljava zakon (zakon o advokaturi predviđa i takvu mogućnost da jedan advokat kojeg je on odrediti zastupa ga). Kada zastupnik prekorači granice ovlašćenja pravilo je da ugovor ne proizvodi pravno dejstvo u odnosu na zastupanog. Zastupani je u obvezi samo ako naknadno odobri to prekoračenje. Zastupani treba naknadno ovlaštenje dati u roku koji mu je potreban da taj ugovor razmotri. Ako po proteku tog roka, zastupani nije reagirao, nije se izjašnjavao, šutnja zastupanog smatra se odbijanjem odobrenja. Ako je zastupani odbio dati odobrenje i u vezi s tim odbijanjem,druga strana trpi štetne posljedice, za štetu su solidarno odgovorni zastupnik i zastupani.Uvjet za ostvarenje naknade štete je da je druga ugovorna strana bila savjesna, tj da nije znala, niti je morala znati za prekoračenje ovlašćenja.

PUNOMOĆPunomoć je ovlaštenje za zastupanje koja se može temeljiti na jednostranom pravnom poslu ili na ugovoru o punomoćstvu.U pravilu je ugovor o punomoćstvu neformalnog karaktera. Punomoć mora imati odgovarajuću formu ako se odnosi na zaključenje zakonom predviđenih formalnih ugovora (ugovor o prometu nepokretnosti).Zastupnik može poduzimati samo one poslove za koje je ovlašten.

87

VRSTE PUNOMOĆIMože biti:

1. opća (generalna), 2. posebna (specijalna) i 3. vanredna.

Opća punomoć se odnosi na preduzimanje svih pravnih radnji kojese odnose na redovno poslovanje.Posebna punomoć se izdaje za poslove koji prelaze okvir redovnog upravljanja (otuđenje i raspolaganje dobrima vlastodavca).Vanredna punomoć se izdaje u situaciji kada posao za poslodavca ima poseban ekonomski značaj (npr preuzimanje mjenične obveze, zaključenje ugovora o jemstvu, poravnjanju ....).

Vlastodavac može opozvati ili sužiti punomoć. Ako je time povrijeđen ugovor o nalogu, ugovor o djelu ili neki drugi ugovor između vlastodavca i punomoćnika tada punomoćniku pripada pravo na naknadu štete koja je nastala opozivom ili suženjem punomoći.Pravni posao koji je punomoćnik zaključio nakon suženja ili opoziva punomoći pravno je valjan ako druga strana nije znala, niti je morala znati za opozivnaje ili suženje punomoći, zanči ako je bila savjesna.Ukoliko je vlastodavac zaključenjem ugovora pretrpio štetu, pripada mu pravo na naknadu štete od punomoćnika.

Pored ovih punomoći, postoji i poslovna punomoć. Poslovnu punomoć može izdati privredno društvo ili drugo pravno lice za zaključenje ugovora i vršenje drugih poslova uobičajenih u obavljanju njihove poslovne djelatnosti. Poslovna punomoć ima karakter generalne punomoći ukoliko ovlaštenja punomoćnika nisu ograničena. Punomoćnik bez specijalne punomoći ne može otuđiti ili opteretiti nekretnine, preuzeti mjeničnu obvezu ili voditi spor. Ova pravila se odnose i na punomoć koju izdaje imalac radnje, trgovine.Trgovački putnik ima ovlaštenje posredovanja i nastojanja pronalaženja kupaca, prikupljanja naredbi, dakle vrši sve pripreme za zaključenje ugovora. On nema pravo da zaključuje ugovor, naplati cijenu, vrši prodaju n a kredit. Prema tome, trgovački putnik ima samo ovlaštenje na posredovanje da bi došlo do zaključenja ugovora koji će sklopiti njegov poslodavac.

ZNAČAJ FORME ZA PUNOVAŽNOST UGOVORA – ovo smo ranije radiliPravilo je da su ugovori neformalni. Može se zakonom propisati i mogu se saglasiti oko forme.

KAPARA - SREDSTVO ZA OBEZBJEĐENJE UGOVORAKapara je određena imovinska virjednost, najčešće novac, koji jedan ugovarač daje drugom prilikom zaključenja ugovora kao znak da je ugovor zaključen. Primalac kapare stiče pravo vlasništva na primljenom novcu ili drugoj imovinskoj vrijednosti.Svrha kapare – znak da je ugovor zaključen i osigurava izvršenje ugovora. U pravilu se uračunava u cijenu.Ako jedna strana ne izvrši ugovor i neizvršenje se može staviti na njen teret tada kapara stupa na dejstvo, zavisno od otga ko je kriv. Ako je za neizvršenje ugovora kriv davala kapare, primalac kapare ima pravo da raskine ugovor i zadrži primljenu kaparu ili umjesto toga da traži izvršenje ugovora i naknadu štete zbog zakašnjenja u izvršenju.

88

Ako je za neizvršenje ugovora kriv primalac kapare, davalac kapare ima pravo da zahtijeva raskid ugovora i vraćanje kapare u dvostrukom iznosu ili umjesto toga da traži izvršenje ugovoa i naknadu štete koju je pretrpio. Ova prava su utvrđena u korist strane koja je nevina.Ako je kapara pretjerano visoka, postoji mogućnost da se na zahtjev stranke svede na razumnu mjeru. Legitimisani je onaj koji je dužan da plati.O kapari se može zaključiti poseban ugovor, ali se o njoj naznači u ugovoru.

ODUSTANICAI to je jedno od sredstava obezbjeđenja. To je iznos novca koji se koristi za slučaj raskida ugovora. Odustanicu je dužan platiti ugovarač koji raskida ugovor. Pravo na raskid ugovora uz plaćanje odustanice ograničeno je vremenski ugovorom, a ako to nije ugovoreno, onda ovakva obveza dospijeva vremenom kada dospijeva i obveza iz ugovora.Ona strana koja koristi ovo sredstvo, odustanicu, dužna je istovremeno prilikom davanaj izjave da odustaje od ugovora isplatiti ugovorenu odustanicu.

PREDUGOVORTo je izjava volja ugovornih strana kojom se preuzima obveza da se kasnije zaključi ugovor. Prema tome, iz predugovora proizlazi samo obveza na zaključenje ugovora time da će sklopljeni ugovor imati određene činidbe. Taj ugovor mora da sadrži sve one bitne elemente koji će se kasnije zaključiti. U predugovoru se u pravilu određuje rok u kome će se zaključiti glavni ugovor.Ukoliko taj rok nije određen, uzima se da se ugovor mora zaključiti u roku od 6 mjeseci. Ako jedna od ugovornih strana ne zaključi ugovor, druga strana može tražiti da ju sud obveže na zaključenje glavnog ugovora. U tom zahtjevu treba navesti da se obveži tuženi na zaključenje ugovora, a ako ne postupi po tom, onda ta presuda (izreka) zamjenjuje ugovor (u užbi se mora sve navesti).Zaključenje glavnog ugovora može se tražiti u roku od 6 mjeseci od isteka roka u kome je bilo predviđeno zaključenje ugovora, a ako taj rok nije bio određen, onda u roku od 6 mjeseci od dana kada je po prirodi stvari trebalo da se zaključi glavni ugovor.Predugovor mora biti zaključen u formi koja je predviđena za glavni ugovor.Ukoliko su se od vremena zaključenja predugovora prilike tako izmijenile da predugovor ne bi bio ni zaključen da su takve okolnosti bile u času zaključenja ugovora.

USTUPANJE UGOVORARadi se o pravnom poslu koji jedna ugovorna strana - ustupilac, ustupa ugovor trećem licu – primaocu, tako da to treće lice postaje ugovorna strana sa svim pravima i obvezama koje je imao ustupilac kao ugoovarač. Uvijek se radi o dvostrano tertenim ugovorima jer je ustupanje samo moguće kod dvostrano teretnih kood kojih svaka ugovoran strana ima istovremeno i prava i obveze. Ovo prenošenje nije moguće kod strogo ličnih obveza. Za punovažnost ustupanja potreban je pristanak druge ugovorne strane na prenošenje ugovora i da se zaključi ugovor između ustupioca i primaoca o ustupanju ugovora. Ovaj ugovor o prenosu mora biti zaključen u formi propisanoj za ugovor koji se ustupa.Ustupilac garantuje samo da je ustupljeni ugovor pravno valjan, a ne garantira da će se u novom odnosu ispuniti obveza.

89

ZELENAŠKI UGOVORJe dvostrano obvezni teretni ugovor kojim jedna ugovorna strana ugovara za sebe ili za treće lice očigledno nesrazmjernu imovinsku korist zloupotrebljavajući stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost druge ugovorne strane.Ovakav ugovor je ništav i za njega vrijede sva ona pravila o kojima smo govorili kod ništavih pravnih poslova.

RASKID UGOVORAUgovorne strane mogu uvijek sporazumno raskinuti ugovor. Ugovor se može i jednostrano raskinuti ako za to postoje zakonom propisani uvjeti:

1. zbog neispunjenja2. zbog postojanja materijalnih i pravnih nedostataka na stvari3. kada su ugovorne strane odustanicom...4. zbog prekomjernog oštećenja kao i drugim slučajevima koji su zakonom propisani.

RASKID ZBOG NEISPUNJENJADa bi se iz ovog razloga mogao tražiti raskid pretpostavlja se da ugovor nije ispunjen ili nije ispunjen na zakonom ugovoreni način. Da bi se mogao zahtijevati raskid po ovom pravnom osnovu potrebno je drugom ugovaraču ostaviti naknadni rok za ispunjenje. Ako se radi o fiksnom ugovoru (bitni element tog ugovora je ispunjenje obveze u određenom roku) a dužnik ne ispuni svoju obvezu u ugovorenom roku, ugovor se raskida po samom zakonu istekom tog roka.Ako povjerilac ima interes da održi ugovor može obavijestiti dužnika da mu daje mogućnost da ispuni ugovornu obvezu. Tu obavijest mora dostaviti odmah po isteku roka uz upozorenje da dužnik u razumnom roku ispuni obavezu iz ugovora.Raskidom ugovora ugovarači se oslobađaju međusobnih obveza iz ugovora. Ukoliko je obveza djelimično ispunjena od jedne strane, onda se vraća ono što je dato. Ako se vraća novac, ugovarač je dužan platiti zatezne kamate od momenta kada je novac primio. Ako je zbog raskida ugovora jedan ugovarač pretrpio štetu, a nije kriv za raskid ima pravo na naknadu te štete.

RASKID ILI IZMJENA UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTIZOO predviđa i ovakvu mogućnost ako je nakon zaključenja dvostranog naplatnog ugovora došlo do promijenjenih okolnosti. U pravilu su to nepredviđene okolnosti (potres, poplava, suša, neke upravne mjere, promjena sistema cijena, nagli skok cijena). Ukoliko te okolnosti otežavaju ispunjenje obveza jedne strane do te mjere da je teško ekonomski pogađaju i da su nastupile prije roka za ispunjenje te obveze, te da bi zbog toga održavanje ugovora bilo nepravično tada pravo na raskid ugovora ima ugovorna strana koju pogađaju te izmijenjene okolnosti, koja je dovedena u tešku materijalnu situaciju. Umjesto raskida ugovora iz ovog razloga može se tražiti i izmjena uvjeta ugovora ukoliko na to druga strana pristane.Pravo na raskid ugovora po ovom pravnom osnovu nema ugovorna strana koja je bila dužna uzeti u obzir takve okolnosti prilikom sklapanja ugovora.

PONIŠTENJE UGOVORA ZBOG PREKOMJERNOG OŠTEĆENJAUkoliko je u vrijeme zaključenja ugovora u dvostrano obveznom ugovoru postojao očiti nesrazmjer između uzajamnih davanja, oštećena strana može tražiti poništenje ugovora ukoliko u vrijeme zaključenja ugovora nije znala, niti je morala znati za pravu vrijednost stvari. Ovdje se radi o rušljivom ugovoru i može se tražiti pored ostalog (nadopuna cijene, ali na ovo druga strana ne pristaje) njegovo poništenje.

90

NAPOMENA: Ako kupimo nešto na javnoj dražbi, igre na sreću, nema vraćanja.

ODGOVORNOST ZA MATERIJELNE I PRAVNE NEDOSTATKEPravila o neodogovornosti za materijalne i pravne nedostatke odnose se na dvostrano obvezne teretne ugovore. Tu se radi o odgovornosti nosioca stvari (prodavca) za postojeće nedostatke u slučaju ako nemaju ugovorena ili pretpostavljena svoojstva. Prodavac snosi odgovornost za materijalne, fizičke nedostatke na stvari ukoliko ti nedostaci utiču na ugovorena i uobičajena svojstva, tako da primalac, kupac, ne može stvar koristiti na predviđeni način u svrhu u koju je nabavio.Postoji i odgovornost za pravne nedostatke, tj odogovornost za evikciju. Ona se sastoji u jemstvu prenosioca prava da primalac neće biti onemogućen od strane trećeg lica u redovnoj upotrebi stvari.Prodavac odgovara za materijalne nedostatke bez obzira na to da li mu je nedostatak poznat. Kupac je dužan pregledati kupljenu stvar ili je dati nekom stručnom na pregled i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavca u roku od 8 dana, a kada se radi o ugovorima u privredi to mora uraditi bez odlaganja.Ako su obje stranke prisutne pregledu kupac je dužan odmah staviti primjedbe zbog vidljivih nedostataka. Ako se radi o nevidljivim, onda u roku od 8 dana računajući taj rok od dana otkriča nedostatka, a kod ugovora u privredi bez odlaganja.Prodavac neće odgovarati za nedostatak ako se taj nedostatak ukazao nakon 6 mjeseci od predaje stvari kupcu. Kupac ne gubi pravo na reklamaciju i protekom ovih rokova ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao biti nepoznat.Kupac koji je blagovemeno obavijestio prodavca o nedostacima ima pravo da zahtijeva od prodavca da otkloni nedostatak ili da mu preda istu drugu stvar bez nedostatka. Umjesto toga može tražiti od prodavca da se smanji cijena na iznos umanjene vrijednosti stvari s tim da će zadržati stvar sa tim nedostatkom. Kupac može tražiti raskid ugovora ali prije toga mora prodacu ostaviti rok za isporuku stvari bez nedostatka. Kupac ima pravo i na naknadu štete ako je pretrpio štetu zbog nedostatka stvari – izgubljena dobit.Kod ugovora o prodaji prodavac jamči da na prodatoj stvari ne postoji pravo trećeg lica koje bi isključivalo, umanjivalo ili ograničavalo pravo kupca na toj stvari. Stvar ima pravni nedostatak ako prodavac nema pravo vlasništva na stvati pa to pravo pripada nekom drugom koji može od kupca zahtijevati predaju stvari (tužba rei vindicatio). Osim toga na stvari može postojati neki teret koji ograničava to pravo. Kada se pojavi takav nedostatak kupac treba pozvati prodavca da otkloni takav nedostatak i da prenese pravo vlasništvan a njega. U situaciji da treće lice oduzme stvar od kupca, ugovor između prodavca i kupca se raskida, a u slučaju da su ti nedostaci umanjeni, ograničeni, kupac može tražiti raskid ugovora ili smanjenje cijene. Prava kupca nisu neograničena. Pravo kupca prestaje protekom jedne godine od saznanja za postojanje prava trećeg lica na stvari. Dakle radi se o subjektivnom roku. Nema objektivnog roka.

UGOVORNA KAZNAUnaprijed ugovoren ili utvrđen iznos novca ili neke druge imovinske koristi koju dužnik obećava da isplati povjeriocu u slučaju da ugovorenu nenovčanu obvezu neispuni ili je neuredno ispuni ili zakasni sa njenim ispunjenjem. Ugovorna kazna predstavlja osiguranje povjeriočevog potraživanja, a poseban značaj ima u privrednim sporovima. (odnosi se samo na nenovčana potraživanja, jer na novčanim ima kamata).

91

Ako je neko prouzrokovao dužan ju je naknaditi izuzev ako dokaže da štetu nije prouzrokovao svojom krivnjom. Krivnja se pretpostavlja. Može li se osloboditi ili umanjiti – ako je prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. (OVO MORAMO ZNATI I OVO ISPOD)

ODGOVORNOST ZA ŠTETUKo drugom prouzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz ovog se može jasno zaključiti da se radi o pretpostavljanoj krivnji i da je na štetniku teret dokazivanja.Koji vid krivnje – namjera i krajnja nepažnja.

Postoji i objektivna odogovornost i odgovornost za drugog. Šta je šteta – umanjenje imovine ili sprečavanje uvećanja dobiti.Po tom pravilu odgovara imalac opasne stvari i vršilac opasne djelatnosti. On je odogovoran zbog te povećane opasnosti i dužan je štetu naknaditi ako je nastala opasnom stvari ili opasnom djelatnošću. Potrebno je samo dokazati uzročnu vezu između opasne stvari i štete. Odgovornost se temelji samo na povećanoj opasnosti, a ne na krivici.

NEODGOVORNA LICALica nesposobna za rasuđivanje. Ta lica ne odgovaraju za štetu i s njima se izjednačavaju i djeca do navršene 7 godine života.Ko drugome prourokuje štetu u stanju prolazne nesposobnosti az rasuđivanje odgovoran je za nju ukoliko ne dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje. (alkoholizira se i sjedne za volan – odgovara, a ako ne pije i popije jednu čašicu sa rajom i nije svjestan da to može dovesti).

ODGOVORNOST MALOLJETNIKAMaloljetnik do navršene 7 godine ne odogovara za štetu koju je prouzrokovao. Od navršene 7 do navršene 14 godine ne odgovara ukoliko se ne dokaže da je pri prouzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje. Teret dokaza je na oštećenom. Preko 14 – 18 odgovaraju po općim pravilima odgovornosti za prouzrokovanu štetu. To je pravilo subjektivne odgovornosti – krivnja namjera i krajnja nepažnja.Odgovornost drugih za štetu koju je prouzrokovalo lice koje je zbog duševne bolesti, zaostalog umnom razvoja ili nekih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, dakle za štetu koje prouzrokuje neodgovorno lice odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog organa bio dužan da vodi nadzor nad njim.Oni se mogu osloboditi odgovornosti ako dokažu da su nadzor vršili u skladu sa preuzetim obvezama i da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora, znači od nekih drugih okolnosti.

ODGOVORNOST RODITELJA ZA ŠTETU KOJU PROUZROKUJU MALOLJETNA DJECAZa štetu koju prouzrokuje maloljetno dijete do navršene 7 godine života roditelji odgovaraju bez obzira na svoju krivicu, drugim riječima po pravilima objektivne odgovornosti (kod ove odgovornosti se ne ispituje krivica). Mogu se osloboditi odgovornosti ako postoje razloz iza isključenje odgovornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivicu.Neće odgovarati i kada je šteta nastala i kada je dijete bilo povjereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za štetu (škola, obdanište).

92

Za djecu stariju od 7 godina roditelji odgovaraju i osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivice. A kad se provjerava nadzor, mora dokazati da je nadzor vršio onako kako se to očekuje.(OVO NAUČITI I ODVOJITI OD ONE DRUGE - MALOLJETNIKA)

SOLIDARNA ODGOVORNOSTRoditelji solidarno odgovaraju sa djecom za štetu koju učini dijete, u određenim situacijama odgovaraju i roditelji i dijete.Za maloljetnika koji se nalazi pod nadzorom škole, odnosno druge ustanove, odgovara škola i druga ustanova osim ako dokažu da su vršili nadzor na način po postojećim pravilima i da bi šteta nastala i pri vršenju brižljivog nadzora.Ako za prouzrokovanu štetu odgovara i maloljetnik, onda solidarno odgovaraju.

ODGOVORNOST PO PRINCIPU PRAVIČNOSTIU situaciji kada je štetu prouzrokovalo lice koje za nju nije odgovorno, a naknada se ne može dobiti od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor nad njim, sud može kad to pravičnost zahtijeva, a naročito na materijalno stanje štetnika i oštećenog obvezati štetnika za naknadu štete potpuno ili djelimično. (OVO DA ZAPAMTIMO).

ODGOVORNOST ZA ŠTETU PROUZROKOVANU NA RADUZa štetu koju radnik na radu ili u vezi sa radomprouzrokuje trećem licu, odgovara radna organizaciju u kojoj je radio u času prouzrokovanja štete osim ako dokaže da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo, u skladu sa radnom obvezom. Ako je radnik štetu prouzrokovao namjerno, onda oštećeno treće lice ima pravo zahtijevati naknadu štete i od tog radnika.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI ILI OPASNE DJELATNOSTIZa štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opsane djelatnosti lice koje se njom bavi. Ako je imaocu opasne stvari stvar oduzeta na protupravan način, onda za štetu neće odgovovarati imalac opasne stvari, nego onaj ko je oduzeo opasnu stvar ukoliko imalac za to nije odgovoran.Umjesto imaoca stvari, isto kao on odgovara lice kome je imalac povjerio stvar da se njome služi.

OSLOBOĐENJE OD ODGOVORNOSTIImalac opasne stvari ili vršilac opasne djelatnosti može se osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala od nekog uzroka koji se nalazio van stvari čije se dejstvo nije moglo predvidjeti ni izbjeći, ni otkloniti (motorno vozilo je u pokretu opasna stvar, a ako nije u pokretu, nije opasna stvar). (prilagodio uslovima puta vožnju, iznenada istrči pješak nije ga mogao vidjeti ni predvidjeti ni izbjeći, može se osloboditi)

Može se osloboditi odgovornosti ako je šteta nastala isključivo krivnjom oštećenog, ili treće osobe koju nije mogao predvidjeti niti izbjeći, a djelimično se oslobađa odogvornosti ako je oštećeni djelimično prouzrokovao štetu.Ako je prouzrokovanje štete prouzrokovalo treće lice, ono solidarno odgovara sa imaocem stvari.

ODGOVORNOST PROUZROKOVANA MOTORNIM VOZILOM U POKRETUAko je udes prouzrokovan motornim vozilom u pokretu isključivom krivnjom jednog imaoca motornog vozila, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice. Ako postoji obostrana

93

krivica onda svako od njih odgovara za prouzrokovanu štetu srazmjerno obimu svog doprinosa u prouzrokovanju. Kada nema krivice ni jednog ni drugog onda odgovaraju za štetu na jednake dijelove. Ukoliko ne dolazi do primjene princip pravičnosti.Za štetu koju pretrpe treća lica, imaocu motornih vozila odgovaraju solidarno.

PREDAVAČ: Katarina Mandić 09.06.2007. godine

ŠTETA – jedan od izvora obligacija pored ugovora

NAKNADA MATERIJALNE ŠTETEPravilo je da se uspostavi stanje koje je postojalo prije nastupanja štete onako kako je bilo. Ako to nije moguće onda se dosuđuje naknada u novcu. Naknada u novcu se dosuđuje u visini potrebnoj za uspostavu stanja koje je postojalo prije nastupanja štete. Šteta je uništenje ili oštećenje tuđih stvari. Zavisno od obima štete daje se naknada. Novčana naknada se uvijek dosuđuje po cijenama u vrijeme presuđenja, u vrijeme donošenja sudske odluke. Zbog toga što se cijene iz dana u dan mijenjaju. Da bi se oštećeni potpuno obeštetio, dosuđuje mu se po cijenama u vrijeme presuđenja.Naknada u novcu se može dosuditi i u situaciji kada bi uspostavljanje ranijeg stanja, stanja prije nastupanja štete bilo vezano za enormno visoke troškove. Sve ovo zavisi od konkretne situacije.Može nekada da bude u interesu oštećenog da umjesto restitucije (kada je stvar potpuno uništena) traži novčanu naknadu i u takvoj pravnoj situaciji sud može dosuditi novčanu naknadu, znači na izričit način oštećenog kome to zbog nekih razloga odgovara više (pr imao kućicu i ne želi da više tu živi, pa želi da proda).Kada je sam otklonio štetu oštećeni tada mu na uloženi novčani iznos pripada kamata od dana kada je izvršio popravku. Naknada materijalne štete prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom uvijek se dosuđuje naknada u punom iznosu. Međutim, i ovdje može doći ono pravilo o kojem smo govorili - princip pravičnosti. Ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom, oštećeni je lošeg materijalnog stanja, tako da bi ga isplata dovela u tešku materijalnu situaciju. Ovo pravilo se može primijeniti i u situaciji kada je štetnik radio nešto u korist oštećenog, pa mu je pri obavljanju tog posla nanio štetu. Kod primjene ovog načela uvijek se vodi računa o materijalnom stanju oštećenog, štetnika.

NAKNADA U RENTNOM OBLIKUNaknada materijalne štete u određenim situacijama može se dosuditi i u obliku novčane rente. Izuzetak od pravila da se naknada dosuđuje u jednom iznosu:

1. u slučaju smrti2. tjelesne povrede3. oštećenja zdravlja

Naknada se u pravilu određuje u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.Ove štete u slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja koje će se manifestirati u buduće javljaju se u obliku izgubljenog izdržavanja ili izgubljenog pomaganja. Kome pripada pravo na

94

naknadu – članovi obitelji ili neko ko ga je pomagao van uže obitelji (lica koja su ga izdržavala i koja su ga pomagala).Može se dati naknada za pojačanu ishranu, za dugotrajno liječenje i kroz taj period da bi se uspostavilo normalno stanje daje se i naknada za pojačanu ishran.Ako je neko određeno vrijeme nesposoban za rad i za obavljanje nekih stvari koje su potrebne za obavljanje lične higijene, pa mora angažovati drugu osobu za te poslove, pripada mu pravo za naknadu tih izdataka.Moguće je dosuditi naknadu i zbog nemogućnosti napredovanja u poslu (pr invalidnost i gubitak sposobnosti).Visina dosuđene rente može se mijenjati zavisno od promijenjenih okolnosti (recimo velika razlika između radnih mjesta). Uvijek se postavlja zahtjev i sud donosi odluku.Na zahtjev oštećenog i u situaciji kada se u pravilu dosuđuje naknada u rentnom obliku, može se dosuditi novčana naknada u kapitaliziranom (jednom) iznosu ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti. Visinu te naknade utvrđuje vještak odgovarajuće struke.(pr momku naknada koju je uložio u školovanje).

NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETEOva naknada se u pravilu dosuđuje za pretrpljene fizičke bolove, psihičke bolove i strah.Ovo zavisi od vrste povrede, visini povrede, trajanje bolova/straha, intenziteta bolova/straha. Fizički bol se može pojaviti u momentu povrede, nakon povrede, tokom operacija, poslije završenog liječenja (povrede vremena). Sve se ovo uzima u obzir prilikom dosuđenja.Duševni bol može biti uzrokovan smanjenjem životne aktivnosti, unakaženosti, povrede ugleda, časti, slobode, zbog smrti ili teškog invaliditeta bliskog srodnika, zbog kažnjive preljube, obljube, bludnih radnji. Roditelji imaju pravo na naknadu zbog invaliditeta djeteta ili nekog drugog bliskog srodnika – najužem članu porodice pripada ovo pravo. Naknada zbog smanjene životne aktivnosti može biti uzrokovana smanjenom pokretljivosti ruke, noge, kretanje, raznim oblicima invalidnosti kojima je umanjena životna aktivnost. Pri tome treba imati u vidu da se ova naknada nematerijalne štete dosuđuje, pored ove naknade nematerijalne štete za ove iste vidove koja se dosuđuje u rentnom obliku.Unakaženost u pravilu uzrokuje psihički bol.Naknada za pretrpljene duševne bolove dosuđuje se zbog smrti bliskog lica ili teške invalidnosti nekog bliskog lica. Naknada zbog smrti bliskog lica u pravilu pripada bračnom drugu, djeci, i roditeljima poginulog, a braći i sestrama i vanbračnom drugu ako su oni sa ovim živjeli u trajnoj zajednici. (pita na ispitu). Pravo na naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova, zbog invaliditeta ne pripada braći i sestrama nevezano da li su živjeli u zajednici.

PRAVILA O UGOVORNOJ ODGOVORNOSTI ZA ŠTETUAko dužnik ne ispuni obvezu u svemu kako ona glasi ili zakasni sa njenim ispunjenjem, tada povjeriocu pripada pravo da pored zahtjeva koji se odnosi na ispunjenje obveze traži i naknadu štete, naravno koliko je zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze pretrpio štetu. Ako je ispunjenje obveze postalo nemoguće onda mu pripada pravo samo na naknadu štete. Dužnik se može osloboditi odgovornosti za prouzrokovanu štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio sa ispunjenjem zbog okolnosti koje nije mogao predvidjeti, izbjeći, otkloniti, a ni spriječiti.

ODGOVORNOST VIŠE LICA ZA ISTU ŠTETUZa istu štetu više lica može odgovarati ukoliko su je prouzrokovali zajednički.

95

Može biti posredna zajednička radnja (podstrekač, pomagač). Kad dva ili više lica nezavisno jedan od drugog prouzrokuju štetu sa potpuno samostalnim radnjama bez dogovora, bez bilo kakvog učešća (pr lovstvo) zajednički odgovaraju za učinjenu štetu.U svim ovim slučajevima lica koja su prouzrokovala štetu, solidarno odgovaraju oštećenom (jedan plati, a može tražiti od svakog pojedinačno, a onda se oni međusobno kusuraju).

PRAVO OŠTEĆENOG POSLIJE ZASTARJELOSTI DA ZAHTIJEVA NAKNADUSubjektivni rok 3 godine, objektivni 5.Oštećeni ima pravo da nakon isteka zastarnog roka za naknadu štete zahtijeva od štetnika da mu ustupi, preda, vrati ono što je stekao štetnom radnjom jer se radi o sticanju bez pravnog osnova. Taj zahtjev će postaviti po pravilima o sticanju bez pravnog osnova. U ovom postupku će moći ostvariti samo onaj dio koji se manifestirao kao korist koju je ostvario prouzrokovanjem štete.

STICANJE BEZ OSNOVADa bi nastala obveza po ovom pravnom osnovu moraju biti ispunjeni određeni uvjeti a to je:

- da je kod jedne strane došlo do povećanja imovine i - da je zbog tog povećanja kod druge strane nastupilo osiromašenje, odnosno umanjenje

imovine- da kod osiromašene strane postoji neznanje ili zabluda, odnosno uvjerenje da isplatom

ili drugim davanjem ispunjava svoju obvezu (to što je uradio bio je u uvjerenju da je dužan da ispuni obvezu).

- Da ne postoji valjan pravni osnov za sticanje.

Znači, ne postoji valjan pravni osnov za sticanje te imovine (isplata nepostojećeg duga, naknadni prestanak pravnog osnova, kada se radi o dvostrano obveznom teretnom ugovoru pa jedna strana ispuni svoju obvezu, a druga ne, i zbog tog neispunjenja dođe do raskida ugovora – momentom raskida ugovora otpao je pravni osnov za ono što je dato u ispunjenju ugovora, prema tome druga ugovorna strana to drži bez pravnog osnova, isplata jednog duga dva puta).Kada se može tražiti vraćanje za sticanje bez osnova – Vraćanje može tražiti onaj koji izvrši isplatu. Može se tražiti samo u situaciji samo ako u vrijeme plaćanja je bio u uvjerenju da je dužan to učiniti, bio je savjestan. Međutim, ne može tražiti vraćanje datog onaj ko je izvršio isplatu znajući da nije dužan, izuzev ako je u tom momentu zadržao pravo da traži vraćanje ili je to učinio pod prinudom (onda mu pripada pravo na vraćanje).

POSLOVODSTVO BEZ NALOGA ILI NEZVANO VRŠENJE TUĐIH POSLOVANezvanom vršenju tuđih poslova može se pristupiti samo ako posao ne trpi odlaganje, da predstoji šteta ili propuštanje očigledne koristi. Stoga mi razlikujemo nužno i korisno poslovodstvo bez naloga.Nužno je ako se radi o sprečavanju nastupanja štete, znači o poslu koji ne trpi odlaganje (ako je vjetar odnio krov pa komšije pristupe jer pada kiša). U takvoj pravnoj situaciji poslovođa je dužan da obavijesti osobu za koju radi i da ga pozove da on nastavi sa obavljanjem tog posla. Ukoliko ne prihvati da nastavi poslove koje radi ili nije u mogućnosti da dođe u razumnom roku u kojem bi trebao, onda je poslovođa dužan da nastavi posao ukoliko je to moguće i raditi sve dok osoba za koju taj posao radi ne preuzme brigu o tome. U takvoj situaciji kada je obavljen posao poslovođa je dužan ispostaviti račun i ustupiti sve ono što je pribavio za obavljanje tog

96

posla osobi za koju radi. Poslovođa je dužan obavljati posao sa dužnom pažnjom (dobroj domaćina, privrednika, stručnom pažnjom – zavisno). Poslovođa bez naloga ima određena prava. Ukoliko je radio u svemu kako treba i ono što su date okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od onog za koga je radio da ga oslobodi svih obveza koje je preuzeo na sebe zbog obavljanja tog posla i da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke i eventualno pretrpljenu štetu. Pored toga mu pripada i pravo na primjerenu naknadu za uloženi trud.Korisno postoji kada se obavi neki posao koristan za drugo lice (npr kupi prilikom boravka na nekom drugom mjestu svom poznaniku neku robu koja mu je intersantna po povoljnijoj cijeni znajući da bi on to želio kupiti). Pripada mu pravo na naknadu učinjenih troškova a najviše do visine koristi .Poslovodstvo protivno zabrani gospodara posla ne pripada mu pravo ni na kakvu naknadu. Mora izričito zabraniti na početku.

JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJEJavno obećanje Javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade onome ko izvrši određeni posao, određenu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se u nekoj određenoj situaciji ili ako je obećanje učinjeno pod nekim drugim uvjetima obvezuje davaoca tog obećanja na ispunjenje tog obećanja. Obećanje se može opozvati na način na koji je učinjeno kao i ličnim saopćenjem, međutim, onaj ko je dato obećanje ispunio a nije znao, niti je mogao znati da je obećanje nagrade opozvano ima pravo zahtijevati da mu se da obećana nagrada, a onaj ko je prije opozivanja učinio izvijene izdatke radi izvršenja određene radnje u javnom oglasu ima pravo na naknadu tih izdataka. Obećanje nagrade ne može se opozvati ukoliko je oglasom određen rok za izvršenje radnje, odnosno za obavještavanje o postignutom rezultatu ili ostvarenju određene situacije obećanje se ne može opozvati.

KAMATAKamata je naknada za korištenje tuđeg novca a može i kod drugih zamjenjivih stvari. Istovremeno ona ima i karakter naknade štete zbog toga što je povjerilac lišen upotrebe svog novca. Kamate mogu biti ugovorene, zakonske (zatezne kamate tu spadaju i one su najintresantnije u praksi).Kada se plaćaju zatezne kamate – kada dužnik zakasni sa ispunjenjem novčane obveze. U ovom slučaju je dužan da plati zateznu kamatu po stopi utvrđenoj (posebnim) zakonom. Povjeriocu pripada pravo na zateznu kamatu neovisno od toga da li je zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze pretrpio štetu.

PROCESNE KAMATE – pita ovoOvo je izuzetak od pravila da je zabranjeno plaćanje kamate na kamatu.Procesnu kamatu plaća dužnik koji je zadocnio, odnosno koji nije platio zatezne kamate povjeriocu sa kojim je u poslovnom odnosu (plaćao mu glavni dug sa zakašnjenjem, a nije zatezne kamate). Tada povjerilac ima pravo da ustane sa posebnom tužbom kojom će zahtijevati isplatu neplaćenih zateznih kamata. Zbir neplaćenih zateznih kamata čini glavno potraživanje. Na to potraživanje povjeriocu (sada tužitelju) pripada pravo da zahtijeva od dužnika isplatu kamata od dana podnošenje tužbe do isplate. To se sve dešava u pranici i zato se zovu procesne kamate.

97

UGOVORENE KAMATEKamate se mogu ugovoriti. Stopa ugovorenih kamata ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. Ugovaranje veće stope od dozvoljene ne čini ugovor ništavim jer se kamate dosuđuju do dozvoljenog iznosa. Ako je kamata ugovorena a nije određena stopa vrijedi kamata koja se plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge po viđenju.

ALTERNATIVNE OBVEZESu takve obveze kod kojih dužnikova obveza ima dva ili više predmeta ali je dužnik obvezan dati samo jedan od njih da bi se oslobodio obveze. Suština se odnosi na postojanje dvije obveze, dva premeta i pravo izbora pripada dužniku. Kako mo gu nastati ove obveze – mogu nastati ugovorom kada se usaglase ugovorne strane, može jednostranom izjavom volje (legat – može odrediti obvezu legataru na isplatu određenog iznosa ili predaju određene stvari – mora biti određena), može i na osnovu zakona (kod izdržavanja – davalac izdržavanja može plaćati izdržavanje ili primiti izdržavano lice u svoje domaćinstvo na izdržavanje).Svrha alternativne obveze je pravo izbora od strane dužnika. Time se dužniku daje mogućnost da ispuni obvezu na način koji je za njega povoljniji. Kada je izbor završen - završen je kada dužnik obavijesti drugu stranu – povjerioca o tome šta je izabrao. Takva izjava se više ne može opozvati.Pravo izbora pripada dužniku sve dok u postupku prinudnog izvršenja jedna od dugovanih stvari ne bude predata povjeriocu. Ako pravo izbora pripada povjeriocu, onda on to pravo može koristiti do isteka roka za ispunjenje dužnikove činidbe. Ukoliko se do tada ne izjasni povjerilac, dužnik ga može pozvati da izvrši izbor i da mu odredi rok. Po proteku toga roka pravo izbora prelazi na dužnika. Ako se desi da jedan predmet obveze postane nemoguć iz uzroka za koje nije odgovorna ni jedna strana, obveza dužnika se svodi na preostali predmet.

FAKULTATIVNA OBVEZA – FAKULTATIVO POTRAŽIVANJEOvdje ne postoji obveza sa dva ili više predmeta već samo sa jednim predmetom uz obavezu dužnika da se može osloboditi obveze davanjem nekog drugog predmeta koji je određen pravnim poslom ili zakonom.Ove obveze mogu biti zasnovane ugovorom, zakonom (ZOO predviđa odustanicu). Sam zakon je dao dvije mogućnosti: odustanica od ispunjenja obveze ili odustanak od ugovora davanjem odustanice.Zakon o nasljeđivanju – davanjem legata – da se oslobodi obveze ako isplati određeni iznos.Moguće je da ovo pravo fukultativnog potraživanja pripada povjeriocu tako da on umjesto dugovanog predmeta od dužnika zahtijeva neki drugi određeni predmet. Takvo ovlaštenje povjerioca može biti određeno ugovorom ili zakonom.

FAKULTATIVNA I ALTERNATIVNA OBVEZA Pravo izbora kod fakultativnih i alternativnih obveza dužnik ima do isteka paricionog roka (roka za činidbu) prema ZPP (OVO JE NOVINA U ZPP) – OVO NAM JE REKLA SUADA

DJELJIVE OBVEZE I POTRAŽIVANJANajčešće obigaciono-pravni odnos nastaje između jednog povjerioca i jednog dužnika. Međutim, ponekad pravni odnos nastaje između dva ili više povjerioca s jedne strane i dva ili više dužnika s

98

druge strane. U takvom slučaju se radi o pluralističkim obvezama. One mogu djeljive. Djeljive su kada se dogovore da obvezu dijele na jednake dijelove tako da jedan dužnik odgovara za samo svoj dio obveze. Ako na povjerilačkoj strani ima više lica a ništa drugačije nije dogovoreno postojeće potraživanje se dijeli između njih na jednake dijelove, a to znači da svaki od njih ima pravo zahtijevati samo dio obveze.

SOLIDARNE OBVEZEKada je svaki od više dužnika obavezan ispuniti cijelu obvezu i svaki od više povjerilaca može zahtijevati ispunjenje cijele obveze.Pojam pasivne solidarnosti podrazumijeva jedinstveno potraživanje i jedinstvenu obvezu. Povjerilac može tražiti ispunjenje obveze od svakoga od njih.Pasivna solidarnost može nastati ugovorom, testamentom (npr kada ostavilac testamentom odredi da svi nasljednici solidarno odgovaraju za namirenje legatara). U situaciji kada jedan od solidarnih dužnika ispuni obvezu u cijelosti pripada mu pravo da zahtijeva od ostalih dužnika da mu naknade dio obveze koja otpada na njih, da se regresira u odnosu na njih. To će uraditi u regresnoj parnici ukoliko to nije moguće drugačije. Ako drugačije nije određeno, ugovoreno ili ne proizOd pasivne solidarnosti razlikujemo aktivnu solidarnost, a to znači da na povjerilačkoj strani ima više lica, a svako od tih lica ima pravo od dužnika zahtijevati ispunjenje cijele obveze i kada jedan od solidarnih povjerilaca bude namiren, obveza prestaje i u odnosu na ostale povjerioce.U situaciji kada ima više povjerilaca pravo je dužnika da ispuni obvezu prema svom izboru u odnosu na jednog od povjerilaca po svom izboru. To pravo ima ima do momenta dok jedan od povjerilaca ne zahtijeva ispunjenje svoje obveze.Aktivna također može nastati zakonom, ugovorom i testamentom.

PRESTANAK OBVEZEU pravilu obveza prestaje ispunjenjem ugovora, kompenzacijom ili prijebojem.

Kompenzacija ili prijebojJe način prestanka obveze.Pretpostavke za prestanak obveze kompenzacijom jesu:

1. da postoje međusobne obveze2. da glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda, iste kakvoće, 3. da su oba potraživanja dospjela.

Ne mogu se prebiti potraživanja:1. koja se ne mogu zaplijeniti po pravilima izvršnog postupka,2. stvari koje su dužniku date na čuvanje, posudbu ili koje je dužnik bespravno uzeo ili

zadržao za sebe, 3. potraživanja iz osnova namjernog prozrokovanja štete kao i 4. potraživanja naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili smrti nekog lica, 5. potraživanja iz onsova zakonskog izdržavanja.

Mogu biti jednostrana, ugovorna i sudska.Jednostrana su kada jedna strana izjavi drugoj da u odnosu na njeno potraživanje stavlja u prijeboj svoje potraživanje.

99

Pretpostavke - dospjela, da glasi na novac i zamjenjive stvari.Dužnik daje izjavu pred sudom da stavlja u prijeboj svoje potraživanje u odnosu na tužitelja.Kojim momentom nastupa prijeboj – kada su bile ispunjene zakonske pretpostavke za prijeboj (sudske i mora postojati izjava pred sudom).

OTPUST DUGAObveza prestaje kada povjerilac izjavi da neće tražiti ispunjenje obveze a dužnik se s time saglasi (mora izjaviti da je saglasan). Nije potrebna za punovažnost ovog oprosta posebna forma, pa čak ni onda kada je ugovor zaključen u zakonom propisanoj formi.Otpust duga jemcu ne oslobađa glavnog dužnika, a oslobađa optust glavnom dužniku oslobađa jemca obveze.Ako ima više jemaca a povjerilac oslobodi jednog od njih, ostali ostaju u obvezi s time što se njihova obveza smanjuje za dio koji otpada na oslobođenog jemstva. Razlog zbog kojeg se neko oslobađa obveze ne treba se navoditi.Ako ima više solidarnih dužnika, oprost jednog od njih ne oslobađa obveze ostale solidarne sadužnike, ali se i tu obveza ostalih smanjuje za onaj dio koji otpada na dio oslobođenog dužnika

INOVACIJAJe jedan od prestanka obveze.Obveza prestaje kada se povjerilac i dužnik saglase da postojeću obvezu zamijene novom. Nova obveza mora imati drugačiji predmet i pravni osnov (da se zamijeni ugovor o prodaji tako da se isplati novac kao zajam).Novi ugovor mora imati drugačiji predmet i pravni osnov.Ako se ovaj ugovor o obnovi poništi iz bilo kojih razloga, raniji ugovor ostaje na snazi.

DEJSTVO PRENOVA a) Poništenje - Kada se ugovor o prenovu poništi smatra se da nije bilo prenova i da ranija obveza nije ni prestala postojati.b) Nedostatak ranije obveze - ako je ranija obveza bila rušljiva, prenov je punovažan ako je dužnik znao za nedostatak ranije obveze, za tu rušljivost.Prenov je bez dejstva i u situaciji ako je ranija obaveza bila ništava ili već ugašena iz nekog razloga.

KONFUZIJA ILI SJEDINJENJEKada jedno isto lice postane i povjerilac i dužnik.Ako je obveza upisana u javnu knjigu sjedinjenjem prestaje tek kada se izvrši upis brisanja.I u slučaju kad jemac postaje povjerilac obveza glavnog dužnika ne prestaje, prestaje samo jemstvo. Ovo zato što je nemoguće da jemac sam sebi jemči za ispunjenje obveze.

NEMOGUĆNOST ISPUNJENJAKada govorimo o ovome treba imati u vidu da se nemogućnost odnosi na ispunjenje svih obveza, a ne samo jedne obveze iz ugovora.To su uglavnom događaji koji su doveli do nemogućnosti ispunjenja za koje nije odgovorna ni jedna ugovorna strana i da je nomogućnost nastupila u periodu od zaključenja ugovora do vremena kada je obveza trebala biti ispunjena (stavljanje stvari van prometa itd).Na ovaj način ne može prestati obveza ako je predmet obveze stvar određena po rodu.

100

Odnosi se samo na indivudialno nezamjenjive stvari.

SMRT DUŽNIKA ILI POVJERIOCASmrću dužnika ili povjerioca u pravilu obveza ne prestaje jer ona prelazi na nasljednike. Međutim, ako je obveza nastala s obzirom na lična svojstva, osobine dužnika (npr. obveza slikara da napravi sliku) tada se obveza smrću gasi. Obveza može prestati smrću ukoliko su povjerilac i dužnik to izričito ugovorili. Ako je priroda pravnog posla takva da obveza prestaje smrću jedne od ugovornih strana (ugovor o doživotnom izdržavanju) smrću primaoca prestaje ugovor.

OTKAZ – pročitati, nije posebno pitanje ali u razgovoru se spominje

ZASTARJELOSTJe jedan od načina prestanka ugovora.Zastrajelošću se gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze kada protekne zakonom određeno vrijeme. Time se samo pravo povjerioca ne gasi nego samo zahtjev za ostvarenje tog prava. U materijalnom smislu to pravo gubi, a li ne gubi pravo na podnošenje tužbe u formalnom smislu.(sud po službenoj dužnosti ne pazi na zasterjelost, tužba se može podnijeti i nakon rokova, samo ako je druga strana prigovorila na rok, onda će sud odbiti tužbiti tužbeni zahtjev).Zastarjeti mogu obligaciono-pravni zahtjevi izuzev prava na izdržavanje. Ono ne može zastarjeti, ali mogu zastrajeti pojedini obroci.Kad nastupa zastarjelost – kada istekne posljednji dan određenog roka zakonom propisanog za zastarjelost. U vrijeme zastare računa se i period koji je protekao u korist dužnikova prednika (npr u slučaju nasljeđivanja, računa se i vrijeme do smrti ostavioca).Dužnik se ne može odreči zastarjelosti dok ne protekne rok za zastarjelost.I pismeno priznanje zastarjele obveze, smatra se odricanjem od zastarjelosti.Ako dužnik ispuni nastalu obvezu, nema pravo da zahtijeva vraćanje onog što je dao u ispunjenju zastarjele obveze ni u situaciji da nije znao da je obveza zastarjela.Kada zastari glavno potraživanje, zastarijevaju i sporedna potraživanja (kamate, plodovi, troškovi, ugovorna kazna itd).Od ovih zastarnih rokova treba razlikovati prekluzivne rokove. To su strogi rokovi čijim protekom zbog nepreduzimanja određenih radnji povjerilac gubi subjektino pravo na tužbu u materijalnom smislu (prekludiran je da podnosi tužbu). To su npr neki rokovi u kojima se treba podnijeti tužba, da se izvrši neka radnja pod prijetnjom gubitka nekog prava.Ako neko ispuni obvezu u odnosu na ono gdje je nastupila prekluzija, može tražiti vraćanje datog a kod zastarjelosti ne može. Sud na prekluziju pazi po službenoj dužnosti, a na zastarjelost samo po prigovoru dužnika.

PISMENO PRIZNANJE – ODRICANJE OD ZASTARE – ovo pitaPismeno priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare.Isto takvo dejstvo ima i davanje zaloga ili osiguranje obveze.

Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili kraće trajanje zastarnog roka od određenog zakonom, niti se pravnim poslom može odrediti da zastarjelost neće teči kroz određeno vrijeme. Kada zastari glavno potraživanje, zastarijevaju i sporedna.

VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARJELOST – čl. 371 – 381 – sami naučiti.

101

IZMEĐU KOJIH LICA ZASTARIJEVANJE NE TEČEIzmeđu bračnih drugova, roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, između štićenika i njegovog staraoca i organa starateljstva sve dok traje takav odnos, između lica koja žive u vanbračnoj zajednici.

PREKID ZASTARIJEVANJAZastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. Priznanje se može učiniti i izjavom povjeriocu a i na posredan način davanjem otplate, osiguranjem, plaćanjem kamate, podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom koju je povjerilac poduzeo pred sudom protiv dužnika ili pred nekim drugim nadležnim organom u cilju osiguranja i ostvarenja potraživanja.Smatra se da nije nastupio prekid podnošenjem tužbe sudu ili nekog drugog podneska ako povjerilac odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.Isto tako smatra se da nije bilo prekida ukoliko je povjeriočeva tužba ili neki drugi zahtjev odbačena ili ako preduzete mjere obezbjeđenja ili osiguranja pred sudom budu poništene.Ako je tužba odbačena zbog nenadležnosti, smatra se da podnošenjem tužbe nije nastupio prekid zastare a uvjet je da u roku od tri mjeseca od donošenja rješenja o odbacivanju ponovno podnese tužbu nadležnom sudu. ????Nakon prekida rokovi ponovno teku.

CESIJA PROMJENA POVJERIOCA Cesija je ustupanje potraživanja sa dosadašnjeg povjerioca na treće lice. Za punovažnost cesije potrebno je da se između povjerioca – ustupioca i trećeg lica – prijemnika zaključen ugovor o cesiji. U tom ugovoru ne učestvuje dužnik, ne zahtijeva se njegov pristanak.Ne može se izvršiti prenos potraživanja vezanih za ličnost povjerioca i koja se po svojoj prirodi protive vršenju prenosa, potraživanja koja se ne mogu zaplijeniti po odredbama izvršnog postupka (dio plaće, penzije ne mogu se prenositi, alimentacija, naknada neimovinske štete, neka potraživanja koja se po svojoj prirodi protive prenošenju – pr ugovor o djelu).Može se i ugovoriti zabrana prenošenja. U situaciji kada je dozvoljeno prenošenje, nije potreban pristanak dužnika ali je obaveza ustupioca da ga obavijesti. Od momenta davanja obavijesti punovažno je ispunjenje obveze samo novom povjeriocu.Ako dužnik ispuni obvezu u odnosu na ranijeg povjerioca, onda je to ispunjenje punovažno i obveza se gasi. ????Cesijom se položaj dužnika ne može pogoršati. Zbog toga dužnik može istači sve prigovore protiv novog povjerioca koje je imao prema ranijem povjeriocu.Raniji povjerilac ne odgovara za postojanje potraživanja kada je ustupljeno bez naknade. U protivnom odgovara, ako je potraživanje sa naknadom, ali ne i za ispunjenje obveze.

PPREUZIMANJE DUGATo je ugovor između dužnika i trećeg lica kojim treće lice prima na sebe obvezu duga. Za punovažnost ovog ugovora potreban je pristanak povjerioca. U pravilu svaki dug se može preuzeti izuzev onog koji je lične prirode. Ugovor o preuzimanju duga mora biti sačinjen u istom obliku u kojem je bio sačinjen ugovor kojeg preuzima, znači važi pravilo pariteta.I pristanak povjerioca je bitan za punovažnost ugovora. Pristanak se može dati izričito ili prećutno. Prećutan pristanak će postojati u situaciji kada je povjerilac primio ispunjenje obveze. Treće lice dalo mu je do znanja da to ispunjenje vrši u svoje ime. Na osnovu ugovora o

102

preuzimanju duga, raniji dužnik se oslobađa obveze.Međutim ako je novi dužnik prezadužen, insolventan, raniji dužnik se neće osloboditi obveze, već ostaje u obvezi zajedno sa ranijim dužnikom. Novi dužnik preuzima i obvezu da ispuni i sporedna potraživanja. U odnosu na kamate do preuzimanja duga pravilo je da terete novog dužnika.

PREDAVAČ: Suada Selimović nedjelja, 27.05.207.

IZVRŠNI POSTUPAK

Član 22.Sud određuje izvršenje na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave.Šta je izvršna isprava –

1. Izvršne isprave su izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje.2. Izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku

ukoliko glasi na novčanu obavezu.3. Izvršna notarska isprava.4. Odluka Komisije za ljudska prava (ranija).

Sudska odluka izvršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. (rokovi 30, a u mjeničnim 15 dana)Odluka donesena u upravom postupku izvršna je ako je postala izvršna po pravilima koji uređuju upravni postupak.Sudsko, odnosno upravno poravnanje izvršno je ako je potraživanje koje se prema njemu treba ispuniti dospjelo (čim je protekao rok u kojem je po poravnanju trebao izvršiti).Odluka stranog suda može se izvršiti kada postoje uslovi za njeno priznanje. (Priznanje stranih sudskih odluka – kantonalni sud ima registar za priznanje stranih odluka). Priznanje strane sudske odluke vrši se primjenom odredaba Zakona o sukobu zakona sa propisima drugih država. Taj zakon sadrži koji je sud nadležan i koje je pravo mjerodavno naše ili Njemačke, uvijek je nadležan sud gdje se nalaze nekretnine – OVIM SE NE TREBA ZAMARATI.Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave (uvijek glase na novčani iznos). Vjerodostojna isprava je mjenica i ček, s protestom i povratnim računom, zatim računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga, isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća i računi koji se odnose na RTV taksu.

Napomena: načelo subsidijarne primjene ZPP, sve što nije riješeno u ovim psotupcima, primjenjuje se ZPP

PREKID IZVRŠNOG POSTUPKAU slučajevima prekida postupka predviđenim odredbama ZPP sud može, ako to okolnosti dopuštanju na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti odlučiti da nastavi postupak imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka.

103

U slučaju smrti tražitelja izvršenja koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika svaki od nasljednika ili zainteresiranih osoba može predložiti da do okončanja ostavinskog postupka na trošak predlagača postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastaviti.Sud će imenovati privremenog zastupnika u roku od 8 dana od podnošenja zahtjeva.Ako nema prijedloga za nastavak postupka u roku od 30 dana od smrti tražitelja izvršenja sud će izvršni postupak obustaviti.U slučaju smrti izvršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika, sud će nasljednicima, ako to predloži tražitelj izvršenja, u roku od 15 dana postaviti privremenog zastupnika na trošak tražitelja izvršenja i nastaviti postupak.

PREDLAGANJE I ODREĐIVANJE IZVRŠENJAŠta sadrži prijedlog za izvršenje – Član 36 st. 1. i 2. Prijedlog za izvršenje sadrži:

1. označenje izvršne ili vjerodostojne isprave na osnovu koje se traži izvršenje2. tražilac izvršenja,3. izvršenik, 4. potraživanje čije se izvršenje traži, 5. sredstvo kojim izvršenje treba provesti, (način na koje se vrši - prodaja nepokretnosti)6. predmet izvršenja ako je poznat. (stvar - izvršenje na nepokretnostima, na pokretnim

stvarima).

Prijedlog za izvršenje vjerodostojne isprave sadrži osim ovog gore navedenog, s tim što se u ovom prijedlogu navodi i zahtjev da sud obaveže izvršenika da u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana namiri potraživanje sa troškovima.

RJEŠENJE O IZVRŠENJU – član 39. st. 1. i 3. tačka 1.)Rješenje o izvršenju na osnovu izvršne isprave ima istu sadržinu kao i prijedlog, a istu sadržinu ima i rješenje o dozvoli izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave samo uz dodatak da se izvršenik obavezuje da u roku od 8 dana, a u mjeničnimi čekovnim sporovima u roku od 3 dana namiri potraživanje.

PRAVNI LIJEKOVIPravni lijekovi u izvršnom postupku su:

1. prigovor protiv rješenja o dozvoli izvršenja i2. žalba protiv rješenja donesenog u postupku odlučivanja po prigovorima.

Vanredni pravni lijekovi nisu dozvoljeni u izvršnom postupku.

Rješenje o izvršenju može se pobijati prigovorom. Rješenje kojim je prijedlog za izvršenje odbačen ili odbijen, tražilac izvršenja može pobijati samo žalbom kod kantonalnog suda.

Mogu se istači slijedeći prigovori (razlozi za prigovor):1. ako isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju nije stekla svojstvo izvršnosti

(pr presuda kod koje nije istekao paricioni rok);2. ako je izvršna isprava na osnovu koje je donešeno rješenje o izvršenju ukinuta ili

preinačena;

104

3. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom nakon nastanka izvršne isprave (pismeno) sporazumjele da neće na osnovu izvršne isprave trajno ili za određeno vrijeme tražiti izvršenje;

4. ako je protekao rok u kome se po zakonu može tražiti izvršenje (60 dana za smetanje posjeda);

5. ako je izvršenje određeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja.

Nakon izjavljivanja prigovora isti se dostavlja protivnoj stranic na odgovor. Po prijemu odgovora na prigovor sud će prema okolnostima slučaja donijeti rješenje bez određivanja ročišta ili zakazati ročište za raspravljanje o prigovoru. Rješenje o prigovoru donosi sudija. Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili odbija kao neblagovremen.

SPECIFIČNOSTI KOD PRIGOVORA PROTIV RJEŠENJA O DOZVOLI IZVRŠENJA NA OSNOVU VJERODOSTOJNE ISPRAVE – član 50.Ako izvršenik podnese prigovor protiv rješenja o dozvoli izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave prijdelog za izvršenje u tom slučaju smatraće se tužbom i u tom slučaju postupak će se provesti po odredbama parničnog postupka. U ovom slučaju sud će odgoditi izvršenje i nastaviće ga na prijedlog tražioca izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda ako tražilac izvršenja uspije sa tužbenim zahtjevom.

PRIGOVOR PROTIV TREĆE OSOBE O DOZVOLI IZVRŠENJAOsoba koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima neko pravo koje sprečava izvršenje (polaže pravo vlasništva) može podnijeti pigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim. (pr došlo do pljenidbe stvari, živi sin sa roditeljima, prilikom popisa sin polaže pravo na frižider jer je to on kupio, mora u pismenom obliku podnijeti prigovor). Dostavlja se na očitovanje tražioca izvršenja ako tražilac izvršenja nije saglasan da se ta stvar izuzme od izvršenja, to treće lice se upućuje na parnicu gdje se to utvrđuje. U međuvremenu se nastavlja izvršenje.

PROTIVIZVRŠENJENakon što je izvršenje već sprovedeno izvršenik može u istom izvršnom postupku zatražiti od suda da naloži tražiocu izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio:

1. Ako je izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena ili na drugi način ostala bez pravnog dejstva (poenta je da je izvršenje provedeno).

2. Ako je tokom izvršnog postupka izvršenik namirio tražiocu izvršenja potraživanje mimo suda, tako da je tražilac izvršenja dva puta namiren.

Prijedlog za vraćanje dostavlja se tražiocu izvršenja da bi se o tom prijedlogu izjasnio. Ako tražilac izvršenja prihvati prijedlog sud će mu naložiti da u određenom roku (8 dana) vrati izvršeniku to što je primio (novac). Ukoliko ovaj tako ne postupi sud će o prijedlogu izvršenika rješenjem odrediti protuizvršenje koje se provodi po odredbama Zakona o izvršnom postupku

ODLAGANJE IZVRŠNOG POSTUPKAPravo na podnošenje prijedloga za odlaganje ima tražilac izvršenja i može se podnijeti prije nego što je započeto izvršenje. Prijedlog za odlaganje postupka kada je započeto izvršenje može se podnijeti, ali se zahtijeva saglasnost izvršenika. Ukoliko se izvršenik protivi, sud će o prijedlogu izvršenja odlučiti cijeneći opravdanost prijedloga za izvršenje.

105

OBUSTAVA IZVRŠENJAIzvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti ako je izvršna isprava ukinuta ili preinačena. Izvršenje će se obustaviti i ako je postalo nemoguće npr ako ne postoje stvari na kojima treba provesti izvršenje.

IZVRŠENJE NA NEKRETNINAMAProvodi se zabilježbom izvršenja u ZK, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja.Predmet izvršenja može biti nepokretnost kao cjelina. Ako je na nepokretnosti zasnovano suvlasništvo, onda se izvršenje može provesti na suvlasničkom dijelu. (NOVINE)Čim donese rješenje o izvršenju, sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u ZK upiše zabilježba izvršenja. Tom zabilježbom tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti i u slučaju da treća osoba kasnje stekne vlasništvo na nekretnini.U postupku izvršenja na nepokretnosti namiruju se i založni povjerioci koji nisu predložili izvršenje. Stvarne služnosti na nekretnini ne prestaju prodajom nepokretnosti.Kada na nepokretnosti na kojoj se provodi izvršenje postoji zakupni odnos, ugovor o zakupu nekretnina prestaje istekom 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o dosudi.Prodaja se može vršiti javnom dražbom i neposrednom pogodbom.

REDOSLIJED NAMIRENJAPrvo se podmiruju troškovi izvršnog postupka, onda porezi i druge takse koji su dospjeli za naplatu. Onda, potraživanja na osnovu zakonskog izdržavanja. Onda potraživanja na osnovu naknade štete nastale zbog narušenog zdravlja ili gubitka radne sposobnosti.Nakon namirenja navedenih potraživanja namiruju se potraživanja osigurana založnim pravom, založni povjerioci – njima se iz cijene isplaćuje određeni iznos, pa tek na kraju tražilac izvršenja.

IZUZIMANJE OD IZVRŠENJAIzuzima se od izvršenja zamljište u površini od 5 dunuma ako se radi o poljoprivredniku.

IZVRŠENJE NA POKRETNIM STVARIMA

IZUZIMANJE OD IZVRŠENJA1. Predmeti koji su neophodno potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za

zadovoljavanje svakodnevnih potreba.2. Hrana i ogrjev potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za 3 mjeseca.3. Gotov novac izvršenika po osnovu potraživanja koja su izuzeta ili ograničena od

izvršenja (polovina od cijelog iznosa plate, ali ako mu je plata preko 1.000 KM plijeni se 2/3) ili gotov novac izvršenika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog iznosa koji se po zakonu izuzima od izvršenja.

106

OGRANIČENJE IZVRŠENJAIzvršenje nad pokretnim stvarima provodi se njihovom pljenidbom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom. Prodaja se može vršiti javnom dražbom i neporednom prodajom.Kada se vrši popis stvari u stanu, smatra se da su stvari suvlasništvo bračnih partnera.Ako se pri pljenidbi ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će o otme obavijestiti tražioca izvršenja koji nije bio prisutan pljenidbi.Tražilac izvršenja može u roku od 3 mjeseca predložiti da se pljenidba ponovno provede. Ako tražilac izvršenja u navedenom roku ne predloži ponovno provođenje pljenidbe ili ako se i kod pokušaja ponovne pljenidbe ne nađu stvari, sud će obustaviti izvršenje.

IZVRŠENJE NA NOVČANIM POTRAŽIVANJIMA

IZUZIMANJE OD IZVRŠENJA1. Izuzeta su od izvršenja primanja po osnovu zakonskog izdržavanja. (OVO JE

NAJVAŽNIJE)2. Primanja po osnovu poreza.

OGRANIČENJE IZVRŠENJA1. Izvršenje na platu.2. Naknada umjesto plate.3. Naknada za skraćeno radno vrijeme.4. Naknada radi umanjenja plate i penzije.5. Primanja po osnovu socijalne pomoći.6. Primanja po osnovu dodatka za djecu.

Može se izvršenje na navedenim primanjima može se izvršiti do iznosa od ½.

Ograničenje izvršenja na novčanim potraživanjima primjenjuje se samo ako potraživanja ne prelazi preko 1.000 KM (polovina 500 KM). Ako prelazi 1.000 KM onda 2/3.

IZVRŠNE RADNJE Član 141. stav 1.Izvršenje na novčanom potraživanju provodi se pljenidbom i prenosom (novčanih sredstava).Pljenidba se provodi dostavom izvršenikovom dužniku rješenja o izvršenju kojim se izvršenikovom dužniku zabranjuje da izvršeniku ispuni novčano potraživanje, a izvršeniku se zabranjuje da to potraživanje naplati ili da inače raspolaže tim iznosom.

PLJENIDBA PLATE Član 159.Rješenjem o izvršenju na plati određuje se pljenidba određenog dijela plate i nalaže se poslodavcu koji izvršeniku isplaćuje platu da novčani iznos za koji je određeno izvršenje isplati, odnosno isplaćuje tražiocu izvršenja. Rješenje o izvršenju odnosi se i na povećanje plate do kojeg dođe nakon donošenja rješenja o izvršenju.Ako pravo na zakonsko izdržavanje, odnosno pravo na rentu za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davaoca izdržavanja prema istom izvršeniku ima više osoba, a ukupni iznos njihovih potraživanja prelazi dio plate koji može biti predmet izvršenja, izvršenje se određuje i provodi u korist od svakog tražioca izvršenja srazmjerno visini njihovih potraživanja.

107

Kad izvršeniku prestane rad, rješenje o izvršenju djeluje i prema drugom poslodavcu kod kojeg dužnik stupa na rad. Prijašnji poslodavac izvršenika dužan je odmah bez odgode preporučenom pošiljkom dostaviti rješenje o izvršenju novom poslodavcu i o tome obavijsetiti sud. Ako tako raniji poslodavac ne postupi, onda podliježe kažnjavanju, dužan je platiti novčanu kaznu.

Ako se račun tražioca izvršenja nalazi kod banke, onda mu se uplaćuje preko banke.

IZVRŠENJE RADI PREDAJE I ISPORUKE POKRETNIH STVARI – član 197.Izvršenje radi predaje jedne ili više određenih stvari koje se nalaze kod izvršenika, provodi se tako što sudski izvršilac oduzima te stvari od izvršenika i predaje ih uz potvrdu tražioca izvršenja.Na ovakav način izvršenje će se provesti i kada se stvari nalaze kod treće osobe ukoliko ih je voljna predati.

IZVRŠENJE STVARI KOJE SE NISU MOGLE NAĆI KOD IZVRŠENIKA – član 198.Ako stvari nisu nađene niti kod izvršenika, niti kod treće osobe, sud će u istom postupku na prijedlog tražioca izvršenja procijeniti vrijednost tih stvari i rješenjem naložiti izvršeniku da tražiocu izvršenja u određenom roku isplati iznos te vrijednosti.Tražilac izvršenja može ovaj prijedlog podnijeti u roku od 3 dana, a ako ne podnese, izvršni postupak se obustavlja.

PREDAJA NEPOKRETNOSTI - NAČIN PROVOĐENJA IZVRŠENJA – član 203.Izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti provodi se tako da sudski izvršilac nakon što udalji osobe i ukloni stvari sa nekretnina, predaje nekretnine u posjed tražiocu izvršenja.

IZVRŠENJE RADI OSTVARENJA OBAVEZE NA RADNJU KOJU MOŽE IZVRŠITI TREĆA OSOBA – član 208.Izvršenje radi ostvarivanja obaveze na radnju koju može obaviti i druga osoba provodi se tako da sud ovlašćuje tražioca izvršenja da na trošak izvršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam. (podizanje ograde, a ako ne moraće mu platiti)U prijedlogu za izvršenje tražilac izvršenja može predložiti da sud rješenjem naloži izvršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili tražioca izvršenja.

RADNJA KOJU MOŽE OBAVITI ISKLJUČIVO IZVRŠENIK – član 209.(Ako neće slikar da uradi portret, onda se može obavezati da plati novčanu kaznu), krojač.

VRAĆANJE ZAPOSLENIKA NA POSAO – član 215.Prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da zaposlenog vrati na rad, odnosno službu može se podnijeti u roku od 30 dana, od dana kada je tražilac izvršenja stekao pravo da taj prijedlog podnese.

NAČIN SPROVOĐENJA IZVRŠENJA- član 216.Provođenje jednog izvršenja obezbjeđuje se izricanjem novčane kazne (odnosi se na poslodavca).

108

ZAKON O NASLJEĐIVANJU

PRVI NASLJEDNI REDZaostavštinu umrlog naslijeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni partner.

PRAVO PREDSTAVLJANJAAko prije smrti ostavioca umre neko od njegove djece, umjesto umrlog djeteta nasljeđuje dijete umrloga (unuk ostavioca).

II NASLJEDNI REDZaostavštinu umrloga koji nije ostavio potomke, nasljeđuje njegov bračni partner i njegovi roditelji, svaki po jednu polovinu. Ako iza umrlog nije ostao bračni partner, roditelji umrloga nasljeđuju cijelu zaostavštinu.Ako je jedan roditelj ostavioca umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca (braća i sestre).

III NASLJEDNI REDZaostavštinu umrloga koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, niti bračnog partnera, nasljeđuju njegovi djedovi i nane.

GUBITAK PRAVA NASLJEĐIVANJA BRAČNOG PARTNERAAko je ostavilac bio podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti ostavioca se utvrdi da je tužba bila osnovana (tužbu mogu nastaviti nasljednici).Ako je njegova zajendica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem.

NUŽNI NASLJEDNICI – član 28.Nužni nasljednici su:

1. djeca umrloga2. njegovi usvojenici (iz potpunog usvojenja)3. njegov bračni partner.4. Ostali potomci umrloga i njihovi potomci5. njegovi roditelji i braća i sestre su nužni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad

i nemaju nužnih sredstava za život.

Nužni dio djece umrloga njegovog bračnog partnera iznosi ½ od zakonskog dijela. Nužni dio ostalih zakonskih nasljednika je 1/3 od zakonskog dijela.

NUŽNI I RASPOLOŽIVI DIO OSTAVINSKE MASE –član 29.Ostavilac za života ne može raspolagati (odnosi se samo na poklon i testament) sa dijelom koji predstavlja nužni dio nasljednika (kad ostavilac daruje supruzi ili jednom djetetu, mora voditi računa o nužnom nasljednom dijelu, sa tim ne može raspolagati).Nužni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati a koji se naziva nužni dio.

109

Član 35.Potomci ostavioca koji su živjeli u zajedničkom domaćinstvu sa ostaviocem i svojim radom doprinosili u sticanju imovine u domaćinstvu imaju pravo da u ostavinskom postupku traže da se iz ostavinske mase izdvoji dio koji odgovara veličini njihovog doprinosa.

ISKLJUČENJE NUŽNIH NASLJEDNIKA IZ NASLJEDSTVAOstavilac može isključiti iz nužnog dijela nasljednika ako se povredom zakonske ili moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu.Ako je sa umišljajem učinio teže krivično djelo prema njemu, prema ostaviocu, njegovom bračnom partneru ili djetetu. Isključenje iz nužnog dijela mora biti izraženo samo u testamentu na nesumnjiv način.Ukoliko dođe do spora dolazi do prekida ostavinskog postupka i upućivanja na parnicu učesnika u postupku koji je osporio da se stiču uslovi za isključenje iz nasljednog dijela.

TESTAMENT – član 62.Testament može sastaviti osoba sa 16 godina i sposobna za rasuđivanje. Ukoliko nisu ispunjeni ovi uslovi, testament je ništav. Poništenje testamenta može se tražiti u roku od jedne godine od dana saznanja uslova za ništavost (subjektivni rok), a najdalje za 10 godina (apsolutni rok).

OBLICI TESTAMENTA

Svojeručni testament - član 66koji je punovažan ako ga je zavještalac napisao svojom rukom i ako ga je potpisao. Za punovažnost ovog testamenta nije bitno da li je napisan i datum njegovog sačinjavanja. Uslov za važnost ovog testamenta je da zavještalac zna da čita i da piše.Može se osporavati ističući da zavještalac nije potpisao, da je falsifikovan, da nije bio sposoban za rasuđivanje. Upućuje se na parnicu.

Pismeni testament pred svjedocima – član 67Zavještalac koji zna da čita i piše može sačiniti testament na taj način što će ispravu koju mu je neko drugi sastavio svojeručno potpisati u prisutnosti dva svjedoka izjavljujući pred njima da je to njegov testament.

Sudski testament – član 68Kada zavještalac zna da čita i piše. Testament može sudija sačiniti zavještaocu po njegovom kazivanju koji će prethodno utvrditi identitet zavještaoca. Pošto zavještalac pročita testament i potpiše ga, sudija će potvrditi na testamentu da ga je zavještalac u njegovom prisustvu pročitao i potpisao.

Sudski testament ako zavještalac nije u stanju da ga pročita. U ovom slučaju, po kazivivanju zavještaoca sudija sačinjava testament, zatim će ga sudija u prisustvu va svjedoka pročitati zavještaocu, koji će ga u prisustvu tih svjedoka potpisati testament ili staviti prstoznak. Svjedoci se potpisuju na testamentu. (svjedoci moraju znati jezik)

110

Usmeni testementOstavilac može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako usljed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da sačini pismeni testament. Svjedoci testamenta su dužni da odmah stave napismeno izjavu zavještaoca i da je što prije predaju sudu. Međutim, ova obaveza svjedoka nije uslov za punovažnost testamenta. Usmeni testament prestaje važiti u roku od 30 dana.

Testament za vrijeme rata i mobilizacijeSačinjava se pred vojnim starješinom i to po odredbama koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta. Ovako sačinjen testament prestaje važiti po isteku 60 dana po završetku rata i mobilizacije.

LEGATZavještalac može testamentom ostaviti jednu ili više stvari određenom licu i naložiti nasljedniku da iz onoga što mu je testamentom ostavio neku stvar ili sumu novca preda trećem licu (legataru). Ukoliko mu ne bude legat ispunjen, legatar može to pravo ostvarivati podnošenjem tužbe parničnom sudu.

OPOZIVANJE TESTAMENTA – član 104. stav 1.Zavještalac (ostavilac) može uvijek opozvati testament u bilo kom obliku u kojem se po zakonu može sačiniti. Najčešće ga u paksi pocijepa.Ako se kasnijim testamentom izričito ne opozove raniji testament, odredbe ranijeg testamenta ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg testamenta. Ako je ostavilac pocijepao kasniji testament, raniji testament ponovno dobija snagu, osim ako se dokaže da zavještalac nije htio.

UGOVOR O USTUPANJU IMOVINE ZA ŽIVOTA – član 110.Ostavilac za života može izvršiti raspodjelu svoje imovine svojim potomcima, odnosno djeci, taj ugovor o raspodjeli je punovažan ako su se sa tim ugovorom saglasili i bili prisutni tome sva djeca i potomci. Ugovor se zaključuje u pismenoj formi i ovjerava od sudije (takav je punovažan). Ukoliko se neko od djece nije saglasilo sa raspodjelom, taj ugovor ima karakter ugovora o darovanju i kada ostavilac umre, u ostavinskom postupku vrši reduciranje datoga po tom ugovoru, tako da se djetetu koje se nije saglasilo određuje nužni dio. Nije nužno da bračni partner bude obuhvaćen. U tom slučaju bračni partner ima pravo na nužni dio.

UGOVOR O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJUOvim ugovorom davalac izdržavanja se obavezuje da će primaoca izdržavanja za života izdržavati, a primalac se izdržavanja obavezuje da u slučaju smrti cijelu imovinu ili dio imovine ostavlja u vlasništvo davaocu izdržavanja. Pod pojmom izdržavanja podrazumijeva se i obaveza davaoca izdržavanja da živi u zajendici sa primaocem izdržavanja, da mu obrađuje imanje, da ga u bolesti njeguje i da ga sahrani. Ovaj ugovor je strogo formalan, sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije.Taj ugovor se može raskinuti u slijedećim slučajevima:

1. ako prema ugovoru o doživotnom izdržavanju ugovarači žive zajedno, pa dođe do poremećaja njihovih odnosa talko da je zajednički život nepodnošljiv

2. ako neka od stranaka ne ispunjava svoju obavezu iz ugovora.

111

U slučaja smrti davaoca izdržavanja njegove obaveze prelaze na njegovog bračnog partnera i njegove potomke ako na to pristanu. Ako oni ne pristanu, ugovor se raskida i oni nemaju pravo da traže naknadu na ranije izdržavanje.

NEDOSTOJANOST ZA NASLJEĐIVANJENedostojan je nasljednik, nasljednik koji je:

1. sa umišljajem lišio ili pokušao da liši ostavioca.2. Ako je prijetnjom ili prinudom naveo ostavioca da sačini testament.3. Ako je uništio ili sakrio testament.

U slučaju kada je nasljednik nedostajan, pravo nasljeđivanja imaju njegovi potomci kao u slučaju da je umro prije ostavioca.

NAPOMENA: Momentom smrti nasljednik postaje i vlasnik i posjednik.

ODRICANJE OD NASLJEDSTVANasljednik se može odreči od nasljeđa izjavom kod suda do svršetka rasprave zaostavštine.Odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao od nasljeđa ako nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime.Kada se nasljednik u toku ostavinskog postupka odrekne u korist drugog nasljednika, onda ta izjava nema karakter odricanja, nego ima karakter ustupanja imovine.Nasljedniku prije okončanja pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanja može svojim dijelom raspolagati u korist sunasljednika. Međutim, zakon zabranjuje da nasljednik prije pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju svoj nasljedni dio ustupi trećem licu (pr da ga proda). Ovakva izjava samo obavezuje nasljednika da po izvršnoj diobi nasljedstva, dio koji je njemu pripao preda trećoj osobi.

SOLIDARNA ODGOVORNOSTZa dugove ostavioca solidarno odgovaraju nasljednici do visine vrijednosti naslijeđenog dijela.

Kada se nakon pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka pojavi novi nasljednik, tada se taj nasljednik upućuje da u parnici ostvaruje svoje nasljedno pravo. Kada se nakon okončanja ostavinskog postupka pojavi lise sa testamentom i u tom slučaju se lice upućuje na parnicu.

U slučaju naknadno pronađene imovine, ostavinski sud tu imovinu raspoređuje na dijelove prama ranijem rješenju o nasljeđivanju – dopunsko rješenje.

Ostavinski i izvršni postupci su vanparnični.

112

VANPARNIČNI POSTUPAK

KARAKTERISTIKE VANPARNIČNOG POSTUPKAVanparnični postupak pokreće se prijedlogom, a po službenoj dužnosti se pokreće ostavinski (1) postupak (i kod exproprijacije (2)– upravni organ dostavi vanparničnom sudu ukoliko se stranke ne nagode pred upravnim organom). I kod oduzimanja poslovne sposobnosti po službenoj dužnosti se pokreće (ovo je treći slučaj po službenoj dužnosti).U vanparničnom postupku se supsidijarno primjenjuju pravila parničnog postupka. (pr izuzeće).

PRAVNI LIJEKOVIProtiv odluka donesenih u vanparničnom postupku može se izjaviti samo žalba osim kada se radi o predmetu određivanja pravične naknade za exproprisane nekretnine i određivanje nosioca stanarskog prava u slučaju razvoda braka (ovi predmeti izumiru).

Prvostepeni sud je ovlašten da sam odluči o žalbi pa i u slučaju da je neblagovremena ukoliko se time ne diraju prava drugih učesnika u postupku. Isto tako drugostepeni sud, je ovlašten da odlučuje o neblagovremenoj žalbi ukoliko se time ne diraju prava drugih učesnika u postupku.

STATUSNA PRAVA:

1. ODUZIMANJE I VRAĆANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTIKad se pojavi, ustanovi da je neko lice nakon punoljetstva izgubilo sposobnost rasuđivanja, takvom licu se u vanparničnom postupku oduzima poslovna sposobnost. Ovaj postupak može se pokrenuti po službenoj dužnosti, može ga pokrenuti organ starateljstva, njegov bračni partner ili srodnici po krvi ili tazbini do određenog stupnja. U tom postupku se prvo provodi dokaz vještačenjem vještaka odgovarajuće struke, a takvo lice se može uputiti i u odgovarajuću specijaliziranu ustanovu. Kad prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta poslovna sposobnost, pokreće se postupak za vraćanje poslovne sposobnosti (i ovdje se poziva vještak).

2. PROGLAŠENJE NESTALNOG LICA UMRLIM I DOKAZIVANJE SMRTI1. Lice o čijem životu u posljednjih 5 godina nije bilo nikakavih vijesti, a od njegovog

rođenja je prošlo 60 godina.2. Lice o čijem životu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a vjerovatno nije

živo.3. Lice koje je nestalo u brodolomu, saobraćajnoj nesreči, poplavi i požaru, a o njemu nema

nikakvih vijesti za 6 mjeseci (ovdje se iscrpljuje ova odredba).4. Lice koje je nsetalo u ratu, a o njemu nema vijesti za godinu dana od prestanka

neprijateljstava (kod nas najčešće).

Kada je izvijesno da je neko umro i kada je umro a nema o tome dokaza (popaljene matične knjige) onda se u vanparničnom postupku donosi rješenje da je umro tada i tada i objavljuje se u Službenom listu.

113

3. PRODUŽENJE I PRESTANAK RODITELJSKOG PRAVAPrijedlog za oduzimanje roditeljskog prava može podnijeti drugi bračni partner, može podnijeti organ starateljstva. Roditelju se može oduzeti roditeljsko pravo ako je svoje roditeljsko pravo grubo zloupotrijebio (neplaćanje izdržavanja, napuštanje djeteta, fizičko nasilje nad djetetom, navođenje seksualno zlostavljanje, i kada jedan roditelj ne da drugome da koristi svoje roditlejsko pravo).Ukoliko se steknu potrebni uslovi, pokrenuće se postupak za vraćanje roditeljskog prava.U slučaju da dijete nakon punoljetstva postane retardirano (postane nesposobno za rasuđivanje) može se produžiti roditeljsko pravo.

PREDMETI KOJI IMAJU IMOVINSKI KARAKTER:

1. UPRAVLJANJE I KORIŠTENJE ZAJEDNIČKIM STVARIMAAko je jedno lice suvlasnik jedne stvari ili više stvari, oni sporazumno odlučuju o načinu korištenja stvari. Ako se ne mogu dogovoriti u tom pogledu, obraćaju se vanparničnom sudu.

2. DIOBA STVARI I IMOVINE U SUVLASNIŠTVUSuvlasnici imaju pravo i to svaki od njih da kod vanparničnog suda zahtijeva diobu nekretnina. Ako nema sporazuma o diobi, pristupa se diobi nekretnina. Prvo se pokušava fizička dioba (uvijek je moguća kad se radi o zemljištu, a nije moguća ako se radi o zgradi ili stanu). Ako nije moguća fizička dioba, dolazi do civilne diobe koja znači da se predmet diobe prodaje po pravilima izvršnog postupka, pa se cijena koja se dobije dijeli na suvlsnike. Može se desiti kod civilne diobe da jednom od suvlasnika pripadne cijela stvar, a da on ostalim suvlasnicima plati iznos.

3. UREĐENJE MEĐA – često pitanje, dobro naučitiSud uređuje među između susjednih parcela (ranije je bilo u vlasništvu pacele) ukoliko su međašni znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni. Sud prvo zakazuje ročište u sudu radi mogućnosti sporazumnog dogovora, a ako to nije moguće, zakazuje ročište na licu mjesta, uviđaj i poziva vještaka i geometra.

Načini uređenja međa:1. Uređenje međa po jačem pravu (to znači da ako se radi o spornoj međešnoj površini u

vrijednosti spora male vrijednosti (do 3.000 KM). Geometar o ovome odlučuje.....2. Prema posljednjem posjedu (ovdje se zakarabasaju – svaki trvrdi da je bio u posljednjem

posjedu).3. Po pravičnosti (to je slučaj kada se sporna međašna površini podijeli po pola). Ona misli

da je to najefikasniji način podjele i ukinula bi ostale da je ona zakonodavac, a ostavila ovaj.

4. Po katastarskim mapama ako su stranke saglasne.

4. OVJERE, ČUVANJE ISPRAVA – ovo svjesno izostavlja jer je to prešlo u nadležnost notara.

5. PONIŠTAVANJE ISPRAVAPoništiti se mogu isprave na kojima se zasniva neko pravo, a ukradene su, izgorjele i na neki drugi način nestale.

114

6. SUDSKI DEPOZITU sudski depozit može se predati novac, hartije od vrijednosti, dragocjenosti.... Vanparnični sudija (ili referent) poziva ovoga u čiju korist je to deponovano, ako prihvati, onda je u redu, ako ne prihvati, onda se čuva 3 godine i ide u budžet općine, grada. Kamata prestaje teči.

7. UTVRĐIVANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI MALOLJETNIKUVanparnični sud je nadležan da donosi rješenje kojim utvrđuje da je maloljetnik od 16 godina koji je postao roditelj stekao poslovnu sposobnost.

8. ZAKLJUČENJE BRAKA MALOLJETNIKANadležnost vanparničnog suda je i davanje dozvole za zaključenje braka maloljetniku. Maloljetnik koji je sa 16 godina, sud može dozvoliti da sklopi brak. Prijedlog podnosi maloljetnik. Na ročište se pozivaju njeogovi roditelji. Na tom ročištu se utvrđuju okolnosti pod kojima živi saslušanjem maloljentika i njegovih roditelja. Ako sud ocijeni da postoji njegova sposobnost da postane roditelj. Onda sud donosi rješenje o dozvoli za zaključenje braka.

115

PORODIČNI ZAKON

UVJETI ZA PUNOVAŽNOST BRAKA – član 10. (ranije su to bile zabrane)Za sve ovo dole navedeno može se tražiti poništenje braka.

1. Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku.2. Brak ne može sklopiti osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je

nesposobna za rasuđivanje. Izuzetno, sud može u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je nesposobna za rasuđivanje ako utvrdi da je ona sposobna shvatiti značenje brakai obaveze koje iz njega proizilaze, kada je očito brak u interesu te osobe (i ovo navesti u vanparničnom – zaboravila nam to navesti u vanparničnom).

3. Brak se ne može sklopiti između krvnih srodnika u pravoj i pobočnoj liniji do 4 stupnja.4. Brak ne mogu sklopiti usvojilac i njegov usvojenik u slučaju nepotpunog usvojenja.5. Brak se ne može sklopiti između svekra i snahe, zeta i punice (tašte), očuha i pastorke,

maćehe i pastorka bez obzira na to da li je prestao brak čijim je sklapanjem nastalo ovo srodstvo. Izuzetno sud može u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka u svim navedenim slučajevima.

6. Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila 18 godina. Izuzetno sud može u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka osobi koja je navršila 16 godina ako utvrdi da postoje opravdani razlozi, da je ta osoba duševno i tjelesno sposobna za vršenje prava i dužnosti koje proizilaze iz braka.

7. Brak nije valjan ako je na njegovo sklapanje bračni partner pristao u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom ili u zabludi o osobinama drugog bračnog partnera ili o njegovoj bitnoj osobini. Zabluda o bitnoj osobini bračnog partnera postoji kada se radi o osobini, odnosno okolnosti koja bi drugog bračnog partnera odvratila od sklapanja braka da je za nju znao, a naročito u slučaju krajnje opasne i teške bolesti, trajne i neizlječive spolne nemoći, trudnoće žene sa drugim muškarcem i ranije osude zbog krivičnog djela učinjenog protiv dostojanstva osobei morala.

PONIŠTENJE BRAKA1. Brak će se poništiti ako se utvrdi da prilikom njegovog sklapanja nije postojao jedan od

uvjeta za punovažnost braka (nabrojati ovo što je gore navedeno).2. Drugi način prestanka braka je razvod.3. Smrt bračnog partnera.4. Proglašenje umrlim nestalog bračnog partnera.

Poništenje mogu tražiti osobe koje su u zakonu navedene, a u svim slučajevima ima bračni partner, u nekim slučajevima organ starateljstva.

RAZVOD BRAKABračni partner može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.Razvod braka može se zahtijevati tužbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka.Muž nema pravo pravo na tužbu za razvod za vrijeme trudnoće ili dok njihovo dijete ne navrši 3 godine života.Sud će razvesti brak po zahtjevu za sporazumni razvod braka pod slijedećim uslovima:

1. ako je od sklapanja braka proteklo najmanje 6 mjeseci2. ako postoji sporazum bračnih partnera sklopljen u postupku posredovanja i to o

ostvarivanju roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta, uslovima i načinu održavanja

116

osobnih odnosa i neposrednih kontakata sa roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanju bračnog partnera.

3. sud će odbiti zahtjev za sporazumni razvod braka ako sporazum koji se tiče djeteta nije u djetetovom interesu.

POSREDOVANJEPrije pokretanja postupka za razvod braka bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje dužni su podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkom ili pravnom licu ovlaštenom za posredovanje.Zahtjev za posredovanje mogu podnijeti i bračni partneri koji nemaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje.Bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje 6 mjesci i ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost.Zahtjev za posredovanje podnosi se ovlaštenoj osobi na čijem području podnosilac zahtjeva ima prebivalište, odnosno boravište ili bračni partneri su imali posljednje prebivalište.U postupku posredovanja nastojati će otkloniti uzroke koji su doveli do poremećaja bračnih odnosa i izmiriti bračne partnere.Ako su oba bračna partnera uredno pozvana i ne odazovu se na poziv da učestvuju u postupku posredovanja i ne opravdaju svoj izostanak, postupak će se obustaviti.Ako nakon obustave postupka bude podnesena tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka, sud će tužbu odbaciti.Ako se u postupku posredovanja bračni partneri ne izmire, ovlašćena osoba će nastojati da se oni sporazumiju o tome s kim će živjeti njihovo maloljetno dijete ili dijete nad kojim se ostvaruje roditeljsko pravo nakon punoljetstva, o njegovim osobnim odnosima sa kojim neće živjeti, o njegovom izdržavanju.Ako roditelji ne postignu sporazum naprijed naveden ili ako postignuti sporazum ne odgovara intersima djeteta, organ starateljstva će na zahtjev ovlašćene osobe ili po službenoj dužnosti odlučiti o svim gore navedenim pitanjima.U postupku posredovanja ovlašćena osoba sastaviti će zapisnik. Inače je ovlašćena osoba dužna u roku od 2 mjeseca da okonča postupak posredovanja.Ako se tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka podnesu prije postupka posredovanja, sud će tu tužbu odbaciti.

KARAKTERISTIKE POSTUPKA U BRAČNIM SPOROVIMANadležan je općinski sud i to sudija pojedinac koji je specijaliziran za porodične odnose, a drugostepeni sudi u vijeću od 3., s tim da jedan od njih mora biti specijaliziran.Presuda se mora donijeti u roku od 15 dana.Rok za žalbu je 15 dana.Drugostepeni sdu mora donijeti odluku u roku od 15 dana.U ovom postupku ne može se tužbeni zahtjev priznati na osnovu odricanja.Pravni lijekovi – samo žalba.

VANBRAČNO OČINSTVO I OSPORAVANJE OČINSTVAMuž na putu, vrati se i zatekne dijete. Otac osporava.Žena zatrudni s ljubavnikom i tuži muža i osporava njegovo očinstvo.

117

Ocem djeteta rođenog u braku ili periodu do 300 dana od prestanka braka, smatra se muž majke. Ako je dijete rođeno u kasnijem braku majke, ali prije isteka 300 dana od prestanka njenog prethodnog braka, ocem će se smatrati muž majke iz kasnijeg braka.

PREDAVAČ: Suada Selimović subota, 02.06.2007.

ODNOSI RODITELJA I DJECE – ne treba učiti

STARATELJSTVO – ne treba učiti

UTVRĐIVANJE OČINSTVATužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti majka, može dijete koje u tom slučaju zastupa majka kao zakonski zastupnik i muškarac koji sebe smatra ocem djeteta. Starosna dob i druge okolnosti pod kojima se može podnijeti tužba pobliže su određeni zakonom. Ista navedena lica mogu podnijeti i tužbu radi osporavanja očinstva pod okolnostima koje su propisane zakonom.

PITANJE USVOJENJAUsvojici su dužni upoznati dijete da je usvojeno najkasnije do njegove 7 godine života, odnosno odmah nakon zasnivanja usvojenja ako je usvojeno starije dijete.Usvojenje se može zasnovati samo ako je u interesu usvojenika.

Ko se ne može usvojiti:1. Ne može se usvojiti srodnik po krvi u pravoj liniji ni brat ni sestra. 2. Ne može se usvojiti dijete prije isteka tri mjeseca od njegovog rođenja. 3. Ne može se usvojiti dijete maloljetnih roditelja, izuzetno ovo se dijete može usvojiti po

isteku jedne godine od njegovog rođenja ako nema izgleda da će se ono podizati u porodici roditelja.

4. Dijete čije su roditelji nepoznati može se usvojiti tek po isteku 3 mjeseca od njegovog napuštanja.

Ko može biti usvojilac:1. Usvojitelj može biti državljanin BiH.2. Usvojitelj može biti i strani državljanin ako je usvojenje u interesu djeteta i ako dijete

ne može biti usvojeno u BiH. U ovom slučaju potrebno je odobrenje nadležnog federalnom organa za poslove socijalne zaštite.

3. Usvojilac može biti samo osoba koja je u životnoj dobi od 25 do 45 godina i koja je straija od usvojenika najmanje 18 godina.

4. Ako postoje posebno opravdani razlozi usvojilac može biti i osoba starija od 45 godina ali dobna razlika između usvojioca i usvojenika ne smije biti veća od 45 godina.

118

Ko ne može usvojiti:1. Osoba kojoj je oduzeto roditeljsko pravo dok traje.2. Osoba koja je ograničeno poslovno sposobna.

POTPUNO USVOJENJEPotpuno se može usvojiti dijete do 10 godina života. Potpuno usvojiti dijete mogu bračni partneri zajednički, mogu mogu vanbračni partneri koji žive najmanje 5 godina u vanbračnoj zajednici.

NEPOTPUNO USVOJENJENepotpuno se može usvojiti dijete do navršene 18 godine života. Za usvojenje djeteta starijeg od 10 godina, sposobnog da shvati značenje usvojenja potreban je njegov pristanak.

Postupak usvojenja je postupak upravnih organa – Centra za socijalni rad.

PRAVA I DUŽNOSTI RODITELJA I DJECE – imamo u vanparničnom

ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA I INTERESA DJETETAOrgan starateljstva može u svako doba zahtijevati od roditelja polaganje računa o upravljanju imovinom djeteta i o prihodima koji se ostvaruju iz te imovine.

IZDRŽAVANJE

IZDRŽAVANJE DJECERoditelji su dužni izdržavati maloljetno dijete i u izvršenju te obaveze moraju iskoristiti sve svoje mogućnosti i sposobnosti.Ako se dijete nalazi na redovnom školovanju roditelji su dužni prema svojim mogućnostima osigurati mu izdržavanje i nakon punoljetnosti a najdalje do 26 godine. (ako roditelj ima malu penziju, ne mora).Ako je punoljetno dijete zbog bolesti fizičkih ili psihičkih nedostataka nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, roditelji su dužni izdržavati ga dok ta nesposobnost traje.Roditelj koji ne ostvaruje roditeljsko pravo ili mu je ograničeno roditeljsko staranje ne oslobađa se obaveze izdržavanja djeteta.

IZDRŽAVANJE RODITELJAPunoljetno dijete dužno je izdržavati svog roditleja koji je nesposoban za rad i ne može se zaposliti, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine.

MAĆEHAMaćeha ili očuh dužni su izdržavati svoje maloljetne pastorke ako oni ne mogu ostvarivati izdržavanje od roditelja.Maćeha ili očuh imaju ovu istu obavezu i nakon smrti roditelja djeteta ako je u času smrti roditelja pastorka postojala porodična zajednica pastorka i maćehe.Pastorak je dužan da izdržava maćehu ili očuha ako su ovi njega duže vremena izdržavali ili se brinuli o njemu.

119

NENA I DJEDSu dužni izdržavati maloljetnog unuka.Obaveza izdržavanja punoljetnog unuka postoji pod istim uvjetima koji se traže za izdražavanje punoljetnog djeteta.

Obaveza izdržavanja postoji između sestara i braće.

IZDRŽAVANJE BRAČNOG PARTNERABračni partner koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti ima pravo na izdržavanje od svog bračnog partnera srazmjerno njegovim mogućnostima.Zahtjev za izdržavanje bračni partner može postaviti do zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod ili poništenje braka. Izuzetno, bivši bračni partner može tužbom tražiti izdržavanje u roku od jedne godine od prestanka braka ako su uslovi za izdržavanje postojali u vrijeme zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod ili poništenje braka i bez prestanka trajali do zaključenja glavne rasprave u postupku za izdržavanje.Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje bračnog partnera ako se on bez ozbiljnog povoda od drugog bračnog partnera grubo ili nedolično ponašao ubračnoj zajednici ili ako bi obaveza izdržavanja predstavljala očitu nepravdu za drugog bračnog partnera.Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje ako su bračni partneri za duže vrijeme odvojenog života potpuno samostalno osiguravali sredstva za život ili ako se iz okolnosti slučaja utvrdi da bračni partner koji zahtijeva izdržavanje prestankom braka koji je trajao kraće vrijeme nije doveden u teži položaj od onoga u kome se nalazio prilikom stupanja u brak.Sud može odlučiti da obaveza izdržavanja traje određeno vrijeme naročito u slučajevima kada je brak trajao kraće vrijeme ili kada tražilac izdržavanja ima mogućnost da u dogledno vrijeme osigura sredstva za život. (pr studentica).Pravo na izdržavanje prestaje ako je izdržavani razvedeni bračni partner sklopi novi brak ili postane nedostojan tog prava (prostituiše se).Vanbračni partner koji ispunjava uslove za izdržavanje ima pravo da tužbom zahtijeva izdržavanje vanbračnog partnera. Tužba za izdržavanje može se podnijeti u roku od jedne godine od prestanka vanbračne zajednice. (Uslov je da je vanbračna zajednica trajala najmanje 3 godine).Majka vanbračnog djeteta ima pravo da zahtijeva od oca vanbračnog djeteta srazmjerno njegovim mogućnostima da je izdržava tri mjeseca prije porođaja i jednu godinu nakon porođaja.

ODREĐIVANJE IZDRŽAVANJAU postupku za izdržavanje sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za izdržavanje.Prilikom utvrđivanja potreba osobe koja zahtijeva izdržavanje sud će uzeti u obzir njeno imovno stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje i druge okolnosti od kojih zavisi ocjena njenih potreba.Prilikom utvrđivanja mogućnosti osobe koja je dužna davati izdržavanje sud će uzeti u obzir sva njena primanja i stvarne mogućnosti da stiče povećanu zaradu kao njene vlastite potrebe i zakonske obaveze izdržavanja.Federalni ministar rada i socijalne politike objaviće jednom godišnje podatke o prosječnim potrebama osobe koja zahtijeva izdržavanje s obzirom na troškove života.

120

Kad se izdržavanje zahtijeva za dijete sud će posebno cijeniti rad i brigu koju u odgoj i podizanje djeteta ulaže roditelj sa kojim dijete živi i to će uzeti u obzir kao doprinos tog roditelja u izdržavanju. (sud po službenoj dužnosti utvrđuje visinu izdržavanja za dijete)

IMOVINSKI ODNOSIBračni partner imaju posebnu i bračnu imovinu.Bračnu imovinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice kao i prihodi iz te imovine.Pokloni trećih lica učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice ulaze u bračnu tekovinu bez obzira koji ih je bračni pratner primio ukoliko drugačije ne proizlazi iz namjene poklone ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera.Dobitak od igara na sreću je bračna stečevina, prihodi od intelektualnog vlasništva ostvareni u vrijeme bračne zajednice su bračna stečevina.Imovina koju bračni partner ima u času sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina.Posebna imovina je i imovina koju za vrijeme trajanja bračne zajednice stekne po pravnom osnovu drugačijem iz člana 251. Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj imovini ako nisu drugačije ugovorili.Budući bračni partneri ili predbračni mogu bračnim ugovorom frugačije urediti svoje odnose vezano za bračnu imovinu.Ukoliko je u ZK upisan samo jedan bračni partner,drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upisa tako da se upišu kao suvlasnici sa 1/2.Podjela bračne tekovine vrši se ugovorom bračnih partnera. Ako bračni partneri ne zaključe ugovor podjelu bračne tekovine izvršiće sud na zahtjev bračnih partnera. Bračni partner kome je povjereno čuvanje i odgoj djeteta dobiće pri podjeli bračne imovine pored njegovog dijela i stvari koje su namijenjene neposrednoj upotrebi djeteta. Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinsko-pravni odnosi bračnih pratnera prilikom sklapanja braka kao i tokom trajanja bračne zajednice.

ODGOVORNOST BRAČNIH PARTNERAZa obaveze koje je jedan bračni partner imao prije stupanja u brak ne odgovara drugi bračni partner.Za ove obaveze odgovara bračni partner svojom posebnom imovinom i svojim dijelom bračne imovine.Za obaveze koje je jedan bračni partner poduzeo radi pomirenja tekućih potreba bračne zajednice kao i za obaveze za koje prema zakonu odgovaraju zajednički oba bračna partnera odgovaraju bračni partneri solidarno kako bračnom tako i svojom posebnom imovinom.Imovinu koju su vanbračni partneri stekli radom u vanbračnoj zajednici koja je trajala više od tri godine smatra se njihovom vanbračnom imovinom. Na ovu imovinu primjenjuju se iste odredbe kao o bračnoj imovini.

(KOD ZADAĆE – RAZVOD BRAKA - Kada se radi o povjeravanju djeteta od 3 – 7 godina uvijek ide majci. Vrlo važno da se vidi mišljenje Centra za socijalni rad i tako se dodjeljuje dijete nakon što se dijete pitalo kome bi željelo da pripadne.)

(KOD UTVRĐIVANJA VLASNIŠTVA - važan ZK izvodak.)

121

PREDAVAČ: Silvija Ćupka 10.06.2007. godine

PRIVREDNO PRAVO

Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju («Službene novine FBiH», broj: 24/05)Zakon o osiguranju od odgovornosti motornih vozila (24/05)

Ova dva Zakona su zamijenila Zakon o osiguranju imovine i lica.

PRIVREDNA DRUŠTVA (29/03 – ovdje ima promjena)Je pravna osoba koja samostalno obavlja djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i vršenja usluga na tržištu radi stjecanja dobiti.Pretpostavke za osnivanje društva:

1. da postoje osobe koje će ga osnovati2. da imaju kapital3. da se u skladu sa zakonom odluče (imaju namjeru) koje će društvo osnovati.

Pravna sposobnost se stiče upisom u registar poslovnih subjekata i time se stječe i poslovna sposobnost.Pravna sposobnost je sposobnost osobe da bude nosilac prava i obaveza, a poslovna da preuzima određene pravne radnje i obaveze.Privredno društvo mogu osnovati i fizičke i pravne osobe.Fizička sposobnost se stiče rođenjem a poslovnu spsobonost stiču sa punoljetstvom (sposobne su za rasuđivanje i mogu preuzimati obaveze). Ovakve fizičke osobe mogu biti osnivači – sa punoljetstvom. Druga situacije je kada društvo postoji, a fizička osoba premine. Tada njegovi nasljednici (supružnik) a i maloljetne osobe mogu stupiti u društvo, postati člandruštva.Osnovači mogu biti i pravne osobe. One su osnivači pod uvjetom da su upisane u sudski registar. Osnivači mogu biti i strane osobe pod uvjetima koji su uređeni propisima koji regulišu strana ulaganja.Postoje 4 oblika društava:1. DOO2. Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću3. Komanditno društvo4. DD

Mogu se urediti zakonom...... i oblik kapitala.Banka DD propisan je najniži iznos temeljnog kapitala.Registar vrijednosnih papira je DD.Zakon o javnim preduzećima (državni zakon) i u ovoj oblasti se može osnovati DD.

Osnivači vrše izbor oblika društva koje će osnovati.

Ova 4 društva gore navedena – od oblika društva zavisi i odgovornost za prava i obaveze za vrijeme poslovanja društva. DOO i DD članovi društva ne odgovoaraju već odgovara društvo svojom imovinom.

122

Pravilo je da društvo odgovara svojom imovinom.Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornosšću i komanditno društvo (KD) odgovaraju neograničeno solidarno imovinom društva i svojom imovinom.

Kada se radi o pravnom licu onda odluku o osnivanju donosi organ upravljanja – skupština. Ovo zbog toga jer je potrebno ulagati kapital.

Nakon izbora koje će društvo osnovati, bira se djelatnost društva. Djelatnost je propisana zakonom i pratećim propisima i na temelju toga biraju djelatnost.Djelatnost koja se unosi u osnivački akt upisuje s e u registar. Pored djelatnosti koja se upisuje u registar može obavljati i druge, ali manje djelatnosti i koje su u vezi sa djelstnošću koja je upisana u registar.Poslovna sposobnost pravne osobe je ograničena jer može obavljati pravne poslove i pravne radnje samo iz djelatnosti i u vezi sa djelatnosšću koju obavlja. Ako pravna osoba protivno ovome preduzima i neke druge pravne radnje prema zakonu će je taj ugovor obavezati. Dakle, ne može se pozivati da nije mogla. Takav ugovor je obavezuje.

Slijedi donošenje osnivačkog akta. To je osnov za upis u registar i on je strogo formalan akt. Po Zakonu o privrednim društima mora biti u pisanom obliku i sa potpisima ovjerenim u skladu sa zakonom. Kad osniva jedna osoba isto ovo mora ispuniti.

Jedna osoba može osnovati DOO i DD. Prema Zakonu o notarima osnivačke akte privrednih društava sačinjavaju i obrađuju notari.

Obavezan sadržaj osnivačkog akta su:1. osnivači2. određuje se firma i sjedište3. djelatnost koju će vršiti privredno društvo4. kapital koji unose u društvo5. osobu koju ovlašćuju da podnese prijavu za upis u registar6. na koji način će se formirati troškovi ako dođe do neuspjeha formiranja društva7. i druga pitanja u skladu sa zakonom a koja će biti temelj za donošenje statuta.

Kapital društva je iznos kapitala koje su članovi društva upisali i naveli u osnivačkom aktu. Za DOO i DD zakonom je utvrđen najniži iznos kapitala u novcu koji su članovi društva dužni unijeti u društvo, odnosno u akt. (DD – 50.000 KM, a za DOO 2.000 KM)U društvo se pored novca kao kapital mogu unositi stvari i prava. Kada se unose stvari i prava onda se vrši njihova procjena, znači njihova vrijednost se izražava u novcu. Procjena stvari i prava je vrlo bitna radi utvrđivanja udjela osnivača koji je unio stvari ili prava, a kod DD da bi se na osnovu toga odredio ili izrazio broj dionica koji će pripasti tom članu društva. Kod DOO udjeli članova društva ne moraju biti jednaki. Kad se utvrdi ukupna vrijednost kapitala i njegova struktura utvrđuje se udio osnivača. On se izražava u %. U DD udio se izražava u broju dionica. Broj dionica određuje se na osnovu njihove nominalne vrijednosti. Kolika će biti nominalna vrijendost dionice utvrđuje se osnivačkim aktom ali ne može biti ispod iznosa koji je propisana zakonom.

123

Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću kao kapital se mogu unositi i zvršene usluge. Udjeli članova ovog društva moraju biti jednaki.Kod komanditnog društva udjeli komanditora i komplementara ne moraju biti jednaki, ali je različita odgovornost. Komanditori samo do visine svog udjela, a komplementari oboje.Kapital koji je unesen u društvo može se povećavati i može se snižavati. Međutim, snižavanje ne može biti ispod iznosa koji je zakonom propisan. Kod DOO I DD, a kod ostalih ne može se snižavati ispod rezervi koje društvo mora osigurati prilikom osnivanja.

Osnivačkim aktom određuje se sjedište društva. To je mjesto koje upisano u registar. Može biti utvrđeno osnivačkim aktom ili statutom, ali u pravilu se određuje osnivačkim aktom. Sada je to jako bitno zbog promjene u stvarnoj nadležnosti sudova koji vodi registar. Nadležan je sud na čijem području pravna osoba ima sjedište ili na čijem području će imati sjedište. Nadležan je općinski sud u sjedištu kantona – privredno odjeljenje.

Društvo u svojoj unutrašnjoj organizaciji može imati podružnice. Ona, podružnica, može biti samo izvan sjedišta PD. Ona nema svojstvo pravne osobe ali može obavljati sve ili samo neke poslove iz djelatnosti koje su upisane u usudski registar i pri tome sticati prava i preuzimati obaveze za račun društva. Ona uvijek nastupa u ime i za račun društva. Podružnica se upisuje u registar prema sjedištu društva, a uređuje se osnivačkim aktom ili statutom.

Statut je akt koji se ne mora priložiti prilikom podnošenja prijave za upis osnivanja. Dakle, može i nakon osnivanja, pa ako je statutom propisano da će društvo imati podružnice a nije bilo u osnivačkom aktu, onda će društvo morati podnijeti prijavu da se upišu i podružnice.

Svako društvo ima svoju firmu. Firma je ime ili naziv društva. To je ime pod kojim društvo posluje. Mora biti istaknuta na posllovnim prostpirijama i u korespodenciji. Uz firmu se naznačava i oblik društva (pr DOO). Za firmu vrijedi načelo isključivosti firme. To načelo pretpostavlja da pod istom firmom ne mogu biti kod istog registarskog suda biti upisane dvije ili više osoba koje obavljaju istu ili slične djelatnosti. Firma se mora jasno razlikovati od firme drugih društava. Sud registra pazi po službenoj dužnosti da li je već pod istom firmom upisno neko društvo. Ako jeste može odbiti upis. Zakon o postupku upisa subjekat u registar da bi olakšao društvima saznanje ima li druga firma, obavezuje sud da da informaciju strankama da li smije, može pod tim nazivom registrovati. Ako se ipak dogodi da se dva PD pod istom firmom upišu u registar, dakle nema jasnog razlikovanja, društvo koje je prije upisano ako smatra da je time pretrpjelo štetu ili ima neki drugi pravni interese može zahtijevati da se ta fimra briše. Ova zaštita firme osigurava se još na jedna način da sud mora upisivati društva onim redom kojim su prijave primljene. Može se desiti da su isti dan predate, prioritet ima prvi koji je predao. Fimra koja je jedanput upisana u registar može se mijenjati. Ot ome će odlučiti organ upravljanja ali je dužan podnijeti prijavu da se ta promjena izvrši i u registru. Firma kao ovaj naziv, ime, ne može se prodavati ne može biti stvar prometa, može se prodavati samo sa društvom.

U registar mora biti upisana osoba koja je zastupnik društva. To je zakonski zastupnik jer su njegova ovlaštenja uređena zakonom.Zastupnik može zastupati društvo pred sudovima i drugim organima i može ta svoja zakonska ovlaštenja za preduzimanje određene pravne radnje i li pravnog posla prenijeti na osnovu punomoći punomoćniku. Dakle, samo iz okvira svojih ovlaštenja. Ovlaštenja zastupnika za preduzimanje nekih radnji može se ograničiti osnivačkim

124

aktom ili statutom na način da određene pravne poslove ili pravne radnje može preduzeti na osnovu odobrenja ili uz saglasnost organa upravljanja. Ako je to tako mora biti upisano u registar. Ako nema ograničenja, biće upisano Mujo Mujić bez ograničenja ili ograničeno. Poslovna sposbnost pravne osobe se prosuđuje prema zastupniku, a i pravna sposobnost. Punomoćnici se ne upisuju u registar.

Za potrebe društva u pravnom prometu mogu nastupati i prokuristi. Oni se upisuju u registar i njihovo je zakonsko ovlaštenje da preduzimaju sve pravne radnje i pravne poslove u ime i za račun društva osim poslova koji se odnose na nekretnine ako za to nemaju izričito ovlaštenje. Prokura se ne može dati pravnom licu, već samo fizičkim licima, a može se dati punoljtnom i pravno sposobnom fizičkom licu. Društvo može imati više prokurista. Pri tome oni mogu a ne moraju biti u vezi. Zato razlikujemo prokura koja se daje jednom licu od zajedničke prokure koja se daje za dva ili više lica koji u pravnom prometu moraju nastupati zajednički. Dakle, moraju odboriti zajedno pravni posao i preduzeti ga zajedno. Kad se radi o ispunjenju obaveza koje su zajendički preduzeli, dužnik može svoju obavezu ispuniti samo prema jednom prokuristi iz zajedničke prokure i smatra se da je sovju obavezu izvršio.

RegistarPo zakonu o PD društva se upisuju u registar društava i obavezno se moraju upisati slijedeći podaci:

1. firma sa sjedištem2. oblik društva3. djelatnost, odnosno djelatnosti4. podružnice5. ime i prezime i adresa prebivališta, funkcija i obim ovlaštenja zastupnika i lica koje je

ovlašteno da zastupa podružnicuRegistar je javna knjiga i obuhvata registra podataka i registar isprava. Postupak upisa uređen je posebnim zakonom a to je na niovu FBiH Zakon o registracji poslovni subjekata u FBIH (27/05). Zakonom je propisana obaveza društva da prijavu podnese u roku od 15 dana oda dana završenog postupka osnivanja a utvrđena je i obaveza suda da u roku od 15 dana od uredno podnesene priajve izvrši upis. Upisi se objavljuju u Službenim novinama FBiH.Danom upisa se stiče pravna i poslovna sposobnost pravnog subjekta, a pravni efekti upisa prema trećim osobama nastupaju 16 dana od dana objavljivanja rješenja o upisu u Službenim novinama Prije tog dana za treće osobe mogu ti pravni efekti nastupiti i prije ako je društvo na koje se odnosi upis dokazalo da je treća osoba znala ili mogla znati za podatke i isprave koje su predate u registar. Dakle, ako je treći nesavjestan ali je teret dokazaivanja na društvu.Podaci i isprave iz registra za svako društvo moraju biti dostupni zainteresniranim licima. Ta dostupnost pretpostavlja da se vrši uvid i da se zahtijevaju kopije uz vjerodostojnu ovjeru uz plaćanje odgovarajuće naknade koja bi trebala biti propisana posebnim propisima. Time se po Zakonu o PD društvima osigurava načelo javnosti svakom zainteresiranom licu.Konačni upis je upis osnivanja društva, a svi slijedeći su upisi promjena društva. Dok društvo traje mogu se vršiti i zabilješke ili zabilježbe:

1. zabilježžba postupka likvidacije ili stečaja društva, 2. ime i prezime i adresa prebivališta likvidacionog ili stečajnog upravitelja3. zatim se temljeme određenog rješenja upisuje datum obustavljanja postupka likvidacije.

125

Bliža odredba o tome kako se vrši upis i koje se isprave prilažu uređuju se zakonom o upisu subjekata.

Prijavu za upis u registar dužno je i isključivo određeno da vrši upis je lice određeno osvnvačkim aktom ili statutom, odnosno zastupnik. Ovo je ne može prenositi na advokata. Dok društvo postoji svaka promjena podataka koji su upisani u registar mora se prijaviti u registar (pr priomijenio se zastupnik, mora se podnijeti prijava o tome da je promijenjen zastupnik, mijenja se firma, sjedište....) Dakle, podaci koji su bitni za pravni promet.

Društvo prestaje na način da se njihova imovina unovči ili bez unovčavanja imovine. Bez unovčavanja imovine su statutsne promjene društva, kada ddruštvo mijenja oblik ili kada se jedno društvo dijeli na dva ili više društava (tzv podjela društva) ili se pripaja nekom društvu ili se sa nekim društvom spaja. U svim ovim slučajevima dolazi do pravno identiteta društva. Kada se dva ili više društava spoje u jedno prestaće pravni subjektivitet društava koja su se spojila, a nastaje novi pravni subjekt. Imovina društva koja se spajaju prelazi na novi pravni subjekt koji će biti upisan u registar, a društva koja su se spojila brišu se iz registra. Uputno je da prilikom podnošenja prijave za upis da se podnesu i prijave za brisanje. Za prava i obaveze starih društva odogovara novo društvo kao njihov slijednik. Kad se društvo dijeli na dva ili više društava, nastaju novi subjekti a prestaje društvo koje se podijelilo. I ova promjena mora biti izvršena u registru, mora se podnijet i prijava o nastanku novih i brisanje prethodnika. U ovom slučaju novonastali pravni subjekti odgovaraju za obaeze prethodnika solidarno.Kada se jedno društvo pripoji drugom, samo se ono briše. Upisuje se u registar brisanje. Odgovara za obaveze društva kojem se pripojilo.

Za sve promjene mora biti odluka organa upravljanja i plan reorganizacije (da li je racionalno da dođe do ovih promjena).

Društvo može prestati, a time gubisvoj subjektivitet i poslovnu sposobnost u više slučajeva.1. Ako je osnovano na određeno vrijeme, prestaje istekom vremena na koje je osnovano. 2. Prestaje na osnovu odluke skupštine društva. 3. Može prestati na osnovu odluke suda. (u parnici kada se dokaže da se skupština nije

sastajala na vrijeme....)4. Po okončanju postupka stečaja i likvidacije. Sa okončanjem stečajnog postupka se

izjednačava odluka suda da se obustavi stečajni postupak, da društvo nema imovine za provođenje postupka stečaja.

5. Prestaje odlukom krivičnog suda kada je izrečena kazna prestanka pravne osobe.

Ovi razlozi su osnov da se nad društvom pokrene postupka likvidacije, odnosno stečaja. Ona nije osnov da se društvo u registru briše. Pretpostavlja se da je u momentu prestanka društvo imalo imovinu pa treba provesti postupak likvidacije ili stečaja. Zastupnik je dužan da pokrene ove postupke (po prijedlogu) u kojima će se utvrditi imovina, dugovanja, da se neamire dužnici i ako ima još imovine da se rasporedi na članove društva. U ove postupke se pozivaju dužnici te pravne osobe da izmire svoje obaveze. Kada se okonča postupka likvidacije ili stečaja onda to rješenje dostavlja sudu registra. Ono je osnov da se donese rješenje o brisanju te pravne osobe iz registra i to će objaviti u službenim novinama.

126

U zakonu o stečaju – razlog za pokretanje ako društvo u roku od 30 dana ne može izvršavati svoje obaveze ili nema novaca da ispunjava svoje obaveze (ovo stoji u zakonu – razlozi – pročitati).Kada se određuje odgovornost osoba za krivično djelo kazna je prestanak, a sud može predložiti pokretanje postupka likvidacije – dakle, po službenoj dužnosti. Presuda krivičnog suda je osnov za pokretanje postupka nad pravnom osobom.I postupak likvidacije i stečaja provodi sud.

Pravila po kojima sud postupu priliko upisa je vanparnični postupak jer se postupa samo na osnovu prijave nije višestranački postupak, a ako nešto nije uređeno psotupka je po pravilima parničnog postupka.Pravila i postupak upisa je jednoobrazan za sve subjekte koji su dužni da upišu ili podnesu prijave za upis u registar. Registar sačinjava jednu bazu podataka i isprave o subjektima upisa. Sastoji se od glavne knjige i zbirke isprava. Glavna knjiga je jedna vrsta upisnika u koju se upisuju podnosioci prijave. Mi još nemamo elektronsku obradu (predviđena je zakonom) i to će predstavljati veliki napredak i olakšanje za pravni promet i sigurnost.Subjekti upisa su pravne osobe ili osobe za koje zakonom propisana obaveza upisa u registar.Sudionici postupka su podnosioci prijave i druge osobe koje imaju pravni interes.

Kako je registar javna knjiga uređen je na temelju načela. Jedno je načelo obaveznosti – subjekti upisa prije nego što počnu sa svojom djelatnošću dužni su da se upišu u registar. Nečelo zakonitosti, Načelo oficijelnosti, obaveznosti. Načelo formalnosti – za podnošenje prijave propisanu su jednoobrazni obrasci samo se na njima može podnijeti prijava.Načelo prvenstva obavezuje sud da upis vrši onim redom kako je primio prijave.Načelo konstitutivnosti podrazumijeva da se upisom u registar stiče pravna i poslovna sposobnost i da se od tog dana konstituiraju određena prava prema trećim osobama.Načelo javnosti kao vrlo bitno načelo da se svako bez dokazivanja pravnog interesa može izvršiti upis u podatke upisnae u glavnoj knjizi, podatke upisane u ispravama, zatražiti prepis tih isprava.Iz svih ovih načela proizilazi načelo da se pretpostavlja da su podaci činjenice koje su upisane u registar i isprave temeljem kojih su upisani podaci istiniti - načelo istinitosti.

Ovim zakonom je pobliže propisano koje se isprave prilažu za pojedine upise. Na to sud pazi i po službenoj dužnosti – ispitivanje formalnih uslova az upis. Pored formalnih, sud ispituje i da li postoje materijlni uslovi za upis koji su propisani Zakonom o PD član 60. (pr da li je ništav osnivački akt, da li su u društvo unesei ulozi, da li su uplaćeni, da li se radi o društvu koje se ne može upisati, da li je prijava podesena na propisanim obrascima). Ako podnosilac ne ispunjava materijalne uslove, sud će odbaciti prijavu. Sud može kad prijavu razmatra pozvati podnosioca da otkloni formalne nedostatke. To čini zaključkom i u tom zaključku će navesti koji su nedostaci i odrediti mu rok. Ako ih ne otkloni, sud će odbiti prijavu i daće mogućnost podnosiocu prijave da izjavi žalbu.Sud može isto tako ako mu je špotrebno da razmotri neke činjenice zakazati raspravu, određuje ročište kako bi razjasnio neke nejasnoće koje proizilaze iz akta.

127

Sud registra po službenoj dužnosti pazi na isključivost firme. Ako to zapazi neće prijavu odbiti već će mu odrediti rok u kojem može odrediti drugu firmu.Ako podnosilac otkloni nedostatke, onda će sud računati da je bila priajva valjana od momenta podnošenja prijave za upis.Sud o upisu kada meritorno odlučuje donosi rješenje, i kad odbija prijavu i kad vrši upis donosi rješenje. Rješenje kojim se vrši upis ne mora da sadrži obrazloženje. Međutim, ako sud odbija da izvrši upis, dužan je da rješenje obrazloži.Podnosilac može povuči prijavu do donošenja pravosnažnog rješenja. Ako se povuče priajva, onda se postupak obustavlja. Protiv rješenja o upisu zainteresirana osoba može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od primitka rješenja. Pravo na žalbu ima subjekt upisa, a može i osoba koja ima pravni interes a to je osoba čija su prava povrijeđena na osnovu upisa tog sugjekta.Ako toj osobi nije podnešene rješenje ima u roku od 15 dana od dana saznanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana objave. Ako je žalba pravodobna, dostavlja se II stepenom sudu. Može žalbu odbiti, uvažiti i rješenje preinačiti (ako je sud izveo pogrešan zaključak na temelju činjenica) i ukinuti (OVO MALO POGLEDATI). Ka II stepeni sud odlučuje o upisu mora to rješenje sadržati sve bitne činjenice kao i I stepeno.

Osoba koja ima pravni interes može tražiti od nadležnog registra tražiti brisanje upisa. Ako su se poslije donošenja rješenja drugi uslovi propisani, a ovaj nije u propisanom roku to izvršio, ili e upis nedopustiv ili naknadno to postao. Sud briše po službenoj dužnosti ili zahtjevu zainteresiranog lica (uvijek mora održati ročište). Pravomoćna rješenja suda o brisanju sae objavljuju u službenim novinama FBiH.Zakon o PD propisao je da se upisi mogu objavljivati u dnevnim listovima koji su dostapni na širem području FBiH.

PREDAVAČ: Silvija Ćupka 17.06.2007. godine

DRUŠTVO SA NEOGRANIČENOM SOLIDARNOM ODGOVORNOŠĆUJe društvo najmanje dva lica. Osniva se ugovorom. Položaj osnivača (članova društva) je isti. Ugovor je formalan, u pisanom obliku, potpisi moraju biti ovjereni u skladu sa zakonom, kod notara (notarska isprava – obrada i ovjera kod notara). Ugovor sadrži: imena i prezimena osnivača, adresu osnivača, firmu, sjedište i djelatnost društva. Osnivački akt se može mijenjati samo voljom svih članova (odgovaraju neograničeno solidarno). Prijavu za upis u registar potpisuju svi članovi društva. Ulozi članova društva mogu biti u novcu, stvarima i pravima i u izvršenim uslugama. Vrijednost uloga se utvrđuju ugovorom o osnivanju. Ulozi članova moraju imati istu vrijednost. Sve to postaje imovina društva (Sve što se unosi u društvo). Ni jedan osnivač ne može povuči niti iznijeti ono što je unio, može samo dobiti novčanu protuvrijednost po vrijednosti u momentu istupanja iz društva, ili u slučaju stečaja preostalo što je.Svi oni upravljaju društvom, a može se odrediti da određeno vrijeme neko od njih upravlja, a ta osoba može prenijet na neku drugu osobu upravljanje. Članovi društva imaju pravo i voditi poslovanje, a to mogu ugovoriti drugačije ugovorom, da jedan od članova vodi poslovanje.Svaki član društva zastupa društvo ako ugovorm nije drugačije uređeno. Članovi ovog društva u raspodjeli dobiti i pokriču gubitaka učestvuju sa jednakim dijelovima. Za obaveze prema trećim

128

osobama odgovaraju neograničeno solidarno i svojom imovinom. Član društva odgovara do momenta istupanja, a ako novi pristupi odgovara od momenta nastanka obaveza ali ima pravo regresa. Ovo daje sigurnost trećim licima prema društvu. Član može da istupi iz društva, a može i pristupiti novi član. Ovo se uređuje ugovorom. Prenos svog dijela u društvo član društvo može da izvrši samo uz saglasnost drugih članova. Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću prestaje:

- odlukom suda- gubitkom ili ograničenjem poslovne sposobnosti člana društva- prestankom pravne osobe kao člana društva- smrću člana društva ako nasljednici nisu prihvatili članstvo u društvu.

Ako je prestalo članstvo neke osobe društvo će odlučiti da li da izmijene ugovor kako bi nastavili poslovanje. Mogu odlučiti i da prestane društvo.Kod smrti člana društva - Nakon ostavine, na osnovu rješenja kojim su određene osobe koje su naslijedile imovinu društva, izjašnjavaće se da li će pristupiti društvu. Ukoliko neće da pristupe i daju takvu izjavu, isplatiće im se vrijednost imovine prednika.Ako se nad društvom provede postupak likvidacije, onda članovima društva pripada srazmjerno svom udjelu u preostaloj imovini, nakon izmirenja potraživanja povjeritelja.

KOMANDITNO DRUŠTVOJe društvo u kome moraju biti najmanje dva člana, od kojih je jedan komanditor, a drugi komplementar. Položaj ovih lica u društvu je različit.Komplementari za obaveze društva odgovaraju neograničeno solidarno i svojom imovinom, a komanditori do visine uloga upisanih u registar.Ono što se odnosi na društvo sa neograničenom solid odg odnosi se i na komplementara.Ovo društvo se može organizovati kao komanditno društvo na dionice.Osniva se ugovorom.Obavezni sastojci ugovora su:

- firma i sjedište- imena prezimena, adresa članova, - ko je komplentar ako komanditor- unosi se vrsta i iznos uloga i djelatnost komanditnog društva

Za izmjene ugovora potrebna je saglasnost svih članova društva.Prijavu za upis u registar potpisuju svi članovi društva.Društvom (poslovima društva) upravljaju komplementari a komanditori imaju pravo da vrše uvid u poslovne knjige, finansijske rezultate.Komaditor može zastupati KD samo ako za to ima posebno ovlaštenje, a ako se desi da mimo ovlaštenja zaključi ugovor odgovaraće za obaveze iz tog ugovora kao da je komplementar (neograničeno solidarno i svojom imovinom).Ostvarena dobit društva dijeli se na dio za komanditore i na dio za komplementare.Dio za komplementare se dijeli među njima na jednake dijelove, a dio namijenjen za komanditore, srazmjerno njihovom udjelu u društvu.U postupku likvidacije, iz ostatka imovine članovi komanditnog društva imaju pravo na srazmjeran dio u ostatku, a ako preostali dio imovine nije dovoljan da se na takav način namire, onda komanditori imaju pravo prvenstva u naknadi.

129

DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆUJe društvo čiji je temeljni kapital podijeljen na udjele. Udjeli članova društva ne moraju biti jednaki, ali član društva može imati samo jedan udio. Za obaveze prema trećim osobama odgovara društvo, a ne članovi društva.Osniva se ugovorm ako društvo osnivaju dvije ili više osoba. Ovo društvo može osnovati i jedna osoba ako društvo osniva jedna osoba onda je njegov osnivački akt odluka u pisanom obliku (bez obzira da li je fizičko ili pravno lice).Odluka sadrži sve bitne elemente kao i ugovor o osnivanju društava.

Bitni elementi su:- osobe koje osnivaju (ime, prezime...)- firma i sjedište društva koje se osniva- iznos temeljnog kapitala- iznos ulogau novcu, u stvarima i pravima- prava i obaveze članova društva- način na koji će se izmiritit troškovi osnivanja- posljedice neuspjelog osnivanja.

Ako se osniva na određeno vrijeme mora to biti navedeno u aktu. Ako nema ove odredbe smatra se da je na neodređeno vrijeme.Isto tako će imovati lice za vođenje poslovanja, zastupanja i podnošenja prijave.Temeljni kapital koji se mora unijeti u novcu je propisan zakonom i on neovisno od toga da li osniva jedna ili više osoba je 2.000,00 KM, a vrijednost pojedinačnog uloga ne može biti ispod 100 KM.Ako se unose stvari i prava, članovi društva su ih dužni unijeti u cijelosti do dana podnošenja prijave u registar i to na način da društvo može slobodno i trajno s njima raspolagati.A što se tiče novca, mora biti unesena najmanje polovina od upisanog kapitala u nocu, ali ne manje od 2000 KM. Osnivačkim aktom se može urediti i obaveza člana društva da u korist društva učini neku činidbu ali se ona mora novčano izraditi jer bi to u suštini predtavljalo dio njegovog udjela. Troškove osnivanja članovi društva snose srazmjerno svojim udjelima.Društvo ima svoj statut. To je akt koji se mora donijeti najkasnije 60 dana od dana upisa u registar. Statut sadrži i pitanja koja nisu uređena ugovorom,a statutom se može utvrditi na koji način će prestati društvo, članstvo u društvu....Prijavu za upis u registar podnosi lice koje je ovlašteno ugovorom o osnivanju, a uz prijavu je potrebno priložiti u izvorniku osnivački akt, dokaze o uplati novčanog iznosa, a ako se unose stvari i prava, dokaze o procjeni vrijednosti stvari i prava.DOO je društvo u kome se ono što su unijeli dijeli na djele i iskazuje se u %. Svaki član mora imati najmanje jendu dionicu. Udio se može povećati na način na koji se povećava kapita ili iz udjela drugog člana društva. Sa udjelom u društvu se može raspolagati na dva načina: prenos ugovorom ili nasljeđivanjem. Ako se udio prenosi, stavlja u promet, članovi društva ima pravo preče kupovine. Član društva koji ima namjeru da stavi u promet svoj udio, dužan je preko uprave društvau pismenoj formi da obavijesti ostale članove društva o cijeni i ostalim uslovima prodaje. Zakonom je propisan rok od 30 dana u kojem bi članovi društva mogli da daju izjavu o prihvatanju ponude. I ta ponuda se daje preko uprave društva. Kada rok od 30 dana istekne a nema izjašnjenja članova društva da pod ponuđenim uvjetima kupe udio člana društva on može svoj udio prodati trećim osobam ali pod istim uvjetima iz ponude učinjene članovima društva. Ovo pravo preče kupovine članova društva može se ostvariti i ako se udio prodaje u izvršnom postupku. Ako član društva ovo ne poštuje članovi društva mogu tužbom poništiti ugovor kojim

130

je prodao trećem licu. Stranke u tom postupku su strane koje imaju pravni interes. U prvoj godini nakon osnivanja društva ne mogu članovi raspolagati svojim udiom.Drugi način na koji se može raspolagati (osim prodaje) udiom je nasljeđivanje. Ne mogu članovi društva ograničiti ovo pravo. U slučaju nasljeđivanja ako ima više nasljednika onda se udio dijeli na idealne dijelove. Udio pojedinog člana društva se može opterećivati zalogom. U pravilu je to jedan od načina da se udio proda javnom dražbom u izvršnom postupku. Dobit koju društvo ostvaruje, članovi dijele srazmjerno sa visinom svog udjela.Član društva može istupiti iz društva, a može biti isključen. Ugovorom ili statutom se uređuju ova pitanja. Pravo na istupanje iz društva može se ostvariti i tužbom kojom će tražiti istupanje iz društva ako su mu ostali članovi društva prouzrokovali štetu ili mu je društvo nametalo nesrazmjerne obaveze.Član društva može da bude isključen ali samo iz razloga koji su predviđeni ugovorom ili statutom. Članu društva se dostavlja pismena odluka o isključenju sa razlozima za isključenje. Ima pravo na sudsku zaštitu u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke da podnese tužbu sudu i da traži da se odluka poništi.Istupanjem i isključenjem iz društva prestaje članstvo u društvu, ne gubi imovinu i ima pravo na tržišnu vrijednost udjela na dan prestanka članstva u društvu.Ako je član društva unio neku stvar u društvo, pa je njegov ulog isklazan kao pravo korištenja te stvari, kad istupa ili kad je isključen ima pravo i na povrat te stvari.DOO upravljaju svi članovi društva u skupštini. Svičlanovi čine skupštinu.Ukupan iznos osnovnog kapitala u društvu po zakonu je predstavljen u 100 glasova, a svaki član društva ima onoliki broj glasova koji odgovara njegovom udjelu u društvu. Prava skupštine su prava osnivača društva.Poslovodnu funkciju vrši uprava – poslovanje društvom vodi uprava koju mogu činitit jedno ili ivše lica. Ne moraju biti zaposlenici društva, a način njihovog imenovanja i period za koji vrše poslovodnu funkciju uređuje se statutom ili osnivačkim aktom. Ako uprava ima više članova, onda se ugovorom o osnivanju ili statutom uređuju njihova ovlaštenja.Osim skupštine i poslovodnog organa ovo društvo može imati i nadzorni odbor. Nadzorni odbor mora imati društvo koje ima više od 10 članova i društvo čiji temeljni kapital prelazi iznos od milion KM i ima dva člana. Gdje nema ovog organa, onda svi članovi vrše nadzor.Zaštita manjine se ostvaruje na način da traže reviziju. Članovi društva čiji kapital iznosi 1/10 temeljnog kapitala mogu tražiti od suda da odrede vanjskog revizora pod uslovom da postoji ozbiljna povreda zakona.Povećanje i smanjenje osnovnog kapitalaUvijek se povećava na osnovu odluke skupštine, upaltom ili unošenjem novih uloga. Ako se radi o uplati, onda pravo prvenstva uplate novih uloga imaju članovi društva u srazamjeri sa svojim udjelima. Može se povećati i kada društvu pristupi novi član. Novi član pristupa na način da da pismenu izjavu o pristupanju društvu, ovjereno u skladu sa zakonom (ne mora se mijenjati osnivački akt) ali se promjena upisuje u registar zbog povećanja osnovnog kapitala, i zato je r se mora upisati i osoba koja je član društva.Društvo može povećati temeljni kapital i iz rezervi, ali to ne može činiti ako ostvaruje gubitke. Nikad ne može povećati a da iscrpi rezerve ispod zakonom propisanog nivoa.Osnovni kapital se može i sniziti odlukom skupštine, u skladu sa zakonom, statutom i ugovorom, ali se ne može sniziti ispod iznosa koji je propisan zakonom. Ako se snižava kapital o tome se mora obavijsetiti sud registra radi upisa ali se oglašava i u «Službenim novinama FBIH» u

131

kojima obavještava povjeritelje da je spremno izmiriti svoje obaveze ili da će dati svojim povjeriocima osiguranje (sredstvo obezbjeđenja, zalog, mjenica....).Mijenjanje oblika društva i kako prestajePromjena oblika i prestanak društvaDOO može temeljem odluke skupštine promijeniti svoj oblik u DD. Za promjenu ovog oblika potrebna je 2/3 kvalifikovana većina članova društva. DOO koje ima najmanje temeljnog kapitala u visini od 50 000 KM u novcu može svoj oblik promijeniti u DD. Mora i komisija za vrijednosne papire odobriti promjenu oblika. Bez ova nije moguć upis u registar. Udjeli članova se izražavaju brojem dionica. Nominalnu vrijednost dionica utvrđuje skupština.DOO može se spojiti sa drugim DOO, može se pripojiti i DD ali ima jedno ograničenje. Tu promjenu ne može izvršiti prije isteka dvije godine od upisa u registar.Društvo prestaje ako je osnovano na određeno vrijeme istekom vremena, bez unovčavanaj imovine spajanjem, pripajanjem i podjelom, na osnovu odluke skupštine društva, na osnovu odluke suda, i kad postoje uslovi da se pokrene stečaj okonačanjem postupka stečaja. Odluka suda – 2 pravne situacije, kada parnnični sud donese presudu, a druga je kada je pravomoćnom presudom krivičnog suda izrečena kazna prestanka.Skupština nije održana, nema imovine da se namire troškovi stečaja....Mora se raspraviti imovina društava koje je prstalo da bi se osiguralo namirenje povjerilaca (provodi se postupak likvidacije). Istovremeno se time pozivaju dužnici da izmire svoje obaveze.

VRIJEDNOSNI PAPIRITo su isprave koje u sebi sadrže određena prava i izdavalac vrijednosnog papira, te isprave, obavezuje se da će zakonitom imatelju isprave ispuniti obavezu koja je sadržana u toj ispravi.Vrijednosni papiri su uvijek formalne isprave.Forma i bitni sastojci za pojedine vrste isprava se propisuju zakonom. Vrijednosni papiri mogu da sadrže u sebi obligaciona prava, stvaran prava i pravo na upravljanje. Ova prava su uvijek inkorporiana u ispravu (sadržana su u njoj) i zakonit imatelj ne mora da dokazuje sadržaj isprave (to je zakonska pretpostavka).Primjer vrijednosnog papira koji u sebi sadrži obligaciju (mjenica, ček). Mjenica uvijek glasi na određeni novčani iznos i izdavalac mjenice (trasant) obavezuje se da će zakonitom imaocu (trasatu) on sam (vlastita mjenica) ili remitent po dospjelosti isplatiti novčani iznos naveden u mjenici.Vrijednosni papir koji u sebi sadrži upravljačko pravo (dionica). Papir koji osigurava upravljanje u društvu čiju dionicu posjeduje.Vrijednosni papir koji u sebi sadrži stvarno pravo (ZOO ugovor o uskladištenju). Skladištar je dužan da osobi koja je predala stvar izda skladišnicu. Ona se sastoji iz dva dijela priznanice i založnice i u cjelini gledana u sbi sadrži dva stvarna prava: pravo vlasništva (osoba koja je predala stvar ne mora dokazivati vlasništvo na stvari, to je zakonska pretpostavka) i založno pravo.Vrijednosni papir može da glasi na donositelja, na ime i na vrijednosni papir po naredbi. Pravilo je kad se radi o potraživanjima iz vrijednosnog papira koja su vezana za taj papir da ona pripadaju osobi koja temeljen zakona drži taj papir. A ako se radi o vrijednosnom papiru na ime ili po naredbi onda se zakonitim imateljem smatra osoba na koju taj papir glasi ili osoba na koju je taj papir uredno prenesen. Ako se radi o vrijednosnom papiru koji glasi na ime, on se prenosi cesijom. Zakonomse može urediti da se određen pravo iz vrijednosnog papira može prenositi i indosamentom. Indosamantom se prenosi mjenica, ček, skladišnica i na taj način se mijenja zakoniti imatelj.

132

Indosament je radnja ili izjava – indosiranje je radnja, a indosament izjava – imatelja vrijednosnog papira da svoja prava iz vrijednosnog papira prenosi na drugo lice. Taj indosamnet može biti i bjanko – prilikom prenosa da izjavu o prenosu i potpis osobe, a ne određuje osoba na koju se to pravo prenosi (ili glasi ??).Ili odrediti da se prenosi na donositelja, pa će svaki onaj koji ima taj vrijednosni papir tražiti ispunjenje obaveze. Ako je za vrijednosni papir zakonom utvrđeno da se prenosi indosiranjem, onda se azkonom utvrđuju i uslovi i način na koji se to indosiranje vrši i uvjeti pod kojim osoba na koju su indosiranjem prenesen prava iz vrijednosnog papira može zahtijevati ispunjenje obaveze (pr imalac mjenice bez protesta ne može tražiti ispunjenje mjenice, a protes se podiže pred općinskim sudom bez rasprave u kojem će dokazati da ovaj nije ispunio svoju obavezu).Skladišnica je papir koji je po ssredini perforiran (može se podijeliti kao kod računa za tel). Može se u cjelini prenijeti ili odvojeno. Imaće interes da prenosi odvojeno kada je neko u poslovnom odnosu sa nekim i tada mu založnica služi kao sredstvo osiguranja ispunjenja obaveze sa trećom osobom. (Ne može se zahtijevati prodaja stvari od skladištara na javnoj prodaji bez da se prethodno podigne protest).Postoje i legitimacioni papiri (željezničke karte, za teatar....). na njih se primjenjuje ZOO. A postoje i legitimacioni znaci (garderobni znaci.....).Vrijendnosni papiri su i konosmani (papir koji se predaje krcatelju robe morskim putem, brodaru) i teretni list (koji se izdaje za prevoz robe željeznicom). Teretni list je vrijednosni samo ako je prenosiv. Konosman sadrži u sebi stvarna prava (pravo vlasništva).Zakon o vrijendosnim papirima – po ovom zakonu vrijednosni papiru su u stvari isprave o kojima se vodi elektronički zapis. Ne kolaju u prometu kao opipljive stvari. Po ovom zakonu se smatra dionica, obveznice, certifikati izdati na vrijeme duže od godine dana i ugovori o investiranju na osnovu kojih se od trećih osoba mogu stjecati sredstva.Sadržaj vrijednosnog papira u smislu ovog zakona, određuje osoba koja taj papir emituje, emitent - pravno lice, pod uslovima propisanim u zakonu, Način utvrđivanja sadržaja vrijednosnog papira se utvrđšuje prospektom, a može biti emitovan samo po odobrenju Komisije za vrijendosne papire. Budući da se ovi VP ne pojavljuju u prometu kao stvari nego se o njima vodi elektronički zapis, te poslove čuvanja i održavanja podataka o vrijednosnim papirima i prometnim VP vrši registar VP.Da bi se mogla izvršiti registracija VP u registru osobe koje na osnovu odobrenja Komisije za VP vrše emisiju VP dužne su da sa registrom zaključe ugovor. Temeljem tog ugovora, registar će vršiti i svaku promjenu vlasnika VP, a da bi to registar mogao da drži u nekom ažurnom stanju, promjena vlasništva nad VP mora se prijaviti registru. Kupac je uvijek dužan da o tome obavijesti registar u roku od 7 dana, a onda će registar da izvrši tu promjenu vlasništva.

PREDAVAČ: Silvija Ćupka 24.06.2007. godine

VRIJEDNOSNI PAPIRI - nastavakVlasništvo nad VP imalac stiče danom zaključivanja pravnog posla.Emisija VP se može vršiti javnom ponudom ili zatvorenom prodajom. Javnom ponudom – neodređenom licu, a zatvorena – određenom broju lica ili grupi koja mora imati najmanje 40 lica.Bitno je da se zaključi ugovor sa bankom (depozitnom bankom).Kada se obrazuje DD – Odluka o prvoj emisiji dionica emitent odlučuje o I emisiji.Pročitati u zakonu ovaj dio.

133

OBVEZNICEMogu izdavati samo F i kanton na osnovu zakona, a ako emisiju vrši općina, na temelju odluke O.V. Je isprava kojom se izdavalac obavezuje da će osobi koje je navedeno u obveznici isplatiti određeni novčani iznos ili u obrocima, anuitetima.Svako može kupiti određeni broj obveznica, a one u sebi sadrže određeni novčani iznos. Broj ne dospijeva odmah, nego u obrocima.

PROMET VPMože se vršiti na dva načina: 1. Kupovinom

2. Prodajom.A može da se VP daju u zalog za ispunjenje obaveza.Ugovor mora biti u pismenoj formi i proizvodi pravne posljedice upisom u registar. Ako je izvršena prodaja, u registru se vrši promjena osobe. Ako je data u zalog, u registru se bilježi ograničenje da određna osoba raspolaže određenim brojem dionica u određenom novčanom iznosu.

Kupovina i prodaja VP se može vršiti na temelju diektne prodaje – kada imalac prodaje određenom kupcu, odnosno kada kupac nudi ponudu za otkup. I ovaj ugovor je sačinjen u pisanom obliku. Direktna prodaja može se vršiti i na način da se učini ta ponuda javnom (tender ponude koje odobrava Komisija za VP).Ako se ne vrši takva direktna prodaja, onda se promet VP obavlja putem berze.

BERZA je mjesto gdje se vrši kupovina i prodaja VP. Ona je prema zakonu pravna osoba koju osnivaju profesionalni posrednici u prodaji VP. I berza je DD (temeljni kapital je 200.000 KM) i najmanje 5 osoba se može osnovati berzu. Profesionalni posrednici su dileri i brokeri. Dileri prodaju VP u svoje ime i za svoj račun, a brokeri rade u svoje ime a za račun nalogodavca.

REGISTAR VP Registar VP je DD. Temeljni kapital je 100.000 KM i podijeljen je na dionice. Interesantno, Zakonom je propisana nominalna vrijednost dionice je 100. Njegova osnovna funkcija je da vrši poslove registracije, čuvanja i održavanja podataka o VP i da vrši prenos VP (promet). I registar ima skupštinu, nadzorni odbor i upravu.Svako DD dužno je da sa registrom VP zaključi ugovor (formalan u pisanom obliku) – odluka ili osnivački akt.

KOMISIJA ZA VPJe institucija Federacije. Zakon je utvrdio da je pravna osoba čije je sjedište u Sarajevu. Sačinjavaju je predsjednik, zamjenik i tri člana. Mandat im traje 5 godina.Osnovne funkcije:

- regulira uvjete, način izdavanja i promet VP- odobrava izdavanje, emisiju dionica i drugih VP- reguliše opće uvjete i način izdavanja obveznica za kantone i općine- ima ovlaštenje da izdaje, obustavlja i ukida dozvole za obavljanje profesionalnog

posredovanja u prometu VP

134

- najbitnije – izdaje dozvolu za emitovanje VP.

Komisija izdaje akte koji su konačni i spor se može pokrenuti kod nadležnog suda (pr ako donese akt kojim se odbija zahtjev za emitovanje dionica, to je konačan akt i može se tražiti zaštita kod nadležnog suda).

DIONIČKO DRUŠTVOJe društvo kapitala kod koga je temeljni kapital podijeljen na dionice. Može ga osnovati jedan ili više osnivača. Osnivači su obavezno i dioničari. Osniva se ugovorom o osnivanju, a ako je jedna osoba odlukom (ovo su osnivački akti). Formalan je akt, u pisanom obliku i moraju potpisi biti ovjereni kod notara (obrada i ovjera).Osnivački akt treba da sadrži:

- ime i prezime osnivača sa adresom njegovog boravišta, odnosnoza pravna lica firma i sjedište;

- firma i sjedište društva;- djelatnost društva;- prava i obaveze osnivača;- iznos temeljnog kapitala;- ukupan broj dionica i njihovu nominalnu vrijednost;- depozitnu banku (kod koje će se vršiti upis i uplata dionica);- opis i procjenu vrijendosti ulogau stvarima i pravima;- ime i prezime osobe koja će zastupati društvo u postupku osnivanja.

Ugovor o osnivanju potpisuju svi osnivači. Može ga potpisati i punomoćnik osnivača, ali i takva punomoć mora biti ovjerena u skladu sa zakonom. Ugovor mora da sadrži procjenu stvari i prava, a kapital mora biti najmanje 50.000 KM u novcu.Prilikom osnivanja DD sve dionice mogu otkupiti osnivači (simultano osnivanje). U suštini kod simultanog osnivanja DD samim zaključivanjem ugovora vrši se upis dionica.Sukcesivno osnivanje društva onda u ugovoru osnivači moraju označiti da se radi o sukcesivnom osnivanju. Da bi treće osobe mogle uplatile dionice mora im se označiti mjesto upisa dionica, način uplate dionica i vrste uloga kojima se mogu platiti dionice. Tak kada se završi upis, DD podnosi Komisiji za VP zahtjev da se odobri emitovanje dionica. Uz zahtjev koji se podnosi Komisiji mora se podnijeti ugovor o osnivanju, prijedlog Statuta, ugovor zaključen sa Registrom VP i ugovor koji su osnivači zaključili sa depozitnom bankom. O zahtjevu odlučuje Komisija i tek se na osnovu njenog rješenja može vršiti emisija dionica. A ako se radi o sukcesivnom osnivanju objaviće se i javna ponuda, a nakon toga bi slijedio postupak uplate dionica.Nakon što je izvršen upis i uplata dionica na osnovu zahjteva osnivača, Komsija odlučuje da li je bila emisija usješna. Ta odluka je osnov za sazivanje osnivačke skupštine. Rok za sazivanje je 60 dana od dana donošenje odluke o tome da li je emisija bila uspješna. Ako nije bila uspješna, taj upis je ništav i smatra se da DD nije ni osnovano.Osnovni zadatak osnivačke skupštine je:

- da usvoji ugovor o osnivanju- da usvoji statut - da imenuje članove nadzornog odbora i

135

- da potvrdi vrijednost ulogau stvarima i pravima.Izvještaj o osnivanju DD mora da sadrži: - Broj upisanih dionica,

- Njihovu nominalnu vrijednost,- Popis i procjenu vrijednosti svakog uloga u stvarima i pravima.

Ovaj izvještaj je isprava koja je dokaz uspješnosti osnivanja društva i on je jedna od isprava koja će se priložiti prilikom podnošenja prijave za upis u Registar.Osnivačka skupština donosi statut. Sadržaj statuta je određen zakonom i njime se uređuju ona pitanja koja nisu uređena ugovorom o osnivanju, a koja se odnose na:

- fukcionisanje skupštine, - na način formiranja i korištenja fondova, - pokriće gubitaka, - postupak statusnih promjena (pripajanje, spajanje i podjela), - sastav i način imenovanja nadzornog i upravnog odbora, - prestanak društva.

Prije nego podnese prijavu za upis u registar mora podnijeti prijavu Komisiji da bi bilo upisano u registar emitenata jer je i to prijava koju će priložiti za upis u regsitar.Zahtjev za upis u Registar podnosi Uprava društva. Uz taj zahjtev dužna je da podnese isprave, a to je prije svega: - zapisnik o osnivačkoj skupštini - ?????

- statut- popis članova nadzornog odbora i uprave.

Osnovni, temeljni kapital društvaTemeljni kapitala DD iznosi najmanje 50.000 KM. U ovom iznosu se temeljni kapital unosi u novcu. Nominalna vrijednost dionice ne može biti ispod 10 KM. U postupku osnivanja cijena dionice ne može biti ispod ove nominalne vrijednosti. Ovaj temeljni kpaital koji je unesen u društvo može se tokom opstanka društva povećavati, a odluku o povećanju temeljnog kapitala donosi na prijedlog nadzornog odbora Skupština. Povećanje se može vršiti i iznos iz rezervi, a može se vršiti i emisijom novih dionica. Procedura za emisiju (mora biti odobrenje za emisiju, mora se odrediti depozitna banka). Ako se ne vrši na ovaj način, može se povećati tako što će se povećati nominalna vrijednost dionice na teret fondova rezervi. Kada se vrši na vaj teret mora se voditi računa da iznos rezervi iznosi 25% od ukupnog kapitala.Može se i smanjiti kapital o čemu odluku donosi skupština. U odluci mora biti navedeno zbog čega se smanjuje osnovnii kapital i način njegovog smanjivanja. Taj način smanjivanja je vrlo bitan jer jedan od načina može biti povlačenje dionica.Pravilo je da zaposlenici nisu dioničari. Izuzetno zasposlenici mogu biti dioničari ako je takva mogućnost predviđena statutom. Međutim, oni mogu stjecati dionice ograničeno. Zbir svih dionica zaposlenika ne može preći 5% od osnovnog kapitala. U fazi osnivanja društva osnivači su dioničari. U daljem toku opstanka društva to se može vršiti na tržistvu na kome se vrši promet dionica. Dioničaru pripada pravo na odlučivanje. Ono podrezumijeva pravo na učestvovanje i odlučivanje na skupštini. Svaka dionica nosi jedan glas. Ne može se izdavati dionica koja nosi više glasova. Na osnovu dionice dioničar ima pravo da sudjeluje u raspodjeli dobiti. TO pravo učestvovanja u dobiti se iskazuje pravom na naplatu od dividende. Dividenda se isplaćuje srazmjerno nominalnoj vrijedosti dionice. O isplati odlučuje skupština kad je DD sposobno da izvršava svoje obaveze. Kod emitovanja dionica (samo u

136

slučaju nove emisije) postojeći dioničari mogu imati pravo preče kupovine pod uslovom da u roku od 30 dana od emisije upišu. Pod određenim uslovima imaju pravo kao manjina na zaštitu.Društvom upravlja skupština, nadzorni odbor i uprava.Nadzorni odbor sačinjavaju predsjednik i najmanje dva člana i imenuje ih skupština. To su osobe koje se upisuju u registar (ime i prezime predsjendika i članova). Zakonom je propisano ko ne može biti član nadzornog odbora (zbog sukoba interesa).Funkcija mu je da nadzire rad društva, da nadzire rad uprave, da imenuje upravu, da usvaja izvještaje o poslovanju, predlaže način raspodjele dobiti i druge poslove koji se određeni zakonom istatutom. Njihova odgovornost za vršenje funkcije zakonom je pojačana na način da neograničeno solidarno odgovoaraju za štetu prouzrokovanu društvu neizvršavanjem ili neurednim izvršavanjem svojih dužnosti. Uprava društvaorganizuje i rukovodi poslovanje društva, zastupa i predstavlja društvo i odgovara za zakonitost poslovanja. Upravu društva čine direktor i izvršni direktor. Ako društvo ima i izvršne direktore, onda direktor predsjedava upravom, rukovodi poslovanjem i zastupa društvo. Mandat mu je 4 godine. Ako postoje izvršni direktori, onda se njihov djelokrug poslova koji bi se odnosio na organiziranje rada, zastupanje mora odrediti pismenim aktom. Izvršni direktori su i osobe koje se upisuju u registar privrednih subekta (jer zastupaju društvo). DD ima i sekretara koga imenuje nadzorni odbor. To je osoba koja je dužna da vodi zapisnike, koja čuva dokumente društva i koja je ovlaštena za sprovođenje odluka nadzornog odbora i direktora. Ovdje se obrazuje i Odbor za reviziju. U Odboru ne može biti član nadzornog odbora i osoba koja bi imala neki direktni finansijski interes osim plaće. Vrše revizije poslovanja polugodišnjeg i godišnjeg obračuna a dužni su izvršiti reviziju i kada to zahtijeva određeni broj dioničara sa najmanje 10% dionica sa pravom glasa. U skladu sa odlukom skupštine DD može vršiti promjene oblika, a može se vršiti i spajanje i pripajanje. Tako DD može promijeniti oblik u DOO tako što će u to DOO steči udjele srazmjerno svom učešću u osnovnom kapitalu. Broj dionica po njihovoj nominalnoj vrijednosti će se izraziti udjelom. Ako se vrši promjena oblika, onda novo društvo mora imati najmanje onoliko kapitala koliko je temeljni, odnosno propisano zakonom. Promjenu ovog oblika društvo može izvršiti samo na osnovu odobrenja Komisije za VP. Bez tog odobrenja ne bi moglo podnijeti prijavu za promjenu oblika u Registru. DD može prenosom imovine i obaveza se pripojiti drugom DD ili DOO ali za svaku tu promjenu statusnu mora imati odobrenje Komisije za VP.

PRESTANAK DD1. Odlukom Skupštine2. Spajanjem, pripajanjem i podjelom3. Odlukom Komisije i suda4. Okončanjem stečajnog postupka.

Ako prestaje odlukom Skupštine, ta odluka se dostavlja Komisiji za VP i registarskom sudu.U slučaju da društvo prestaje odlukom Skupštine, zastupnik društva dužan je da pokrene postupak likvidacije. Po okončanju postupka likvidacije, na osnovu rješenja suda koji je proveo postupak likvidacije i odluke Skupštine da društvo prestane, sud registra moći će donijeti rješenje da se društvo briše iz registra. Društvo može prestati i odlukom suda. Razlozi za prestanak odlukom suda su propisani ovom zakonom pa između ostalog društvo može prestati ako Skupština DD nije održana u zakonom propisanom roku od isteka roka za godišnji obračun, kad je završen stečajni postupak ili kad je

137

stečajni sud obustavio stečajni postupak zato što imovina društva nije dovoljna za pokriće troškova stečajnog postupka i može biti još na osnovu pravomoćne presude krivičnog suda ako je izrečena kazna i ako je krivični sud odlučio o pokretanju postupka likvidacije.

BANKA – ovo je Ivanin dio – usporediti sa DenizinimBanke su pravne osobe koje posluju kao DD.Način osnivanja, upravljanja, prestanak uređuje se zakonom Nijedna osoba ne može primati depozite u novcu ili davati kredite na području Federacije ako nema odobrenje Agencije za bankarstvo FBiH.Ovo se ne odnosi na mikrokreditne, nedepozitne i neprofitne organizacije koje mogu davati mikrokredite.Kako je banka DD, temeljni kapital banke u novčanom iznosu propisan je zakonom,a ukupni t k banke sastoji se od gotovine i materijalne imovine.Banke izvan sjedišta Federacije mogu uz odobrenje Agencije za bankarstavo imati predstavništva i filijale Predstavništvo je organizacijska jedinica banke koja ne obavlja bankarske djelatnosti nego vrši prezentaciju banke nego daje podatke o svojom banci. Pr status filijale je drugačiji, može da prima novčane depozite i daje kredite ako ima ovlaštenje agencije.Zahtjev za izadavanje dozvole ili odobrenja osnivači podnose agenciji pismeno, Uz zahtjev se mora priložiti ugovor o osnivanju, podatke o kvalifikacionoj strukturi i iskustvau predviđ n o i uprave banke .Iznos dioničnog i dr oblika kapitala Plan projekcije poslovanja što pretpostavlja poslove koje će banka obavljati iz okvira onih poslova koji su po ovom zakonu propisani kao bankarski poslovi.Bankarska dozvola je uvjet za upis u registar. Uvjet da banka uruči bankarsku dozvolu podnositelju je da je uplaćen dionički kapital najmanje 15 mil KM .

Banka stiče svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar. Prijava za upis podnosi se u roku od 30 dana od dana dobivanja bankarske dozvole.U sudski registar upisuju se i organizacioni oblici banke, predstavništva i filijale i osobe koje su ovlaštene za zastupanje u prometu.Bankarska dozvola se izdaje na neodređeno vrijeme. Ne može se prenijeti .Ako je na području Federacije sjedište filijale stranih banaka i one su dužne da podnesu zahtjev Agenciji za izdavanje odobrenja.Bankarska dozvola se izdaje u obliku rješenja, ona može biti ukinuta rješenjem Agencije na zahtjev same banke, ako prijava za upis u registar nije podnesena u roku 30 dana od dana dobivanja dozvole, ako dođe do statusnih promjena prestanak subjekta banke, ukinut će se i kad skupština odluči o prestanku banke.U rješenju o ukidanju mora se navesti s kojim danom se ukida dozvola i to rješenje se mora objaviti u Službenim novinama.

Kapital je 15 miliona i taj kapital mora biti unesen u vrijeme osnivanja banke.

Dioničkim kapitalom ne smatra se kapital koji je banka stekla po osnovu odobrenih kredita, budući da je jedna od djelatnosti banke i uzimanje kredita. Ako je banka uzela kredit, taj iznos se ne može smatrati dioničkim kapitalom.

138

Može vršiti statusne promjene samo uz prethodno odobrenje Agencije.Statusne promjene u pravilu vrše se iz praktičnih razloga radi okrupnjavanja banaka i njohove mogu da vrše baknkarske poslove.

Bankom upravlja skupština i NO.Skupštinu čine svi dioničari, a način odlučivanja u skupštini odnosno broj glasova opredjeljuje i broj dionica koji će steći prilikom upiisa i uplate dionica.U skupštini banke može biti odlučeno putem punomoćnika, mora imati posebno ovlaštenje potpisano od fizičkih ili pravnih lica. To odlučivanje putem punomoćnika olakšava rad skupštine naročito u slučaju kada skupština ima veliki broj dioničara.

Upravu čine direktori. Ona upravlja poslovanjem. Ako pored direktora postoje i izvršni direktori, onda direktor predsjedava, zastupa banku i odgovara za zakonitost, madat 4 godine može se obnoviti .

Međusobni odnosi se uređuju ugovorom između direktora i NO a imenuju se po prethodnom odobrenju Agencije

NO sačinjavaju predsjednik i 4 člana a imenuje ih skupština. Nadzire poslovanje, imenuje upravu, predlaže raspodjelu i način dobiti m pokriće gubitaka, odobrava emisiju dionica, razmatra izveštaj o poslovanju.

Odbor za reviziju banka mora formirati. Imenuje ga NO, vrši reviziju ukupnog poslovanja banke, poslovanja uprave i kad ocijeni da je to potrebno, može zahtijevati i sazivanje skupštine i predložiti da se poduzmu određene mjere, a može zahtijevati da određene mjere poduzme i Agencija za bakarstvo.

Poslovi koje banka može obavljati:- primanje svih vrsta depozita i drugih novčanih sredstava- davanje i uzimanje kredita- davanje svih novčanih oblika jamstva- platni promet- prijenos novca- kupovina i prodaja strane valute- kupovina i prodaja vp - izdavanje kreditnih kartica, putnih i bankarskih čekova- pohranjivanje i upravljanje vp i drugim vrijednostima u sefovima i sl

Ovi poslovi se uvijek ???????

Prestanak:- u postupku stečaja- u postupku likvidacije

Specifičnost za banke je da prije nego što je pokrenut postupaak likvidacije može uvesti privremenu upravu ako ju uvodi Agencija za bankarstvo s ciljem da se otklone nepravilnosti u

139

radu banke i da se poduzmu mjere da bi se banka dovela u stanje urednog poslovanja. Ako te mjere nisu mjerodavne, provodi se postupak likvidacije.Ako se utvrdi da nema dovoljno sredstva da se završi postupak likvidacije i izmire obaveze koje banka ima, pokrenut će se postupak stečaja.

UGOVOR O KREDITUZa svaki ugovor zakon je propisao pisanu formu. Ugovor o kreditu zaključuje banka s korisnikom (komitentom) s obavezom da će korisnik kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novca na određeno ili neodređeno vrijeme, s određenom namjenomn ili bez namjene, a korisnik kredita se obavezuje da će banci plaćati ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom.Predmet ugovora o kreditu je uvijek novac.

Kod ugovora o zajmu predmet može biti novac ili zamjenjive stvari.Može se ugovarati kamata, a i ne mora.Visina kamate nije propisana zakonom, već samo zateznaKamata se propisuje pravilima banke, ali ne bi smjela biti zelenaška.

Ako je kredit dat s namjenom, a korisnik kredita ne iskoristi sredstva u ugovorenu namjenu, banka može otkazati ugovor i prije isteka ugovorenog roka.

Prije isteka ugovorenog roka banka može otkazati ugovor i u slučaju insolventnosti korisnika kredita.

Svi neotplaćeni ?????? dospijevaju na dan otkaza. Korisnik kredita može odustati od ugovora ali samo ako nije počeo da koristi kreditna sredstva.Kredit može vratiti i prije isteka ugovorenog roka ali o tome je dužan da obavijesti banku.Ako vrati prije roka, banka mu ne bi mogla zaračunati kamatu od dana vraćanja do dana kada bi trebao da vrati.

Ugovor o kreditu može se osiguravati, banka može tražiti kao zalog papire od vrijednosti, a uobičajeno je da kao sredstvo osiguranja ispunjenja obaveze zahtijeva mjenicu ili jamstvo, a može i ček.

Kad se radi o bankovnim kreditima na veće iznose, može se zahtijevati i hipoteka. Ako se zahtijeva neko od ovih sredstava, to mora biti ugovorena klauzula.

Bankarskim poslom smatra se jamstvo u smislu zakona o bankama, mada jamstvo mogu da zahtijevaju i druge osobe da bi osigurale ispunjenje obaveza iz ugovora.

Jamstvi je pravni posao - ugovor koji zaključuje banka s trećom osobom. Ta treća osoba jamac obavezuje se da će obavezu iz ugovora ispuniti ako to ne učini dužnik. Obzirom na sadržaj te obaveze, jamstvo može biti solidarno ili supsidijarno

Od jamca se zahtijeva ispunjenje obaveze. Ako dužnik nije ispunio obavezu u određenom roku, to je supsidijarno jamstvo, prvo dužnik pa jamac.

140

Ispunjenje od jamca povjerilac banka može tražiti od jamca ako je očigledno da se obaveza ne može naoplatiti od dužnika jer ona za to nema sredstava, pr. pao pod stečaj.Jamac se može obvezati i kao jamac platac. To je uobičajano tada jamac odgovara kao glavni dužnik solidarno s dužnikom i banka kao povjerilac može da zahtijeva ispunjenje od jamca odmah i ne mora da dokazuje da li je ili nije dužnik ispunio svoju obavezu dovoljno je da je taj rok protekao

Ugovor o štednji ako se štednja prima putem štedne kjižice onda je prva stranica …?????AAko je putem računa onda se zaljučuje ugovor.

Poslovi čuvanja vp i drugih dragocjenosti banka vrši putem sefa, a čuvanje onoga što je korisnik sefa položio u sef vrši se temeljem ugovora. Banka odgovara samo za čuvanje, ne odgovara za vrijednost stvari koje su sadržane u sefu jer joj te stvari nisu dostupne budući da nema pristupa sadržini sefa.

Izdavanje bankarske garancijeBankarska garancija je jednostrana izjava volje banke koju daje korisniku garancije i kojom preuzima obavezu da će ispuniti novčanu obavezu u korist korisnika garancije ako tu obavezu ne ispuni njegov dužnik.Tri osobe: dužnik koji je komitent banke, banku i povjerioca.

A i B zaključili kupoprodajni ugovor A isporučiti određenu robu, a B da će izvršiti uplatu. Osoba A zahtijeva da joj za ispunjenje te obaveze da bankarsku garanciju, ako B na to pristane, to se unosi u ugovor.Da bi dobila garanciju, s bankom zaključuje ugovor, ali pri tom banci prilaže ugovor o kupoprodaji.

A samo mora dokazati da je izvršila ugovor a da B nije platila .

141

INDUSTRIJSKO VLASNIŠTVO – skraćenica IV

Uređeno Zakonom o industrijskom vlasništvu (“Službeni glasnik BiH”, broj 30/02)Ovim zakonom uređuje se sticanje, sadržaj I zaštita slijedećih prava iz industrijskog vlasništva. To je:

1. Patent2. Robni i uslužni žig3. Industrijski dizajn4. Geografska oznaka

Patentom se štiti pronalazak. Znak koji je podoban da se razlikuje roba štiti se žigom.Novi oblik proizvoda ili njegovog dijela štiti se dizajnom.Oznaka kojom se označava geografsko porijeklo proizvoda štiti s egoegrafskom oznakom.

Sticanje pojedinih prava IV stječe se podnošenjem prijave Insitutu za standarde, mjeriteljstvo i zaštitu IV. Institut donosi rješenje koje se upisuje u odgovarajuće registre, pa bi s obzirom na 4 vrste zaštite imali 4 registra.Od upisa pojedinog oblika, a svaki upis se objavljuje i u glasilu Instituta, vlasnik stječe odgovarajuća prava. Trajanje tih prava vremenski je ograničeno. Tako prava po osnovu patenta od upisa traju 20 godina, a žiga i dizajna 10 godina. Geografska oznaka je bez ograničenja. Ova prava mogu se uvjetno rečeno obnovita ako vlasnik patenta, žiga i dizajna, podnese ponovno zahtjev institutu.

Prava vlasnikaPrvo, ima pravo da patent, žig i dizajn stavlja u promet tako što će prnijeti na drugog to pravo u cjelini ili djelimično. Ovaj promet je valjan ako je zaključen pismeni ugovor. Ovaj ugovor se dostavlja Institutu koji će izmijeniti upis u skladu sa ugovorom. Promet je moguć samo za patent, žig i dizajn, geografska oznaka ne može biti predmet prenosa. Ovaj prenos na drugog može se vršiti na način da se predmet IV proda ili da se ustupi na iskorištavanje. Predmet iskorištavanja može biti patent i dizajn, a žig se može ustupiti ugovorom. O iskorištavanju patenta i industrijskog dizajna zaključuje se ugovor o licenci.Zaštita ovog vlasništva se može ostvariti – osoba koja ima isključivo pravo vlasništva na ova 3 predmeta može zahtijevati da se osobi koja neopravdano koristi njegovo pravo, zabrani povreda tog prava, da se otklone posljedice nastale povredom, da se sredstava i predmeti povrede unište, da mu se vrati neopravdano stečena korist itd.Zakon je propisao rokove za zaštitu – 3 odnosno 5 godine od učinjene povrede.Drugo je tužba čime se osporava nečije pravo na patent, žig i dizajn. Na nju imaju pravo pronalazač i njegovi nasljednici i drugi pravni slijednici. Svrha tužbe je da se osoba koja koristi patent oglasi nosiocem tog patenta, žiga i dizajna.

OPĆENITO O SVEMU:Po ZOO u članu 25. je propisano da se ugovorima u privredi u smislu ovog zakona smatraju oni ugovori koji su zaključila privredna društva koja obavljaju privrednu djelatnost i pojedinac ili imaoci radnji koji obavljaju djelatnost, a za koju su upisani u registar nadležnih organa.Privredno odjeljenje u općinskim sudovima u sjedištima kantona – nadležnost suda.

142

Kod ugovora o prodaji kupac je dužan da bez odlaganja obavijesti prodavca jer će izgubiti pravo da se na nedostatke pozove.Kod ugovora u privredi i kod djeljivih obaveza, dužnici su solidarno odgovorni osim ako to ugovorom ne isključe.Jemstvo je također solidarno, a može se isključiti ugovorom.Pažnja prilikom ispunjenja obaveza zahtijeva se pažnja dobrog privrednika (malo strožija od pažnje dobrog domaćina).Kad odgovara željeznica za zakašnjenje, odgovaraće osim ako je pazio sa pažnjom dobrog stručnjaka.

143

PREDAVAČ: Hajrudin Hajdarević 10.06.2007. godine

PRIVREDNO PRAVO

OSNOVNA OBLIJEŽJA UGOVORA U PRIVREDITo je posebna vrsta ugovora. Kao ugovorne strane pojavljuje se PD. Nekada su to i ugovori sa jednom stranom kao fizičkim licem (izdavački ugovori, niz ugovora o prevozu). Predmet tih ugovora su robe ili vršenje raznih usluga u vezi sa prometom robe (prevoz, otpremanje, uskladištenje...) Ti ugovori se zaključuju svakodnevno i u velikom broju. Zakon ne traži posebnu formu za njihovo zaključenje. Formalizam bi usporio robnu razmjenu. Zakon samo u nekim ugovorim u privredi traži formu. Odgovornost ugovornih strana u privredno pravnim odnosima je pooštrena u odnosu na odgovornost u građanskom pravu. Ugovorne strane postupaju kao dobri privrednici, a kad je u pitanju njihova profesionalna djelatnost, onda postupaju kao dobri stručnjaci po pravilima struke i običajima, te su dužni i da snose profesionalni rizik. Ugovorne strane ne samo da odgovoaraju za namjerno nanijetu štetu ili koja je proizašla iz krajnje nepažnje. Ovdje odgovaraju i za običnu nepažnju baš usljed svoje profesionalne odgovornosti. Kod nanonšenje štete štetnik je dužan oštećenom naknaditi stvarnu štetu, a pored nje i izgubljenu dobit. Zakon pravi izuzetke gdje se naknađuje samo stvarna šteta i to ne po tržišnoj nego stvarnoj vrijednosti. Karakteristično je u privredno-pravnim odnosima da kada ima više dužnika pa i kada se radi o djeljivoj obavezi nastaloj zaključivanjem ugovora u privredi da dužnici odgovaraju povjeriocu solidarno. Kod ovih ugovora ugovorne strane tu solidarnu odgovornost mogu isključiti. Dobar dio odredaba ZOO koji se primjenjuje i kod ugovora u privredi ima karakteristiku dispozicije, a što znači da ugovorne strane mogu pod određenim uslovima svoju odgovornost ograničiti ili isključiti.Prekomjerno oštećenje – da li semože primjenjivati kd ugovora o privredi – ne dolaze u obzir te odredbe jer se ne može očekivati da izvođač radova ne zna svoju struku, izuzev ako nije bio svjestan tih podataka.

Rokovi za zastarjelost su kraći jer promet ne trpi neizvjesnot. Predaja stvari se vrši najčešće simboličkim putem (predaja papira), prenos prava se vrši indosamentom isto simbolično.

PREGOVORI ZA ZAKLJUČENJE UGOVORAOni prethode ugovoru. Oni mogu ali ne moraju dovesti do zaključenja ugovora. Učesnici pregovora pregovaraju o nizu pitanja o kojima se pregovara i kada se zaključuje ugovor, dakle, o bitnim elementima. Pregovor se može putem ponude i prihvata ponude transformisati u ugovor. Poziv na pregovore treba razlikovati od ponude za zaključenje ugovora. Inicijatori najčešće razgovoaraju sa više lica, a ponudilac upućuje ponudu uglavnom određenom licu, samo jednom licu. Pregovori ne obavezuju učesnike. Ponuda obavezuje za određeno vrijeme. Poslije okončanih pregovora bilo koji od učesnika može sastaviti ponudu. Pregovore učesnici obavljaju u skaldu sa načelom savjesnosti i poštenja. Zabranjeno je pregovorima drugom nanositi štetu. Lice koje nema namjeru da zaključi ugovor ne smije stvarati privid da će da zaključi ugovor jer bi u tom slučaju dužan naknaditi štetu prouzrokovanu pregovorima. Odgovornost kod pregovora – deliktna odgovornost.Karakteristično je da se naknađuje stvarna šteta, a ne izmakla korist. Zakonodavac ne štiti za eventualnu štetu kod koje nije izvjesno da neće nastati.

144

PRIHVAT PONUDE I PONUDAPonuda je jednostrana izjava volje. Upućuje se određenom licu. Sadrži sve bitne sastojke ugovora. Sloboda izbora trećeg lica nekad je ograničena pravom preče kupovine. Pored klasične ponude imamo i opću ponudu. Ona se upućuje neodređenom broju lica i ne gasi se ako je od nekih licca zaključen ugovor. Općom ponudom se zaključuje više ugovora. (U izlogu roba je poziv na ponudu, u katalogu nedostaje količina kao bitan element. I ovdje se ne radi ponudi).Obaveznost ponude treba shvatiti kao njenu neopozivost poslije prispijeća ponuđenog. Opoziv se može odrediti rokom. Zakasnjeli prihvat ponude smatra se novom ponudom. Ako se za ugovor traži posebna forma onda i ponuda mora biti u toj formi.Prihvat ponude po sadržini mora odgovarati ponudi. Ponuda i prihvat ponude moraju biti saglasni u bitnim elementima. O spornim tačkama ugovora stranke mogu i kasnije razgovarati i saglasiti se. Bitne elemente ugovora treba shvatiti po samoj prirodi ugovora i po volji ugovornih strana. Volja za zaključenje ugovora može biti izjavljena izričito ili prećutno pa čak i konkludentnim radnjama. Ovo samo kada se radi o eformalnim ugoovrima. U pravu ne važi načelo da ćutanje ponuđenog znači prihvat ponude. Bez pravnog su dejstva odredbe ako ugovorne strane ugovore da će se ćutanje ponuđenog smatrati kao prihvatanje ponude. U pravu nema pravila bez izuzetaka. ZOO samo u dva slučaja predviđa kada je ćutanje priihvat ponude – ako se radi o višegodišnjoj poslovnoj vezi ugovornih strana i kada osiguranik obavijesti da želi da želi da zaključi ugovor, a ovaj ne reagira.Produženje zaključenih ugovora a u vezi sa ćutanjem.

ZAKLJUČENJE UGOVORAKada postoji saglasnost ugovornih strana o bitnim elementima ugovor u privredi je zaključen Izjava volje o zaključenju može se dati riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem. Izjava volje mora biti data slobodno i ozbiljno. Ako za volju treba saglasnost trećeg on je može dati prije zaključenja ugovora kao dozvolu, a nakon zaključenje ugovora kao saglasnost. Ugovor je zaključen onog časa kada ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu. Mjesto zaključenja, prijem prihvata je mjesto ponudioca. Predmet mora biti moguć, dozvoljen, odnosno dorediv. Ako tako nije ona je ugovor ništav.

FORMA ZAKLJUČENJA UGOVORA U PRIVREDIU načelu su neformalni. Ugovorne strane odlučuju na koji će način izjaviti svoju volju. Bitna je saglasnost njihovih volja. Međutim, i u privrednom pravu za neke ugovore zakon traži formu, najčešće pismenu (npr ugovor o građenju, o licenci, alotmanu, kreditu). Kad zakon traži pismenu fomru onda je ta forma uslov punovažnosti ugovora i ona važi za njegove izmjene i dopune, ali i takav ugovor se može neformalnih sporazumom raskinuti. U nekim slučajevima i same stranke mogu da ugovore formu. Međutim, takav ugovor može se izmijeniti i dopuniti i neformalno. Kad zakon traži formu ako ugovor nije zaključen u toj formi onda je on suprotan prinudnom propisu i ništav je. Ako su ugovorne strane dogovorile formu onda kada forma nije ispunjena onda on nije ni zaključen jer nedostaje bitan elemenat. Međutim, ako su ugovorne strane ispunile takav ugovor ili u pretežnom dijelu izvršile svoje obaveze, onda se on smatra valjanim i proizvodiće pravno dejstvo.Posebni načini zaključenja ugovora (javna prodaja, ugovori moćnika - struja, kablovska).

NIŠTAVOST UGOVORA U PRIVREDINištav je onaj koji je protivan načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima i moralu društva. Moguća je ništavost i u drugim slučajevima zbog predmeta ako nije moguć, dopušten i

145

neodrediv. Zbog osnova ako ne postoji ili je nedopušten, zbog mane volje, ako je zaključen od strane potpuno poslovno nesposobnog lica (djeca do 14 godina). Ništav je i onaj ugovor ako se odnosi na pravnog subjekta koji ne postoji kao i onaj koji nije zaključen u određenoj formi. U akvom slučaju moraju se imati u viu rezervi (čl. 70. i 73 ZOO).

PRAVNA PRIRODA I PROMJENE KOD UGOVORA U PRIVREDISva zaključenja ugovora u privredi imaju obligaciono-pravno dejstvo, a ne stvarno-pravno dejstvo. Zaključeni ugovori predstavljaju samo pravni osnov, a predaja stvari predstavlja način sticanja. Ako ugovor nije odmah izvršen on može od zaključenja pa do izvršenja pretrpjeti razne promjene. Te promjene mogu biti promjene na obje strane, promjene povjerilaca (cesijom) i promjena dužnika (preuzimanjem), kada se promijene okolnosti nakon zaključenja. Po ZOO strane ne mogu tražiti naknadu i raskinuti ????.

BITNI SASTOJCI UGOVORA U PRIVREDITo su predmet i cijena.Oni moraju biti određeni ili odredivi. Predmet ugovora je roba, dakle, tjelesna pokretna stvar koja zadovoljava ljudsku potrebu i koja je namijenjena i podobna za tržište. Stvar mora da bude u prometu, mogu je i ograničen promet. Može da bude i buduća stvar. Prodati se može i tuđa stvar. U ovom slučaju treba praviti razliku da li je predata ili nije kupcu. Ako stvar nije predata kupcu, automatski se raskida ugovor. Stvari treba da su individualno određene kao i po rodu. Ugovorom se mora odrediti vrsta, količina i kvalitet. Kada stranke ne mogu odrediti cijenu a ne može se odrediti ni na osnovu elemenata sadržanih u ugovoru, cijena se određuje na jedan od zakonom propisanih načina. Cijena može biti fiksna i promjenjiva. Fiksna je cijena, tekuća cijena, cijena određena po trećem licu, od nadležnog organa, po ranije zaključenom ugovoru, fabrička cijena itd. Na može jedna strana odrediti cijenu. Ako cijena nije određena primjenjuje se cijena koja je bila za tu vrstu robe u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se tako ne može odrediti onda je to razumna cijena.

UGOVOR O PRODAJIPredmet i cijena ugovora o prodajiUgovor o prodaji se smatra zaključenim i kada cijena nije određena kao i kada cijena nije odrediva, a u nekim slučajevima i kada u ugovor nije unesena što ne znači da nema cijene kao bitnog elementa. Cijena je novčana naknada koju kupac plaća prodavcu za isporučenu robu. Plaća se u gotovom, virmanskim prenošenjem, hartijama od vrijendosti. Može biti fiksna i promjenljiva. Fiksna može biti određena neposredno ili posredno. Određuje se za jedinicu po količini ili za ukupnu količinu. Posebno određena cijena je tekuća cijena. Cijena je zavisna od kvaliteta robe. Cijena određena kao orjentaciona. Ako nije određena cijena ili je nije moguće odrediti na osnovu samih podataka iz ugovora primjenjuje se ona cijena koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora za tu vrstu i kvalitet robe. Kada su u pitanju cijene koje se određuju u svakom konkretnom slučaju onda za njih kažemo da su to razumno određene cijene.

Prelazak rizika i obim odgovornostiProdata roba može slučajno propasti ili biti oštećena. Ugovorna strana koja je pogođena rizikom ostaje u obavezi prema drugoj ugovornoj strani. Osnovno pravilo je da do predaje robe kupcu rizik snosi prodavac, a sa predajom robe rizik snosi kupac. I ovdje postoje izuzeci. Ako kupac zadocni, kupac snosi rizik (zakon ne štiti nesavjesnu stranu). Drugi slučaj je ako kupac zbog nedostatka preuzete robe raskine ugovor ili je tražio zamjenu robe, u takvom slučaju rizik snosi

146

prodavac. Pitanje prelaska rizika najčešće se reguliše rema ugovornim stranama transportnim klauzulama (klauzule iz međunarodnog prava).

Prava kupca i materijalni nedostaciKupac koji je blagovremeno i uredno obavijestio prodavca može:

1. zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka2. može zahtijevati sniženje cijene.

U oba slučaja radi se u ispunjenju ugovora.

3. može izjaviti da raskida ugovor.U svakom od ova 3 slučaja može tražiti i naknadu štete.

Kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno ostavio prodavcu naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora. Kupac može održati ugovo i ako se radi o fiksnom ugovoru ako odmah u roku obavijesti prodavca da ostaje kod ugovora. Isporučena i manja količina robe nego što je ugovoreno smatra se nedostatkom, te kupac može raskinuti ugovor ali samo za nedostajuću količinu. Ako kupac u razumnom roku ne izjavi da višak robe odbija smatraće se da je prihvatio višak po istoj cijeni.Pravna dejstva raskida ugovora zbog nedostataka i zbog neispunjenja su po zakonu ista. Sniženje cijene se vrši prema odnosu između vrijednosti robe bez nedostatka i vrijednosti robe sa nedostatkom, ali po cijeni u vrijeme kada je ugovor zaključen.

Odgovornost za materijalni nedostatakZa one nedostatke koju je roba imala u času prelaska rizika na kupca odgovara prodavac bez obzira na to da li mu je to bilo poznato ili nije. Poslije prelaska rizika na kupca za materijalne nedostatke koji su posljedica uzroka koji je postojao prije prelaska rizika takođe odgovara prodavac. Materijalni nedostaci postoje ako stvar nema potreban svojstva za njenu redovnu upotrebu ili promet, za njenu naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja a koja je bila poznata prodavcu ili mu je morala biti poznata, zatim ako roba nema svojstva i odlike koji su izričito ili prećuto ugovorene ili propisane ili ako roba nije saobrazna modelu, uzorku. Materijalni nedostaci mogu biti vidljivi i nevidljivi. Zakonom je propisano kada prodavac neće odgovarati za materijalne nedostatke i to:

1. neznatan materijalni nedostatak – njega određuju sudovi.2. ako je kupcu u času zaključenja ugovora materijalni nedostatak bio poznat ili mu nije

mogao ostati nepoznat.3. prodaja na javnoj dražbi.4. kada je upitanju prolazna mana koja nije od značaja za mogućnost upotrebe stvari.

Isporuka druge od ugovorene stvari nije materijalni nedostatak. Prodavac odgovara kupcu ako je materijlani nedostatak postajao u času prelaska rizika i ako se prava ostvaruju u određenom roku. Taj rok je prekluzivan i njegovim propustom gube se subjektivna prava. I pored ovoga prodavac neće odgovarati ako je kupac u vrijeme zaključenja ugovora znao za materijlane nedostatke ili ako mu oni nisu mogli ostati nepoznati.

Garancija za ispravno funkcionisanje prodate stvariU slučaju kada kupac kupi robu od prodavca koji mu je predao garantni list kojim proizvođač garantuje za ispravno funkcionisanje stvari on može tražiti od proizvođača i prodavca da stvar

147

opravi u razumnom roku ili ako to ne učini da umjesto te stvari preda drugu stvar koja funkcioniše ispravno. Ovim pravilima o ispravnom funkcionisanju ne dira se u pravilu o odgovornosti prodavca az nedostatke robe, a prava po tim pravilima mogu se ostvariti samo u garantnom roku. Kupac u ovim slučajevima ima pravo na naknadu štete. Kada se radi o manjim kvarovima, rok se produžava, otprilike onoliko koliko je kupac lišen upotrebe stvari. I za zamjenu dijela, rok za novi dio teče ponovno. Ako prodavac ne izvrši opravku ili zamjenu stvari onda prodavac može tražiti raskid ugovora i zahtijevati naknadu štete. Ova prava kupac ostvaruje od prodavca po osnovu ugovora o prodaji, a od proizvođača po osnovu garantnog lista u obimu i onoj sadržini kakva je navedena u garantnom listu.

Zaštita od evikcije – odgovornost za pravne nedostatkeAko na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije bio obaviješten, niti je pristao da pod tim opterećenjem uzme stvar, onda prodavac odgovara za takve nedostatke. Kupac je dužan obavijestiti prodavca o tome uvijek i blagovremeno ali ne samo i u slučaju ako je to prodavcu bilo poznato. Kupac u razumnom roku poziva prodavca da oslobodi prodatu stvar od prava ili pretenzija trećeg lica ili da mu isporuči drugu stvar ako su one određene po rodu. Kada prodavac ne postupi po zahtjevu kupca, tada nastaju slijedeće sankcije:

1. u slučaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu i2. kada je u pitanju umanjenje ili ograničenje kupčevog prava, kupac može po svom izboru

raskinuti ugovorili tražiti srazmjerno sniženje cijene.Ako je kupac znao za prava i pretenzije trećeg na stvari, on i tada ima pravo na vraćanje stvari i zahtijevanje druge, raskid ugovora ili srazmjerno smanjenje cijene, ali nema pravo na naknadu štete.Kad se radi o pravu trećeg koje je očigledno kupac koji ne obavijesti prodavca za pravne nedostatke, a prizna pravo trećeg kao osnovano, on opet ima pravo pozvati se na prodavčevu odgovornost. Ako kupac isplati trećem izvijesni iznos novca da bio n odustao od očiglednog prava, prodavac se ne oslobađa odgovornosti i kupac ima pravo na pretrpljenu štetu u visini označene isplate.Odredbe od odgovornosti za pravne nedostatke dispozitivne su prirode i mogu se ograničiti ili sasvim isključiti. Isključenje odgovornosti nije moguće ako je u vrijeme zaključenja ugovora prodavcu bio poznat ili nije mogao ostati nepoznat pravni nedostatak. Istekom godine od dana saznanja za postojanje prava trećeg gasi se pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka. I neke odredbe o naknadi štete su dispozitivne prirode i mogu se ograničiti i isključiti.

Prigovori za materijalne nedostatke na robi – reklamacioni prigovoriKada kupac pregledom robe utvrdi da ona ima materijalne nedostatke ili da ne odgovara ugovorenoj, dužan je da podnese prigovor prodavcu. Prigovor kupca prodavcu mora biti blagovremen, konkretan i upućen na siguran način. Ranije smo naveli da su rokovi za prigovore u robnom prometu vrlo kratki. Kada je pregledom robe uočena neka vidljiva mana kupac je o takvoj mani dužan obavijestiti prodavca bez odlaganja. Kada su pregledu robe prisustvovale obje strane i kupac i prodavac kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopštiti prodavcu odmah. Kada su u pitanju skrivene mane prigovor se podnosi bez odlaganja čim je mana otkrivena ili je za nju saznto ali najdalje u roku od 6 mjeseci od dana predaje osim ako je ugovoren duži rok. Ovaj rok je prekluzivne prirode. Propuštanjem roka gube se sva prava koja se imaju prema prodavcu zbog nedostataka na robi.

148

Prigovor mora biti konkretan i određen. Mora sadržavati bliži opis nedostatka koji je pregledom robe utvrđen i u njemu mora stajati rečenica «da ako to hoće da provjeri». Prigovor mora biti poslan na pouzdan način ali ne određuje način na koji će se poslati. Taj prigovor ide na rizik prodavca ako je poslano na pouzdan način.

Docnja prodavca i kupcaSvaka ugovorna strana može zapasti u docnju. Docnja s obzirom na ugovorne strane može biti dužnička i povjerilačka. Prodavac zapada u dužničku docnju ako na vrijeme nije isporučio kupcu ugovorenu robu. Ako je rok određen onda protekom roka koji je određen. Ako rok nije određen, onda po proteku 8 dana od dana zaključenja ugovora. Kada prodavac zapadne u dužničku docnju, kupcu pripadaju alternativno dva prava: da traži ispunjenje ugovora i naknadu štete zbog zakašnjenja i da raskine ugovor i traži štetu zbog neispunjenja ugovora. Uglavnom kupac ostavlja primjeren rok za ispunjenje ugovora. Kupac nije dužan da ostavi primjeren rok za ispunjenje ugovora ako iz samog držanja prodavca proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku. Kada su u pitnaju fiksni ugovori protekom roka oni se raskidaju po samom zakonu. Kada je u pitanju raskid ugovora, naknada štete može biti apstraktna i konkretna. Apstraktna šteta sastoji se u razlici ugovorene i tekuće cijene za ugovorenu robu. Konkretna šteta obuhvata običnu štetu i izmaklu korist i ona se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Kada prodavac zapadne u povjerilačku docnju, a to je slučaj kada bez opravdanog razloga odbije da primi isplatu cijene, u tom slučaju kupac ima dva prava: da deponuje iznos kod suda i da traži naknadu pretrpljene štete (interes je da ne plati kamate ako deponuje).

Sredstva obezbjeđenja ispunjenja ugovora

Ugovorna kaznaTo je određena suma novca ili druga imovinska vrijednost. Njena pravna priroda je akcesornost i kao sporedna obaveza dijeli sudbinu glavne odgovornosti. Novčane obaveze ne mogu se obezbjeđivati ugovornom kaznom, one se štite kamatom. Osnovni uslov za plaćanje ugovorne kazne je da se obaveza i njena povreda može pripisati u dužnikovu krivicu. Dužnikova krivica se ne utvrđuje, ona se pretpostavlja. Povjerilac je ne mora dokazivati. Pravno dejstvo ugovorne kazne je za slučaj neispunjenja obaveze povjerilac ima pravo izbora da traži isplatu ugovorne kazne ili ispunjenje obaveze. A za slučaj zakašnjenja ugovorne obaveze, povjerilac može zahtijevati ispunjenje glavne obaveze i plaćanje ugovorne kazne. Prilikom prijema zakašnjelog ispunjenja glavne obaveze od dužnika povjerilac mora odmah obavijestiti da zadržava pravo na ugovornu kaznu. Ako tako ne postupi, on gubi pravo na ugovornu kaznu. To znači da je obavještenjem dužnika o zadržavanju prava povjerioca na ugovornu kaznu neoboriva pravna presumpcija.

JamstvoU pravilu do jamstva dolazi po osnovu posebnog ugovora između povjerioca i jamca. Taj ugovor mora biti zaključen u pismenoj formi. Jamstvo se daje za svaku pravovaljanu obavezu bez obzira na njen sadržaj, zatim za uvjetnu obavezu i za određenu buduću obavezu (izvjesnu). Kod zaključenja ugovora o jamstvu ne mora se tražiti saglasnost dužnika. Taj ugovor se zaključuje između povjerioca i jamca neovisno od volje pa čak i protiv dužnikove obaveze. O tom ugovoru ne mora se dužnik obavještavati. Ugovorom o jamstvu može se obavezati samo onaj ko ima potpunu poslovnu sposobnost. Jamac za obavezu neke poslovne nesposobne osobe odgovara

149

povjeriocu isto kao i jamac poslovno sposobne osobe. Odgovornost jamca u privrednom pravu je pooštrena. U privrednom pravu jamac odgovara kao platac to znači da postoji solidarna odgovornost za obavezu glavnog dužnika. Posljedica toga je da jamac nema pravo prigovora na redoslijed. Povjerilac može utužiti samog jamca a da nije utužio glavnog dužnika. Ako su utuženi oba, odgovaraju solidarno, pa čak i ako se radi o djeljivoj obavezi. Međutim, ako su utuženi oba izreka presude ne mora glasiti na isto za jamca i glavnog dužnika. Pravila o jamstvu su dispozitivne prirode. Ugovorne strane mogu odstupiti od propisanih pravila i u ugovoru predvidjeti supsidijarnu odgovornost glavnog dužnika i jamca. Jamac odgovoara kao platac – solidarno odgovara jedan za sve, svi za jednog.

U privredi dužnik odgovara solidarno – istovremeno i dužnik i jamac, a u građanskom subsidijarno, prvo dužnik, pa onda on.

Kad jamac isplati obavezu povjeriocu, ima pravo na regres od glavnog dužnika. Jamstvo nastaje ugovorom ali se može i zakonom predvidjeti.

ZalogaZaloga predstavlja najznačajniji oblik realnog obezbjeđenja, urednog ispunjenja, obaveza iz ugovra o privredi. Za zalogu važe ova pravila:

- pravilo po kome založno pravo može postojati samo na pokretnim stvarima i prenosivim pravima bez predaje stvari založnom povjeriocu, odnosno bez predaje založenih prava.

Zaloga se može dati za buduću i uvjetnu obavezu. Registrirana zaloga može biti zasnovana na pokretnim stvarima bilo da se radi o pojedinim stvarima ili skupini stvari, članskim ulozima u pravnom licu i svim pokretnim stvarima i prenosivim pravima založnog dužnika. Postoji i registrirana zaloga vrijednosnih papira i ona se uređuje posebnim propisima. Subjekti založnog prava mogu biti fizička, pravna domaća ili strana lica. Ugovor o zalogu mora biti pismen i sadržavati predmet zaloge i oznaku glavnog potraživanja određenu po pravnom osnovu i visini. Registrirana zaloga ne može se dati u podzalog. Tu je i pravilo po kome nalogodavac može da bude lice koje nije nosilac prava raspolaganja na založenoj stvari. To je slučaj kad dužnik založi tuđu stvar ili kad skladištar ima pravo zaloga na robi bez obzira na pravni položaj ostavodavca u pogledu te robe (da li je vlasnik ili nije). Zalogoprimac kod ugovora u privredi u slučaju spora podiže tužbu protiv dužnika. Na istoj stvari može biti i više zaloga. Postoje i slučajevi odstupanja od načela prior tempore prior in iure (prvi u vremenu, prvi u pravu).

Bankarsko jemstvo i bankarska garancijaBankarsko jemstvo je dvostran pravni posao. Ono nastaje očitovanjem volje obiju stranaka - banke koja izdaje garanciju sa naslova jemstva i osobe u čiju je korist banka izdaje. Iako je bankarsko jemstvo dvostran pravni posao, ono spada među jednostrane ugovore jer prava stiče samo korisnik jemstva, dok obaveze preuzima samo jemac. Jemac ne preuzima niti ispunjava svoju vlastitu, već dužnikovu, tuđu obavezu. Obaveza sadržana ua bankarskom jemstvu je akcesorna i pretpostavlja postojanje punovažne i utužive obaveze glavnog dužnika. Nasuprot tome, obaveza sadržana u bankarskoj garanciji je samostalna i u odnosu prema dužnikovoj obavezi iz osnovnog ugovora od nje odvojena, dakle, apstraktna. Banka se obavezuje da će ispuniti svoju, a ne tuđu obavezu za razliku od bankarskog jemstva i na taj način zaštititi korisnika. U daljnjoj razmjeni valja napomenuti da i bankarska garancija može biti akcesornog,

150

samostalnog, kauzalnog pa i apstraktnog karaktera. Bankarska garancija iz ZOO nazvana bez prigovora predstavlja apstraktnu obavezu banke. Takva je i garancija na prvi poziv. U takvom slučaju banka nema pravo postaviti pitanje pravovaljanosti pravnog posla, odnosno osnovnog ugovora i nema pravo umiješati se u eventualno takav spor.

Dokumentarni akreditivPrihvaćanjem zahtjeva zalogodavca za ostvarenje akreditiva akreditivna banka se obavezuje da će korisnika akreditiva isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uslovima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva. Akreditiv mora biti sastavljen u pismenoj formi. Banka je obavezna prema korisniku od dana kada je korisniku otvaranje akreditiva saopšteno a naogodavac je vezan izdanim nalogom od trenutaka kad je nalog prispio banci. Akreditiv je nezavisan od ugovora o prodaji ili drugog pravnog posla u povodu koga je otvoren. Uz dokumentovani akreditiv ide uslov banci da budu podneseni dokumenti prema uslovima utvrđenim u akreditivu. Akreditiv može biti opoziv i neopoziv. Ako nije ugovoreno, akreditiv je uvijek opoziv. Čak i kad je otvoren na određeno razdoblje. Sem načela odvojenosti od akreditivnog posla važna su kod akreditiva načela poslovanja dokumentima, a ne robom, a time i načela banking ispitivanja dokumenata.

PREDAVAČ: Hajrudin Hajdarević 17.06.2007. godine

HIPOTEKAJe sredstvo obezbjeđenja ispunjenja ugovora i to novčanog potraživanja. To je najsavršenije sredstvo stvarnopravnog osiguranja novčanog potraživanja. Hipotekom se dužnik ne lišava posjeda založene nekretnine. Hipoteka nastaje na osnovu sudske odluke i pravnog posla. Kod nas su poznate i zakonske hipoteke.

Osnova načela hipoteke:

1. Ograničeno stvarno pravo Hipoteka je ograničeno stvarno pravo, a prestanak tražbine je samo jedan od osnova za brisanje. Prestanak tražbine sam po sebi ne dovodi do brisanja hipoteke. Hipoteka je ovlaštenje založnog vjerovnika da namiri svoje osigurano potraživanje ako mu ne bude namireno do dospijeća i to putem suda, a ne samostalnim raspolaganjem predmetnog založnog prava.

2. PublicitetOn se stiče upisom hipoteke u ZK, a ako nekretnina nije upisana u ZK onda tabularnom ispravom kod nadležnog suda.

3. Određenost potraživanjaOdređenost osiguranog potraživanja odnosi se na glavno potraživanje, a što znači da mora iti poznata osnova tog potraživanja i visina novčanog potraživanja koje se upisuje u ZK.

4. Određenost objekta založnog pravaNekretnina kao stvar mora biti označena prostorno i označava se kao katastarska ili građevinska čestica.

151

5. NedjeljivostHipoteka postoji neovisno od toga koliko se odigurano potraživanje smanjilo. Sve dok ono postoji ne može se hipoteka izbrisati iz ZK.

6. NeodvojivostHipoteka se ne može odvojiti od svog objekta i ona se prenosi sa objekta kao što se i objekt prenosi sa hipotekom.

7. Mogućnost postojanja više založnih prava na istom objektu ili podzaložno pravo ili podhipoteka

Ista nekretnina se može opteretiti sa više hipoteka koje imaju svaka svoj rang, mjesto po vremenu nastanka. Njihov redoslijed određuje se prema nastanku ali zakonom može biti i drugačije uređeno.

8. Prometnost ili nadhipotekaHipoteka se može otuđiti, naslijediti pa i opteretiti ali samo zajedno sa nekretninom koja se njome osigurava. Kada se optereti potraživanje, osiguranom hipotekom osniva se nadhipoteka. Nadhipoteka u korist treće osobe osniva se bez pristanka hipotekarnog dužnika.

9. Zajednička hipotekaHipoteka se može osnovati i za više nekretnina i tada se ona naziva zajednička. Hipoteka se stiče upisom u ZK bilo na temlju pravnog posla ili sudske odluke.

Za nastanak zakonske hipoteke nije obaveza upisa u ZK. Zakonska hipoteka se stiče izvanknjižno samim nastajanjem zakonskih pretpostavki.O hipoteci vidjeti u Zakonu o ZK.

UGOVORI

UGOVOR O KOMISONUJe ugovor kojim komisionar u svoje ime, a za račun komitenta istupa prema trećem licu kao samostalna ugovorna strana. Svi efekti ekonomski iz zaključenog ugovora sa trećim licem pripadaju komitentu. Bitan sastojak ugovora o komisionu je sama pravna priroda posla, odnosno ugovora koje komisionar zaključuje sa trećim licem. Pravna priroda ugovora o komisionu je ta da je to posebna vrsta ugovora o nalogu, da je samostalan imenovani ugovor, dvostrano teretan i neformalan.Komisionar prilikom zaključenja ugovora sa trećim licem, prilikom izbora trećeg lica cijeni poslovni ugled i kreditnu sposobnost trećeg lica. Kod komisionog ugovora uvijek su u pitanju pravne radnje jer se radi o zaključenju ugovora sa trećim licem, a pored tih pravnih radnji komisionar može poduzimati i faktičke radnje. Ugovor o komisionu je neformalan pravni posao. Komisionar odgovara za djelatnost trećeg lica, odnosno, za izbor trećeg lica, a ne i za ukupno izvršenje posla zaključenog sa trećim licem. Ima pravo na proviziju, naknadu potrebnih, nužnih i korisnih troškova. Pridržava se naloga komitenta i štiti njegove interese, obavještava komitenta o promjenama. Dužan je obavijestiti komitenta sa kojim je treće lice zaključilo ugovor, a ne i treće lice ko mu je komitent. I kada naknda nije ugoovrena,

152

komisionar ima pravo na naknadu koja se tada određuje tarifom ili prema ugovorenom poslu i postignutom rezultatu. Sem klasičnog prodajnog ili kupovnog komisiona u našoj praksi postoji i pojačani komision gdje komisionar odgovara za ukupno izvršenje ugovora zaključenog sa trećim licem. Pojačani komision prepoznajemo po tome što je provizija u % znatno veća upravo zbog znatno povećane odgovornosti.

UGOVOR O POSREDOVANJUOvim se ugovorom posrednik obavezuje da nastoji naći i dovesti u vezu sa naredbodavcem lice koje bi sa njim pregovaralo o zaključenju određenog ugovora. Bitan sastojak ovog ugovora je sam predmet ugovora. Razlika između posredovanja i zastupanja je slijedeća:

- Posrednik radi u svoje ime i za svoj račun- Zastupnik radi u tuđe ime i za tuđi račun- Posredovanjem ne nastaje trajni odnos

Naknada za posrednika ne mora biti ugovorom određena. Posrednik ne zaključuje ugovore i u pravilu on poduzima samo faktičke radnje. On postupa sa pažnjom dobrog privrednika. Dužan je da se pridržava naloga i upustava nalogodavca, a odgovoran je nalogodavcu za izbor trećeg lica.Nalogodavac može da opozove nalog sve dok on nije izvršen. Ako naknada za posredovanje nije određena ugovorom, ona se određuje tarifom ili lokalnim običajima. Ako se ne može tako odrediti, ona se određuje prema radu posrednika i učinjenoj usluzi.

UGOVOR O LICENCIJe ugovor kojim se obavezuje davalac licence da sticaocu licence ustupi (ne daje kako kandidati kažu) u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja pronalazaka, tehničkog znanja i iskustava žiga, uzoraka ili modela, a sticalac licence se obavezuje da mu zato plati određenu naknadu.Ugovor o licenci mora biti zaključen u pismenoj formi i na vrijeme ne duže od zakonske zaštite samog tog prava. Isključivom licencom se stiče isključivo pravo iskorištavanja predmeta licence i to mora biti izričito ugovoreno. Iskorištavanje licence može biti prostorno ili vremenski ograničeno samo ako ono nije protivno ustavu i zakonu. Kada sticalac licence isključive, pravo iskorištavanja predmeta licence prenese ili ustupi na drugo lice, onda je to podlicenca. Ugovor o licenci prestaje istekom vremena na koje je zaključen, nije potrebno da bude otkazan, ali ako sticalac licence produži da iskorištava predmet te licence, a tome se ne protivi davalac licence, smatra se da je zaključen novi ugovor o licenci neodređenog trajanja i pod istim uslovima kao i prethodni. Ugovor o licenci čiji rok trajanja nije određen prestaje otkazom kojeg svaka strana može dati drugoj poštujući određeni otkazni rok. Otkazni rok određuju ugovorne strane, a ako tako nije dogovoren on iznosi 6 mjeseci s tim da se prve godine važenja ugovora on ne može otkazati. U slučaju smrti davaoca licence ona se nastavlja s njegovim nasljednicima pod uslovom da nije drugačije ugovoreno. U slučaju smrti sticaoca licence, ona se nastavlja, ali smao sa nasljednicima koji produžavaju njegovu djelatnost. U slučaju stečaja sticaoca licence davalac licence može raskinuti ugovor bez obzira na ranije navedene uvjete o prestanku ugovora o licenci.

UGOVOR O USKLADIŠTENJUTo je ugovor kojim skladištar preuzima obavezu da određeno vrijeme čuva i održava stvari koje pripadaju drugom subjektu, ostaviocu i da po proteku ugovorom određenog vremena vrati stvari ostaviocu, a ostavilac da za stručno čuvanje i održavanje stvari isplati skladištaru ugovorenu naknadu. To je konsezulan, a ne realan ugovor, on je neformalan, a ne formalan ugovor.

153

Međutim, u praksi se najčešće zaključuje u pismenoj formi na formularima koje pripremi skladištar. Ako nepažnjom skladištara propadne određena količina zamjenljivih stvari, a skladištar ipak preda ostaviocu istu količinu, vrstu i kvalitet stvari, to nije naknada naturalne štete, nego ispunjenje ugovorene obaveze. Drugačije je ako je u pitanju individualno određena stvar koja je propala gdje ostavodavac nije dužan primiti drugu sličnu stvar.Samo kazna treba da je sraazmjerna kriivici a ne i šteta.Skladištar odgovoara po načelu objektivne odgovornosti. Povjerilac je ostavodavac nije dužan da dokazuje krivicu skladištara, a skldištar se može exkulpirati odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala usljed više sile, radnjom trećeg lica, karakteristikama robe primljene na uskladištenje i ambalaže. Skladištar nadoknađuej štetu ostavodavcu po principu stvarne, a ne tržišne vrijednosti robe. Naknađuje se obična šteta i izmakla korist. Od izmakle koristi treba razlikovati eventualnu štetu. Izmakla korist postoji ako je ona izvjesna, a ne vjerovatna, ako postoje elementi na osnovu kojih se ona može odrediti i ako ta izmakla korist nije suprotna važećim propisima i dobrim poslovnim običajima. I eventualna šteta je buduća ali je neizvjesna. ZOO ne priznaje eventualnu štetu kao vid štete ali smatra kad ona nastane da se radi o konkretnoj šteti.

BITNI SASTOJCI UGOVORA O GRAĐENJUPredmet obaveze izvođača je izgradnja određene građevine ili izvođenje kakvih drugih radova na određenom zemljištu ili na postojećem objektu. Izvođač je dužan da ugovorene radove izvede u ugovorenom roku. Rok može biti ugovoren za radove u cjelini ili po pojedinim fazama dinamički. Cijena mora biti u ugovoru o građenju precizno određena. Cijena radova se može odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova, to je jedinična cijena ili u ukupnom iznosu za cjelokupan objekt, to je ukupno ugovorena cijena.Predmet, rok i cijena su bitni elementi.Jedinične cijene važe i za viškove radova, ali ako ti viškovi ne prelaze uobičajenu mjeru, tako da bi se time mijenjali uslovi radova.Cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova, ali i manjkova radova. Međutim, ona ne predviđa i ne obuhvata vrijednost naknadnih radova i nepredviđenih radova, pogotovo hitnih. Naknadni i nepredviđeni radovi se plaćaju naknadno. I ukupna i jedinična cijena mogu biti promjenjive ili nepormjenljive. Promjenljive se ugovaraju najčešće u obliku klizne skale i kod nepromjenljive cijene izvođač može tražiti izmjenu cijene ako su elementi gradnje poskupjeli više od 10% i to samo razliku, ali pod uslovom da nije pao u docnju. Ako je do povećanja cijene došlo poslije dolaska u docnju izvođača onda on nema pravo na povećanje cijene.

Obaveza izvođača radova da preda objekt investitoruRokovi grancije za gradnju teku od trenutka primopredaje radova. Od tada prelazi i rizik sa izvođača na naručioca. Primopredajom radova se ne smatra tehnički pregled od strane nadležnih organa. Tehničkim pregledom se utvrđuje tehnička ispravnost izgrađenog objekta u općem interesu a ne da li je izvođač ispunio svoje ugovorene obaveze. U tom smislu se razlikuje koladoacija kao tehnički pregled od superkoladoacije. Investitor može zadržati određenu svotu novca da bi se sam kasnije bez pomoći izvođača radova mogao otkloniti nedostatke na objektu angažovanjem trećih lica.

154

Odgovornost izvođača radova za nedostake građevineIzvođač radova odgovara za nedostatke:

1. Ako su nedostaci građevine rezultat greške u projektu pa čak ako je projekat izvođač primio od naručioca. Ovo iz razloga što izvođač mora skrenuti pažnju na nedostatke u projektu.

2. Ako odstupi od projekta a nema pismene saglasnosti naručioca ili ako nisu bili u pitanju hitni nepredviđeni radovi.

3. Ako su nastali nedostaci zbog kvaliteta materijala bez obzira ko je materijal nabavio i čiji je materijal.

4. ako su nedostaci građevine nastupili što radovi nisu izvedeni u skladu sa ugovorom, odgovarajućim pravilima struke ili propisa.

5. Izvođač radova odgovara i za rad podizvođača.

Izvođač neće odgovarati ako uspije dokazati da nije kriv za utvrđene nedostatke kao i kad se radi o greški u projektu koja se pored potrebne pažnje nije mogla otkloniti.

UGOVOR O ALOTMANUKojim se obavezuje ugostitelj da u toku određenog vremena stavi na raspolaganje turističkoj agenciji određeni broj ležaja u određenom objektu, pruži ugostiteljske usluge osobama koje uputi agencija i plati joj određenu proviziju, a agencija nastoji da ih popuni i plati cijenu pruženih usluga ukoliko je koristila angažovane hotelske kapacitete. Ugovor o alotmanu mora biti zaključen u pismenoj formi. Turistička agencija može odustati od korišenja smještajnih kapaciteta a da time i ne raskine ugovor o alotmanu ako na vrijeme pošalje obavještenje o odustanku od korištenja određenih kapaciteta. Ukoliko je ugovorom predviđena posebna obaveza turističke agencije da popuni angažovane kapacitete, onda agencija nema pravo na odustanak od ugovora.

UGOVOR O PRIJEVOZU U CESTOVNOM SAOBRAĆAJUTim ugovom se prevozilac obavezuje da cestovnim prijevoznim sredstvom preveze određenu stvar od mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja i da u tom mjestu stvar preda primaocu ili drugom ovlaštenom licu kojeg primalac odredi a pošiljalac se obavezuje da prevoziocu plati ugovorenu prevozninu. Ugovor o prijevozu nije formalan, dvostrano je obavezan i teretan. Bitni elementi su cijena i predmet. U praksi se zaključuje pismeno izdavanjem tovarnog lista. Tovarni list predstavljasamo potvrdu zaključenog ugovora i dokaz da je prijevoznik primio robu na prijevoz. Poatojanje ugovora o prijevozu može se dokazivati i drugim sredstvima. Nepostojanje tovarnog lista ili gubitak ili njegova neispravnost nemjau uticaja na postojanje i sadržaj ugovora o prijevozu. Tovarni list po pravilu nije prenosiv, ali se stranke mogu dogovoriti da se izda takav tovarni list koji ima karakteristike hartija od vrijednosti. Tovarni list može da glasi po naredbi ili na donosioca.

UGOVOR O PRIJEVOZU MOREM ILI UNUTRAŠNJIM VODAMAKod ovog ugovora se brodar obavezuje da preveze stvari od mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja, a naručilac prijevoza da plati vozarinu. Stranke su brodar i naručilac prijevoza. Bitni elementi su predmet i vozarina. On nije formalan, ali se u praksi često zaključuje u pismenom obliku. Brodar odgoovara za štetu samo ako je kriv. Krivica brodara za štetu se pretpostavlja. Oslobađa se od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastupila zbog skrivene mane broda za koju brodar nije morao znati, više sile, pomorskih nezgoda, ratnih događanja,

155

međunarodnog zločina na moru, nemira, pobuna, štrajka.... Visina naknade štete se utvrđuje prema tržišnoj vrijendosti stvari, a po cijenama mjesta odredišta na dan kada je brod stigao u luku, odnosno na dan kada je morao stiči. Dopušteno je ugovorom pooštriti brodarevu odgovosrnost i utvrditi viši iznos, ali ne može se u većoj mjeri ograničiti brodareva odgovornost. Posebna havarija nastaje višom silom. Zajednička havarija je svjesno prouzrokovana šteta od strane zapovjednika broda u toku plovidbe, a u cilju spašavanja broda i robe.

KONOSMANPoslije završenog prijema tereta na zahtjev krcatelja broda, brodar je dužan da izda konosman ili teretnicu. Njom se potvrđuje da je primljen na brod radi prijevoza teret koji je u njoj označen. Ako krcatelj nije tražio izdavanje teretnice, onda brodar ili krcatelj imaju pravo da zahtijevaju tovarni list za predmetnu robu i takav tovarni list nema karakteristiku hartije od vrijednosti.

TOVARNI LISTPošiljalac je dužan da za svku pošiljku preda prevoziocu posebno popunjen tovarni list na propisanom obrascu. Pošiljalac je odgovoran za tačnost podataka i izjava koje je unio u tovarni list kao i za tačnost podataka kojeg je unio prevozilac. Po pravilu tovarni list nije hartija od vrijednosti. On je dokaz o zaključenom ugovoru i da je prevozilac primio stvari označene u tovarnom listu na prijevoz. Kada tovarni list glasi na donosioca ili po naredbi onda takav tovarni list može biti hartija od vrijednosti.

SKLADIŠNICAje hartija od vrijednosti. Nju izdaje skladištar za robu koju je primio za uskladištenje. Ona je dokaz da je roba primljena na čuvanje i održavanje i ona obavezuje skladištara da po proteku roka za čuvanje robe izda robu legitimnom imaocu ove hartije od vrijednosti. Skladišnica sadrži naziv ostavodavca, sjedište, naziv i sjedište skladištara, datum i broj skladišnice, mjesto gdje se nalazi skladište, vrstu, prirodu i količinu robe i iznos osiguranja. Predaja skladišnice u svemu zamjenjuje fizičku predaju robe prilikom prenosa vlasništva na robi. Sastoji se iz dva dijela: priznanice ili recepisa koji služi za prijenos vlasništva na uskladištenoj robi, a drugi od varanta ili založnice koja se koristi radi zalaganja uskladištene robe u cilju dobivanja kredita ili zajmova. Skladišnica se može prenositi jedinstveno, a moguć je prijenos i odvojeno. Zakon određju uslove dopuštanja njene samostalne cirkulacije, ali u takvom slučaju prvo se mora prenijeti založnica ili varant. Izdavanjem priznanice prenosi se vlasništvo na uskladištenoj robi. Odgovornost za uskladištenu robu skladištara je objektivna. Naknađuje se stvarna, a ne prometan vrijednost.

PRESTANAK I RASKID UGOVORA O KONCESIJI

Ugovor o koncesiji se zaključuje na određeno vrijeme koje ne može biti duže od 30 godina, iznimno 50 godina. Ugovor se obnavlja za vrijeme ne duže od polovine prvobitno ugovorenog roka. Ugovor o koncesiji prestaje istekom ugovorenog roka, otvaranjem stečaja, prestankom predmeta koncesije i raskidom ugovora. Ugovor o koncesiji se raskida ako je koncesionar nesolventan ili je bankrotirao ili ako ugovorne strane koncesionar ili koncesor ne ispunjavaju svoje obaveze. Ugovor zaključen suprotno odredbama zakona je ništav. Za rješavanje sporova nastalih u slučaju postupanja suprotno odredbama zakona o koncesijama nadležan je u I stepenu Vrhovni sud FBiH (kod upravnog spora). A kod raskida je nadležan općinski sud.

156

STRANA ULAGANJA – ne pita politiku stranih ulaganjaPrava stranih ulagača:

1. Pravo da vrše transfer u inostranstvo slobodno i bez odlaganja, dobit koja nastane kao rezultat ulaganja.

2. Pravo na vršenje konverzije domaće valute u bilo koju drugu valutu.3. Imaju ista vlasnička prava prava na nekretninama kao što imaju državljani BiH.

Pravo da slobodno upošljavaju zaposlenike iz inostranstva. 4. Strana ulaganja ne mogu biti nacionalizovana, exproprisana izuzev u javnom interesu u

skladu sa zakonom i uz plaćanje primjerene naknade.5. Oslobođena su plaćanja carina i carinskih obaveza, ali ne i carinskog evidentiranja.6. Prava i povlastice koja se zateknu ne mogu biti ukinute ili poništene stupanjem na snagu

drugih propisa.

Oblici stranih ulaganja:1. Osnivanje pravnog lica u potpunom vlasništvu stranog ulagača2. Osnivanje pravnog lica u zajendičkom vlasništvu domaćeg i stranog ulagača3. Ulaganje u postojeće pravno lice

NARUŠAVANJE KONKURENCIJEKonkurencija se narušava monopolističkim djelovanjem, nelojalnom konkurencijom, špekulacijom i ograničavanjem tržišta.Monopolističko djelovanje obuhvata monopolističko sporazumijevanje i ponašanje.Sporazumijevanje je odnos između dva ili više trgovaca kojim se ciljno narušava ili sprečava slobodna konkurencija i gdje se pojedini trgovci dovode u povlašteni položaj. Monopolističko ponašanje je zloupotreba dominantnog položaja na tržištu i radnje koje dovode do takvog položaja.Nelojalna konkurencija je radnja protivna dobrim poslovnim običajima kojom se nanosi ili može nanijeti šteta drugim trgovcima ili potrošačima.Špekulacija je korištenje stanja na tržištu nastalog poremećajima u snadbijevanju ili nezakonitog povećanja cijene radi sticanja protivpravne imovinske koristi.

SOLIDARNA I SUBSIDIJARNA ODGOVORNOST (ovo naučiti, možda iz civila)I jedna i druga odgovornost su akcesorne prirode.U slučaju solidarne odogovornosti vrijede opća pravila o jemstvu i ta su pravila dispozitivne prirode.Subsidijarna – povjerilac prvo mora da se obrati glavnom dužniku za ispunjenje obaveze, a tek onda jemcu, inače jemac može uložiti prigovor redoslijeda, a kod solidarne odgovornosti može odmah tražiti bilo od dužika, bilo od jemca.

MJENICAOsnovna svojstva (razlikovati ih od karakteristika)Osnovna svojstva mjenicse su da je to:

1. Isprava kojom se pismeno očituju obaveze, usmeno se niko mjenično ne može obavijestiti.

2. To je isprava koja se izdaje u zakonom određenom obliku i vezana je za zakonitog imaoca.

157

3. Mjenična obaveza je samostalna i stroga (samostalnost leži u njenoj apstraktnosti, ne zna se zbog čega je mjenični dužnik obavezan, samostalnost znači i da svi mjenični potpisnici odgovaraju solidarno jer potpisi lažnih ili nesposobnih lica nemaju uticaja na obaveze ostalih potpisnika).

4. Mora glasiti na novčanu svotu5. Vrijednosni je papir – bez tog papira nema ni nastanka ni prijenosa prava6. Pravo na mjenicu je stvarnopravne prirode, a prava iz mjenice su obligacionopravne

prirode7. Po zakonu to je papir po naredbi. Ujedno je i prezentacijski papir jer vjerovnik dolazi

dužniku radi naplate. 8. To je papir formalne istine što znači da se skriptura i pravo poklapaju i svi mjenični

potpisnici odgovaraju solidarno (smatra se da su potpisi valjani).

Karakteristike mjeničnopravnih odnosa – načela1. Formalnost – zakonom je propisana forma i sadržina.2. Inkorporacija – svi bitni elementi upisnai u mjeničnu ispravu i pravo na mjenicu je

stvarno pravo apsolutnog karaktera, dejstva.3. Fiksnost – prava i obaveze su fiksirane.4. Neposrednost – imalac mjenice uvijek se nalazi u neposrednom pravnom odnosu.5. Samostalnost – svaki potpis na mjenici zasniva samostalnu pravnu obavezu koja je

nezavisna od druge obaveze.6. Novčanost – mjenicam ora da glasi na određenu svotu novca i samo na domaću valutu.7. Solidarnost – mjenične obaveze su solidarne i svi mjenični dužnici su solidarni mjenični

dužnici.8. Apstraktnost – valajnost mjenice nije uslov da u njoj bude izražen pravni osnov

obvezivanja.9. Strogost – mjenični dužnici ne mogu imaocu mjenice isticati subjektivne prigovore koji

proizilaze iz osnovnog posla.

Mjenične radnje:AkceptiranjeSvi potpisnici na mjenici su mjenični dužnici i akcept se vrši tako da trasat na samoj mjenici napiše «priznajem» ili stavi koju drugu sličnu riječ «prihvaćem» i tu mjenicu potpiše. Mjenica se može podnijeti na akceptiranje sve do dana njezina dospijeća. Zakonom nije propisana obaveza podnošenja mjenice na akceptiranje Imalac mjenice nije dužan mjenicu koju podnosi na akceptiranje ostaviti u rukama trasata ako nema saznanja o trasatovom pokriću. Kao akcept vrijedi i sam trasatov potpis bez riječi priznajem kad je stavljen na licu mjenice.Akcept je bezuvjetan, ali akceptant može akceptirati mjenicu i na manji iznos. Akceptom se akceptan obavezuje da mjenicu plati o dospjelosti.Tužba protiv akceptanta nije zavisna o protestu.

IndosiranjeKada je na mjenici naznačeno ne po naredbi, onda se mjenica prenosi cesijom kao u građanskopravnim odnosima. Indosament ne smije sadražavati nikakve uvjete. Ako su stavljani smatra se kao da nisu ni napisani. Prijenos se obavlja potpisivanjem, odnosno davanjem izjave na poleđini mjenice ili alonžu da se mjenična svota isplati označenoj osobi. Indosiranjem se prenose sva prava sadržana u mjenici na indosatara i od mjeničnog vjerovnika ona postaje regresni dužnik

158

i solidarno odgovara za plaćanje mjenice ali i sam ima takva prava d svojih prethodnika. Onaj ko je stekao mjenicu indosamentom može je i dalje penositi. Indosant se može osloboditi odgovornosti ako napiše bez obaveze ili bez jamstva.

Amortizacija i avaliranje mjenicePod amortizacijom mjenice se podrazumijeva sudski vanparnični postupak u kojem se donosi odluka o proglašenju mjenice nevažećom. Nevažećom se proglašava uništena, ostećena mjenica. Postupak se pokreće prijedlogom koji se podnosi mjenso nadležnom sudu izdavanja mjenice. Kada se mjenica amortizuje, raniji imalac mjenice može da ostvaruje svoja prava samo od glavnog mjeničnog dužnika, a mjenične obavez se oslobađaju regresni dužnici. TO znači da susko rješenje o amortizaciji mjenice po svojoj pravnoj prirodi je građanskopravnog, a ne mjeničnopravnog djestva, jer je amortizacijom mjenice prestao građanskopravni odnos. Takvo rješenje se može izjednačiti sa priznanicom o dugu.Aval je mjenično jemstvo i njega može dati svako lice. Može biti potpun i djelimičan, a može se i vremenski ograničiti. Kada avalista ispuni svoju obavezu on stupa u prava honorata tj lica za kojeg je dao aval. Mjenično jemstv je samostalnog i solidarnog karaktera.Postoje mjenični prigovori, protest i mjenične tužbe, razlike između mjenice i čeka (ovo su pitanja).

ZAKON O OBAVEZNOM OSIGURANJUObavezno osiguranje može se uvoditi samo zakonom. Osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i rizika koji predstavljaju opću opasnost obavezna su slijedeća osiguranja:

1. putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja2. vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim

licima3. vlasnika, korisnika vazduhoplova4. vlasnika, korisnika brodica na motorni pogon

od odgvornosti za štete prema trećim licima.Svi koji obavljaju javni prijevoz putnika, dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika.

STEČAJZakon o stečajnom postupku je visoko razvijen mehanizam za uređivanje koji je potpuno sposoban za funkcioniranje. To je mehanizam koji može u potpunosti izvršiti svoje obaveze. Karakteriše ga jasna i usklađena sistematika, a sadrži ujednačen sistem pravnih sredstava koji ni u kojem slučaju ne premašuje mjeru. Njegova osnovna premisa je da imovina stečajnog dužnika pripada povjeriocima. Reducirao je do sada prenaglašenu administracijsku funkciju suda i naglasio njegovu pravosudnu funkciju.

Otvaranje stečajnog postupkaStečajni postupak je posebna vrsta sudskog postupka koji se provodi iz razloga platežne nesposobnosti stečajnog dužnika, a ima za cilj unovčenje njegove imovine radi grupnog namirenje povjerilaca stečajnog dužnika. Platežna nesposobnost je opći, osnovni i redovni razlog. Važi za sve kategorije stečajnih dužnika, a stečajni dužnik je platežno nesposoban ukoliko nije u stanju izvršavati svoje dospjele i potraživane obaveze neprekidno u roku od 30 dana. Stačejni postupak se može otvoriti i zbog prijeteće platežne nesposobnosti.

159

Stečajni postupak se pokreće prijedlogom. Prijedlog se podnosi u roku od 30 dana oda dana nastupanja platežne nesposobnosti. Stečajni postupak se provodi nad imovinom pravnog lica, dužnika pojedinca (komplementara ili osnivača društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću) i pravnih lica javnog poziva izuzev nad imovinom FBiH, općina i javnih fondova. Stečajni postupak je hitan. Vodi ga sudija pojedinac. U stečajnom postupku se ne može zahtijevati povraćaj u prijašnje stanje, niti prijedlog za ponavljanje postupka, a ni izjaviti revizija. U stečajnom postupka postoje dva postupka: prethodni i glavni postupak.U prethodnom postupku se uređuje postojanje procesnih i materijalnih pretpostavki za otvaranje postupka.

Organi stečajnog postupkaTo su stečajni sudija, stečajni upravnik, skupština povjerilaca i odbor povjerilaca koji ima položaj fakultativnog organa. Stečajni sudija vodi i upravlja stečajnim postupkom od donošenja prijedloga za otvaranje do završetka stečajnog postupka. Njegova osnovna funkcija je da imenuje upravnika ustečajnom postupku i da vrši pravni nadzor nad njegovim radom. Stečajni upravnik je operativni organ. Ovlašten je i obavezan da bez odlaganja uđe u posjed imovine koja spada u stečajnu masu i upravlja njome, da izvrši popis imovine, potraživanja, sačini početni bilas. Stečajni upravnik može biti samo fizičko lice koje raspolaže potrebnom stručnošću i potrebnim iskustvom. Mora imati položen stručni ispit. Skupštinu obavezno saziva stečajni upravnik a može je sazvati i odbor povjerilaca ili najmanje 5 povjerilaca ako imaju 1/5 prijavljanih potraživanja.Odbor povjerilaca je fakultativni organ, a ujedno i kontrolni. Njegov zadatak je da štiti interese stečajnog dužnika. On u vršenju svoje kontrole nadzire stečajnog upravnika u njegovom poslovanju.

PITANJA:1. Stečajna masa i raspoređivanje povjerilaca2. Pravne poslejdice otvaranja stečajnog postupka3. Podnošenje i odbacivanje stečajnog plana

160

PREDAVAČ: Sadudin Kratović 16.06.2007. godine

UPRAVNO PRAVO

NAPOMENA:SUADA SELIMOVIĆ: Odredbe koje se odnose na prava i obaveze iz potpunog i nepotpunog usvojenja čl. 113., 114. i 117.Prestanak braka član 32. stav 1.

Iz krivičnog: Lahka tjelesna povreda______________________________________________________________________________

SADUDIN KRATOVIĆ:Ako ne znamo ZUP, ne možemo položiti ispit!

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI:Član 221.Načelo prava na žalbu – protiv I stepenog rješenja stranka može izjaviti žalba. Novim zakonom predviđeno da i tužitelj i pravobranitelj i druge osobe mogu izjavljivati žalbe.

Član 222 – pitaKada se ne može izjaviti žalba protiv I stepenog rješenja. To je najčešće propisuje u materijalnom propisu. Ovim je propisano da se protiv rješenja domova parlamenta ( ne protiv parlamenta, već domova), skupštine kantona, gradsko i općinsko vijeće kao i Vlada FBiH i Vlade kantona ne može izjaviti žalba. Kada nema mjesta žalbi, ima se pravo na pokretanje upravnog spora.

Nadležnost organa za rješavanje po žalbi – ovo ne pita Nadležnost za II stepeno rješavanje zavisi od toga koji propis je primijenio I stepeni organ kada je rješavao. Kada općina rješavanja po svojim propisima (statutom, odlukama), onda II stepeni organ (to je organ općine) mora biti određen Statutom ili Odlukom da rješava po žalbi. Ako je primijenio kantonalni propis, onda II stepeni organ je kanton, a ako federalni, onda federalni organ.

Koji propisi se navode u uvodi rješenja, mora navesti propis kojim je propisana nadležnost tog organa.

Nema više institucija koja vrše javna ovlaštenja – već pravne osobe koje vrše javna ovlaštenja. NAUČITI OVO IZ ZAKONA O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE: Povjeravanje javnih ovlaštenja.

Rok za žalbu je 15 dana.

DOSTAVLJANJE:Lično obavezno dostavljanje (ovo niko ne zna, a pita, naučiti iz zakona): Kada je lično omogućeno da se upozna sa rješenjem.

Ako se izjavi žalba, ona zadržava izvršenje rješenja. Međutim u poreznim – NE.Po skraćenom postupku (općinski ili kantonalni) može se usmeno provoditi rješenje.

161

ŠTA SADRŽI ŽALBA:1. Ime i prezime, adresa, 2. koji organ je donio i koji akt (broj i datum),3. ukazati i kojem obimu smo nezadovoljni rješenjem, da li želimo poništavanje cijelog rješenja ili u

određenom dijelu i 4. potpis.

U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i dokazi, ali da se navede razlog zbog čega se to nije ranije navelo.

U upravnom postupku, žalbe se ne dostavljaju nikome na odogovor. Razlika je samo kada jedna stranka navodi nove činjenice i novi dokazi.

RAD I STEPENOG ORGANA PO ŽALBIŽalba se predaje I stepenom organu. Kad dobije žalbu, službenik treba da pogleda ima li žalba svoje osnovanosti. Onda organ treba da zakaže dopunsku rasprava (ako se radi o dvostranačkim predmetima), pa onda da donese rješenje I stepeno rješenja. Na ovaj način postoji mogućnost da II stepeni organ poništi to njegovo rješenje.Ako je jednostranačko postupanje, I stepeni organ može izmijeniti svoje prethodno rješenje i na taj način ne opterećuju II stepeni organ (odmah da riješi po žalbi).

II STEPENI ORGANPrvo treba da vidi je li blagovremena i je li dopuštena i je li od ovlaštenog lica izjavljena – ako nije onda je rješenjem odbacuje.II stepeni organ:

- može žalbu odbiti- može usvojiti žalbu i poništiti u cjelosti ili djelimično I stepeno rješenje- može žalbu odbiti zato što je pravilno odlučeno, ali ne znog razloga što I stepen organ je pravilno

postupio, već će II stepeni organ navesti prave razloge- ako nađe da ima propusta što nije potpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno – treba poništiti i

vratiti na ponovni postupak (ali ne u svakom slučaju). Treba sam da zakaže raspravu i da riješi meritorno. Ili može dostaviti I stepenom da on provede tu raspravu, pa da dostave II stepenom. (u praksi je potpuno obratno, uvijek dotavljaju I stepenom organu, a to treba samo izuzetno).

1. Dokazi nisu pravilno ocijenjeni – II stepeni sam rješava u meritumu. 2. Sve činjenice pravilno utvrđene ali izveden pogrešan zaključak – onda će II stepeni izvesti

pravilan zaključak.3. Pogrešno primijenjeno materijalno pravo – onda II stepeni rješava u meritumu.

Po zakonu imaju dva roka za rješavanje po zahtjevu – 30 dana ako ne treba provoditi poseban ispitni postupak i 60 dana kada treba provoditi.Ukoliko se ne rješava – onda se izjavljuje žalba. II stepeni organ ima kratak rok (3 dana) za rješavanje po žalbi. Onda on traži od I stepenog zašto nije riješio. Ako je I stepni organ nije riješio zbog krivice stranke, onda je na stranci teret dokaza, onda će II stepeni naložiti I stepenom da riješi u roku od najčešće 15 dana. Ako ovo nije slučaj, onda će II stepeni riješiti predmet.

Rok za rješavanje po žalbi je 30 dana.Sve dok ne ode stranci rješenje se ne smatra da je doneseno.

162

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI (on uvijek pita)Obnova postupkaNajčešće primjenjivano vanredno pravno sredstvo.Postupak koji je okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva, ono je smatra konačnim. Član 246. najbrojano 11 razloga za obnovu postupka, ali su najčešće tačke 1. i 9.Tačka 1. ako se sazna za nove činjenice i nove dokaze, i drugačije bi se riješilo da se znalo za njih.Tačka 9. ako jedno od stranaka nije data mogućnost da učestvuje u postupku, bilo da se nije znalo za nju.Još jedan od razloga – prethodno pitanje.

Stranka i organ može tražiti obnosu postupka. Član 249. predviđeni rokovi. Za nove činjenice i nove dokaze, 30 dana rok od saznanja.Najčešće su rokovi 30 dana, a objektivan rok je 5 godina. Izuzetno može i poslije 5 godina.

Koji je organ nadležan da rješava po obnovi postupka. Zakon kaže za konačna rješenja – organ čije je rješenje postalo konačno (može i I i II stepeni).

Tok postupka po prijedlogu za obnovu:Organ ispituje 3 stvari:

- da li je blagovremeno- da li je od ovlaštenog lica podneseno- koje okolnosti, učiniti ih vjerovatnim.

Ako nije u redu odbacuje ga zaključkom.Odmah može odbiti, ako nađe da ima razloga za obnovu onda organ najčešće donosi zaključak o dozvoli obnove postupka. Može se rješenje po prijedlogu za obnovu poništiti ili ukinuti. Nije isto da li se poništava ili ukida.Protiv zaključka se može izjaviti žalba.

Kod načela – pita pravo žalbe i načelo pravosnažnosti (formalnu i materijalnu).

Prijedlog za obnovu postupka ne odlaže izvršenje rješenja, ali ako je donesen zaključak o dozvoli obnove postupka odlaže se izvršenje.

XVI glava član 258.OSOBITI SLUČAJEVI Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom Kada stranka podnese tužbu, ona se dostavlja onom organu protiv kojeg je ona izjavljena. Kada se dobije tužba na odgovor, ako uvažava sve razloge iz tužbe, može ponovno preispitati i izmijeniti svoje rješenje. Jedno značajno vanredno pravno sredstvo. Ono je ograničeno pravno sredstvo – jer u dvostranačkim predmetima mora voditi računa da ne povrijedi pravo jedne stranke.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti – ne pita jer smatra da će ovaj nestatiKada se u pravnoj stvari ne može voditi upravni spor i nije osigurana druga pravna zaštita, onda federalni i kantonalni tužitelj može podnijeti ovaj pravni lijek (organ koji je donio rješenje). Može biti i zahtjev građana, ali o ovome odlučuje samo tužitelj.

163

Poništavanje i ukidanje po pravu nadzora – pita čestoPoslije obnove ovo pravno sredstvo se najčešće primjenjuje.U 5 slučajeva:

1. ako je rješenje donio nenadležni organ2. ako je u istoj upravnoj stvari doneseno rješenje kojim je ovo riješeno na drugačiji način3. složeno rješenje (ovo pita). Jedan organ donosi rješenje ali pita drugi organ. Ako je jedan donio

rješenje, a nije tražio mišljenje, saglasnost drugog organa, ovo se može poništiti.4. ako je donio mjesno nenadležni organ.5. ako je I stepeno rješenje doneseno pod prinudom, ucjenom, prisilom ili drugim zabranjenim

radnjama.

Ova rješenja može donijeti samo II stepeni organ.Rokovi – izuzev 4 slučaja gdje je rok 1 godina, u prva 3 su 5 godina , 5 slučaj i poslije 5 godina – kod poništavanja.Rokovi za ukidanje – samo godina dana. Može se ukinuti ako je rješenjem očigledno povrijeđen materijalni zakon. Ukinuti se može bez problema ako je jednostranačka stvar, a kod dvostranačkog predmeta mora postojati saglasnost druge strane. Ovo je ograničeno za razliku od poništavanja.

Poništavanje i ukidanje na zahtjev strankeMože stranka podnijeti zahtjev da se ukine rješenje. Organ uprave ne mora ga usvojiti i samo će obavijestiti stranku o tome (ne donosi rješenje).

Vanredno ukidanje rješenja (kad ovo pita zastane kandidat)Ovdje se radi o izvršnom rješenju, a ne konačnom. Izvršno rješenje može se ukinuti ako je to potrebno da se otkloni teška i neposredna opasnost po život i zdravlje ljudi, javnu sigurnost i mir i poredak ili radi otklanjanja poremećaja u privredi. (pr ima dozvolu za gradnu kuće, ali postoji klizište). Ovo ukida II stepeni organ s tim što stranka ima pravo na naknadu stvarne štete. Obraća se svako lice, svaki građanin koji ima saznanja o tome.

Oglašavanje rješenja ništavim1. Ako je donijeto rješenje u upravnom postupku iz sudske nadležnosti ili u stvari gdje stvar nije

uopće upravna stvar. 2. Donese se rješenje čijim bi se izvršenjem učinilo krivično djelo (pr porez, kada uleti u

čevabdžinicu «Željo» i blokiraju kasu i oduzmu pare. Kao hajduk. Ne može se tako izvršavati).3. Ako je rješenje koje je donijeto neizvršno.4. Materijalni zakon propiše da se spor može voditi samo po zahtjevu stranke, a onda organ uradi po

službenoj dužnosti. To je rješenje ništavo. Ako stranka pristane na to, onda se ne poništava.

Nema roka za ništavost.Ovo može i jedan i drugi organ oglasiti ništavim kada sazna za razloge ništavosti.Pravne posljedice poništavanja i ništavosti - poništavaju se i pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo.Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je tim rješenjem proizvedeno, ali se ukidaju daljnje posljedice od momenta ukidanja.

164

IZVRŠENJE - pita

Kad I stepeno rješenje postaje izvršno: - ako stranka ne izjavi žalbu,- ako se proti I stepenog rejšenja ne može izjaviti žalba- ako sam materijalni zakon kaže da žalba ne zadržava izvršenje (kao kod poreza)- kada je izjavljena žalba, pa II stepeni organ dostavi stranci, onda I stepeno rješenje postaje izvršno

Kad II stepeno postaje izvršno:- ako II stepeni meritorno riješi stvar, momentom dostave postje izvršno.

Ako ništa nije rečeno u dispozitivu rješenja, onda zakon određuje da je izvršno po proteku roka od 15 dana.

PORAVNANJEPostigne se sporazum dvije stranke sa suprotnim interesima i suprotnim zahtjevima.

Poslije proteka roka od 5 godina, od kada je rješenje postalo izvršno – ne može se tražiti izvršenje.

Izvršenje rješenja u upravnom postupku provodi se radi novčanih odnosno nenovčanih potraživanja.Izvršenje na novčanim obavezama provode sudovi, a ne organi uprave.Administrativno izvršenje provodi se na nenovčanim obavezama.Ovo se traži po zahtjevu tražioca ivršenja. Može se provesti i po službenoj dužnosti (exproprijacija).

Izvršenje se provodi tako što se donese zaključak izvršenja, u njemu se konstatuje da je rješenje izvršno, daje se rok stranci da nešto izvrši (sruši, ukloni).Ako stranka neće da izvrši rješenje, proteknu rokovi, postoje dva načina:

- novčanim naknadama natjerati da izvrši (50 KM)- ako neće onda se ide preko angažovanjem drugog lica (sruši, dostavi se račun organu, sudu).

Može se i prisilom izvršiti.

Organi uprave uspostavljaju pravo služnosti.

165

ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA (ZUS)

HistorijatPrvi ZUS donesen 1951 prije ZUP-a.1977. donesen novi zakon. 1998. Federalni ZUS2005. novi ZUS

UPRAVNI SPORTo je spor o zakonitosti upravnih akata i u tom sporu se osigurava sudska zaštita i zaštita građana i drugih.

Član 2. ko može pokrenuti upravni spor:1. pojedinac koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo2. zainteresovano lice (pr exproprijacija – onaj ko predlaže exproprijaciju (korisnik exproprijacije) i

vlasnik od kojeg se to zemljište expropriše)3. organ uprave, poslovna jedinica privrednih društava, naselja ili grupe lica pod uslovom da ta lica

su mogli biti nosioca prava i obaveza o kojima se rješavalo u upravnom postupku4. pravobraniocu ako nađe da je upravnim aktom povrijeđen zakon na štetu FBiH, kantona, grada ili

općine koje on zastupa (a sve se odnosi na zaštitu imovinskih prava)5. ombudsmenu pod uslovom da je u toku postupka saznao na bilo koji način da se upravnim aktom

povređuje ljudsko dostojanstvo, prava i slobode zajamčene Ustavom FBiH i instrumentima navedenim u Ustavu FBIH (konvencije koje čine njegov sastavni dio).

Član 3. presude koje su donesene u upravnom sporu su obavezne.

Član 4. pojam organa u upravnom sporu.Organi uprave i upravne ustanove – ovako se više ne zovu (sada ovako - upravne organizacije) FBiH; kantona, grada i općine i institucije koja vrše javna ovlaštenja (ali sada se zovu pravna lica koja vrše javna ovlaštenja).

Član 5. Nadležnost za rješavanje upravnih sporovaKantonalni sud po tužbi odlučuje po upravnom sporu (ovo je najveća novina) prema sjedištu I stepenog organa.

Član 6. Upravne sporove rješava sudija pojedinac (ranije vijeće od 3 sudija). Ako sudija pojedinac ocijeni da se radi o složenom predmetu onda on obavještava predsejdnika suda da ocijeni da li o njemu vijeće da odluči.

Sukob nadležnosti rješava Vrhovni sud. To rješenje je pravomoćno i obvezujuće.

Član 8. Protiv čega se vodi upravni spor – samo protiv upravnog akta. (naučiti napamet pojam upravnog akta i stranke da mu možemo rafalno izbiflati).Upravni akt je akt koji je donio nadležni organ (iz člana 4) kojim je riješio o pravima i obavezama iz upravne stvari.Pojam upravne stvari niko nije tačno definisao.Upravne stvari rješava organ vlasti i tu nema spora.

166

Uglavnom se protiv I stepenog rješenja izjavljuje žalba, a može i protiv I stepenih protiv kojih nije dozvoljena žalba.

Član 10. Upravni spor se može pokrenuti i kada nadležni organ nije riješio po zahtjevu stranke (ovaj član vezati sa članom 20).

Član 11. Isključenje vođenja upravnog spora: (pita)- donesen je akt u stvarima u kojima je osigurana sudska zaštitia izvan upravnog spora;- ako je zakonom isključen upravni spor;- u onim stvarima u kojima je na osnovu ustavnog rješenja donijeli domovi Parlamenta FBiH;- ako rješenje donese Predsjednik FBiH ili potpredsjednici FBiH;- skupštine kantona.

Član 12. Može se pobijati upravni akt: (pita)- ako sadrži nedostatke da sud ne može ocijeniti zakonitost akta (ako je dispozitiv nejasan,

nepotpun i ne može se izvesti kako je riješena stvar i ako je dispozitiv u kontradiktornosti sa obrazloženjem;

- ako je rješenje donio nenadležni organ;- iz razloga što tuženi organ u svom rješenju je riješio bez poziva na materijalno pravo ili ga je

pogrešno primijenio;- što se u upravnom postupku postupalo protivno propisima, nepotpuno ili pogrešno utvrđeno

činjenično stanje.

Da se ne ide u parnici već da traži u upravnom sporu - Zahtjev za povrat oduzetih stvari ili odrediti novčanu naknadu za štetu.

Član 15. Da UG štite interese svojih članova u cijelom postupku.

Tužena strana u upravnom sporu:Uvijek onaj organ čiji se akt osporava.

Član 17. odgoda izvršenja (pita) – stranka traži da se odgodi izvršenje I stepenog rješenja (najčešće) predviđeno je da taj organ uprave može odgoditi izvršenje, ali ako izvrešnje može nanijeti štetu, da to nije u javnom interesu i da se šteta ne nanosi drugoj strani. U roku od 30 dana da odgovori.Ako je tražio odgodu izvršenja kod I stepenog organa, onda ne može tražiti odgodu od suda – mora priložiti potvrdu (uvjerenje) da kod organa uprave nije tražio odgodu.

Član 18. govori čime se pokreće upravni spor – tužbom u roku od 30 dana od dana kada stranke dobiju.

Član 19. tužba se predaje neposredno, preko pošte preporučeno ili na zapisnik. Može se predati drugom organu, a protekne rok od 30 dana, zakon dozvoljava da se uzme tužba kao blagovremena.Član 20. Ćutanje administracije (pita) Ako II stepeni organ nije u roku od 30 dana riješio žalbu stranke, a ne donese se ni u roku od 30 dana kada se obraćao inspekciji, stranka stiče pravo da podnese tužbu zbog ne rješavanja njegove žalbe.

Tužba treba da sadrži:- ime i prezime onog koji se tužuje, adresa,- isto kod tužioca

167

- broj i datum osporenog rješenja- zakonske razloge pobijanja (član 12) - i ukom pravcu i obimu predlaže da se preinači osporena odluka- potpis podnosioca

Uz tužbu se obavezno podnosi i upravni akt koji se pobija. Tužba se podnosi u 2 primjerka.Pravilo je da se u tužbi ne mogu podnositi nove činjenice i novi dokazi. Međutim, u praksi se dovodi u pitanje osnovanost, pa je u zakon unijeto osim da te činjenice i dokazi ukazuju na drugačije stanje, i da tužitelj nije znao za te činjenice i dokaze u upravnom rješavanju.Stranka je dužna dokazati činjenice na koje se poziva u svojoj tužbi, teret dokazivanja je na strani one koja se tuži.Tužilac može sve dok se ne donese odluka u upravnom sporu, ondosno dok sud ne izvijeća predmet i donese odluka da odustane od tužbe. Ako odustane, onda se donosi rješenje kojim se postupak obustavlja. Pismeno ili na zapisnik.Imamo slučajeva da je tužba nepotpuna, nerazumljiva, pa se po takvim tužbama pouče stranke šta treba uraditi, ostavi se rok od desetak dana u kome ona treba dopuniti svoj zahtjev i upozori je sud da ako to ne učini da će odbaciti taj zahtjev.

Sada sud mora da se pridržava razloga iz tužbe, a ne kao ranije samo zahtjeva. Jako je sužen prostor jer je ranije sud mogao da ocjenjuje naširoko. (stranci insistirali, a mi nismo formalisti bili).

Član 25. u šest slučajeva da sud odbaci tužbu:1. da li je blagovrmeena2. da li je od ovlaštenog lica3. da li je prijevremena (ćutanje administracije nije istekao rok od 30 dana – ovo kandidati ne znaju)4. da akt kojim se tužba pobija nije upravni akt5. da se protiv toga akta mogla izjaviti žalba6. da je riječ o stvari kada se po zakonu ne može voditi upravni spor ili da postoji u sudu već

pravomoćna sudska odluka kojiom je ta stvar riješena.7. ako je očigledno da se upravnim aktom ne dira u njegov privatni interes ????

Kada teče upravni spor, a u međuvremenu može po tužbi da donese novo rješenje, a može sam da izmijeni i dostavi to rješenje a dobije ga i stranka, poziva se stranka da izvijesti da li je dobila novo rješenje, da li je zadovoljna, da li tužbu proširuje na novo rješenje. Ako izvijesti da je zadovoljna, onda se postupak obustavlja.

Kako postupa sud kada dobije tužbu:Kada mu stignu tužbe u 2 primjerka, tužba se dostavlja na odogovor tuženom i drugim licima koja imaju pravni interes i mora odgovoriti u roku od 20 dana. II stepeni organ čeka upravne spise. II stepeni organ može se desiti da ćuti – niti šalje, niti obavještava. Ovo je riješeno da se zatraži vođenje disciplinskog postupka zbog teže povrede službene dužnosti.

U upravnim sporovima rješava sudija pojedinac ili u vijeću – nejavno.Ako stranka u sporu zatraži da prisustvuje nejavnom rješavanju i da se u predmetu održi javna rasprava, sud je dužan obavijesti o datumu nejavnog rješavanja. To se mora tražiti samo u tužbi ili u odgovoru na tužbu (da prisustvuje nejavnoj sjednici). Sudija će ga upoznati kakva je to pravna situacija i pitati da li ima nešto da kaže. On ne može tražiti da se neki novi dokazi ispitaju, to je dužan navesti u tužbi.

168

Ako se radi o raspravi onda je drugačije. Predsjednik zakazuje raspravu i poziva sve stranke da prisustvuju i da sa sobom ponesu sve dokaze koji mu idu u prilog. (najčešće u vijeću).

Prvo riječ dobija sudija izvjestilac. To je onaj koji dobije predmet da ga pripremi i koji će sutra raditi odluku. Onaj drugi koji je naveden je sudija izvjestilac.Nakon toga se poziva tužilac. Omogućava muse da objasni navode tužbe, ukaže na nove činjenice.Nakon toga zastupnik tužene strane – organa koji je donio osporeni akt.Na kraju zainteresovano lice/a.

Sud rješava na osnovu činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku. Kada sud utvrdi drugačije činjenično stanje i otkloni pravila postupka, on u tom slučaju kada završi sa raspravom i povuče se na rješavanje – rješava u meritumu (puna jurisdikcija), a može tužbu odbiti.

Sud rješava u granicama tužbe i vezan je za razloge navedene u tužbi.Sud po službenoj dužnosti ne može ispitivati.

Kad sud rješava u vijeću odluka se donosi većinom glasova, a u zapisniku se konstatuje većinom glasova (2 sudija).

Član 36. sud rješava spor presudom ili rješenjemPresuda se uvažava ili odbija.Kod ćutanja II stepenog organa, tužba se uvažava i nalaže tuženom da u određenom roku koji sud odredi riješi žalbu stranke. Ako II stepeni organ ne postupi u skladu sa ovim, čini tešku povredu službene dužnosti (onda ide disciplinska odgovornost).

Kada je završena rasprava (zaključena) mora se donijeti odluka u roku od 30 dana. Bez obzira da li su stranke došle, sud će rješavati. Pozivaju se stranke da preuzmu odluke u sudu.

Sadržaj presude: (ovo naučiti, pogledati)1. Zaglavlje (naziv suda, broj i datum)2. Uvod (imena predsjednik vijeća, jedan sudija (izvjestilac), drugi sudija, tužitelj (pravno ili fizičko

lice sa naznakom adrese), protiv čega se vodi spor (akt), u kojoj upravnoj stvari, datum kada je održana sjednica.

3. Izreka (dispozitiv)4. obrazloženje5. potpis

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Zahtjev za vanredno preispitivanjeProtiv pravomoćne odluke kantonalnog suda, stranka može podnijeti ovaj zahtjev Vrhovnom i kantonalnom sudu. Vrhovnom se podnosi zbog povrede federalnog zakona. Kantonalni sud rješava ako je u odluci primijenio kantonalne propise.Podnosi se kantonalnom sudu. I kantonalni i Vrhovni rješavaju u vijeću od 3 trojice, s tim da ne mogu biti sudije koji su ranije odlučivali u istom predmetu.Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od kada mu se dostavlja kantonalna odluka. (za ove zahtjeve se registruje pod UVP. UF se označava ako je dostavljena vrhovnom, pa oni zaveli pod UF i proslijedili kantonalnom).Preispituje se da li je blagovremen (ako nije, odbacuje se), da li je izjavljen od strane ovlaštenog lica.

169

Član 45. Sud rješava o zahtjevu na nejavnoj sjednici.

Kada rješava sud o zahtjevu presudom se:1. Može odbiti ili2. uvažiti zahtjev (može ukinuti ili preinačiti).

Ponavljanje postupka – on ne pita1. kada stranka sazna za nove činjneice i dokaze2. ako stranci ili drugom zainteresiranom licu nije data mogućnost da učestvuje u upravnom sporu

(pr nisu tretirali vlasnike stanova – zainteresirana stranka). Sudija pojedinac pokreće i rješava, donosi odluku bez raspravu, dozvoljava ponavljanje, stavlja van snage i donosi odluku.

3. usljed krivičnog djela sudije.4. ako je isprava na kojoj se zasniva odluka lažna.....

Pokreće se tužbom i pokreće se u roku od 30 dana od dana saznanja, a objektivni rok 5 godina.

Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o upravnom sporu, onda se primjenjuju odredbe ZPP-a.

Obaveznost presude – pročitati – ne pita

Postupak zaštite prava i slobodaMože se desiti da su aktom državnog organa povrijeđena prava i slobode. Ako je takva situacija onda zakon omogućava da o zahtjevu za zaštitu prava i sloboda odlučuje kantonalni sud i on će staviti van snage taj pojedinačni akt.Ako se radnjom službenog lica organa uprave ili pravnog lica naruše određena prava kojem se suprotno zakonu ograniči pravo ili sloboda nekoga. (ovo je slučaj ambasade kojom su mi ograničili pogled).Nema roka (sve dok traje ta radnja i njene posljedice) – može i obudsmen podići. Hitno se postupa i najdalje u roku od 15 dana odlučiti o zahtjevu. Sud dostavlja zahtjev onom organu kod koga se vrši takva radnja. Donosi rješenje kojom će zabraniti dalje vršenje te radnje. Sud će u rješenju odrediti mjere koje treba preduzeti, zaprijetiće sankcijama. Rješenje izvršava organ koji je izvršio tu radnju. Može se zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu FBiH u roku od 8 dana.Ako se ne postupi po rješenju, onda je kantonalni sud dužan da izvrši to rješenje.

170

PREDAVAČ: Kata Senjak 23.06.2007. godine

UPRAVNO PRAVO

ZAKON O DRŽAVLJANSTVU«Službeni glasnik BiH», br. 41/02, 14/03, 61/03, 2/05

STICANJE DRŽAVLJANSTVA BIH1. Porijeklom1. Usvojenjem2. Naturalizacijom3. Olakšanom naturalnizacijom

Državljanstvo se stiče porijeklom: - Ako su oba roditelja djeteta u vrijeme rođenja bili državljani BiH,

- Ako je u vrijeme rođenja jedan od roditelja bio državljanin BIH,- Ako je jedan od roditelja bio držaljanin BiH, a dijete rođeno u inozemstvu.

Sticanje državljanstva rođenjem:- dijete stiče državljanstvo BiH ako je rođeno ili nađeno na teritoriji BiH, a čija su oba

roditelja nepoznata ili nepoznatog državljanstvo ili ako je nađeno.

Usvojenje (potpuno) ako je dijete mlađe od 18 godina.

Naturalizacijom:- da ima 18 godina,- da ima prijavljano mjesto boravka na teritoriji BiH i to 8 godina prije podnošenja zahtjeva

za prijem u državljanstvo BiH,- da poznaje jedan od jezika konstitutivnih naroda u BiH,,- da se odrekao ili na neki drugi način izgubio svoje ranije državljanstvo i da nije osuđivan

za kaznena djela sa umišljajem duže od 3 godine.

Olakšana naturalizacija (čiji je bračni drug stranac): - da je prije podnošenja zahtjva bio 5 godina u braku,

- da ima najmanje 3 godine prebivališta na teritoriji BiH (prije podnošenja zahtjeva)- da se odrekao ili na neki drugi način izgubio svoje ranije državljanstvo.

PRESTANAK DRŽAVLJANSTVA BIH1. po sili zakona2. odricanjem3. otpustom4. oduzimanjem5. međunarodnim sporazumom

171

Po sili zakonaAko je državljanin BiH stekao državljanstvo druge države, a BiH nema sa tom drugom državom nema bilateralnog sporazuma oko dvojnog državljanstva

OdricanjemDržavljanin BiH koji živi u inozemstvu a koji ima 18 godina ima državljanstvo druge države ili mu je zagarantirano državljanstvo druge države, u tom slučaju se on može odreči državljanstv BiH. Ako se radi o maloljetnoj osobi oba roditelja moraju podnijeti zahtjev.

OtpustomDa se radi o punoljetnoj osobi, da ima 18 godina, da se protiv nje ne vodi krivični postupak, da je izmirila sve poreske obveze, da se toj osobi garantira državljanstvo neke druge države, da je ispunio vojnu obavezu.

OduzimanjemAko je stečeno na osnovu lažne dokumentacije, lažnih izjava, informacija a ti dokazi su bili relevantni prilikom sticanja državljanstva. Aako se državljanin BiH nalazi u dobrovoljnoj službi neke druge države a nema suglasnosti nadležnih organa BiH. Ako postoji pravomoćna presuda da je ta osoba osuđena za krivična djela koja narušavaju ustavni poredak BiH.Da postoji pravosnažna presuda za krivična djela za krijumičarenje opojni droga, za krivična djela koja ugrožavaju vitalni interes BiH.

Formirana je Komisija za reviziju državljanstva za one osobe koje su stekle državljanstvo u periodu od 06.04.1992. godine do 01.01.2006. godine.

ZAKON O VIJEĆU MINISTARA BIH («Službeni glasnik BiH», br. 30/03, 42/03 i 81/06)Izvršni organ na razini BiH čiji je mandat 4 godine. Čini ga predsjedavajući i ministri:

1. Ministar inostranih poslova2. Vanjske trgovine3. Sigurnosti4. Finansija5. Pravde6. Odbrane7. Promet i komunikacije8. Civilnih poslova 9. Izbjeglica

Predsjedavajućeg imenuje Predsjedništvo BiH, a odluku potvrđuje Predstavnički dom Parlamentarne Skupštine. Ministre imenuje Predsjedavajući Vijeća ministara, a odluku potvrđuje isto kao naprijed. Predsjedništvo može predložiti smjenu predsjedavajućeg Vijeća ministara.

Vijeće ministara donosi: - Odluke,

172

- Zaključke,- Rješenja,- Usvaja nacrte i prijedloge zakona koji se dostavljaju Skupštini.

ZAKON O MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA UPRAVE («Službeni glasnik BiH», br. 5/03, 26/04, 42/04 i 45/04)Pitaju koja su to ministarstva BIH. Pogledati ovaj zakon naprijed.

ZAKON O VLADI FBIH («Službene novine FBIH», br. 1/94, 8/95, 19/03, 54/05 i 2/06)Izvršni organ pored Predsjednika i dva potpredsjednika.Vladu imenuje Predsjednik uz konsulatacije sa sva potpredsjednika uz saglasnost sa premijerom ili kandidatom za premijera. Odluku potvrđuje Predstavnički dom Parlamenta FBiH.Čine je 8 ministara iz reda bošnjaka, 5 iz reda hrvata i 3 iz reda srpskog naroda.Odgovaruju onima koji ih imenuju.

Vlada FBiH donosi: 1. uredbe sa zakonskom snagom

2. uredbe kojima se uređuju najvažnija pitanja iz nadležnosti Vlade FBiH i kojima se osnovaju stručne službe

3. odluke kojima se uređuju pojedina pitanja ili propisuju mjere4. daje se suglasnost na određena akta5. potvrđuju se neka akta odlukom6. odlučuje se o drugim pitanjima kojima se ne odlučuje uredbom koju donosi Vlada FBiH.7. Rješenja i zaključke donosi (kao pojedinačna akta)Rješenjima se imeuju i razrješavaju određene osobe za koje je prema zakonu nadležna Vlada FBIH.

Vlada FBIH ima svoj ured u Mostaru.

ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA («Službenim novinama FBiH» br. 19/03, 38/05 i 2/06)Čime se osnivaju federalna ministarstva (ovim zakonom).Federalna ministarstva (koja su to ministrastva). Pogledati ovo.Ovim zakonom se propisuju nadležnosti federalnih ministarstava.Samostalne feralne uprave i uprave u okviru ministarstvama i ustanove.

ZAKON O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE («Službene novine FBiH» broj 35/05)Dva pitanja.Organizacija organa uprave je regulisana ovim zakonom na način da svi organi uprave na nivou FBIH, kantona, grada i općini su uređeni u skladu sa ovim zakonom.Zakonom se osnivaju na razini BiH, FBIH, kantona, a na razini grada i općine propisom gradskog, odnosno općinskog vijeća.Poslovi organa uprave:

- izvršavaju zakone i druge propise kada je to zakonom utvrđeno da su oni nadležni, a sve to zavisi od nadležnosti koje su utvrđene Ustavom FBiH,

- upravni nadzor – obuhvata nadzor nad zakonitošću upravnih akata, inspekcijski nadzor i nadzor nad institucijama koje imaju javne ovlasti.

173

- pripremanje zakona i drugih provedbenih propisa što je u njihovoj nadležnosti,- odgovaraju na zastupnička pitanja,- obavljaju i druge poslove koji su zakonom stavljani u njihovu nadležnost.

Povjeranje javnih ovlašćenja – često pitanjeTo znači da organi uprave jedan dio svojih nadležnosti mogu povjeriti nekoj drugoj pravnoj osobi. Organi uprave ne mogu povjeriti sve poslove za koje su nadležni, a to su inspekcijski poslovi. Međutim u okviru inspekcijskih poslova e može povjeriti jedan dio, a to su stručne analize i expertize za što organ uprave nije tehnički osposobljen. Organ uprave vrši inspekcijski nadzor nad pravnom osobom kojoj je povjerio obavljanje inspekcijskih poslova.Rješava po žalbama.Daje određena uputstva i stručna mišljenja oko primjene odgovarajućih zakona.Može poduzimati i druge mjere koje su neophodne da bi ta osoba kojoj su povjerena javna ovlašćenja na zakonit način obavljala te poslove. Ta pravna osoba je dužna da izvještava organa uprave najmanje jedanput godišnje, međutim, organ uprave određene informacije i izvještaje može tražiti po ukazanoj potrebi, a to je više puta u toku godine.Povjeravanje javnih ovlašćenja se može vršiti samo zakonom.

Osnivanje organa uprave – već smo govorili.

Postoje samostalne uprave i u sastavu ministarstva.

Unutrašnja organizacija organa uprave se uređuje pravilnikom. Šta se utvrđuje pravilnikom (rukovođenje, radna mjesta, broj izvršilaca.... ovo pogledati). Ko rukovodi (ministar i direktor ako su u okviru ministarstva).

Imenovanje ministara (pogledati).

Koje propise donose organi uprave:- opće propise (pravilnik (razrađuju se pojedine odredbe zakona), naredbe (nešto naređuje ili zabranjuje), uputstva (bliže se propisuje način izvršenja pojedinih odredaba) i instrukcije (utvrđuju se neka pravila ponašanja))- pojedinačna akta (rješenja i zaključke)

Odnosi organa uprave prema izvršnoj vlastiImaju obavezu da dostavljaju odgovarajuće informacije, odnosno podatke, koji su neophodni za rad vlade. Izvšna vlast može tražiti odgovornost organa uprave ukoliko se ne izvršavaju zakoni i propisi.

Odnos organa uprave prema strankamaDa rješavaju zahtjeve stranaka u propisanim rokovima, da obavještavaju stranke, da ne traže dokaze sa kojima organi uprave raspolažu.

Inspekcijski nadzorFederalna uprava za inspekcijske poslove (odredbe kantonalnih zakona nisu bili u skladu sa Ustavom).

174

Inspektori su državni službenici i imaju posebne ovlasti.Pokreću se po zahjtevu stranke i ex officio.Sačinjavaju zapisnik i nakon toga određuju mjere. Donose mjere rješenjima, otklanjanje nedostataka, zabraniti rad, disciplinske mjere (ovo malo pročitati).Federalna nadležna za primjenu propisa o državnoj upravi koji se odnose na organizaciju i način rada organa uprave i upravnih organizacija, o radnim odnosima državnih službenika i namještenika, rješavanje u upravnim stvarima ali samo u pogledu rokova. Kancelarijsko poslovanje.

Protiv rješenja se izjvaljuje žalba Federalnom ministru pravde, i Vrhovnom sudu FBiH za pokretanje upravnog spora.

Odnosi prema ombudsmenimaMožće ispitivati nadležnosti i način rada organa uprave, može vršiti uvid u sve spise (i povjerljive) i ne može biti stranka u postupku ali može prisustvovati vođenju postupka, a može pokrenuti upravni spor.

ZUPNačela

1. Zakonitosti2. Posebnog postupka3. Subsidijarne primjene zakona4. Efikasnosti5. Saslušanja stranaka6. Ocjene dokaza7. Samostalnosti u rješavanju8. Dvostepenosti9. Konačnosti10. Pravomoćnosti

Zakonitosti(Šta su dužni organi da primjenjuju)

Posebnog postupkaZnači da se drugim zakonom lex specialis može utvrditi drugačiji postupak rješavanja nego što je to propisano u zakonu o upravnom postupku. Pr Zakon o povratu stanova, Zakon o exproprijaciji, Zakon o upravi za indirektno oporezivanje).

Subsidijarne primjene zakonaSve odredbe što nije riješeno lex specialis, primjenjuju se analogno odredbe ZUP-a.

EfikasnostiDa rješavaju zahtjeve stranaka u zakonom propisanim rokovima.

Saslušanja stranaka

175

Prije donošenja svakog rješenje (osim skraćenog postupka) stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama koje su bitne za rješenje određene uprave stvari.

Ocjene dokaza

Samostalnosti u rješavanjuSvaki organ je samostalan u rješavanju određene upravne stvari da donese rješenje u skladu sa zakonom.

DvostepenostiDa se protiv svakog rješenja može uložiti žalba. Samo zakonom može biti propisano da u određenim slučajevima nije propisana žalba.

KonačnostiDa se protiv tog rješenja ne može uložioti žalba ali se može pokrenuti upravni spor u slučajevima kada je to propisano zakonom.

PravomoćnostiZnači da se ne može uložiti žalba niti pokrenuti upravni spor, ali se to rješenje može poništiti i izmijeniti u slučajevima propisanim zakonom.

STVARNA I MJESNA NADLEŽNOSTStvarna nadležnost se utvrđuje zakonom. Organi koji su stvarno nadležni za rješavanje su federalni, kantonalni i gradski i općinski organi, odnosno službe za upravu.Nadležni su federalni:

1. ako se radi o isključivoj nadležnosti Federacije2. ako se radi o zajedničkoj nadležnosti između FBiH i kantona i federalnim zakonom je

propisano da je za određenu upravnu stvar nadležan federalni organ3. ako je kanton jedan dio svoje nadležnosti prenio na FBiH

Nadležni su kanotonalni:1. ako se radi o zajedničkoj nadležnosti između FBiH i kantona i federalnim zakonom je

propisano da je za određenu upravnu stvar nadležan kantonalni organ2. ako je FBiH jedan dio svoje nadležnosti prenijela na kanton 3. u onim stvarima kada je Ustavom kantona propisano da je to nadležnost kantona4. ako je grad ili općina prenijela jedan dio svoje nadležnosti na kanton

Nadležni su gradski/općinski organi:1. u onim slučajevima kada je to porpisano propisom koji je donijelo gradskoopćinsko vijeće2. ako je to propisano kantonalnim zakonom3. ako je F, odnosno kanton jedan dio svoje nadležnosti prenijeli na općinu, odnosno grad.

Mjesna nadležnost:Ako se radi o nepokretnostima – prema mjestu gdje se nalazi nepokretnostiAko se radi o firmi – prema sjedištu firmeO stvarima za vođenje neke radnje – prema mjestu gdje se nalazi.Prema prebivalištu stranaka.

Sukob nadležnosti

176

Ako se radi o federalnim organima – Vlada FBiH.Ako se radi o sukobu između dva kantona – Vrhovni sud.Ako se radi o institucijama koje imaju javne ovlasti iz različitih kantona – Vrhovni sud.Ako se radi o sukobu između kantonalnih organa – Vlada kantona.Između institucija i organa kantona – kantonalni sud.Između gradskih službi – gradonačelnik.Između općinskih službi – načelnik.

Zahtjev podnosi organ koji je zadnji rješavao.Organ donosi rješenje kojim se rješava sukob nadležnosti i njime se utvrđuje koji je organ nadležan i da se predmet dostavlja tom organu i protiv tog rješenja nema žalbe niti se može pokrenuti upravni spor.

Osoba koja je ovlaštena za vođenje upravnog postupka – rukovodilac organa uprave, međutim on može ovlastiti neku drugu osobu (samo za vođenje postupka, a može i za donošenje rješenja). Rukovodilac donosi rješenje kojim utvrđuje koja je osoba nadležna, za koji dio je nadležna u postupku urpavnog rješavanja.

PRAVNA POMOĆAko u postupku rješavanja određene upravne stvari organu uprave su potrebni neki podaci ili da se izvrši neka radnja koja je na području nekog drugog organa, onda će on zamoliti taj organ da mu dostavi podatke ili izvrši neku ranju, a taj drugi organ je dužan da postupi.Organ može tražiti te podatke od suda ili tužilaštva.Inostrani organi – ako je to uređeno međunarodnim ugovorom, a ako ne postoji onda se vrši po reciprocitetu.

IZUZEĆE SLUŽBENE OSOBEZakonodavac je propisao da postoje dvije vrste izuzeća:obligatorno i fakultativno.Obligatorno je:

- ako je u predmetu koji se vodi službena osoba svjedok, vještak, punomoćnik ili zakonski zastupnik,

- zatim ako je u srodstvu sa strankom- ako je sa strankom u svojstvu staraoca, usvojioca, usvojenika ili hranioca- ako je učestvovala u donošenju rješenja.

O izuzeću odlučuje rukovodilac organa uprave.Do ovoga dolazi ako stranka sumnja u nepristrasnost službene osobe u postupku rješavanja određene upravne stvari.Ako se traži izuzeće ministra, onda o tome odluku donosi Vlada (federalna, kantonalna).O izuzeću se donosi zaključak (procesna stvar).

STRANKA U POSTUPKUSvaka fizička osoba, pravna osoba, organ uprave, sindikalna organizacija, UG., pravobranitelj, tužitelj, Ombudsmen ne može.

PRIVREMENI ZASTUPNIK

177

Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili ako se neka radnja mora poduzeti protiv osobe čije je boravište nepoznato. U tom slučaju će organ uprave imenovati privremenog zastupnika.

ZAJEDNIČKI PREDSTAVNIKAko dvije ili više stranaka imaju istovjetne zahtjeve.

PUNOMOĆNIKOvlaštena osoba koja može poduzimati određene radnje ali samo one radnje koje su utvrđen u punomoći. Može se dati pismeno i usmeno na zapisnik. Ako je stranka umrla ne prestaje punomoć ali ostaje pravo nasljednika (sljedbenicima) da cijene obim punomoći, odnosno da li će ili neće više biti njihov punomoćnik.

ZAPISNIKJe javna isprava a da bi imao taj status mora da sadrži slijedeće podatke:

- naziv organa- datum, gdje se sačinjava- šta je predmet- izjave stranaka- izjave svjedoka, vještaka i drugih osoba koje su učestvovale u toku trajanja postupka- mora se navesti da su određene stranke saslušavane posredstvom tumača- prilog zapisnika. (pročita se strankama)- stranke potpisuju zapisnik (ako neće konstatovati da neće da ptpiše).

Sačinjava se o svakoj važnijoj radnji u postupku, usmenoj raspravi. Ne mogu se razgledati referati za spis, odnosno predmet, nacrti rješenja i zapisnike o vijećanju i glasanju. Ostalo se može razgledati.

DOSTAVLJANJE1. putem pošte 2. putem kurira.

Može se vršiti dostavljanje osobi, članovima porodice, advokatsku kancelariju i osobama koje rade u njoj, ako neće da primi, ostavlja obavijest gdje će se pismeno nalaziti.Vrste dostavljanja

1. Zakonskom zastupniku i punomoćniku2. Osobi za prijem pismena3. Službenim osobama koje rade u određenim organima vlasti, poduzećima4. osobama koje imaju diplomatski imunitet (preko MIP, a našim državljanima preko DKP-a

Diplomatsko konzularnog predstavništva).5. Osobama koje se nalaze na izdržavanju kazne preko tih isntitucija.

ROKOVIZakonski (ne mogu se pomjerati)Koje odredi službena osoba (a ovi mogu u dogovoru sa tom osobom).Rokovi se određuju na dane, mjesece i godine. Računaju se od narednog dana od dostavljanja (ako je petka, od subote, a u subotu od ponedjeljka)

178

POVRAT U PREĐAŠNJE STANJENeka osoba je propustila poduzimanje neke radnje da li omaškom ili iz nekog neznanja. Rokovi su 8 dana i 3 mjeseca. Zahjtev se podnosi organu kod koga je stranka trebala poduzeti tu radnju. Donosi se zaključak.

TROŠKOVISnosi organ koji je pokrenuo postupak. Stranka se može i osloboditi plaćanja troškova a koji su to slučajevi utvrđuje se propisom koji donosi Vlada FBIH.

POKRETANJE UPRAVNOG POSTUPKA1. po službenoj dužnosti2. po zahtjevu stranke

Ako ima više stranački zahtjeva organ će spojiti zahtjeve u jedan podnesak. Stranka može da dopuni, odnosno izmijeni podnesak.Ako ne dozvoli proširenje, onda će organ donijeti zaključak u kojem stoji da organ ne udovoljava zahtjevu stranaka za proširenje.Ako stranka odustane od zahtjeva donosi zaključak o obustavi postupka.Organ može nastaviti vođenje postupka ako se radi o javnom interesu bez obzira ako je stranka aodustala od podnesenog zahjteva.Stranka može odustati do donošenja II stepenog rješenja. U tom slučaju organ donosi zaključak o obustavi postupka kojim poništava I stepeno rješenje.

PORAVNANJEAko u jednom postupku učestvuje dvije ili više stranka organ će nastojati da se stranke pomire i konstatovati u zapisnik. A takav zapisnik ima snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

SKRAĆENI POSTUPAKOrgan će donijeti rješenje po skraćenom postupku:

1. Ako je stranka uz zahtjev navela činjenice i podnijela dokaze koji su relevantni i bitni za rješenje određene upravne stvari.

2. Ako organ raspolaže sa određenim činjenicama i nije potrebno u tom slučaju saslušanje stranaka.

3. Ako se radi o poduzimanju nekih hitnih mjera.4. Ako se rješenje može donijeti na osnovu činjenica koje nisu u potpunosti dokazane.

Rok za donošenje rješenja je 15 dana.

POSEBAN ISPITNI POSTUPAKRazlikuje se od gore navedenog jer se ovdje radi o saslušanju stranaka, vještaka, svjedoka idrugih osoba čije izjave su bitne za rješavanje određene upravne stvari. Rok za donošenje rješenja je 30, odnosno 60 dana.

PRETHODNO PITANJE

179

Too znači da je organ koji vodi upravni postupak dužan da utvrdi neke činjenice koje su bitne za rješavanje te upravne stvari (pr postojanje braka, krivičnog djela).

JAVNE ISPRAVESu isprave koje je izdao organ u okviru svoje nadležnosti. Može se dokazivati da određeni navodi nisu tačni, ali se mora provesti postupak koji je predviđen zakonom.UVJERENJAIzdaje organ koji vodi službenu evidenciju.SLUŽBENA EVIDENCIJAJe evidencija koja je ustanovljena zakonom ili nekim drugim podzakonskim aktom. Ako organ neće da izda uvjerenje, donosi rješenje jer rješava u meritumu.Organi uprave su dužni da i u onim slučajevima u kojima ne vode evidenciju, dužni su da daju podatke u slučajevima ako je to propisano zakonom.RJEŠENJESastavni dijelovi rješenja:

1. Uvod2. Izreka3. Obrazloženje4. Pouka o pravnom lijeku5. Potpis i 6. Pečat.

UvodKoji organ je donio rješenje, pravni osnov i predmet.IzrekaDa li se udovoljava ili ne udovoljava zahtjevu strankeObrazloženjeZahjtev stranke (kratko) i šta je bio zakonski osnov da organ uprave odluči na način kao što je odlučio

Pouka o pravnom lijekuZavisi koji se propis primjenjuje i ko je nadležan za donošenje kompletnog rješenja.

Vrste rješenja1. Djelimično2. Dopunsko3. Privremeno

Djelimično rješenje – ako je stranka podnijela više zahtjeva i organ je riješio samo jedan dio zahtjeva, u tom slučaju, organ uprave će donijeti ovo rješenje. Protiv njega se može uložiti žalba.

Dopunsko – znači da je organ uprave rješavao o ostatku djelimčno riješenih zahtjeva.

Privremeno – znači da se radi o rješavanju određene upravne stvari do donošenja rješenja kojim se rješava upravna stvar.

Rokovi za donošenje rješenja su 15 dana, 30 dana i 60 dana.

180

Rješenje donosi ako se rješava o meritoumu, a zaključke ako se radi o procesnim stvarima i o stvarima koje su propisane ZUP-om.

RADNO PRAVO

Zakon o raduZakon o državnoj službiZakon o namještenicimaZakon o pravima izabranih dužnosnika nosilaca javnih funkcija (59/06)Zakon o policijskim službenicima

ZAKON O RADU (43/99, 32/00 i 29/03)

Poslodavac je fizička i pravna osoba koja daje posao, a zaposlenik je osoba koja obavlja određeni posao.Radni odnos se zasniva zaključivanjem ugovora o radu.Elemnti ugovora o radu: 1. naziv i sjedište poslodavca

3. ime i prezime zaposlenika4. trajanje ugovora o radu5. početak rada6. mjesto rada7. naziv radnog mjesta8. opis poslova9. raspored radnog vremena10. plaća i naknade na plaću11. godišnji odmori i sve vrste odmora i odsustva12. otkaz ugovora o radu.

Prekidom ugovora o radu ne smatra se ako se zaposlenik nalazi na godišnjem odomru, bolovanje, odsustvo sa rada, porodiljsko odsustvo, razdoblje izmeu dva zaključena ugovora koje nije duže od 15 dana kod istog poslodavca, dopust sa posla ukoliko je dao saglasnost poslodavac.Ako poslodavac ne zaključi ugovor sa zaposlenikom on je dužan zaposleniku uručiti pismenu izjavu u roku od mjesec dana kada uposlenik počne da radi. Ako poslodavac ne uruči tu pismenu izjavu a radi se o zaključivanju ugovora o radu na određeno vrijeme, smatraće se da je zaključen na neodređeno vrijeme.Ako zaposlenik odlazi u inozemstvo mora u ugovoru regulirati u kojoj valuti će se isplaćivati, koliko traje taj rad i pod kojim uvjetima se taj zaposlenik može vratiti na posao.Poslodavac može da zaključi ugovor sa pripravnikom ako je potrebno radno iskustvo ili polaganje ispita. Ta osoba ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 80% od najniže plaće i može da zaključi ugovor o obavljanju volonterskog rada. Kopija se dostavlja nadležnom organu za zapošljavanje.Imaju pravo na zdravstvenu zaštitu za povredu na radu i zaštita od profesionalnih oboljenja.

181

Radno vrijeme1. Puno 2. Nepuno i3. Skraćeno

Puno iznosi 40 sati sedmično. Nepuno radno vrijeme znači da zaposlenik može da zaključi ugovor još kood jednog ili dva poslodavca.Skraćeno radno vrijeme – ako se radi o radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada i računa se kao puno vrijeme.

Prekovremeni rad možće iznositi sedmično najviše 10 sati.Noćni rad između 22 i 6 ujutro, kod poljoprivrede 22 i 5.

Zaštita maloljetnih osoba i ženaŽene ne mogu da rade noću, pod zemljom, vodom. Imaju pravo na trudničko, porodiljsko. Prije poroda 28 dana, mogu otići i 42 dana prije.Maloljetne ne mogu prekovremeno raditi. Imaju duži godišnji odmor (24 dana).

Vrste odmora:1. dnevni odmor2. između dva radna dana3. sedmični odmor4. godišnji.

Odsustvo može biti plaćeno i neplaćeno.Neplaćena se reguliraju Pravilnikom.Plaća se utvrđuje ugovorom o radu: za vrijeme bolovanja, plaćenog odsustva i godišnjeg.

PRESTANAK UGOVORA O RADU1. ako je zaključen na određeno vrijeme2. sporazumom poslodavca i zaposlenika3. ako se radi o višku adne snage4. ispunjenjem 20 godina radnog staža i 40 godina života5. 40 godina staža i 60 godina života.

OTKAZMogu dati i zaposlenik i poslodavac.Zaposlenik može dati ako dođe do organizacijskih razloga, razloga tehničke prirode, promjena procesa proizvodnje i ako zaposlenik nije u mogućnosti da obavlja poslove.Poslodavac 14 dana, a zaposlenik 7 dana.Ne mora se poštovati ako je počinio težu povredu radne obaveze. Ako postoji lakša povreda mora ga pismeno upozoriti.

PROGRAM ZBRINJAVANJA VIŠKATreba da sadrži iz kojih razloga nastaje višak zaposlenih, koji je broj zaposlenika koji će postati

182

višak, da li postoji mogućnost zbrinjavanja, mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije i mogućnost da poslodavac u dogovoru sa drugim poslodavcem pronađe neko drugo zaposlenje.

O pravima i dužnostima zaposlenika odlučuje poslodavac.Zaposlenik može tražiti zaštitu svojih prava kod poslodavca, a može i kod suda u roku od godinu dana.

Vijeće zaposlenikaZaposlenici kod poslodavca koji zapošljava preko 15 zaposlenika mogu formirati vijeće zaposlenika, a ako nema 15 tu funkciju obavlja sindikat.

RADNA KNJIŽICAJe javna isprava. Predaje se prilikom zasnivanja i vraća mu se.

PITANJA: 1. Zakon o državljanstu (sticanje i prestanak državljanstva BiH).

3. Izvršni organi vlasti u BiH (Vijeće ministara ili Vlada FBIH)4. Osnivanje organa uprave (kako se osnivaju na razini države, entitea, kantona i JLS)5. Nadležnosti organa uprave 6. Povjeravanje javnih ovlašćenja7. Ko rukovodi organima uprave i upravnim organizacijama8. Provedbeni propisi i opći akti (pravilnici, naredbe, uputstva i ...., rješenja i zaključci)9. Opće odredbe o inspekcijskom nadzoru (upravna inspekcija).

ZUP1. Načela UP (nekoliko, jedno ili dva se pitaju, zakonitosti, posebnog postuka,

dvostepenosti)2. Stvarna i mjesna nadležnosti (koji organi su nadležni, kad su nadležni)3. Sukob nadležnosti4. Izuzeće službene osobe (fakultativno i obligatorno)5. Stranke u UP (ko može biti, kada, šta je privremni zastupnik, punomoćnik....)6. Zapisnik (šta sadrži, šta je zapisnik)7. Dostavljanje pismeno (kako i vrste)8. Vrste rokova (zakonski i koje odredi službena osoba)9. Povrat u pređašnje stanje10. Kako se pokreće I stepeni postupka (po slubžbenoj i po zahjtjevu stranke)11. Koje vrste postupaka provodi organ prije donošenja rješenja (skraćeni i poseban ispitni

postupak)12. Šta su javne isprave13. Rješenje (dijelovi i vrste rješenja, rokovi za donošenje rješenja)14. Žalba (koji organi su nadležni, rok za rješavanje žalbe, šta radi I stepeni organ kada

dobije, šta II stepeni organ)15. Vanredna pravna sredstva (Sva – obnova postupka, zahtjev za zaštitu zakonitosti,

poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora, oglašavanje rješenja ništavim – kakve su rpavne posljedice poništavanja i ukidanja rješenja)

16. Kada je rješenje izvršno I stepeno, a kada II stepeno

183

ZUS1. Ko može pokrenuti upravni spor, kada se pokreće, protiv kojih rješenja, protiv kojih ne

može, koji je sud nadležan na razini države na razini FBIH2. Tužba3. Vanredni pravni lijekovi u upravnom sporu (zahjtev za vanredno preispitivanje sudske

odluke i ponavljanje postupka)4. Obaveznost presude u US

Radno pravo1. Šta sadrži ugovor o radu (zaključivanje ugovora sa pripravnikom, sa volonterom)2. Koju zaštitu propisuje ZoR kada su u pitnaju maloljetne osobe i žene3. Radno vrijeme (vrste,)4. Odmori i odsustva (plaćeno i neplaćeno)5. Plaće i naknade plaća (kada zaposlenik ima pravo na naknadu)6. Prestanak ugovora o radu (rokovi, šta se ne smatra)7. Ko odlučuje o pravima zaposlenika, kome se može obratiti8. Kada se formira Vijeće zaposlenika9. Radna knjižica10. Privremeni i povremeni poslovi (poslovi koji mogu trajati godišnje najduže 6 dana i ne

može se zaključiti ugovor o radu za njih)

Zakon o državnoj službi1. Na koga se primjenjuje (članovi parlamenta, članove vlade, suce, policiju, savjetnike

imenovanih i zabranih dužnosnika)2. Na koga se primjenjuje (na državnike službenike, dvije vrste – rukovodeći i ostali član 6.)3. Ko odlučuje o pravima i dužnostima državnih službenika (rukovoditelj, a ako je

nezadovoljan – ulaže žalbu Odboru državne službe za žalbu)4. Kako se vrši popunjavanje državnih službenika (interni premještaj, sporazum između

organa iste razine vlasti i ista radna mjesta, popuna sa liste prekobrojnih državnih službenika a listu vodi Agencija državne službe – ako je .....došlo do smanjivanja poslova u okviru organa uprave i nije se mogao rasporediti u isti organ, konkurs – šta treba a sadrži konkurs – naziv radnog mjesta, uvjeti)

5. Uvjeti za državne službenike (da je stariji od 18, državljanin, VSS, poslovno sposoban, da nije isključen u posljednje 3 godine iz državne službe)

6. Ko vrši postavljenje (rukovoditelj, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije)7. Probni rad (samo za dr sl koji prvi puta zasnivaju radni odnos u organima uprave i u

prvom mjesecu se vrši ocjenjivanje dr sl – nezadovoljavajuća, zadovoljavajuća, uspješan i izuzetno uspješan, ako dva puta uzastnopno dobije negativne ocjene, otpušta se)

8. Prijem pripravnika (godina dana)9. Godišnji odmor (20 dana, a za rukovodioce 25 najmanje, a najduže može trajati 36

najviše)10. Prestanak radnog odnosa državnih službenika (ako je dobrovoljno istupio iz državne

službe, ako izgubi državljanstvo BiH, ako stekne ddržavljanstvo druge protivno Ustavu BiH; dvije negativne ocjene, disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, ako je navršio 40 godina staža i 65 godina života)

184

11. Disciplinski postupak (može li se pokrenuti, ko pokreće – rukovodilac a prijedlog mogu dati svi dr službenici, vodi ga Komisija koju imenuje ADS, a po žalbi odlučuje Odbor državne službe za žalbu)

12. Nadležnosti ADS (utvrđuje jedinstvene kriterije za zaspošljavanje, planira proces zapošljavanja, organizira stručno usavršavanje državnih službenika i pruža stručnu pomoć organima uprave)

Zakon o namještenicima1. Ko su namještenici (SSS i VŠS, namještenici rade na dopunskim poslovima organa

uprave (za razliku od dr sl iz osnovnim poslovima)2. O pravima odlučuje (rukovodilac organa uprava, odnosno Odbor državne službe za žalbu)3. Ko vrši raspoređivanje (rukovodilac, javni oglas raspisuje organ uprave a ne ADS)4. Probni rad (traje 3 mjeseca)5. Radni odnos na određeno vrijeme (najduže 2 godine)6. Ocjenjivanje (početkom godine, rukovodilac, isto kao gore kod dr sl)7. Pripravnički staž (6 mjeseci za SSS, a 9 za VŠS)8. Radno vrijeme (40 sati)9. Disciplinska odgovornost (komisiju formira rukovodilac organa uprave, a II stepenu

formira VladaFBiH ili Vlada kantona)10. Povreda službene dužnosti11. Prestanak radnog odnosa (kao kod državnih službenika)

Zakon o PIO1. Koja prava ima osiguranik iz PIO (na starosnu penziju (65 godina i 20 staža osiguranja ili

40 godina staža bez obzira na godine života), porodičnu (žene sa 45 godina, a muškarci sa 60, maloljetne osobe, djeca na redovnom školovanju do 25, razvedeni bračni drug ako je presudom o razvodu to pravo utvrđeno)), invalidsku (ako utvrdi nadležni organ) i prava sa preostalom radnom sposobnošću)

2. Vrste staža (sa efektivnim trajanjem, staž osiguranja (ono vrijeme koje je provedeno u radnom odnosu sa punim, nepunim, skraćenim radnim vremenom, na bolovanju ako je za to vrijeme plaćena naknada, vrijeme provedeno na profesionalnoj rehabilitaciji, dokvalifikaciji), sa uvećanim trajanjem (staž gdje zaposlenici rade na naročito teškim i po zdravlje štetnim posljedicama i gdje se ni mjerama zaštite na radu ne mogu znatno poboljšati uvjeti rada), poseban staž (pripadnici Armije BiH, pripadnici HVO i pripadnici policije i to u periodu od 30.04.1991. do 22.12.1995. godine) i penzijski staž (to je staž na osnovu koga osiguranik ostvaruje prava iz oblasti PIO).

185

USTAV

USTAV BIH1. Razlika između Ustava BiH i Ustava Federacije (donijela skupština ima 11 anexa, a BiH

parafiran i ima anex 4)2. Prava i slobode koje su predviđene u Evropskoj konevenciji i njenim protokolima

direktno se primjenjuju u BiH i ima prioritet nad svim ostalim zakonima u BiH – član II 2. Ljudska prava i slobode u Ustavu BIH)

3. Prava koja štiti Evropska konvencija (pravo na život, da ne bude mučen, da ne bude držan u ropstvu, na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na pravično suđenje, pravo na privatni i porodični život, slobodu vjere, misli, izražavanja, pravo na brak i zasnivanje porodice, pravo na imovinu i pravo na obrazovanje)

4. Evropska konvencija je donesena 50 godine od strane 14 zemalja Vijeća Evrope, a stupila na snagu 1953. godine, objavljena u sl glasniku BiH 6/99.

5. Nadležnosti BiH (vanjska politika, vanjskotrgovinska politika, carinska, monetarna politika, finansiranje institucija BiH, izbjeglice, azil, interpol, kontrola vazdušnog saobraćaja i provođenje mešunarodnih i međuentitetskih krivično-pravnih propisa – članak 3. ima i dodatne nadležnosti (član 3 a i b), entiteti jedan dio svoje nadležnosti mogu prenijeti na državu BiH pr ministarstvo odbrane, VSTV....

6. Zakonodavnu vlast čini Parlametarna skupština. Ima dva doma – predstavnički (42 člana) a Doma naroda (15 članova). Predstavnički se biraju na neposrednim izborima, a u Dom naroda 10 iz FBiH, a 5 iz RS.

7. Ovlaštenja PS (donosi zakone, odlučuje o izvorima i načinu finansiranja institucija BiH, odobrava budžet za institucije BiH, i odlučuje o ratifikaciji međunarodnih ugovora.

8. Predsjedništvo izvršni organ koji ima 3 člana (2 člana iz FBIH, a jedan iz RS). Biraju se na neposrendim izborima.

9. Ovlaštenja Predsjedništva (vodi vanjsku politiku, imenuju ambasadore,predstavlja BiH u međunarodnim i evropskim organizacijama, izvršava odluke PS, predlaže budžet PS, vodi pregovore za zaključivanje međunarodnih ugovora BiH i drugih država).

10. Vijeće ministara (već smo govorili u upravi).11. Ustavni sud (to je organizacija pravosuđa

USTAV FBIH1. Ima jako puno amandman (108 amandamana). On utvrđuje ljudska prava i slobode (pravo

na život, slobodu, na imovinu,na obrazovanje, na osnivanje i pripadanje političkim partijama, na zdravstvenu zaštitu, na socijalnu zaštitu).

2. Podjela nadležnosti – isključiva nadležnost F, zajednička nadležnost F i kantona i kantonalna nadležnost. Nadležnost F je (državljanstvo F, utvrđivanje gospodarske politike, donošenje propisa o finansijama, fiskalna politika F, energetska politika i finansiranje insitutcija FBIH, korištenje zemljišta na federalnoj razini). Zajednička nadležnost F i kantona (zdravstvo, socijalna politika, korištenje prirodnih bogatstava, turizam, provođenje zakona i drugih propisa o državljanstvu i politika zaštite čovjekove

186

okoline). Kantonalna nadležnost (obrazovanje, stambena politika, donošenje propisa o korištenju lokalnog zemljišta provođenje socijalne politike, razvoj kantonalnog turizma,

3. Zakonodavno tijelo Federacije ima dva doma Predstavnički (98 na neposrednimizborima) a Dom naroda (58 iz kantonalnih skupština).

4. Predsjednik je šef izvršne vlasti. Imenuje Vladu F, vrši potpisivanje odluka, zakona. Imao je pomilovanje.

5. Vlada F (govorili)6. Kanton – kako je organizirana F – na način da je sastavljena od 10 kantona. Ima

zakonodavnu (skupština) izvršnu (vlada) i sudsku (kantonalni sudovi) vlast.7. Zatečeni propisi – svi zakoni i propisi koji su bili na snazi na dan stupanja na snagu

Ustava FBiH primjnejuju se u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotpnosti sa Ustavom FBiH, dok nadležni organi vlasti ne odluče drugačije.

8. Kako se štiti vitalni nacionalni interes (preko Doma naroda – na nivou BiH Ustavni sud BiH (sve sudije), a u FBiH Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pri Ustavnom sudu koji ima 7 članova)

9. Zašto je notarijat javna služba – zato što su organi uprave i pravosuđe prenijeli jedan dio svoje nadležnosti na notare.

187

PREDAVAČ: Džemaludin Mutapčić 01.07.2007. godine

USTAVNI SISTEM IORGANIZACIJA PRAVOSUĐA

USTAVNI SISTEM

BIH

Ustav BiH (sastavni dio Ustava BiH je EKLJP – objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 6/99, potpisana u Rimu 1950. godine od strane 15 država članica VE – Ima 14 protokola – najčešće na ispitu protokol 1, član 1. Uživanje imovine i protokol 6. ukidanje smrtne kazne)Naš Ustav decentralizovani model načina kako bi se trebala organizovati država.)Ustava BiH je Anex 4 Općeg okvirnog sporazuma – parafiran u Dayton-u.... potpisan u Parizu 14.12.1995. godine. Ustav BiH je stupi na snagu danom potpisivanja.

Nivoi vlasti:- nivo države- nivoi dva entiteta (BiH nije podijeljena na entitete već se sastoji od dva entiteta. BiH nije

prosti zbir entiteta.- BD – nije ustavna kategorija. Pojavio se 1999, odnosno 2000 godine kao rezultat

arbitražne odluke za BD.

Nadležnost je najteža formalna i pravna.......... U Ustavu su propisane nadležnosti BiH. Imamo princip podjele, princip trodiobe vlasti koja se dijeli na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlas (često ispitno pitanje). Odnos sudske prema ove dvije vlasti – Sudska vlast je nezavisna i samostalna od zakonodavne i izvršne vlasti. Nezavisna znači nezavisna od svega osim od zakona i morala. Samostalna znači da niko izvan sudskog sistema ne može odlučivati o sudskoj odluci. Iznad sudske odluke je nebo, s tim da ona mora biti pravomoćna i izvršna.Kada govorimo o parničnom postupku pravomoćnost nastupa ako je prvostepena sudska odluka dostavljena II stepenom, pa je on potvrdi ili preinači ili nije bilo žalbe protekom roka za žalbu.Izvršna - nužno je da protekne paricioni rok – rok za dobrovoljno izvršenje činidbe. Ako u tom roku nije provedena sudska odluka, nakon proteka tog roka nastupa ta izvršnost.

Ko obavlja zakonodavnu vlast na nivou države – Parlamentarna skupština BiH. Ima dva doma: Predstavnički/Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

188

Predstavnički dom ima 42 poslanika/zastupnika. Zovu se ovako zato što su izabrani na neposrednim tajnim izborima sukladno Izbornom zakonu BiH.Dom naroda ima 15 delegata/izaslanika. Zovu se zato što se delegiraju iz Doma naroda Parlamenta Federacije BiH i Vijeća naroda Narodne skupštine RS.

Ko obavlja izvršnu vlast na nivou države – Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara BiH/Savjet ministara BIH. Uloga Predsjedništva se pojavljuje kod izbora sudija Ustavnog suda BiH i to 3 suca trojice sudija stranaca koje bira Predsjednik Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura nakon konsultacija sa Predsjedništvom BiH (obavezno je konsultovanje ali nisu obavezni ishodom konsultacije koja može biti pozitivna i negativna. Saglasnost je materijalno pravni pojam. Federalni pravobraninilac na prijedlog F ministra pravne imenuje premijer uz saglasnost dva zamjenika i nakon toga potvrda oba doma Parlamenta FBiH).Ambasadore/veleposlanike imenuje Predsjedništvo BiH.

Ko obavlja sudsku vlast na nivou države – Samo Ustavni sud BiH je ustavna kategorija. Pored toga imamo i Sud BiH u okviru nadležnosti države BiH. On je zakonska kategorija, nije ustavna. Ustavna kategorija nije ni VSTV, ni tužilaštva, ni pravobranilaštva, ni advokatura, ni notari.

Principi: 1. Princip kontinuiteta BiH (član 1 Ustava BiH) – Da ona bivša RBIH nastavlaj svoje

pravno postojanje pod nazivom Bosna i Hercegovina unutar svojih međunarodno priznatih granica ali sa unutrašnjim preustrojstvom modificiranim ovim Ustavom BiH. Međunarodno priznata država, članica UN, demokratska država zasnovana na vladavini prava. Ustav BiH ima preambulu i normativni dio. Preambula je sastavni dio Ustava BiH. U Preambuli Ustava BIH se nalazi vlasništvo i tržišna ekonomija, a u članu I 4. Ustava BiH imamo kretanje roba, kapitala i usluga.

2. Princip kontinuiteta propisa – daje odgovor na pitanje šta se dešava sa zatečenim propisima, onim propisima koji su se zatekli na dan stupanja na snagu Ustava BiH, 14.12.1995. godine, dan potpisivanja. Zatečeni propisi ostaju na snazi ako nisu u suprotnosti sa ovim Ustavom dotle dok kompetenta vlast ne donese svoj propis. (pr ZOO, Zakon o nasljeđivanju. Ista je situacija i kod zatečenih propisa na nivou FBiH. Na isti način je to riješeno (pr advokatura imali dva zakona Zakon o advokaturi i Zakon o odvjetništvu. Sada imamo jedan zakon i jednu advokatsku komoru na nivou FBiH).

Razlika između Daytonskog (popularni naziv za Ustav BiH) i Washingtonskog ustava (popularni naziv za Ustav FBiH). U pogledu forme razlika je u tome što je Daytonski potpisan, a Washingtonski usvojen u proecedu pred Ustavotvornom skupštinom FBiH koja ga je usvojila u ponoć 30.03.1994. godine. On prethodni Ustavu BiH. Ima 108 amandmana.

FEDERACIJA BIHJe jedan od dva entiteta u BiH. FBiH se sastoji od federalnih jedinica kantona i u Ustavu FBiH se utvrđuje samo da se FBiH sastoji od federalnih jedinica kantona a da se nazivi kantona određuju prema sjedištu kantona ili prema regionalnim geografskim karakteristikama. O kantonima Ustav

189

FBiH ne govori koliko ih ima i koji je njihov naziv. To je propisano u posebnom federalnom zakonu koji se zove Zakon o federalnim jedinicama kantonima i taj zakon nabraja kantone od 1 -10. Onda naziv kanotna se utvrđuje Ustavom kantona i Ustav Unsko-sanskog kantona utvđuje da je kanton 1 sa sjedištem u Bihaću. Posavski, Tuzlanski, ZE-DO, Bosansko-podrinjski kanotna, HNK i SBK sa sjedištem u Travniku, a sjedište kantonalnog suda u Novom Travniku.....

Podjela vlasti na nivou FBiHZakonodavna vlast – Parlament FBIH. Ima dva doma: Predstavnički/Zastupnički dom FBiH i Dom naroda. 98 u Predstavničkom domu – broj poslanika. Biraju se na neposrednim tajnim izborima uskaldu sa Izbornim zakonom. 58 (17,17,17 i 7 iz reda ostalih) delegata broj delgata u Doma naroda iz akntonalnih skupština.

Stupanje na snagu federalnih zakonaTo je tema Ustava FBiH i to u dijelu koji govori o nadležnosti Parlamenta FBiH. Zakoni stupaju na snagu onako kako je u njima određeno ali ne prije nego što budu objavljeni. Kod stupanja na snagu imamo vacatio legis (vakacioni rok) – početak roka i kraj roka. Vakacio legis je čekanje zakona i od kada teče i do kada – teče od – rok između dana stupanja na snagu zakona do dana početka primjene zakona. (pr Porodični zakon. Primjena je počela 28.12.2005. godine – to je dan početka primjene. Unazad šest mjeseci je bio dan stupanja na snagu ovog zakona. Smisao ovog roka je da se donesu podzakonski akti.

Izvršna vlastŠef izvršne vlasti je Predsjednik FBiH i dva dopredsjednika FBiH i Vlada FBiH – premijer, dva zamjenika premijera i ministri. Ovlašteni predlagač amandmana na Ustav FBiH, najčešće Vlada, a mogu biti predsjednik i potpredsjendici i određeni broj članova oba doma i određeni broj članova oba doma.

Sudska vlastUstavni sud FBiH – (moramo znati nadležnost - osnovna funkcija Ustavnog suda FBiH je rješavanje sporova između kantona, izmeđz kanotna i federalne vlasti, između općina i njihovih kantona ili federalne vlasti i između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti. Ko je ovlašteni predlagač postupka pred Ustavnim sudom FBIH – to je vrlo uzak krug ovlaštenih predlagača: predsjednik F, potpredsjednik, premijer, zamjenik premijera ili 1/3 članova bilo kog doma Parlamenta Federacije i to: radi utvrđivanja da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova ili zakon koji su usvojila oba doma u skladu sa ovim Ustavom. Na zahtjev premijera, zamjenika premijera, predsjednika kantona ili 1/3 poslanika u kantonalnoj skupštini utvrditi će se da li su Ustav kantona i amandman na Ustav ili predloženi zakon ili zakon koga je usvojila kantonalna skupština u skladu sa ovim Ustavom.Na zahtjev predsjednika F, potpredsjednika F, premijera ili zamjenika premijera utvdiće se da li je predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti u skladu sa ovim Ustavom (podzakonski akti).Može se pojaviti i pojedinac ako ispuni 3 uvjeta: ako se radi o kršenju ustavnih prava, ako je iscrpio sredstva u entiteu i aako je apleaciju podnio u roku od 60 dana.

190

Pr Pravo vlasništva i rei vindicationa tužba, tužba vlasnika neposjendika protiv nevlasnika posjednika. I spteni općinski sud, tužba se odbija, II stepeni kantonalni sud, odbacuje žalbu i potvrđuje prvostepenu, ulaže reviziju revizorskom Vrhovnom sudu FBiH koja se odbija, onda ima pravo na apelaciju Ustavnom sudu BiH u roku od 60 dana od odluke revizijskog suda jer mu je povrijeđeno pravo vlasništva).

Vrhovni sud FBiH – je najviši žalbeni sud u FBiH. Ustavna kategorija. Proširena opća sjednica Vrhovnog suda FBiH (često pitanje) – ko je sačinjava i šta je njena funkcija – sačinjavaju je: predsjednik Vrhovnog suda FBiH i sve sudije Vrhovnog suda FBIH i delagati kantonalnih sudova. Funkcija te sejdnice je ujednačavanje sudske prakse i zauzimanje načelnih stavova u primjeni federalnih zakona.

U RS imamo Ustavni sud RS i Vrhovni sud RS.U BD sudski sistem je: sud prvog stepena: Osnovni sud BD BiH; drugi stepen Apelacioni sud BD BiH.

KANTONISpecijalizacija kantonalnih sudova za trgovačke, radne sporove itd.Imamo i općinske sudove. U Kantonu Sarajevo imamo jedan općinski sud koji je nadležan za sve sporove u KS. Najveći sud u FBiH. U RS je najveći Osnovni sud u Banjoj Luci.

Princip ustavnostiTo je usklađenost sa Ustavom BiH svih drugih ustava, zakona i podzakonskih akata.

ORGANIZACIJA PRAVOSUĐAŠta je to organizacija pravosuđa? Nije zgodan termin. Naime, Ustav FBiH i Ustav BIH nigdje ne govore o organizaciji pravosuđa već o sudskoj vlasti.Imamo 4 sudska sistema: 1. na nivou države

3. na niovu FBiH4. na nivou RS-a5. na nivou BD

Organizacija pravosuđa u širem smislu su sudovi, tužilaštva, pravobranilaštva, advokatura, notari, a u užem smislu to su samo sudovi, a po nekima sudovi i tužilaštva. Sud sudi, tužilaštvo goni, pravobranilaštvo pruža pravnu zaštitu imovini i imovinskim interesima, advokat zastupa jendu stranku, notari nezavisni nosilac javne službe.

SUDOVIFunkcija sudova je dvojaka: represivna i preventivna. Represija – kada se nešto dogodi pa se represivno djeluje u vidu sankcije.Prevencija – spriječiti da se nešto ne dogodi.U represivnoj funkciji se očituje naročito u krivičnim i prekršajima. Nema više privrednih prijestupa.

191

Što se tiče prekršaja od 1.12.2006. godine je izvršena reorganizacija sudova za prekršaje – ukinuti su sudovi za prekršaje, sada su to prekršajna odjeljenja općinskih sudova i najveća stvar uvođenje prekršajnog naloga. Suština prekršajnog naloga je u tome da nadležni organ nedležan za izdavanje prekršajnog naloga u okviru svoje nadležnosti izdaje prekršajni nalog ako ga učinitelj prekršaja prihvata, a ako ga ne prihvata ide na sud.Prekršajno odjeljenje imamo u svakom općinskom sudu (28). Za carine i porezne prekršaje nadležni sudovi u sjedištima kantona.Sudovi sude u parničnom postupku, vode izvršni, vanparnični, ZK postupak, stečajni, likvidacioni, postupak upisa u sudski registar.

Mjesna i stvarna nadležnostZakon o sudovima u FBIH.U FBiH imamo 28 općinskih sudova, 8 odjeljenja.U RS imamo 19 osnovnih sudova.U BD imamo jedan Osnovni sud BD BiH.Gore navedeno je mreža prvostepenih sudova.

Drugostepeni sudovi.U FBIH – kantonalni.U RS - Okružni suodovi – Banja Luka, Doboj, Bijeljina, Trebinje i Istočno Sarajevo.BD – Apelacioni sud BD BiH.

Mi nemamo posebne trgovačke sudove, ali imamo privredna odjeljenja u prvostepenim sudovima i to kako slijedi: U FBiH imamo 10 privrednih odjeljenja u općinskim sudovima u sjedištima kantona.U RS imamo 5 privrednih odjeljenja u osnovnim sudovima u sjedištima okružnih sudova.U BD BIH imamo privredno odjeljenje u Osnovnom sudu BD BiH.U cijeloj BiH ukupno 16 odjeljenja u prvom stepenu.

U privrednim odjeljenjima u FBiH imamo mjesnu i stvarnu nadležnost. Mjesna je cijeli kanton (pr podneseno je Tešnju, oglasi se nenadležnim i uputiti predmet Općinskom sudu u Zenici.) Drugostepenac je kantonalni sud.

GruntovniceU sudu zemljišnknjižni odjel općinskog suda, sud koji vodi te knjige. ZK ured ima svaki općinski sud.Registarski sudovi – pogledati privredna odjeljenja.Za upravne sporove nadležni kantonalni sudovi.Za priznanje stranih sudskih odluka je nadležan kantonalni sud.Mogu se izvršiti strane sudske odluke pod uvjetom priznanja od strane domaćeg suda – ZKP. U nadležnosti je kantonalnog suda.

Preventivna fukcija sudova se sastoji u tome što sudovi kada sude u određenim predmetima prate određene društvene odnose i pojave i o tome obavještavaju nadležne organe vlasti (pr porast maloljetničkog kriminala).

192

Visoko sudsko i tužilačko vijeće – VSTVKo može biti sudija i tužilac?To je nezavisni samostalni organ BiH i ima svojstvo pravne osobe. Zadatak VSTV: da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno sudstvo i uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema i tužilačke funkcije.VSTV osigurava najvažnija pitanja pravosuđa: stručnost, profesionalnost, nezavisnost....Centar za edukaciju sudija i tužilacaTa javna ustanova osigurava permanentu i organiziranu edukaciju sudija i tužilaca.Povezanost VSTV I Centra – VSTV daje mišljenje o programu edukacije.Osnovni uvjeti za obavljanje sudske i tužilačke funkcije:

- da je državljanin BiH,- da ima diplomu pRavnog fakulteta (nostrificiranu diplomu u skladu sa zkonom),- da ima položen pravosudni ispit,- da zadovoljava uvjete stručne obuke koje može odrediti VSTV.

Sudija općinskog suda može biti pored ovih općih uvjeta i poseban uvjet - najmanje 3 godine iskustva na radu kao sudija, tužitlej, zamjenik tužitelja, advokat ili na drugim pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita.Predsjednik općinskog suda – svi ovi uvjeti i 5 godina radnog iskustva i da posjeduje dokazane rukovodne i organizacijske sposobnosti bitne za funkcioniranje općinskog suda. Mandat 4 godine i može biti ponovno.

Šta obuhvata sudska uprava, koje poslove – da osigura da se poslovi u sudu obavljaju uredno i na vrijeme, budžet suda, svjedoci, vještaci, tumači, radni odnosi, kompjuterizacija.

Sudija kantonalnog suda – sve uvjete i najmanje 5 godina nakon položenog pravosudnog ispita.Predsjednik kantonalnog suda – sve ono i 7 godina radnog iskustva i rukovodne sposobnosti. Mandat je 6 godina i može biti ponovno.

Sudija Vrhovnog suda FBiH – sve uvjete i 8 godina nakon položenog pravosudnog ispita.Predsjednik Vrhovnog suda FBIH – sve i 10 godina iskustva uz dokazane rukovodne aktivnosti. Mandat 6 godina i može biti ponovno imenovan.

Sudski dani (pitanje) – Predsjednik suda donosi odluku kojom određuje sudske dane (pr Goražde, Pale/Prača, Foča Ustikolina – donijeli odluku da sudski dani budu u Foči Ustikolini). Mjesto i vrijeme sudskih dana mora biti objavljeno na tabli suda i tamo gdje se održava – mogu biti ročišta itd na sudskim danima.

Sudska policija u FBiH – prema Washingtonskom ustavu sudska policija je ustavna kategorija. Osnovati će se sudska policija radi pomoći sudovima u FBiH radi osiguranja infrmacija, osiguranja prisustva svjedoka, privođenja osoba, održavanja reda u sudnici, sigurnost suda, izvršavanja sudskih naloga. Sudska policija (od reforme 1.8.2003. godine) pomaže i

193

tužilaštvima. Uz sporazum koji sklapanju predsjednik Vrhovnog suda FBiH i glavni federalni tužitelj. Predsjendik Vrhovnog suda upravlja sudskom policijom. Glavni federalni tužitelj zastupa Federalno tužilaštvo. Sudska policija pomaže i ombudsmanima.Ustroj sudske policije prati kantonalno uređenje FBiH. 10 + 1 odjeljenja. Kantoni i na nivou FBIH jedno odjeljenje.

Ustavni sud BiH9 sudija, 6 bira Predstavnički dom FBiH, a dva iz Narodne skupštine RS, 3 koje imenuje predsjednik Evropskog suda.

EKLJPPredviđa zabrane, slobode, prava

1. Zabrana mučenja član 32. Zabrana ropstva, prinudnog rada član 43. Zabrana diskriminacije član 144. Zabrana zloupotrebe prava član 17

Pravo na život član 2. (pr zatvor u Zenici i štrajk glađu) vezano za zabranu mučenja

1. Sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti član 92. Sloboda izražavanja član 10 (pr Zakon o zaštiti od klevete – u direktnoj vezi ovo dvoje)3. Sloboda okupljanja i udruživanja član 11

1. Pravo na život član 22. Pravo na slobodu i sigurnost član 53. Pravo na pravično suđenje član 6 (elementi člana 6, propisuje da svako ima pravo na

pravično suđenje pred samostalnim, nezavisnim i nepristrasnim sudom u razumnom roku (praksa Evropskog suda 5 godina, ali je ovaj rok propisan svakim konkretnim zakonom) u krivičnim i građanskim predmetima)

4. Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života član 85. Pravo na sklapanje braka član 126. Pravo na djelotvorni pravni lijek član 13

Sudovi se osnivaju federalnim zakonom.Za smetanje posjeda se donosi rješenje, radi se o hitnim predmetima, o povjeravanju djece, o zakupu poslovnih prostorija – sve je ovo hitno i predviđeni su razumni rokovi posebnim zakonom.

TUŽILAŠTVOFunkcija mu je gonjenje.Organizacija tužilaštava. Imamo 4 sistema:

1. na nivou države – Tužilašto BiH. Postupa pred Sudom BiH, a ne može pred kantonalnim...

194

2. na nivou FBIH – Federalno tužilaštvo i 10 kantonalnih. Kantonalni postupa i za djela iz kantonalne i općinske nadležnosti. Za djela do 10 godina nadležan općinski a preko 10 godina kantonalni.

3. U RS - Republičko javno tužilaštvo RS 4. BD - Javno tužilaštvo BD BIH (postupa i pred Osnovnim i pred Apelacionim).

Tužilac treba da ispunjava sve uvjete koje ispunjava sudija i 10 godina nakon položenog pravosudnog ispita, a glavni federalni tužitelj mora i rukovodne sposobnost. Mandat 6 godina i može ponovno se imenovati.

Načelo subordiancije tužilaštva – odnos višeg i nižeg tužioca. U FBiH je glavni federalni glavni i federalni tužioci, u kantonu glavni kantonalni i kantonalni. Glavni izdaje obavezna uputstva. Pr izda obavezno upustvo da se određeno djelo kvalificira kao čisto ubojstvo.

PRAVOBRANILAŠTVOFunkcija - pružanje pravne zaštite imovini i imovinskim interesima.Organizacija pravobranilaštava:

1. Federalno pravobranilaštvo – pruža pravnu zaštitu imovini F

Federalni pravobranitelj može biti: 1. državljanin BIH

2. diplomirani pravnik sa položenim ispitom3. 10 godina radnog iskustva na imovinsko-pravnim poslovima4. da je stekao visok ugled pravno stručnjaka na imovinsko-pravnim poslovima i5. da posjeduje najviše moralne osobine za obavljanje službe pravobranitelja.

Imenuje ga premijer Vlade FBiH uz saglasnost dva zamjenika premijera i uz potvrdu Parlamenta FBiH.

Obavezna instrukcija federalnog pravobraniocaIzdaje kantonalnim i općinskim pravobraniteljima obaveznu instrukciju. Ratio legis je ujednačena provedba federalnih (ne kantonalnih, samo federalnih) zakona na području cijele FBiH.

ADVOKATURATo je nezavisna profesionalna djelatnost u skladu sa Zakonom o advokaturi u FBIH.Organizacija advokature je po komorama. Imamo jednu Federalnu komoru sa sjeištem u Sarajevu i 5 regionalnih advokatskih komora.

1. U Sarajevo za KS i BPK2. U Mostaru za HNK, ZHK i Katnon 103. U Tuzli za Tuzlanski i Posavski kanton4. U Zenici za ZE-DO kanton i SBK5. U Bihaću za Unsko-sanski kanton

FAK (Federalna advokatska komora)RAK (Regionalna advokatska komora)

195

Pravni lijekovi – Upis u RAK - Zahtjev se podnosi RAK-u. RAK donosi rješenje, pozitivno i negativno. Ako je negativno imamo pravo žalbe FAK-u. Može pozitivno i negativno. Ako je negativno imamo sudsku zaštitu, upravni spor.

U čemu je razlika između pravosudnog i advokatsnkog ispita – u obimu, pravosudni je PRETEŽAK ISPIT. Advokatski nema pismeni ispit, samo se ispituje Zakon o advokaturi i podzakonski akti (etički kodeks, statut, pravilnik o disciplinskoj odgovornosti, tarifa). NA tarifu daje odobrenje Federalno ministarstvo pravde.

Šta obuhvata advokatska djelatnost:1. davanje pravnih savjeta,2. pisanje podnesaka (pismeno van ročišta – pr molba, prijedlog, žalba),3. sastavljanje isprava, ugovora, testamenta (sukob između advokata i notara (nekretnine i

privredna društva obligatorno notari))4. zastupanje – punomoći (specijalna i generalna), pred sudovima, arbitražama, drugim

organima5. U kojim postupcima se pojavljuje advokat kao branilac – krivičnim postupcima

(ZKP), u prekršajnim i postupak zbog povrede službene dužnosti. Kada se odlučuje o odgovornosti fizičkih i pravnih osoba,

6. pružanje i drugih oblika pravne pomoći kako bi se zaštitila njihova prava i interesi.

Gdje je sukob interesa advokat ne može nastupati.

NOTARINotarska služba je javna služba. Notar je neovisni nosilac javne službe. Notarske isprave imaju dokaznu snagu javnih isprava: ovjere (potpisa i fotokopija, prijepisa), potvrde (o životu neke osobe) i notarske obrade (pr ugovor o poklonu, testament, ugovor o prodaji, ugovor o doživatnom izdržavanju, ugovor o osnivaju DOO).Pravni poslovi za koje je obligatorna notarska obrada: bračni i predbračni ugovor, kod vlasništva i drugih stvarnih prava na nekretninama, osnivački akti privrednih društva i svaka promjena.

196