Skripta Za ISPIT Javne

PITANJA (2009/2010.godina) Mentor: prof.dr.sc. Branimir Marković

- za kolokvije i ispit iz predmeta Javne financije Izradila: Lanua

2 | S t r a n i c a

I. JAVNE FINANCIJE

1. Što su javne financije (definicija)?

Znanstvena disciplina koja prouĉava prikupljanje, raspodjelu i trošenje novĉanih sredstava koja sluţe za zadovoljavanje zajedniĉkih javnih potreba.

Znanstvena disciplina javne financije izuĉava i analizira vrstu i obuhvat usluga koje znaĉe zadovoljavanje

javnih potreba, kao i instrumente i metode kojima će se prikupiti i one s pomoću kojih će se rasporediti sredstva nuţna za njihovo financiranje.

2. Povijest javnih financija.

Lat. Finire, finare, finatio=pojam plaćanja - Ksenofont pisao o drţavnim prihodima 335.g.pr.Krista. - Aristotel je obraĊivao problematiku rasporeda poreznog tereta - IzmeĊu 14. i 17. Stoljeća oznaĉava novĉane i bankarske poslove - Kameralistiĉka znanost - Prije 14. st. ima znaĉenje sudski pravorijek

3. Što je predmet izučavanja javnih financija?

- Financijska aktivnost javnopravnih tijela države



3 | S t r a n i c a

- Objekt izuĉavanja javnih financija u svim razdobljima njihova razvoja bio je nacionalni dohodak, odnosno BDP, obuhvat, odnosno opseg njihova tretiranja mijenjao se ovisno o promjenama u društveno-ekonomskom i politiĉkom sustavu:

a) Financije feudalne drţave odraţavaju privatnovlasniĉki odnos karakteristiĉan za ovaj oblik društveno-politiĉkog ureĊenja, iz ĉega proizlazi isprepletanje, pa ĉak i poistovjećivanje drţavnih potreba s potrebama feudalnog gospodara.

b) Kapitalistiĉka se drţava morala odreći prihoda karakteristiĉnih za feudalnu drţavu (tj. domenijalnih prihoda i regala) te traţiti izvore za prikupljanje sredstava potrebnih za financiranje mnogo šireg podruĉja njezina rada.

Intervencionalizam donosi kapitalistiĉkim drţavama potrebu za bitnim proširenjem aktivnosti s podruĉja javnih financija. Drţava svjesno zahvaća u privredni ţivot, usmjerava ga, utjeĉe na opseg i pravce njegova razvoja. Proširenje funkcija drţave je premanentan proces koji se javlja u svojoj kvantitativnoj dimenziji. Razvoj proizvodnih odnosa i na njima temeljen razvoj društvene nadogradnje, proširuje krug zadataka drţave, a to za sobom povlaĉi potrebu za pronalaţenjem izvora za njihovo financiranje. Stoga je moguće paralelno s razvojem kapitalistiĉke drţave pratiti i razvoj i proširenje njezine financijske aktivnosti.

30-tih godina 20.st. u vremenu kada najveći broj drţava definitivno prestaje biti pasivnim promatraĉem ekonomskih kriterija. U pravilu je napuštano naĉelo apstinencije (suzdrţavanja) od intervencija u gospodarskom ţivotu. Svaka drţava ima svoje posebne rashode.

Fiskalna funkcija instrumenata javnih financija prestaje biti jedini ili primarni zadatak koji je namijenjen njihovoj praktiĉkoj primjeni. Socijalni i ekonomski uĉinci djelovanja instrumenata javnih financija ne tretiraju se više samo kao posljedice koje se dogaĊaju usput, kao sporedni uĉinak pri izvršenju zadatka- tj. namicanju sredstava za drţavnu blagajnu (fikus) iz koje će se financirati javni rashodi. Nova dimenzija u fiskalnoj teoriji i politici naziva se Fiscal Policy. Naglašava potrebu za što manjim uplitanjem drţave u gospodarski ţivot, za jaĉanjem trţišta odnosno za proširenjem trţišnog naĉina predviĊanja.

Uloga financijskih instrumenata , primjenom kojih se ubiru javni prihodi, kao i onih kojima se financiraju javne potrebe, mijenjala, kao što su se mijenjali I ciljevi koji su se njima mogli, ţeljeli I trebali ostvariti. Te su promjene bile nuţne kako bi se veliĉina I karakter financijske aktivnosti drţave prilagodili promijenjenoj ulozi drţave u gospodarstvu i društvu.

4. Što su financijske aktivnosti drţave?

Javne su financije znanstvena disciplina koja izuĉava elemente, odnosno instrumente, ciljeve i uĉinke prikupljanja javnih prihoda, njihove raspodjele i njihova trošenja, a aktivnost drţave, odnosno javno pravnih tijela usmjerena na prikupljanje, raspodjelu i trošenje javnih prihoda naziva se financijskom aktivnošću.

Financijska aktivnost javnog sektora- to su aktivnosti usmjerene na prikupljanje, raspodjelu i trošenje novĉanih sredstava radi zadovoljavanja javnih potreba.

5. Koje su razlike financijske aktivnosti javnog i privatnog sektora? Razlike su:

a) drţava i druga javnopravna tijela nemaju iskljuĉivu teţnju ostvarivanja profita, nasuprot privatnom sektoru koji je motiviran profitom odnosno zaradom. Javni sektor ima za cilj sve prihode namjenski utrošiti (neprofitni sektor)

b) drţava se ne rukovodi prema naĉelu do ut des (ĉinidba za protuĉinidbu), financijska aktivnost javno pravnih tijela karakterizira prisila pri njihovu pribavljanju.

c) Djelatnošću drţave zadovoljavaju se javne potrebe nematerijalne prirode (usluge) d) Drţava koristi prihod koji ima prisilni karakter koji se manifestira kroz zakone I pravilnike.



4 | S t r a n i c a

e) Drţava funkcionira na temelju zadovoljavanja većeg broj ljudi tzv. opći karakter f) Odluĉivanje o javnih prihodima i rashodima povjereno je drţavnom tijelu

6. Navedite karakteristike financijske aktivnosti drţave? Bitnim karakteristikama financijske djelatnosti javnopravnih tijela mogu se oznaĉiti:

a) Prisilni karakter (prinudnost) pribavljanja prihoda. Za razliku od fiziĉkih osoba, kao i pravnih osoba privatnog prava, koje potrebna dobra i usluge nabavljaju putem razmjene prema naĉelu do ut des (ĉinidba za protuĉinidbu), financijsku aktivnost javnopravnih tijela karakterizira prisila pri njihovu pribavljanju. Ta prisila postoji gotovo od samih poĉetaka organiziranog ţivota ljudi i postojala je sve izraţenija tijekom povijesnog razvoja, a drţava ju je primjenjivala prema fiziĉkim i pravnim osobama koje su podlijegale njezinu financijskom suverenitetu. Iskljuĉivo se manifestira kroz zakone i pravilnike.

b) Zadovoljavanje javnih potreba. Financijska djelatnost drţave nije djelatnost ĉiji je cilj stjecanje, odnosno pribavljanje dobiti, dakle djelatnost koja bi bila usmjerena ostvarivanju viška prihoda nad uporabljenim rashodima. Ta je njezina djelatnost usmjerena na zadovoljavanje javnih potreba, tako da je njezina svrha u ostvarenju odreĊenih ciljeva, radi ĉega prikuplja i troši upravo za njih potrebna sredstva. Zato uspješnost i uĉinkovitost financijske djelatnosti javnopravnih tijela nije moguće mjeriti na osnovni izraĉunavanja dobiti i gubitka, nego drugaĉije, I to: -formalno, time što će se utvrditi jesu li sredstva prikupljena onako kako je to bilo predviĊeno, kao i -materijalno, utvrĊivanjem jesu li ţeljenim odnosno predviĊeni ciljevi zaista postignuti, I to na najracionalniji mogući naĉin, uporabom za to predviĊenih sredstava,

c) Odsutnost rentabilnosti (učinkovitosti). Financijska djelatnost drţave ne mjeri se na osnovi rentabiliteta, kao što je to sluĉaj kod poslovanja gospodarskih subjekata. MeĊutim, to nipošto ne iskljuĉuje nuţnost da se drţava, isto kao što je to sluĉaj I u privatnom sektoru gospodarstva, pridrţava naĉela racionalnog poslovanja, dakle, uporabe financijskih sredstava na naĉin da se utvrĊeni cilj postigne uz što manji angaţman sredstava.

d) Raznovrsnost javnih potreba. Potrebe ĉije je zadovoljavanje cilj financijske aktivnosti drţave neusporedivo su raznovrsnije i mnogobrojnije od onih koje zadovoljava privatno gospodarstvo. Ĉak i neke po teritoriju i/ili broju stanovnika malene teritorijalne jedinice, ĉiji je budţet prema svom volumenu I bitno manji od prometa nekog koncerna, moraju zadovoljiti mnogo veći broj I razliĉitijih potreba od onih koje mora zadovoljiti više ili manje gospodarski subjekt.

e) Vremenska neograničenost. Ova karakteristika, naime, da financijska djelatnost javnopravnih tijela nije vremenski ograniĉena, za razliku od djelatnosti u sferi privatnog gospodarstva, u financijskoj se literaturi ponekad istiĉe kao element razgraniĉenja izmeĊu javnog I privatnog sektora. MeĊutim, ima mišljenja da se vremenski element ove djelatnosti ne moţe uzeti kao specifikum za javnopravni sektor: nisu rijetki sluĉajevi teritorijalne reorganizacije unutar pojedine drţave, a najnovija kretanja dopuštaju zakljuĉak da ni (djelomiĉno) odricanje od f inancijskog suvereniteta pojedinih drţava u okviru integracijskih procesa ne bi bilo nerealno oĉekivanje.

7. Napravite podjelu nacionalnog dohotka.

- Nacionalni dohodak su financijske aktivnosti drţave koje su svedene na nacionalni dohodak drţave, odnosno to je koliĉina novca koja ĉini ukupan BDP. - Nacionalni dohodak podijeljen je na:

a) osobnu potrošnju b) javnu potrošnju c) investicijsku potrošnju d) izvoz



5 | S t r a n i c a

II. JAVNA DOBRA

8. Navedite karakteristike javnih dobara.

Javno dobro je svako dobro koje sluţi zadovoljavanju javnih, društvenih, zajedniĉkih potreba na razini drţave. Nitko ne smije biti iskljuĉen iz korištenja javnih dobara (neiskljuĉivost+ kompatibilnost).

Privatna dobra se privatno konzumiraju na trţištu gdje se pojavljuju privatni ponuĊaĉi s jedne, i konzumenti s druge strane, u pravilu bez posredovanja drţave.

1. PRIVATNA DOBRA (nude se na trţištu)= iskljuĉivost+ nekompatibilnost 2. ĈISTA JAVNA DOBRA= neiskljuĉivost+ kompatibilnost (nerivalitet) 3. MJEŠOVITA JAVNA DOBRA (nenaplatna javna dobra)= iskljuĉivost + kompatibilnost (nerivalitet) 4. MJEŠOVITA DOBRA (almendna ili zajedniĉka)= neiskljuĉivost+nekompatibilnost

Javna dobra moţemo podijeliti na: 1. Ĉista javna dobra

2. Mješovita javna dobra

a. Naplatna

b. Zajedniĉka ili almendna

3. Meritorna javna dobra

9. Navedite karakteristike privatnih dobara. Dvije su karakteristike koje obiljeţavaju privatna dobra, i to:

a) ISKLJUĈIVOST- znaĉi da one osobe koje nisu spremne platiti konzum privatnih dobara, iskljuĉene su od njegova konzuma. U nekom stanu moţe stanovati onaj tko je spreman platiti traţenu stanarinu, pa kad to uĉini, nitko drugi ne moţe koristiti taj stan, dakle svi ostali, osim stanara koji je platio stanarinu, iskljuĉeni su od korištenja toga stana.

b) RIVALITET (nekompatibilnost) – korištenje privatni dobara temelji se na principu rivaliteta. Podstanar u stanu za glavnog stanara (stanodavca) predstavlja suţenje odnosno smanjenje koristi, jer više ne stanuje sam i njegova je privatnost više ili manje ograniĉena. Još je pregnantniji primjer rivaliteta koji postoji kod korištenja privatnog dobra, korištenje ţiveţnih namirnica. Jednu jabuku moţe, naravno, pojesti samo jedna osoba (a ne



6 | S t r a n i c a

nakon nje još jedna). Obje te karakteristike privatnog dobra posljediĉno dovode do toga da se pojedinac mora izjasniti, on mora izraziti svoje preferencije ţeli li na trţištu doći do nekog dobra koje ţeli koristiti. To znaĉi da mora dati na znanje koju je cijenu spreman za to dobro platiti. Odnos izmeĊu subjekta koji nudi I subjekta koji traţi odreĊeno dobro nastaje na naĉin da se oni (direktno) susreću na trţištu, i pritom nije potrebno posredovanje drţave. Doduše, uloga drţave u tim je transakcijama potrebna, ali samo u smislu pravne drţave, koja definira, dodjeljuje i osigurava korištenje prava. Ona pravna dobra kod ĉijeg je korištenja od strane jednih subjekata istovremeno iskljuĉena mogućnost njihova korištenja od strane drugih subjekata predstavljaju ekstremni sluĉaj ĉisto pravnih dobara ili tzv. individualnih dobara, iako jedva da i ima privatnih dobara s kojima nisu povezani neki eksternaliteti, dakle pozitivni ili negativni efekti koji se odnose i na druge subjekte.

10. Objasnite čista javna dobra. Ekstremni sluĉaj javnih dobara predstavljaju ĉista javna dobra, kod kojih se radi o graniĉnom sluĉaju privatnih dobara s komponentom individualnih dobara jednakom nulom (odnosno cijena njegova trošenja- outputa jednaka je nuli, ali cijena njegova inputa mora biti veća od nule), ali kod kojih postoji eksternaliteti. Drugim rijeĉima, ĉisto javno dobro moţe se koristiti kolektivno, što znaĉi da ga istovremeno mogu koristiti razni subjekti, odnosno korištenje tog dobra od strane jednih subjekata omogućuje, tj. ne iskljuĉuje mogućnost korištenja tog dobra i od strane drugih. Dvije su karakteristike koje obiljeţavaju ĉista javna dobra, i to: a) NEISKLJUĈIVOST- Neiskljuĉivost u korištenju javnog dobra naziva se još i non- aproprijacijom ili neprisvajanjem.

Time se ţeli opisati da onaj koji kontrolira stavljanje na raspolaganje javnog dobra ne moţe ga u potpunosti prisvojiti (aproprirati). Tu se ne mogu ostvariti vlasniĉki titulusi, tako da se radi o praktiĉno slobodnim dobrima. U literaturi se govori i o „putnicima bez karte“. Primjerice, kada je izvršeno prskanje protiv komaraca, jedva da je moguće osobu koja za tu akciju nije ništa platila iskljuĉiti od korištenja rezultata te akcije. Za primjer moţemo uzeti i obranu od poplava.

b) KOMPAKTIBILNOST (nerivalitet)- Nerivalitet pri korištenju javnog dobra znaĉi da korištenje istog dobra od strane jednog konzumenta, ne umanjuje konzum istog dobra od strane drugog konzumenta. Višestruko korištenje javnog dobra sa stajališta kompatibilnosti znaĉi da, za razliku od privatnog dobra, njegova kvaliteta neće biti umanjena. Ako netko promatra spomenik koji stoji na nekom trgu, njegovo uţivanje u tome neće biti ništa manje ako taj



7 | S t r a n i c a

spomenik gledaju i drugi. Drugim rijeĉima, njegovo korištenje iskljuĉuje rivalitet raznih konzumenata, što znaĉi da kad je jedno takvo dobro jednom stavljeno na raspolaganje, konzumirati ga moţe neograniĉeni broj konzumenata bez nekog dodatnog troška. Školski primjer za takvo javno dobro jest svjetionik: kad je u njemu jednom upaljeno svjetlo, ne moraju se trošiti dodatna sredstva da bi njegovi signali sluţili orijentaciji ne samo jednog, nego i drugog broda (odnosno svih brodova). Istovremeno konzum odnosno korištenje svjetlosnih signala svjetionika ne samo da ne iskljuĉuje bilo koga i bilo koji broj konzumenata, već ujedno konzum jednog ili nekolicine konzumenata ne umanjuje konzum drugog odnosno drugih.

11. Objasnite mješovita javna dobra (naplatna i zajednička).

To su dobra koja imaju jednu karakteristiku privatnih dobara te jednu karakteristiku ĉistih javnih dobara.

Razlikujemo: a) NAPLATNA dobra- ISKLJUĈIVOST + KOMPAKTIBILNOST: Uzmemo primjer koji se dade prikazati npr.

korištenjem autocesta. Da bi se koristili javnim dobrom odnosno autocestom potrebito je izdvojiti odreĊena financijska sredstva, ali isto tako nudi nam se alternativa, a to su ceste na ţupanijskoj razini. Zakljuĉno, mora postojati alternativna kod korištenja.

b) MJEŠOVITA dobra: NEISKLJUĈIVOST+ NEKOMPAKTIBILNOST: Primjer za to su, recimo, viskoškolske ustanove. Potraţnja za tim uslugama tendencijalno je nerazmjerna ponudi, pa drţava intervenira na naĉin da ograniĉava potraţnju na naĉin da postoje upisne kvote pri upisu na fakultete na teret ministarstva.

12. Objasnite meritorna javna dobra. Intervencija drţave i tijela koja donose odluke kojima se korigiraju, odnosno ispravljaju ili korigiraju, iskrivljene preferencije potrošaĉa.Primjerice, sluĉajevi obilnog uţivanja alkoholnih pića i cigareta, dok se premalo uţiva u konzumu voća i povrća u prehrani, karakteristiĉno za nerazvijene zemlje, potrebno je zaštiti korisnike, putem propisa utvrde poticaji kojima se ţeli provocirati odreĊeno ponašanje, odnosno informiranjem o štetnosti te krajnje- kaţnjavanje putem zakona. Dok primjerice, u razvijenim zemljama, moţe se uvoditi porez na kućne ljubimce kako bi se potaknuo natalitet.

III. JAVNI PRIHODI

13. Što su javni (državni) prihodi?

Su sredstva kojima drţava zadovoljava javne ili drţavne potreba iz svoje nadleţnosti.

Danas se ubiru u novcu, a samo iznimno u naturi.

14. Navedi karakteristike javnih prihoda suvremenih država?



8 | S t r a n i c a

Zajedniĉke karakteristike javnih prihoda jesu:

ŠTO? javni prihodi ubiru se u novcu,

KAKO? javni prihodi ubiru se periodiĉno,

OD KOGA? javni prihodi, ubiru se, u pravilu, iz prihoda- dohotka fiziĉkih osoba, iz profita ili dobiti privatnih osoba, prometa dobara i usluga,a samo iznimno iz imovine,

ZA KOGA? javni prihodi sluţe za podmirenje drţavnih/javnih potreba.

15. Vrste javnih prihoda (nabrojite ih)?

Klasifikacija javnih prihoda: a) Prema vremenu pritjecanja u drţavnu blagajnu:

Redovni javni prihodi Izvanredni javni prihodi

b) Prema naĉinu stjecanja prava na javne prihode: Orginarni (izvorni) prihodi Derivativni (izvedeni) prihodi

c) Prema karakteru vlasti u odnosu drţava- pojedinac: Privatnopravni prihodi Javnopravni prihodi

d) Prema subjektu od kojih se ubiru javni prihodi: Prihodi od fiziĉkih osoba Prihodi od pravnih osoba

e) Prema financijsko autonomiji i suverenitetu: Drţavni prihodi Ţupanijski prihodi Gradski i općinski prihodi

f) Prema namjeri prikupljanja: Ekvivalentni ili namjenski Prihodi opće naknade

g) Prema pripadnosti proraĉuna: Fiskalni Nefiskalni

16. Objasnite javne prihode prema vremenu pritjecanja.

Prema vremenu pritjecanja u drţavnu blagajnu prihodi se dijele na: a) Redovne. Redovni su prihodi oni koji su tijekom duţeg vremenskog razdoblja ubiru u redovitim

vremenskim razmacima iz izvora koji se redovno ekonomski obnavljaju. b) Izvanredne. Izvanredni su prihodi oni koji se isplaćuju samo u situacijama izvanrednog izvršenja nekog

rashoda. Primjerice, ratni porez za vrijeme rata.

17. Objasnite javne prihode prema načinu stjecanja prava na prihode. Prema naĉinu stjecanja prava (na prihode) prihodi se dijele na:

a) Orginarne ili izvorne. Orginarni prihodi su oni koje drţava kao i svaki drugi gospodarski subjekt ostvaruje svojom gospodarskom aktivnošću (javna poduzeća), odnosno prihodi koje na osnovi prava vlasništva ostvaruje od drţavne imovine (Hrvatske ceste, Hrvatske šume).



9 | S t r a n i c a

b) Derivativne ili izvedene. Derivativni prihodi ubiru se kao prisilni prihodi na osnovi financijskog suvereniteta drţave. Drţavni se suverenitet sastoji od tri elementa:

1. Neovisnosti drţavne vlasti, što znaĉi da je drţavna vlast u donošenju svojih odluka slobodna od svakog stranog miješanja;

2. Supremaciji drţavne vlasti u odnosu na sve ĉimbenike ili vlasti na njezinu teritoriju, što pravno znaĉi da moţe nametati svoju volju svima na svom teritoriju, i

3. Pravne neograniĉenosti drţavne vlasti, što znaĉi da je nitko i ništa (osim prirodnih, politiĉkih i faktiĉkih ograniĉenja) ne ograniĉava u donošenju pravnih akata i pravnih normi.

U tom smislu treba pod derivativnim prihodima razumjeti one prihode do kojih drţava dolazi koristeći se u podruĉju svoje financijske aktivnosti neovisnošću drţavne vlasti, slobodne od svakog stranog utjecaja, na osnovi koje, koristeći se pravnom neograniĉenosti te vlasti, donosi pravne propise u kojima za fiziĉke i pravne subjekte uvodi obvezu plaćanja prihoda.

18. Objasnite javne prihode prema karakteru vlasti.

Kriterij vlasti pokazao je da se odnosi u kojima je jedan subjekt drţava, a drugi fiziĉka ili pravna osoba, mogu podijeliti na dvije skupine- u jednima se drţava i sama pojavljuje kao svaki drugi subjekt koji ostvaruje prihod, bez uporabe vlasti, a u drugima se ona pojavljuje kao vlast, kao subjekt koji je viši od pojedinca, koji nareĊuje. a) Privatnopravni prihodi drţave proistjeĉu iz njezina statusa identiĉnog statusu svakog drugog gospodarskog

subjekta, koji ostvaruje prihode svojom gospodarskom aktivnošću zasnovanom na pravu vlasništva. Takvi su prihodi od javnih poduzeća i prihodi od drţavne imovine.

b) Javnopravni su prihodi oni koje drţava ostvaruje na osnovi svojeg statusa koji je postavlja iznad pojedinca i daje joj pravo nareĊivanja, što ona iskorištava donoseći pravne akte u kojima nameće obvezu plaćanja prihoda. U ovoj kategoriji prihoda nalazimo kao istaknute predstavnike npr. poreze, doprinose i pristojbe.

19. Objasnite prihode prema subjektu od kojih se prihodi ubiru.

Prema subjektu od kojega se ubiru, prihodi se dijele na: a) Prihode od fiziĉkih osoba (= graĊani koji imaju stalno mjesto, prebivalište bez obzira na spol, dob,…) - jesu

prihodi koje drţava ubire iz dohotka i/ili imovine fiziĉkih osoba. Plaćanju ove vrste prihoda podlijeţu sve osobe koje obavljaju djelatnost ili posjeduju imovinu na osnovi koje ili iz koje su duţne plaćati raznovrsne daţbine regulirane pravnim aktima koje donosi dotiĉna drţava.

b) Prihode od pravnih osoba su prihodi koje drţava ubire preteţno od gospodarskih subjekata.

20. Objasnite javne prihode prema financijskoj autonomiji. Javni prihodi prema financijskoj autonomiji i financijskom suverenitetu su: a) Drţavni prihodi- zajedniĉki, najveći b) Ţupanijski prihodi- regionalna razina c) Gradski i općinski prihodi- lokalna razina

21. Objasnite javne prihode prema namjeni prikupljanja.

Javni prihodi prema namjeni prikupljanja su: a) Ekvivalentni prihodi- prihodi koji imaju toĉno utvrĊenu namjenu trošenja (primjerice, financiranje sadašnjih

umirovljenika). b) Opće naknade- prihodi koji nemaju toĉno utvrĊenu namjenu, troše se onako kako „tijelo“ odluĉi.



10 | S t r a n i c a

22. Objasnite javne prihode prema pripadnosti proračuna.

Javne prihode dijelimo rema pripadnosti proraĉuna: a) Fiskalni- prihodi koje drţava ostvaruje na temelju svog financijskog i fiskalnog suvereniteta i to prisvajanjem

dijela kupovne snage fiziĉkih i pravnih osoba. b) Nefiskalni- prihodi koji se prikupljaju na drugi naĉin, posebno regulirano zakonom.

23. Što su fiskalni javni prihodi i koji prihodi spadaju u fiskalne javne prihode?

Tu su prihodi koje drţava ostvaruje na temelju svog financijskog i fiskalnog suvereniteta i to prisvajanjem dijela kupovne snage fiziĉkih i pravnih osoba.

Karakteristike: temelje se na zakonu, prinudi i prisvajanju dijela kupovne snage, te se uplaćuju u proraĉune.

U fiskalne prihode spadaju: a) Porezi, b) Carine, c) Pristojbe, d) Doprinosi, e) Parafiskaliteti.

24. Što su carine?

Carine su vrsta fiskalnih prihoda, koji se ubiru prilikom prijevoza (odreĊene) robe preko drţavne odnosno carinske granice.

Jedan od najstarijih javnih prihoda

Spadaju u posebnu vrstu posrednih poreza

25. Navedite prednosti i nedostatke carina. PREDNOSTI:

uĉinkovito sredstvo za zaštitu i potporu nacionalnoj ekonomiji,

mogu uĉinkovito utjecati na odnose s drugim drţavama,

mogu uspješno braniti ekonomsku samostalnost zemlje,

pomoću carina se brzo, jeftino i lako dolazi do uvoza za financiranje drţavnih potreba. NEDOSTACI:

ograniĉenje razvoja meĊunarodne trgovine,

usporen gospodarski razvoj

kao i razvoj tehnologije,

nisu pravedne jer pogaĊaju siromašne slojeve (carinska evazija).

26. Navedite vrste carina (klasifikacija). Klasifikacija carina moţe se izvršiti prema sljedećim kriterijima: 1.) Prema smjeru kretanja robe

a) Uvozne- su carine one koje zemlja- uvoznica primjenjuje na robu stranog podrijetla, koja se šalje na plasman na njeno trţište. To su carine

koje se najĉešće primjenjuju, a mogu sluţiti kao djelotvorno sredstvo kvantitativnog i selektivnog usmjeravanja uvoza i kao fiskalni instrument kojim se ubiru javni prihodi.

b) Izvozne- su carine koje drţava- izvoznica ubire od svojih izvoznika na robu domaće proizvodnje, destiniranu za plasman na trţištu neke

druge zemlje. U suvremenim se carinskim sustavima izvozne carine susreću vrlo rijetko. UvoĊenje obveze plaćanja izvoznih carina u pravilu će na konkurentsku sposobnost domaće robe na stranom trţištu utjecati negativno jer će zbog mehanizama prevaljivanja iznos carine biti ukljuĉen u cijenu domaćeg proizvoda, koji će zbog toga biti skuplji. U ekonomski slabo razvijenim zemljama, ĉiji se izvoz još uvijek najvećim dijelom sastoji od poljoprivrednih proizvoda i sirovina, izvozne carine mogu imati vrlo vaţnu ulogu. UvoĊenje i ubiranje izvoznih carina u tim je




sluĉajevima preteţno uzrokovano fiskalnim razlozima, tj. nastojanjem da se prikupe izdašnija sredstva za podmirenje drţavnih rashoda. MeĊutim, izvozne carine mogu u navedenim sluĉajevima biti i uvedene i zato da bi potaknule domaću preraĊivaĉku industriju. Obiĉno će nefiskalni razlozi uvoĊenja izvoznih carina dominirati nad fiskalnim. Izvozne carine motivirane fiskalnim razlozima uglavnom će se uvoditi onda kada je iznos plaćene carine moguće prevaliti na inozemnog kupca, naroĉito u sluĉajevima kad zemlje- izvoznice izveze robu na koju imaju monopol (oligopol) ili za koju potraţnja nadmašuje ponudu. Izvozne se carine primjenjuju iznimno, i to onda kada zemlja izvoznica ţeli sprijeĉiti izvoz neke robe. Ako iz odreĊenih razloga (npr. vojnih, gospodarskih i sl.) neka zemlja sama treba odreĊenu robu, sprijeĉit će (odnosno ograniĉiti) izvoz takve robe uvoĊenjem obveze plaćanja izvoznih carina (ako to već nije postignuto putem embarga). One trebaju djelovati tako da obeshrabuju eventualne izvoznike na izvoz, jer će njihova roba opterećena izvoznom carinom vlastite zemlje biti na stranom trţištu znatno skuplja, a tada će i njen plasman doći u pitanje.

c) Tranzitne (prijevozne)- carine su one koje naplaćuje zemlja preko ĉijeg carinskog teritorija jedna zemlja prevozi robu u drugu zemlju.

Primarno fiskalni cilj koji su ove carine imale sve do poĉetka 19. st. danas je prestao biti relevantan za njihovo uvoĊenje. Postojanje tranzitnih carina postalo je smetnja vanjskotrgovaĉkoj razmjeni, a naroĉito u uvjetima njezina sve snaţnijeg intenziviranja. Stoga su one u suvremenim carinskim sustavima napuštene, kako bi se nacionalnom gospodarstvu omogućilo privlaĉenje stranih trgovaĉkih partnera. Stav sudionika u suvremenim vanjskotrgovaĉkim odnosima u odnosu na tranzitne carine je negativan stoga što je u današnjim uvjetima sve teţe naći trţište i plasirati svoje proizvode, a to će tranzitne carine- ukljuĉene u cijenu proizvoda- uĉiniti još teţim. Ekonomska logika nalaţe otkrivanje najbrţeg, najjeftinijeg i ekonomski najracionalnijeg puta i naĉina da domaća roba stigne u zemlju destinacije. Da bi to bilo moguće, trebalo je ukinuti tranzitne carine i na taj naĉin teritorij drţave koja je to izvršila uĉiniti interesantnim za prijevoz strane robe. MeĊutim, ukidanje tranzitnih carina ne znaĉi ujedno i odricanje od prihoda koje su prije ostvarivali carinjenjem robe- na njihovo mjesto stupaju naknade koje tranzitna drţava naplaćuje za prijevozne usluge, manipulativne usluge, osiguranje itd., što će, doduše, za iznos tih naknada povećati cijenu robe, ali i njezinu vrijednost. (Podvrgne li se lako pokvarljivi proizvod- npr. rajĉica, cvijeće- odgovarajućem tretmanu, postotak pokvarene i oštećene robe na trţištu u zemlji destinacije biti će znatno manji nego što bi bio da je takav tretman izostao.) Prema odredbama GATT-a zemlje- potpisnice bile su obavezne osloboditi meĊusobni tranzit svih carina i s tim vezanih daţbina.

2.) Prema svrsi uvoĊenja a) Ekonomske (ili zaštitne)- carine su one koje se u suvremenim drţavama uvode radi zaštite domaće proizvodnje odreĊenih proizvoda i

domaćeg gospodarstva kao cjeline. Svrha je ekonomskih carina da uraĉunate u cijenu uvezenih proizvoda smanje konkurentsku sposobnost tih proizvoda u odnosu na sliĉne ili istovrsne proizvode domaće proizvodnje. Uvozom jeftinijih stranih proizvoda domaća bi proizvodnja u pojedinim sluĉajevima bila oteţana, a ponegdje i onemogućena. Visina primijenjene stope carina ovisi o cijeni domaćih i stranih proizvoda. U svakom sluĉaju, carinska stopa mora biti utvrĊena tako da se njenom primjenom povisi cijena uvezenog proizvoda do cijene (ili ĉak i nešto iznad) domaćeg proizvoda.

b) Fiskalne- su carine one koje se uvode samo radi prikupljanja potrebnih javnih prihoda ili kod kojih ovaj cilj njihova uvoĊenja dominira nad

ostalim. Uvede se na onu robu koja se u zemlji uopće ne proizvodi, ili je volumen njene proizvodnje neznatan. UvoĊenje fiskalnih carina ovisi o stupnju gospodarskog razvoja i geografskom poloţaju zemlje. Fiskalne carine, npr., uvest će se u industrijski razvijenim europskim zemljama na uvoz prekomorskih sirovina i prehrambenih proizvoda (geografski faktor). Isto će tako carine kao fiskalne biti uvedene u prekomorskim zemljama niskog stupnja ekonomskog rasta, koje u njima vide znaĉajan izvor javnih prihoda (ekonomski faktor). Naroĉito je fiskalni karakter carina naglašen onda kada su one uvedene na tzv. luksuznu potrošnju, mada o stupnju ekonomskog razvoja zemlje i o njezinu geografskom poloţaju ovisi kako klasifikacija luksuzne potrošnje, tako i visina carinske stope. Dok će, npr., satovi, radio i TV prijamnici, strojevi za pranje rublja, hladnjaci, automobili, krzno, nakit, drago kamenje, plemeniti metali i sl. biti kategorizirani kao luksuzna roba prema kriteriju ekonomske razvijenosti, kriterij geografskog smještaja odluĉuje o tome hoće li takvu klasifikaciju dobiti i roba kao npr. kavijar, kava, ĉaj, tropski zaĉini, duhan, dijelom juţno voće i sl.

c) Socijalne- Kad se na neke proizvode s obzirom na socijalni karakter njihove namjene primjenjuje carine uz niţu carinsku stopu, radi se o

socijalnim carinama. U kategoriju proizvoda koji se iz socijalnih razloga trebaju blaţe cariniti (ili ih ĉak treba osloboditi od plaćanja carina) mogu se radi ilustracije nabrojati prehrambeni proizvodi, lijekovi, medicinska pomagala i proteze i sl.

d) Antidampinške- carine su one koje se uvode u zemljama u kojima je proveden damping. Svrha je dampinga da se uz pomoć niskih

izvoznih cijena vlastita roba izveze na strano trţište, koje će se tako monopolizirati za odreĊene proizvode ili za skupinu proizvoda. Na taj se naĉin potpuno onemogućuje konkurencija, kako domaćih tako i stranih proizvoĊaĉa- izvoznika istih proizvoda. Time damping omogućuje zemlji koja ga provodi da monopolizira cijene u zemlji- uvoznici, i slijedom toga ostvaruje monopolski profit.

3.) Prema vrsti carinskih stopa a) Specifiĉne (kvantitativne)- carine su one kod kojih je pri odreĊivanju visine carinske obveze relevantna neka mjerna jedinica. Ta vrsta

carina nije ĉesto ukljuĉena u carinske sustave zbog nedostatka kojeg zorno ilustrira već i samo jedan primjer: sigurno nije svejedno carini li se 1 tona mrkog ugljena ili 1 tona koksa.

b) Vrijednosne (ad valorem)- carine su one kod kojih je za utvrĊivanje visine carinske obveze relevantna vrijednost robe koja podlijeţe

carinjenu. Takav naĉin utvrĊivanja carinskog opterećenja jako je prihvatljiv s tehniĉkog gledišta, jer se na temelju priloţenih raĉuna na uvezenu robu vrlo lako moţe utvrditi njezina vrijednost. Osnovica za naplatu carine je fakturna vrijednost robe.

4.) Prema naĉinu donošenja propisa a) Autonomne- su carine one koje pojedina drţava na osnovi svog financijskog suvereniteta donosi za svoj teritorij i koje moţe mijenjati i

ukidati bez sporazuma s nekom drugom drţavom.




b) Ugovorne (konvencionalne)- su one carine koje se donose na osnovi bilateralnog ili multilateralnog sporazuma meĊu autonomnim i

suverenim drţavama. Takve se carine primjenjuju na teritorijima zemalja koje su ugovor sklopile ili mu kasnije pristupile, a mijenjati ili ukidati mogu se opet samo ugovorno, a ne jednostrano za sve vrijeme trajanje ugovora. (npr. NAFTA, …)

5.) Prema visini carinske stope: a) Diferencijalne- su carine one kod kojih je utvrĊena carinska stopa viša od opće (uobiĉajene) carinske stope. Razlozi za njihovo uvoĊenje

su uglavnom ekonomski ili politiĉki. Uvode li se tako visoke carinske stope na proizvode stranog podrijetla koji se uvoze na domaće trţište iz ekonomskih razloga, ţeleći time zaštiti domaću proizvodnju i njezin plasman, zapravo se radi o ekonomskim odnosno zaštitnim carinama. Ako su politiĉki razlozi relevantni za uvoĊenje visokih, diferencijalnih, carinskih stopa na uvoz proizvoda iz neke zemlje kao ĉin odmazde za carinski postupak kojem je u toj zemlji podvrgnuta roba zemlje koja te carine uvodi, radi se o tzv. retorzivnim carinama (Retorzija je djelatnost koju poduzima jedna drţava protiv druge kao odgovor na pritiske ili povredu ekonomskih odnosa.).. Radi se o zemljama bez meĊunarodne suradnje.

b) Preferencijalne- su carine one kod kojih se primjenjuje na uvoz strane robe niţa carinska stopa od uobiĉajene, pa se na taj naĉin, pa se

na taj naĉin uvoz preferira (stavlja u povoljan, povlašten poloţaj) za one zemlje prema kojima je takva carinska stopa primijenjena.

27. Što su pristojbe (takse)?

Nekadašnji naziv taksa

Predstavlja naknadu za rad drţavnih tijela ili institucija u izvršenju izravne ili intelektualne (nematerijalne) usluge koja zadovoljava (u cijelosti ili djelomiĉno) osnovni interes traţitelja, a plaća se na osnovi naĉela teritorijalnosti.

28. Navedite vrste pristojbi (klasifikacija).

Takse je moguće klasificirati prema razliĉitim kriterijima, a oni su: 1) Prema tijelu koje propisuje pristojbenu obvezu

a) Pristojbe koje propisuje centralna drţavna tijela,i b) Pristojbe koje propisuju uţe teritorijalne jedinice

2) Prema tijelima koje obavljaju usluge za koje se plaćaju pristojbe: a) Administrativne pristojbe b) Sudske pristojbe c) Ĉinovniĉke pristojbe

3) Prema vremenu plaćanja a) Koje se plaćaju unaprijed b) Koji se plaćaju nakon izvršenja usluge

4) Prema broju izvršenih usluga a) Pojedinaĉne pristojbe b) Paušalne pristojbe

29. Što su doprinosi?

Predstavljaju naknadu za materijalnu uslugu i nisu obvezni za sve (npr. za šumarsku djelatnost,…)

Spadaju u destinirane poreze te im je unaprijed (toĉno) utvrĊena namjena korištenja.

Obveza plaćanja doprinosa utvrĊena je pravnim propisima, ako obveznik doprinosa ne podmiri svoju obvezu, naplata doprinosa bit će izvršena prisilnim putem.

30. Objasnite karakteristike doprinosa.

Kako se u financijskoj literaturi ne susrećemo s općeprihvaćenom definicijom doprinosa, navode se neke karakteristike koje determiniraju sadrţaj pojma doprinosa. Doprinos su javni prihod:

koji se ubiru kao naknada za neposrednu korist od djelatnosti javnopravnih tijela;




koji se ubiru kao naknada za djelatnost javnopravnih tijela, koju nisu inicirali kasnije korisnici koristi koja iz te djelatnosti za njih proizlazi (nematerijalne usluge);

koji se ubiru (plaćaju) kao naknada za koristi koje nisu apstraktne (nematerijalne) već realne (materijalne) prirode.

koji se ubiru od onih za koje je proizašla neposredna korist od rada javnopravnih tijela;

koji se ubiru u iznosima ovisnima o koristi koje za obveznika doprinosa proizlaze od djelatnosti javnopravnog tijela;

koji se ubiru u novcu, a ako obveznik doprinosa ne podmiri svoju obavezu- i primjenom prisile.

31. Koje vrste doprinosa postoje u RH (pojasnite)? 1) Doprinos za zdravstveno osiguranje- 15% 2) Doprinos za mirovinsko osiguranje- 20%

a) I. stup- 15% (dio novca za isplatu mirovina sadašnjim umirovljenicima) b) II. stup- 5% - za vlastitu mirovinu (kapitalizirana štednja)

3) Doprinos za ozljede na radu – 0,5% 4) Doprinos za zapošljavanje- 1,7%

1), 3), 4) stup- plaća poslodavac, odbija se od bruto plaće

2) stup- plaća sam radnik

32. Što su parafiskalni javni prihodi i koje su im karakteristike? Parafiskalni javni prihodi: - su plaćanja koja potjeĉu od ĉlanova zajednice povezanih zajedniĉkim i socijalnim interesom. - predstavljaju sporedan fiskalitet, što znaĉi da postoje uz fiskalitet drţave, da crpe sredstva iz istih ekonomskih izvora i da imaju gotovo iste ekonomske uĉinke kao i ubiranje poreza. Iako parafiskalni prihodi još uvijek predstavljaju sporedan fiskalitet, treba naglasiti da taj fiskalitet moţe u naĉelu biti konkurentan redovitom fiskalitetu, a u nekim sluĉajevima ĉak i ometa njegov razvoj. - parafiskalna davanja nisu sistematizirana odnosno ne ulaze u proraĉun (prihod posebno javno-pravnih tijela). - ne potpadaju pod izravno reguliranje od strane tijela drţave, npr. zajedniĉko financiranje nekog projekta (poljoprivredne komore i sl.) Karakteristike:

Parafiskalna davanja su plaćanja koja potjeĉu od ĉlanova odreĊene društvene grupacije povezanih zajedniĉkim ekonomskim i socijalnim interesom;

Sredstva parafiskalnih davanja ne ulaze u budţet drţave (proraĉun), nego se parafiskalna davanja javljaju kao prihod posebnih javnopravnih tijela (npr. komora);

Parafiskalni prihodi- kao izvanbudţetski prihodi- ne potpadaju pod izravno reguliranje od strane tijela drţave. Kao posljedica ove ĉinjenice predstavniĉko tijelo nad ovim prihodima nema tako strogu kontrolu, kao što je to sluĉaj s prihodima s podruĉja proraĉuna.

33. Što su nefiskalni javni prihodi i koje vrste istih poznajete?

Nefiskalni prihodi su prihodi koji se prikupljaju na drugi naĉin, posebno regulirano zakonom. To su:

a) Javni prihodi od javne imovine- prihodi od privatizacije (pojavljuju se samo jednom) b) Deficitarno financiranje- ne koriste ga drţave koje vode stabilnu drţavnu politiku, pravo drţave da ubaci u

opticaj dodatnu koliĉinu novca („štampanje novca“).




c) Vlastiti prihodi- poduzeća u vlasništvu drţave plaćaju poreze i doprinose. d) Darovi- imaju visoku ili neprocjenjivu vrijednost. U suvremenim drţavama izgubili su na znaĉenju. Darovi

se pojavljuju kao prihod drţave i za vrijeme rata, neposredno poslije rata ili za velikih elementarnih nepogoda.

e) Prihodi od emisije dionica

IV. POREZI, TERMINOLOGIJA I OPOREZIVANJE

34. Što su porezi (definicija)?

Porezi su davanje realnih dobara (novaca i rjeĊe roba) drţavi i drugim javnopravnim tijelima radi zadovoljavanja javnih potreba od strane javne vlasti koji se ubiru na temelju jednostranog utvrĊenog naĉina i u jednostrano utvrĊenim iznosima prema nekom općem zakonu.

35. Navedite i objasnite karakteristike poreza? 1.) PRINUDNOST/PRISILNOST

Prisila plaćanja poreza pojavljuje se u fazi plaćanja. Oblike neplaćanja rješava pravni sustav. UvoĊenje porezne obveze se uvodi :

1) silom ( haraĉ ) 2) na temelju dogovora, ugovora 3) na temelju pristanka

ProvoĊenje nekog poreza koji je uveden zakonom znaĉi da porezni obveznik mora plaćati, a ako ne udovolji, provode se sankcije predviĊene zakonom – tu nastaje prinuda.

2.) DERIVATIVNOST/IZVEDENOST Derivativnost nastaje iz financijske autonomije i financijskog suvereniteta drţave. Plaćanje poreza

mora biti rezultat dopuštene aktivnosti drţave. 3.) NEPOVRATNOST

Porezi su nepovratni prihodi drţave. Ova njihova karakteristika temelji se na trajnoj promjeni vlasniĉkih odnosa nad iznosima koje drţava ubire od fiziĉkih i pravnih osoba.

4.) ODSUTNOST NEPOSREDNE PROTUNAKNADE Porezi nisu naknada za korištenje usluge (javno dobro) koje daje i financira drţava u okviru svoje

nadleţnosti. Te su usluge brojne i raznovrsne i u pravilu se razlikuju od usluga koje nudi privatni sektor. MeĊu njima su npr. obrana zemlje kojom se štiti sloboda i nezavisnost zemlje, usluge pravosuĊa kojima se štiti pravna sigurnost fiziĉkih i pravnih osoba, i sl. Nitko nema pravo od drţave zahtijevati kvantitativno više i kvalitativno bolje usluge zato što je platio viši iznos poreza (porezni obveznik nema pravo na protuuslugu od strane javnih tijela).

5.) NAĈELO TERITORIJALNOSTI Porezi se plaćaju prema teritorijalnom principu. Fiziĉke osobe koje imaju stalno mjesto prebivališta

(najmanje 183 dana) bez obzira na drţavljanstvo za njih se definiraju porezi. Pravne osobe se definiraju prema mjestu registriranja poduzeća pri nadleţnom trgovaĉkom sudu.

6.) NAĈELO DRŽAVLJANSTVA Oporezivanju podlijeţu svi drţavljani i oni koji ostvaruju prihod u drugoj drţavi.

7.) NAĈELO NEOGRANIĈENE POREZNE OBVEZE To je izvanredno naĉelo teritorijalnosti po kojem se terete osobe koje imaju mjesto prebivališta i u

zemlji i u inozemstvu.




Tereti sve osobe s prebivalištem u zemlji koja je uvela poreznu obvezu, a koje ostvaruju prihode u zemlji i inozemstvu. Da se izbjegne dvostruko oporezivanje sklapaju se ugovori.

8.) NEDESTINIRANOST Nije im unaprijed utvrĊena namjena trošenja nego se s tim prihodima podmiruju potrebe općenito-

svi porezi su nedestinirani, osim doprinosa. 9.) JAVNOST UBIRANJA

Ubiru se javno u novcu te sluţe zadovoljavanju javnih potreba. Svi podaci moraju biti dostupni i smiju se javno komentirati.

10.) NOVĈANI PRIHOD DRŽAVE Porezi (na temelju karakteristika)- porezi su u suvremenim uvjetima (drţava) nepovratni, derivativni prihod drţave koji se ubiru na temelju financijskog suvereniteta drţave za koje se ne daje neposredna protunaknada i koje drţava ubire u javnom interesu kao novĉani prihod po naĉelu teritorijalnosti.

36. Navedite prednosti i nedostatke destiniranih poreza? Prednosti destiniranih poreza:

Lakša suglasnost za plaćanje takvih poreza

Povećava se interes obveznika za zadovoljavanje odreĊene potrebe

Osigurava se kontinuitet u financiranju odreĊene potrebe (knjiţe se u odreĊenim fondovima)

Nedostaci destiniranih poreza:

Oteţana je ukupna slika o prihodima i rashodima u odreĊenim zajednicama

Vezanjem prihoda za odreĊeni rashod osiguravaju se sredstva samo za izvršenje te potrebe- vodi se analitika

Skuplji naĉin prikupljanja prihoda

U sluĉaju nedostatka novca ne dolazi do izvršenja financiranja zadatka- zapoĉeto i ostavljeno

37. Napravite klasifikaciju poreza.

Klasifikacija poreza: 1.) Prema naĉinu utvrĊivanja porezne obveze

a) OSOBNI ili subjektni porezi b) PREDMETNI ili objektni porezi

2.) Prema naĉinu raspodjele poreznog tereta a) REPARACIJSKI porezi b) KVOTNI porezi

3.) Podjela: a) SINTETIĈKI porezi b) ANALITIĈKI porezi

4.) Podjela: a) FUNDIRANI porezi b) NEFUNDIRANI porezi

5.) Podjela: a) KATASTARSKI porezi b) TARIFNI porezi

6.) Podjela:




a) OPĆI porezi b) NAMJENSKI porezi

7.) Podjela: a) REDOVNI porezi b) IZVANREDNI porezi

8.) Prema naĉinu naplate poreza a) NEPOSREDNI/DIREKTNI porezi b) POSREDNI/INDIREKTNI porezi

38. Objasnite poreze prema načinu utvrđivanja porezne obveze. Prema naĉinu utvrĊivanja porezne obveze: a) OSOBNI ili subjektni porezi- uzima se prilikom oporezivanja u obzir osoba poreznog obveznika- mogu biti:

1.) fiziĉke osobe 2.) pravne osobe- matiĉni broj tvrtke pa se njegova porezna sposobnost utvrĊuje uz respektiranje relevantnih ĉimbenika ili faktora vezanih uz samu osobu poreznog obveznika (faktori: starost, zdravstveni status, spol, broj djece, i sl.).

b) PREDMETNI ili objektni porezi- ne uzima se prilikom oporezivanja u obzir osoba poreznog obveznika, nego samo vrijednost ili prihod od objekta oporezivanja (npr. prihod od poljoprivrednog zemljišta, prihod od obavljanja zanatskih i drugih privrednih djelatnosti i sl.). Kod oporezivanja primjenom objektnih poreza moţe se dogoditi da jedan porezni obveznik plaća više takvih poreza, jer ima više objekata oporezivanja. Primjenom objektnog poreza isto tako znaĉi da pri oporezivanju nije uzeta u obzir ukupna porezna snaga poreznog obveznika. To stoga što je kod oporezivanja tom vrstom poreza vaţan samo konkretan objekt koji prema propisima podlijeţe oporezivanju, a svejedno je tko ga posjeduje ili se njime koristi, ili koliko se pojedinaĉnih objekata kod pojedinog poreznog obveznika steklo.

39. Objasnite poreze prema načinu raspodjele poreznog tereta.

Prema naĉinu raspodjele poreznog tereta: a) REPARACIJSKI porezi- drţava utvrĊuje iznos koji će se prikupiti na odreĊenom podruĉju primjenom

odreĊenog poreznog sustava. U povijesti su se nazivali „haraĉima“ jer su drţavne vlasti unaprijed utvrdile iznos porezne obveze.

b) KVOTNI (tarifni) porezi- porezni obveznik odgovara svojoj poreznoj obvezi tako da iz svoje ekonomske snage izdvaja toĉno unaprijed utvrĊeni dio na temelju definirane porezne stope ili kvote. (npr. stopa PDV-a 23%)

40. Objasnite sintetičke/analitičke poreze.

Podjela na: a) SINTETIĈKE poreze- oporezuje se ukupna ekonomska snaga poreznog obveznika (subjektni). b) ANALITIĈKE poreze- oporezuje se svaki pojedini prihod ili imovinski predmet, neovisno o osobi poreznog

obveznika (objektini).

41. Objasnite fundirane/nefundirane poreze. Podjela na: a) FUNDIRANE (lat. fundus= temelj/stabilno) poreze- su oni od kojih se oporezuje prihod od tzv. stalnih,

nepromijenjenih, fundiranih izvora. (npr. zemlja, graĊevinski objekti,…). Relativno se rijetko koriste.




b) NEFUNDIRANE poreze- oznaĉavaju se oni kojima se oporezuju prihodi od tzv. nestalnih, nesigurnih izvora. (npr. Porez na dohodak, PDV,…)

42. Objasnite katastarske/tarifne poreze.

Podjela na: a) KATASTARSKE poreze- su porezi oni koji se ubiru na temelju razreza poreza naĉinjenog prema za to

relevantnim podacima koji su uvedeni u katastarske knjige, registre i druge sliĉne knjige koje imaju karakter javnih isprava. Svi podatci navedeni u javnim ispravama smatraju se toĉnima dok se ne dokaţe suprotno. Takve knjige ne zastare. Stoga će porezna obveza glasiti na osobu koja je navedena u takvoj javnoj ispravi kao vlasnik, korisnik ili uţivatelj objekta oporezivanja (zemljišta, graĊevinskog objekta i sl.). Objekt oporezivanja bit će upravo taj upisani objekt , a i osnovica oporezivanja se takoĊer utvrĊuje na temelju podataka unesenih u katastarske knjige i druge sliĉne javne isprave. Oporezivanje na osnovi katastarskih knjiga najĉešće se primjenjuje kod direktnih poreza, kao što je npr. porez na imovinu.

b) TARIFNE poreze- su oni koji se ubiru na osnovi podataka navedenih u sluţbeno utvrĊenom popisu poreznih predmeta i stopa koji se zove tarifa. Podaci relevantni za oporezivanje navedenih u tarifi jesu npr. objekt oporezivanja, porezna jedinica, porezna stopa i dr. Najĉešće se primjenjuje oporezivanje kod tzv. posrednih poreza, kao što su npr. porez na promet i carine.

43. Objasnite opće/namjenske poreze.

Podjela na: a) OPĆE poreze- njima drţava podmiruje javne potrebe općenito, a da se pritom nijedan porez ne ubire za

unaprijed već utvrĊenu svrhu. Opći su porezi (najznaĉajniji) dio ukupnih javnih prihoda kojima se podmiruju rashodi vezani uz obavljanje aktivnosti koja znaĉi izvršenje zadataka iz nadleţnosti drţave. To su svi porezi osim doprinosa.

b) NAMJENSKE poreze-su porezi oni kod kojih je već unaprijed utvrĊena svrha u koju će se utrošiti prihodi prikupljeni oporezivanjem. Radi se o doprinosima.

44. Objasnite redovne/izvanredne poreze.

Podjela na: a) REDOVNE poreze- su oni porezi koji se prema naĉelu periodiĉnosti ubiru u redovitim vremenskim intervalima-

obiĉno svake godine. To su oni porezi koji u ukupnosti javnih prihoda ĉine najznaĉajniji dio, te se stoga i nazivaju najizdašnijom vrstom javnih prihoda.

b) IZVANREDNE poreze- su oni koji se ubiru od vremena do vremena, povremeno i privremeno. Razlozi za njihovo uvoĊenje mogu biti fiskalni i nefiskalni. Uvede li se neki porez da bi se njime ubranim iznosima namakla sredstva koja nedostaju za podmirenje nekog rashoda, govori se o porezu uvedenom s fiskalnom motivacijom. Oporezivanje ratne dobiti, antiinflacijsko oporezivanje, usmjeravanje vanjskotrgovinske razmjene oporezivanjem, primjeri su izvanrednih poreza uvedenih iz neefikasnih razloga. Ova se vrsta poreza ponekad ubire samo u jednoj godini, a ponekad se njihovo ubiranje protegne i na više godina.

45. Objasnite poreze prema načinu naplate poreza.

Podjela na: a) NEPOSREDNE/DIREKTNE poreze- su oni porezi kod kojih je po ţelji zakonodavca porezni obveznik ujedno i

porezni platac (osoba koja plaća porez).Ovdje ubrajamo porez na dohodak. b) POSREDNE/INDIREKTNE poreze- porezni obveznik ne mora biti porezni platac, nego on moţe porez prevaliti

na neku treću osobu. Ovdje ubrajamo PDV, porez na promet –obveznik obraĉunava porez, a kupac ga plaća.




Ako se kao kriterij ove podjele uzima dohodak i imovina poreznog obveznika, neposredni porezi taj dohodak ili imovinu zahvaćaju na samom izvoru, a posredni porezi zahvaćaju poreznu snagu u procesu potrošnje gdje je moguće prevaljivanje poreza.

46. Opravdanje za ubiranje poreza (definicija i vrste teorija).

Obveza plaćanja poreza predstavlja teret, a to proizlazi iz ĉinjenice da plaćanje poreza za poreznog obveznika predstavlja smanjenje njegove ekonomske snage.

Razlozi o opravdanju ubiranja poreza su kroz povijest evoluirali sukladno razvoju poreza te shvaćanju porezne obveze poreznog obveznika.

Vrste teorija: 1) Teorija sile 2) Teorija ugovora 3) Teorija cijene 4) Teorija reprodukcije poreza 5) Organska teorija 6) Teorija ţrtve 7) Suvremena teorija.

47. Teorija sile.

Teorija sile teško da se i moţe nazvati teorijom o opravdanju ubiranja poreza- njoj prije priliĉi naziv za objašnjenja za ubiranje poreza. Naime, temeljena na shvaćanju da pobjednici imaju neograniĉeno pravo raspolaganja ţivotom i imovinom pokorenih (pobijeĊenih), ta teorija o opravdanju ubiranja poreza- ujedno prema vremenu svoga javljanja i najstarija meĊu teorijama o opravdanju ubiranja poreza- temelji se na shvaćanju da je nametanje obveze plaćanja poreza jedan od izraza nadmoćnosti koja proizlazi iz prava jaĉega što ga ima pobjednik. Prema teoriji sile na plaćanje poreza bili su obvezni pokoreni narodi kao i neravnopravni ĉlanovi zajednice, lišeni prava da sudjeluju u odluĉivanju te obveze. Iz te teorije kao argumentum a contrario, tj. razloga suprotnosti, proizlazilo stajalište da poreze ne plaća slobodno stanovništvo, jer je porez smatran manifestacijom podĉinjenosti.

48. Teorija ugovora. Teorijom ugovora opravdalo se ubiranje poreza od slobodnog stanovništva drţave ranog srednjeg vijeka. Ova teorija nastala u onom povijesnom trenutku razvoja poreza kada su oni još uvijek povremeni, sporadiĉni i namjenski prihodi, na ĉije plaćanje nisu bili obvezni svi stanovnici. U izvanrednim prilikama vladar je morao od skupštine staleţa ishoditi odobrenje da ubere odreĊen porez. Pristanak staleţa determiniran je ugovorom u kojem je utvrĊen a)ukupni iznos poreza, b) dio koji otpada na pojedine staleţe, c)naĉin naplate, d) garancija da će ubrani iznos stvarno i biti upotrijebljeni za namjenu za koju su odobreni, kao i e) vrijeme prestanka obveze na njihovo plaćanje. (Primjenjivana u srednjem vijeku, porezni obveznici dobrovoljno ugovaraju financiranje neke drţavne aktivnosti, a vladar im daje odreĊene koristi.)

49. Teorija cijene. Zagovornici teorije cijene tumaĉili su da poreze treba smatrati cijenom, odnosno naknadom koja se na naĉelu do ut des (dajem da daš; ja tebi, ti meni; uslugu za protuuslugu) plaća drţavi za usluge koje ona ĉini. Izvršavajući zadatke iz svoje nadleţnosti- dakle obavljajući usluge- drţava ima odreĊenih troškova, koje korisnici tih usluga moraju „platiti“, pri ĉemu je cijena izraţena u obliku poreza. IzmeĊu drţave i pojedinca, prema ovoj teoriji, uspostavljen je ekvivalentan odnos, koji se izraţava u poloţaju što ga jedan i drugi subjekt ove „razmjene“ imaju: drţava nudi (prodaje) usluge, koje porezni obveznik kupuje za cijenu koja je izraţena porezom.




Teorija cijene pojavljuje se u više oblika, pa stoga razlikujemo sljedeće podvrste te teorije: a) Teorija OSIGURANJA- uzima kao ishodište osiguranje osobe i zaštitu imovine. Prema ovoj teoriji porezi su

cijena koje porezni obveznici plaćaju drţavi, koja im u okviru svoje nadleţnosti ĉini uslugu koja se sastoji u osiguranju njihovog fiziĉkog integriteta i zaštiti njihove imovine. Ovako sagledani, porezi su zapravo premije za osobno i imovinsko osiguranje. Visina premije, dakle visina poreznog opterećenja, raste s brojem ĉlanova obitelji poreznog obveznika, odnosno s veliĉinom njegove imovine. Najpoznatiji predstavnik ove teorije je Montesquieu. Ta teorija pokazuje osnovni nedostatak u koncepciji prema kojoj izmeĊu drţave i poreznih obveznika postoji odnos identiĉan onome po osnovi ugovora o osiguranju. Prema takvoj koncepciji, u sluĉaju da doĊe do fiziĉkog uništenja imovine poreznog obveznika drţava bi morala tu imovinu nadoknaditi. A takva mogućnost, samo zato što porezni obveznik plaća porez, ne dolazi u obzir.

b) Teorija UŢIVANJA- obrazloţe potrebu plaćanja poreza ĉinjenicom da drţava svojom aktivnošću omogućuje poreznim obveznicima da nesmetano od drugih uţivaju dobra koja im stoje na raspolaganju. Prema ovoj teoriji pravo na više sigurnosti, na kvantitativno i kvalitativno širi krug usluga i dobara s podruĉja zdravstva, kulture, obrazovanja i sl. Što porezni obveznik ima veći dohodak i imovinu, to je veći iznos poreza koji je duţan platiti kao cijenu za mogućnost da svoj dohodak, odnosno imovinu uţiva.

50. Teorija reprodukcije poreza.

Smisao ove teorije (koja je nastala poĉetkom 20.st.) najpregnantnije je izrazio L. von Stein rekavši: „Porezna treba da stvori porez, porez drţavnu upravu, a drţavna uprava sa svoje strane poreznu snagu“. U teoriji reprodukcije poreza sadrţan je zahtjev da se porezi ubiru i troše tako da se posredno vrate onima od kojih su ubrani (poreznim obveznicima). To će, pak, biti moguće onda kada se iznosi prikupljeni oporezivanjem upotrijebe tako da omoguće povećanje dohotka poreznih obveznika, a iz tako uvećanog dohotka od poreznog će se obveznika moći ubrati i veći iznos na ime oporezivanja. Ideja te teorije je da dakle u tome da se porez reproducira, a da bi se to moglo postići, poreze treba trošiti u proizvodne svrhe. Prema tome, zagovornici ove teorije zastupali su stajalište da je opravdano samo ono oporezivanje kod kojeg se stvara situacija da se uporabom sredstava prikupljenih porezima utjeĉe na jaĉanje ekonomske, odnosno porezne snage poreznih obveznika tj. povećanje nacionalnog dohotka.

51. Organska teorija. Ova teorija javlja se sredinom 20.st.- predstavnici Keynes i Marshall. Drţava je poistovjećena sa ljudskim tijelom, a porezi predstavljaju krv. Drţava i njeni graĊani su organski povezani i zajedniĉki ţivot zahtijeva izvršavanje odreĊenih zadataka koji omogućavaju da se taj zajedniĉki ţivot odvija. Prema toj teoriji drţava se javlja kao potrebna i prirodna društvena institucija bez koje bi bila ugroţena egzistencija društva, pa prema tome i svakog ekonomskog i drugog napretka. Budući da je drţava prema toj teoriji jako potrebna i korisna zajednici, zadatak je graĊana da plaćajući porez odrţavaju drţavu.

52. Teorija žrtve.

20. st, Millas

Došlo je do promjene iz liberalnog kapitalizma u monopolistiĉki kapitalizam, a samim time i do promjene ciljeva koji se mogu ostvariti oporezivanjem i do promjene razloga za uvoĊenje poreza. Najveći broj zastupnika ove teorije se zalagao za progresivno oporezivanje, tj. da porezni obveznici sa većom ekonomskom snagom plaćaju postotno veći iznos poreza.

Za opravdanje ubiranja poreza mogu se navesti tri (3) ţrtve :

apsolutno jednaka žrtva - svi plaćaju porez u jednakom iznosu

proporcionalno jednaka žrtva - svi plaćaju porez u istom postotku od svoje osnovice




minimalna žrtva - vezano uz graniĉnu korisnost dohotka (ako dohodak raste graniĉna korisnost pada). Najprije bi se trebali oporezovati bogatiji, a zatim oni s manjom ekonomskom snagom.

53. Suvremena teorija.

Danas je razumljiva ĉinjenica da je postojanje drţave koja će obavljati zadaće, zadovoljavati javne potrebe koje delegiraju graĊani nuţna.

poreze shvaća kao nezamjenjiv instrument prikupljanja prihoda kojima drţava treba raspolagati da bi mogla obaviti zadaće koje su joj stavljene u nadleţnost.

porez je nuţan doprinos graĊana kojim se osigurava djelovanje drţave.

54. Navedite i objasnite osobne (subjektivne) elemente oporezivanja. Osobni elementi oporezivanja su:

1.) Porezni SUBJEKT je osoba koja sudjeluje u oporezivanju. a) Aktivni porezni subjekt- je osoba ovlaštena da uvodi i naplaćuje poreze, to je javnopravno tijelo

šire ili uţe teritorijalno-politiĉke zajednice kojoj na temelju nekog Zakona pripada financijski suverenitet (vlast). Aktivni porezni subjekt je Porezna uprava.

b) Pasivni porezni subjekt- je fiziĉka ili pravna osoba koja snosi teret poreza, a zovemo je zbog toga Porezni obveznik.

2.) Porezni OBVEZNIK- je fiziĉka ili pravna osoba koja podmiruje poreznu obvezu pa je zato porezni duţnik, što znaĉi da je porezni obveznik pravna ili fiziĉka osoba koja drţavi, i uţe, svojim plaćanjem ustupa dio svoje ekonomske snage u visini poreznog duga zato što ostvaruje dobit/dohodak/ima prihode od imovine ili kupuje oporezivu robu/obavlja odreĊenu djelatnost. 3.) Porezni PLATAC- osoba koja stvarno plaća porez ili osoba koja umjesto poreznog obveznika

obraĉunava ili plaća porez, a kasnije ga prevaljuje na novog poreznog obveznika. 4.) Porezni DESTINATAR- na temelju propisa unaprijed svjesno i namjerno definirana osoba koja snosi

porezni teret. 5.) KONAČNI porezni PLATAC- osoba koja definitivno snosi porezni teret . Ako porezni obveznik ne

prevali porezni teret na drugu osobu, on je ujedno i konaĉni porezni platac, a ako ga prevali na novog poreznog obveznika taj obveznik nije konaĉni platac, nego je porezni destinatar. Ako taj destinatar ipak prevali na slijedeću osobu, ta nova osoba predstavlja konaĉnog poreznog platca. Radi se o osobi koja plaća porez kupujući neko dobro radi potrošnje i zadovoljavanja svojih potreba.

6.) Porezni JAMAC- osoba koja nije porezni obveznik, ali mu je zakonodavac propisao obvezno jamstvo i od jamca naplaćuje porez ako porezni obveznik nije izvršio svoju obvezu.

55. Objasnite pojam: porezni subjekt.

Porezni subjekt je osoba koja sudjeluje u oporezivanju. Porezni subjekt moţe biti:

7.) AKTIVAN porezni subjekt- je osoba ovlaštena da uvodi i naplaćuje poreze, to je javnopravno tijelo šire ili uţe teritorijalno-politiĉke zajednice kojoj na temelju nekog Zakona pripada financijski suverenitet (vlast). Aktivni porezni subjekt je Porezna uprava.

8.) PASIVAN porezni subjekt- je fiziĉka ili pravna osoba koja snosi teret poreza, a zovemo je zbog toga Porezni obveznik.

56. Objasnite pojam: porezni obveznik.

Porezni obveznik je osoba uz koju zakon veţe obvezu plaćanja poreza. (Budući da obveza plaćanja poreza za poreznog obveznika predstavlja dug prema aktivnom poreznom subjektu, naziva se i poreznim duţnikom.) Da bi




kasnije definirali poreznog obveznika potrebno je definirati poreznu obvezu (=obveza odreĊena pravnim aktom i vezana je uz plaćanje poreza.) i porezni teret (=stalno i trajno smanjenje ekonomske snage do koje je došlo zbog podmirenja porezne obveze.). Porezni obveznik je fiziĉka ili pravna osoba koja podmiruje poreznu obvezu pa je zato porezni duţnik, što znaĉi da je porezni obveznik pravna ili fiziĉka osoba koja drţavi, i uţe, svojim plaćanjem ustupa dio svoje ekonomske snage u visini poreznog duga zato što ostvaruje dobit/dohodak/ima prihode od imovine ili kupuje oporezivu robu/obavlja odreĊenu djelatnost.

57. Objasnite pojam: porezni platac. Element relevantan za utvrĊivanje postojanja poreznog platca je sam ĉin plaćanja (uplate) poreza s tim da osoba moţe i ne mora biti porezni obveznik. Porezni platac osoba koja stvarno plaća porez ili osoba koja umjesto poreznog obveznika obraĉunava ili plaća porez, a kasnije ga prevaljuje na novog poreznog obveznika.

58. Objasnite pojam: porezni destinatar. Porezni destinatar na temelju propisa unaprijed svjesno i namjerno definirana osoba koja snosi porezni teret.

59. Navedite i objasnite materijalne (objektivne) elemente oporezivanja. Materijalni elementi oporezivanja regulirani su pravilnicima, najviše ih snose fiziĉke osobe, a oni su: 1. Porezni IZVOR- sva dobra, koje porezna vlast zahvati prilikom oporezivanja, koja zapravo pripadaju poreznom

obvezniku, a predmet su poreznog opterećenja, pa su najĉešći izvori prihod, dohodak, dobit, imovina, promet proizvoda/roba i sl.

2. Porezni OBJEKT- predstavlja predmet oporezivanja, to je pobliţe definiran ili obiljeţen porezni izvor za koji se vezuje porezna obveza (porezni objekt moţe biti definiran kao imovina, a porezna osnovica je prihod od imovine).

3. Porezna OSNOVICA- predstavlja kvantitativno i kvalitativno definiran porezni objekt (koji je zakonom ureĊen), predstavlja neku odreĊenu vrijednost (veliĉinu) –najĉešće se izraţava u novcu –na temelju koje se izraĉunava porezni dug. Nekad moţe biti definirana po koliĉini (ako je porezni objekt zgrada onda je porezna osnovica novĉana vrijednost te zgrade).

4. Porezna SPOSOBNOST (ili porezni kapacitet)- predstavlja ekonomsku osnovicu iz koje proizlazi visina poreznog opterećenja. Vaţno je procijeniti poreznu sposobnost svojih poreznih obveznika.

5. Porezna STOPA-u novcu izraţen dio koji se izdvaja iz porezne osnovice, a plativši ga porezni je obveznik izvršio svoju poreznu obvezu. (Primjerice, 23% PDV, 0% kruh i mlijeko,…)

Vrste poreznih stopa: a) Proporcionalne- primjenjuje se ista porezna stopa na rastuću poreznu osnovicu; primjenjuje se u RH

za posebne vrste poreza; nepromijenjen karakter. b) Progresivne- povećavaju se uz rast porezne osnovice; razlikujemo više vrsta (zavisno o progresiji):

a. DIREKTNA progresija- najviše se koristi u svijetu 1. PUNA ili STALNA 2. RAŠĈLANJENA ili LOMLJENA

b. INDIREKTNA progresija- primjenjuje se na povećanu poreznu osnovicu od kojih se oduzima stalno isti iznos (odbitak). U RH se ne primjenjuje, ali se o tome razmišlja.

c) Degresivne- progresivno nasuprotan naĉin. d) Regresivne – porezna stopa se smanjuje povećanjem porezne osnovice- poticajni (stimulirajući) za

ulaganje.




60. Objasnite pojam: porezna osnovica. Predstavlja kvantitativno i kvalitativno definiran porezni objekt (koji je zakonom ureĊen), predstavlja neku odreĊenu vrijednost (veliĉinu) –najĉešće se izraţava u novcu –na temelju koje se izraĉunava porezni dug. Nekad moţe biti definirana po koliĉini (ako je porezni objekt zgrada onda je porezna osnovica novĉana vrijednost te zgrade). Vrste poreznih obveznica: porezna obveznica po koliĉini, porezna osnovica po vrijednosti i paušalna porezna obveznica.

61. Navedite i objasnite metode utvrđivanja porezne osnovice.

Kod porezne osnovice od prvorazrednog je znaĉenja problem utvrĊivanja njezine visine. Visina porezne obveznice moţe se utvrditi na više naĉina. Naĉini, odnosno metode utvrĊivanja porezne osnovice su sljedeći: 1.) AUTOMATSKA ili INDICIJARNA metode- kod automatske metode porezna se osnovica utvrĊuje na osnovi

uoĉljivih i vidljivih vanjskih znakova i ĉinjenica. Ti znakovi i ĉinjenice prema mišljenju zakonodavca trebali bi odrţavati poreznu sposobnost svakog poreznog obveznika. Nekoć se ova metoda ĉesto primjenjivala tako da se porezna obveza utvrĊivala prema broju vrata, prozora, dimnjaka na kući i sl. Budući da se kod takvih sluĉajeva radi o utvrĊivanju porezne osnovice na temelju znakova i ĉinjenica koje upućuju na odreĊeni zakljuĉak, a koje se zovu indicije, ova metoda utvrĊivanja porezne osnovice zove se i indicijarna metoda.

2.) ADMINISTRATIVNA, SLUŢBENA metoda ili metoda vlastite prijave- jest ona metoda kad poreznu osnovicu utvrĊuje porezna uprava. Ta se metoda uglavnom primjenjuje u sluĉajevima u kojima porezni obveznik nije sam prikupio i podnio podatke koji su vaţni za utvrĊivanje porezne osnovice.

3.) DIREKTA, IZRAVNA metoda ili metode prijave drugih osoba- je ona metoda kojom se porezna osnovica utvrĊuje temeljem podataka relevantnih za oporezivanje, koje nadleţnom tijelu drţavne uprave podnosi sam porezni obveznik. (npr. prijava poreza na dohodak)

4.) INDIREKTNA ili NEIZRAVNA metoda- je metoda kod koje nadleţno tijelo drţavne uprave (porezna uprava) razrezuje porez za jednu osobu (poreznog obveznika) na osnovi podataka koje to tijelo dobiva od druge osobe. (npr. poslodavac mora prijaviti dohodak svojih zaposlenika)

5.) Metoda KOMPARACIJE, USPOREĐIVANJA ili PARIFIKACIJE- je metoda kojom se do porezne osnovice dolazi na osnovi usporeĊivanja odreĊenih za oporezivanje relevantnih ĉimbenika poreznog obveznika s takvim ĉimbenicima već oporezovane osobe.

62. Objasnite pojam: porezna stopa.

To je u novcu izraţen dio koji se izdvaja iz porezne osnovice, a plativši ga porezni obveznik je izvršio svoju poreznu obvezu. Isto tako, to je onaj dio porezne osnovice za koji će se ona umanjiti kad porezni obveznik podmiri svoju poreznu obavezu, odnosno svoj porezni dug.

63. Objasnite vrste poreznih stopa. Vrste poreznih stopa:

1) Proporcionalne- primjenjuje se ista porezna stopa na rastuću poreznu osnovicu; primjenjuje se u RH za posebne vrste poreza; nepromijenjen karakter.

2) Progresivne- povećavaju se uz rast porezne osnovice; razlikujemo više vrsta (zavisno o progresiji): a. DIREKTNA progresija b. INDIREKTNA progresija

3) Degresivne- progresivno nasuprotan naĉin. 4) Regresivne – porezna stopa se smanjuje povećanjem porezne osnovice- poticajni (stimulirajući) za ulaganje.

64. Proporcionalne porezne stope.




Proporcionalne su porezne stope one koje se ne mijenjaju s promjenom porezne osnovice. Kad se, dakle, na rastuće porezne osnovice primjenjuje stalno ista porezna stopa, radi se o proporcionalnim poreznim stopama.

Porezna osnovica Porezna stopa

1000 20%

2000 20%

3000 20%

65. Objasnite vrste progresije kod progresivnih poreznih stopa.

Progresivne porezne stope su one koje rastu s porastom porezne osnovice. Vrste: 1) DIREKTNA progresija- postoji kad se na povećanu poreznu osnovicu direktno, neposredno primjenjuje povećana porezna stopa. Kako je kod direktne progresije porast osnovice i stope jasno vidljiv iz same porezne skale, ta se progresija zove i javna progresija. Razlikujemo dvije vrste direktnog progresivnog oporezivanja, a to su:

a) Puna ili stalna progresija- postoji u sluĉaju kad se povećana porezna stopa primjenjuje na ĉitav odgovarajući iznos porezne osnovice. Primjerice,

Porezna osnovica oporezuje se stopom

do 1.000 3%

do 5.000 5%

do 9.000 8%

do 10.000 10%

Ona nema motiv ostvarivanja većeg dohotka, odnosno negativno djeluje na poreznog obveznika. b) Klizeća, lomljena, rašĉlanjena ili tranširana progresija- progresija je oblik promjene progresivnih poreznih stopa kod kojeg se porezna osnovica rašĉlani (lomi, „tranšira“) na dijelove, pa se samo na porasli dio osnovice primjenjuje odgovarajuća uvećana porezna stopa. Primjerice, obraĉun poreza na dohodak u RH.

2) INDIREKTNA (prikrivena) progresija- ista se proporcionalna porezna stopa primjenjuje na povećane porezne osnovice od kojih se oduzima stalno isti iznos ( dobitak ). Primjenjuje se u sustavima manje razvijenih zemalja.

66. Direktna progresija. Postoji kad se na povećanu poreznu osnovicu direktno, neposredno primjenjuje povećana porezna stopa. Kako je kod direktne progresije porast osnovice i stope jasno vidljiv iz same porezne skale, ta se progresija zove i javna progresija. Razlikujemo dvije vrste direktnog progresivnog oporezivanja, a to su:

a) Puna ili stalna progresija- postoji u sluĉaju kad se povećana porezna stopa primjenjuje na ĉitav odgovarajući iznos porezne osnovice. Primjerice,

Porezna osnovica oporezuje se stopom

do 1.000 3%

do 5.000 5%

do 9.000 8%

do 10.000 10%

Ona nema motiv ostvarivanja većeg dohotka, odnosno negativno djeluje na poreznog obveznika. b) Klizeća, lomljena, rašĉlanjena ili tranširana progresija- progresija je oblik promjene progresivnih poreznih stopa kod kojeg se porezna osnovica rašĉlani (lomi, „tranšira“) na dijelove, pa se samo na porasli dio osnovice primjenjuje odgovarajuća uvećana porezna stopa. Primjerice, obraĉun poreza na dohodak u RH.

67. Indirektna progresija. Ista se proporcionalna porezna stopa primjenjuje na povećane porezne osnovice od kojih se oduzima stalno isti iznos ( dobitak ). Primjenjuje se u sustavima manje razvijenih zemalja.




68. Degresivno oporezivanje.

Degresivno oporezivanje je progresivno oporezivanje koje je prikazano na obrnuti naĉin. Radi se u sluĉajevima kad je u poreznoj tarifi na prvo mjesto stavljena najviša porezna osnovica i odgovarajuća najviša porezna stopa, kojima slijede manje porezne osnovice na koje se primjenjuju niţe porezne stope.

69. Regresivno oporezivanje. Oporezivanje primjenom regresivnih poreznih stopa postoji u sluĉaju kad se porezna stopa smanjuje povećanjem porezne osnovice, odnosno kad se porezna stopa povećava smanjenjem porezne osnovice.

70. Ostali porezni termini (navesti i objasniti). a) POREZNA JEDINICA- najrasprostranjenija je kao novĉana jedinica (npr. kg, l, kom,…). b) POREZNA LISTA- popis poreznih obveznika i iznosa poreznog duga. Nju sastavljaju porezne vlasti, mogu se

koristiti i u druge svrhe. c) POREZNA TARIFA- sluţbeno ustanovljen popis odreĊenih ĉinjenica relevantnih za oporezivanje. Najĉešće su

to objekti i njihove stope za oporezivanje. d) RAZREZ POREZA- postupak utvrĊivanja poreznog duga kojeg provode nadleţni financijski organi. e) POREZNA OPOMENA- dogaĊa se ukoliko se ne izvrši plaćanje obaveze na vrijeme. f) PRISILNA NAPLATA- ako se ne izvrši porezna obaveza. g) OTPIS POREZA- kod elementarnih nepogoda. Moţe se pojaviti u obliku porezne olakšice, a i u obliku ukupnog

poreznog osloboĊenja.

71. Navedite i objasnite porezna načela prema A. Smithu. Prema Adamu Smithu (1776. godine) postoje sljedeća naĉela:

Svaki graĊanin duţan je pridonijeti potrebama drţave po mogućnostima razmjerno svojim dohocima koje uţiva pod zaštitom drţave [proporcionalnost];

Porez koji je svaki pojedinac obavezan platiti treba biti odreĊen, a ne proizvoljan (vrijeme i naĉin plaćanja kao i iznos poreza moraju biti utvrĊeni) [odreĊenost porezne obveze];

Svaki se porez treba naplaćivati u najpovoljnije vrijeme i na naĉin da plaćanje poreza bude najugodnije poreznom obvezniku [ugodnost podmirenja porezne obveze];

Razrez i naplata poreza ne smiju biti skupi [troškovi podmirenja porezne obveze- što niži] .

72. Navedite i objasnite porezna načela prema A. Wagneru. Adolph Wagner je formulirao svoja porezna naĉela koja je svrstao u ĉetiri (4) skupine :

1) FINANCIJSKO- POLITIĈKA naĉela a) Načelo izdašnosti ili dostatnosti- ubiranjem poreza treba prikupiti sredstva koja će zajedno sa

ostalim drţavnim prihodima omogućiti podmirenje javnih rashoda u drţavi, odnosno treba prikupiti u drţavnu blagajnu koliko je dostatno (traţeno).

b) Načelo elastičnosti ili fleksibilnosti (prilagodljivosti)- zahtijeva da se porezni sustav što je brţe moguće i uspješnije moţe prilagoditi promjenama u visini drţavnih rashoda. Porezni oblici moraju biti prilagodljivi (promjenjivost osnovice i stope- primjerice, u sluĉaju potrebe za rebalansom proraĉuna), posebice u specifiĉnim uvjetima (rat, recesija).

2) EKONOMSKA- POLITIĈKA naĉela a) Načelo izbora poreznog izvora- temelji porezni izvori su dohodak i imovina. Dohodak sluţi kao

temeljni izvor prvenstveno jer je obnovljiv izvor, dok dok imovina nije obnovljivi izvor. Nominalni porez na imovinu je porez koji se plaća iz dohotka (npr. porez na kuće za odmor), dok realni porez




na imovinu je porez koji se plaća iz imovine (npr. drţava oduzima dio kuće ili zgrade). Porezne vlasti ga izabiru.

b) Načelo izbora poreznog oblika / vrste- pri izboru poreznog oblika treba se voditi raĉuna o prevaljivosti poreza. Tri (3) osnovna porezna oblika jesu PDV, porez na dohodak i porez na dobit.

3) SOCIJALNO- POLITIĈKA naĉela a) Načelo opće porezne obaveze ili načelo univerzalnosti- Da je svaka osoba porezni obveznik

od roĊenja do smrti. Porezi bi trebali biti opći, tj. trebali bi ih plaćati svi graĊani unutar jedne zemlje (osim onih koji nemaju ekonomsku snagu). TakoĊer se postavlja pitanje egzistencijalnog minumuma koji je dovoljan da porezni obveznik preţivi.

b) Načelo ravnomjernosti- Porezni teret bi trebao biti ravnomjerno rasporeĊen na porezne obveznike. Kriteriji ostvarivanja pravednosti jesu : 1) kriterij korisnosti - visina plaćenog poreza bi trebala biti proporcionalna koristima dobivenim od

drţave. 2) kriterij mogućnosti plaćanja - plaćanje poreza prema mogućnostima poreznog obveznika.

okomita pravednost - porezni obveznici s većom plateţnom sposobnosti trebali bi platiti više poreza.

vodoravna pravednost - porezni obveznici koji imaju sliĉne plateţne sposobnosti trebali bi platili sliĉni iznos poreza.

4) POREZNO- TEHNIĈKA naĉela a) Načelo određenosti poreza- porez mora biti odreĊen kroz propise, Ustav, zakone i norme tako da

porezni obveznik sam moţe utvrditi iznos poreznog duga prije dospijeća. b) Načelo ugodnosti plaćanja- plaćanje poreza je teret i treba ga uĉiniti što ugodnijim za poreznog

obveznika. Temeljna pitanja koja se postavljaju jesu kada (izabrati najpogodnije vrijeme), gdje (blizu prebivališta) i kako (periodiĉno). Ovo naĉelo podrazumijeva i pitanje kvalificiranosti i ljubaznosti u poreznim sluţbama.

c) Načelo jeftinoće- ubiranje poreza bi trebalo biti jeftino, prvenstveno za drţavu. Elementi koji utjeĉu na jeftinoću ubiranja jesu :

bruto iznos oporezivanja troškovi oporezivanja (nastali naplatom poreza)

Ukupni troškovi ubiranja poreza sastoje se od : administrativnih troškova - troškovi porezne uprave troškovi ispunjenja porezne obveze - troškovi poreznih obveznika

73. Navedite i objasnite ciljeve oporezivanja. Mjesto i uloga pojedinog poreza u poreznom sustavu nije uvijek i svuda ista, a ovisi o nizu ĉimbenika koji su drţavu naveli da upravo taj i upravo takav porez ukljuĉi u svoj sustav prihoda.

1. FINANCIJSKI ili FISKALNI ciljevi- imaju fiskalan cilj onda kad su u sustav prihoda uvedeni iskljuĉivo ili ponajprije zato da se njihovom primjenom namaknu financijska sredstva potrebna za financiranje rashoda vezanih uz podmirenje javnih potreba. Fiskalni cilj oporezivanja prisutan je od najstarijih vremena do danas, samo što u odreĊenim razdobljima on nije uvijek bio ni jedini ni primarni cilj oporezivanja, već su uz njega isticani i tzv. nefiskalni ciljevi, a koliko će on u pojedinoj drţavi u odreĊenim prilikama doći do izraţaja rezultat je niza najraznovrsnijih ĉimbenika. Danas se naglašeno traţi da se drţava pri oporezivanju ograniĉi preteţno na ostvarenje fiskalnog cilja oporezivanja.




2. NEFISKALNI ciljevi- su svi ostali ciljevi koji se mogu postaviti pred poreze, osim prikupljanja financijski sredstava. Oni su:

a. Politiĉki ciljevi- sluţe za postizanje odreĊenih politiĉkih efekata; izuzetno su prisutni svugdje, pa i kod nas.

b. Demografski ciljevi- vezani su uz natalitet. c. Ekonomski ciljevi-utjeĉu na dinamiku i strukturu gospodarskog razvoja, na monetarnu

stabilnost, uvoz i izvoz, gospodarsku situaciju… d. Socijalni ciljevi- oni kojima se ţeli promijeniti socijalna struktura stanovništva. e. Pedagoški ciljevi- utjeĉu na navike graĊana, njima se stvaraju odreĊena pravila

ponašanja, o njima ovisi porezni moral (svjesnost osobe da podmiruje porezne obveze svojoj drţavi).

74. Objasnite učinke oporezivanja.

Uĉinci oporezivanja su: 1. FISKALNI uĉinci oporezivanja- osnovni uĉinak oporezivanja je financijski koji se svodi na krajnji cilj naplate

poreza. 2. NEFISKALNI uĉinci oporezivanja- pojavljuju se prije i za vrijeme, a i poslije naplate poreza.

Razina poreznog morala mjeri se poreznim uĉinkom. Uĉinke oporezivanja dijelimo na:

1. POREZNU EVAZIJU 2. PREVALJIVANJE POREZA 3. VIŠESTRUKO OPOREZIVANJE

Kod višestrukog oporezivanja postoje: a) Nadoporezivanje b) Kumulacija poreza c) Dvostruko oporezivanje

75. Objasnite poreznu evaziju. Porezna evazija dogaĊa se pri samoj naplati poreza i prije naplate. Radi se o pokušaju izbjegavanja plaćanja poreza. Razlikujemo:

1. Zakonitu (namjeravanu) poreznu evaziju- poreznog obveznika ne dovodi u sukob sa zakonom; obavlja se na temelju odreĊenih zakonskih pretpostavki. (npr. promjena mjesta prebivališta, odricanje potrošnje, mjesta pod posebnom drţavnom skrbi su osloboĊena poreza,…)

2. Nezakonitu (nenamjeravanu) poreznu evaziju- porezni obveznik dovodi se u sukob sa zakonom te moţe odgovarati kazneno i kriviĉno. Moţe se pojaviti kao:

a. Defraudacija poreza ili utaja poreza- izbjegavanje plaćanja izravnih ili direktnih poreza (primjerice, poreza na dohodak) te se svodi na utaju poreza koja moţe biti potpuna ili nepotpuna, tj. kod koje porezni obveznik ne prijavi ili prijavi samo djelomiĉno ĉinjenice relevantne za utvrĊivanje poreza.

b. Šverc- izbjegavanje plaćanja posrednih poreza (porez na promet i carina). c. Krijumĉarenje- prometovanje robom ĉiji je promet zabranjen (droga, oruţje, i sl.)

[Porezni moral- osoba shvaća da mora plaćati porez.]

76. Objasnite prevaljivanje poreza. Prevaljivanje poreza je uĉinak koji nastaje nakon naplate, a nekad i prije kada se porezni dug prebacuje na drugu osobu.




Postoje oblici: a) Ţeljeno prevaljivanje- odnosi se na posredne poreze. Porezne vlasti znaju da će se PDV

prevaljivati do krajnjeg potrošaĉa. b) Neţeljeno prevaljivanje- odnosi se na neposredne poreze. Ako se neku osobu ilegalno nagovara

da plati porez. c) Prevaljivanje unatrag- ako je porezni obveznik svoj dug prevalio prije nego li ga je duţan platiti. d) Prevaljivanje unaprijed- nakon plaćanja porezne obveze. e) Jednostruko prevaljivanje- postoji kada je nositelj poreznog tereta, koji je na njega prevalio porezni

obveznik, i on je konaĉni platac poreza. f) Višestruko prevaljivanje- porez se prevaljuje na treću, tj. na slijedeće osobe (to su PDV i trošarine).

Faze prevaljivanja poreza: a) Porezna perkusija (biljeţenje)- predstavlja fazu uvoĊenja porezne obveze i poreznog obveznika. Imaju

je svi porezi. b) Porezna reperkusija- prevaljivanje poreznog tereta s poreznog obveznika na drugu osobu, a ta druga

osoba je novi nositelj poreznog tereta, što ne mora znaĉiti da je ona i porezni platac. c) Porezna incidencija- faza kada više ne postoji mogućnost daljnjeg prevaljivanja poreza, što znaĉi da je

pronaĊen konaĉni porezni platac. d) Porezna difuzija- faza gdje konaĉni porezni platac ipak pokušava prevaliti svoju poreznu obvezu na

neku treću osobu. Ta se faza moţe pojaviti tako da porezni platac plaćeni porez (incidenciju) ukalkulira u cijenu svog uĉinka. Ono moţe za posljedicu imati povećanje cijena tih uĉinaka, što moţe dovesti do inflatorne depresije.

77. Objasnite višestruko oporezivanje.

Višestruko oporezivanje je kada jedan porezni obveznik u jednom poreznom razdoblju plaća dva ili više poreza. Višestruko oporezivanje javlja se u tri oblika koja su razliĉita po svojim obiljeţjima. To su: a) Nadoporezivanje- je uĉinak gdje jedan porezni obveznik iz istog izvora plaća više istovrsnih poreza razliĉitim

javnopravnim tijelima (npr. Prirez- je porez koji se plaća na porez na dohodak. Porezna osnovica kod prireza je svota plaćenog poreza iz dohotka. U Hrvatskom poreznom sustavu prirezi se plaćaju u općinama po stopi do 10%, u gradovima ispod 30.000 st. po stopi od 12%, za gradove iznad 30.000 st. po stopi do 15%, za grad Zagreb po stopi do 30%, Osijek 13%.).

b) Kumuliranje poreza- uĉinak gdje jedan porezni obveznik iz istog izvora plaća više raznovrsnih poreza razliĉitim javnopravnim tijelima.

c) Dvostruko oporezivanje- uĉinak gdje jedan porezni obveznik iz istog poreznog izvora plaća dva istovrsna poreza dvoma razliĉitim javnopravnim tijelima (dvjema drţavama). Da bi se moglo sprijeĉiti dvostruko oporezivanje drţave sklapaju bilateralne i multilateralne ugovore.

78. Objasnite metode za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja.

Za izbjegavanje odnosno ublaţavanje meĊunarodnog dvostrukog oporezivanja poznate su sljedeće metode: 1. Metoda izuzimanja- drţava domicila ili drţava rezidentnosti koja oporezivanje temelji na

neograniĉenoj poreznoj obvezi (naĉelo teritorijalnosti), odriĉe se oporezivanja dohotka ili imovine ostvarenih u drugoj drţavi gdje su nastali kroz porezno osloboĊenje. Drţava ne uzima u obzir dohotke ostvarene u drugoj zemlji, ali se ovi moraju prijaviti.

2. Metoda uraĉunavanja- je suprotna izuzimanju; drţava domicila se ne odriĉe prihoda od poreza ostvarenih dohodaka u drugoj drţavi.

3. Metoda paušaliranja- kod koje se postojeće oporezivanje obavljeno u inozemstvu uzima u obzir putem paušalnog suţenja domaće ili inozemne obveze.




4. Metoda odbitka- kojom se ublaţava dvostruko oporezivanje tako da se inozemni porezi ne uraĉunavaju u domaći dug, ali je moguće inozemne poreze odbiti od domaće porezne obveznice. Inozemni porezi se ne opraštaju. Primjenjuje je RH.

V. POREZNI SUSTAV (RH)

79. Što je porezni sustav i što na njega utječe?

Ukupnost svih poreznih oblika u jednoj drţavi koji se upotrebljavaju u provoĊenju ostvarivanja ciljeva neke zemlje (porezne politike). Ĉimbenici koji utjeĉu na porezni sustav:

1. Ustavno ureĊenje drţave- najviši pravni akt; 2. Centralizacije (svi porezi koji su u jednoj zemlji idu u drţavni proraĉun, a onda se prikupljeni novci

rasporeĊuju na lokalne zajednice/socijalistiĉke zemlje)/ decentralizacija (primjenjuju je suvremene zemlje gdje se dio poreznih oblika usmjerava u drţavni proraĉun za podmirenje rashoda na razini drţave (PDV), a dio se ubire na razini ţupanijskih i gradskih proraĉuna) poreznog sustava;

3. Veliĉina teritorija- kod većih drţava veći su i troškovi 4. Broj stanovništva i gustoća naseljenosti- Sasvim je normalno da za istu razinu podmirenja javnih rashoda

(zdravstvo, kultura, školovanje,…) u gušće naseljenim zemljama treba manje novca po stanovniku nego kod rjeĊe naseljenih zemalja.

5. Demografska struktura- povećanje prosjeĉnog broja godina stanovnika veći mirovinski fondovi, veća izdvajanja za zdravstvenu zaštitu.

6. Veliĉina javnog sektora- obujam nadleţnosti drţave (vojske, znanost, zdravstvo, socijalna skrb,…) 7. Ekonomske integracije- udruţivanje drţava sa zajedniĉkim interesima (ĉlanarine u unijama, zajednicama-

EU, MMF,…)

80. Koji se zahtjevi postavljaju pred suvremeni porezni sustav? 1. HARMONIZACIJA POREZA- naš porezni sustav treba biti harmoniziran sa drugim sustavima.

Ujednaĉavanje poreznog (i carinskog) sustava: ima iste ili sliĉne oblike i vrste, oporezivanje poduzeća, oporezivanje roba usluga prihoda imovine prometa i lokalni porezi.

a) Unifikacija poreza (tipizacija): prilagoĊavanje standardima, odnosno predstavlja ista pravila koja su vezana za porezne oblike. Sustav u RH unificira se sa sustavom EU.

b) UsklaĊenost poreznih propisa: mora postojati zakon i pravilnik o porezu koji su usklaĊeni sa EU

2. NEUTRALNOST OPOREZIVANJA- odnosi se na što manje moguću intervenciju drţave u oporezivanju.

3. SMANJENJE POREZNOG OPTEREĆENJA- podiţe se ţivotni standard i gospodarski rast. Odnosi se na doprinose (mirovinsko, zdravstveno).

4. JEDNOSTAVNOST U OPOREZIVANJU 5. PREDNOST OPOREZIVANJA POTROŠNJE U ODNOSU NA DOHODAK- što se manje oporezuje

dohodak to je više sredstava za potrošnju. 6. PRAVEDNOST U OPOREZIVANJU

81. Koji porezni oblici čine hrvatski porezni sustav?

Porezni sustav u RH je pluralan- ima više poreznih oblika.




Porezni sustav RH ĉine sljedeći porezi: 1. DRŢAVNI POREZI- 80% poreznih prihoda

a) Porez na dobit- 40% b) Porez na dodanu vrijednost (PDV)- preko 10% c) Posebni porezi (trošarine)- 15%

2. ŢUPANIJSKI POREZI a) Porez na nasljedstva i darove b) Porez na cestovna i motorna vozila c) Porez na plovila d) Porez na automate za zabavne igre

3. GRADSKI ili OPĆINSKI POREZI a) Prirez porezu na dohodak b) Prirez na potrošnju c) Porez na kuće za odmor d) Porez na tvrtku ili naziv e) Porez na korištenje javnih površina

4. ZAJEDNIĈKI POREZI a) Porez na dohodak b) Posebni porez na plaće, mirovine i druge primitke c) Porez na promet nekretnina

5. NAKNADE ZA PRIREĐIVANJE IGARA NA SREĆU

82. Navedite načela hrvatskog poreznog sustava. Naĉela u stvaranju:

1. treba proraĉun dostatno opskrbiti novcem; 2. porezni sustav koji se stvara mora biti neutralan; 3. novi porezni sustav mora omogućiti ravnomjernu i pravednu raspodjelu poreznog tereta; 4. porezni pluralizam- više poreznih vrsta; 5. porezna jednakost; 6. porez mora povećavati privlaĉnost u RH za investitore iz drugih zemalja.

83. Navedite izvore prihoda županija.

IZVORI PRIHODA ŽUPANIJE

Porezni obveznik Predmet oporezivanja Porezna osnovica Porezna stopa

Iznos poreza Dodaci

1. Porez na nasljedstva i darove

Pravna ili fiziĉka osoba koja u RH naslijedi ili primi na dar ili stekne po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju se plaća porez.

- Iznos gotova novca te trţišna vrijednost financijske i druge imovine na dan utvrĊivanja porezne obaveze.

do 5% (propisuje se ţupanijskim odlukama).

- - Darovi do 50.000 kn se ne oporezuju po stopi do 5%-> okomito izbjegavanje

2.Porez na cestovna i motorna vozila

Pravna ili fiziĉka osoba vlasnik registriranih osobnih automobila i motocikala.

Osobni automobil do 10 godina starosti i motocikl.

- - Oporezuje se prema snazi motora iskazanoj u kW i godinama starosti vozila.

Plaća se po rješenju porezne uprave

3.Porez na plovila Pravna ili fiziĉka osoba vlasnik plovila.

Plovilo prema duţini iskazanoj u metrima,

- - - -




s kabinom ili bez kabine, te snazi motora iskazanoj u kW.

4.Porez na automate za zabavne igre

Pravna ili fiziĉka osoba koje automate za zabavne igre stavlja u uporabu u zabavnim klubovima, ugostiteljskim objektima, javnim objektima i drugim javnim prostorima.

Automati za zabavne igre.

- - Iznosi 100 kn mjeseĉno po aparatu.

-

84. Navedite izvore prihoda gradova i općina. IZVORI PRIHODA GRADOVA I OPĆINA

Porezni obveznik Predmet oporezivanja

Porezna osnovica Porezna stopa

1. Prirez porezu na dohodak

Obveznici poreza na dohodak su svi koji imaju prebivalište ili uobiĉajeno boravište na podruĉju općine/grada koji su propisali obvezu plaćanja prireza.

- Iznos poreza na dohodak Porezna stopa: 1)općina po stopi do 10% 2)grad ispod 30.000 stanovnika po stopi do 12% 3)grad iznad 30.000 stanovnika po stopi do 15% 4)grad Zagreb po stopi do 30% -Grad Osijek ima stopu prireza od 13%. -Grad Varaţdin ima stopu prireza od 10%. -Grad Sl. Brod ima stopu prireza od 18%.

1)

2.Porez na potrošnju

Pravna i fiziĉka osoba koja pruţa ugostiteljske usluge.

- Prodajna cijena pića koje se proda u ugostiteljskim objektima.

do 3% (prema odluci grada/općine)

3.Porez na kuće za odmor

Pravna i fiziĉka osoba vlasnik kuće za odmor.

- Ĉetvorni metar korisne površine kuće za odmor.

Od 5,00 kn do 15,00 kn po ĉetvornom metru korisne površine.

4.Porez na tvrtku ili naziv

Pravna i fiziĉka osoba koja je obveznik poreza na dobit ili poreza na dohodak i registrirana je za obavljanje djelatnosti.

- Tvrtka ili naziv.

5. Porez na korištenje javnih površina

Pravna i fiziĉka osoba koja koristi javnu površinu.

Javne površine što ih koriste pravne i fiziĉke osobe.

- Iznos poreza propisuje općina ili grad.

85. Objasnite pojam prirez porezu na dohodak.

Prirez je porez koji se plaća na porez na dohodak odnosno obaveza oporezivanja kroz nadoporezivanje. Porezna osnovica kod prireza je svota plaćenog poreza iz dohotka. Obveznici poreza na dohodak su svi koji imaju prebivalište ili uobiĉajeno boravište na podruĉju općine/grada koji su propisali obvezu plaćanja prireza. Sluţi za financiranje dodatnog razvitka grada/općine.




Porezna stopa: 1) općina po stopi do 10%; 2) grad ispod 30.000 stanovnika po stopi do 12%; 3) grad iznad 30.000 stanovnika po stopi do 15%; 4) grad Zagreb po stopi do 30%; - Grad Osijek ima stopu prireza od 13%. - Grad Varaţdin ima stopu prireza od 10%. - Grad Sl. Brod ima stopu prireza od 18%.

86. Objasnite porez na dohodak (definicija i karakteristike). Porez na dohodak je porezni oblik koji se odnosi na fiziĉke osobe po naĉelu teritorijalnosti. Spada u zajedniĉke poreze. Opće karakteristike:

1. Velika financijska izdašnost- (20-50% ovisno o drţavama, u RH 25%, u SAD 35%, u Japanu 30%) 2. Vrlo kompliciran- vodi se raĉuna o svakom obvezniku definirano pravilnikom. 3. Vrlo elastiĉan- kroz direktnu, lomljenu/rašĉlanjenu progresiju 4. Vrlo djelotvoran- je instrument socijalne i ekonomske politike. Vodi se raĉuna o osobama poreznog

obveznika, svi imaju porezne kartice. 5. Vrlo skup- jer zahtjeva veliku administraciju.

87. Objasnite oblike poreza na dohodak.

Postoje tri tipa: 1. Engleski (britanski, cedularni ili analitiĉki, odnosno parcijalni porez na dohodak) oblik poreza na dohodak,

kod kojeg se dohodak fiziĉkih osoba: a) Najprije oporezuje primjenom proporcionalnog općeg poreza na dohodak (income tax) na pojedine

dijelove, i potom b) Oni dohodci koji prelaze neki utvrĊen iznos, oporezuju primjenom dodatnog progresivnog poreza

(surtax). Ovdje se radi o primjeni dvaju razliĉitih poreza, ĉiji su elementi determinirani razliĉito, tako da se oporezivanjem primjenom income tax mnogo više u obzir uzimaju osobne karakteristike odnosno okolnosti poreznog obveznika (s pomoću iznosa koji su osloboĊeni od poreza), negoli je to sluĉaj kod primjene dodatnog poreza (surtax). Income tax se ubire od porezu podloţnih prihoda, tzv. cedula (odatle i naziv cedularni porez), koji su (dijelom) podijeljene na tzv. cases, s tim da se za cedule i cases primjenjuju posebne odredbe pri utvrĊivanju oporezivog iznosa pojedinog prihoda. - Prihvaćen u anglosaksonskim zemljama i SAD-u. - Hrvatska ga je koristila do 1993. godine.

2. Romanski tip poreza na dohodak još se uvijek oslanja na cedule kao sastavni dio postupka oporezivanja dohotka. Budući da se odreĊene vrste prihoda (kao npr. oni od nekretnina odnosno zemlje, kapitala ili od obavljanja nekog zanimanja) oporezuju cedularnim (analitiĉkim) porezima- poznati su pod nazivom „porezi na odreĊene vrste prihoda“. Ovi su cedularni porezi dijelom proporcionalni, a dijelom progresivni i pri oporezivanju njihovom primjenom ne uzimaju se u obzir nikakve posebne okolnosti povezane uz osobu poreznog obveznika.




Drugi je korak pri oporezivanju dohotka primjena progresivnog dopunskog poreza, kod kojeg se- za razliku od cedularnih poreza- pri oporezivanju, kao relevantne za utvrĊivanje ukupnog poreznog opterećenja, uzimaju u obzir posebne okolnosti poreznog obveznika.

3. Germanski (sintetiĉki, odnosno jedinstveni porez na dohodak) tip poreza na dohodak odlikuje se time što se ukupni dohodak oporezuje primjenom jednog jedinstvenog progresivnog poreza na dohodak, s tim da se u obzir pritom uzimaju osobna svojstva poreznog obveznika. Kod ovog oblika poreza na dohodak poteškoće pri utvrĊivanju dohotka puno su izrazitije nego kod engleskog i romanskog oblika ovog poreza. - Prihvaća ga Hrvatska, 1993. godine,a prihvaćen je i danas.

88. Elementima oporezivanja (obveznik, osnovica, stopa, olakšice, osloboĊenja) objasnite porez na dohodak u RH.

Elementi oporezivanja poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj OBVEZNIK fiziĉka osoba koja ostvaruje dohodak

nasljednik za sve porezne obaveze iz dohotka što ga je ostavitelj ostvario do svoje smrti. OSNOVICA osnovica za plaćanje poreza je iznos koji se dobiva kada se od ukupnog bruto iznosa plaće

odbiju doprinosi za Mirovinsko osiguranje, trenutno iznose 20% , te od tog iznosa ("dohodak") odbije osobni odbitak.

STOPA Broj osobnih odbitaka

Mjeseĉna osnovica (kn) Godišnja osnovica (kn)

Porezna stopa

0-2 do 3.600,00 kn 43.200,00 kn 15%

2-5 izmeĊu 3.600,00 – 9.000,00 kn 64.800,00 kn 25%

5-14 izmeĊu 9.000,00- 25.200,00 kn 194.400,00 kn 35%

iznad 14 iznad 25.200,00 kn 302.400,00 kn 45%

OLAKŠICE/ OSLOBOĐENJA

OLAKŠICE To su izdaci koji su priznati kao trošak i koji smanjuju poreznu osnovicu. Rezultat je povrat poreza ili plaćanje manjeg poreza. Faktori osobnog odbitka

Osobni odbitak Faktor Mjeseĉna svota (kn) Godišnja svota (kn)

Osnovni osobni odbitak 1,0 1.800,00 kn 21.600,00 kn

Uzdrţavani ĉlanovi uţe obitelji 0,5 900,00 kn 10.800,00 kn

Prvo dijete 0,5 900,00 kn 10.800,00 kn

Drugo dijete 0,7 1.260,00 kn 15.120,00 kn

Treće dijete 1,0 1.800,00 kn 21.600,00 kn

Ĉetvrto dijete 1,4 2.530,00 kn 30.240,00 kn

Peto dijete ( za svako daljnje dijete progresivno uvećanje)

1,9 3.420,00 kn 41.040,00 kn

Invalidnost 100% 1,0 1.800,00 kn 21.600,00 kn

Porezni obveznik i svaki uzdrţavani ĉlan uţe obitelji i dijete, ako je propisana invalidnost (djelomiĉno)

0,3 540,00 kn 6.480,00 kn

Umirovljenici Visina mirovine > 3.200,00 kn

osobni odbici za djecu, uzdrţavane ĉlanove uţe obitelji te prema odreĊenoj invalidnosti




se zbrajaju i pribrajaju osobnom odbitku poreznog obveznika. Podruĉja posebne državne skrbi (PPDS) – osobni odbitak

PPDS Faktor Mjeseĉna svota

I.skupina 1,0 3.840,00 kn

II.skupina 1,0 3.200,00 kn

III.skupina 1,0 2.400,00 kn

OSLOBOĐENJA

1. Šefovi inozemnih diplomatskih misija akreditiranih u Republici Hrvatskoj i diplomatsko osoblje inozemnih diplomatskih misija u Republici Hrvatskoj, a i ĉlanovi njihove uţe obitelji;

2. Šefovi inozemnih konzulata u Republici Hrvatskoj i konzularni duţnosnici te ĉlanovi njihove uţe obitelji

3. duţnosnici UN i njihovih posebnih agencija, struĉnjaci tehniĉke pomoći UN i njihovih posebnih agencija,

4. fiziĉke osobe zaposlene kod inozemnih diplomatskih misija, konzulata i meĊunarodnih organizacija

5. poĉasni konzularni duţnosnici inozemnih konzulata u Republici Hrvatskoj za primitke što ih ostvaruju od drţave koja ih je imenovala za obavljanje konzularnih poslova.

89. Što je dohodak?

to je razlika izmeĊu primitaka i izdataka (ono što je naplaćeno) za odreĊeno obraĉunsko razdoblje, po naĉelu gotovine (blagajne).

90. Navedite karakteristike primjene poreza na dohodak u RH. Karakteristike primjene poreza na dohodak u RH:

oporezuje se neto dohodak- prije oporezivanja se oduzmu propisani izdaci (oni koji su utjecali na ostvarenje dohotka);

oporezuje se ostvareni, a ne pretpostavljeni dohodak (isplata plaće radniku- ukoliko ne dobije plaću, on se ne oporezuje);

dohodak se oporezuje neovisno o svrsi za koju je utrošen i neovisno o izvorima iz kojih je ostvaren, uvijek se oporezuje;

vodi se raĉuna o osobi poreznog obveznika (on se sam prijavljuje); postoji niz poreznih olakšica i osloboĊenja.

91. Navedite izvore dohotka. Izvori dohotka:

1. dohodak od nesamostalnog rada= poslodavac- radnik- plaća 2. dohodak od samostalne djelatnosti= privatna samostalna djelatnost 3. dohodak od imovine i imovinskih prava 4. dohodak od kapitala 5. dohodak od osiguranja 6. drugi dohodak.

92. Dohodak od nesamostalnog rada.




plaća

poduzetniĉka plaća (ostvaruje se na temelju menadţerskih ugovora)

primici ĉlanova predstavniĉkih i izvršnih tijela drţavne vlasti i jedinica lokalne samouprave

mirovine

primitak po osnovi povoljnih kamata.

93. Dohodak od samostalne djelatnosti.

Dohodak od djelatnosti koja se obavlja na temelju obavljanja obrta, poljoprivrede

OtuĊenje ili prodaja više od 3 nekretnine u roku od 5 godina

Djelatnost od samostalnih djelatnika kao što su: Zdravstveni djelatnici, veterinari, odvjetnici, javni biljeţnici, revizori, inţenjeri, arhitekti, porezni

savjetnici, tumaĉi Znanstvenici, knjiţevnici, izumitelji Predavaĉka djelatnost Samostalna djelatnost novinara, umjetnika i sportaša.

Osoba koja se bavi samostalnom djelatnošću je ujedno i poslodavac i posloprimac. Imaju registriranu djelatnost i prijavljuju se samostalno.

94. Dohodak od kapitala.

Primici po osnovi kamata

Primici od izuzimanja imovine i korištenja usluge na teret dobiti tekućeg razdoblja

Primici od udjela u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica (ne oporezuje se)

95. Dohodak od imovine i imovinskih prava.

Dohodak na temelju najma ili zakupa nekretnina ili pokretnina

Dohodak od imovinskih prava

Dohodak od otuĊenja nekretnina i imovinskih prava u roku od 3 godine od dana nabave

Dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima.

96. Drugi dohodak.

Svi ostali privremeni dohoci koji se dobiju uz plaću, povremeno

Nema obraĉuna osobnih odbitaka, kao u obraĉunu poreza na dohodak

Postoji samo jedna porezna stopa (25%), bez obzira koliko je dohodak visok.

Primici od kojih se utvrĊuje drugi dohodak: 1. Primici ĉlanova predstavniĉkih i izvršnih tijela drţavne vlasti ili jedinica lokalne i podruĉne samouprave za

rad izvan radnog odnosa i kad po toj osnovi nisu osigurani; 2. Primici ĉlanova skupština i nadzornih odbora, upravnih vijeća, ĉlanova povjerenstava i odbora za rad izvan

radnog odnosa; 3. Primici sudaca porotnika koji nemaju svojstvo djelatnika u sudu; 4. Primici od autorskih naknada što su isplaćene prema Zakonu o autorskom pravu (najjeftiniji obraĉun); 5. Primici sportaša; 6. Primici za djelatnost izvan radnog odnosa trgovaĉkih putnika, agenata, akvizitera, sportskih sudaca i

delegata tumaĉa i prevoditelja, turistiĉkih djelatnika, konzultanata, sudskih vještaka;




7. Primici u naravi izvan radnog odnosa (korištenje zgrade, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i sl.);

8. Nagrade uĉenicima za vrijeme praktiĉnog rada i uĉenja iznad 1.600,00 kn/mjeseĉno; 9. Stipendije uĉenicima i studentima za redovno školovanje iznad 1.600,00 kn/mjeseĉno- djelatnost ĉlanova

skupština i nadzornih odobora.

97. Autorski honorar.

Paušalno se oduzima trošak od 30% na bruto iznos autorskog dohotka

Nema obraĉunavanja doprinosa

Nema obraĉuna osobnih odbitaka Drugi dohodak po osnovi autorskih naknada predstavlja razliku izmeĊu pojedinaĉnog primitka što se ne smatra primitkom od slobodnih zanimanja ili od nesamostalnog rada (plaće) i propisanih izdataka.

najjeftiniji obraĉun

primjenjuje se samo jedna stopa od 25%. U autorski honorar spada:

1. Autorske naknade (isplaćene prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (ukljuĉujući i naknade za isporuĉeno umjetniĉko djelo osobama koje obavljaju umjetniĉku i kulturnu djelatnost)- mora postojati djelo (materijalni oblik)

2. Primitke od profesionalnih djelatnosti novinara i umjetnika koji su osigurani po toj osnovi i doprinose za obavezna osiguranja plaćaju prema rješenju Porezne uprave, porez na dohodak obraĉunava i obustavlja isplatitelj primitka (u izdatke u visini 30% ukljuĉeni su i doprinosi za obavezna osiguranja koji se plaćaju prema rješenju Porezne uprave)

3. Primitke nerezidenata za obavljanje umjetniĉke, artistiĉke, zabavne, sportske, knjiţevne i likovne djelatnosti, djelatnosti u vezi s tiskom, radiom, televizijom i zabavnim priredbama.

98. Koji se primici ne smatraju dohotkom?

Primici koji se ne smatraju dohotkom su: - Kamate na štednju - Primici od dividendi i udjela u dobiti - Mirovine rezidenta ostvarene u inozemstvu (ne smatra se dohotkom, tj. mirovina u RH) - Mirovine rezidenta koje djeca ostvare nakon smrti roditelja - Drţavne nagrade (npr. sport) - Primici po posebnim propisima




- Nasljedstva i darovi - Odštete koje nisu u vezi s gospodarskom djelatnošću.




99. Izračunajte poreznu obvezu, ako je zadana bruto plaća i osobni odbitak (primjer obračuna poreza na dohodak).

Primjer 1. Porezni obveznik s prebivalištem u Osijek uzdrţava djeda i baku koje su invalidne osobe, suprugu i dvoje djece. Ima mjeseĉnu bruto plaću u iznosu 19.700,00 kn. Izradite obraĉun i izraĉunajte ukupnu poreznu obvezu poreza na dohodak.

R.br. OPIS IZNOS

1. PLAĆA 19.700,00 kn

2. DOPRINOSI IZ PLAĆE 3.940,00 kn

¬Mirovinski I. stup 15% 2.955,00 kn

¬Mirovinski II. stup 5% 985,00 kn

3. DOHODAK (r.br.1-r.br.2) 15.760,00 kn

4. OSOBNI ODBITAK 7.740,00 kn

5. POREZNA OSNOVICA 8.020,00 kn

6. POREZ 1.647,50 kn

15% do 3.600,00 kn 540,00 kn

25% između 3.600,00- 9.000,00 kn 1.107,50 kn

35% između 9.000,00- 25.200,00 kn 0,00 kn

45% iznad 25.200,00 kn 0,00 kn

7. PRIREZ (13%) 214,18 kn

8. UKUPNO POREZ+ PRIREZ 1.861,68 kn

9. UKUPNO (r.br. 3-r.br.8) 13.898,32 kn

10. POSEBNI POREZ

2% između 3.000,00- 6.000,00 kn

4% iznad 6.000,00 kn 4%

11. Iznos posebnog poreza 555,93 kn

12. UKUPNO ZA ISPLATU (r.br.9-r.br.11) 13.342,39 kn

13. DOPRINOSI NA PLAĆU

¬za zdravstveno osiguranje 15% 2.955,00 kn

¬ za zapošljavanje 1,7% 334,90 kn

¬ za slučaj ozljede na radu 0,5% 98,50 kn

POMOĆNI IZRAĈUNI:

ad.4.

Osnovni osobni odbitak 1,0

Uzdraţavani ĉlan uţe obitelji-djed 0,5

Porezni obveznik i svaki uzdrţavani ĉlan uţe obitelji i dijete, ako je propisana invalidnost 0,3

Uzdrţavani ĉlan uţe obitelji- baka 0,5




Porezni obveznik i svaki uzdrţavani ĉlan uţe obitelji i dijete, ako je propisana invalidnost 0,3

Uzdraţavani ĉlan uţe obitelji-supruga 0,5

Prvo dijete 0,5

Drugo dijete 0,7

UKUPNO koeficijent 4,3 * 1.800,00 kn

UKUPNO IZNOS 7.740,00 kn

ad.6.

POREZNA OSNOVICA= 8.020,00 kn

15% 3.600,00 * 15%= 540,00 kn

25% 8.020,00- 3.600,00= 4.430,00*25%=1.107,50 kn

ad.13.

19.700,00 * 15%= 2.955,00 kn

19.700,00 *1,7%= 334,90 kn

19.700,00 * 0,5%= 98,50 kn

Primjer 2. Porezni obveznik s prebivalištem u Osijeku uzdrţava ĉlana uţe obitelji i jedno dijete, te ima mjeseĉnu bruto plaću u iznosu od 23.700,00 kn. Izradite obraĉun i izraĉunajte ukupnu poreznu obvezu.

R.br. OPIS IZNOS

1. PLAĆA 23.700,00 kn



¬Mirovinski II. stup 5% 1.185,00 kn




6. POREZ 4.116,00 kn

15% do 3.600,00 kn 540,00 kn

25% između 3.600,00- 9.000,00 kn 1.350,00 kn

35% između 9.000,00- 25.200,00 kn 2.226,00 kn

45% iznad 25.200,00 kn 0,00 kn

7. PRIREZ (13%) 535,08 kn


9. UKUPNO (r.br. 3-r.br.8) 14.308,92 kn

10. POSEBNI POREZ

2% između 3.000,00- 6.000,00 kn




4% iznad 6.000,00 kn 4%







POMOĆNI IZRAĈUNI:

ad.4.


Uzdraţavani ĉlan uţe obitelji 0,5

Prvo dijete 0,5



ad.6.

POREZNA OSNOVICA 15.360,00 kn

15% 3.600,00 * 15%= 540,00 kn 25% 9.000,00-3.600,00= 5.400,00 kn * 25%= 1.350,00 kn

35% 15.360,00- 9.000,00 kn= 6.360,00 * 35%= 2.226,00 kn

Primjer 3. Porezni obveznik s prebivalištem u Osijeku uzdrţava ĉlana uţe obitelji koja je invalidna osoba i jedno dijete, te ima mjeseĉnu bruto plaću u iznosu od 32.233,05 kn. Izradite obraĉun i izraĉunajte ukupnu poreznu obvezu.

R.br. OPIS IZNOS

1. PLAĆA 32.233,05 kn



¬Mirovinski II. stup 5% 1.611,65 kn




6. POREZ 6.316,25 kn

15% do 3.600,00 kn 540,00 kn

25% između 3.600,00- 9.000,00 kn 1.350,00 kn

35% između 9.000,00- 25.200,00 kn 4.426,25 kn




45% iznad 25.200,00 kn 0,00 kn

7. PRIREZ (13%) 821,11 kn


9. UKUPNO (r.br. 3-r.br.8) 18.649,08 kn

10. POSEBNI POREZ

2% između 3.000,00- 6.000,00 kn

4% iznad 6.000,00 kn 4%







POMOĆNI IZRAĈUNI:

ad.4.


Uzdražavani član uže obitelji 0,5

Porezni obveznik i svaki uzdržavani član uže obitelji i dijete, ako je propisana invalidnost 0,3

Prvo dijete 0,5



ad.6.

POREZNA OSNOVICA 21.646,44 kn

15% 3.600,00 * 15%= 540,00 kn 25% 9.000,00-3.600,00= 5.400,00 kn * 25%= 1.350,00 kn

35% 21.646,44- 9.000,00= 12.646,44 kn *35%= 4.426,25 kn

100. Izračunajte poreznu obvezu, ako je zadani bruto autorski honorar (primjer obračuna autorskog honorara).

Primjer 1. Autor (slikar) iz Osijeka ugovorio je bruto autorski honorar od 7.000,00 kn. Izraĉunajte ukupnu poreznu obvezu poreza na autorski honorar.

R.br. OPIS IZNOS

1. BRUTO 7.000,00 kn

2. PAUŠ. TROŠAK 30% 2.100,00 kn





4. POREZ 25% 1.225,00 kn

5. PRIREZ 13% 159,25 kn

6. UKUPNO POREZ I PRIREZ 1.384,25 kn

7. NETO Primitak 5.615,75 kn

8. POSEBNI POREZ (2%) 112,31 kn

9. Neto primitak za isplatu 5.503,44 kn

101. Izračunajte poreznu obvezu, ako je zadan bruto drugi dohodak (primjer obračuna drugog dohotka).

Primjer 1. Ĉlan nadzornog odbora iz Osijeka prima bruto dohodak od 5.000,00 kuna. Napravite obraĉun poreza na drugi dohodak i izraĉunajte ukupnu poreznu obvezu poreza na drugi dohodak.

R.br. OPIS IZNOS

1. BRUTO DOHODAK 5.000,00 kn

2. MO I. stup 15% 750,00 kn

MO II. stup 5% 250,00 kn


4. POREZ 25% 1.000,00 kn

5. PRIREZ 13% 130,00 kn

6. UKUPNO POREZ I PRIREZ 1.130,00 kn

7. NETO Primitak 2.870,00 kn

8. POSEBNI POREZ -

9. Neto primitak za isplatu 2.870,00 kn

10. ZDRAVSTVO 15% 750,00 kn

11. UKUPNO 5.750,00 kn

102. Objasnite opći porez na promet (definicija i karakteristike).

Porez na promet je porezni oblik kod kojeg je porezni oblik praktiĉki raspodijeljen na sve stanovnike neke drţave i kod kojeg su oporezivani gotovo svi akti prometa koji se obavljaju uz naplatu.

- Objekti oporezivanja primjenom poreza na promet su: proizvodi, usluge, prava i nekretnine. - Porez na promet je porezni oblik kojim se oporezuju svi ili veći dio objekata oporezivanja koji su

predmet prometa. - Ako se oporezuju samo neki predmeti prometa, onda se radi o posebnim, tj. pojedinaĉnim

potrošnim porezima ili akcizama.

Pojam i karakteristike općeg poreza na promet: - Najznaĉajniji oblik poreznog sustava u svim suvremenim zemljama - Te glavni reprezentant posrednih (neizravnih, indirektnih) poreza - Pozitivne karakteristike ovog poreza su:

Jeftinoća- troškovi njegova ubiranja su niski; Izdašnost- je razumljiva jer svatko tko ţeli ţivjeti mora trošiti, a budući da su

predmeti potrošnje oporezovani, mora platiti i porez koji je sadrţan u cijeni oporezivog proizvoda;




Konstantnost- vrlo je znaĉajna pri planiranju rashoda, jer dok većina prihoda drţave ovisi o promjenama u gospodarskom ţivotu zemlje, porez na promet se njima prilagoĊuje i osigurava stalan priljev prihoda; i

Ugodnost- najveći broj graĊana nema osjećaj da je platio ovaj porez jer je taj porez već ukalkuliran u prodajnu cijenu.

- Negativna karakteristika ovoga poreza je regresivnost. Regresivno djelovanje poreza na promet jedan je od njegovih krupnih nedostataka socijalnog karaktera. Intenzitet regresivnog djelovanja poreza na promet umnogome ovisi o visini dohotka poreznih destinara, o visini porezne stope i broju ĉlanova obitelji koje porezni destinatar uzdrţava. Što je dohodak poreznog destinatara niţi, što su porezno stope poreza na promet više, a broj uzdrţavanih ĉlanova obitelji destinatara veći, regresivni će uĉinak poreza na promet biti izrazitiji.

103. Navedite i objasnite oblike općeg poreza na promet.

Oblici općeg poreza na promet su: 1. Jednofazni porez na promet- je oblik u kojem se oporezuje samo jedna faza prometnog ciklusa.

a) Porez na promet u fazi proizvodnje- porezni je oblik za koji se kao porezni obveznik javlja proizvoĊaĉ, objekt oporezivanja je proizvod koji on proizvodi, a povod oporezivanja je prodaja (promet) tog proizvoda trgovcu na veliko ili trgovcu na malo (samo iznimno i krajnjem potrošaĉu).

b) Porez na promet u fazi trgovine na veliko- kada se oporezuje promet proizvoda koji obavlja trgovac na veliko prodajući proizvode trgovcu na malo ili izravno potrošaĉu, kao i onaj promet koji obavlja proizvoĊaĉ izravno trgovcu na malo ili krajnjem potrošaĉu.

c) Porez na promet u fazi trgovine na malo- u sluĉajevima kada se promet proizvoda oporezuje u posljednjoj prometnog fazi, onoj u kojoj se oporezivani proizvod prodaje krajnjem potrošaĉu.

2. Višefazni porez na promet- je porezni oblik kojim se oporezivanje obavlja u više prometnih faza. Vrlo je sliĉan svefaznom, pa zapravo samo o broju faza prometnog ciklusa koje će biti zahvaćene ovim poreznim oblikom, ovisi intenzitet njegova djelovanja.

3. Svefazni porez na promet- je onaj oblik poreza na promet kojim su obuhvaćene sve faze prometa kroz koje prolazi oporezivani proizvod. Ovisno o naĉinu na koji se utvrĊuje porezna osnovica, svefazni porez na promet javlja se kao:

a) Neto svefazni porez na promet (PDV)- jedan je od mogućih oblika općeg poreza na promet, no uobiĉajeno je da se rabi njegov alternativni naziv- porez na dodanu vrijednost. Za razliku od bruto svefaznog (i višefaznog) poreza na promet, kod kojeg poreznu osnovicu u fazi oporezivanja ulazi i porez plaćen u prethodnoj fazi, a porezno opterećenje ovisi ne samo o visini porezne stope nego i o broju oporezovanih faza, kod poreza na dodanu vrijednost oporezuje se samo vrijednost dodana u fazi oporezivanja (razlika izmeĊu kupovne i prodajne cijene), drugim rijeĉima, pri oporezivanju primjenom ovog poreza porezna osnovica jest dodana vrijednost.

b) Bruto svefazni porez na promet- govori se u sluĉaju kad se porez plaća u svakoj fazi prometnog ciklusa primjenom (u pravilu) iste porezne stope na osnovicu koju predstavlja bruto naknada ostvarena u pojedinoj fazi prometnog ciklusa. To praktiĉno znaĉi da je porezno opterećenje izravno ovisno o:

1. o broju prometnih faza kroz koje prolazi oporezivani proizvod od proizvoĊaĉa do konaĉnog potrošaĉa,

2. o visini primijenjene porezne stope,kao i




3. o veliĉini porezne osnovice.

104. Objasnite pojam dodana vrijednost. Dodana vrijednost se moţe definirati kao razlika izmeĊu vrijednosti prodaje proizvedenih dobara i usluga (outputa) te vrijednosti kupovina inputa (ne inputa rada) kojima su ta dobra i usluge proizvedeni. Drugim rijeĉima, dodana vrijednost je vrijednost koju proizvoĊaĉ dodaje imputima prije nego što ih proda kao nove proizvode i usluge.

105. Objasnite porez na dodanu vrijednost prema obuhvatu porezne osnovice. Prema obuhvatu porezne osnovice postoje:

1. Proizvodni oblik- je onaj oblik gdje se poduzetniku odobrava da od prodaje svojih uĉinaka ima pravo oduzeti vrijednost nabavljenih sirovina i materijala.

npr. Prodajna cijena (100 NJ)- troškovi sirovina i materijala (40 NJ)= 60 NJ 2. Dohodovni oblik- kod ovog se oblika osim odbitaka sirovina i materijala, od prodajne vrijednosti

odbijaju i troškovi amortizacije kupljene kapitalne imovine. npr. PC (100 NJ) – troškovi sirovina i materijala (40 NJ)- amortizacija (10NJ)= 50 NJ

3. Potrošni oblik- ovaj oblik omogućuje poduzetniku da iz osnovice oporezivanja oduzme cjelokupne iznose, a to su:

- troškovi sirovina i materijala, - troškovi amortizacije, - troškovi nabave kapitalnih dobara.

Ova metoda ima široku primjenu, tj. primjenjuje se i RH.

Svaki se oblik moţe zasnivati na dva naĉela: 1. Naĉelu podrijetla- prema tome naĉelu oporezuju se sva dobra proizvedena u nekoj zemlji bez

obzira gdje se troše. Prema tome oporezuje se izvoz, a ne uvoz. (ne primjenjuje se) 2. Naĉelu odredišta- sva dobra i usluge koje se oporezuju na mjestu trošenja bez obzira gdje su

proizvedena. Oporezuje se uvoz.

106. Karakteristike poreza na dodanu vrijednost u RH. Karakteristike hrvatskog PDV-a su:

1. Neto svefazni porez na promet- koji se obraĉunava u svakoj fazi proizvodno- prodajnog ciklusa, ali samo na iznos dodane vrijednosti koja je stvorena u toj fazi, a ne na cjelokupnu vrijednost proizvodnje.

2. Metoda odredišta- porez se plaća u mjestu isporuke dobara ili usluga. 3. Kreditna metoda- porezna se obaveza izraĉunava tako da e od obraĉunatog poreza na isporuke

dobara i usluga odbije obraĉunati porez pri kupnji proizvoda i usluga, 4. Potrošni tip- oduzimanje ukupnih rashoda za kapitalna dobra od vrijednosti prodaje, ĉime se

izbjegava dvostruko oporezivanje kapitala.

107. Elementima oporezivanja (obveznik, osnovica, stopa, pretporez, osloboĊenja) objasnite porez na dodanu vrijednost u RH.

Elementi oporezivanja PDV-a OBVEZNIK - Poduzetnik pravna ili fiziĉka osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s

namjerom ostvarivanja prihoda te koja je u prethodnoj godini ostvarila oporezive isporuke dobara i usluga u iznosu većem od 85.000,00 kn.




- Uvoznik - Izvoznik - Izdavatelj raĉuna - Domaći poduzetnik kojem uslugu obavlja poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu

iznimno, tijela drţavne vlasti i lokalne samouprave, politiĉke stranke, sindikati i komore, ako obavljaju gospodarsku i drugu djelatnost, a neoporezivanje te djelatnosti bi dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica.

OSNOVICA - To je naknada za isporuĉena dobra ili obavljene usluge. - Naknadom se smatra sve ono što primatelj dobara ili usluga treba dati ili platiti za

isporuĉena dobra i obavljene usluge, osim poreza na dodanu vrijednost. STOPA - opća stopa PDV-a u RH iznosi 23%,

- dok se za odreĊene proizvode i usluge primjenjuju niţe stope od a) 10% - plaća se u svim vrstama komercijalnih ugostiteljskih objekata i

usluge agencijske provizije ( u turizmu) b) 0%. – kruh, mlijeko, knjige, lijekovi, ĉasopisi, usluge prikazivanja filma te

medicinski proizvodi za nadomještanje tjelesnog oštećenja. PRETPOREZ 1. Iznos PDV-a iskazan na raĉunima za isporuke dobara ili usluge koje su drugi

poduzetnici obavili poreznom obvezniku. 2. Iznos PDV-a koji je obraĉunala i naplatila carinarnica pri uvozu. 3. Iznos poreza kojeg je platio domaći poduzetnik kojem je uslugu u tuzemstvu obavio

poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu. OSLOBOĐENJA 1. najam stambenih prostorija,

2. usluge i isporuke dobara banaka, štedionica i štedno-kreditnih organizacija te društava osiguranja i reosiguranja,

3. prireĊivanje posebnih igara na sreću u igraĉnicama i automat klubovima te klaĊenje, 4. usluge i isporuke dobara doktora medicine i stomatologije, medicinskih sestara i fizioterapeutskih

tehniĉara te biokemijskih laboratorija koje se pruţaju u privatnoj praksi, 5. usluge lijeĉenja u zdravstvenim ustanovama: domovima zdravlja, hitnoj medicinskoj pomoći,

poliklinikama, općim i specijalnim bolnicama i klinikama kao i usluge lijeĉenja koje pruţa zdravstvena ustanova za njegu u kući, te isporuke dobara koje obave navedene ustanove,

6. usluge i isporuke dobara što ih obavljaju ustanove socijalne skrbi, 7. usluge i isporuke dobara ustanova za djeĉju skrb i skrb za mladeţ, 8. usluge i isporuke dobara predškolskih, osnovnih, srednjih i visokoškolskih ustanova te ustanova

uĉeniĉkog i studentskog standarda, 9. usluge i isporuke dobara vjerskih zajednica i ustanova, 10. usluge i isporuke dobara javnih ustanova u kulturi i to: muzeja, galerija, arhiva, knjiţnica, kazališta,

orkestara i drugih glazbeno-scenskih te konzervatorskih, restauratorskih i ustanova za zaštitu spomenika kulture, te usluge i isporuke dobara samostalnih umjetnika i umjetniĉkih organizacija.

11. Porez po ovom Zakonu ne plaća se na promet zlatnih poluga koje obavlja Hrvatska narodna banka, domaćih i stranih sredstava plaćanja, novĉanih potraţivanja, vrijednosnica i udjela u poduzećima.

12. Postoje olakšice pri uvozu i izvozu dobara

- PDV je uveden zbog:

Potrebe reformiranja cjelokupnog hrvatskog poreznog sustava u novim gospodarskim i politiĉkim okolnostima,

Fiskalnih zahtjeva koji se nameću suvremenom poreznom sustavu te zbog potrebe usklaĊivanja hrvatskog poreznog sustava s poreznim sustavima EU.




108. Što je predmet oporezivanja kod PDV-a? Predmet oporezivanja PDV-a:

1. isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu (prodajna cijena), 2. na vlastitu potrošnju (odnosi se na izuzimanje i oduzimanje dobara i usluga od strane vlasnika ili

suvlasnika koje su namijenjene prometu-kalo, rasip, lom, manjak), 3. na isporuke dobara i obavljene usluge bez naknade i s osobni popustom, 4. na uvoz dobara u tuzemstvo, 5. na usluge što ih domaćem poduzetniku obavi inozemni poduzetnik u tuzemstvu.

109. Što je pretporez kod PDV-a?

1. Iznos PDV-a iskazan na raĉunima za isporuke dobara ili usluge koje su drugi poduzetnici obavili poreznom obvezniku.

2. Iznos PDV-a koji je obraĉunala i naplatila carinarnica pri uvozu. 3. Iznos poreza kojeg je platio domaći poduzetnik kojem je uslugu u tuzemstvu obavio

poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu.

Primjer 1: Kalkulacijom MPC (maloprodajna cijena) izraĉunajte obvezu za PDV (porez na dodanu vrijednost) za odreĊeno vremensko razdoblje, ako je fakturna cijena dobavljaĉa 30.000,00 kn i ako su ovisni troškovi nabave 5.000,00 kn i RUC (razlika u cijeni) 30%.

R.br. OPIS ELEMENT KALKULACIJE

POREZ U FAKTURI DOBAVLJAĈA (23%)

FINANCIJSKA OBAVEZA

1. Cijena dobavljaĉa 30.000,00 kn 6.900,00 kn 36.900,00 kn

2. Ovisni troškovi nabave 5.000,00 kn 1.150,00 kn 6.150,00 kn

3. NABAVNA CIJENA 35.000,00 kn 8.050,00 kn 43.050,00 kn

4. Razlike u cijeni – 30% 10.500,00 kn - -

5. PRODAJNA CIJENA 45.500,00 kn - -

6. PDV-23% 10.465,00 kn - -

7. Prodajna cijena s PDV-om 55.965,00 kn - -

Obveze za porez u prodajno cijeni 10.465,00 kn Potraţivanja za pretporez 8.050,00 kn ______________________________________________ Obveza za PDV 2.415,00 kn ILI PDV na razliku u cijenu 10.050,00 * 23%= 2.415,00 kn

110. Elementima oporezivanja (obveznik, osnovica, stopa, olakšice, osloboĊenja) objasnite porez na dobit u

RH.

Elementi oporezivanja poreza na dobit u RH OBVEZNIK 1. Trgovaĉko društvo i druga pravna i fiziĉka osoba rezident RH,

2. Poslovna jedinica nerezidenta,




3. Fiziĉke osobe koje imaju:

Primitke veće od 2.000.000,00 kn,

Dohodak veći od 400.000,00 kn

Dugotrajnu imovinu veću od 2.000.000,00 kn

Prosjeĉan broj zaposlenih veći od 15 djelatnika 4. Društva u steĉaju.

OSNOVICA - Predstavlja dobitak koji se izraĉunava kao razlika izmeĊu prihoda i rashoda, utvrĊena u financijskim izvještajima. Kao polazna veliĉina se uzima uĉinak poslovanja iskazan u raĉunu dobiti i gubitka te bilanci.

- Taj uĉinak se ispravlja, povećava i smanjuje za prihode i rashode koji se priznaju u oporezivanju.

Ukupni prihodi- ukupni rashodi= dobit ili gubitak Poreznu osnovicu ĉini:

- poreznu osnovicu poreznog obveznika rezidenta ĉini dobit ostvarena u tuzemstvu i inozemstvu.

- poreznu osnovicu nerezidenta ĉini dobit ostvarena u tuzemstvu. - u poreznu osnovicu ulazi i dobit od likvidacije, prodaje, promjene pravnog oblika i

podjele poreznog obveznika, a porezna osnovica utvrĊuje se prema trţišnoj vrijednosti imovine.

STOPA Porezna stopa poreza na dobit iznosi 20% (za rezidenta), dok za nerezidenta porezna stopa po odbitku iznosi 15% (porezna osnovica po odbitku je bruto iznos naknade što je tuzemni isplatitelj plaća nerezidentu- inozemnom primatelju).

OLAKŠICA/ OSLOBOĐENJA

- porezni obveznici na podruĉju PPDS I. skupina: ne plaćaju porez 10 godina, moraju zapošljavati više od 5 djelatnika na

neodreĊeno vrijeme (pri ĉemu više od 50% mora imati prebivalište na PPDS). II. skupina: osloboĊenje 75% III. skupina: osloboĊenje 25%

111. Porezni obveznik kod poreza na dobit.

1) Trgovaĉko društvo i druga pravna i fiziĉka osoba rezident RH, 2) Poslovna jedinica nerezidenta (nerezident je strani drţavljanin koji na tuĊem teritoriju registrira

djelatnost radi ostvarivanja profita), 3) Fiziĉke osobe koje imaju:

Primitke veće od 2.000.000,00 kn, Dohodak veći od 400.000,00 kn Dugotrajnu imovinu veću od 2.000.000,00 kn Prosjeĉan broj zaposlenih veći od 15 djelatnika

4) Društva u steĉaju.

112. Što uvećava, a što umanjuje dobit kod obračuna poreza na dobit? Povećanje porezne osnovice:

Za svotu amortizacije iznad propisanih stopa Za 70% troškova reprezentacije Za 30% troškova s vlastitim ili unajmljenim motornim vozilima za osobni prijevoz




Za rashode od vrijednosnih usklaĊenja dionica i udjela Za troškove koji se odnose na privatni ţivot dioniĉara i ĉlanova društva, te zaposlenika, ukljuĉujući

i pripadajući PDV Za skrivene isplate dobiti:manjkovi, kazne, zatezne kamate, troškovi prisilne naplate Darovanja iznad propisane stope (2%)

Amortizacija:

Dugotrajna imovina iznad 2.000,00 kn

Smanjen broj amortizacijskih grupa na 5 grupa: 1. GraĊevinski objekti: 20 godina- 5% 2. Osnovno stado: 5 godina- 20% 3. Nematerijalna imovina, oprema, mehanizacija: 4 godine- 25% 4. Raĉunala, oprema i programi, telefoni i oprema za raĉunalnu mreţu: 2 godine-

50% 5. Ostalo: 10 godina-10%

Smanjenje porezne osnovice:

Za prihode od dividendi i udjela u dobiti, Za prihode od vrijednosnih usklaĊenja dionica i udjela, ako su bili ukljuĉeni u poreznu osnovicu. Za prihode od naplaćenih otpisanih potraţivanja koja su u prethodnim poreznim razdobljima bila

ukljuĉena u poreznu osnovicu. Za svotu amortizacije koja nije bila porezno priznata u ranijim razdobljima i na koju je plaćen porez

na dobit. Za svotu plaća i doprinosa na plaću novih zaposlenika.

113. Olakšice, smanjenja i poticaji kod poreza na dobit.

porezni obveznici na podruĉju PPDS I. skupina: ne plaćaju porez 10 godina, moraju zapošljavati više od 5 djelatnika na

neodreĊeno vrijeme (pri ĉemu više od 50% mora imati prebivalište na PPDS). II. skupina: osloboĊenje 75% III. skupina: osloboĊenje 25%

114. Objasnite imovinske poreze. - porez na imovinu predstavlja oblik oporezivanja kod kojeg je predmet oporezivanja imovina, - ovaj porez se pojavio još u 3. st. pr. Krista u Egiptu, onda u Babilonu, Grĉkoj, Rimu - spada u grupu direktnih, subjektnih poreza; uzima u obzir osobna svojstva poreznog obveznika - porez koji se zasniva na naĉelu plaćanja poreza prema ekonomskoj snazi - imovina se za potrebe oporezivanja moţe definirati kao ukupnost ekonomskih dobara i prava izraţenih u novcu. - imovina se javlja u razliĉitim oblicima, pa zato postoje teškoće u odreĊivanju oporezivanja imovinskih predmeta. - postoje imovinski porezi: a) u uţem smislu- spada porez na imovinu Vrste poreza na imovinu:

a) Realni porezi na imovinu b) Nominalni porezi na imovinu




b) u širem smislu- spadaju porez na nasljedstva i darove, porez na promet imovine i porez na porast vrijednosti imovine.

115. Elementima oporezivanja (obveznik, osnovica, stopa, olakšice, osloboĊenja) objasnite porez na promet

nekretninama u RH. - Porez kojim se oporezuje promet nekretnina, odnosno svako stjecanje vlasništva nekretnina; - Stjecanjem nekretnine se smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeĊivanje, darovanje, unošenje i

izuzimanje nekretnina iz trgovaĉkog društva, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili steĉaja - Nekretninama se smatraju zemljišta (poljoprivredna, graĊevinska, šume) i graĊevine (stambene,

poslovne i druge).

Elementi oporezivanja poreza na promet nekretninama u RH OBVEZNIK - stjecatelj nekretnine OSNOVICA - trţišna vrijednost nekretnine u trenutku stjecanja STOPA 5% OLAKŠICA/ OSLOBOĐENJA

- RH i jedinice lokalne samouprave i uprave, tijela drţavne vlasti, javne ustanove, zaklade i fondacije, Crveni kriţ

- diplomatska i konzularna predstavništva - graĊani koji kupuju prvu nekretninu

116. Što su trošarine (definicija)?

Trošarine (posebni porez na promet, akcize)- to su porezi kojim se oporezuje promet samo jednog ili više istovrsnih proizvoda i pripadaju u skupinu jednofaznih poreza na promet (jednostavnost ubiranja, izdašnost). To je jedan od najstarijih poreznih oblika.

117. Koje vrste trošarina poznajete u RH (navedite ih)? Posebni porezi ili trošarine (akcize) su:

1) Posebni porezi na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove 2) Poseban porez na naftne derivate 3) Poseban porez na alkohol 4) Poseban porez na pivo 5) Poseban porez na bezalkoholna pića 6) Poseban porez na duhanske proizvode 7) Poseban porez na kavu 8) Poseban porez na luksuzne proizvode 9) Porez na premije osiguranja od automobilske odgovornosti i premije kasko osiguranja cestovnih

vozila.

118. Što je podruĉje posebne drţavne skrbi (PPDS)? Podruĉje posebne drţavne skrbi utvrĊena su zbog otklanjanja posljedica rata, brţeg povratka stanovništva koje je prebivalo na tim podruĉjima prije Domovinskog rata, poticanja demografskog i gospodarskog napretka, te postizanja što ravnomjernijeg razvitka svih podruĉja RH.

VI. JAVNI RASHODI




119. Što su javni rashodi? Javni rashodi su izdaci koje drţava ĉini u javnom interesu radi zadovoljavanja društvenih potreba. Veliĉina javnih rashoda ovisi o opsegu javnih funkcija koje obavlja drţava. Prisutan je trend porasta drţavnih funkcija, a samim tim i javnih rashoda u svijetu.

120. Koji su prividni, a koji stvarni uzroci porasta javnih rashoda (pojasnite)? Razlozi povećanja javnih rashoda:

a) PRIVIDNI porast javnih rashoda 1. Smanjenje kupovne snage novca- utjecaj inflacije- vrijednost novca nije stalna. 2. Povećanje broja stanovnika- povećava rashode jer se povećava broj poreznih

obveznika. 3. Promjene u tehnici izrade proraĉuna- ranije je korištena neto metoda proraĉuna, a

danas bruto metoda javnih rashoda koja samo prividno pokazuje. b) STVARNI porast javnih rashoda – veţu se za funkcioniranje drţave

1. Ekonomski razlozi porasta javnih rashoda- povećani izdaci zbog mjera drţave radi financiranja gospodarskog razvoja radi podmirenja povećane javne potrošnje.

2. Politiĉki uzroci porasta javnih rashoda- unutarnji (oĉuvanje reţima); vanjski (naoruţavanje).

3. Financijski uzroci porasta javnih rashoda- povećani izdaci zbog sustava financiranja, podmirenja drţavnog duga.

121. Navedite i objasnite vrste javnih rashoda.

1) podjela a) REDOVNI- su oni rashodi koji se mogu unaprijed predvidjeti, ĉija je visina iznosa stabilna i

kontinuirana te se oni redovno pojavljuju u proraĉunima. b) IZVANREDNI -to su oni rashodi koji se ne mogu unaprijed predvidjeti, ne odgovaraju klasiĉnim

funkcijama drţave. 2) podjela

a) PRODUKTIVNI (rentabilni)- to su oni rashodi koji uzrokuju povećanje gospodarskih ili proizvodnih kapaciteta, dolazi do stvaranja novog prihoda.

b) NEPRODUKTIVNI- su oni rashodi koji ne dovode do povećanja gospodarskih ili proizvodnih kapaciteta, njima se ne stvaraju novi prihodi.

3) podjela a) INVESTICIJSKI- su oni rashodi koji dovode do direktnog ili indirektnog povećanja BDP-a. b) TRANSFERNI- su oni rashodi koji ne stvaraju novu imovinu niti utjeĉu na povećanje BDP-a

(kupovna snaga se prenosi sa jednog subjekta na drugi). 4) podjela

a) OSOBNI- su oni izdaci drţave koje ĉini prilikom isplate plaća, nagrada, mirovina, invalidnina, i sl.

b) MATERIJALNI- su oni izdaci koje drţava ĉini prilikom nabave nekih pokretnina ili nekretnina, radi mogućnosti ispunjavanja zadataka koje svaki sektor ima (ministarstvo, jedinica lokalne uprave).

5) Podjela a) ODGODIVI – su oni rashodi koje drţava moţe odgoditi na neko vrijeme. b) NEODGODIVI- to su oni rashodi koje drţava mora na osnovi zakona (ustava) izvršiti u onom

trenu kad je planirano (izvršenje).




6) Podjela a) NOVĈANI- rashodi se podmiruju u novcu. b) NENOVĈANI (naturalni)

7) Podjela a) Rashodi DEŢAVNIH jedinica – poduzima ih drţava, vojni rashodi b) Rashodi REGIONALNIH jedinica- poduzimaju ih uţe teritorijalne jedinice c) Rashodi LOKALNI jedinica- poduzimaju ih uţe teritorijalne jedinice

122. Navedite i objasnite načela javnih rashoda.

Osnovna naĉela trošenja javnih rashoda: 1) Naĉelo javnog interesa- sadrţano je u zahtjevu da se javni rashodi moraju iskoristiti za

zadovoljavanje općih i društvenih potreba (javni interes ima prioritet ispred interesa pojedinca). 2) Naĉelo štednje- sredstva namijenjena za javne rashode se moraju upotrijebiti tako da se koriste ona

koja uz najmanja ulaganja daju najbolji rezultat. 3) Naĉelo prioriteta i proporcionalnosti- javne potrebe treba svrstati prema kriterijima i prioritetima

njihova zadovoljavanja. Kada jedna potreba uvjetuje drugu onda se primjenjuje proporcionalnost u izdvajanju sredstava.

4) Naĉelo izvora sredstava- javne rashode bi trebalo podmirivati iskljuĉivo iz dohotka, a samo rijetko i (iznimno) iz imovine.

5) Naĉelo podudarnosti prihoda i rashoda- bitno je da javni rashodi budu raspodijeljeni tako da prema iznosima i vremenu ĉinjena odgovaraju prihodima.

VII. PRORAĈUN

123. Što je proračun i koja su mu obilježja?

Proraĉun je glavni instrument fiskalne politike, drţavnih ili lokalnih jedinica, ĉijim se prihodima osigurava financiranje planiranih rashoda u tijeku jedne ili više godina.

- Iako je formalno utvrĊeno da je proraĉun dokument u kojem su navedeni prihodi i rashodi, te izvori financiranja manjkova (ili naĉin korištenja viškova), njegov utjecaj treba sagledati sa šireg aspekta. - Eng. Budget, ili francuski bougette (koţna torbica ili vreća) - Proraĉun je akt drţave i jedinica lokalne uprave (grad, ţupanije, općine) kojim se procjenjuju prihodi i primitci te utvrĊuju rashodi i izdaci za jednu fiskalnu godinu (01.01.- 31.12.).

Obilježja proraĉuna: 1) sredstva iz proraĉuna koriste se za financiranje poslova, funkcija i programa drţavnih tijela i tijela

lokalne uprave u visini koja je neophodna za njihovo obnavljanje; 2) temelje se na naĉelu:

a. zakonitosti, b. uĉinkovitosti, c. ekonomiĉnosti, i d. transparentnosti.

3) prihodi i primici, kao i rashodi i izdaci, iskazuju se prema bruto naĉelu;




4) proraĉun mora biti uravnoteţen, mora sadrţavati projekciju (plan) za dvogodišnje razdoblje; 5) donosi ga predstavniĉko tijelo (najviše tijelo u Republici Hrvatskoj- Sabor)

124. Objasnite funkcije i ciljeve proračuna.

Tri su glavne funkcije proraĉuna: 1) prikazuje najvaţnije ciljeve drţave u fiskalnoj godini, 2) sluţi kao instrument kojim drţava utjeĉe na ekonomsko stanje zemlje, te 3) sluţi kao sustav kontrole prikupljanja i trošenja proraĉunskih sredstava.

Ciljevi proraĉuna:

1) Alokacija ili dodjela javnih dobara graĊana 2) Preraspodjela bogatstva (dohodak) 3) Stabilizacijski cilj

125. Navedite i objasnite postupak izrade i donošenja proračuna.

1. IZRADA: a) Proraĉunska inicijativa b) Sastavljanje nacrta proraĉuna c) Prijedlog proraĉuna d) Donošenje i objavljivanje

Osnove za izradu drţavnog proraĉuna temelje se na potreba gospodarskog razvoja, makroekonomskoj stabilnosti te na politici i propisima koje donosi Sabor, Vlada i ministar financija u skladu sa svojim nadleţnostima. Ministar financija odreĊuje sadrţaj i naĉin izrade prijedloga zahtjeva proraĉunskih korisnika, te postupak odobravanja sredstava. Ministar financija mora izraditi nacrt proraĉuna i uputiti ga Vladi do 10.listopada za sljedeću fiskalnu godinu, a predsjednik Vlade donosi konaĉnu odluku.

2. DONOŠENJE: Vlada je obavezna podnijeti Saboru prijedlog proraĉuna na donošenje najkasnije do 15. studenog.

126. Što je rebalans proračuna? Rebalans proraĉuna obuhvaća izmjenu proraĉunskih iznosa (povećanja ili smanjenja) u odnosu na plan proraĉuna donesen poĉetkom godine. Razlozi za rebalans proraĉuna su: 1. Smanjenje razine pritjecanja prihoda s obzirom na planirane, 2. Povećani rashodi izvanproraĉunskih fondova, 3. Neostvarenje prihoda od privatizacije, 4. Potreba zaduţivanja drţave u inozemstvu.

127. Objasnite sastavnice proračuna.

Proraĉun kao dokument se sastoji od: 1. Općeg dijela- ĉine raĉun prihoda, raĉun rashoda te raĉun financiranja. 2. Posebnog dijela- sastoji se od plana rashoda i izdataka proraĉunskih korisnika rasporeĊenih u tekuće i

razvojne programe za tekuću proraĉunsku godinu. 3. Plana razvojnih programa- definira sam projekt kroz korisnost.

128. Što je državna riznica?




Drţavna riznica upravna je organizacija u sastavu Ministarstva financija u kojoj se obavljaju poslovi što se odnose: a) na pripremu i konsolidaciju proraĉuna, b) izvršavanje drţavnog proraĉuna, c) drţavno raĉunovodstvo, te d) na upravljanje javnim dugom, e) financijskom i nefinancijskom imovinom drţave.

129. Objasnite konsolidaciju proraĉuna.

- Konsolidacija je iskazivanje financijskih podataka više meĊusobno povezanih proraĉuna ili proraĉunskih korisnika kao da se radi o jedinstvenom subjektu.

- Konsolidirani proraĉun drţave; - Konsolidirani proraĉun jedinica lokalne podruĉne (regionalne) samouprave; - Konsolidirani proraĉun Republike Hrvatske.

130. Tehnike izrade proračuna.

Dvije su glavne tehnike izrade proraĉuna: 1. po stavkama, 2. po programima.

131. Višegodišnji proračun.

Višegodišnje planiranje proraĉuna obiĉno obuhvaća od 3 do 5 godina. Pod višegodišnjim proraĉunom se koriste izrazi „planiranje i predviĊanje zadataka“. PredviĊanje podrazumijeva procjenjivanje budućih proraĉunskih sredstava i zahtjeva za trošenje, dok planiranje znaĉi formuliranje ciljeva i politika.

132. Navedite i objasnite proračunska načela. Proraĉunska naĉela:

1) Naĉelo jasnoće- treba dati pregledni prikaz svih proraĉunskih prihoda i rashoda radi lakšega i jasnijeg uvida u financijsku aktivnost drţave, u rad tijela drţave, tako da se vodi raĉuna o zakonitosti i opravdanosti trošenja javnih prihoda.

2) Naĉelo potpunosti- temelji se na zahtjevu da u proraĉunu budu prikazani svi prihodi i rashodi. 3) Naĉelo jedinstva- temelji se na ţelji da se svi prihodi i svi rashodi koji ulaze u proraĉun prikaţu u

jednom dokumentu. 4) Naĉelo toĉnosti- bitni je da se prihodi i rashodi predvide realno odnosno da razlika izmeĊu

planiranog i ostvarenog bude minimalna. 5) Naĉelo specijalizacije- temelji se na zahtjevu da prihodi u proraĉunu budu evidentirani prema

izvorima i modelima prikupljanja, a rashodi prema namjenama za koje se troše. 6) Naĉelo prethodnog odobrenja proraĉuna- predstavniĉko tijelo mora odobriti prihode i rashode prije

nego što izvršna vlast poĉne sa prikupljanjem i potrošnjom istih. 7) Naĉelo perioditeta- treba se donositi unaprijed za odreĊeno razdoblje. 8) Naĉelo ravnoteţe- ukupna masa prihoda mora biti identiĉna ili jednaka ukupnoj masi rashoda. 9) Naĉelo javnosti- temelji se na zahtjevu za informiranjem javnosti po svim proraĉunskim

aktivnostima od pripreme do izvršenja.

VIII. JAVNI DUG




133. Što je javni zajam, a što javni dug?

1. JAVNI ZAJAM- je jednostrano obvezni ugovor prema kojem zajmodavac (vjerovnik) ima samo pravo, a zajmoprimac (duţnik) ima samo obavezu. Zaduţenje drţave koje je nastalo u obliku zajma s javnim upisom. Uvjete zajma odreĊuje drţava te spada u destinirane prihode drţave.

2. JAVNI DUG- ima dvoznaĉno obiljeţje. Javni dug je financijski instrument koji u sebi ukljuĉuje elemente

i javnih prihoda i javnih rashoda. U trenutku zakljuĉenja zajma javni zajam predstavlja prihod drţave, a u trenutku dospijeća javni dug predstavlja rashod drţave. Osnovna karakteristika je njegova povratnost te je širi pojam od pojma javnog zajma.

134. Navedite vrste javnih zajmova.

1. INTERNI i EKSTERNI (sa stajališta raspodjele zajmova) 2. DOBROVOLJNI, OBVEZNI i PATRIOTSKI 3. KRATKOROĈNI (otplata kraća od 5 godina), SREDNJEROĈNI (otplata od 5-

15 godina) i DUGOROĈNI (otplata na duţi rok) 4. AMORTIZCIJSKI i RENTNI 5. PRODUKTIVNI i NEPRODUKTIVNI (sa stajališta trošenja sredstava)

135. Što je konverzija javnog zajma?

Konverzija javnog zajma je postupak drţave (duţnika) kojim se mijenja neki od bitnih elemenata zajma u korist drţave (duţnika) koja je i inicijator konverzije. Predstavlja ukupnost promjena onih sastavnih dijelova ugovora kojim se postiţe poboljšanje poloţaja drţave:

pretvaranje nepovoljnijeg zajma u novi zajam s povoljnijim uvjetima, svaka radnja usmjerena na olakšavanje tereta drţavnog duga.

136. Što je emisija javnog zajma?

Emisija javnog zajma oznaĉava metode i postupak kojim se zajmotraţitelj (zajmoprimac) sluţi radi privlaĉenja na upis zajma što većih slobodnih sredstava koji se nalaze u rukama fiziĉkih i pravnih osoba. Upis zajma moţe biti:

1. Dobrovoljan (direktna i indirektna emisija) 2. Obavezan.

137. Navedite i objasnite načela javnog zajma.

Naĉela javnog zajma su: 1. Funkcija premošćenja za kratkoroĉnim pozajmicama iz razloga što se ne podudaraju javni prihodi

s planiranim javnim rashodima. 2. Funkcija kapitala- javne investicije zahtijevaju odgovarajući kapital. 3. Funkcija ekspanzije- sredstva koja su pribavljena javnim zajmom dovode do povećanja društvenog

proizvoda.

138. Navedite ciljeve upravljanja javnim dugom. Ciljevi upravljanja javnim dugom:

1. Zadovoljavanje financijskih potreba drţave, ukljuĉujući podmirivanje dospjelih obaveza; 2. Postizanje najniţeg srednjoroĉnog i dugoroĉnog troška financiranja uz prihvatljivu razinu rizika;




3. Promicati razvoj domaćeg trţišta kapitala.

139. Što sve spada u javni dug RH? Javni dug RH sadrţava:

1. dug središnje drţave te nekadašnjih izvanproraĉunskih fondova, 2. dug Hrvatskih autocesta i Hrvatskih cesta 3. dug drţavnih fondova i agencija (DAB, HFP) 4. dug temeljem izdanih drţavnih jamstava korisnicima izvan sektora opće drţave 5. dug 53 tijela lokalne uprave i samouprave 6. izravan dug HBOR-a

IX. ZAŠTITA ĈOVJEKOVA OKOLIŠA

140. Što je zaštita čovjekovog okoliša?

Zaštita ĉovjekova okoliša je posebna vrsta javnog dobra (ĉisto javno dobro). Ne postoji kvalitetan mehanizam (trţišni/cjenovni) pomoći kojim bi se ograniĉila uporaba ĉovjekova okoliša. Negativne posljedice:

1. razvoj kemijske industrije, 2. uporaba atomske energije, 3. sve veća uporaba energenata od fosilnih goriva, 4. povećan broj transportnih sredstava.

Zbog njih se dogaĊa sljedeće: 1. smanjuje se poljoprivredna površina, 2. efekt staklenika, 3. nestanak vrste flore i faune, 4. zagaĊivanje zemlje, vode, zraka, 5. sve manje pitke vode.

141. Navedite ciljeve politike zaštite čovjekova okoliša.

Ciljevi politike zaštite ĉovjekovog okoliša: 1. OSNOVNI cilj- oĉuvanje deficitarnih prirodnih dobara (voda, zrak, šume) 2. PODCILJEVI:

a) Emisijski ciljevi- ovim putem se odreĊuje koliko smije biti kvantitativnih ili gustoćom ispuštenih štetnih stvari koje proizlaze iz jednog izvora.

b) Imisijski ciljevi- odreĊuje stupanj imisije, tj. zasićenost štetnim tvarima po jedinici zraka (m3) koji je dopušten, a da ne nastanu štetne posljedice.

142. Objasnite načela zaštite čovjekova okoliša.

Naĉela zaštite ĉovjekova okoliša: 1. Naĉelo oneĉišćivaĉa- izraţen je u zahtjevu da se troškovi povezani sa spreĉavanjem zagaĊenja

poveţu uz onoga koji je zagaĊenost prouzroĉio (instrumenti u primjeni su: administrativne mjere, davanja i licence).

2. Naĉelo općeg opterećenja- koristi se u onom trenutku kada nije moguće otkriti pravnog uzroĉnika oneĉišćenja, pa troškove preuzima drţava (instrumenti u primjeni su: financijske pomoći u obliku garancije, pozajmica, subvencija ili porezne sposobnosti).




143. Objasnite instrumente politike zaštite čovjekova okoliša.

Instrumenti politike zaštite ĉovjekova okoliša su: 1. Instrumenti koji djeluju izvan tržišta- kroz razliĉite administrativne mjere, dozvole, ograniĉenja,

zabrane. Nameću se zakonskim propisima. Usmjereni na utvrĊivanje dopuštene koliĉine zagaĊenja.

2. Instrumenti koji djeluju u okviru tržišta- a. ekološka davanja-

1. u širem smislu- financiranje zaštite okoliša putem ekoloških poreza, ekoloških pristojbi, ekoloških doprinosa.

2. u uţem smislu- kroz poticaje na smanjenje emisija (tu spadaju: emisijska davanja ili porezi, davanja na proizvode).

b. emisijska davanja- plaćaju se na osnovi ispuštanja štetnih tvari prema jedinici ili kvaliteti ispuštenog zagaĊivaĉa.

c. konzumentska davanja- plaćaju se troškovi koji nastaju zbog zajedniĉkih ili javnih mjera poduzetih radi ispuštanja zagaĊivaĉa.

d. proizvoĊaĉka davanja- davanja od prodaje proizvoda radi zagaĊenja koje je nastalo u proizvodnji.

e. subvencije- oblik financiranja, tu spadaju: 1. donacije, 2. porezne beneficije, 3. rabati, 4. „mekani zajmovi“- kamatne stope puno manje od trţišne kamatne stope.

f. sustav povratnih depozita- funkcionira tako se nametne obaveza plaćanja dodatne naknade za prodaju proizvoda koji su potencijalni zagaĊivaĉi, a kada su zadovoljeni odreĊeni uvjeti te će se naknade vratiti (princip ambalaţe).

g. ekološke licence i certifikati- vodi se raĉuna o nivou oneĉišćenosti prema odreĊenim imisijskim standardima.

144. Što su ekološki porezi (klasifikacija)?

Ekološki porezi ili zeleni porezi su: 1. Pigou porezi ili zeleni porezi- to su porezi kod kojih se visina poreznog opterećenja mjeri u

izravnom odnosu prema jedinici emitiranog ili ispuštenog zagaĊenja (ovim porezima se mogu smanjiti emisije štetnih tvari).

2. Para- Pigou porezi- indirektni porezi (carine, opći porez na promet, trošarine). Što veće oneĉišćenje od zagaĊivaĉa, moţe biti oporezivano većom poreznom stopom i obrnuto.

3. Dvostrano korisni porezi- porezi koji su korišteni sa svrhom prikupljanja prihoda, ali kao i poticaji da se smanji štetna emisija okoliša (primjerice: duhan).

Documents

Skripta Za ISPIT Javne