EUROPSKI REALIZAM

lat. realis stvaran (stvarno, istinito)

traje od 1830. do 1870.

Vodeu ulogu imaju francuska, ruska i engleska knjievnost

Tei detaljnom opisivanju stvarnosti te je zato u jakoj opreci prema knjievnosti romantizma

DRUTVENO SOCIJALNE PRILIKE doba je razvoja industrije, stjecanja kapitala, jaaju socijalne razlike meu drutvenim slojevima

U knjievnosti je osobit interes za kritiziranjem postojeeg stanja te je za razdoblje realizma karakteristian KRITIKI REALIZAM

Duh razdoblja vidljiv je u POZITIVIZMU. To je materijalistika filozofija koja se temelji na prouavanju stvarnosti. Osniva je Auguste Comte koji istie da je bitno samo poznavanje injenica te da izvjesnost ovjekove spoznaje valja stvarati po uzoru na eksperimentalne znanosti, a da trebamo odustati od filozofskih problema. Pozitivizam utjee na knjievnost realizma i naturalizma koji takoer polaze od promatranja i prouavanja drutva

Realizam polazi od Aristotelova shvaanja umjetnosti kao oponaanja prirode

Prvi teoretiar je CHAMPFLEURY koji je svoje poimanje realizma iznio u nizu lanaka tiskanih u zbirci Realizam smatra da predmet prikazivanja romana mora biti dananji ovjek u modernoj civilizaciji

Realistika metoda ukljuuje: PREDMET PRIKAZIVANJA JE STVARNOST, TJ. DRUTVO, ANALITIKU METODU, NAELO ISTINITOSTI, NAELO TIPINOSTI, OBJEKTIVNOST, KNJIEVNOST ELI DATI ISTINITU I VJERODOSTOJNU SLIKU DRUTVA

Teme su iz svakodnevnog ivota

Likovi su prikazani kao tipovi. Tipovi su nositelji zajednikih osobina jedne skupine ljudi

Najea je socijalno-psiholoka karakterizacija. Likovi nikad nisu iskljuivo pozitivni ili negativni, nego su prikazani u svim svojim psiholokim nijansama, s manama i vrlinama

Motivacija likova proizlaz iz njihova karaktera te sklopa socijalnih okolnosti

Realistiki su likovi razvijeni, to znai da tijekom radnje doivljavaju psiholoke i karakterne promjene. Oni su iz svih drutvenih slojeva te su uvjetovani sredinom iz koje potjeu

Opisi interijera nemaju ukrasnu ulogu. Oni otkrivaju socijalnu pozadinu koja odreuje postupke, ponaanje, psihologiju likova

Pripovjeda je objektivan, iskazan glasom u treem licu i nenazoan u radnji

Zbog svoje objektivnosti, on se distancira od likova te ne komentira zbivanja i nastoji biti neutralan

Javlja se tzv. jezik sredine on je u funkciji karakterizacije lika i odraava njegovo podrijetlo i obrazovanje

Fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja. Fabuliranje je podreeno oblikovanju karaktera koji je najvaniji element realistikog romana

Roman je najvanija knji. vrsta, a afirmirali su ga realisti. Najvie im odgovara ova knjievna vrsta jer ele detaljno analizirati drutvo i istinito ga prikazati. Tako je nastala teorija da je roman zrcalo stvarnosti (Stendhal, Crveno i crno)

Nastaje tradicionalni pojam romana koji podrazumijeva: vrstu fabulu, kronoloku i preglednu radnju, psiholoko-socijalnu motivaciju, likove koji itatelja potiu na identifikaciju, stil i jezik pristupaan iroj publici

FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI

uz Tolstoja, najvei je predstavnik visokog ruskog realizma

najznaajniji prethodnik moderne proze 20.st. na koju je utjecao i pripovjednim postupcima i novom tematikom

utemeljio je moderni europski roman

u djelima progovara o mnogim socijalnim, moralnim i religijskim pitanjima

stvorio novi tip romana psiholoki

romanom daje vjernu sliku bijede velegrada i psiholoku razradu unutarnjih sukoba u glavnom liku

njegovi su likovi pobunjenici koji ele promijeniti svijet

iako je stvaralatvo zapoeo pod utjecajem Gogolja, poslije povratka iz Sibira zaokupljen je moralnim aspektima ljudske egzistencije te izlaz trai u vjeri

djela: Bijedni ljudi, Ponieni i uvrijeeni, Idiot, Braa Karamazovi, Zapisi iz mrtvog doma

ZLOIN I KAZNA

psiholoki roman nove pripovjedne tehnike unutarnji monolog (za oslikavanje dubina ljudske due i ovjekove podsvijesti)

moderni roman monoloko-asocijativni (U romanu postoji fabula, ali dominiraju unutarnji monolozi) roman ideja- zbog ideje koju obrauje u romanu zloin, kazna, grijeh, pravda, pravo kriminalistiki roman iako imamo i zloin, zloinca, istragu, rjeenje i priznanje, osnovna je razlika od krimi romana u tome to zloinca znamo ve u poetku drutveni roman daje sliku ljudskog drutva sredine 19. st. roman objavljen u Ruskom vjesniku

fabula je zanimljiva, ali nije sama sebi svrhom. Njena je svrha prikazivanje psihologije lika u kritinim situacijama

kompoziciju ini 6 dijelova i epilog

likovi su socijalno i psiholoki okarakterizirani, ali je u prvom planu psiholoka karakterizacija

mjesto i vrijeme radnje: Sankt Peterburg, 60-e godine 19.st.

RODION ROMANOVI RASKOLJNIKOV glavni lik, bivi student prava koje se potpuno osamio poto je, iscrpljen siromatvom i neprestanom oskudicom, odustao od studiranja. Razoaran je drutvom u kojemu sposobni, ali siromani ljudi, poput njega, ne mogu uspjeti. Sklon je filozofskom promiljanju o svijetu. Osmislio je teoriju, po kojoj se ljudi dijele na obine i neobine. Obini su ljudi obini puk koji potuje zakone i ti ljudi ive po pravilima koja im drugi nameu. Izuzetni pojedinci,neobini ljudi, poput Napoleona, mogu raditi to ele, ukoliko je to za dobrobit ovjeanstva. Oni su pokretaka snaga drutva. Odluivi svoju teoriju primijeniti i u praksi, Raskoljnikov je poeo planirati ubojstvo bogate stare lihvarice Aljone Ivanovne, koju je smatrao posve nevanom i nemoralnom osobom, a ijim bi novcima mogao pomoi mnogima, pa i sebi.

Prije ubojstva pokuava sam sebi dokazati da je neobian ovjek i da je sposoban poiniti ubojstvo. Primanje majina pisma potresa ga i ubrzava njegovu odluku da ubije Aljonu. U pismu mu majka pie o sestri Dunji koja se udaje za bogatog skorojevia Luina da bi se spasila sramne slube kod razvratnika Svidrigajlova. Pie da su u looj financijskoj situaciji jer je Dunja izgubila posao te se ispriava to mu ne mogu financijski pomoi jer su i one na rubu bankrota

Proturjenosti Raskoljnikovljeve osobnosti moemo povezati s etimologijom njegova prezimena, u ijemu je korijenu glagol raskoliti

Raskoljnikov smatra da savreni zloin postoji, tj. materijalno se zloin moe prikriti, ali glavni razlog razotkrivanja zloinca lei u njemu samom. Javljaju se fiziki dokazi o poinjenom zloinu, groznica, halucinacije, vruica. Upravo se to dogaa i njemu. Misao na poinjeni zloin, posebice neplanirano ubojstvo Aljonine sestre Lizavete, neprestano ga mui i proganja. Psihiki rastrojen, eli prikriti tragove zloina, ali istovremeno udnim postupcima svraa pozornost na sebe i potie sumnju istraitelja Petrovia, to odraava njegovu podsvjesnu potrebu za priznanjem.

Svoju stranu tajnu povjerava prostitutki Sonji, ali ona ne shvaa njegovo filozofsko objanjenje zloina. Ona se prostituirala kako bi spasila obitelj od gladi, meutim, i dalje je skromna, pobona i puna ljubavi prema blinjima. Ona je primjer ruske due jer radi sve za dobrobit drugih i utjee na boljitak unutar samih likova

Zahvaljujui njezinoj vjeri u njega, Raskoljnikov nakon dugih unutarnjih borbi i previranja, doivljava unutarnju promjenu. Ta je promjena dola nakon to je u ivot primio ljubav prema drugoj osobi (Sonji) te nakon to je primio u sebe vjeru u Boga.

Raskoljinikov je oksimoronski lik u jednom je liku i zloinac i dareljivac, i zao i dobar ovjek, i prijestupnik i mislilac.

SONJA MARMELADOVA lik je prostitutke koja je izvrila zloin nad vlastitim tijelom kako bi pomogla obitelji, usprkos svom drutvenom poloaju, ona je najmoralniji lik u romanu. Istinski je dobra, portvovna i humana. Smatra da svatko ima pravo na ivot i da nitko nema pravo ubiti. Istinski je religiozna; utjee pozitivno na Raskoljnikova.

Za razliku od francuskog realizma, koji kritizira stvarnost, ruski realizam vjeruje u didaktinu ulogu knjievnosti (da pouava). Miljenja da se ovjek moe promijeniti na bolje ukoliko to sam eli i uz veliku pomo religije (pria o Lazarovu uskrsnuu).

ZAVRETAK unutarnja Raskoljnikovljeva promjena nagovijetena je na kraju djela, a vidljiva je u njegovu prihvaanju vjere i ljubavi. Vjera i ljubav temeljne su vrijednosti koje e u njegov i Sonjin ivot unijeti smisao

Grinja savjesti koja se javlja u njemu dokazuje tezu ruskoga realizma da je jedini nadovjek Bog, a ne Raskoljnikov ili Napoleon. Raskoljnikov je dokaz da ubiti nekoga znai duhovno ubiti samoga sebe (kranska misao). Isto tako, ne postoji zloin koji za sobom ne donosi kaznu. Razlozi ubojstva:

a) socijalni siromani student sa samoga dna drutva ne eli se okoristiti zloinoom, nego pomoi drugima koji su u istoj situaciji

b) psiholoki obini i neobini ljudi, Raskoljnikov neobian ovjek (oni kre zakon i imaju pravo na neposluh jer e vanost i vrijednost njihova ina utjecati na boljitak budunosti)

c) moralni Raskoljnikov smatra da ima pravo na zloin i da se to ne kosi s njegovom religioznou. Posljedica je toga zloina njegova psihika rastrojenost, a osim fizike kazne u Sibiru, vea mu je kazna njegova savjest. REALISTIKI ELEMENTI tema elja za drutvenom afirmacijom, kriminalistika pria, fabula je preteito kronoloka, pripovijeda se o 9 dana u ivotu glavnoga lika, pripovjeda je u 3. licu, izraena kritika drutva, utjecaj znanstvenosti, detaljno opisivanje interijera i eksterijera, govor sredine. Likovi su tipovi siromani student eljan uspjeha (Raskoljnikov), inovnici srednjeg sloja (Porfirij Petrovi), osiromaeni inovnici (Marmeladov), ljudi s dna drutvene ljestvice (Sonja prostitutka), sitni trgovci, preprodavai (Lizaveta), tip plemenite ene koja utjelovljuje rusku duu (Sonja, Dunja Raskoljnikovljeva sestra koja je spremna udati se za ovjeka kojeg ne voli kako bi pomogla financijskom boljitku svoje obitelji)

MODERNISTIKI ELEMENTI tema otuenja i potrage za identitetom, u radnju ubaene digresije, asocijacije i retrospekcije, pripovjeda pripovijeda uglavnom iz perspektive glavnoga lika pa postaje nepouzdan, iako ostaje u 3. licu, filozofinost romana (esejistiki elementi) unutarnji monolog, novi stilski postupci simbolizam, navoenje snova, fantastike, groteska. Likovi zastupaju razliite svjetonazore i filozofske teorije (vanost dijaloga)

PSIHOLOKI REALIZAM raunajui da puko vanjsko realistino opisivanje ne moe posve prodrijeti u osjeaje i misli likova, on je vie opisivao unutranjim monolozima. U tom opisivanju misli lei zaetak romana struje svijesti.

AUTOBIOGRAFSKI ELEMENTI U ROMANU Dostojevski osuen na smrt, ali pomilovan i prognan u Sibir na 9 godina. Sudjelovao u pobuni Petraevskog (borio se za drutvenu jednakost, protiv starog feudalnog poretka)

POLIFONIJA glavno strukturno naelo romana svaki lik ima funkciju svijesti lika (Razumihin razum, Sonja utjee na njegov moral, Porfirij Petrovi navodi ga na potrebu za priznavanjem zloina...)

Roman istie da iskupljenje postoji i za najveeg grjenika, a osnovni preduvjet za to jest priznanje vlastitoga grijeha drugima i samome sebi.

NAELO TIPINOSTI

a) siromani student eljan drutvene afirmacije

b) inovnici srednjeg sloja (Zamjotov, Porfirij Petrovi)c) osiromaeni inovnici (Marmeladov)

d) ljudi s dna drutvene ljestvice (radnici, alkoholiari, prostitutke)

e) sitni trgovci i preprodavai (Lizaveta)

f) lihvari (Aljona Ivanovna)

g) plemenita ena, tzv. ruska dua (Dunja, Sonja)

likovi-ideje likovi koji zastupaju razliite svjetonazore i filozofske teorije (vanost dijaloga!) te je vidljiva filozofsko-etika karakterizacija likova

GUSTAVE FLAUBERT

francuski realist

visoki ili isti (psiholoki) realizam

rodio se u Normandiji. U knjievnosti ve kao 14-godinjak, kada pie svoje prve radove

u Parizu upisuje studij prava, ali ga naputa zbog bolesti koja mu je obiljeila cijeli ivot; nesretan u privatnom ivotu i ivano rastrojen (zbog pretjerano razvijenih osjetila), povlai se na svoje imanje u Normandiji i bavi se knjievnim radom

u mladosti pisao romantiarskim stilom, a kasnije realistinim

najpoznatiji je po svojim romanima: realistiki (Gospoa Bovary, Sentimentalni odgoj, Bouvard i Pecuchet) povijesni (Salambo)

vjerovao da u umjetnosti nema lijepih ili runih tema i poznat je kao pisac koji je izjavio da za svaku stvar postoji samo jedan jedini mogui nain izraza

smatra se najveim francuskim majstorom stila jer smatra da je u knjievnosti stil vaniji od teme

smatra se nenadmanim majstorom francuske realistike proze

tvorac je PSIHOLOKOG REALIZMA (istie se psiholoka karakterizacija, tj. unutarnja proivljavanja lika), a najavio je i naturalistiku poetiku

GOSPOA BOVARY

psiholoki roman, roman lika, drutveni roman, obiteljski... koji je nastajao oko 5 godina od 1. listopada do 15. prosinca 1856. roman je izlazio u nastavcima u La Revue de Paris roman, tj. njegov autor dospijeva na sud s optubom da je poinio prijestup protiv javnog i vjerskog morala i dobrih obiaja. Svi su osloboeni krivnje te je 1857. roman objavljen u cijelosti. Iste je godine voen postupak protiv Baudelaireove zbirke Cvjetovi zla

Flaubertova reenica: Emma Bovary, to sam ja! postala je poznata i ukazuje na autorovo poistovjeivanje s junakinjom koja je podvojena izmeu banalne stvarnosti i velikih oekivanja i sanjarija

BOVARIZAM lik Emme Bovary pretvorio se u simbol nemone enje osrednjih duhova prema visinama, neostvarivih ambicija, zavisti, svagdanje dosade. Pojam je nastao tek kada je knjievna publika upoznala djelo. Mato ga je definirao kao svojstvo drati se drugim nego to ovjek jest. Simbol je enje za neostvarivim (ovjek se osjea zarobljen prilikama u kojima ivi, stvarnou s kojom se suoava i eli to prevladati). Pojam se odnosi na ljude poput Emme koji smatraju da zasluuju bolju sudbinu od one koju imaju

Struktura: trodijelna. Struktura triptiha u kojemu je svaki dio jedna faza u Emminu ivotu:

1. ivot s Charlesom

2. Rodolphe roenje i smrt njezine iluzije o mogunosti ostvarenja vlastite sree

3. Leone ponovni pokuaj i neuspjeh, Emmina konana propast

Kao to i sam naslov kae, to je roman u kojemu je glavni lik Emma. Zato je zanimljivo to se glavna junakinja ne pojavljuje odmah na poetku romana (prvih je nekoliko poglavlja posveeno kolovanju i odrastanju Charlesa Bovaryja), a isto tako, roman ne zavrava njezinom smru, nego smru njezina mua.

Defabularizacija je vidljiva u redanju epizoda koje sugeriraju protjecanje ivota, ali fabula je kronoloka bez izraenih kompozicijskih faza (po uzoru na jednolino protjecanje vremena) Pripovjeda je sveznajui i potpuno neutralan, nikad se ne vidi u tekstu i ne komunicira s itateljem i ne komentira dogaaje

Stilski postupci- slobodni neupravni govor; tom intonacijom otkriva mogunost simultanog prikazivanja neije svijesti i svijeta koji se kroz nju izraava. Ovaj stilski postupak omoguava nijansiranje i individualiziranje gledita pojedinih likova

Tema je ivot Emme Bovary, tragina sudbina ene u malograanskoj sredni polovicom 19.st.

Emmina nesrea proizlazi iz nesrazmjera izmeu njezina stvarnog ivota i elje za neim boljim. Njezina vizija savrenog ivota prozlazi iz sentimentalnih, ljubavnih romana koje ita prije braka, odrastajui u samostanu.

Emmin odnos s keri Berthom nema nikakve bliskosti, kao to se nikada nije pojavila dublja veza izmeu nje i supruga Charlesa

FLAUBERTOV PSIHOLOKI REALIZAM promatranje drutva, predmet je prikazivanja malograansko drutvo francuske provincije, detalji opisane zbilje esto dobivaju metaforina znaenja, sceninost opisa, slikarski opisi, tehnika filmske montae u masovnim scenama, naelo istinitosti poticaj za pisanje bio je novinski lanak iz crne kronike o traginoj smrti u lijenikoj obitelji Delamare Naelo tipinosti tip malograanina (Homais), nezadovoljne provincijalke (Emma), lihvara

Ako je roman izazvao tolike rasprave, bilo je to zato to je Flaubert unio u prikazivanje stvarnosti novi realizam, drugaiji od Balzacovog i Stendhalovog koji je jo proet romantizmom

Emma, kao i Don Quijote, neduna je rtva jednog prevladanog pogleda na svijet s kojim pisac obraunava ba zato to mu je i sam sklon

Razoarana ivotom i igrom ivota prema njoj, poinjava samoubojstvo ispijajui otrov, arsen

KASNI MODERNIZAM - EGZISTENCIJALIZAM

od 40-ih do 70-ih godina 20. st.

avangardne tendencije i dalje postoje, ali ne dominiraju. Javljaju se i pokuaji obnove realistike proze

obnavlja se dijalog s tradicijom, knjievnici se vraaju temama: odnos pojedinca i drutva, pojedinac u suvremenoj civilizaciji, smisao postojanja knjievnosti, smisao ljudske povijesti

u prozi se javlja egzistencijalistiki roman

u drami se javljaju epski teatar i teatar apsurda (antidrama)

glavni predstavnici egzistencijalizma: Sartre, Camus i njemaki filozof Heidegger

egzistencijalizam je knjievni i filozofski pravac u 20. st. Polazina je misao da se ljudstko postojanje razlikuje od postojanja ostalih ivih bia. To je filozofija prema kojoj ljudska egzistencija nije unaprijed odreena nekom zadanom ljudskom biti (esencijom), ve je uvijek stvar osobnog izbora i osobne odgovornosti. Dakle, nije unaprijed odreeno to smo, ve smo ono to od sebe sami uinimo. Osniva je egzistencijalizma kao filozofsko-knjievnog pokreta Sartre, a njegov roman Munina najbolji je gezistencijalistiki roman

Osnovni su egzistencijalistiki pojmovi:

EGZISTENCIJA ljudsko postojanje, nain postojanja sprecifian za ovjeka

ESENCIJA bit, ljudska priroda

SLOBODA samoodreenje

ALBERT CAMUS

Francuski knjienik roen u Aliru

Dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1957.

Njegov se knjievni rad dijeli na:

a) fazu apsurda (filozofski esej Mit o Sizifu i roman Stranac)

b) faza pobune (esej Pobunjeni ovjek, romani Kuga, Pad)

Za razliku od Sartrea, Camus se nije elio javno politiki eksponirati, smatrajui da moe djelovati na drutveni ivot kao knjievnik

Njegov je doivljaj svijeta nihilistiki svoje postojanje doivljava besmislenim i u njemu se javlja osjeaj apsurda: IZVJESNOST SMRTI=BESKORISNOST IVOTA=APSURD (besmislenost ivota i svijeta)

Temeljni je ljudski stav otpor protiv apsurda jer ovjek mora svome ivotu dati smisao

Apsurd je za Camusa potpuna odsutnost nade (koja nema nita s oajem), stalno prikravanje (koje ne valja mijeati s odricanjem) i svjesno nezadovoljstvo (koje se ne moe izjednaiti s mladenakim uzbuenjem)

STRANAC

Tema: prikaz ivota kao besmislenog i apsurdnog (ovjekova otuenost ovjek kao stranac u svijetu)

Roman lika

Kompozicija: roman je podijeljen na 2 dijela: 1.)Mersault kao slobodan ovjek (zavrava ubojstvom Arapina)2.) Mersault u zatvoru i suenje

- MERSAULT je predstavnik otuenoga ovjeka: doivljavajui ivot kao besmisleno postojanje kojim vlada sluaj, on je otuen od drutva. Ravnoduan je prema svim njegovim institucijama. To je ovjek koji ne pokuava objasniti dogaaje iz svoga ivota, koji nita u ivotu ne pokuava promijeniti jer ga okruuje la, on je svjestan apsurda vlastitog postojanja i zato je stranac u svijetu u kojemu ivi.- on je stranac jer ne prihvaa igru, tj. ivot kakav mu nudi drutvo pa je stoga stranac za drutvo, nije plakao na majinu sprovodu pa se ponaao kao stranac, ide u kino gledati zabavni film, a poslije toga s njom u krevet iako je tek nedavno pokopao majku. Njegove posljednje misli pred pogubljenje bile su: Da bi se sve konano zavrilo i da se ne bih osjeao toliko usamljen, ostalo mi je poeljeti da na dan moga pogubljenja bude mnogo gledatelja i da me oni doekaju s povicima mrnje

- u Mitu o Sizifu Camus je rekao da Sizifa treba promatrati kao sretnog ovjeka zato to istodobno i prezire sudbinu koju su mu namijenili bogovi i prihvaa je kao vlastitu sudbinu. U tom je smislu i Mersault sretan: prezire ono to mu se dogodilo, ali prihvaa to kao vlastitu sudbinu, ne opire se smrti, veseli joj se jer je ona jedina izvjesna.

- karakterizacija lika (tehnika redukcije) Camus unosi promjene u karakterizaciju lika: psiholoka razrada lika izostaje. Da bi prikazao Mersaultov ivot, Camus se koristi TEHNIKOM REDUKCIJE svodi njegov psihiki ivot na elementarno, tj. na osjetilne dojmove. Tako se lik kree samo u jednoj vremenskoj dimenziji u sadanjosti

- iz Camusova predgovora romanu Stranac predodba o Mersaultu bila bi tonija kad bi se itatelj zapitao u kakvoj to igri Mersault ne eli sudjelovati. Odgovor je jednostavan: on ne eli lagati. Lagati ne znai rei samo neto to nije. To znai, rei vie nego to jest i vie nego to se osjea.

- Mersault govori ono to jest, odbija prikrivati svoje osjeaje, a drutvo se zbog toga osjea ugroeno. Trae, npr. od njega da kae kako ali zbog poinjenog zloina. Meutim, on im odgovara da osjea vie nezadovoljstvo nego pravo aljenje i ta ga nijansa stoji glave.

- glavni lik za Camusa nije izgubljeni bijednik, nego ovjek jadan i gol, zaljubljen u sunce koje ne ostavlja sjene.

- daleko od toga da je on bez trunke osjeajnosti. On osjea strast, duboku strast zato to je ilava, strast za apsolutnim i za istinom. Rije je o istini koja je jo negativna, istini da se bude i osjea, ali istini bez koje ovjek nikad nee moi nadvladati sebe i svijet.

- ideja romana ovjek je stranac u svijetu u kojem ivi, on eli objasniti taj svijet, ali svijet se odupire ljudskim objanjenjima i racionaliziranjem. Iz tog nastojanja da se objasni svijet i opiranja svijeta ovakvom objanjenju, raa se apsurd. Zato ne postoji nada i izvjesna je jedino smrt (besmisleno je opirati joj se jer je ona jedina izvjesnost u ivotu)STIL:- fabula je jednostavna; svedena je na iznoenje dogaaja vezanih uz Mersaulta- pripovjeda je u 1. licu (ali objektivno iznosi dogaaje)

- roman graen tehnikom SOLILOKVIJA monolog koji podrazumijeva odsutnost drugih lica

- nema psiholoke karakterizacije lika

- tehnika redukcije Mersaultov ivot svodi se na iznoenje osjetilnih dojmova. On te dojmove ne komentira. Jedino ih registrira, zato pratimo samo njegovu sadanjost

- nema filozofskih digresija u kojima bi Camus pokuao objasniti svoju filozofiju apsurda

- stilski je pisan u jasnim, preciznim i kratkim reenicama

- roman je slian Kafkinim romanima, ali ne po stilu pisanja, ve po doivljaju svijeta

- MERSAULT-SIZIF svakodnevno radi poslove koji nisu smisleniji od Sizifova (koji je osuen gurati kamen na vrh, svaki dan ponavlja svoj posao iako je svjestan da nikad nee prebaciti kamen preko vrha; njegova je snaga u tome to je svjestan besmislenosti svoga napora. On je OVJEK NAVIKE), svakodnevno radi iste radnje, ravnoduan je, nema ivotni cilj, nema nade, nema emocionalnu stranu, nema uporite u obitelji, ne istie svoj nacionalni identitet, nakon to je osuen zbog ubojstva, ne pokuava dokazati svoju nedunost. Miri se sa svijetom i ivotom. On prihvaa apsurd sretan je jer shvaa da njegovo postojanje u svijetu nema viega smisla izvan njega samoga.

- MERSAULTOV RAZGOVOR S ISPOVJEDNIKOM vidljiva 2 svjetonazora:

a) ispovjednikov ovjek u ivotu grijei, pred Bogom se treba osloboditi grijeha, u ivotu treba prihvatiti vjeru koja donosi nadu u vjeni ivot i donosi utjehu

b) Mersaultov ne vjeruje u Boga i ne zanima ga pitanje postojanja Boga, osjea strah pred nepoznatim, ivi u uvjerenju da e u potpunosti umrijeti, sretan je usprkos injenici da e biti okrutno ubijen (smrtna kazna), nema nade, prihvaa svijet onakvim kakav jest, shvaa da je jedini smisao unutar njega samoga

- MERSAULT DRUTVO on je stranac u svijetu u kojemu ivi. Iako ga razumije, svjestan je apsurda u svijetu i prihvaa ga. Drutvo krase lani moral i dvolinost Mersault zapravo biva osuen jer nije plakao na majinu pokopu. Konana smrtna kazna morala je doi jer kad bi drutvo razumjelo Mersaulta, to bi znailo da bi se ono moralo promijeniti, kao i ljudska svijest, a to je jednostavno nemogue. On je neuobiajena pojava u rutiniranome svijetu, te samim ti strano tijelo koje treba biti odbaeno i osueno na samou i smrt. Iz tog razloga, lake je osuditi Mersaulta nego mijenjati ljudsku svijest- on umire za istinu (usporedba s Kristom) ne donosi spas ovjeanstvu, uvia bit ivota i miri se s tim, po tom je uzvien i gotovo svet

- Mersault je shvatio apsurd ivota koji ga okruuje. On je probuen jer ne trai smisao izvan sebe. Zato mu ne treba vjera, on je sretan usprkos injenici da e drugi dan biti pogubljen. To znai da postoji srea u apsurdu ako ovjek prihvati da njegovo postojanje u svijetu nema vieg cilja izvan njega samoga

- okvir romana ini SMRT (poetak saznanje o majinoj smrti, kraj njegova smrt) to dovodi do spoznaje da je ona pratitelj ivota

- neke epizode iz 1. dijela (bezazlene situacije) argumenti su protiv naruenih normi na suenju. Npr. puenje kraj majina odra i ispijanje bijele kave, odlazak u kino s Marijom

- presuda na suenju donesena je prije poetka procesa, a samo zato jer se glavni lik nije ponaao u skladu s navikama drutva.

- MOTIV SUNCA I PREJAKE SVJETLOSTI sunce se provlai kao crvena nit u vidu gradacije kroz djelo gdje god je piscu potrebno objasniti i umjetniki uobliiti postupke svoga junaka, a koje nee razumjeti ni sud ni publika ( na pokopu majke, kada ubija Arapina). Istie da je za poinjeno ubojstvo krivo sunce (na majinom pokopu zamarao ga je sjaj svjetlosti po zidovima, svjetlost s elika noa pogodila je Mersaulta u elo, u obrani pred sudom govori da je sve to bilo zbog sunca)- Mersaultov je odnos prema drugim ljudima ravnoduan, poslovan, povran, fiziki; bez dubljeg odnosa s ijednim ovjekom

RENESANSA 16. st., a punu afirmaciju doivljava na podruju Italije. U Hrvatskoj se razvija najvie na podruju Dalmacije. U sreditu je interes za ljude i ivot.

Renaissance preporod, ponovno roenje

Uglavnom je usmjerena na petrarskistiku liriku i protutursku tematiku (rasuta baina)

Renesansni knjievnici bili su klasino obrazovani

U naim renesansnim sreditima postojale su gramatike kole u kojima se uio latinski jezik i pouavala djela klasinih pisaca. Mnogi su se pisci kolovali u drugim zemljama, najee u Italiji

Renesansna sredita: Split (Maruli), Dubrovnik (iko Meneti, Dore Dri, Mavro Vetranovi, Marin Dri), Hvar (Hanibal Luci, Mika Pelegrinovi, Petar Hektorovi), Zadar (Petar Zorani, Brne Karnaruti)

Od knjievnih vrsta, razvijaju se lirske pjesme,karnevalske pjesme maskerate, satirike i religiozne pjesme, epovi (posebice biblijsko-religiozni i povijesni), roman, pastirske igre, komedije (tzv. uene ili eruditne), drame, crkvena prikazanja

Razvija se knjievnost NA NARODNOM JEZIKU

MARIN DRI

Iz puanske, dubrovake obitelji. Dobio nadimak Vidra zbog sposobnosti prilagoavanja raznim ivotnim situacijama. Najstariji dokumenti o njemu govore da je bio klerik u crkvi. U zrelijim godinama odlazi na studij u Sienu. U ovom je gradu otkrio umjetnost. Po povratku u Dubrovnik, dobiva mjesto pisara. Dobio je posao sluge plemiima. U tom vremenu nastaju njegove komedije. Razoaravi se u Dubrovnik, vraa se u Italiju, ovoga puta u Veneciju, a potom odlazi u Firenzu. Tamo pie urotnika pisma toskanskom vladaru Cosimu di Mediciju, u kojima kritizira dubrovaku vlast. Moli ga za pomo pri smjetanju puana u Senat. Na svoja pisma ne dobiva odgovor te naputa Firenzu, a Dubrovnik ga zbog tog pokuaja nazove urotnikom. Umire u Veneciji.

Realistiki slika dubrovako drutvo 16.st. i ukazuje na njegove mane, bavei se vjeitim antitezama mladost-starost, selo-grad, stvorio je veliku galeriju tipova ljudi, od starih krtaca i zaljubljenih, rastronih mladia preko razumnih, sposobnih sluga do rimskih kurtizana

Djela: komedije (Dundo Maroje, Arkulin, Skup), pastirske igre (Tirena, Venera i Adon, Griula), pokladna igra (Novela od Stanca), tragedija (Hekuba)DUNDO MAROJE

U Dubrovniku Drieva vremena slubeni je jezik bio talijanski. Njime se sluila vlastela. Bogaenje viih slojeva sve je vie stvaralo razliku meu klasama. Dubrovnik se uglavnom bavio trgovinom. Prekomjerno troenje na razne provode dovodi do slabljenja ekonomske moi grada. Vlast iz tog razloga zabranjuje luksuz, to kasnije Dri u komediji ismijava.

akavtina 16.st.

Univerzalno znaenje djela renesansa donosi i novi nain razmiljanja: pojedinac treba biti umjetnik prilagoavanja, mora imati sposobnost okretanja srea u svoju korist, ostale kvalitete (obrazovanje, snaga, talent) nisu presudne za ivotni uspjeh, hedonizam (naslada) i uitak ideal su ljudskog djelovanja, novac je najvia vrijednost, sredstvo koje omoguuje ivotne uitke

Dri je spoznao temeljni problem vrline i sree, njihovu povezanost, sukob meu njima, u kojemu i obian ovjek podlijee neuhvatljivoj stihiji fortune, ili je svladava vrlinom kojoj se mo temelji na razboru. Tu temu, klju za razumijevanje djela i drugih komedija, Dri je povjerio pravom protagonistu komedije, Pometu

Junaci djela nositelji su dubrovake stvarnosti i umjetniki su ivi likovi

Nedovrena komedija u 5 inova. Pria je to o vrlini i prevrtljivosti fortune te umijeu svladavanja te fortune uz pomo vrline u vlastitu korist, te odnosu otaca i sinova. Komedija je nastavak izgubljene komedije Pomet, u kojoj su se pojavljivali isti likovi.

PROLOG DUGOG NOSA Negromant (arobnjak) Dugi Nos obraa se publici, dubrovakoj vlasteli, koristei antiteze mladi-stari, ljudi-ene i sl., ime ukazuje na antitezu kao glavnu okosnicu djela. Govori im o putovanjima po Indijama, gdje je susreo ljude nazbilj (potene ljude, pritom mislei na dubrovaki puk) i ljude nahvao (ljude s majmunskim obrazom, vlastela). Navodi da e se radnja komedije odvijati u Rimu. Kroz lice Dugog Nosa progovara sam Dri. Tako je direktno uputio svoju kritiku vlasteli, bez da za to snosi posljedice.

DRUGI PROLOG govori ga Pomet-druina (glumci). Navode da se radnja odvija u 6 dana, a upravo toliko trebalo je druini da ju sklope. Dundo Maroje nastavak je izgubljene komedije Pomet. Pometovci na poetku iznose sadraj Pometa, a zatim i Dunda Maroja, napominjui da e komedija zavriti u veselje. Iz tog se zakljuuje da sama fabula nije bitna, ve poruka koju djelo prenosi.

Radnja se odvija na gradskom trgu u Rimu. Grad je predstavljen kao mjesto raskoi i uivanja

Komedija pripada eruditnoj komediji (imitatorskoj). Ovakva komedija potjee iz antike komedije, gdje se najee imitiralo Plauta. Ona predstavlja dogaaje iz svakodnevnog ivota, imala je zapletenu radnju, a u njoj je sudjelovao puk koji se prikazivao u nedolinim situacijama. Cilj joj je bio da zabavljajui pouava. Imala je uvijek prolog u kojemu se iznosila osnovna fabula i 5 inova. Ono po emu se Dundo Maroje razlikuje od klasine eruditne komedije jest injenica da na kraju krti starac Dundo Maroje dobiva zadovoljtinu, tj. novanu nagradu. Na taj se nain Dri umilio vlasteli koja ne bi prihvatila da ovjek slian njima na kraju bude nasamaren.

Komedija se temelji na antitezama staro (vlastela, zaostala) mlado (snalaljivi, puani koji bi trebali ui u Senat) po istom principu izgrauju se i ostale antiteze

ene su u komediji uglavnom ili slukinje ili kurtizane, ali ovdje nije rije o pogrdnom prikazivanju ena, ve o realnoj slici Dubrovnika u 16. st.

POMET TRPEZA predstavlja mudrost Dubrovnika. U djelu on iznosi Drieve stavove. On je sluga Uga Tudeka koji, nasamarivi sve likove, pokuava izvui vlastitu korist. Uz njega se vee rije FORTUNA. On smatra da pravi vladar mora imati sposobnost svladavanja sree i ivotnih prepreka. Treba se prilagoditi vremenu i bit virtuoz (umjetnik). Biti vladar ne znai imati novaca stav o upravljanju Dubronikom. On se slui iskrivljenim talijanskim jezikom kako bi ispao uen, a na taj se nain ismijava dubrovaka vlastela koja je zabranjivala uporabu hrvatskoga jezika u Senatu. Njegovo umijee upravljanja ljudima proizlazi iz Machiavellijeve knjige Vladar. Pomet je ovjek nazbilj koji moralno poraava ljude nahvao i zbog toga je pravi primjer renesansnog ovjeka. Nadimak mu proizlazi iz njegove opsjednutosti jelom i piem, to se kosi s tadanjim zakonima u Dubrovniku i u ovom djelu izaziva porugu. Vani su njegovi monolozi jer iznose mudrost koju Dri poruuje svojim sugraanima. On je jedini lik koji nije podvrgnut poruzi. Usauje u ljude uvjerenje da je svatko kova svoje sree. On je renesansni ovjek ije se djelovanje temelji na dvaka kljunim pojmovima renesanse FORTUNI I VIRTU (vrlini). Pojedinac treba biti obdaren vrlinom da okrene sreu u svoju korist. On je obdaren snalaljivou i moe ostvariti svoju bit i prirodni sklad i u tom je smislu ovjek nazbilj. U radnju je utkana idejna poruka koja se raspoznaje kao komina varijacija suvremene filozofske misli, posebice iz Machiavellijeve interpretacije pojmova sree i vrline kao pretpostavke da vladar, tj. jak pojedinac, superioran nad svijetom i pobjednik nad fortunom, postigne cilj promjenom politikog stanja. Tim je poukama nadahnuta Pometova akcija. On postie svoj cilj, trijumfirajui, kao ovjek nazbilj, nad ljudima nahvao. Nije teko spoznati analogiju izmeu Pometove akcije i Drieva stvarnog djelovanje. Dvosmislenou govora u komediji je raskrinkao dubrovake senatore kao ljude nahvao suprotstaljene ljudima nazbilj

LAURA ona je antipetrarskistiki prototip Petrarkine Laure. Jedina vrijednost za nju jesu nakit i dukati, koji pokreu i ostale likove u komediji. Pravo joj je ime Mandalijena Krkarka, tj. Korulanka. Postala je kurtizana nakon to ju je ostavio mladi s kojim je pobjegla od kue.

PERA Laurina suprotnost. Krijui se pod mukom odjeom, ide u potragu za Marom. Bez njega je spremna ostati neudana i otii u samostan. Svaka njezina rije u sebi krije duh rodnog Dubrovnika.

MARO tipian je lik rastronog sina koji naputa oca

DUNDO MAROJE star je i krt ovjek. ivot je podredio dukatima. Kree u potragu za sinom, a u biti samo eli povratiti svoje novce. Tipian je predstavnik ljudi nahvao.

POPIVA u nekim je situacijama slian Pometu. On uzima ivot s njegove povrine, ne preza ni pred im, smatrajui da e se uvijek nai neko rjeenje.

BOKILO - sluga Dunda Maroja, ide u red primitivnih sluga iz dubrovakog zalea koji su iz rodnog sela donijeli sve navike. Na trenutke je zadrt i mrzovoljan. Njegovi postupci izazivaju smijeh. Uvijek je gladan SLUGE Bokilo, Popiva, Pomet, Petrunjela ljudi su nazbilj koji u odreenim situacijama uzimaju stvar u svoje ruke i odluuju o sudbini svojih gospodara (Pomet uspije pridobiti Lauru za Uga, Popiva spaava Mara pred ocem, Petrunjela spasi egzistenciju svoje gazdarice sredivi joj brak s Ugom).

VLADARI Dundo Maroje, Maro, Ugo, Laura

Dri je svoje likove oblikovao i jezinom karakterizacijom uz koju je povezano podrijetlo lica, pripadnost odreenom staleu te nain miljenja. Pomet, ve reeno, slui se iskrivljenim talijanskim jezikom (makaronskim), pokuavajui se prikazati uenijim, ali koristi se i narodnim poslovicama kako bi se umilio Petrunjeli. Dubrovani se izraavaju dubrovakim gradskim govorom, a rimski trgovci (Sadi, draguljar) i gostioniari govore talijanskim jezikom. Posebno se istie lik Petrunjele, iji je govor mjeavina hrvatskoga i talijanskoga jezika,a stihovi kojima se esto koristi u govoru prikazuju je kao vedru dubrovaku puanku.

Temeljni su motiv u komediji DUKATI

U jeziku mnotvo talijanizama, germanizama, latinskih fraza, arhaizama, poslovica, igara rijeima

Iako izrasta na antikim uzorima (Plaut i Terencije), svu svoju snagu djelo crpi iz stvarnosti

Osnovna opreka na kojoj se djelo temelji jest inteligencija-glupost

Djelo je jedno od remek-djela renesansne knjievnosti; smatra se jednim od najboljih tekstova na hrvatskom jeziku i jednom od najuspjenijih komedija europske renesanse

ROMANTIZAM I PREDROMANTIZAM

Punu afirmaciju doivljava izmeu 1800. i 1830.

Poetika: princip originalnosti, slobode izraavanja, estetska uloga knjievnosti, mijeanje knjievnih rodova i vrsta

Knjievne vrste: lirska pjesma i poema, poetska drama i roman u stihu, epistolarni roman, roman dnevnik, memorari, povijesna drama i povijesni roman, umjetnika bajka

Teme: osobne preokupacije, buntovnitvo, odmetnitvo i sukob sa zakonom, priroda posebice egzotini pejzai, daleki i nepoznati krajevi, povijest i folklor, nacionalno-povijesne teme, mistino i okultno

Osobito razvijen u Njemakoj, Francuskoj , Engleskoj i Rusiji ROMANTIZAM U NJEMAKOJ prethode mu dva pokreta (predromantizam)1. STURM UND DRANG (Oluja i nagon) pokret mladih genija. Naziv dobio prema istoimenoj drami F. M. Klingera. Mladi autori bune se protiv racionalistikog prosvjetiteljstva u ime slobode osjeaja i mate; cijeli je pokret u znaku teorije originalnog genija koji je stvaratelj i usamljeni pojedinac suprotstavljen masi koja ga okruuje. Stvaralaki je uzor Shakespeare. Javlja se i zanimanje za narodno stvaralatvo, s ciljem prepoznavanja neposrednosti i ivosti u narodnom stvaralatvu. Najznaajnija su ostvarenja: Goethe, Patnje mladog Werthera i Schiller, Razbojnici

2. WEIMARSKA KLASIKA pisci nastoje osloboditi suvremenu umjetnost svih lokalnih obiljeja i stvoriti univerzalni umjetniki izraz. Goethe i Schiller smatrali su da takav model prua antika klasika. Uzor je antika (grka) knjievnost oivljavaju se antike teme i preuzimaju knjievne vrste: ep, tragedija, elegija, epigram. Najznaajniji su predstavnici Goethe i Schiller

Za razvoj romantizma u Njemakoj, znaajne su:

1. Jenska skupina sveuilite u Jeni, izmeu 1790. i 1800., umjetnost postaje tajanstveno sredstvo raskidanja svih odnosa sa svakidanjim ivotom i napredovanje k beskrajnom ivotu, mata omoguuje prevladavanje svakodnevnog i uspostavljanje odnosa s vjenim. Dijele zajedniko miljenje da je knjievnost slobodna igra duha i mate. Kozmopolitski su usmjerei i pod utjecajem filozofije toga doba. esto su u svojim teorijskim miljenjima o umjetnosti suprotstavljeni weimarskim klasicima Goetheu i Schilleru. Predstavnici su: Schlegel, Tieck, Novalis

2. Faza zrelog njemakog romantizma obiljeava ga nacionalna usmjerenost, interes za narodnu predaju, mitologiju i povijest. Predstavnici Heine, braa Grimm PREDROMANTIZAMROMANTIZAM

1800.-1830.

Francuska, Njemaka, Engleska

Subjektivnost, buntovnost, protiv feudalnog drutvenog ureenja

Zanimanje za nacionalnu povijest i usmenu knjievnost

Misticizam

Istie se naelo originalnosti

Drama omiljena vrsta

Javlja se u opreci na klasicizam i prosvjetiteljstvo

Istiu vrijednost Homera, Shakespearea i narodne poezije

Ve u dr.pol.18.st. (doba prosvjetiteljstva)

Francuska, Njemaka, Engleska, Rusija

Javlja se opa melankolija kao posljedica razoaranja u suvremene drutvene vrijednosti; u knjievnosti se oituje bijegom u samou i vlastitu viziju svijeta to su izvori pesimistinog romantiarskog svjetonazora, tzv. SVJETSKE BOLI

Stvara vlastitu poetiku u opreci prema klasicizmu i razvija vlastiti senzibilitet koji se temelji na osjeajnosti i subjektivnosti Pesimizam (nastao iz nesklada osobnih i drutvenih interesa)

Romantiarska osjeajnost najvie dolazi do izraaja u sklonosti k lirici, njegovanju teme osobnih preokupacija i oblikovanju romantiarskog junaka Forma i jezik slobodniji

Sinestezija izraajno sredstvo u kojemu se spajaju razliiti osjeti

SVJETSKA BOL izraz za osjeaj tuge i malodunosti zbog nesklada ideala i stvarnosti. Ona raa kult patnje pesimistian osjeaj kako zlu u svijetu nema lijeka; spoznaja o ispraznosti ljudskog postojanja i nepostojanja prave iskrenosti i osjeajnosti UMJETNOST I UMJETNIK romantiari su svjesni posebnosti umjetnosti. Umjetnik je nadarena osoba, genij i vizionar. U sreditu se romantiarskog pogleda na svijet nalazi KULT GENIJALNOSTI ideja o praznom ovjeku kao o umjetnikom geniju to usamljen i neshvaen stoji nasuprot beznaajnoj masi

ROMANTIARSKI JUNAK antijunak. Varijante su tzv. bajronovski junak (suvini ovjek koji sve prezire i osjea se izopenim. Iako ga mogu krasiti mnoge pozitivne osobine, on nije plemenit i ovjean. Cinik je i skeptik, najee materijalist i ateist te pun karakternih proturjeja. eli uivati u ivotu, a na to ga tjera upravo dosada i osjeaj besmisla. On je prokleta osoba, demonski junak i sve to radi, vodi ga u vlastitu propast) i suvini ovjek(tip junaka koji je pun proturjeja. Iako se osjea superiornim svojoj okolini, ipak se predaje besciljnom djelovanju ne iskoristivi svoje potencijale. Sklon je samounitenju, a snaan osjeaj dosade i besmisla ivota tjera ga na lutanja u kojima trai zaborav. To je nezadovoljan, nemiran i pasivan mladi) te verterovski junak (hrabar, karakteran i pustolovna duha. rtva je spletki, mladenakih pogrjeaka i naglosti ili svojih pesimistinih stavova o ivotu. Ne uklapa se u drutvo, buntovan je. Osjeajan je i plemenit, ali esto je pretjeran, patetian u izjavama i djelovanju, ak autodestruktivan. On nije prosjena, nego izuzetna osoba)

JOHANN WOLFGANG GOETHE

Rodio se u Frankfurtu na Majni

Postao slavan zahvaljujui romanu Patnje mladog Werthera

Mladi, ali proslavljeni Goethe prihvatio je poziv weimarskog vojvode i otiao u Weimar, gdje e boraviti do kraja ivota

Postao je ministar i dugogodinji direktor weimarskog kazalita

Boravio i u Italiji, gdje se inspirirao djelima antike

Stvaralatvo mu se dijeli u 2 dijela:

1. Razdoblje Sturm und Dranga poeme pisane u stihu mladih genija. Vrhunac toga razdoblja Patnje mladog Werthera (najpoznatije djelo tog razdoblja)2. Razdoblje weimarske klasike prijateljstvo sa Schillerom. Djela su obiljeena klasicistikim stilom. Nastaju brojna djela: Srodne due, Rimske elegije, Faust itd.

Tvorac je pojma SVJETSKE KNJIEVNOSTI kao nacionalne kulturne vrijednosti

Po njemu cijelo razdoblje predromantizma nazivaju jo i Goetheovim dobom

Zbog svoje svestranosti (anatomija, botanika, optika...), ostao je zapamen kao posljednji renesansni HOMO UNIVERSALIS

PATNJE MLADOG WERTHERA Epistolarni roman (roman u formi pisama), poluautobiografski roman Djelo nastalo u samo nekoliko tjedana

Tema nesretna Wertherova ljubav prema Lotti.

Najee romantiarske teme vidljive u djelu ljubav, priroda, umjetnost

Kompozicija kronoloki slijed, formalno je podijeljen u 2 dijela, omeena Wertherovim odlaskom iz Wahlheima. Ta dvodijelna kompozicija nije samo vanjsko obiljeje romana. Goethe je u tekstu rasporedio mnoge paralelizme koji naglaavaju dvodijelnu razdiobu. Prije svega, motiv odlaska, povlaenja, sadran je na kraju prvoga dijela, dok je kraj obiljeen nepovratnim odlaskom. Prvi je dio obiljeen junakovim vedrim raspoloenjem i optimizmom, dok u drugom dijelu prevladavaju mrani tonovi. Autor pri poetku djela umee epizodu sa zaljubljenim seoskim mladiem koji e, poput Werthera, zavriti tragino. Pri kraju prvoga dijela Werther od Alberta posuuje pitolj, kao i na kraju romana. Radnja romana zbiva se u dvije godine: proljee i ljeto ispunjeni su uglavnom sretnim raspoloenjem, dok su u jesen i zimu tuniji dogaaji, a samoubojstvo se dogaa usred zime, pred Badnju veer.1. dio 4. svibnja 1771. 10. rujna 1771.

2. dio listopad 1771. prosinac 1772.

Roman se sastoji od Wertherovih pisama (pripovjeda u 1. licu) i izdavaeva dodatka (pripovjeda u 3. licu)

Djelo zapoinje in medias res, pismom Wilhelmu, a prva reenica glasi: Kako mi je drago to sam otiao. Osjea da je prolo jedno razdoblje njegova ivota i spreman je za novo uzbuenje Najpoznatiji prizor iz romana kada je doao po Lottu da krenu na ples prizor plesa u svjetskoj knjievnosti est je i prilika u kojoj su planuli snani osjeaji (Romeo i Julija, Ana Karenjina)

MONOPERSPEKTIVNOST u romanu vidljiva samo Wertherova pisma, dok se Wilhelmova mogu samo naslutiti

Stil je romantiarski uzvien, patetian, retorian, proet lirizmom. Junakovi su iskazi proeti emocionalnou, a ta poviena osjeajnost doarava se usklinim i eliptinim reenicama Forma pisama slui boljem izraavanju misli i osjeaja

Znaenje romana:

1. dokumentarno-socijalno sklonosti i tenje Wertherove djelomino su sklonosti i tenje pieva vremena

2. psiholoko znaenje opisana su Wertherova unutarnja previranja i tenja za slobodnim razvojem ljudske linosti

WERTHER ROMANTIARSKI JUNAK njime upravlja strast, a ne razum. Sklon je matanju, uiva u prirodi, u opreci je s drutvom i pesimistian. Ljubav je za njega patnja, bolest koja mu onemoguuje racionalno prosuivanje i koja unitava sve sile njegove prirode. On joj se ne moe oduprijeti i jedini izlaz za njega je samoubojstvo, odraz njegova pesimizma i nemogunosti ostvarenja ljubavi koja je smisao njegova ivota. Smrt je osloboenje od boli, ali i stvara nadu u ponovni susret s Lottom u nekoj novoj dimenziji postojanja. On je osjeajan mladi intelektualac, umjetnik koji voli knjievnost, idealist, plemenit, ovjean, u sukobu s okolinom (sukob ideala i zbilje), pesimistian, hipersenzibilan, sklon matanju, lik je romantiarskog buntovnika ije su krilatice: priroda, originalnost, sloboda

ZNAENJE IMENA werder=rijeni otok u staronjemakom jeziku (simb. izolirano bie)

Wertherov izbor djela za itanje u proljee i ljeto ita Homera, a u jednom od zavrnih prizora Ossiana. Homer - prirodu gleda oima antikog junaka trsei se da u njoj pronae mir koji ne moe u sebi samome; Ossian (keltski mitoloki pjesnik i junak(ustvari pseudonim Jamesa Macphersona, kotskoga pjesnika iz 18. st. koji je sam napisao te balade po uzoru na tradicionalne narodne balade ( sentimentalnost, svjetska bol )- ita ga nakon spoznaje o neostvarenoj ljubavi

injenini izvjetaj izdavaa koji suho i objektivno iznosi posljednje dogaaje u otroj je suprotnosti sa stilom Wertherovih pisama Wilhelmu

LJUBAV za romantiare je ona najsvetije duhovno stanje, stapanje dua, oitovanje boanskoga u duama ljudi. Ipak, ona je esto fatalna i ne doputa kompromis. Romantiarska je vizija ljubavi tragina

Werther bjei iz okoline u okolinu, ali zapravo nastoji pobjei sam od sebe i odgovornosti koju mu ivot namee; osjea se neshvaenim, drutvo ga kritizira, sklon je burnom reagiranju iskazuje se njegov djetinji nagon da promijeni svijet.

Jako je sklon djeci, ona u njemu bude iste osjeaje

Saivljen je s prirodom oko sebe. U poetku, u prirodi se oituje njegov mir, sve mu zlati pred oima, kao navala ljetne vruine, a kasnije, kada uvidi besmislenost ljubavi prema Lotti, priroda postaje njegovo najvee zlo, proganja ga, razdire i nastupa jesen. Tada poinje itati Ossiana i ponire u hladnou opisanih krajolika. Na vrhuncu oaja godi mu beutnost zimskog krajolika (iz Ossianovih djela) i donosi odluku o samoubojstvu

NJEGOVI SE OSJEAJI ODRAAVAJU SLIKAMA PRIRODE I GODINJIM DOBIMA

Otuenom romantiarskom pjesniku priroda postaje zamjena za ljudsko drutvo pejsa je u djelima romantiara stanje due, izraz njihovih najdubljih osjeaja

Djelo prikazuje hipersenzibilnog, matanju sklonog i umjetniki nastrojenog pojedinca koji uiva u prirodi, eli slobodu, ne potuje drutvene konvencije, a zbog nesretne ljubavi ivot zavrava samoubojstvom

Samoubojstvo je izvrio za pisaim stolom. Razlozi samoubojstva prepoznaju se u njegovoj naglaenoj osjeajnosti i nemogunosti adaptacije okolini

IZVORI ZA PISANJE ROMANA prie iz ivota autentinih ljudi CHARLOTTE BUFF i njezin zarunik KESTNER (u romanu Lotta i Albert) i Goetheov prijatelj JERUSALEM, koji se ubio zbog nesretne ljubavi (u romanu Werther) VERTERIZAM pojava koja oznaava svjetonazor i ivotni stil po uzoru na lik Werthera (javlja se zbog izuzetne popularnosti romana)

VERTERIJADE knjievne obrade, nastavci i parodije ovoga romana

FRANZ KAFKA

- avangarda, svjetska knjievnost 20. st. (opirnije na papirima koje smo vam podijelile) - austrijski pripovjeda, praki idov

Bolovao od tuberkuloze

U njegovu ivotopisu istaknut odnos prema ocu: doivljavao ga je kao nadmonu, autoritativnu osobu. Nosei u sebi osjeaj krivnje, Kafka kao da nikada nije izaao iz oeve sjene, to se vidi i u njegovoj izjavi: IVIM STRANIJE OD STRANCA

Kafkino je stvaralatvo, kao i njegov ivot, obavijeno legendom za ivota je objavio vrlo malo djela, vjerojatno samo ona koja je smatrao zavrenima. Tako u oporuci od prijatelja Maxa Broda trai da spali njegova neobjavljena djela

Preobrazba je jedno od rijetkih djela koja je objavio za ivota

KAFKINA PROZA u djelima je izrazio doivljaj dehumaniziranoga svijeta kao mjesta tjeskobe i okrutnosti. Njime vladaju nevidljivi, ovjeku neshvatljivi, neprijateljski mehanizmi. Uvuen u taj svijet, ovjek je bespomoan. Neki kritiari uz Kafkina djela povezuju pojam svijet uzaludne nade.

STILSKA OBILJEJA KAFKINE PROZE paradoks (spaja se nespojivo realistino i fantastino, ali to nikoga ne zauuje). Rezultat je takvog postupka tjeskoba, kafkijanska atmosfera. itatelj se osjea izgubljenim u svijetu u kojemu nikoga nita ne iznenauje, u kojemu se ljudi pretvaraju u kukce ili se, kada dosegnu zrelost, protiv njih pokreu tajanstveni procesi. Tjeskobni doivljaj pojaava hladno, neutralno pripovijedanje koje podsjea na izvjee; sve se biljei vrlo precizno i objektivno, opisi su detaljizirani i slikoviti, lieni bilo kakvoga pripovjedaeva komentara.

KAFKINA TEHNIKA sve uvijek zapoinje neim to bi trebalo objasniti, ali nakon pitanja samo slijedi novo pitanje; ono to je nejasno, postaje jo nejasnije; najprije postoji kazna pa onda krivica (najprije je doista kukac, a zatim se pokae da su ga kukcem doista svi smatrali), izokree zbilju i zdrav razum; oslanja se na iskustva koja su svima nama poznata, npr. nelagodu ekanja na sudu; sve to pripovijeda kao da se dogaa posve sluajno. Temeljna mu je odlika mirnoa u pripovijedanju i izlaganju koja je u suprotnosti s uznemirujuim djelovanjem onoga o emu se govori. Nemogue i strano njegovi junaci prihvaaju kao neto s ime se moemo i moramo pomiriti.

PREOBRAZBA

Pripovijetka nastala uoi Prvog svjetskog rata

Pripovjeda je u 3. licu; prevladavaju opisi, dijalog i pripovijedanje

Stil hladno, objektivno pripovijedanje, detaljiziranje

Kafkin je svijet fantastian, ali to fantastino isprepleteno je s realnim pa na itatelja djeluje zastraujue. Uavi jednom u taj svijet, likovi iz njega ne nalaze izlaz. Gregor Samsa budi se preobraen u kukca, a ivot zavrava upravo na nain kukca: umire odbaen od obitelji koja njegovu smrt doivljava kao olakanje.

Uveo je naelo da iznenaujue nikoga ne iznenauje. Njegovi pojedinci sa zbiljom ne mogu nita, ne poduzimaju nita kako bi promijenili svoje stanje. Uveo je i zagonetke koje nemaju rjeenja te apsurdni poloaj pojedinca koji u susretu s kaotinom zbiljom ne moe nita; niti zna to bi mogao i zato bi uope trebao neto poduzeti Kafkina estetika nije estetika uivljavanja, nego estetika oka, iznenaenja, a njegov je svijeet labirint u kojemu se ovjek gubi

Zbilja se doima poput mrana sna u kojemu prevladavaju groteskne slike stvarnosti

Likovi se koprcaju u svom ivotu, nemoni, suoeni s monijim mehanizmom koji ne znaju objasniti

Teme njegovih pripovijedaka nisu pojedinci, ve odnosi meu ljudima

Pripovijetka je sastavljena iz triju dijelova u kojima pratimo postupnost preobrazbe gl. lika. Nakon fizikog preobraenja, slijedi promjena glasa (nemogunost komunikacije), potom suavanje vida (sivo nebo i siva zemlja koji se nerazluno stapaju) i odnosa prema prostoru (ljudska prolost sadrana u stvarima)

Odnos obitelji prema njegovoj preobrazbi samo se naizgled mijenja; u osnovi, to je nerazumijevanje, nemogunost komunikacije, nepostojanje volje da se nekoga pokua razumjeti

Tematski, djelo ine tri dijela preobrazba, ranjavanje i smrt. Znakovito je da svaki dio zavrava reenicom koja govori o oevom odnosu prema Gregoru

ranjavanje koje Samsi nanosi obitelj ovdje je izraeno stvarnim ranjavanjem. Najprije je to fiziko ranjavanje koje mu nanosi otac, a potom duevno koje mu nanose sestra i majka. U zavrnom dijelu pripovijetke Samsa sam odluuje otii birajui smrt

Prije preobrazbe Gregor je smatran korisnim lanom obitelji, ali nakon preobrazbe sve se mijenja. Prije svega, mijenja se odnos oca prema njemu, da bi potom i odnos sestre i majke isto tako postao drugaiji, hladniji i otueniji.

Gregorov osjeaj straha i ivota bez vrijednosti proizlazi iz Kafkine autobiografije, tj. osjeaja otuenosti s ocem, ali moe se i iitati i predratni motiv (Kafka, idov pred rat)

Majka je prvi put vidjela Gregora kao kukca kad su ona i Greta iznosile namjetaj iz njegove sobe i tada se skoro onesvijestila. Htio je zadrati fotografiju koju je drao na zidu, kako bi ostavio posljednji trag svoje ovjenosti u toj sobi

Preobrazba Gregora ujedno oznaava i preobrazbu njegove obitelji, odnosno preobrazbu u ponaanju cijeloga drutva prema onima koji nisu jednako sposobni preuzeti na sebe zadae poput normalnih ljudi. Kafka progovara o pojedincu koji se promijenio prije svega sam u sebi te je zbog te promjene postao neprihvaen i stranac svima oko sebe. Kako se nije mogao vratiti u prijanje stanje, njegova egzistencija postaje manje vrijednom u njegovim oima upravo je to uzrok mijenjanja stava obitelji pa i meuljudskih odnosa u cjelini, to sve vodi prema nestajanju egzistencije slabog pojedinca

Unato fizikoj promjeni, Gregor unutar sebe ostaje i dalje ovjekom (oduevljenje glazbom, slika na zidu), a na kraju pripovijetke Gregor sam odluuje otii, birajui smrt GREGOR SAMSA dok je bio ovjek, ivio je pritisnut sa svih strana poput kukca pod neijom cipelom koja e ga zdrobiti i unititi svaki njegov trag. Otac je nakon bankrota zatajio da je sauvao dio imetka te je na Gregorova plea svalio uzdravanje obitelji i otplatu duga. Gregor je, pod teinom odgovornosti, postao trgovaki putnik sa znatno veim primanjima, to je oduevilo obitelj. On je mrzio svoj posao, a ef ga je poniavao. Matao je da da otkaz, ali nije imao hrabrosti zbog obitelji. Mnogo vie od spoznaje preobrazbe, Gregora je zabrinulo kanjenje na vlak jer e naljutiti efa. Radei vrijedno nekoliko godina, mata o tome kako e na Boi objaviti sestri da e joj platiti studij violine ostvarenje te velike elje osvijetlila je preobrazba, tako nikada nee moi uiniti onaj veliki rez jer KAFKINI JUNACI NIKAMO NE STIU I NITA NE OSTVARUJU. Njegova je preobrazba rezultat otuenja od samoga sebe, slika vlastite nemoi u beutnom svijetu. Pisac Gregoru ostavlja sposobnost razumijevanja, ali njega nitko ne razumije. Vrhunac je njegova ponienja njegovo tuno, sramotno umiranje nakon to ga se i sestra odrekla; iscrpljen i dosljedan svom rtvovanju za druge, pritisnut krivnjom, Gregor je te noi uginuo. Pometen zajedno sa smeem u svojoj sobi, zavrio je na smetlitu. Gubitak samopotovanja, doputanje da ga gaze i budu od njega svi jai u ovom je prizoru na vrhuncu. OBITELJ I DRUTVO drutvo u kojem Gregor ivi otueno je i poiva na iskoritavanju slabijih. Abnormalnou Gregorove preobrazbe pokazuje se nesigurnost ovoga svijeta u kojemu je sve mogue. Ljudi gledaju samo odijelo, a kad ono sklizne, ostaje vidljiv i nezatieni sloj osobnosti, preobraen u materijalizirani oblik, u kukca. Preobrazbu moemo razumjeti i kao jedini mogui bijeg od svih frustracija i nezadovoljstava. Da normalan svijet nije normalan, Kafka pokazuje uvodei u priu elemente fantastike

MOTIV JABUKE moe se iitati kao jabuka razdora. Motiv je poznat jo iz antike knjievnosti kada je Paris trebao dati zlatnu jabuku najljepoj izmeu Here, Atene i Afrodite. Afrodita mu je obeala dati za enu Helenu te se Paris odluuje njoj dati jabuku. Tim je inom uvrijedio Heru i Atenu koje su, za osvetu, uinile Parisa i Helenu neposrednim uzronicima Trojanskog rata. Od tog je trenutka jabuka postala simbolom zavade, esto koritenim u knjievnosti. Ta je jabuka potvrdila i razdor izmeu oca i Gregora, ali i Gregora i cijeloga svijeta. Nakon to je otac bacio jabuku na sina, Gregor je postao povuen i poeo je promatrati svoju obitelj u drugom svjetlu, sa strahom i sve veom otuenou. Tek pred samu smrt svoje se obitelji poeo sjeati s ganuem. Naime, jabuka je bila neposredni materijalni povod njegove smrti jer se jedna zabila u njegovo tijelo. Simbolika jabuke koja trune u njemu zapravo upuuje na pomisao da je on umro od tuge i usamljenosti zbog toga to je njegova nemona pojava izazivala gaenje te je bio naputen od svih.

Svojim je djelom Kafka pokrenuo niz pitanja o meuljudskim odnosima. Bizarna preobrazba ovjeka u kukca alegorija je o svima koji zbog vlastitog duhovnog ili fizikog nedostatka moraju ivjeti na samom rubu egzistencije, odbaeni od svih.

EKSPRESIONISTIKA OBILJEJA osjeaj straha i osamljenosti, protest protiv drutva koje ugroava slobodu pojedinca, uporaba groteske

NADREALISTIKA OBILJEJA halucinacija preobrazbe

EGZISTENCIJALISTIKA OBILJEJA motiv preobrazbe pisac koristi kako bi izrazio odnos obitelji prema pojedincu; kritika drutva, ali, prije svega, odraava vlastiti Kafkin svijet, njegovu egzistencijalnu osamljenost i nemo pronalaska mjesta u drutvu, odreivanja svog stava prema svijetu i religiji, njegov strah i komarske vizije. Kafka iznenauje jasnim stilom i jednostavnim realizmom kojim opisuje graansku stvarnost, u koju smjeta fantastine dogaaje svojih junaka DADAISTIKA OBILJEJA opisivanje logike svijeta ono to nije normalno, prikazano je kao normalno

SIMBOLIZAM oevo gaanje jabukom

KAFKIN STIL detaljiziranje, paradoks (ovjekova preobrazba u kukca prikazana kao mogua), mijeanje realnoga s fantastinim, slinost sa snom

KAFKIJANSTVO pojam vezan uz ope stanje duha kakvo nalazimo u Kafkinu svijetu (odbaenost, izoliranost...)

Niz je razliitih tumaenja tematskog sloja: slika otienog ovjeka u svijetu otuenih ljudskih odnosa, pripovijeda o apsurdnom ivotu neosmiljene egzistencije, slika strahove i nesigurnost koja ovjeka ini malim, neznatnim, poput kukca, pripovijeda o podvojenosti ljudske osobnosti, potaknut sukobima izmeu ivota koji mu je nametnuo otac i vlastitih sklonosti i elja itd.

PROSTOR Kafka nije sluajno svog junaka pretvorio u kukca u prostoru njegove sobe Gregorova je preobrazba bijeg u jedini prividno siguran prostor, iza zatvorenih vrata njegove sobe suavajui ivotni prostor, u potrazi za mirom, ali i pred vratima osbe postoje nevidljivi neprijatelji. Ovdje se vidi autobiografsko obiljeje sam pisac, razapet izmeu mrskog pravnikog zanimanja i neostvarene elje da se potpuno posveti pitanju, eznuo je za ivotnim prostorom koji bi sliio zapeaenom podrumu u kojemu bi mu hranu donosili i ostavljali uz najudaljenija vrata, a on bi je uzimao, neometan ljudskom prisutnou.

Gregorovo suavanje ivotnog prostora istodobno je suavanje svijesti otuenje od ljudskog i prihvaanje ivota insekta. Otuenje je sve izraenije, do konanog odlaska, ukinua postojanja, egzistencije koja nije otkrila svoj smisao i opravdanje.

VRIJEME Kafka slobodno raspolae vremenom, zaustavljajui se na onim pojedinostima koje su vane za Gregorov novi poloaj. Vrijeme ne tee jednoliko i pisac preskae vee dionice, a na pojedinim se zadrava vrlo dugo i opirnim pripovijedanjem u njima zaustavlja vrijeme

ZNAAJ DJELA inspiraciju je Kafka mogao nai i u vlastitoj obitelji. Zbog svog strogog oca i sam se esto osjeao poput kukca. Kukac ima brojna simbolika znaenja veliki oklop (otuenost, zaahurenost, izoliranost, nemogunost komuniciranja), tanke slabane noice (nemo). Kafkin otac, a kasnije drutvo, onemoguavaju razvoj individualnosti. Drutvo namee pravila i granice. ovjek osjea strah i on ga izobliuje (ekspresionizam). Kafka otkriva obitelj kao temeljnu zajednicu u kojoj sve funkcionira na bazi interesa. Suvremena obitelj pati od egoizma, licemjerja i zavisti, a osnivni princip i u obitelji i u drutvu jest PRINCIP KORISNOSTI

KNJIEVNOST 1929.-1952. POVIJESNI OKVIR ubijen S. Radi, upostavlja se NDH, poetak 2.svj. rata. Nakon uspostave nove vlasti, progone se mnogi intelektualci, a politika nastoji diktirati nain knjievnog stvaranja; doba talijanskog faizma i prodora njemakog nacionalizma. Javljaju se socijalne krize Velik broj knjievnika u politici; meu njima nije bilo jedinstvenosti. Razdvajaju se na desnicu i ljevicu, a postoji i trea usmjerenost, literatura. Pisci izrazito nacionalne i katolike usmjerenosti okupljaju se oko asopisa Hrvatska smotra i Hrvatska prosvjeta. Godine 1945., na kraju rata, pobjeuje ljevica, tj. socijalna knjievnost asopis Savremenik bio je otvoren svakoj vrijednosti i ideji, a knjievnost je bila otvorena raznim smjerovima, unato ratu Za hrvatsku je knjievnost znaajno smirivanje avangardnih stilova, a kao naslijee ostaju ekspresivnost, asocijativnost i esejizam u strukturi djela. Slobodniji je odnos prema formi, javlja se sloboda stiha te je dublji prodor u svijest i podsvijest likova (unutarnji monolozi) Povratak realizma u knjievnost:

UTILITARNI REALIZAM knjievnost ima obvezu baviti se socijalnim temama i baviti se njihovim rjeavanjem. Vode ga lijevo orjentirani intelektualci. Zanemaruje se umjetnika strana obrade te tematike. Propagiraju ga asopisi: Kritika, Knjievnik, Kultura, Izraz. Otpor tom realizmu prua Krlea, koji se zalae za estetsku ulogu knjievnosti. Po njegovu miljenju, soc. literaturu mogu pisati samo autentini stvaratelji. Poetak njegova otpora poinje Predgovorom podravskim motivima Krste Hegeduia, a nastavlja se lancima i polemikama u asopisima Danas i Peat. Taj se otpor jo naziva i sukob na knjievnoj ljevici. Kulminacija njegova otpora jest rasprava Dijalektiki antibarbarusSOC. REALIZAM djela socijalne tematike; posebno zastupljen nakon rataSOC.-PSIHOLOKI REALIZAM socijalna tema s prikazom unutarnjeg svijeta likova

PSIHOLOKO-ANALITIKI REALIZAM modernizacija realistikog postupka defabularizacija, iskaz podsvijesti, aoscijacije

MITSKI REALIZAM sadraji se preuzimaju iz stvarnosti, ali se preko tog stvarnog ambijenta eli prikazati neto univerzalno

Predstavnici: Tadijanovi, Cesari, Ujevi, Krlea, I. G. Kovai, Katelan, Parun, Balota PROZA u ovom se razdoblju stvaralatvo razvija u dva smjera:

1.) djela pisana u duhu soc. realizma (dominantna poetika), ali i romani koji nastavljaju modernistiku tradiciju i tragaju za novim umjetnikim sredstvima u prikazu ovjekove svijesti

2.) socijalni realizam obnova realistikog romana; knjievnici ukazuju na socijalnu nepravdu (drutvena uloga knjievnosti), nastao na realistikoj tradiciji; roman je dopunjen novim (aktualnim) temama i modernijim nainima oblikovanja TEMATSKA PODJELA:

1.) RURALNA TEMATIKA prikaz seoske svakodnevice, regionalizam, folklorni elementi, irok tematski raspon: od prikaza seoske zbilje do sloenije psiholoke razrade

2.) URBANI REALIZAM prikaz gradskog ivota, naglaeno ocrtavanje najniih slojeva, svijet viih drutvenih slojeva i analiza malograanskog mentaliteta Proust ima mnotvo oponaatelja, a Faulkner je promicatelj struje svijesti

Ukidanjem fabule ukida se i pripovijedanje, a nedostatak motivacije utjee na neodreenost likova

Razvija se: politiki roman, satiriko-humoristini roman, moderni analitiko-psiholoki roman (moderni roman meuratnog razdoblja ne osporava potpuno tradicionalni realistiki roman, ve pokuava ostvariti umjetniku sintezu elemenata realizma i modernistike instrospektivne proze oblikovane novim tehnikama; TAKAV JE ROMAN POVRATAK FILIPA LATINOVICZA) POEZIJA procvat poezije oituje se u obilju pjesnikih imena i individualnih poetika proizalih iz triju koncepcija: MATOEVSKE (impresionistiko-simbolistike), IMIEVSKE (ekspresionistike) i EUROPSKE (modernistike)

Javljaju se i djela s ratnom tematikom (2.svj.rat) I. G. Kovai, Jama

Vidljivo je eksperimentiranje jezinim mogunostima. Posebna se pozornost poklanja zvuanju te su zbog toga pjesme teko prevodive PROCVAT DIJALEKTALNE POEZIJE koja je nastavak afirmacije dijalektalne knjievnosti zapoete jo u razdoblju moderne (Krlea,Balota,I.G. Kovai,) Prevladavaju pejsani i socijalni motivi vezani uz zaviajne sredine iz kojih su pjesnici

Predstavnici Ujevi, Tadijanovi, Cesari

MIROSLAV KRLEA

Roen i ivio u Zagrebu

1950. imenovan direktorom Leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ijem elu ostaje do smrti

1914. objavio je svoje prvo djelo Legenda ono je oznailo prekretnicu u hrv.knjievnosti kraj moderne i poetak novog razdoblja obiljeenog ratnom katastrofom

Krajem 60-ih godina zavrava njegovo stvaralako razdoblje, kada objavljuje Zastave, svoj posljednji roman

Djela poezija: Pan, Tri simfonije, Pjesme I., II., III., Balade Petrice Kerempuha, Pjesme u tmini ratna lirika

novele: Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars, Novele

drame: simbolistiko-ekspresionistika faza (ciklus legendi) Legenda, Maskerata, Kraljevo, Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarroti, Adam i Eva

ekspresionistiko-realistika faza (ratni ciklus) Galicija, U logoru, Vujak, Golgota

psiholoka faza (analitiko-realistike drame) ciklus o Glembajevima U agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda, te Aretej posljednja dramaromani: Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi, Na rubu pameti, Zastaveeseji i polemike, putopisi, dnevniki zapisi:Eseji, Evropa danas, Deset krvavih godina, Moj obraun s njima (polemike), Izlet u Rusiju (putopis), Dnevnik Krleina ekspresionistika djela (knjievnost 1914. do 1928.) Hrvatski bog Mars, Kraljevo, Hrvatska raspodija, Legende, Tri simfonije, Galicija, Vujak

Krleina ostala djela pripadaju razdoblju od 1929. do 1952. (Povratak F.L. i Gospoda Glembajevi, npr.)

Svojim intelektualnim angamanom snano je obiljeio kulturni i politiki ivot u Hrvatskoj

Njegov je opus trajno svjedoanstvo o idejnim i politikim nemirima hrvatske inteligencije

Dobro je poznavao europska umjetnika strujanja svoga vremena, a neke je poetike primjenjivao u svojem djelovanju, ali je istodobno nastojao zauzeti kritiki odnos prema aktualnim strujanjima, tragajui za vlastitim autentinim izrazom

Pokrenuo asopise: Plamen (1919.), Knjievna Republika (1923.), Danas (1934.), Peat (1939.)

GOSPODA GLEMBAJEVI

Psiholoka drama iz 1928.

Analitiko-realistika drama (prema Krleinom stvaralakom opusu)

Tema je propast bankarske obitelji Glembay, zagrebake patricijske obitelji, u razdoblju od 1913. do 1925.

Tematika u podlozi je Barboczy legenda prema kojoj su svi Glembajevi varalice i ubojice, a njihovi su potomci optereeni obiteljskim naslijeem (animalna, grabeljiva priroda). Pokazuje napon i pad Glembajevih, koji su potekli od meimurskih seljaka, a zloinima, prevarama i enidbama popeli se na vrh drutvene ljestvice i postali zagrebaka gospoda.

Krlea ukazuje na slom Austo-Ugarske Monarhije slom u glembajevskom salonu odraz je sloma koji zahvaa Monarhija u cjelini

Radnja se odvija na jednom mjestu u palai imune bankarske obitelji

Vrijeme radnje nekoliko sati (izmeu 1 i 5 sati ujutro), 1913. suavanjem prostora i vremena, pozornost je usmjerena na odnose meu likovima, na njihova psiholoka proivljavanja

Kompozicija 3 ina

1. in sukob Leonea s glembajevskom okolinom prikazuje se glembajevka okolina u koju se vratio nakon 11 godina. Komentirajui obiteljske portrete, naglaava svoj negativan odnos prema toj sredini i svemu to je glembajevsko. Drama se odvija na dvije razine PSIHOLOKOJ (Leoneov odnos prema glembajevskoj sredini) i SOCIJALNOJ (sluaj Rupert-Canjeg)

2. in sukob Leonea i oca gotovo je cijeli drugi in posveen odnosu Ignjata i Leonea te sukoba unutar samoga Leonea (glembajevsko-daniellijevsko). Dramski se sukob razvija u gradaciji, a prate ga zbivanja u prirodi (munje, grmljavina, vjetar, kia). Upravo je u ovom inu dramska napetost najvea, pa je tako i ovdje vrhunac oluje. Konano, sve to dovodi do Ignjatove smrti.

3. in Leone barunica Castelli te baruniina smrt pokazuje se financijski slom Glembajevih (varalice) te se razrjeava Leoneova unutarnja drama on spoznaje traginu istinu da je svojom prirodom pravi Glembay iako se cijeloga ivota borio protiv toga. Na kraju drame u njemu prevlada glembajevska priroda i on ubija barunicu Castelli. Vrijeme se smiruje, uje se cvrkut ptica dramska napetost smirena, Leone konano shvaa tko je. (genetsko naslijee od kojega ne moemo pobjei naturalistiko obiljeje)

POETAK I KRAJ DRAME SIMBOLIKA drama zapoinje Leoneovom replikom: Mutno je sve to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno mutno znakovito je u upozoravanju na ovjekovo naslijee, nedokuivo, nespoznatljivo i nepodlono kontroli razuma u Leonea e naslijee na kraju pobijediti, iako on negira svoje glembajevsko podrijetlo, ono e nadvladati u trenutku kada nee moi savladati svoj bijes prema barunici te je ubija. Dakle, potvrdit e se da Leone, iako to eli, ne moe se suprotstaviti glembajevskom u sebi. Jedino je Beatrice drugaija, jedino ona moe iskupiti Glembajeve. Na kraju ona ostaje sama na pozornici; na pomolu je novi dan moda i nova nada za Glembajeve TRAGEDIJA S OPTIMISTINIM PREDZNAKOM

U I.inu Fabriczy govori Barboczy legendu, to se vidi i u likovima. Bankar Ignjat varalica, sin Oliver (iz braka s barunicom Castelli) malodoban poinio razbojstvo, barunica preljubnica, Leone ubojica; dakle, niti jedan Glembaj ne moe nadvladati ono glembajevsko u sebi (BIOLOKA MOTIVACIJA CIJELE OBITELJI)Oeva posmrtna maska - Leone crta oevu posmrtnu masku i svi prisutni smatraju skicu vrlo uspjenom, a Leone smatra kako nije uspio prikazati oevu donju eljust koja je za njega materijalizacija glembajevtine podere ju

LIKOVIOBITELJ Nacy (Ignjat) Glembay bankar, tajni savjetnik, barunica Castelli druga Ignjatova supruga, Leone Ignjatov sin iz prvog braka, sestra Angelika udovica starijeg Glembajeva sina Ivana

LEONE u sreditu je dramske radnje. Temom povratka u zaviaj otvara se prostor za psiholoki sukob (izmeu likova i unutar lika), istovremeno se pokree radnja otkrivanjem tajni iz prolosti. On je poveznica svih elemenata drame. Vraa se nakon 11 godina na obljetnicu firme Glembay. Razapet je izmeu nagona i razuma; na tu njegovu unutarnju razapetost ukazuju i dvije ene barunica i sestra Angelika. On je umjetnik, slikar. Napetih je ivaca; obitelj mu stalno predbacuje da je uberspannt prenapet. Sukobljava se s ocem; ubojica

ODNOS LEONE-IGNJAT Leone i Ignjat su razliiti Ignjat je poslovan i racionalan bankar, predstavnik je graanstva koje uiva u raskoi, ovjek kojem je novac pretpostavka svih vrijednosti, preduvjet ovjekove sree. On je nezainteresiran za Leoneovo slikarstvo, smatrajui ga bezvrijednim kao i njegov poziv, a Leoneu je kao umjetniku stran njegov materijalizam, a mrnja se pojavljuje i zbog Ignjatova odnosa prema Leoneovoj majci. Leone je sruio oevu iluziju sretnoga braka (koja se temeljila na vjerovanju da ga barunica voli), razotkrivajui njezin preljub sa Silberbrandtom, to je poetak Ignjatova kraja. Ignjat je Leoneov alter-ego (odnos prema enama) BEATRICE (SESTRA ANGELIKA) BARUNICA CASTELLI dva potpuno suprotna enska lika. Beatrice je olienje duhovnoga, lijepoga, profinjenoga, a barunica predstavlja nagonsko, animalno u eni, to je Leone odbacio. Barunica se pokuava pribliiti Leoneu, govorei mu da ne skriva razlog svoje udaje za Ignjata a to je novac. Meutim, telefonski poziv rui tu njezinu iluziju bogatstva, shvaa da je prevarena i pokazuje svoje pravo lice. Govori Leoneu to misli i konstatira istinitost Barboczy legende (Glembajevi su bogata aristorkacija, u ijem ivotu postoji dvojnost izmeu PRIVIDA (iluzije) bogatstvo, ljepota, mo, srea, i SUTINE (istine) laljivci, kradljivci, ubojice; rasipnitvo, ludilo, samoubojstva i ubojstva rjeenja su u svim glembajevskim krizama) Ostali su likovi odreeni socijalno i psiholoki. U njihovim se dijalozima otkriva licemjernost i nemoral drutvenoga druga, kojemu Glembajevi pripadaju

Roaci Fabriczy umirovljeni veliki upan, Puba Fabriczy njegov sin, odvjetnik, pravni savjetnik obitelji

Ostali likovi dr. Altman lijenik, Silberbrandt sveenik

STILSKA OBLJEJA DRAME klasina dramska struktura 3 ina (potivanje Aristotelovih jedinstava). Dramska napetost rezultat je dramskoga sukoba (odnosa meu likovima, sukoba unutar lika). Dramska kompozicija oblikovana je realistiki dramska napetost raste do najave sukoba u I.inu, preko sukoba otac-sin u 2.inu, do traginog raspleta u 3.inu (scenski psiholoki realizam).

Simbolistiki elementi simbolika enskih likova

Naturalistiki elementi bioloka motiviranost likova (B. Legenda),ono animalno u ovjekuGovorna karakterizacija likova lanovi obitelji Glembay govore tzv. agramerski obojenim njemakim jezikom za koji sam Krlea kae da je literarna fikcija

ANGELIKA LEONE BARUNICA CASTELLI

mirnoa nemir

ljepota tjelesna ljepota

razum putenost, tjelesno, nagonsko

moralnost nemoral (mutno podrijetlo,

prostitucija)

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA Prvi moderni roman u hrvatskoj knjievnosti Monoloko-asocijativni roman, roman lika, analitiko-psiholoki roman, roman-esej (neki dijelovi)

TEMA slika dezintegriranog hrvatskog intelektualca; egzistencijalna tema traganje za vlastitim identitetom; tema umjetnosti; tema povratka kao tematsko ishodite romana

Mjesto radnje Zagreb, Kostanjevec

Vrijeme radnje tridesete godine 20.st.

Vremenski, roman obuhvaa svega nekoliko mjeseci proljee, ljeto, jesen

Osnovni je MOTIV POVRATKA i sve to se u njemu dogodilo, njegova je posljedica

Filip Latinovicz vraa se nakon 23 godine izbivanja u svoj zaviaj (Zagreb) u potrazi za vlastitim identitetom. Ve neko vrijeme osjea egzistencijalnu muninu; ini mu se da ovjekov ivot nema smisla, a svijet oko sebe doivljava kao simultani niz potpuno nepovezanih pojava. Takav se doivljaj svijeta odrazio i na njegovu umjetniku prirodu ve neko vrijeme ini mu se da boje gube svoj intenzitet, a za njega kao slikara to znai gubitak inspiracije i nemogunost stvaranja

Uz povratak u zaviaj vee se i povratak u djetinjstvo. U dodiru s poznatim prostorima, mirisima i zvukovima, izviru iz sjeanja epizode koje su obiljeile njegovo djetinjstvo: Karolinina svadba, odlazak vojnika u rat, ekanje na majin povratak, posjet bordelu, zatvorena vrata vlastitoga doma, zbog kojih je kao sedmogimnazijalac ostao na ulici. Svi su ti dogaaji u cjelini povezani likom njegove majke i munim pitanjem vlasititoga podrijetla

PITANJE IDENTITETA on je dijete trafikantice Regine i nepoznata oca; on najprije misli na biskupova sobara, a kasnije se otkriva da je to Liepach. Majka se trudila da se Filip ne razlikuje od ostale djece, ali samo po vanjskim osobinama izgledom. U njezinom odnosu prema njemu nedostajalo je topline i iskrenosti. Nakon to je majci ukrao novac i potroio ga u bordelu, njezina su vrata za njega ostala zauvijek zatvorena. On odlazi i vraa se nakon 23 godine, a izmeu njega i majke nije se nita promijenilo. Oni su i dalje stranci majka bi htjela biti blia sa sinom, ali napor joj je uzaludan. Svoje pravo vienje majke izraava slikom, kada majku oslikava kao klauna, to je njegova unutarnja vizija nje (ekspresionizam). Odsutnost obiteljske topline uvjetovalo je: Filopovu preranu zrelost, neuravnoteenost, iskompleksiranost

PITANJE PRIPADNOSTI DRUTVU ne osjea nikakvu pripadnost drutvu. To najbolje potvruje njegovo vienje Joe Podravca simbol stoljetne hrvatske zaostalosti. Filip je dalek i od najnieg sloja koji predstavlja Joa i vieg drutva koji okruuje njegovu majku (za njega su oni maske koje ive u prolosti i priaju o ispraznim stvarima). Filip eli osjetiti podlogu, eli se osjeati doma, ali ta je njegova elja neostvariva jer on je OVJEK BEZ NACIONALNOG I OBITELJSKOG UPORITA. Vrativi se u zaviaj, ini mu se da je nain ivota kojemu je roenjem pripadao zapravo pravi ivot od kojega se udaljio ivei u europskom velegradu. Meutim, ubrzo uvia da vie ne pripada takvom tlu (panonskom), da je davno izgubio vezu s korijenima, stran mu je primitivizam te sredine, njezino nemijenjanje i pasivnost. Boravei u Kostanjevcu na majinu imanju, upoznaje svijet provincijalne glembajevtine krug oko Liepacha Kostanjevakog, kojemu pripada i njegova majka. Ta je sredina prikazana ironino, s jasno izraenim prezirom prema njezinim malograanskim, snobovskim nazorima TEMA UMJETNOSTI ona je za Filpa vii smisao ivota, jedina mogunost da se u graanskom drutvu prevlada ono to ovjeka udaljava od njegove prirode, jedna od najvanijih vrijednosti u ivotu. To je jedina istoa u ivotinjskom oko nas. On je ekspresionistiki slikar. Opsjednut je mislima kako izraziti svoju ekspresiju svoj doivljaj, npr. prostitucije na primjeru golog enskog trbuha; gaenje prema svijetu promatrajui ljude na ulici kao ubojice i prljavce. Stvarnost doivljava kroz boje, zvukove i osnovna mu je elja naslikati mnoinu svojih osjetila (zvuk, miris, boju). Neke motive zato i ne moe naslikati. eli prikazati, npr. smrad koji ljudi nose u sebi, a ne samo likove tih ljudi. Promatrajui svijet oima slikara, naglaava vanost boje u doivljajnom svijetu: on eli na slikarskom platnu izraziti slikarski doivljaj svijeta kao simultanost ovjekove svijesti. U romanu se nalaze brojne digresije o slikarstvu, uporabi boje, pristupu temi iz pozicije umjetnika. To je roman o umjetniku i umjetnosti

LIKOVI:

FILIP LATINOVICZ slikar, na stvarnost gleda slikarski. Razmilja kako bi naslikao motive koji za zaokupljaju; specifinost je njegova doivljaja u tome da istie detalje i da mu se ini kao da se cjelokupna stvarnost raspada na detalje, a da nema neke poveznice koja bi sve te detalje drala na okupu. Svoj odnos prema majci izraava njezinim potretom. On poput ekspresionistikog slikara ne preslikava vanjsku stvarnost, nego svoje vienje majke, njezine neprirodnosti, karikaturalnosti, bezosjeajnosti i hladnou majka nije mogla vjerovati da sin tako moe vidjeti majku, povrijeena je. On je introvertiran prebire po uspomenama i iznosi vlastita razmiljanja o ivotu, svijetu, umjetnosti. Prisjea se djetinjstva oivljava emocionalno bitne dogaaje iz vlastitog djetinjstva jer jo uvijek traga za vlastitim identitetom; njegovo su djetinjstvo obiljeile duboke traume povezane s emocionalno hladnom majkom, neznanjem o tome tko mu je otac, ranom potrebom da se sam snalazi u ivotu, erotskim doivljajem Karoline te povezivanjem tjelesne ljubavi sa smru, s neim trulim, nedostojnim, mranim. On je i neurastenik emocionalno rastrojen, napet, i to stanje traje dosta dugo. Posljedica njegove ivane rastrojenosti jest gubitak koloristinog doivljaja stvarnosti sve mu je sivo i obuzima ga nemogunost stvaralakog izraavanja, odnosno slikanja. Nihilist cjelokupno je ljudsko postojanje za njega potpuno beznaajno i besmisleno, to je nihilistiki doivljaj ljudske egzistencije. Dakle, u sreditu je romana Filipova svijest. On je hipersenzibilni intelektualac, umjetnik, ovjek kojega mui tenja za samospoznajom. Osjeaj egzistencijalne tjeskobe oduzima mu mo umjetnikog stvaranja. Sav je u suprotnostima u njemu se sukobljavaju tjelesno i duhovno, umjetniko i racionalno, primitivno i civilizacijsko

MAJKA/BOBOKA oba su lika vrlo slina: prikazujui ih na isti nain, Krlea naglaava njihovu tjelesnost. Njegov je odnos prema tim enama utemeljen na Freudu i psihoanalizi. Boboka je utjelovljenje nagonskog, ruilakog, utjelovljenje Filipova razornog tjelesnog impulsa. Ostati s Bobokom znailo bi popustiti nagonu, odnosno, gnjilim, ranjavim, krastavim porivima vlastite puti

BALOANSKI postupci su mu motivirani bioloki. On rtvuje svoju graansku egzistenciju i odrie se svega zbog otkria tjelesnoga. Njime vladaju animalni nagoni koji kulminiraju u zavrnici romana kada Boboki pregrize grkljan

FILIP-KYRIALES odnos prema njemu pokazuje podvojenost Filipova karaktera. U njihovim intelektualnim dvobojima Filipovoj se tezi uvijek suprotstavlja Kyrialesova antiteza: svaku njegovu misao utemeljenu na umjetnikom doivljaju svijeta Kyriales rui logikom racionalne svijesti. On je Filipova podsvijest, njegov alter-ego. On je utjelovljenje Filipova samorazornog ruilakog uma; Filipov nihilizam postaje lik. Filip mu se teko opire jer Kyriales preuzima od Filipa rastvaranje zbilje u apsurd. LJUBAV Boboka je simbol tjelesnog, nagonskog i na trenutak se ini da bi moda mogla i spasiti Filipa, ali ona je ve upletena u mreu svog odnosa s Baloanskim. Tako je na kraju romana, nakon Bobokinog ubojstva, krug zatvoren i Filip je opet na poetku, moda s jo dubljim kompleksima nego prije STIL roman je moderno strukturiran s psiholokom (proustovskom) usmjerenou

Osnovno je obiljeje kompozicije dramska struktura nakon ekspozicije (Filipov povratak), niu se prostori puni dramatike, a roman zavrava dramatinim krvavim raspletom

STILSKA OBILJEJA ROMANA u njemu se ne osporava radikalno tradiciju realistikog romana, ve donosi sintezu tradicionalnog i modernog. Od tradicije je zadrana linearna kompozicija s jasno istaknutim dramskim voritima, ali ne minimalizirao fabulu i u sredite romana stavio ovjekovu svijest. Modernistiko: analitika introspekcija radnja se premijeta u svijest glavnog lika, ine ju njegova sjeanja, emocije, razmiljanja, unutarnja proivljavanja, podsvijest. Subjektivno vrijeme isprepliu se dva vremenska tijeka prolost (oivljena u sjeanju, komentira se iz perspektive sadanjosti) i sadanjost (dogaaji u objektivnom vremenu); isprepliu se prolo i sadanje vrijeme tvorei simultani niz; esti su vremenski skokovi (sadanjost-prolost-sadanjost)

Izravni unutarnji monolog, slobodni neupravni govor dominiraju. To je istovremenost dvaju glasova (autorski pripovjeda, lik), to znai da su misli lika filtrirane kroz misli autorskog pripovjedaa.

Asocijativna tehnika vanjski poticaj (vizualni, auditivni, olfaktivni) potie oivljavanje sjeanja, odnosno Filipov dijalog s prolou

Esejistiki dijelovi este esejske digresije, iji je sadraj vezan uz Filpove meditacije o umjetnosti

Defabularizacija fabula nije primarna

Vanjska se zbivanja promatraju kroz prizmu svijesti pojedinca

Iznosi se dikrektan odnos junaka prema egzistencijalnim pitanjima

Kriza Filipa L. poinje kao kriza identiteta to je u sreditu romana

Osjetilni dojmovi ambijent djetinjstva aktivacija procesa nehotinog sjeanja dogaaji, susreti, doivljaji iz prolosti oivljavaju u punoj snazi. Znai da su egzistencijalno bitni. Oivljeni dogaaji, prizori iz Filipove prolosti postaju klju za razumijevanje vlastitoga bia

SLIKANJE nije prikazivanje zbilje, nego je izraavanje subjektivne snano doivljene unutarnje slike. Ne prikazuje privid, ve sutinu. Umjetnost nije mimetika, ve je simbolika. (Znaajan prizor slikanja gluhonijemog djeaka pored rijeke, s rukama prema nebu. Ovdje se aludira na ekspresionistikog slikara Muncha i njegovu sliku Krik)

KOMPOZICIJA roman se sadrajno moe podijeliti na dva dijela:

1.dio dominira retrospekcija (povratak u prolost)

2.dio prikazuje se kostanjevaka sredina i pripovijedanje tee uglavnom linearno

- OSJETILNE IMPRESIJE KOJE POTIU SJEANJA hladna kvaka (gvozdena) taktilna, isprani zid vizualno, pekarski naunik s mreom topla peciva; miris emlji, zvuk papua koje se vuku po asfaltu olfaktivno, auditivno, svjetiljka sjeanje na patnju u djetinjstvu vizualnoKASNI MODERNIZAM PROZA U TRAPERICAMA

Proza u trapericama (eli se rei da su traperice stav, a ne hlae) naziv za popularnu prozu koja nastaje 60-ih godina 20.st. kao opreka intelektualistikoj prozi. Naziv je dobila po trapericama odjevnom predmetu tipinom za mladu generaciju koju ta proza opisuje. Zaetnikom se smatra Amerikanac David Jerove Salinger romanom Lovac u itu Obiljeja mladi, inetligentni ljudi bez ciljeva, planova i sigurne budunosti; nezadovoljni su svijetom, ali su neangairani, apolitini i cinini

Ograuju se od malograanske kulture koju doivljavaju kao kulturu odraslih, to je apsurdno jer su i sami odrasli

Afirmiraju kulturu filma, stripa, rok glazbe i dinsa

Pripadnost nekoj drutvenoj skupini zamjenjuje se pripadnou klapi (drutvu, ekipi)

Klapa namee odreene uloge i modele ponaanja

Sveznajui pripovjeda zamjenjuje se nepouzdanim koji pripovijeda u 1.licu i sve komentira iz vlastite perspektive, proputajui ono to bi bilo vano i to bi dogaaje prikazalo u drugaijem svjetluU jezik se unosi sleng, kolokvijalni urbani govor i dijalekt

Pretvaranje protiv hipokrizije (pretvaranja odraslih) i zloe pripovjeda izraava nepatetinim djeakim argonom punim ivosti i humora

U sreditu je romana svijest i podsvijest lika

Fabula je reducirana jer je sve podreeno prikazivanju psiholokog stanja lika

Nema nizanja epizoda koje sugeriraju protjecanje vremena javljaju se samo fragmetni zbivanja, a u cjelinu ih povezuje lik

Likovi su introvertirani, okrenuti svom unutarnjem svijetu

esto se kao pripovjedna tehnika javlja unutarnji monolog

DAVID JEROME SALINGER

Roen u New Yorku; ameriki pisac

1940. poeo je objavljivati prie u asopisima Sudjelovao je u 2.svj.ratu (neka su mu djela nastala na temelju toga iskustva)

Nakon demobilizacije vezao se uz knjievni asopis The New Yorker, u kojemu su objavljene gotovo sve njegove kasne prie

Slavu i priznanje kritike stekao je romanom Lovac u itu (jedini njegov roman)

Napisao je jo i 13 pripovijedaka

Od 1956 prestao je objavljivati tekstove, ali njegov ivot jo uvijek izaziva zanimanje medija i povremena nagaanja o razlozima njegova povlaenja iz javnog ivota

LOVAC U ITU

Moderni roman

Roman odgoja, odnosno roman o odrastanju

Roman cijelog tipa poslijeratne proze nazvane proza u trapericama ili jeans-proza

KOMPOZICIJA roman je pisan kao ispovijest u 1.licu, pripovijedanje je linearno s mnotvom epizoda i mnogobrojnim digresijama koje slue karakterizaciji glavnog lika

Poetak je obiljeen retrospekcijom. Holden Caulfield opisuje krizu koju je proao prologa Boia

Opisi prostora imaju simbolino znaenje, npr. na poetku je Holden u hotelima i barovima, to ukazuje na njegovo nesnalaenje, otpor i bijeg jer se nalazi tamo gdje mu nije mjesto. Pred kraj romana radnja se odvija s mumijama i na djejem igralitu, koje ukazuje na to da je drutvo odraslih kao svijet mumija, odnosno elju da se vrati u djetinjstvo. Promatrajui sestru na igralitu, istie elju za povratkom u njezine godine, to isto tako dovodi do zakljuka da vie ne pripada ni svijetu djece (izgubljenost u vlastitom tijelu, ne zna gdje mu je mjesto. Premlad je da bi bio odrastao, a prestar da bi bio dijete) Roman je pria o srednjokolcu koji je pobjegao iz internata. On je dijete imunih roditelja, ima starijeg brata D.B.-a koji je uspjean u Hollywoodu i ima mlau sestru Phoebe koju voli vie nego ikoga drugoga. Mlai brat Allie umro je od leukemije, to je jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega, bio mu je uzor i o njemu govori pun ponosa. Holden je izbaen iz tri kole. Na kraju ga izbacuju i iz kole Pencey Prep zbog nerada i neuspjeha. Iz kole je trebao otii poetkom boinih praznika, no odluuje otii ranije, nakon posjeta profesoru iz povijesti i tunjave s cimerom Stradlaterom. Boji se reakcije roditelja pa ne odlazi kui, nego u hotel u New Yorku, u kojem upoznaje negativne pojave u svijetu koji ga okruuje (suoava se s nonim ivotom, barovima i prostitucijom). Susree i bivu djevojku Sally, koja ga nikako ne moe shvatiti. Takoer posjeuje i svoju sestru. Spreman je otii na zapad, ali se prije toga eli oprostiti sa sestrom. Ona eli poi s njim pa se posvaaju. Nakon svae odlaze u ZOO, zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir. Tim prizorom zavrava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno izraava o oekivanjima u budunosti i mogunostima prilagoavanja svijetu. Pria se pripovijeda iz perspektive 16-godinjeg djeaka i odraava nain na koji on vidi i doivljava svijet

Vrijeme radnje predboino vrijeme, 40-e godine 20.st., u razdoblju od tri dana subote, nedjelje i ponedjeljka Radnja ne tee kronoloki (nema uzrono-posljedinog slijeda, nego ovisi o subjektivnim proivljavanjima lika; tijek se radnje prekida asocijacijama i monolozima)

Holdenov odnos s roditeljima nije ba najbolji. Jako ih voli i priznaje da mu se teko vratiti kui nakon to je izbaen iz kole. Govori da su mi roditelji oduvijek osjetljivi

Holden se esto usporeuje s bratom i sestrom i govori za sebe da je glup i lud te da je on jedini neuspjean u obitelji. Nema mnogo prijatelja. Izdvaja Stradlatera (pametan i dobar ovjek, ali veliki enskaro), Ackleyja (opisivao ga je kao uasno dosadnog, ali mu je svejedno nedostajao), Jane Gallagher (draga prijateljica, ak i tajna ljubav. Na njoj je sve volio, ak i njezin nain kartanja; spominje ju kroz cijeli roman)

HOLDEN CAULFIELD - voli filozofirati, komentirati razliite teme, jako je nesiguran u sebe, kae da esto lae, koristi se ironijom, stalno nosi crvenu lovaku kapu (nosi je stalno okrenutu naopako), ime oznaava bunt protiv vladajuih normi i tradicije. Na sve to je karakteristino za njegovu dob gleda podcjenjivaki i cinino. Njegovi vrnjaci nezreli su tinejderi, dok sebe doivljava zrelijim i starijim zbog nekoliko sijedih pramenova kojima pokuava prikazati se odraslim. Redovito pokuava u barovima naruiti viski, to mu ne polazi za rukom jer odrasli ljudi prepoznaju njegovu nezrelost. SIMBOLIKA NASLOVA odnosi se na krivo izree