of 23 /23
Ontologija Istina jest istost (podudaranje, apsolutna korelacija *) bitka i mišljenja (?) Ontologija kao vječna filozofija – philosophia perennis Biće je bitak sam, a to je Bog > ontologija je filozofska teologija, koja se od objavljenje religije razlikuje po tome što sama po sebi ne može dokučiti tajne vjere. (??? - ) * Da li je bitak sam ujedno i neko biće, čini se paradoksalnim Biće sudjeluje, participira u bitku Biće može biti i ne biti, ali bitak nužno jest Bitak je jedan, svako drugo jest dio njega, za njega ne vrijede kategorije, nije ničime određen ili ograničen Za Grke je istina «aletheia» - neskrivenost Grčja ne poznaje pojam stvaranja, a pogotovo stvaranje iz ničega, tako Platonov Demiurg nije stvoritelj već graditelj Supstancija: o Kod Aristotela, Dekarta, Spinkyja i Lajbnica o Proizlazi iz logike silogizma (S-P) o Neke riječi mogu ujedno biti i subjekt i predikat u različitim izjavama, druge 1

Skripta iz Ontologije

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Skripta iz Ontologije

Ontologija

Istina jest istost (podudaranje, apsolutna korelacija *) bitka i mišljenja (?)

Ontologija kao vječna filozofija – philosophia perennis Biće je bitak sam, a to je Bog > ontologija je filozofska

teologija, koja se od objavljenje religije razlikuje po tome što sama po sebi ne može dokučiti tajne vjere. (??? - )

* Da li je bitak sam ujedno i neko biće, čini se paradoksalnim Biće sudjeluje, participira u bitku Biće može biti i ne biti, ali bitak nužno jest Bitak je jedan, svako drugo jest dio njega, za njega ne vrijede

kategorije, nije ničime određen ili ograničen Za Grke je istina «aletheia» - neskrivenost Grčja ne poznaje pojam stvaranja, a pogotovo stvaranje iz

ničega, tako Platonov Demiurg nije stvoritelj već graditelj Supstancija:

o Kod Aristotela, Dekarta, Spinkyja i Lajbnicao Proizlazi iz logike silogizma (S-P)o Neke riječi mogu ujedno biti i subjekt i predikat u

različitim izjavama, druge (najčešće osobna imena) mogu biti jedino subjekt

o Izjave: Sokrat je debeo, Sokrat je ružan, Sokrat je živio u Ateni, Sokrat je najkul frajer ikad... govore nešto o Soktaru -> sam pojam «Sokrat» u sebi sadrži sve predikate koji se o njemu mogu izreći, odnosno, taj skup predikata je specifičan isključivo za taj jedan, jedinstveni pojam

o Tako je supstancija ono što ne može biti predikat, već samo ono što je uvijek nužno subjekt sa sebi specifičnim skupom predikata (ili atributa), ono za čiju definiciju nije potrebno išta drugo doli ono samo

Pa tako spoznati neku supstanciju znači spoznati sve njene atribute, iliti sve moguće predikatne izjave o njoj

1

Page 2: Skripta iz Ontologije

Platon

Nauk o biću je dijalektikao Postavljaju se hipoteze koje se razvijaju do svojih krajnjih

konsekvenci da bi se provjerilo dali stoje i ako da, što nam govore o biću

o Biće je jedno i ono drugo od jednoga Uveo hijerarhiju bića po udjelu u bitku, nastavili Plotin,

neoplatoničari i kršćani Ideja Dobra> ostale ideje – one su već uposebljeni bitak zato jer

ih je više, jer su različite, one su prve do bitka samogo Iz razlike se stvara negacija – nebitako Što je neko biće niže u hijerarhiji to je dalje od bitka i bliže

nebitkuo Slijedeća je Duša jer je ona u pokretu (za grke je

neograničenost i pokretljivost znak nesavršenstva) Dualna priroda duše

o > Osjetilni svijet (sjena ideja) o njima nema znanja (episteme), već nagađanja i

mnijenja (doxa)o >Prazan prostor ili materija – istinsko nebiće (?)

Ono najviše je ono Jedno pored čega postoji samo neodređena dvojina

Prapočelo (uzrok bivanja) je ideja dobra

Aristotel

Biće je: kao biće, po mogućnosti i po zbiljnosti (samo bog je potpuno zbiljski)

Bog je prvi (nepokrenuti) pokretač sveg gibanja Prapočelo (uzrok bivanja) je duh (nous) Biće se sastoji od prve supstancije («ovo tu biće», njegova

pojedinačna egzistencija) i druge supstancije (rodovi i vrste)o Zapravo se radi o supstancijama (stvarima koje su uvijek

subjekti, nikada predikati) i ne-supstancijama (predikatima ili atributima) koji se pripisuju supstancijama. Predikati

2

Page 3: Skripta iz Ontologije

(znanje, bjelina) nebi mogli postojati sami po sebi, bez substancija – one imaju ontološki primat

4 uzroka: eficiens (djelatni), finalis (svršni), formalis (formalni) i materijalnis (tvarni)

razlikuje 2 vrste predikata: akcidentalni [partikuparije, IN] (Sokrat je mudar) i esencijalni [univerzalije, SAID OF] (Sokrat je čovjek) * kako može utvrditi koji je predikat toliko ontološki ovisan o supstanciji da joj je esencijalan, bi li Sokrat bio on da nije mudar?

Metafizika (Kategorije, T, Z, O) Subjekt u Kategorijama = ono što je uvijek predicirano a da

samo nikada nije predikat; u Fizici = ono što se mijenja, ono što u jednom trenutku ima jedan predikat a u drugom više neo A to je materija, koja mijenja formuo Kada je našao suostanciju A se pita što je to što nešto čini

supstancijom. Ono y u x što x čini supstancijom. * Ali to je malo paradoksalno, da supstancija ima neku protosupstanciju... anyhow, to nešto bi trebalo zadovoljiti 2 kriterija: mora biti neko nešto i mora imati pojedinačnu (neovisnu) egzistenciju. Tako da materija bez forme ne može biti ta protosupstancija jer čim je neko nešto to je utoliko jer je povezana i ovisna o formi

Svaka stvar je hilomorfni sklop materije i forme, ali forma je ono bitno, pošto materija nije ništa novo (*?); forma je sesncija stvari.

Duša je forma tijela Definicije: moguće su samo za univerzalije (čovjek, konj), ne za

pojedinačna bića. Definicija se sastoji od jednostavnih termina koje je nemoguće definirati. Složene stvari (mudar čovjek) se sastoje od definicije mudrosti i čovjeka

materija (tvar) ne može biti dio definicije neke stvari (već samo njena forma), ali definicija kipa, osim forme, može sadržavati i broncu utoliko što je ona određena mješavina bakra i mjedi...o istinska materija je naka pretpostavljena pratvar koja se ne

može definirati forma je bit neke supstancije supstancija je primarni uzrok neke stvari

3

Page 4: Skripta iz Ontologije

Dunamis je moć da se djeluje ili mijenja, može biti potencijalna ili aktualna, aktualna (energeia) je ontološki važnijao Jer ono što je vječno je uvijek aktualno, i prethodi onome

što može nestati

Dionizije Areopagiti

Postoji afirmativna, negativna i svenadmašujuća teologijao Približavanje spoznaji boga

Bog je nadspoznatljiv, huperagnostos

Toma Akvinac

Analogia entis – hijerarhija bića po blizini samom bitkuo Duhovno>duševno>osjetilno>materijalnoo Ordo – poredak

Teologija i filozofija se međusobno nadopunjuju Dokazi postojanja Boga

1. Mora postojati prvi pokretač jer lanac gibanja ne može ići u beskonačno

Zašto ne? To što se nama čini da sve ima početak ne dokazuje niš

2. Svijet je uređen i to svrhovito, pa moramo pretpostaviti inteligentnog stvoritelja

Svrhovitost je odraz našeg iskustva, to je subjektivna predodžba

3. Ontološki dokaz Anselma Canterburyjskog – Bog je najviši pojam (najviše biće) od kojega se viši ne može zamisliti, a pojam koji ima i esenciju i egzistenciju je viši od pojma koji ne egzistira realno

Kantov kritika to pobija – to što mi imamo neki pojam ne govori nam ništa o stvari po sebi koja nam je nepoznata, pa tako i po pitanju same njene egzistencije

4

Page 5: Skripta iz Ontologije

4. Čovjek ima urođeni poriv za srećom i blaženstvom koji bez Boga nebi imao smisla

Nema uguvura koji ti prije rođenja garantira mogućnost blaženstva u životu; Camus – život je apsurdan

5. Suglasnost svih ljudi i civilizacija da postoji neko biće koje je Bog i stvoritelj

... Toma na drugom mjestu pobija važnost takvih dokaza jer vjera

nadilazi razum i iz razuma se vjera ne može dokučiti Univerzalije su prije stvari, u Božjem umu (universalia ante res);

zatim su u samim stvarima (in rebus); i u našem duhu (post res) Esencija može biti bez egzistencije, kao puka mogućnost (*

postoji li egzistencija bez esencije? To je «puko jest» - bitak) Božja egzistencija je ujedno i njegova esencija, on u sebi nema

nikakve mogućnosti, on je čista zbiljnost «credo ut intelligam, intelligo ut credam» - Vjerujem da bih

spoznao, razumijem da bih vjerovao

Descartes

Postojim ja (res cogitans – misleća stvar) i ono drugo od mene (res extenza – protežna stvar)

Samosvjest mene kao konačnog mislećeg subjekta postulira postojanje beskonačnog Boga (???)o Konačne supstancije mogu se pojmiti samo kao

ograničenja i negacije beskonačnog bitkao Zapravo postoji samo jedna supstancija, ostale su njena

negacija i iako su neovisne jedna o drugoj ovisne su o to prvoj, Bogu

Ljudska volja ide dalje od razuma, ona je princip beskonačnoga u nama

Čovjek je na pola puta između Boga i ničega, otud mu sva zla i zablude

Mehanicizam i materijalizam prirode – može se matematički izraziti

5

Page 6: Skripta iz Ontologije

o Nema srednjovjekovne hijerarhije, u prirodi ne treba tražiti svrhu ili formu, već samo zakone i strukturu

o Istraživanjem konstanti (zakona) u prirodi dolazimo bliže Bogu koji je konstantan i nepromjenjiv

Ne bi u konačnom čovjeku ni mogla postojati ideja beskonačne supstancije ako ona nebi ujedno i postojala

Spinoza

Nema tradicionalne hijerarhije bića Racionalizam, panteizam, egzaktna i precizna filozofija Postoji samo jedna supstancija, samostvorena, uzrok svih ostalih

bića, beskonačna sa beskonačno mnogo atributa od kojih mi znamo za 2: mišljenje i protežnost

Sva konačna bića su modusi Supstancije Metafizika se sastoji od sintetičkih sudova a priori Apsolutni determinizam po Božjoj volji, ne po nekoj svrsi nego

prema logici matematičkog izvođenjao * što ima malo više smisla jer kada bi postojala svrha to bi

značilo da i Bog ima neki cilj, želju, odnosno da nije još savršen

Sloboda je spoznata nužnost (*apsurd - Kangrga) Racionalna spoznaja je moguća jer je svijet racionalno uređen, a

zajebi nastaju iz naše konačnosti i ograničenosti 3 vrste spoznaje: osjetilna, racionalna i intuitivna

o intuitivna je najbolja jer je to intelektualna ljubav prema Bogu, ljubav kojojm u nama Bog ljubi sama sebe

Leibniz

Pluralizam supstancija – monada – koje se razlikuju po stupnju jasnoće u hijerarhiji, najviša je Bog

Pošto je Bog apsolutno dobar ovaj svijet je najbolji od svih mogućih svijetovao * a kakav je onda raj?

6

Page 7: Skripta iz Ontologije

Monade (besmrtni duševni atomi) nalaze se u stanju prestabilirane harmonije kojom je predodređeno kretanje i promjene monada, što daje privid njihovoj interakcijio Monade su «bez prozora» i ne mogu biti u nikakvoj

međusobnoj interakciji (uzročno-posljedično gibanje je privid)

Tijelo se sastoji od monada u kojem je vrhovna monada duša, u njoj se nalazi svrha kretanja ostalih tjelesnih monada

Nema praznog prostora Dokazi Boga:

o Ontološki (maksimalna kvaliteta bića)o Postojanje vječnih istina (zakona logike i fizike) postulira

njihov vječni prauzroko Za egzistenciju slučajnih stvari potreban je dovoljan (ako

već ne nužan) razlog zašto su takve kakve jesu, a to može dati samo Bog

Npr, svijet ne postoji nužno, ali pošto postoji za to mu je potreban dovoljan razlog za postojanje koji može dati jedino Bog koji ga je i stvorio (* pretpostavka, ne zaključak)

o Prestabilirana harmonija u kojoj se svijet nalazi ne bi bila moguća bez Božje apsolutne (djelatne) moći

U «javnim spisima» sloboda (kako Boga tako i čovjeka) je opravdana teorijom dovoljnog razloga: za činiti nešto potreban je barem dovoljan razlog koji se ne mora pokoravati savršenoj logici i nužnosti, pa ako djelujemo po tom principu onda ne djelujemo iz nužnosti već iz slobodeo U privatnim spisima Lajbnic je strogi determinist, što

postavlja pitanje slobodu, moralnost, kršćanstvo... Ovdje odbacije teoriju «dovoljnog razloga» i

postavlja novo objašnjenje zašto stvari koje jesu, ali to nisu po nužnosti, ipak jesu kakve jesu:

Sve stvari koje su moguće nisu moguće istovremeno; ako je moguće A i B, ali ne i istovremeno, one se «bore za egzistenciju»; pobjednik je ona supstancija koja može egzistirati sa većim brojem drugih supstancija; ako A može biti sa E,F i G, a B sa C i D,

7

Page 8: Skripta iz Ontologije

A ima veću ekipu, nalazi se u timu «istovremeno mogućih» koji je jači, pa tlači, iliti egzistira.

«Ono što postoji može se definirati kao nešto što se slaže sa mnogo više stvari nego neka druga stvar koja sa ovom prvom nije u saglasnosti»

* «mob of egzistential frendlyness theory» - potpuno blesavo i beskorisno jer pretpostavlja postojanje mogućih stvari koje trenutno ne postoje a ne objašnjava razlog zašto je neka moguća stvar u saglasnosti sa jednom drugom, ali ne i nekom trećom stvari. Postavlja neki protosvemir svih mogućih stvari kojima se taj protosvemir ful gadi (valjda zato jer je pun supstancija sa kojima se ne slažu) pa nastoje pobjeći iz njega u naš svemir. Ali zašto bi naš svemir bio jedini u kojemu te supstancije mogu biti hepi, kaj nebi bilo logičnije da svaki skup «istodobno mogućih supstancija» ode u neki svoj svemir. Otkud dinamičnost prijelaza? Možda zato jer svaka supstancija želi egzistirati u najvećem svemiru? WTF?

Iako, po tome je najbolji svijet onaj u kojemu istovremeno može egzistirati najveći broj stvari (supstancija, atomarnih čestica), što ima smisla. Dapače, moglo bi objasniti širenje svemira...

Kant

Potraga za pojmom slobode dovodi ga do kritike racionalizma i metafizike

Biće kao biće – bitak sam – su fantomske stvari po sebi, o kojima ne možemo imati nikakva znanja

Kada promatramo vanjski svijet i pitamo se o njegovim krajnjim uvjetima dolazimo do antinomija koje ne možemo nadići

8

Page 9: Skripta iz Ontologije

o Te «kozmološke antinomije» proizlaze iz ograničenisti našeg sopznajnog aparata kojime dohvaćamo samo pojave, a ne i stvari po sebi

Sintetički sudovi su oni u kojima predikat proširuje našu spoznaju o subjektu, a analitički sudovi a priori izražavaju ono rto je subjektu po definiciji imanentnoo (* kaj ne o objektu, a ne o subjektu...?)

knatov Kopernikanski obrat: spoznaja se ne temelji na osobinama objekta nego na sposobnostima subjekta, odnosno njegovog spoznajnog aparata

Osjetilno iskustvo posredovano je prostorom i vremenom (ono nije dio samih stvari već apriorne forme osjetilnog zrenja)

12 kategorija (supstancija, kauzalitet) su apriorne forme našeg razuma

Ne možemo spoznati stvar po sebi jer ne možemo spoznati ništa što nije osjetilima dano kroz vrijeme i prostor i izraženo u kategorijama uma

Dok razum stvara pojmove um stvara ideje (Svemir, duša i Bog)o Regulativni principi uma

Ono što spoznajemo uvijek je pojava (fainoumenon) a nikdada stvar po sebi (noumenon)

Novi put za utemeljenje metafizike je Kritika praktičkog uma koji postulira kategorički imperativ

Kao moralna bića imamo u sebi osjećaj dužnosti koji nadmašuje svijet činjenica, i zato – slobodu moramo postulirati!

Praktički um postulira Boga, slobodu i besmrtnost duše

Fichte

U početku bijaše čin u kojam (čisto)Ja postavlja ne-Ja, i od onda se vraća k sebi

Wissenschaftslehre or “Doctrine of Scientific Knowledge.” Cilj: pomiriti moralnu slobodu čovjeka sa životom u kauzalnom,

materijalnom svijetu

9

Page 10: Skripta iz Ontologije

o Traži zajednički temelj koji će ujediniti teorijsku i praktičnu kritičku filozofiju (koja je u vrijeme nakon Kanta smatrana novim valom)

o Samorazumljivi temelj svake filozofije i spoznaje, jedinstvo razuma

Sloboda volje se iz «praktičkih razloga» uzima za filozofsku pretpostavkuo Najviši princip filozofije se ne može izvesti iz nekog višeg

principa, pa se tako ne može ni dokazatio Dogmatizam (determinizam) ke kednako plauzibilan ali

nije obećavajući za kreaciju uspješnog filozofdkog sistema Temelji W:

o Ja se sebe-pozicionira; Ja se sebe-pozicionira kao sebe-pozicionirajuće

o Bit Jastva leži u njegovoj izjavi svog identiteta Intelektualna intuicija, akt/činjenica (njihovo

jedinstvo već u samom temelju je krucijalno)o U početku se traži: a complete inventory of the “original

acts of the mind.” Nužni nesvjesni akti samo-pozicioniranja

Otkriće (provjera, Anstoß) vlastite ograničenosti > prvo kao osjećaj, osjet, intuicija i koncept

Prije toga Ja ima sposobnosti produktivne mašte i praktične volje

o Transcendental philosophy is thus an effort to analyze what is in fact the single, synthetic act through which the I posits for itself both itself and its world, thereby becoming aware in a single moment of both its freedom and its limitations, its infinity and its finitude.

o Ovdje nije riječ o nikakvom apsolutnom i neograničenom Jastvu

Temelji, teorijska fil (priroda), Praktična fil (Etika), fil religije

Schelling

10

Page 11: Skripta iz Ontologije

Naturphilosophie, anti-Kartezijanska subjektivnost, kritika Hegelovog idealizma

Filozofija prirode:o Odgovara na 2 problema kod Kanta:

Kako je nastao subjekt koji transcendira determinizam prirode?

Koja i kakva je veza između determinirane prirode i slobodnog subjakta koji posjefuje inteligibilna svojstva (kognicija, etika, samoodređenje)?

o Možda je priroda nekakav super-subjekt koji unutar svog determinističkog sistema stvara samosvjesni sebeodređujući subjekt

o Hölderlin protiv Fichteovoh «Apsolutnog Ja»: Da bi nešto bilo Ja ono mora biti svjesno onog drugoga (ne-Ja), dakle – mora biti u nekom odnosu sa drugim. Struktura tog odnosa ne može biti opisana samo jednostrano, od strane Ja. Hölderlin argued that one has to understand the structure of the relationship of subject to object in consciousness as grounded in ‘a whole of which subject and object are the parts’, which he termed ‘being’.

Bitak je je prostor bivanja subjekta, objekta i njihovog odnosa

o Gledajući na prirodu sa pozicije kognitivnog subjekta shvaćamo ju kao determirani obekt, zanemarujući njenu dinamičnu i životnu silu, koja se očituje i u našem tijelu

o Priroda-po-sebi je 'produktivnost' Kantovski dualizam stvari-po-sebi i fenomena je

privid koji nastaje jer se 'produktivnost' prirode nikada ne pojavljuje sama po sebi već kroz svoje produkte kroz koje se ona ostvaruje

Inspiracija Leibnizu Ti proizvodi (bića, objekti) nikada nisu dovoljni

samo po sebi, oni su kao vrtlozi u rijeci, privremene strukture nastale gibanjem same tvari od koje se sastoje

o Um i percepirana priroda se sastoje od iste materija, treba samo ići dovoljno duboko da bi je našli

11

Page 12: Skripta iz Ontologije

o Priroda, koje mo mi dio, je cjelina strukturirana u međupovezana polja 'potencijala', jedno onutar drugoga, koja sadržavaju polarne suprotnosti unutar sebe (model magneta – polovi su neodjeljivi jedan od drugoga iako su suprotnosti). Osnovni princip svakog objašnjenja prirode je univerzalna dualnost, suprotnost subjekta i objekta koje onemogućava da priroda ikad stagnira.

o Priroda je apsolutni subjekt stvaranjao Apsolutno Ja (priroda) je prvotno bila nepodjeljena, pa se

sama podijelila kako bi se, kroz povijest samo-osvješćivanja (nastanak prvo nesvjesnih, pa onda samosvjesnih bića), spojila u sintezu samosvjesti (* Y?)

o Ta priroda je uvjet same svijesti pa ne može biti njen predmet

Tu Schelling artikulira misao da svijest pokreće i nešto izvan sebe, što će Freud kasnije izvesti kao 'podsvjesno'

o Ali kako se ono nesvjesno, što svijesti prethodi, može dovesti u svijest?

Kroz umjetnost – tu objekt nije percipiran samo kao determinirani, mrtvi komad prirode, već on, pomoću slobodnog suda subjekta, označava nešto više od svoje puke objektivnosti.

* zašto bi estetski sud bio nužno slobodan? Umjetnost komunicira iznad svijesti, ono što

filozofija i znanost ne mogu (znanost samo slijedi lanac uzročnosti po principu dovoljnog razloga koji nema nužnog kraja)

o Inspiracija od Novalisa i Schlegela, utjecalo na Schopenhauera, Nietzschea i Freuda

Filozofija identitetao Želi pokazati kako samosvjesno Ja nije uzrok, generativna

matrica sistema (kao kod Fichtea), već rezultato Istiniti sud, kao korespondencija subjekta sa objektom

(mišljenje sa objekt[iv]nom realnošću), moguć jedino uz pretpostavku da su subjekt i objekt dvije odvojene stvari. No kako je moguća ta njihova veza u sudu? Ako se ono

12

Page 13: Skripta iz Ontologije

različito, S i O, u sintezi suda spajaju u jedno, to znači da su oni zaista oduvijek i bili jedno te isto.

Pogrešno se smatra da je za tu izjavu Hegel rekao kako predstavlja apsolut u kao 'noć u kojoj su sve krave crne'

o Kako bi izbjegao paradoksalni monizam i objasnio kako je Jedno ujedno i Mnoštvo, koristi se Hoolderlinovom idejom tranzitivnog bića koje u sebi sadrži i subjekt i objekt kao svoje predikate

Zemlju gledamo ujedno kao jedinstvo, ali i kao mnoštvo unutar tog jedinstva, isto je i sa bitkom: «Existence is the link of a being (Wesen) as One, with itself as a multiplicity.»

'Apsolutni identitet' je veza između dva aspekta bića svemira i mnoštva

«‘The I think, I am, is, since Descartes, the basic mistake of all knowledge; thinking is not my thinking, and being is not my being, for everything is only of God or the totality’, so the I is ‘affirmed’ as a predicate of the being by which it is preceded.»

da bi refleksija (mišljenje?) bilo moguće subjekt mora poznavati objekti i prije same refleksije kako bi ga onda mogao prepoznati. Zato sistemi 'apsolutne refleksije' (Hegel) nemaju temelja.

Doba svijeta (Weltalter)o Kako je nastao finitni svijet, i kakva je veza uma sa

materijom?o Izbjeći Spinozin etički fatalizamo Jedino moguće apsolutno biće koje ne treba tlo, vrijeme,

koje je vječno i sebe-afirmirajuće jest volja, Apsolutna volja

o Suprotonsti na tlu Jednoga omogućuju slobodu i život Za Hegela je apsolut je rezultat samo-negacija finitnih stvari.

Gdje one negiraju svoju negiranost i time kraj sistema je zapravo njegov početak.o «For Hegel the result becomes known when the beginning

moves from being ‘in itself’ to being ‘for itself’ at the end

13

Page 14: Skripta iz Ontologije

of the system, thus in a process in which it reflects itself to itself.»

«The aim of the Idealist systems was for thought to reflect what it is not -- being -- as really itself, even as it appears not to be itself, thereby avoiding Kant's dualism.»

razum (racionalizam) ne može iz sebe izvesti razloge svog postojanja, pa tako ni istraživanje o najvišem temelju svijeta ne može počivati na razumu (Schelling tu ulazi u teologiju)o početak destrukcije idealističke metafizike koji će nastaviti

kasniji filozofi

Hegel

Apsolutni idealizamo Polazi od svijesti i samosvijesti, bivstvo svijeta je duh i

idejao Duh egzistira po sebi, za sebe, i oboje

On se otpušta u prirodu i iz nje se, kroz povijest, ponovo vraća sebi u trima oblicima apsolutnog duha:

Filozofija ima tri dijela:o Logika – misli Boga prije nastanka svijetao Fil. Prirode – prikazuje duh u svojoj antitezi pojavljivanja

u prrodio Fil. Duha – povratak duha samome sebi kroz povijest

Subjektivni duh – subjekt kao duhovna i duševna osoba

Objektivni duh – sfera zajednice, prava i čudoređa Apsolutni duh – sfera ljepote, svetosti i isine (u

umjetnisti, religiji i filozofiji) Panteizam u smislu da je istina ukupnost svih polivalentnih

činjenica, duh prožima sve... Duh se vraća zaobilaznim putek, svojim lukavstvom koristi

egoizam u svrhu općeg dobra (?!)o Povijest je napredobanje u svijesti o slobodi (* I agree)o Kroz dijalektiku napretka u filozofiji, religiji i umjetnosti

dolazi do samoostvarenja apsolutnog duha

14

Page 15: Skripta iz Ontologije

Heidegger

Egzistencijalni doživljaj dubinske tjeskobeo Tek njegovim prevladavanjem se postavlja pitanje što biće

uopće jest Fenomenološka metoda Zapadna filozofija je pretežito mislila biće a ne bitak i zato se

razvijala u svojevrsnom zaboravu bitka Tu-bitak je egzistencija koja je radikalno konačna i predstavlja

tek predhođenje smrti. Kako da tako vremenski određen bitak dođe u dodir, susret sa istinskim, bezvremenskim bitkom? Za Hajdija postoji tek mito-poetski odgvor – bu bilo!o Okret (Kehre) k biću i zgoda (Ereignis) susreta s bitkom

Vremenitost Tu-bitka = «Sebi unaprijed već biti u svijetu s drugim bićima koja se susreću»o Javlja se briga tu-bitka za vlastiti bitak koja može

rezultirati neautentičnim oblicima (životarenje, čavrljanje) Briga je najćešće raspoloženje (Stimmung) tu-bitka

o No koje bi bio to autentični bitak za tu-bitak kada on ne može nadići svoju konačnost ?

«Mi živimo u vrijeme sredstava a ne svrha»

Nietzsche

Bitak je volja, i to volja za moć

cool riječ: voluminozno (djelo); osvit (svitanje) peras = granica, apeiron = bezgranično natura naturata = stvorena priroda; natura naturans = priroda

koja stvara (može biti i oboje istovremeno)

15