METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA 1. PREDAVANJE TERMINOLOGIJA I DEFINICIJE - pojedina značenja i stručna terminologija Metodologija arhitektonskog projektiranja je znanost o metodama smišljavanja arhitektonskog projekta. Izučavajući je saznajemo KAKO PRISTUPITI BILO KOJEM ZADATKU ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA - to znači da postoje pravila pristupa svakom arhitektonskom (i urbanističkom zadatku)

bez obzira o kakvom se zadatku radi - ne razlikuju se mali od velikih zadataka, niti teški od lakih - kad projektiramo za “dušu”, nismo vezani nikakvim pravilima - kad projektiramo s ciljem uspješne izvedbe budućeg projekta, vezani smo poštivanjem

brojnih preduvjeta Preduvjeti za projektiranje su: 1. ZAKONI I PROPISI

Temeljni zakoni vezani za područje projektiranja i izgradnje u prostoru: - Zakon o prostornom planiranju i zaštiti okoliša - Zakon o izgradnji objekata - Drugi zakoni i propisi

Proces projektiranja ne zadire u lokalno zakonodavstvo ili propise već se na njih nadovezuje. Bez legislative nije moguća intervencija u prostoru, jer bi nastao kaos u prostoru. Zato možemo graditi samo tamo gdje je to zakonima dozvoljeno.

2. INVESTITOR Klijent koji naručuje i financira projekt.

3. INVESTICIJA Novac potreban za ostvarenje projekta.

4. LOKACIJA Prostor za izgradnju planirane građevine.

5. PROGRAM Stručna podloga za izradu projekta koja se sastoji od:

- Popisa prostora ili prostorija koje projekt treba sadržavati - Površina i(li) volumena navedenih prostora ili prostorija - Opisa načina funcioniranja budućeg objekta 6. PROJEKTANT

Stručna osoba kojoj se povjerava projektiranje planirane građevine. - arhitekt (urbanizam, arhitektura, vanjsko uređenje, unutarnje uređenje) - geolog (ispitivanje terena) - građevinski inženjer (konstrukcija) - elektroinženjer (instalacije jake i slabe struje) - strojarski inženjer (grijanje, ventilacija, klimatizacija, instalacije plina) - građevinski ili strojarski inženjer (vodovod, kanalizacija)

- inženjer prometa (prometno rješenje) - inženjer zaštite na radu - inženjer zaštite od požara 7. PROJEKTI

Nacrti za ishođenje uvjeta, za građevinsku dozvolu, za izvedbu građevine i za upis vlasništva nad građevinom.

- Urbanistički plan Plan usvojen u lokalnoj zajednici temeljem kojega su određeni uvjeti za uređenje i izgradnju u prostoru.

- Lokacijska dozvola ili Izvod iz plana Elaborat koji izdaje županijski ured za prostorno uređenje na temelju usvojenog urbanističkog plana i programske skice buduće građevine koju je izradio arhitekt.

- Arhitektonska (programska) skica Nacrt temeljem kojega investitor stječe osnovni uvid u projektantski prijedlog buduće građevine.

- Idejno arhitektonsko rješenje Osnovni nacrti buduće građevine izrađeni u manjim mjerilima (1: 200 ili manje) u kojima se prikazuju glavne karakteristike buduće građevine (funkcionalna organizacija, globalni izgled, osnovni materijali).

- Idejni projekt Svi nacrti buduće građevine izrađeni u manjim mjerilima (1: 200 ili manje) u kojima se prikazuju karakteristike buduće građevine (globalna površina i volumen, detaljna organizacija, tip konstrukcije, izbor i osnovna organizacija vođenja instalacija, osnovni materijali, predvidiva cijena). I – arhitektura II – konstrukcija III – instalacije IV - predračun

- Glavni projekt Svi nacrti buduće građevine izrađeni u većim mjerilima (1: 100 ili više) u kojima se prikazuju sve karakteristike buduće građevine (detaljna površina, organizacija prostora, sheme konstrukcije i detaljan proračun, detaljni projekti svih instalacija, opis svih materijala i načina njihove izvedbe). I – arhitektura II – konstrukcija III – instalacije IV – ostali projekti ( projekt toplinske zaštite, projekt zaštite od buke, projekt zaštite na radu, projekt zaštite od požara, drugi specijalizirani projekti)

- Izvedbeni projekt Svi nacrti buduće građevine izrađeni u većim mjerilima (1: 100 ili više) u kojima se prikazuju svi preostali detalji buduće građevine (detaljno kotiranje, dodatni detalji instalacija, detaljni opisi svih materijala i načina njihove izvedbe).

- I – polirski nacrti II - planovi oplate III – planovi armature IV – radionički nacrti V – detalji VI – troškovnici sa shemama stolarije i bravarije i cijenama

- Projekt etažiranja Poseban elaborat diobe vlasništva među više vlasnika na istoj građevini koji služi za upis vlasništva nad dijelovima građevine u zemljišnoj knjizi vlasništva.

8. DOZVOLA

Dokument kojim se dozvoljava izgradnja planirane građevine I – Lokacijska dozvola ili Izvod iz plana Dokument kojim se određuju urbanističko - tehnički uvjeti za izgradnju planirane građevine. U njemu je vidljiva namjena buduće građevine, horizontalni i vertikalni gabariti, njena bruto razvijena površina, mogućnosti i uvjeti priključaka na komunalnu infrastrukturu i dr. II - Građevinska dozvola

Dokument kojim se dozvoljava izgradnja planirane građevine. Građevinska dozvola sadržava konačne suglasnosti komunalnih organizacija koje pružaju usluge komunalne infrastrukture i financijske uvjete komunalnih doprinosa.

9. KOMUNALNA INFRASTRUKTURA Pristupne ceste i skup podzemnih i nadzemnih instalacija vodovoda, kanalizacije, električne energije, plina, telefona, kabelske televizije, toplovoda i drugog potrebnog za stavljanje u funkciju neke građevine.

10. PRIPREMA ZEMLJIŠTA Rješavanje pravno imovinskih odnosa kod zemljišta otkupom zemljišta i provedbom njegovog upisa u katastru i zemljišnoj knjizi, te izgradnja komunalne infrastrukture.

11. KONZALTING Postupak povezivanja i kontrole svih sudionika u procesu planiranja, projektiranja, financiranja i izgradnje građevine putem pravne ili fizičke osobe koju imenuje investitor.

12. NADZOR Postupak kontrole svih elemenata kvalitete, količine i načina izvedbe građevine putem pravne ili fizičke osobe koju imenuje investitor.

METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA 2. PREDAVANJE ARHITEKTONSKA ANALIZA - područja, mjesta i načini prikupljanja podataka Projektiranje se sastoji od ARHITEKTONSKE ANALIZE, stvaranja KONCEPCIJE i njene razrade kroz ARHITEKTONSKU SINTEZU.

Uspješnom projektiranju možemo pristupiti tek kada nam lokalni zakoni i propisi to omogućuju. Dakle, zemljište na kojem bi investitor htio graditi treba biti građevinsko zemljište, tj na njemu treba biti dozvoljena gradnja.

Moralna obveza arhitekta prilikom projektiranja je, ne samo da poštuje postojeće zakone i propise, nego da štiti dostignute prirodne i artificijelne vrijednosti u prostoru na dobrobit svih korisnika tog prostora, pa i onda kada je to u suprotnosti s ciljevima investitora. PRIJE SVEGA ARHITEKT JE DUŽAN ŠTITITI PROSTOR!

Kada govorim o metodologiji projektiranja i navodim brojne primjere koji potkrepljuju

neku tezu uvijek imajte na umu da sve uzore ili “recepte” navodim “u principu”. U stvarnosti moći ćete naći manji broj primjera koji upravo suprotnom metodom dolaze do jednako dobrog ili boljeg rješenja. Broj takvih primjera je daleko manji i mogu reći da i u arhitekturi iznimka potvrđuje pravilo. Prva etapa projektiranja je: 1. Prikupljanje podataka Ovu etapu nazivam inkubacijom. Na početku svakog zadatka arhitekt nije spreman odmah početi projektirati. U prvoj fazi arhitekt ima nužno, ali ne i dovoljno znanje o zadatku. On tada još nije dovoljno uključen u zadatak. On je “hladan”. Zagrijavanje za zadatak započinje se prikupljanjem što više objektivnih činjenica i podataka kao i subjektivnih analitičkih opservacija. Prikupljanje podataka ne sprečava arhitekta da istovremeno svoje misli i podatke crtanjem prenosi na prazan papir. Svi crteži pripadaju jednom ukupnom mozaiku koji se može sagledati tek na kraju završenog projekta. Često preporučujem studentima da svoje istraživanje zadatka započnu sa suprotne strane nego se to na prvi pogled očekuje. Na prvi pogled se čini ispravnim krenuti crtati očekujuće najkvalitetnije rješenje. Zapravo, to vas vodi utvrđenim tračnicama do poznatog prosječnog rješenja. Neočekivani obrati na vašem projektantskom putu mogu se prije dogoditi ako istražujete nepoznato ili poznato na nepoznati način. Mislim da se kvalitetne arhitektonske ideje prije daju isprovocirati upotrebom neortodoksnih projektantskih metodologija. Postavit ću tezu da je teško projektirati “na livadi”, a da je puno lakše “u tjesnacu”. “Livada” za mene predstavlja neograničeni zbroj neutralnih mogućnosti u kojima nema elemenata za objektivan najbolji izbor. Dok, “tjesnac” predstavlja ograničeni broj osebujnih mogućnosti. A zar naš cilj nije odabrati originalnu – svoju mogućnost. Zato uvijek tražite originalna rješenja ma koliko god truda vas to stajalo. Prikupljanje podataka obavljamo: I/ U nadležnim uredima za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša

Saznajemo dozvoljene sadržaje i kapacitete buduće građevine, kao i eventualne posebne uvjete (parkiranje, sklonište, zaštita okoliša i sl.). Ovdje vrlo često unutar lokacijskih dozvola dobijamo i neprihvatljive uvjete upotrebe točno zadanih gabarita ili materijala budućeg objekta. Takvi uvjeti dovode do tragičnih dijelova grada ili naselja (tzv. urbanizam “10 x 10” gdje sve kuće imaju isti tlocrtni gabarit, isti dvostrešan “lovački” krov i

sl.). Zato urbanistički plan treba shvatiti i izradititi daleko slobodnije da se omogući što veća sloboda projektiranja koja jedina može dati novom prostoru kvalitetu. II/ Na lokaciji predviđenoj za izgradnju građevine Najvažniji prostor prethodnog prikupljanja podataka je parcela predviđena za izgradnju. NAŠ CILJ JE ISPROJEKTIRATI GRAĐEVINU PO MJERI PARCELE. Kod simbiotički dobro vezane građevine sa svojom parcelom ne može se dogoditi da građevinu možemo “krojački” prebaciti na neku drugu parcelu i tamo izgraditi, jer su tamo već drugi vanjski utjecaji (oblici, dimenzije, orijentacija, konfiguracija, vizure, susjedne građevine i t. d.). Čitanje i vrsta podataka o prostoru parcele ovisi o: a/ obliku terena: ravan, blago kos ili strmi b/ veličini parcele: mala ili velika c/ vrsti sredine: prirodna, ruralna ili urbana d/ vrsti okolnog zelenila: šuma, grmlje, trava, bez zelenila e/ klimi: vruća, umjerena, hladna f/ mikroklimi: osunčanje, provjetravanje, vlaga i magla, zagađenje g/ pogledu: velike ili male vizure Prilikom čitanja prostora crtajući izrađujemo tzv. Čitanku (Reader Book). U nju grafikom unosimo pronađene podatke. Icrtavajući tlocrte, presjeke i prostorne prikaze lokacije unosimo precizno svaku promjenu oblika terena, sve pronađeno na terenu i oko njega. a/ Zanima nas svaka izbočina ili rupa u terenu, svaka znatnija promjena nagiba terena, svaku veći kamen koji trebamo zaobići, svaka pojava vode u obliku potoka, bare ili slično može izazvati inspiraciju, potrebu da nešto isključimo ili zaobiđemo ili da ga uključimo u volumen zgrade. Naprimjer; da premostimo potok, da uključimo pronađenu stijenu u interijer, da oblikujemo jezerce i osiguramo pogled na njega, da deniveliramo presjek građevine prema obliku terena, da smjestimo građevinu na tehnički kvalitetnu poziciju. Ako analiziramo primjer vode u okolišu na parceli možemo odabrati da građevinu smjestimo pored vode ili u vodi. Smještavajući je pored vode sigurno ćemo dobiti jeftinije rješenje, ali donekle i očekivano. Smještavajući je u vodi možemo postupiti na kontrastan ili prilagođavajući i “mekši” način. (Alto, Wright, LC, Portzamparc) b/ Kod velike parcele intimnost se postiže udaljavanjem od ulice i susjeda, a kod male prostornom organizacijom građevine i njenim oblicima. (LC, Ando) Široki prostor parcele omogućava upotrebu svih mogućih koncepcija, a posebice onih koje intenzivno troše prostor: naprimjer linearna koncepcija (Meier, Hejduk, Leonidov) c/ I mala parcela slobodno smještena u prirodnom okruženju omogućava veliku slobodu u oblikovanju građevine i upotrebi njenih materijala. Tada se ne može dogoditi da radi izbjegavanja pogleda susjeda krivo orijentiramo neki prostor ili da ga dižemo u zrak da nam slučajni prolaznik ne ometa funkcioniranje prostora. Ruralna sredina stvara prve prepreke u slobodi naših konceptualnih zamisli. Naprimjer u ušorenim naseljima često smo vezani za pojavu građevinske linije bez obzira koliko veliku parcelu imamo i da li nam to odgovara ili ne. Organizacija susjednih gospodarskih zgrada nužno nas onemogućava da u njihovoj blizini organiziramo kvalitetne prostore drugih namjena. Ovdje se pojavljuju i prvi elementi “uklapanja” ili “neuklapanja”. U nizu građevina s kosim krovom nije jednostavno skladno uklopiti građevinu s ravnim krovom. Vrlo često javlja se odbijanje ortodoksne sredine da prihvati suvremenu građevinu koja izaziva

promjene ustaljenih tokova života u okolnom prostoru. Vrlo često i naši kolege povjesničari (zaštitari) uvjetuju potrebu uklapanja nove građevine u kvalitativno vrlo upitne sredine. Urbana parcela sigurno je najbogatija brojnim uvjetima kojih se čvrsto i obvezno moramo pridržavati prilikom projektiranja i izgradnje nove građevine. Građevinu koja se ugrađuje između dva zatvorena zabata susjednih građevina dodirivajući ih nazivamo interpolacijom. Međutim, gotovo svaka nova građevina koja se gradi u urbanoj sredini predstavlja interpolaciju s više ili manje okolnih obveznih uvjeta. Okolni postojeći objekti najčešće imaju osobne ili ambijentalne (zajedničke) kvalitete spomenika kulture. Pravci kretanja, navike i postojeće vizure uvjetuju naše prilagođavanje prilikom projektiranja. Nije nam dozvoljeno nekome zakloniti pogled ili spriječiti osunčanje prostora, srušiti mali objekt pod zaštitom radi izgradnje velikog. Ne smijemo niti ugroziti stabilnost postojećih objekata gradeći im suviše blizu, niti sigurnost okolnog saobraćaja gradeći suviše visoku građevinu. Moramo osigurati zaštitu od požara kako nove građevine tako i postojećih. Još brojne druge uvjete otkrivati ćemo praktičnim radom na konkretnim parcelama. d/ Gradeći u šumi naše dileme su mnogo veće nego na livadi. Kao arhitekti trebali bismo štititi prirodu, štititi svako odraslo i kvalitetno stablo, smjestiti građevinu na mjestu gdje će izazvati najmanje štetnih posljedica. Za početak postaviti ću vam malu dilemu. Na planski dozvoljenom mjestu u šumi potrebno je izgraditi veliki sadržaj. Arhitekt ima izbor: izgradnju razviti horizontalno ili vertikalno. Horizontalna koncepcija znači veliku sječu stabala radi osiguranja prostora za izgradnju, ali skrivanje izgrađenog prostora u okolnim vizurama. Vertikalna koncepcija čini najmanju štetu zelenom fondu šume, ali izrazito mijenja okolne vizure. Nemam teoretski odgovor na ovu dilemu. Recepta nema, a pravi odgovor je uvijek jedan i jedinstven. (Piano) Gradeći u prostoru pokojeg kvalitetnog stabla svakako bi ga trebalo zadržati, jer je potrebno mnogo godina da izraste novo stablo. Grmlje i travu lako je, brzo i jeftino ponovo uzgojiti. U prostoru kamenjara trebamo graditi tako da gradnjom osiguramo bolje uvjete koji će omogućiti razvoj zelenila (navodnjavanje, zaštitu erozije tla, zasjenjenu ili sunčanu stranu svijeta). e/ Vrlo je poznato da se klima izrazito oblikovno različito odražava u arhitekturi. Sjevernjaci “love” sunce velikim staklenim stijenama na jug i krovnim nadsvjetlima, jer ga imaju malo tijekom godine. Kontinentalci balansiraju život između osunčane strane u jesen, zimu i proljeće i zasjenjenje ljeti radi velikih temperaturnih razlika tijekom godine. Južnjaci se zatvaraju u duboke atrije s velikim trijemovima i grade male otvore na vanjskom perimetru zgrade. Sjevernjaci rade gustu izgradnju naslanjajući se međusobno radi smanjivanja toplinskih gubitaka uslijed vjetra i niskih temperatura. Južnjaci grade gusto radi stvaranja sjene i uskih uličnih koridora kojima struji okolni suviše vrući zrak i stvara osjećaj blagog osvježenja. f/ Mikroklima je vrlo različita od mjesta do mjesta. Vrlo povoljne i vrlo nepovoljne uvjete možemo sresti i u prirodnoj i u urbanoj sredini. U prirodnoj sredini nepovoljne uvjete stvara vjetar i vlaga, insekti i životinje, a u gradu smog i prašina, buka i sjena, nedostatak zelenila, velika gustoća izgradnje, nedostatak zelenila i dr. Promet i industrija naši su najveći zagađivači. Nažalost, vrlo često i u prirodnim ambijentima oni izazivaju velika zagađenja (naprimjer: tvornica u nekoj kotlini ili zaljevu, autoput ili most neposredno uz izgrađene objekte). Drugi najveći zagađivač je društveni standard koji kroz brzi način života stvara veliki otpad (smeće, atomski, kemijski i drugi otpad) i problem njegovog smještaja i sanacije okoliša. Trajno se uništava zdravi okoliš i pogoršavaju mikroklimatski uvjeti života. To izaziva migracije stanovništva vidljive kroz bijeg stambene izgradnje iz grada u prigradska naselja.

g/ Pogled je vrlo važna kategorija. Sjetimo se najbanalnije situacije; u hotelu biramo sobu s pogledom na more, u gradu biramo stan s pogledom na katedralu i sl. bez obzira na koju stranu svijeta je taj pogled. Pogled na zelenilo je traženiji nego pogled na industriju. Više lokacije su kvalitetnije od onih smještenih u dolini. Interni pogledi s parcele na susjedne parcele i na prostore na samoj parceli su vrlo bitni. Zato je potrebno fenestraciju građevine posebno planirati ne samo studirajući proporcije (Terragni, LC) nego i vizure iz unutrašnjeg prostora (LC i drugi). III/ U širem prostoru grada ili krajolika predviđenom za izgradnju građevine Istražujemo nataloženu povijesnu kvalitetu prostora. Nju čini jedinstvo prirodnog ambijenta i ambijenta koji je čovjek izgradio. To jedinstvo upisano je u našu memoriju putem brojnih objektivnih i subjektivnih kriterija korištenja toga prostora. Sadržaji, oblici, materijali i boje stvaraju sliku okruženja koju novim objektom najčešće ne želimo narušiti. Naš cilj ne smije biti “kameleonski” već aktivno i originalno dopunjavanje kvalitete prostora. IV/ U povijesti kulture prostora Graditi u Dubrovniku među zidinama, na Mirogoju uz groblje, u Motovunu unutar zidina, u Ilici, unutar Dioklecijanove palače, na lungo maru Opatije, na Kornatima ili Mljetu u parku prirode, graditi u bilo kojoj povijesnoj sredini (gradu, perivoju ili prirodnoj ljepoti) znači istražiti mogućnost suživota novog i suvremenog u starom i povijesnom. Jednako je neprimjereno doći na komorni koncert u trapericama i na techno party u smokingu kao i na Stradunu izgraditi limenu zgradu ili na Kornatima neboder. Živjeti s poviješću znači na postojeću graditeljsku i ambijentalnu vrijednost dodati novu. V/ U specijaliziranim ustanovama (arhiv, zavod za zaštitu spomenika kulture, statistički zavod, sociološki, ekonomski ili drugi institut) Interpolirati se u ritam susjednih pročelja znači vrlo precizno smjestiti svaki detalj na pročelju nove građevine. Za to nam je potreban precizan snimak susjednih pročelja koje možemo dobiti u gradskim arhivima ili u zavodima za zaštitu spomenika kulture. Sociološki i ekonomski instituti mogu nam dati podatke o strukturi stanovništva i o njihovoj kupovnoj moći iz čega možemo odlučiti da li nešto graditi ili ne i kako to graditi. Tu zainteresirani investitor saznaje društvene potrebe, a mi ga temeljem podataka savjetujemo o isplativosti njegovog poduhvata. VI/ U domaćoj i svjetkoj literaturi Literatura je uvijek bila i bit će neiscrpan izvor podataka. Niti na jednom arhitektonskom zadatku ne smijemo započeti s “otkrivanjem tople vode”. Vrlo lako nam je pronaći brojne primjere iz arhitektonske tipologije i morfologije kojom se bavimo. Projektirati prvi puta ambasadu, muzej ili tvornicu nije lako. Osim projektnog programa potrebno nam je vidjeti brojne izvedene primjere i saznati njihove kvalitete i mane. Iskustvo iz literature pomoći će nam da ne ponovimo tuđe greške, a može nas inspirirati i usmjeriti vlastitim putem. Naše proučavanje literature ne smije podleći niti regionalnom utjecaju domaće sredine niti pomodnom utjecaju trenutno popularnog svjetskog stila. Vrlo često tražimo daleko, a traženo nam je pred “nosom”. Monografska tematska izdanja omogućavaju nam odjednom uvid u više primjera istog sadržaja ili tipologije i zato nam je istraživanje efikasnije. Razni pregledi, bibliografije ili katalozi pomoći će nam da brže pronađemo primjere koje tražimo.

2. PREDAVANJE 1. PREDUVJETI: INVESTITOR I PRAVNA REGULATIVA 2. PODLOGE 3. PLANIRANJE GRADA – LE CORBUSIER 1 4. PLANIRANJE GRADA – LE CORBUSIER 2 5. PLANIRANJE GRADA – REM KOOLHAAS 6. TERENI 7. GRADITI U EUROPI NEKAD 8. GRADITI U AFRICI NEKAD 9. GRADITI NA POSEBNOM MJESTU 10. OBLIK TERENA: RAVNO I STRMO 11. VELIČINA PARCELE: VELIKA I MALA 12. RURALNANA SREDINA 13. URBANA SREDINA 14. URBANA SREDINA 15. KARAKTERISTIKE PARCELE: PRIRODNO, STRMO, ŠUMA, KAMEN 16. KARAKTERISTIKE PARCELE: PRIRODNO, RAVNO, ŠUMA, TRAVA 17. KARAKTERISTIKE PARCELE: URBANO, RAVNO, GRMLJE, TRAVA 18. KARAKTERISTIKE PARCELE: PRIRODNO, STRMO, ŠUMA, VODA, KAMEN 19. KLIMA: TROPSKA 20. KLIMA: UMJERENA 21. GRADITI U VODI 22. GRADITI OKO VODE 23. GRADITI UZ VODU 24. GRADITI NA PADINI 25. GRADITI IZ PRESJEKA 26. GRADITI U PRESJEKU 27. GRADITI U KAMENU 28. GRADITI U SKLADU S TERENOM 29. GRADITI SVOJE S IDEJOM 30. CRTATI NA PUTOVANJU 31. CRTATI ZA STOLOM 32. CRTATI STALNO 33. LITERATURA

METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA 3. PREDAVANJE ARHITEKTONSKI I TEHNOLOŠKI PROGRAM - struktura i veličina arhitektonskog (projektnog) i tehnološkog programa - analiza funkcioniranja i disponiranja prostora Prilikom narudžbe projekta svaki investitor je obvezan projektantu predati potpisani PROJEKTNI ZADATAK koji može biti različito strukturiran. Potpis na projektnom zadatku je obvezan i predstavlja dokaz njegove osobne suglasnosti s vrstom i veličinom zadatka. Svi kasniji investitorski zahtjevi koji mijenjaju uvjete iz prvog projektnog zadatka smatraju se novim zadatkom i predstavljaju dodatne radove koje arhitekt posebno naplaćuje. Strukturiranje projektnog zadatka ovisi o vrsti sadržaja koji se zadaje projektnim zadatkom, a može se sastojati od minimalnog tekstualnog opisa do vrlo opširnih elaborata. U svakom projektnom zadatku potrebno je definirati: - investicijsku vrijednost Investicijska vrijednost je svota novaca koju investitor određuje za izvedbu planiranog projekta. Ona može biti točno definirana, određena graničnim vrijednostima “od do” (minimalna i maksimalna) ili slobodna. Vrlo često investitori ne definiraju investicijsku vrijednost direktno u novcima nego posredno veličinom programa. - netto i(li) brutto površinu ili volumen građevine U nas najčešći način definiranja projektnog zadatka vrši se određivanjem netto korisne površine buduće građevine. Netto korisna površina predstavlja korisnu prodajnu površinu građevine. Naprimjer, kod individualne kuće netto korisnu površinu predstavlja zbroj svih unutarnjih površina poda izmjerenih između gotovih (izvedenih) zidova i vanjskih površina lođa, terasa ili balkona reduciranih s dogovorenim koeficijentom (koeficijent smanjenja površine). Kod višestambene ili poslovne zgrade s više vlasnika iz netto korisne površine isključuju se površine svih zajedničkih prostora kao što su stubišta, hodnici, zajedničke prostorije za smeće, bicikle i kolica ili drugu opremu (elektro uređaje, brojila vode, kotlovnice i sl.) zajedničke čekaonice ili čuvarske prostorije, zajedničke terase i drugo. Bolji je način zadavanja projektnog zadatka brutto razvijenom površinom buduće građevine, jer se takva površina traži kod izdavanja lokacijske dozvole i predstavlja bolju sliku ukupne veličine građevine. U nekim razvijenim zemljama ne zadaje se površina građevine nego njen volumen. Volumen je najbolji pokazatelj veličine građevine, jer pokazuje sve tri njene dimenzije. U struci poznati su statistički pokazatelji prosječne cijene m3 i netto ili brutto m2 određenog tipa sadržaja (stambeni, poslovni, trgovački, skladišni i sl. prostori) iz čega se poznavanjem površine ili volumena planirane građevine može izračunati prilično točno njena buduća cijena. - popis prostorija ili prostora Investitor zadaje koje prostore ili prostorije trebamo isprojektirati. Kod malih zadataka (kiosk, izdvojena pečenjarnica i sl.) može se dogoditi da je cijeli prostor jedinstven pa popisa prostorija nema. Kod individualnih kuća ovaj popis je vrlo jednostavan i dovoljna je jedna stranica papira, ali kod velikih i kompleksnih građevina ovaj se popis može pretvoriti u čitave knjige. Naprimjer, kod projekata za izgradnju bolnica ili čitavih vlada popis prostorija sadržava tisuće prostorija grupiranih po cjelinama čija ukupna površina nerijetko prelazi 100 000 m2.

- opis namjene i načina funkcioniranja Kod stambene građevine nije potrebno opisivati čemu služi spavaona ili izba, ali je zato potrebno opisati specifične zahtjeve investitora koji se ne razaznaju sami po sebi. U koliko investitor želi buduće spavaone podijeliti u dvije intimne i nezavisne grupe s posebnim ulazima, on to mora naglasiti posebnim opisom njihovog funkcioniranja u programu. Ako to nije naglašeno, ne znači da mu to arhitekt ipak ne smije ponuditi rješenjem. - posebne tehnološke opise i projekte Kada je projektni zadatak vezan za neku proizvodnju ili posebnu funkciju, arhitekt se mora služiti stručnim podlogama iz tih posebnih područja. Kod benzinske pumpe tehnološki program ili projekt sadržava način komuniciranja među pojedinim prostorima, tehničke podatke o horizontalnom i vertikalnom dimenzioniranju, podatke o protupožarnim uvjetima smještavanja na parceli, uvjete strojarskog i elektro povezivanja rezervoara za gorivo i istakačkih pumpi, tehničke uvjete ugradnje i nosivosti autodizalica, uvjete upotrebe materijala i dr. Navedeni program je relativno jednostavan, jer se s njim često susrećemu u našem životu koristeći automobil pa smo ga kroz upotrebu i upoznali. Tehnološki program doma zdravlja je već mnogo kompleksniji, jer se radi o mnogim medicinskim uvjetima koje vrlo slabo ili nikako ne poznajemo. Pitanja čistih i nečistih hodnika, komunikacijskih veza za stranke i osoblje su nam već poznata, ali pitanja sadržaja mikrobiološkog laboratorija ili medicinskih plinova su nam vrlo nepoznata. Zato medicinski stručnjaci u tehnološkom programu doma zdravlja opisuju i shematski prikazuju potrebne veze i druge uvjete među traženim prostorijama. Studiranje programa izvršit ćemo na nekoliko bolničkih primjera. Medicinske ustanove spadaju u najkompleksnije prostore zbog specifičnih zahtjeva. Ovdje se susrećemo s mnogim medicinskim pojmovima iza kojih se krije potreban prostor ili prostorija s vrlo složenim funkcionalnim zahtjevima. Svaka prostorija dimenzinirana je prema svojoj funkciji i opremi koja u njoj treba biti smještena. Nakon što naučimo (savladamo) potreban broj prostorija s njihovim međusobnim vezama, moramo ih slagati u manje cjeline po horizontali i vertikali buduće građevine. Analiza funkcioniranja sadržaja i disponiranje prostora: - stvaranje grupa Analizom funkcioniranja sadržaja zadanog projektnim zadatkom saznajemo sve funkcionalne nepoznanice o potrebi povezivanja ili odvajanja pojedinih prostora ili grupa prostorija. Kod muzeja unaprijed su nam poznati gotovo svi potrebni prostori, ali ipak bez programske podloge koju rade muzeološki stručnjaci ne možemo početi projektirati. Muzeji su, također, vrlo kompleksne ustanove. Program svakog muzeja se slaže prema njegovom fundusu (zbirkama umjetnina u njegovom posjedu). Na primjerima Franka O Gehrya u Bilbau, Stevena Holla u Helsinkiju, Rema Koolhaasa u Roterdamu, Alvara Vieire Size u Santiagu de Composteli i Renza Piana u Parizu i Amsterdamu proučit ćemo složenost programa i njihov osebujni način disponiranja programom. Analizu funkcioniranja stana proučit ćemo na više primjera individualnih kuća (tlocrti i fotografije kuća: Aalto, Botta, Johnson, LC, Loos, Meier, Mies, Neutra, Niemayer, Podrecca&Galijašević, Rietveld, Scharoun, Snozzi, 3LHD, Venturi, Williams, Wright) Individualna kuća predstavlja prvi studentski integralni zadatak, ali i najčešći zadatak u praksi nakon studija. Zato ovoj temi posvećujem značajnu pažnju kroz analizu kvalitetnih svjetskih i domaćih primjera individualnih kuća.

Alvar Aalto u kući Mairea (Noormarkku, Finska) izrazito naglašava ulaznom partijom, blagovanjem i vanjskim trijemom podjelu između boravka i gospodarskog trakta, a spavanje diže na kat. Tri stubišne vertikale osiguravaju besprijekorno funkcioniranje pojednih grupa u spavaćem traktu (intimnost, poseban ulaz). Uz glavni ulaz projektirano je nekoliko sporednih koji omogućavaju sjajno povezivanje vanjskih i unutrašnjih prostora. Ulazna streha, trijem, sauna i jezero zatvaraju krug s južnom terasom i tako stvaraju dodatnu grupu poluzatvorenih prostora. Philip Johnson Staklenoj kući (New Canaan, SAD) ne radi podjele stana na grupe. Sve je cjeloviti tekući prostor koji se preklapa, a izdvaja se samo kružna kupaonska jezgra. Stropna ploha lebdi oslonjena u središtu na jezgru. Kristaličan stakleni volumen potpuno integrira unutarnji i vanjski prostor. Dispozicija je nebitna, jer sa svih strana dopire svjetlost i sunce. Uz glavni ulaz projektirana su tri sporedna, po jedan na svakoj preostaloj strani svijeta. Pojedine stambene funkcije definirane su samo namještajem. Sve je potpuno definirano do posljednjeg kadra. “Izložbenost” prostora određuje malobrojnog korisnika, a svakodnevni prosječni život egzistira negdje drugdje. Mies van der Rohe u kući Farnswordth postupa vrlo slično, ali ipak autohtono. Mies kuću diže na stupove i ona cijela lebdi u zraku. Podizanjem kuće stvara se povećana intimnost stanovanja, a ne gubi se moć integracije vanjskog i unutrašnjeg prostora. Ortogonalna izdužena jezgra u tlocrtu stvara veću mogućnost podjele tlocrta. Gotovo sve ostale karakteristike su identične Johnsonovoj Staklenoj kući. Tadao Ando u kući Koshino (Ashiya, Hyogo, Japan) koju zovemo “Kuća Zid” zatvara prostorne grupe zidom prema cesti u svoju unutrašnjost. Šest spavaonica s tatami sobom smješteno je u jednom krilu, a roditeljska spavaona u drugom krilu oko unutarnjeg dvorišta, a sve duboko u suterenu. Dnevni trakt je izdvojen na gornjem nivou, ali je također zatvoren. Ando stvara nezavisan svijet za sebe iza zida gdje grupe veže svijet igre svjetlosti i sjene kroz nadsvjetla i unutarnja dvorišta. Mario Botta u kući Bianchi (Riva San Vitale, Švicarska) ne grupira i ne locira prostore prilagođavajući ih terenu, već naprotiv, spiralno ih slaže po vertikali uz stubišnu jezgru. Botta kuću “napada” preko mosta s krova. Isto kao 3LHD kroz neizdvojeno spavanje prodire se vertikalnim dvorištem 7 m prema dolje do boravka. Strane svijeta nisu posebno tretirane, jer gotovo svaki prostor ima dijagonalnu dispoziciju. Vizure su kontrolirane kroz kadriranje otvora. 3LHD – Saša Begović, Tanja Grozdanić i Silvije Novak u kući Klara (Zagreb) na strmoj zapadnoj padini stambene grupe rješavaju inverzno očekivanju. Horizontalna dispozicija prostora prema zapadu je jedino moguća, ali je zato vertikalna dispozicija autorski posebna. Ulaz odozgo odvija se preko spavanja do boravka s bazenom na najnižim nivoima. Spavanje je razdvojeno u četiri nezavisne grupe, svaka sa svojom terasom. Brojni izlazi iz spavanja, boravka i bazena na teren istovremeno nisu i ulazi, jer im pristup onemogućava strmina. Luigi Snozzi u kući Kalman (Locarno, Švicarska) boravak diže iznad spavanja kako bi iskoristio prekrasnu vizuru na Alpe, a ljetnu terasu-vidikovac izdvaja iz volumena kuće. Ovim zahvatom terasa ne smeta pogledu iz unutarnjeg prostora, konstruktivno ne stvara probleme na strmom i neugodnog terenu, a vrlo dobro obuhvaća izduženu i nepravilnu strmu parcelu. Staza između kuće i terase stvara podzid prema povišenom terenu i organizira neiskoristivu padinu.

(Nastavak detaljne analize primjera na grafičkim prikazima) - određivanje ulaza Kod jednostavnih funkcija osim glavnog ulaza može se javiti gospodarski ulaz, a kod složenijih funkcija broj i vrst ulaza određena je načinom funkcioniranja građevine. Veliki i raznorodni sadržaji smješteni u istoj građevini zahtijevaju projektiranje brojnih ulaza za pojedine namjene i njihove potrebe mogućeg odvojenog funkcioniranja. Uz glavni ulaz za posjetitelje često se projektiraju posebni ulazi za hendikepirane osobe, ulazi za osoblje, za snabdjevanje, tehnički ulazi za specijalne namjene (strojarnice i sl.), automobilski ulazi, pa čak i ulazi za životinje (manja preklopna vrata u vratima). Diferenciranje ulaza proučit ćemo kod nekoliko slavnih svjetskih suvremenih muzejskih građevina (Gehry, Holl, Siza, Koolhaas, Piano) - disponiranje grupa prostora Ova potreba povezivanja ili odvajanja uzrokuju naša prva razmišljanja o disponiranju (smještavanju) pojedinih grupa prostora po horizontali i vertikali. S jedne strane disponiranje se vrši prema gustoći i načinu komuniciranja promatrane grupe s terenom ili drugom grupom, ali i prema stranama svijeta obzirom na osunčanje, vizure ili druge utjecaje okoliša građevine na njeno funkcioniranja (buka, intimnost, sigurnost i kontrola i sl.). Funkcioniranje sadržaja često ovisi o vizuri i visini (čuvar plaže, kontrola zračne luke, snimanje događaja i t.d.), o gravitaciji, plimi i oseki (plutače, naftne platforme, tobogani, vodotornjevi, brane), zatim o akustici prostora (zatvoreni i otvoreni teatri, tonski studiji), o prirodnim uvjetima (mlinovi, vjetrenjače, ribnjaci, skijališta) i tako bismo mogli istraživati sve specifičnije uvjete koji utječu na makro i(li) mikrolociranje različitih sadržaja. Kod industrijskih građevina dispozicija sadržaja gotovo isključivo je vezana s tehnološkim procesom tj. funkcioniranjem sadržaja (naprimjer: silos, hidrocentrala, vodotoranj, rafinerija i dr.) Bitno je znati iskoristiti specifični zahtjev sadržaja ili investitora i od njega osmisliti ORIGINALNI ARHITEKTONSKI KONCEPT buduće građevine (stvoriti autorsko djelo).

3. PREDAVANJE 1. SHEMA TEHNOLOŠKOG PROGRAMA BENZINSKE PUMPE 2. SANTIAGO CALATRAVA: VRATA 3. ALVAR AALTO: SANATORIJ ZA TUBERKULOZU, PAIMIO, FINSKA 4. ALVAR AALTO: SANATORIJ ZA TUBERKULOZU, PAIMIO, FINSKA 5. POPIS DIJELA BOLNIČKIH ODJELA 6. PROGRAM DOMA ZDRAVLJA 7. STEVEN HOLL: KIASMA MUZEJ, HELSINKI, FINSKA 8. STEVEN HOLL: KIASMA MUZEJ, HELSINKI, FINSKA 9. IGOR FRANIĆ: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, ZAGREB 10. FRANK O GEHRY: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, BILBAO, ŠPANJOLSKA 11. FRANK O GEHRY: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, BILBAO, ŠPANJOLSKA 12. FRANK O GEHRY: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, BILBAO, ŠPANJOLSKA 13. GUSTAV PEICHL: TVORNICA ZA PROČIŠĆAVANJE VODE, WIEN, AUSTRIJA 14. RENZO PIANO: ZNANSTVENI I TEHNOLOŠKI CENTAR, AMSTERDAM, HOLANDIJA 15. REM KOOLHAAS: MUZEJ ARHITEKTURE, ROTERDAM, HOLANDIJA 16. REM KOOLHAAS: MUZEJ ARHITEKTURE, ROTERDAM, HOLANDIJA 17. REM KOOLHAAS: MUZEJ ARHITEKTURE, ROTERDAM, HOLANDIJA 18. RENZO PIANO: BEAUBOBURG, PARIZ, FRANCUSKA 19. ALVARO VIEIRA SIZA: MUZEJ GALICIJSKE UMJETNOSTI, SANTIAGO DE COMPOSTELA 20. ALVARO VIEIRA SIZA: MUZEJ GALICIJSKE UMJETNOSTI, SANTIAGO DE COMPOSTELA 21. LE CORBUSIER: KUĆA SAVOY, POISY, RANCUSKA 22. LE CORBUSIER: KUĆA SAVOY, POISY, RANCUSKA 23. PHILIP JOHNSON: STAKLENA KUĆA, NEW CANAAN, CONNECTICUT, SAD 24. LUDWIG MIES VAN DER ROHE: KUĆA FARNSWORTH, PLANO, ILLINOIS, SAD 25. PHILIP JOHNSON: STAKLENA KUĆA, NEW CANAAN, CONNECTICUT, SAD 26. LUDWIG MIES VAN DER ROHE: KUĆA FARNSWORTH, PLANO, ILLINOIS, SAD 27. RICHARD NEUTRA: KUĆA KAUFMANN, PALM SPRINGS, CALIFORNIA, SAD 28. RICHARD NEUTRA: KUĆA KAUFMANN, PALM SPRINGS, CALIFORNIA, SAD 29. HANS SCHAROUN: KUĆA SCHMINKE, LOBAU, NJEMAČKA 30. HANS SCHAROUN: KUĆA SCHMINKE, LOBAU, NJEMAČKA 31. RICHARD NEUTRA: KUĆA LOVELL, LOS ANGELOS, SAD 32. MARIO BOTTA: KUĆA BIANCHI, RIVA SAN VITALE, ITALIJA 33. MARIO BOTTA: KUĆA BIANCHI, RIVA SAN VITALE, ITALIJA 34. 3LHD - SAŠA BEGOVIĆ, TANJA GROZDANIĆ & SIVIJE NOVAK: KUĆA KLARA, ZAGREB 35. 3LHD - SAŠA BEGOVIĆ, TANJA GROZDANIĆ & SIVIJE NOVAK: KUĆA KLARA, ZAGREB 36. RICHARD MEIER: KUĆA WEINSTEIN, OLD WESTBURY, NEW YORK, SAD 37. TADAO ANDO: KUĆA KOSHINO, ASHIYA, HYOGO, JAPAN 38. TADAO ANDO: KUĆA KOSHINO, ASHIYA, HYOGO, JAPAN

METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA 4. PREDAVANJE ARHITEKTONSKI I TEHNOLOŠKI PROGRAM - struktura i veličina arhitektonskog (projektnog) i tehnološkog programa - analiza funkcioniranja i disponiranja prostora Prilikom narudžbe projekta svaki investitor je obvezan projektantu predati potpisani PROJEKTNI ZADATAK koji može biti različito strukturiran. Potpis na projektnom zadatku je obvezan i predstavlja dokaz njegove osobne suglasnosti s vrstom i veličinom zadatka. Svi kasniji investitorski zahtjevi koji mijenjaju uvjete iz prvog projektnog zadatka smatraju se novim zadatkom i predstavljaju dodatne radove koje arhitekt posebno naplaćuje. Strukturiranje projektnog zadatka ovisi o vrsti sadržaja koji se zadaje projektnim zadatkom, a može se sastojati od minimalnog tekstualnog opisa do vrlo opširnih elaborata. U svakom projektnom zadatku potrebno je definirati: - investicijsku vrijednost Investicijska vrijednost je svota novaca koju investitor određuje za izvedbu planiranog projekta. Ona može biti točno definirana, određena graničnim vrijednostima “od do” (minimalna i maksimalna) ili slobodna. Vrlo često investitori ne definiraju investicijsku vrijednost direktno u novcima nego posredno veličinom programa. - netto i(li) brutto površinu ili volumen građevine U nas najčešći način definiranja projektnog zadatka vrši se određivanjem netto korisne površine buduće građevine. Netto korisna površina predstavlja korisnu prodajnu površinu građevine. Naprimjer, kod individualne kuće netto korisnu površinu predstavlja zbroj svih unutarnjih površina poda izmjerenih između gotovih (izvedenih) zidova i vanjskih površina lođa, terasa ili balkona reduciranih s dogovorenim koeficijentom (koeficijent smanjenja površine). Kod višestambene ili poslovne zgrade s više vlasnika iz netto korisne površine isključuju se površine svih zajedničkih prostora kao što su stubišta, hodnici, zajedničke prostorije za smeće, bicikle i kolica ili drugu opremu (elektro uređaje, brojila vode, kotlovnice i sl.) zajedničke čekaonice ili čuvarske prostorije, zajedničke terase i drugo. Bolji je način zadavanja projektnog zadatka brutto razvijenom površinom buduće građevine, jer se takva površina traži kod izdavanja lokacijske dozvole i predstavlja bolju sliku ukupne veličine građevine. U nekim razvijenim zemljama ne zadaje se površina građevine nego njen volumen. Volumen je najbolji pokazatelj veličine građevine, jer pokazuje sve tri njene dimenzije. U struci poznati su statistički pokazatelji prosječne cijene m3 i netto ili brutto m2 određenog tipa sadržaja (stambeni, poslovni, trgovački, skladišni i sl. prostori) iz čega se poznavanjem površine ili volumena planirane građevine može izračunati prilično točno njena buduća cijena. - popis prostorija ili prostora Investitor zadaje koje prostore ili prostorije trebamo isprojektirati. Kod malih zadataka (kiosk, izdvojena pečenjarnica i sl.) može se dogoditi da je cijeli prostor jedinstven pa popisa prostorija nema. Kod individualnih kuća ovaj popis je vrlo jednostavan i dovoljna je jedna stranica papira, ali kod velikih i kompleksnih građevina ovaj se popis može pretvoriti u čitave knjige. Naprimjer, kod projekata za izgradnju bolnica ili čitavih vlada popis prostorija sadržava tisuće prostorija grupiranih po cjelinama čija ukupna površina nerijetko prelazi 100 000 m2.

- opis namjene i načina funkcioniranja Kod stambene građevine nije potrebno opisivati čemu služi spavaona ili izba, ali je zato potrebno opisati specifične zahtjeve investitora koji se ne razaznaju sami po sebi. U koliko investitor želi buduće spavaone podijeliti u dvije intimne i nezavisne grupe s posebnim ulazima, on to mora naglasiti posebnim opisom njihovog funkcioniranja u programu. Ako to nije naglašeno, ne znači da mu to arhitekt ipak ne smije ponuditi rješenjem. - posebne tehnološke opise i projekte Kada je projektni zadatak vezan za neku proizvodnju ili posebnu funkciju, arhitekt se mora služiti stručnim podlogama iz tih posebnih područja. Kod benzinske pumpe tehnološki program ili projekt sadržava način komuniciranja među pojedinim prostorima, tehničke podatke o horizontalnom i vertikalnom dimenzioniranju, podatke o protupožarnim uvjetima smještavanja na parceli, uvjete strojarskog i elektro povezivanja rezervoara za gorivo i istakačkih pumpi, tehničke uvjete ugradnje i nosivosti autodizalica, uvjete upotrebe materijala i dr. Navedeni program je relativno jednostavan, jer se s njim često susrećemu u našem životu koristeći automobil pa smo ga kroz upotrebu i upoznali. Tehnološki program doma zdravlja je već mnogo kompleksniji, jer se radi o mnogim medicinskim uvjetima koje vrlo slabo ili nikako ne poznajemo. Pitanja čistih i nečistih hodnika, komunikacijskih veza za stranke i osoblje su nam već poznata, ali pitanja sadržaja mikrobiološkog laboratorija ili medicinskih plinova su nam vrlo nepoznata. Zato medicinski stručnjaci u tehnološkom programu doma zdravlja opisuju i shematski prikazuju potrebne veze i druge uvjete među traženim prostorijama. Studiranje programa izvršit ćemo na nekoliko bolničkih primjera. Medicinske ustanove spadaju u najkompleksnije prostore zbog specifičnih zahtjeva. Ovdje se susrećemo s mnogim medicinskim pojmovima iza kojih se krije potreban prostor ili prostorija s vrlo složenim funkcionalnim zahtjevima. Svaka prostorija dimenzinirana je prema svojoj funkciji i opremi koja u njoj treba biti smještena. Nakon što naučimo (savladamo) potreban broj prostorija s njihovim međusobnim vezama, moramo ih slagati u manje cjeline po horizontali i vertikali buduće građevine. Analiza funkcioniranja sadržaja i disponiranje prostora: - stvaranje grupa Analizom funkcioniranja sadržaja zadanog projektnim zadatkom saznajemo sve funkcionalne nepoznanice o potrebi povezivanja ili odvajanja pojedinih prostora ili grupa prostorija. Kod muzeja unaprijed su nam poznati gotovo svi potrebni prostori, ali ipak bez programske podloge koju rade muzeološki stručnjaci ne možemo početi projektirati. Muzeji su, također, vrlo kompleksne ustanove. Program svakog muzeja se slaže prema njegovom fundusu (zbirkama umjetnina u njegovom posjedu). Na primjerima Franka O Gehrya u Bilbau, Stevena Holla u Helsinkiju, Rema Koolhaasa u Roterdamu, Alvara Vieire Size u Santiagu de Composteli i Renza Piana u Parizu i Amsterdamu proučit ćemo složenost programa i njihov osebujni način disponiranja programom. Analizu funkcioniranja stana proučit ćemo na više primjera individualnih kuća (tlocrti i fotografije kuća: Aalto, Botta, Johnson, LC, Loos, Meier, Mies, Neutra, Niemayer, Podrecca&Galijašević, Rietveld, Scharoun, Snozzi, 3LHD, Venturi, Williams, Wright) Individualna kuća predstavlja prvi studentski integralni zadatak, ali i najčešći zadatak u praksi nakon studija. Zato ovoj temi posvećujem značajnu pažnju kroz analizu kvalitetnih svjetskih i domaćih primjera individualnih kuća.

Alvar Aalto u kući Mairea (Noormarkku, Finska) izrazito naglašava ulaznom partijom, blagovanjem i vanjskim trijemom podjelu između boravka i gospodarskog trakta, a spavanje diže na kat. Tri stubišne vertikale osiguravaju besprijekorno funkcioniranje pojednih grupa u spavaćem traktu (intimnost, poseban ulaz). Uz glavni ulaz projektirano je nekoliko sporednih koji omogućavaju sjajno povezivanje vanjskih i unutrašnjih prostora. Ulazna streha, trijem, sauna i jezero zatvaraju krug s južnom terasom i tako stvaraju dodatnu grupu poluzatvorenih prostora. Philip Johnson Staklenoj kući (New Canaan, SAD) ne radi podjele stana na grupe. Sve je cjeloviti tekući prostor koji se preklapa, a izdvaja se samo kružna kupaonska jezgra. Stropna ploha lebdi oslonjena u središtu na jezgru. Kristaličan stakleni volumen potpuno integrira unutarnji i vanjski prostor. Dispozicija je nebitna, jer sa svih strana dopire svjetlost i sunce. Uz glavni ulaz projektirana su tri sporedna, po jedan na svakoj preostaloj strani svijeta. Pojedine stambene funkcije definirane su samo namještajem. Sve je potpuno definirano do posljednjeg kadra. “Izložbenost” prostora određuje malobrojnog korisnika, a svakodnevni prosječni život egzistira negdje drugdje. Mies van der Rohe u kući Farnswordth postupa vrlo slično, ali ipak autohtono. Mies kuću diže na stupove i ona cijela lebdi u zraku. Podizanjem kuće stvara se povećana intimnost stanovanja, a ne gubi se moć integracije vanjskog i unutrašnjeg prostora. Ortogonalna izdužena jezgra u tlocrtu stvara veću mogućnost podjele tlocrta. Gotovo sve ostale karakteristike su identične Johnsonovoj Staklenoj kući. Tadao Ando u kući Koshino (Ashiya, Hyogo, Japan) koju zovemo “Kuća Zid” zatvara prostorne grupe zidom prema cesti u svoju unutrašnjost. Šest spavaonica s tatami sobom smješteno je u jednom krilu, a roditeljska spavaona u drugom krilu oko unutarnjeg dvorišta, a sve duboko u suterenu. Dnevni trakt je izdvojen na gornjem nivou, ali je također zatvoren. Ando stvara nezavisan svijet za sebe iza zida gdje grupe veže svijet igre svjetlosti i sjene kroz nadsvjetla i unutarnja dvorišta. Mario Botta u kući Bianchi (Riva San Vitale, Švicarska) ne grupira i ne locira prostore prilagođavajući ih terenu, već naprotiv, spiralno ih slaže po vertikali uz stubišnu jezgru. Botta kuću “napada” preko mosta s krova. Isto kao 3LHD kroz neizdvojeno spavanje prodire se vertikalnim dvorištem 7 m prema dolje do boravka. Strane svijeta nisu posebno tretirane, jer gotovo svaki prostor ima dijagonalnu dispoziciju. Vizure su kontrolirane kroz kadriranje otvora. 3LHD – Saša Begović, Tanja Grozdanić i Silvije Novak u kući Klara (Zagreb) na strmoj zapadnoj padini stambene grupe rješavaju inverzno očekivanju. Horizontalna dispozicija prostora prema zapadu je jedino moguća, ali je zato vertikalna dispozicija autorski posebna. Ulaz odozgo odvija se preko spavanja do boravka s bazenom na najnižim nivoima. Spavanje je razdvojeno u četiri nezavisne grupe, svaka sa svojom terasom. Brojni izlazi iz spavanja, boravka i bazena na teren istovremeno nisu i ulazi, jer im pristup onemogućava strmina. Luigi Snozzi u kući Kalman (Locarno, Švicarska) boravak diže iznad spavanja kako bi iskoristio prekrasnu vizuru na Alpe, a ljetnu terasu-vidikovac izdvaja iz volumena kuće. Ovim zahvatom terasa ne smeta pogledu iz unutarnjeg prostora, konstruktivno ne stvara probleme na strmom i neugodnog terenu, a vrlo dobro obuhvaća izduženu i nepravilnu strmu parcelu. Staza između kuće i terase stvara podzid prema povišenom terenu i organizira neiskoristivu padinu.

(Nastavak detaljne analize primjera na grafičkim prikazima) - određivanje ulaza Kod jednostavnih funkcija osim glavnog ulaza može se javiti gospodarski ulaz, a kod složenijih funkcija broj i vrst ulaza određena je načinom funkcioniranja građevine. Veliki i raznorodni sadržaji smješteni u istoj građevini zahtijevaju projektiranje brojnih ulaza za pojedine namjene i njihove potrebe mogućeg odvojenog funkcioniranja. Uz glavni ulaz za posjetitelje često se projektiraju posebni ulazi za hendikepirane osobe, ulazi za osoblje, za snabdjevanje, tehnički ulazi za specijalne namjene (strojarnice i sl.), automobilski ulazi, pa čak i ulazi za životinje (manja preklopna vrata u vratima). Diferenciranje ulaza proučit ćemo kod nekoliko slavnih svjetskih suvremenih muzejskih građevina (Gehry, Holl, Siza, Koolhaas, Piano) - disponiranje grupa prostora Ova potreba povezivanja ili odvajanja uzrokuju naša prva razmišljanja o disponiranju (smještavanju) pojedinih grupa prostora po horizontali i vertikali. S jedne strane disponiranje se vrši prema gustoći i načinu komuniciranja promatrane grupe s terenom ili drugom grupom, ali i prema stranama svijeta obzirom na osunčanje, vizure ili druge utjecaje okoliša građevine na njeno funkcioniranja (buka, intimnost, sigurnost i kontrola i sl.). Funkcioniranje sadržaja često ovisi o vizuri i visini (čuvar plaže, kontrola zračne luke, snimanje događaja i t.d.), o gravitaciji, plimi i oseki (plutače, naftne platforme, tobogani, vodotornjevi, brane), zatim o akustici prostora (zatvoreni i otvoreni teatri, tonski studiji), o prirodnim uvjetima (mlinovi, vjetrenjače, ribnjaci, skijališta) i tako bismo mogli istraživati sve specifičnije uvjete koji utječu na makro i(li) mikrolociranje različitih sadržaja. Kod industrijskih građevina dispozicija sadržaja gotovo isključivo je vezana s tehnološkim procesom tj. funkcioniranjem sadržaja (naprimjer: silos, hidrocentrala, vodotoranj, rafinerija i dr.) Bitno je znati iskoristiti specifični zahtjev sadržaja ili investitora i od njega osmisliti ORIGINALNI ARHITEKTONSKI KONCEPT buduće građevine (stvoriti autorsko djelo).

3. PREDAVANJE 39. SHEMA TEHNOLOŠKOG PROGRAMA BENZINSKE PUMPE 40. SANTIAGO CALATRAVA: VRATA 41. ALVAR AALTO: SANATORIJ ZA TUBERKULOZU, PAIMIO, FINSKA 42. ALVAR AALTO: SANATORIJ ZA TUBERKULOZU, PAIMIO, FINSKA 43. POPIS DIJELA BOLNIČKIH ODJELA 44. PROGRAM DOMA ZDRAVLJA 45. STEVEN HOLL: KIASMA MUZEJ, HELSINKI, FINSKA 46. STEVEN HOLL: KIASMA MUZEJ, HELSINKI, FINSKA 47. IGOR FRANIĆ: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, ZAGREB 48. FRANK O GEHRY: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, BILBAO, ŠPANJOLSKA 49. FRANK O GEHRY: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, BILBAO, ŠPANJOLSKA 50. FRANK O GEHRY: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, BILBAO, ŠPANJOLSKA 51. GUSTAV PEICHL: TVORNICA ZA PROČIŠĆAVANJE VODE, WIEN, AUSTRIJA 52. RENZO PIANO: ZNANSTVENI I TEHNOLOŠKI CENTAR, AMSTERDAM, HOLANDIJA 53. REM KOOLHAAS: MUZEJ ARHITEKTURE, ROTERDAM, HOLANDIJA 54. REM KOOLHAAS: MUZEJ ARHITEKTURE, ROTERDAM, HOLANDIJA 55. REM KOOLHAAS: MUZEJ ARHITEKTURE, ROTERDAM, HOLANDIJA 56. RENZO PIANO: BEAUBOBURG, PARIZ, FRANCUSKA 57. ALVARO VIEIRA SIZA: MUZEJ GALICIJSKE UMJETNOSTI, SANTIAGO DE COMPOSTELA 58. ALVARO VIEIRA SIZA: MUZEJ GALICIJSKE UMJETNOSTI, SANTIAGO DE COMPOSTELA 59. LE CORBUSIER: KUĆA SAVOY, POISY, RANCUSKA 60. LE CORBUSIER: KUĆA SAVOY, POISY, RANCUSKA 61. PHILIP JOHNSON: STAKLENA KUĆA, NEW CANAAN, CONNECTICUT, SAD 62. LUDWIG MIES VAN DER ROHE: KUĆA FARNSWORTH, PLANO, ILLINOIS, SAD 63. PHILIP JOHNSON: STAKLENA KUĆA, NEW CANAAN, CONNECTICUT, SAD 64. LUDWIG MIES VAN DER ROHE: KUĆA FARNSWORTH, PLANO, ILLINOIS, SAD 65. RICHARD NEUTRA: KUĆA KAUFMANN, PALM SPRINGS, CALIFORNIA, SAD 66. RICHARD NEUTRA: KUĆA KAUFMANN, PALM SPRINGS, CALIFORNIA, SAD 67. HANS SCHAROUN: KUĆA SCHMINKE, LOBAU, NJEMAČKA 68. HANS SCHAROUN: KUĆA SCHMINKE, LOBAU, NJEMAČKA 69. RICHARD NEUTRA: KUĆA LOVELL, LOS ANGELOS, SAD 70. MARIO BOTTA: KUĆA BIANCHI, RIVA SAN VITALE, ITALIJA 71. MARIO BOTTA: KUĆA BIANCHI, RIVA SAN VITALE, ITALIJA 72. 3LHD - SAŠA BEGOVIĆ, TANJA GROZDANIĆ & SIVIJE NOVAK: KUĆA KLARA, ZAGREB 73. 3LHD - SAŠA BEGOVIĆ, TANJA GROZDANIĆ & SIVIJE NOVAK: KUĆA KLARA, ZAGREB 74. RICHARD MEIER: KUĆA WEINSTEIN, OLD WESTBURY, NEW YORK, SAD 75. TADAO ANDO: KUĆA KOSHINO, ASHIYA, HYOGO, JAPAN 76. TADAO ANDO: KUĆA KOSHINO, ASHIYA, HYOGO, JAPAN

METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA 5. PREDAVANJE PRIRODNA VRIJEDNOST - arhitektonska koncepcija kroz prizmu prirodnih vrijednosti - aktivni i pasivni okoliš, prirodne ljepote i devastirani krajolik Svladavajući izražajnost arhitektonskog jezika, izraza svakog arhitekta, ulazimo u dubinu arhitektonskog projektiranja. Na početku toga mukotrpnog, ali slatkog procesa nalazi se ARHITEKTONSKA KONCEPCIJA. Proces projektiranja se sastoji iz dvije faze: - arhitektonske koncepcije - razrade Arhitektonska koncepcija je prvi, ali i najvažniji segment arhitektonskog stvaralaštva. To je osnovni nivo reda pri slaganju prostora u cjelinu. To je početni arhitektonski crtež kojim se prezentira IDEJA o budućoj građevini koji nužno ne sadrži oblikovne karakteristike buduće građevine, već temeljne karakteristike buduće građevine. To je prijelomni trenutak kada se javlja jasna vizija mogućeg rješenja. Ona sadrži samo temeljne karakteristike budućeg prostora. Konkretna spoznaja nastaje kada je naše znanje bogato brojnim ulaznim podacima, ali rjeđe, može nastati i puno prije intuitivnim dosegom projektanta. Intuitivna spoznaja najčešće ima formalni karakter koji se razradom ne uspijeva obogatiti već ostaje formalističan. Tu oblik nadvladava sadržaj. Prvim jasnim crtežom koncepcije prostora izražava se arhitektonska potreba za unošenjem INTELEKTUALNIH vrijednosti u arhitektonski prostor pomoću kojih se stvara poseban red. Takav red često nismo u mogućnosti racionalistički interpretirati i zato ga slobodno možemo nazvati METAFIZIČKIM. Svako racionalno objašnjenje arhitektonske koncepcije dovodi nas bliže većim objektivnim vrijednostima naše zamisli, isto kao što nas, u principu, iracionalnost vodi u formalističke arhitektonske vode. Kada smislite neku arhitektonsku koncepciju, dužni ste prvo sebi odgovoriti objektivnim razlozima i argumentima zašto je to zamišljeno upravo TAKO ZAMIŠLJENO. Nakon što ste uspjeli skupiti dovoljno uvjerljivih objektivnih kriterija vrijednosti zamišljene koncepcije prostora vjerovatno ćete uspjeti isto dokazati vrijednost vašeg stručnog rada i vašem investitoru. Svaki drugi put ima daleko manje šanse na uspjeh. Građevina bez koncepcije ima vrlo male šanse da postane arhitektonska vrijednost i obično ostaje gola fizička (građevinska) vrijednost kojom se osiguravaju primarni zahtjevi investitora za m2 ili m3 prostora. Unošenjem duhovnih potreba građevinsku vrijednost prostora pretvaramo u arhitektonsku vrijednost. Bez koncepcije ne smijemo projektirati! Arhitektonska koncepcija stvara se u kontekstu vanjskih i unutarnjih utjecaja. Najvažniji vanjski faktor je okoliš u širem smislu u kojem gradimo. Pod širim smislom podrazumijevam prostor okoliša veći od parcele za izgradnju. Okoliš ima: - prirodnu vrijednost - društvenu vrijednost

Prirodna vrijednost može biti pozitivna i negativna. Pozitivnu vrijednost okoliša čine njegove ljepote, a negativnu uglavnom devastacije i uništavanja koje mu je nanio čovjek. Vrlo rijetko ćemo naići na neprivlačne dijelove okoliša. Međutim, vrlo često ćemo vidjeti vrlo privlačne dijelove prirode u kojoj vladaju nepovoljni uvjeti za izgradnju. Danas ćemo se baviti istraživanjem prostora za izgradnju kada MOŽEMO BIRATI. Najčešće arhitekt može birati samo mikrolokaciju građevine na parceli, a ne položaj parcele. Svaku mogućnost izbora trebamo iskoristiti. Arhitekt ima izbor kada radi na urbanističkom planiranju. Samo ćemo se dotaknuti urbanizma kroz planove Le Corbusiera za Chandigar i Rema Koolhaasa za Melun Senart. To su planovi novih gradova, ali ista pravila izbora lokacije za prostorni smještaj pojedinih sadržaja vrijede i za manje prostorne cjeline kao što je pojedina zgrada. Planovi Chandigara i Melun Senara pokazuju neke od načina uvažavanja utjecaja prirodnih osobina sredine u kojoj gradimo. Vidimo da planovi ističu postojeće prirodne vrijednosti prostora uz koje autori planova organiziraju javne sadržaje otvorenog tipa, a stambene zone smještavaju u manje interesantne i manje kvalitetne prostore čijom organizacijom stvaraju nove mikrokvalitete prostornih cjelina i ukupno podižu vrijednost tih prostora. Kod Koolhaasa vidimo posebnu metodologiju rada istraživanjem rastera sadržaja i APLIKACIJOM poznatih sadržaja u novom prostoru kojim se potvrđuju potencijali prostora ili dobivaju argumenti protiv određenih prijedloga. Prirodna vrijednost okoliša može se podjeliti u arhitektonskom smislu na: - aktivni okoliš - pasivni okoliš Aktivni okoliš je onaj okoliš koji svojim karakteristikama inspirira određene utjecaje na arhitektonsko djelo koje se gradi u njemu, koji u arhitektu izaziva stvaranje novih ideja o gradnji. Pasivni okoliš svojim neutralnim djelovanjem smanjuje mogućnosti inspiracije i argumentacije za “upravo takvo odabrano rješenje”. Aktivni i pasivni okoliš mogu imati ili pozitivnu ili negativnu prirodnu vrijednost. Laici biraju najljepši prirodni ambijent za izgradnju vlastitog i egoističnog prostora. Na taj način prirodne ljepote se bitno mijenjaju i to uglavnom na lošije. Uništava se nepovratno okoliš. Ovaj proces naziva se arhitektonsko zagađenje. Svaka arhitektonska intervencija u prostoru većih ili manjih pozitivnih arhitektonskih vrijednosti ne smatra se arhitektonskim zagađenjem. Doslovnim shvaćanjem ove teze ne bi bilo bezbrojnih arhitektonskih najkvalitetnijih djela kroz povijest prostora od kineskog zida i egipatskih piramida, preko grčkih i rimskih hramova i gradova do suvremenih novih gradova, mostova ili umjetnih otoka od Hong Konga i Japana do Nizozemske. Tezu o arhitektonskom zagađenju potvrđuju brojni primjeri naše jadranske obale. Izuzetni predjeli obale i otoka nepovratno su uništeni nekontroliranom stambenom ili industrijskom izgradnjom posebice u zadnjim desetljećima prošlog stoljeća. Izgrađivanje obale do mora često čitamo po novinama. Otoci su bez stanovnika tijekom godine sve do ljetne sezone, ali su zato prepuni vikend naselja zatvorenih prozora i škura većim dijelom godine. Zatvoreni redovi prozora i lukova neprimjereno dižu se u visinu i širinu, te nestaje najljepši prirodni okoliš. Brojne tvornice, skladišta, ranžirni kolosjeci, usjeci i nasipi od Plomina preko Zadra do Kaštelanskog zaljeva trajno su smanjile prirodne vrijednosti svog prostora. Promijenjene su vizure, iskrčene šume, erodirano tlo i promijenjeni vodotokovi na mnogim obroncima brda i planina. Dovoljno je da se samo svatko sjeti sebi najbliže situacije na obroncima Medvednice ili bilo koje druge situacije. Svaki obronak u blizini bilo kojeg grada nagrižen je nekontroliranom i ružnom privatnom izgradnjom među šumama, vinogradima ili voćnjacima.

Nastaju brojne lokacije odlagališta smeća i otpada u blizini naselja, ali ne i na mjestima pogodnima za takve namjene. Odlagališta se trajno ne saniraju i svojim djelovanjem širi se uništena prirodna vrijednost. Naselja se grade na mjestima gdje nema ili ne može biti izgrađena infrastruktura vodovoda, kanalizacije, pristupnih cesta i energije, a improvizirana infrastruktura postaje trajni zagađivač prirode. Bez kvalitetne kanalizacije uništava se biljni i životinjski svijet oko nas. Uništavaju se parkovi prirode od Plitvičkih jezera, preko Mljeta do Kornata. Ukratko, prirodni okoliš gubi svoje ljepote. Ali, uništeni okoliš nije samo naš lokalni problem. To je svjetski problem broj jedan. Pitanje samoodržanja čovjeka. Pokušavajući sebi pomoći, čovjek uništava okoliš i sebi odmaže. Uništavanje brazilskih prašuma krčenjem, ruskih jezera izgradnjom tvornica, norveških obala naftom isto je što i uništavanje Venecije trajnim zatopljavanjem ili Dioklecijanove palače unutrašnjim razgrađivanjem, rušenjem i dograđivanjem. Prirodno pozitivnu vrijednost posjeduje i onaj okoliš u kojem su već izgrađena arhitektonska djela, a koja su se svojom kvalitetom stopila s prirodnim ambijentom i stvorila novu trajnu vrijednost bez koje je nezamisliv sadašnji prostor. Arhitektonsko zagađenje prije svega uništava okoliš NEPRIMJERENOM KVALITETOM I KOLIČINOM arhitekture. Najbitnije je da, arhitekti biranjem uništenih, ali aktivnih prirodnih vrijednosti za izgradnju čine dvostruko pozitivnu korist okolišu: - ŠTITE PRIRODNE LJEPOTE I KVALITETE (tamo gdje ih ima) - UNOSE NOVE VRIJEDNOSTI (tamo gdje ih nema) Kvalitetnom izgradnjom mogu se ispraviti uništene vrijednosti krajolika unošenjem novih arhitektonskih vrijednosti u područja uništenog okoliša. Artefakti koje čovjek stvara mogu trajno promijeniti sliku kraja u kojem gradimo. Zato moramo “tri” puta misliti, a “jednom” graditi. Svi primjeri koje analiziramo imaju visoke vrijednosti arhitektonskog djela nastale iz jedinstva utjecaja postojećeg stanja na mjestu na kojem gradimo i arhitektonske invencije. Jedinstvo prirode i arhitekture je naš konačni cilj i zato ovdje istražujemo mogući primjereni put do njega. Ta simbiotička povezanost predstavlja željeni metafizički red.

5. PREDAVANJE 1. PRIRODNA VRIJEDNOST 2. PRIRODNA VRIJEDNOST 3. PRIRODNA VRIJEDNOST 4. DEVASTIRANI OKOLIŠ: SYDNEY, AUSTRALIJA 5. LE CORBUSIER: URBANISTIČKI PLAN CHANDIGARA, INDIJA 6. REM KOOLHAAS: ANALIZA PROSTORNE LOKACIJE SADRŽAJA, MELUN SENART,

FRANCUSKA 7. REM KOOLHAAS: SKICA CENTRALNIH SADRŽAJA, MELUN SENART, FRANCUSKA 8. REM KOOLHAAS: ISTRAŽIVANJE RASTERA SADRŽAJA 9. REM KOOLHAAS: ISTRAŽIVANJE POLJA GUSTOĆE 10. FRANK O GEHRY:

VITRA MUZEJ NAMJEŠTAJA, WEIL AM RHEIN, NJEMAČKA - KONCEPCIJA ZASNOVANA NA INTUICIJI ARHITEKTA

11. FRANK O GEHRY: VITRA MUZEJ NAMJEŠTAJA, WEIL AM RHEIN, NJEMAČKA - KONCEPCIJA ZASNOVANA NA INTUICIJI ARHITEKTA

12. SERGIO PUENTE & ADA DEWES: KUĆA U TEPOTZLANU, MEKSIKO - UVAŽAVANJE PRIRODNIH MIKROLOKACIJSKIH UVIJETA

13. RENZO PIANO: KULTURNI CENTAR, NOUMEA, NOVA KALEDONIJA 14. RENZO PIANO: KULTURNI CENTAR, NOUMEA, NOVA KALEDONIJA 15. RENZO PIANO: KULTURNI CENTAR, NOUMEA, NOVA KALEDONIJA 16. ALVARO VIEIRA SIZA: BOA NOVA TEA BAZEN, KUĆA I RESTORAN, LECA DA PALMEIRA,

PORTUGAL 17. ALVARO VIEIRA SIZA: BOA NOVA TEA BAZEN, KUĆA I RESTORAN, LECA DA PALMEIRA,

PORTUGAL 18. ALVARO VIEIRA SIZA: BOA NOVA TEA BAZEN, KUĆA I RESTORAN, LECA DA PALMEIRA,

PORTUGAL 19. ALVARO VIEIRA SIZA: BOA NOVA TEA BAZEN, KUĆA I RESTORAN, LECA DA PALMEIRA,

PORTUGAL 20. ALVARO VIEIRA SIZA: ARHITEKTONSKI FAKULTET, PORTO, PORTUGAL 21. NORMAN FOSTER: HONGKONGŠKA I ŠANGAJSKA BANKA, HONG KONG 22. NORMAN FOSTER: MOST, MILLAU, FRANCUSKA 23. NORMAN FOSTER: MOST, MILLAU, FRANCUSKA 24. SHOEI YOH: KUĆA ITOSHIMA, FUKUOKA, JAPAN 25. SHOEI YOH: KUĆA ITOSHIMA, FUKUOKA, JAPAN 26. GUNAR ASPLUND: KREMATORIJ, ŠTOKHOLM, ŠVEDSKA 27. GUNAR ASPLUND: KREMATORIJ, ŠTOKHOLM, ŠVEDSKA 28. MILAN MITEVSKI: STRELIŠTE PAMPAS, OSIJEK 29. IVAN CRNKOVIĆ: KUĆA DROPULJIĆ, PROLOŠAC, IMOTSKI 30. AMSTERDAM - STVARANJE NOVOG OKOLIŠA - KNSM, BORNEO, SPORENBURG, JAVA 31. MVRDV; WINY MAAS, JACOB VAN RIJS & NATHALIE DE VRIES: PAVILJONI U DE HOGE

VELUWE PARKU, OTTERLO, NIZOZEMSKA 32. TADAO ANDO: KAPELA I KAZALIŠTE, KOKKAIDO, JAPAN 33. TADAO ANDO: KAPELA I KAZALIŠTE, KOKKAIDO, JAPAN 34. TADAO ANDO: KAPELA I KAZALIŠTE, KOKKAIDO, JAPAN 35. CARLO SCARPA: GROBLJE OBITELJI BRION, TREVISO, ITALIJA

METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA 6. PREDAVANJE DRUŠTVENA VRIJEDNOST - socijalni utjecaj - analiza isplativosti - kulturne potrebe Gradeći za POJEDINAČNOG INVESTITORA arhitekt gradi za DRUŠTVENU ZAJEDNICU. Njegov zadatak je društveno angažiran i zato izuzetno osjetljiv. Arhitekt fizički gradi: - u praznini prirodnog okoliša - u tkivu formiranog urbanističko - arhitektonskog okoliša U okolišu oko nas je, s jedne strane, prirodna vrijednost, a s druge, to je društvena vrijednost ARTEFAKATA postojećih prostora koju je čovjek stvorio svojom izgradnjom kroz povijest. To su imenovane i neimenovane graditeljske vrijednosti koje je čovjek stvorio gradeći u prirodnom okolišu. Sve što je čovjek stvorio gradeći sklonište i stanište nema automatski po sebi vrijednost. Vrijednost nastaje kada arhitekt uspijeva uskladiti život prirode i arhitekture u međusobnom uvažavanju. Kada arhitektura urasta u prirodne pukotine, kada upotpunjava njene praznine, kada čuva zelenilo, kada se ne razmeće veličinom i oblicima, imamo beskonačno kada … Tada nastaju vrlo vrijedna pojedinačna ili ambijentalna arhitektonska djela. Društvenu vrijednost čini USPJELA POJEDINAČNA GRAĐEVINA i(li) AMBIJENTALNI SKLAD više građevina. Posebnu društvenu vrijednost čini uspjela pojedinačna građevina koja osim ostvarivanja investitorskog privatnog cilja zadovoljava i duhovne i(li) fizičke potrebe zajednice. Carme Pinos i Enric Miralles U Barceloni grade gradski trg na krovu građevine u privatnom vlasništvu. Nije bitno čije je to vlasništvo, već altruistički doprinos građanima Barcelone. Njihova je dužnost da koriste prostor, ali i obveza da ga čuvaju i održavaju. Ovdje je stvorena nova društvena vrijednost građevine i ambijenta istovremeno, iako to nije bio arhitektonski zadatak. Arhitekti su zadovoljili društvenu potrebu zajednice, a mi je trebamo čuvati i dograđivati. Julia Bolles Wilson i Peter Wilson u Roterdamu na Koop van Zuidu rade na uređenju obale. Njihova uzdignuta pasarela i kuća za kontrolora mosta imaju daleko veću vrijednost od temeljne arhitektonske zadaće. To je sudarna granica dva događaja, sudar mora i grada. to je mjesto izmjene dolazećih i odlazećih pogleda. To je simbol tvrdog i mekog, simbol dinamičnog i statičkog, simbol straha i želje. Svatko u blizini poželi baciti pogled s pasarele ili iz kontrolne kuće, a moramo priznati, to je više od krova nad glavom za kontrolora mosta. Isti arhitekti ovdje grade “dinamički toranj”, tj. informacijski stup. “Dinamički toranj” nije samo čelična konstrukcija za pridržanje informacijskih oznaka već dinamička skulptura – mobil koja posebno slikovito pokazuje mijene vjetra i mora. Ambijentalni sklad Motovuna više je nego očit. Spiralno poštivanje slojnica terena pri njegovoj gradnji kroz vijekove je dosljedno poštivano. Mjerilo, oblik i materijal međusobno su usklađeni. Arhitektonski naglasak gradskim zidinama i tornjem nije izostao, ali je ostao u granicama sklada brežuljka. Jedna kuća pridržava drugu, jedna brani drugu, a ne zaklanja još pogled i osunčanje. Visoko zelenilo ispunjava reške među kućama. Jedna

kuća drugoj stvara iskoristivi horizontalni vrt na inače strmoj padini. Zajednički se najlakše brani, zajednički zid je najkraći i najjednostavniji, čitaj najjeftiniji. Tu je prisutna i pojedinačna i društvena vrijednost. Priroda je izmijenjena, ali ne i ugrožena. Postignuto je jedinstvo prirode i arhitekture. Ambijentalni sklad ne nastaje uvijek. Vrlo često pojedine građevine i(li) cijele sredine ne posjeduju nikakve vrijednosti i tvore ružne i nesretne okolnosti oko nas. Građevinama se uništava priroda, a ne stvara njen nadomjestak. Lako se možemo sjetiti golemih područja punih kuća bez identiteta i ljepote. Kako se oduprijeti fizičkoj potrebi građenja kada prostor nije POGODAN ili PODOBAN da se u njemu gradi? Pravila nema, ali zato ima bezbroj primjera koji pronalaze individualni put i stvaraju nove vrijednosti. Na mjestu New Yorka ili Chicaga jednom je bilo nešto drugo. Sada u dijelu toga vlada nova ljepota i vrijednost cityja. Tu su vrijedni pojedinačni objekti, ali i njihova zajednička nezamijenljiva vrijednost. U panorami ističe se briljant među tornjevima: John Hancock Tower koji su projektirali SOM – Skidmore, Owings i Merrill ili stambeni tornjevi Mies van Der Rohea. Ovdje je uništena priroda nadomještena jedinstvenom arhitekturom pojedinačnih i zajedničkih vrijednosti. Uništeni okoliš industrijom, prometom ili arhitektonskim zagađenjem može se mijenjati na bolje novim arhitektonskim djelom. Na primjerima Petera Eisenmana na zgradi Konvencijskog centra u Columbusu ili Herzoga i de Meurona na zgradi željezničkog Signalnog tornja u Baselu vidimo da se arhitektonskim djelom popravlja kvalitet sredine. Eisenman ne gradi novu halu već strukturalnu slikovitu kompoziciju koja u svojim cezurama stvara socijalizirajuće zatvorene ili pritvorene prostore. Herzog i de Meuron korpulentni Signalni toranj oblače u strukturu koja se dinamički ponaša u prostoru različitih vizura. To omogućava dosadnom utilitarnom objektu mijenu sličnu kretanju vlaka. To je mali duhovno estetski pomak na razini pojedinačnog djela u korist zajednice. Svaka zajednica ima primarne i sekundarne potrebe. Stanovanje i rad su svakako primarne, a kultura, sport i odmor sekundarne. Pored navedenog postoje i druge potrebe, a među njima je potreba za ljepotom. Arhitektonski cilj treba biti postizanje VIŠEG REDA među građevinama u okolišu. Pri tome arhitekt treba racionalno postupati s novcem za gradnju i ne trošiti ga više od potrebnog. Promotrimo arhitektonski minimalizam u djelu Wilson & Wilsona na Medicinskom i poslovnom centru u Castrop – Rauxelu. Autori se brane od prometa utilitarnom i jeftinom zgradom na kojoj se pojavljuje samo plošna igra prozora. Kompozicijom drugog volumena zakriljuju mikroprostor dječjeg igrališta. Ova oaza oblikom zgrade dobiva scenografiju i zaštitu od prometa. Jednostavno, jeftino i društveno korisno. Veliki arhitekti stvaraju velika djela velikim gestama. Arne Jacobsen u projektu restorana za Hannover stvara briljantno jednostavnu skulpturu na dva mega stupa iznad baroknog parka. Dižući se u zrak Jacobsen ne zaklanja park, a svakom posjetitelju restorana pruža jedinstven pogled pri tome gradeći novi gradski simbol. Staro i novo se međusobno uvažavaju, a ekonomska isplativost restorana postaje neizmjerno veća. Na privatnim kućama očekujemo manje društvene doprinose nego na javnim građevinama. Mihael Arn na crnoj kući u Munchenbuchseeu ne trudi se graditi regionalno, ali pazi da svojom suvremenošću ne izazove sukob sredine. On kuću locira dublje u vrtu, na vlastitim nogama u postojećem zelenilu. Prema susjedima radi zatvoreno pročelje i tanku vezu mostom s intimnim ulazom malog formata. Ali zato s vrtne strane oslobađa se

ogromna staklena stijena koja osigurava slobodu korisnika kuće bez društveno nepoželjnih pogleda. Ovdje je društvena vrijednost duh suvremenosti u koegzistenciji s vernakularnim. Kengo Kuma na Bambus kući u Kamakuri razdvaja prizemlje od kata stvarajući masivnu ugrađenu bazu u nagnuti teren i laki “bambus” kat. Lepršavost autohtonog materijala stvara igru vidljivog i nevidljivog toliko bliskog japanskoj duhovnoj kulturi. Arhitektonski sklad prozračnosti prizemne staklene stijene i prozračnosti bambus zavjese spaja staro i novo u jedinstveno novo i zajedničko. Ova nadnaravna igra bambusa oko mega terase stvara dinamičku scenografiju u javnom pročelju, ali privatnoj terasi. Divno možemo usporediti potpuno suprotne stavove Jacquesa Herzoga i Pierrea de Meurona na kući Frohlich u Stuttgartu i grupe 3LHD – Saše Begovića, Tanje Grozdanić i Silvija Novaka na kući P u Donjoj Stubici. Vernakularno i jeftino nije uvijek mana. Značajan sociološki utjecaj može se postići individualističkom primjenom uobičajenih oblika i materijala. Ove dvije kuće su inspiracija svakom laiku koji gradi svoju kuću bez arhitekta. Izvorni oblici kuće s krovom na dvije vode mogu se interpretirati jeftino i jednostavno duhom jednog materijala za krov i pročelje. Uz malo arhitektonskog umijeća oko krovnih prozora na kući Frochlich ili oko žlijeba bez “labuđeg vrata” i vidljive vertikale na kući P unose razmišljanje u svoje susjedstvo. Pokušaj zaokruživanja teme o društvenoj vrijednosti prostora dat ću na Carme Pinosovom i Enric Mirallesovim Park grobljem Igualada u Barceloni. Oni grade novo park groblje u rasjeklini i uništenom kamenaru. Prostor nema prirodnu vrijednost izuzev lijepog pogleda na grad. Mikrolokacija je skrivena, bremenita kamenom i blizinom industrijskih pogona. Novi komunalni zahvat u ovom prostoru mijenja situaciju na bolje. Utilitarni dio grobnica smirujuće je jednostavan, a ipak posebno nadahnut. Osnovno oblikovanje građevine učinjeno je vertikalnim lomom i nadnaravnom strehom, a dodatna vrijednost ambijenta džepovima ozelenjene pukotine. Neslućeni doprinos je svakako kosi stubišni prodor kroz grobničke redove između različitih visinskih nivoa. To je izvjesni “deus ex machina” u funkcionalnom redu. Raspon djelovanja u prostoru od urbanističke lokacije do arhitektonske invencije na detalju, ne nužno samo utilitarnom, potencijalno pruža svakom arhitektu šansu da njegovo djelo postane kvalitativni doprinos povijesti. Park groblje Igualada svakoko to jest. Urbani prostor ili neizgrađeni krajolik ne smiju biti imuni niti od umjetničke intervencije. Metalni drvored dvojca Pinos i Miralles u Aveniji Paseo Icario u Barceloni svakako je neočekujuća slika, ali danas bi Barcelona bila siromašnija da nema ovih skulptura. Ljepota okoliša novog doba nam nadolazi. Predivna vizura tehnologije vjetrenjača i plavetnila Danskog mora i neba danas još straši samo “slijepe zaštitare prirode”. Svaka tehnologija ne uništava okoliš. Bez novog i novosti ne bi bilo niti piramida, niti hramova, niti kineskog zida, niti vjetrenjača, niti… Zaključimo: U principu, prostor nije pogodan ili podoban za gradnju kada je ambijentalno zaokružen u slici, mjerilu, cjelovitosti, kada mu gradnjom smanjujemo prirodne osobitosti i kvalitete uništavajući zelenilo, pogled, grubo mijenjajući sliku…

6. PREDAVANJE 1. JEDINSTVO PRIRODE I ARHITEKTURE: TRADICIONALNI OKOLIŠ, MOTOVUN 2. DRUŠTVENA VRIJEDNOST: NOVI OKOLIŠ, CHICAGO, SAD 3. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: DINAMIČKI TORANJ, KOOP VAN ZUID,

ROTERDAM, NIZOZEMSKA 4. CARME PINOS & ENRIC MIRALLES: GRADSKI TRG NA KROVU, BARCELONA,

ŠPANJOLSKA 5. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: ZID U VINARIJI, NAPA VALLEY,

CALIFORNIA, SAD 6. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: ISTRAŽIVANJE MJERILA, PROJEKT

OLIVETTI, BARCELONA 7. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: SIGNALNI TORANJ, BASEL, ŠVICARSKA 8. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: UREĐENJE OBALE, KOOP VAN ZUID,

ROTERDAM, NIZOZEMSKA 9. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: UREĐENJE OBALE, KOOP VAN ZUID,

ROTERDAM, NIZOZEMSKA 10. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: UREĐENJE OBALE I ČUVAR MOSTA, KOOP

VAN ZUID, ROTERDAM, NIZOZEMSKA 11. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: KONTROLOR MOSTA, KOOP VAN ZUID,

ROTERDAM, NIZOZEMSKA 12. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: MEDICINSKI I POSLOVNI CENTAR,

CASTROP-RAUXEL, NJEMAČKA 13. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: MEDICINSKI I POSLOVNI CENTAR,

CASTROP-RAUXEL, NJEMAČKA 14. RENZO PIANO: ROBNA KUĆA, BERCY, PARIZ, FRANCUSKA 15. RENZO PIANO: ROBNA KUĆA, BERCY, PARIZ, FRANCUSKA 16. BORIS MAGAŠ: HAJDUKOV STADION, POLJUD, SPLIT 17. CARME PINOS & ENRIC MIRALLES: PARK GROBLJE IGUALADA, BARCELONA,

ŠPANJOLSKA 18. CARME PINOS & ENRIC MIRALLES: PARK GROBLJE IGUALADA, BARCELONA,

ŠPANJOLSKA 19. CARME PINOS & ENRIC MIRALLES: PARK GROBLJE IGUALADA, BARCELONA,

ŠPANJOLSKA 20. CARME PINOS & ENRIC MIRALLES: PARK GROBLJE IGUALADA, BARCELONA,

ŠPANJOLSKA 21. CARME PINOS & ENRIC MIRALLES: PARK GROBLJE IGUALADA, BARCELONA,

ŠPANJOLSKA 22. PETER EISENMAN: KONVENCIJSKI CENTAR COLUMBUS, OHIO, SAD 23. PETER EISENMAN: KONVENCIJSKI CENTAR COLUMBUS, OHIO, SAD 24. PETER EISENMAN: KONVENCIJSKI CENTAR COLUMBUS, OHIO, SAD 25. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: SIGNALNI TORANJ, BASEL, ŠVICARSKA 26. STEVEN HOLL: MUZEJ KNUTA HANSUNA, HAMAROY, NORVEŠKA 27. STEVEN HOLL: MUZEJ KNUTA HANSUNA, HAMAROY, NORVEŠKA 28. STEVEN HOLL: MUZEJ KIASMA, HELSINKI, FINSKA 29. STEVEN HOLL: MUZEJ KIASMA, HELSINKI, FINSKA 30. STEVEN HOLL: MUZEJ KIASMA, HELSINKI, FINSKA 31. STEVEN HOLL: KAPELA SV. IGNACIUSA, SVEUČILIŠTE SEATTLE, WASHINGTON, SAD 32. STEVEN HOLL: KAPELA SV. IGNACIUSA, SVEUČILIŠTE SEATTLE, WASHINGTON, SAD 33. STEVEN HOLL: KAPELA SV. IGNACIUSA, SVEUČILIŠTE SEATTLE, WASHINGTON, SAD 34. ARNE JACOBSEN: RESTORAN, HANNOVER, NJEMAČKA 35. GIUSSEPE TERRAGNI: VRTIĆ SANT ELIA, COMO, ITALIJA 36. MIHAEL ARN: CRNA KUĆA, MUNCHENBUCHSEE, NJEMAČKA 37. MIHAEL ARN: CRNA KUĆA, MUNCHENBUCHSEE, NJEMAČKA 38. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: KUĆA FROHLICH, STUTTGART, NJEMAČKA

39. 3LHD - SAŠA BEGOVIĆ, TANJA GROZDANIĆ & SILVIJE NOVAK: KUĆA P, DONJA STUBICA

40. KENGO KUMA: BAMBUS KUĆA, KAMAKURA, KANAGAVA, JAPAN 41. PETER EISENMAN: GUP REBSTOCK PARK FRAMKFURT, NJEMAČKA 42. PETER EISENMAN: GUP REBSTOCK PARK FRAMKFURT, NJEMAČKA 43. JEDINSTVO PRIRODE I ARHITEKTURE: GORAN RAKO & BOJAN RADONIĆ:

STANOVANJE, DEN BOSH, NIZOZEMSKA 44. CARME PINOS & ENRIC MIRALLES: AVENIJA PASEO ICARIO, BARCELONA,

ŠPANJOLSKA 45. JEDINSTVO PRIRODE I ARHITEKTURE: NOVI OKOLIŠ, DANSKA

METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA 7. PREDAVANJE NASLIJEĐENA URBANA VRIJEDNOST - ambijentalna vrijednost - pojedinačna vrijednost Do sada smo utvrdili da zgrada kao arhitektonsko djelo može imati: - pojedinačnu vrijednost (koju pronalazimo u međusobnom skladu njenih dijelova) i - društvenu vrijednost (kada zgrada zadovoljava i šire interese koji nadilaze zahtjeve

investitora) Građenje u već izgrađenom prostoru zahtjeva metodologiju projektiranja koja se znatno razlikuje od načina projektiranja u slobodnom okolišu. U slobodnom okolišu na arhitekturu utječu teren, klima i projektni program, a u već izgrađenom prostoru na arhitekturu dodatno utječe NASLIJEĐENA URBANA VRIJEDNOST bilo kroz pojedinačne ili zajedničke (ambijentalne) vrijednosti. Urbana vrijednost ne nastaje sama po sebi povećanjem broja zgrada na jednom mjestu. Ona nastaje iz specifičnog odnosa skupine zgrada, najčešće u gradovima, ali ne nužno. Kada se u stambenom susjedstvu pojave specifični prostorni odnosi pojedinačne vrijednosti zgrada dobivaju ambijentalnu vrijednost ili vrijednost višeg reda. Takvu vrijednost moramo poštivati prilikom nove izgradnje bilo da se radi o selu, naselju ili gradu. Velika urbana vrijednost postiže se kroz dugi vremenski period dodavanjem svake nove generacije graditelja i arhitekata. Vrlo je teško u jednom dahu (kratkom vremenskom periodu) stvoriti ono što razvijaju generacije. Zato nas postojeće stanje obvezuje. Naslijeđena urbana vrijednost okoliša značajno nas obvezuje u radu na poštivanje postojećih vrijednosti. Prvo smo dužni PROČITATI I SHVATITI postojeće vrijednosti, a zatim gradititi tako da novu građevinu INTERPOLIRAMO u postojeće praznine. Definiciju interpolacije i interpoliranja nije lako dati. Svaki arhitekt nosi u sebi specifične nijanse toga značenja. U užem smislu interpolacijom zovemo zgradu koja je UGRAĐENA između dvije postojeće zgrade, a u najširem smislu svaka zgrada je interpolacija, jer se artificijelno ugrađuje u postojeću sredinu i okoliš. U relativnom smislu interpolacija je zgrada koja ima POSEBAN ODNOS sa svojim susjedstvom. Taj poseban odnos ne dozvoljava nam da u postojećem gradskom tkivu gradimo kako hoćemo. Tu je smanjena sloboda arhitektonskog djelovanja. U nekim slučajevima arhitekt dobiva konzervatorsko tehničke uvjete za izgradnju novog objekta. Ove uvjete izdaje nadležna služba za zaštitu spomenika kulture. U njima se navode ograničenja u projektiranju u smislu definiranja: - maksimalnih gabarita izgradnje - položaja građevine na parceli - vrste materijala od kojih se može graditi - oblika dijela (napr. krova) ili cijele građevine (ponekad) Ovakva ograničenja mogu biti vrlo frustrirajuća na projektanta. Nadležne službe izdaju ovakve parametre po shemi “najbolje je ništa ne mijenjati”. U tome prednjače naši kolege povijesničari umjetnosti temeljem tipa svoga studija. Suprotno tome, arhitekti su skloni “graditi pošto-poto” temeljem tipa svoga studija i sukob ograničenih interesa je tu.

Iako postoji početni suprotni interes dvije grupacije stručnjaka, postoji i mnogo potreba za njihovom zajedničkom suradnjom u interesu prostora. Činjenice govore u prilog arhitektima. Cijela povijest arhitekture nastala je tako da su se taložili jedan pored i preko drugoga različiti stilovi i načini gradnje. Od postojećih antičkih građevina, preko srednjevjekovnih djela, renesansnih, romaničkih, gotičkih, baroknih, rokoko, secesijskih i klasicističkih stilova do modernističkih i drugih suvremenih načina gradnje nastajale su pojedinačne i ambijentalne vrijednosti u prostoru. Svako vrijeme je donosilo svoje vrijednosti. Sve zajedno je neizmjerno vrijedno. Zato niti danas nije dobro ograničiti djelovanje arhitektonskog umijeća, niti je moguće zaustaviti vrijeme ili ga vratiti što se ponekad može zaključiti iz prestrogih konzervatorskih uvjeta. Međutim, i kada nisu zadani konzervatorsko tehnički uvjeti za izgradnju novog objekta ne znači da možemo graditi kako nam padne na pamet. I tada postoje NEPISANA PRAVILA ponašanja u izgrađenom prostoru koja svaki arhitekt mora sam pronaći i odmjeriti. Ta nepisana pravila možemo i MORAMO tražiti u skladnosti: - mjerila - položaja - ritma - materijala - boje u poštivanju: - duha vremena - društvenih potreba - običaja i navika (kulture života) - prirodnih tokova - vizura Metodologija interpoliranja poznaje dvije osnovne koncepcije: - uklapanje - kontrast Pod uklapanjem se vrlo često misli na fizičku mimikriju nove zgrade i okolnih starih zgrada, a pod kontrastom na formalističko suprotstavljanje. Istina je da oko sebe možemo vidjeti zgrade stare tek nekoliko mjeseci ili godina koje izgledaju kao da su građene u prošlom ili pretprošlom stoljeću. Također je istina da oko sebe možemo vidjeti višeetažne tornjeve naslonjene na zabat prizemnice ili “limenke” uz klasicističko pročelje. Uklapanje nije nužno i repliciranje svoje okoline, a kontrastiranje nije nužno nesklad. Naš je zadatak pronaći način da dodamo NOVU VRIJEDNOST prostoru u kome gradimo. To je jako individualno, ali mjerljivo. Da bismo mogli mjeriti vrijednost nove zgrade (interpolacije) moramo oko nje nacrtati OBOSTRANO prikaze postojećih zgrada, bilo da se radi o situaciji, pročelju ili presjeku. Najkvalitetnije ispitivanje vrijednosti intrpolacije vrši se kroz izradu: - perspektivnih prikaza - modela Nekad su ručno crtani perspektivni prikazi, a danas su to trodimenzionalni prikazi crtani na kompjuteru koji su istovremeno i perspektive i modeli. Kompjuterski prikazi omogućili su nam virtualne slike stvarnosti putem montaže u prethodno snimljene fotografije. Na ovakvim prikazima ne znamo što je stvarno u prostoru, a što je simulirano. Najveća vrijednost trodimenzionalnog kompjutorskog prikaza je ta što vrlo jednostavno možemo “popravljati” uočene nedostatke na modelu. Dodavanje nove vrijednosti nije uvijek popunjavanje slobodnog prostora novim građevinama. Naprotiv, to je često umijeće izgradnje PRAZNINOM. Gradeći prema privatnom investicijskom programu arhitekt mora iznaći način da obogati prazninu. Ovdje

prazninom zovemo prostore ulica, trgova, parkova i međuprostore između građevina. Naprimjer, monotona ulica s predoslijednom građevinskom i regulacijskom linijom smanjiti će vrijednost pojedinačne građevine. Ovdje istražujemo kako gradeći konkretnu zgradu arhitekt može utjecati na cjelinu. Na domaćim i svjetskim primjerima kvalitetnih suvremenih zgrada i zahvata ugrađenih u postojeće građevno tkivo proučavamo način vlastitog djelovanja. Mnogo je lakše pokazati kako ne treba graditi u postojećem tkivu nego kao treba raditi. Nije zabranjeno uz malu zgradu napraviti veliku ili uz žbukano pročelje napraviti stakleno ili kameno, ali unaprijed moramo shvatiti da je jednostavnije uskladiti dva podjednaka mjerila ili materijala. Važno je naglasiti da arhitekt danas NE SMIJE isprojektirati zgradu koja izgleda isto kao stara zgrada. On mora dati do znanja da se radi o NOVOJ zgradi. On mora u i oko zgrade upotrijebiti novu tehnologiju i novi standard koji donosi suvremeno vrijeme. On je dužan unaprijediti kulturu života u prostoru koji gradi. Arhitekt je uvijek bio prosvjetitelj, a njegova su djela ukazivala na nadolazeće vrijeme. Tezu o KVALITETI SUVREMENOSTI pokazat ću na zgradi Normana Fostera Carre d art u Nimesu, Francuska. Pored antičkog hrama s trijemom i kolonadom masivnih stupova interpolirana je elegantna staklena zgrada umjetničke galerije. Jednakost mjerila nije dozvolila kvantitativnu razliku među zgradama, a obostrana prozračnost stvara dostojanstvenu povezanost. Ukrasima reljefa na timpanonu odgovara protuteža skokovitih naglasaka na krovu Carrea. Ovdje smo se susreli s bitnim razlikama u materijalu, a minimalnim razlikama u dojmu. Što sve može biti interpolacija? SVE ŠTO ARHITEKT GRADI! Ovdje dokazujemo da je interpolacija zgrada, trg, most, prolaz, zid, bazen, klupa, svjetiljka ili nešto drugo. Tezu o PREDMETU INTERPOLACIJE vidimo na otvarajućim masivnim izlozima koje gradi Steven Holl na galeriji za mlade arhitekte i umjetnike u New Yorku. Trodimenzionalna interpolacija dinamičkih dijelova zidova stvara neobičnu dogradnju prizemlja koja otvorena stvara kontrast i novi događaj u prostoru ulice, a zatvorena monotoniju svakodnevnog zbivanja i mimikrično arhitektonsko djelo. Ova faustovština pripada samo najboljim arhitektonskim stvarateljima koji i u najmanjim zadacima pronalaze antologijska rješenja. Sve između je beskonačan niz mogućnosti među kojima biramo svoju najbolju. Ovu tezu možda najbolje prikazuje “neinterpolacija” Vitrine vatrogasne stanice koju Zaha Hadid gradi u sklopu tvornice Vitra u Weil am Reihnu. Ovaj sadržaj najčešće biva izgrađen kao dosadno skladište vatrogasnih cisterni. Zaha vatrogasnoj stanici daje važnost oblikovanja nekog kulturnog ili poslovnog prostora kojim izrazito dominira dinamika i kontrast punog i praznog. Ovako originalno oblikovana vatrogasna stanica postaje mjerilo kvalitete prostora i referentna vrijednost za interpoliranje buduće okolne izgradnje. Kada znamo da je obližnji prostor pun referentnih zgrada kao što su Gehryjeva i Sizina zgrada onda shvaćamo da i suvremena arhitektura međusobno postaje jedna drugoj interpolacija. Među ovim Vitrinim zgradama nalazimo sličnosti (Gehry-Zaha) i različitosti (Siza), a u zajedništvu stvorena je nova ambijentalna vrijednost. Tezi o prihvatljivom suživotu prirode i arhitekture ovdje smo dodali tezu o suživotu starog i novog. To je teza, na neki osobit način, o održivom razvitku. Gradeći bilo gdje istovremeno oduzimamo vrijednost, ali i stvaramo novu. Bitno je da je arhitektonski doprinos na strani plusa.

7. PREDAVANJE 1. NORMAN FOSTER: CARRE D ART, NIMES, FRANCUSKA 2. ALDO VAN EYCK: DOM ZA SAMOHRANE MAJKE, AMSTERDAM, NIZOZEMSKA 3. ALDO VAN EYCK: DOM ZA SAMOHRANE MAJKE, AMSTERDAM, NIZOZEMSKA 4. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: UREDI WLV, MUNSTER, NJEMAČKA 5. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: UREDI WLV, MUNSTER, NJEMAČKA 6. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: APARTMANI, BASEL, ŠVICARSKA 7. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: APARTMANI, BASEL, ŠVICARSKA 8. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: APARTMANI, BASEL, ŠVICARSKA 9. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: APARTMANI, BASEL, ŠVICARSKA 10. PHILLIPPE GAZEAU: POŠTARSKI STANOVI, PARIZ, FRANCUSKA 11. PHILLIPPE GAZEAU: POŠTARSKI STANOVI, PARIZ, FRANCUSKA 12. RADOVAN NIKŠIĆ & NINOSLAV KUČAN: NARODNO SVEUČILIŠTE, ZAGREB 13. VLADIMIR TURINA: BOLNICA - MAJKA I DIJETE, ZAGREB 14. VLADIMIR TURINA: BOLNICA - MAJKA I DIJETE, ZAGREB 15. ALVARO VIEIRA SIZA: MUZEJ, SANTIAGO DE COMPOSTELA, ŠPANJOLSKA 16. ALVARO VIEIRA SIZA: MUZEJ, SANTIAGO DE COMPOSTELA, ŠPANJOLSKA 17. PETER ZUMTOR: MUZEJ UMJETNOSTI, BREGENZ, ŠVICARSKA 18. PETER ZUMTOR: MUZEJ UMJETNOSTI, BREGENZ, ŠVICARSKA 19. BOJAN RADONIĆ & GORAN RAKO: KAPELA, NOVA BILA 20. JEAN NOUVEL: APARTMANI TOURS-ILOT, TOURS, FRANCUSKA 21. JEAN NOUVEL: APARTMANI TOURS-ILOT, TOURS, FRANCUSKA 22. J.W.NEUTELINGS: APARTMANSKI KOMPLEKS PRINSENHOEK, SITTARD, NIZOZEMSKA 23. J.W.NEUTELINGS: APARTMANSKI KOMPLEKS PRINSENHOEK, SITTARD, NIZOZEMSKA 24. J.W.NEUTELINGS: APARTMANSKI KOMPLEKS PRINSENHOEK, SITTARD, NIZOZEMSKA 25. ARNE JACOBSEN: STANOVANJE BELLVUE BUGT, KLAMPENBORG, KOPENHAGEN,

DANSKA 26. ARNE JACOBSEN: STANOVANJE BELLVUE BUGT, KLAMPENBORG, KOPENHAGEN,

DANSKA 27. HELIN & SIITONEN: EKSPERIMENTALNO STANOVANJE, BORAS, ŠVEDSKA 28. HELIN & SIITONEN: EKSPERIMENTALNO STANOVANJE, BORAS, ŠVEDSKA 29. HELIN & SIITONEN: EKSPERIMENTALNO STANOVANJE, BORAS, ŠVEDSKA 30. ZAHA HADID: VITRINA VATROGASNA STANICA, WAIL AM REIHN, NJEMAČKA 31. ZAHA HADID: VITRINA VATROGASNA STANICA, WAIL AM REIHN, NJEMAČKA 32. ORTNER & ORTNER: EUROPSKI DIZAJN DEPO, KLAGENFURT, AUSTRIJA 33. ORTNER & ORTNER: EUROPSKI DIZAJN DEPO, KLAGENFURT, AUSTRIJA 34. ORTNER & ORTNER: EUROPSKI DIZAJN DEPO, KLAGENFURT, AUSTRIJA 35. ADRIAN GEUZE: TRG, ROTERDAM, NIZOZEMSKA 36. ADRIAN GEUZE: TRG, ROTERDAM, NIZOZEMSKA 37. STEVEN HOLL: GALERIJA, NEW YORK, SAD 38. STEVEN HOLL: GALERIJA, NEW YORK, SAD

METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA 8. PREDAVANJE NASLIJEĐENA URBANA VRIJEDNOST - socijalni utjecaj - analiza isplativosti - kulturne potrebe Urbana vrijednost prostora mjeri se interakcijom: - postojećih kvalitetnih i manje kvalitetnih zgrada, te njihovih prostornih međuodnosa i - funkcija postojećih zgrada i njihovih međuprostora u funkciji VREMENA. Vrijeme i način života intenzivno utječu na promjene u arhitekturi i prostoru. Pored fizičkog starenja zgrada u prostoru javlja se proces moralnog zastarjevanja zgrada, tj. kada određena zgrada prestaje služiti svrsi za koju je izgrađena. Do procesa moralnog zastarjevanja zgrada dolazi uslijed tehnološkog razvoja društva, a konkretni razlozi mogu biti mnogobrojni. Mijenjaju se načini proizvodnje, rada i života, a postojeći objekti više ne mogu zadovoljiti zahtjeve nove funkcije ili novog načina korištenja. Tada neophodno dolazi do fizičkih promjena na zgradama kako bi im se vratila upotrebna vrijednost. SOCIJALNI UTJECAJ na arhitekturu je trajan proces u kojemu se arhitektura DOKAZUJE ili MIJENJA. On može biti: - Objektivan Građevinu je potrebno mijenjati radi nefunkcionalnosti bilo kojeg vida. - Subjektivan Građevina više ne zadovoljava kulturne potrebe njenih korisnika. Odluka o sudbini postojeće zgrade donosi se u sveukupnoj analizi mogućnosti i želja u odnosu cijenu koštanja zahvata promjena. ANALIZA ISPLATIVOSTI predlaže nivo promjena koje mogu biti: a/ Male Manje promjene u i na zgradi mogu biti adaptacije ili prilagodbe gdje se volumen i površina zgrade ne mijenja. b/ Velike Djelomično povećanje zgrade s promjenama njenog ukupnog oblika. Promjene volumena i površine zgrade predstavljaju arhitektonski zadatak najviše kategorije, a kriteriji oblikovanja i vrednovanja oblikovanog novog prostora nisu identični kriterijima za samostojeće zgrade. Obveze “prilagođavanja” nisu uvijek napisane već se često nalaze u dignitetu arhitektonske struke i poštivanju drugih autorskih djela. Najosjetljiviji i najteži vid interpoliranja možemo prema kategorijama zadatka prikazati kao: 1. Prenamjena i preoblikovanje postojeće građevine 2. Dogradnja postojeće slobodnostojeće građevine 3. Nadogradnja postojeće slobodnostojeće građevine 4. Dogradnja postojeće interpolirane građevine 5. Ugradnja nove građevine između dva zabata Globalno interpoliranje smo već analizirali, a sada ćemo se posvetiti većim promjenama na postojećoj zgradi čiji nismo autor. Prije nego krenemo u zadatak dograđivanja, moramo proučiti da li je živ autor postojeće zgrade. Tuđi projekt se NE SMIJE dograđivati dok je autor živ, osim ako živi autor ne izda

svoju pismenu suglasnost za tuđi projekt. Poštivanje autorskog prava je jedan od temelja arhitektonske prakse. Navedeni zadaci ugrađivanja i dograđivanja zahtjevaju duboko proučavanje postojeć(e)ih zgrad(e)a i razloga zbog kojih su one upravo tako zamišljene i izvedene da se našim novim djelom ne izgubi prethodna vrijednost. Na grafičkim prikazima predložio sam vrlo široku lepezu interpolacijskih zadataka s najrazličitijim koncepcijama interpoliranja kako bismo mogli proučiti različite metode. Na primjeru Guntera Domeniga iz Huttenberga u Austriji susrećemo se s primjerom dogradnje i uređenja jednog starog ladanjskog zdanja od kamena i opeke u prirodnom ambijentu koje je potpuno izgubilo svoju prethodnu funkciju. Novu funkciju izložbenog centra autor unosi kroz pricipijelno radikalnu obnovu i dogradnju. Postojećim oblicima i materijalima autor dodaje potpuno nove; linearni volumen lebdećeg mosta od čelika i stakla. Na privi pogled kontrasni pristup (čak i u formi šiljatog kuta sudara novog i starog volumena) je vrlo pažljivo odmjeren kroz dilatiranost starog i novog, kroz gustoću ritma starih odvora i grednika s novim nosačima mosta, te kroz lakoću čelične konstrukcije i transparentnost stakla čime se novi dio volumena čini lakim i “uklopivim”. Na kući Tristan Tzara u Parizu čiji je autor Adolf Loos čitamo uglovnu interpolaciju koja ne poštuje sitne okolnosti visine susjedne susjedne građevine, njenog materijala ili ritma. Ona se globalno uklapa u visinu ambijenta, ali za zgradu zadnju u nizu (na uglu) Loos ima pravo niz završiti odmjereno drukčije. Kamena baza dijeli volumen na dva jednaka dijela u kome se vrlo strogo i dostojanstveno urezuju dvije cjeline otvora neobične strukture. Protomoderni volumen prilagođava se uglu nastavkom ogradnog uglovnog kamenog zida. Eduardo Souto de Moura prenamjenjuje samostan Svete Marije od Boura u Bouru u Portugalu u hotel. Novi volumeni u kompleksu samostana izvedeni su u istom materijalu kao postojeći – kamenu. Novi oblici prizemnih dogradnji interpolirani su izuzetno decentno, a ipak nose lagani suvremeni duh koji vidimo na interpoliranoj kvadrifori ili lebdećoj metalnoj ogradi katnog otvora. Ubačeni bazen gotovo da ne možemo vremenski locirati u staro ili novo. Ovo zovemo potpunim uklapanjem. Istraživački centar Ircam u Parizu je uklapanje autora na vlastito djelo s jedne strane, a postojeće vrijednosti s druge strane. Renzo Piano gradi podzemno – nadzemnu povezanu s Beaubourgom. Dok se za podzemni dio o uklapanju ne može posebno govoriti, dotle se za nadzemni dio može utvrditi da je znalački projektiran zglob između stare i nove zgrade primjerene visine nakon čega nova zgrada doobiva svoju punu visinu. Oblikovni i materijalni kontrast novog ugradnjom zgloba je prihvatljivo odmjeren za razliku od samostojeće zgrade Beaubourga koja je apsolutni dozvoljivi kontrast. Oscar Niemeyer potpuni je vladar suvremenog interpoliranja. Za njega ne vladaju ista pravila kao za ostale. On pronalazi uvijek lakoću vlastitog i posebnog rješenja koje se originalno nadovezuje na postojeće okolnosti. Ovdje je primjer zgrade sjedišta Komunističke partije Francuske u Parizu. Uglovnica je besprijekorno interpolirana na dvije susjedne zgrade tako da je nova zgrada malim vertikalnim reškama odvojena od prateće postojeće izgradnje. Niemeyer još veću lakoću traži i pronalazi i u horizontalnom odvajanju zgrade od terena. Zakrivljeni volumen lebdi u prostoru kao skica na papiru. Autonomni raster pročelja odvojen je od susjednih zgrada punim zabatima koji nose svoj površinski raster preko kojeg se zgrada djelomično prilagođava masivnim volumenima sa strane.

David Chiepperfield nam pokazuje način adaptacije prostora trgovine Joseph Menswear u Londonu. Arhitekt je funkcionalno potrebnu i oblikovno zahtjevanu otvorenost prostora trgovine znalački odvojio od prostora stanovanja na zadnjoj etaži umetanjem nivoa drukčije oblikovanih prostora na međukatu. Veliki raster donjih etaža trgovine prelazi u trostruki raster na međukatu, a poluprozirna zaštita preko otvora međukata omogućava prihvatljivi oblikovni prijelaz na stambeni sadržaj na gornjem nivou u drugom planu. Mnogo osjetljvija je dogradnja staklene kupole Normana Fostera na zgradi njemačkog parlamenta Reichstaga u Berlinu. Cjelovit geometrijski oblik kupole na simetričnoj zgradi potpuno se geometrijski uklapa. Lagani i prozračni volumen čelika i stakla bitno ne mijenja dominantne optičke dimenzije volumena. Funkcija kupole zgradi donosi prvenstveno duhovnu vrijednost unutrašnjeg i vanjskog prostora, a usputna interpolacije dizala i funkcije razgledavanja grada samo potvrđuje kvalitet novog zahvata. Dogradnja Stevena Holla gradskih ureda u ulici Sarphatistraat u Amsterdamu je tip zadatka gdje polemika nije isključena. Osnovna zgrada na koju se Holl dograđuje ima samo ambijentalnu vrijednost, a dogradnja je izrazito kontrastan autorski primjer. Vizualnu vezu između starog i novog možemo doživjeti samo u interijeru preko naglasaka bojom. Novi dio volumena karakterizira novi materijal, nova boja, novo oblikovanje, nova matrica, sve novo. Čak je i sudar dva volumena na jednoj strani doslovno slučajan i neprimjeren. Pored svih primjedbi, novi dio volumena autonomno je integrirani je koncentrat prostornih doživljaja koje bi bilo šteta ne imati, a društvena vrijednost ambijentalne cjeline je veća. Jedna stambena interpolacija Jacquesa Herzoga i Pierrea de Meurona u Parizu pokazuje kako klasični primjer interpoliranja između dva zabata može biti neklasičan i zanimljiv. Specifičnim dizajnoj ulične i dvorišne pročeljne stijene arhitekti postižu nevjerovatnu igru svjetla i sjene, punog i praznog, uvijek novog i drukčijeg u tako zahtjevnoj funkciji kao što je stanovanje. Ulična metalna prozračna obloga stvara novu vrijednost ulične slike, a posebno i funkcionalnosti terasa koje se kriju iza nje. Dvorišna zavjesa drvenih roletni i mreža žica s puzajućim zelenilom oblikuju poluprivatni karakter dvorišta, a istovremeno pružaju fizičku i vizualnu zaštitu stambenih prostora od javne komunikacije. Dodatnu vrijednost stvara horizontalno i vertikalno gibanje volumena kojima se ništa ne gubi od funkcionalnog prostora, a dobiva originalna cjelina. Svi volumeni potpuno poštivaju mjerilo ambijenta. Primjer pokazuje važnost materijaliteta pri interpoliranju. Izložbeni centar fondacije Cartier Jeana Nouvela i Emanuela Catanija u Parizu je nevjerovatan primjer bespredmetne hrabrosti u upotrebi kontrasta i forme. Odvojeni stakleni zidovi u prvom planu na prvi pogled izazivaju formalnu nevjericu, a mir “dvorišta” oko staklenog volumena obeshrabruje svaki kritički komentar. Jedinstvo zgrade i zelenila gotovo da možemo uporediti s dostignućem Pextonove Staklene palače. Primjer grupe MVRDV na dvojnoj kući u Utrechtu pokazuje specifičnu metodu kontrasta koja se u Nizozemskoj pojavljuje tradicionalno (čitaj kuću Schroeder), a gdje kvalitet autorskog djela nadomješta prostorne primjedbe neuklapanja. Toyo Ito na sportskoj dvorani Jukai dome parka u Odateu u Japanu pokazuje kako se čistoćoj geometrijskog oblika može potpuno drugo mjerilo uklopiti u ambijent malih volumena privatnih kuća. Na trgu u Pagu Nenad Fabijanić otvara nam temu što je sve predmet interpolacije gdje se sa zgrade prelazi na okoliš i predmete, gdje arhitektura prelazi u dizajn.

8. PREDAVANJE 1. GUNTER DOMENIG: IZLOŽBENI CENTAR, HUTTENBERG, AUSTRIJA 2. GUNTER DOMENIG: IZLOŽBENI CENTAR, HUTTENBERG, AUSTRIJA 3. GUNTER DOMENIG: IZLOŽBENI CENTAR, HUTTENBERG, AUSTRIJA 4. GUNTER DOMENIG: IZLOŽBENI CENTAR, HUTTENBERG, AUSTRIJA 5. ADOLF LOOS: KUĆA TRISTAN TZARA, PARIS, FRANCUSKA 6. EDUARDO SOUTO DE MOURA: PRENAMJENA SAMOSTANA SANTA MARIA DO BOURO,

BOURO, AMARES BRAGA, PORTUGAL 7. EDUARDO SOUTO DE MOURA: PRENAMJENA SAMOSTANA SANTA MARIA DO BOURO,

BOURO, AMARES BRAGA PORTUGAL 8. EDUARDO SOUTO DE MOURA: PRENAMJENA SAMOSTANA SANTA MARIA DO BOURO,

BOURO, AMARES BRAGA PORTUGAL 9. RENZO PIANO: ISTRAŽIVAČKI CENTAR, PARIS, FRANCUSKA 10. RENZO PIANO: ISTRAŽIVAČKI CENTAR, PARIS, FRANCUSKA 11. OSCAR NIEMEYER: SJEDIŠTE KOMUNISTIČKE PARTIJE, PARIS, FRANCUSKA 12. OSCAR NIEMEYER: SJEDIŠTE KOMUNISTIČKE PARTIJE, PARIS, FRANCUSKA 13. OSCAR NIEMEYER: SJEDIŠTE KOMUNISTIČKE PARTIJE, PARIS, FRANCUSKA 14. OSCAR NIEMEYER: SJEDIŠTE KOMUNISTIČKE PARTIJE, PARIS, FRANCUSKA 15. OSCAR NIEMEYER: SJEDIŠTE KOMUNISTIČKE PARTIJE, PARIS, FRANCUSKA 16. OSCAR NIEMEYER: SJEDIŠTE KOMUNISTIČKE PARTIJE, PARIS, FRANCUSKA 17. OSCAR NIEMEYER: SJEDIŠTE KOMUNISTIČKE PARTIJE, PARIS, FRANCUSKA 18. DAVID CHIEPPERFIELD:TRGOVINA JOSEPH MENSWEAR, LONDON, ENGLESKA 19. NORMAN FOSTER: ZGRADA REICHSTAGA, BERLIN, NJEMAČKA 20. STEVEN HOLL: GRADSKI UREDI, SARPHATISTRAAT, AMSTERDAM, NIZOZEMSKA 21. STEVEN HOLL: GRADSKI UREDI, SARPHATISTRAAT, AMSTERDAM, NIZOZEMSKA 22. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: STAMBENA ZGRADA, PARIS, FRANCUSKA 23. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: STAMBENA ZGRADA, PARIS, FRANCUSKA 24. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: STAMBENA ZGRADA, PARIS, FRANCUSKA 25. JEAN NOUVEL & EMANUEL CATTANI: FONDACIJA CARTIER, PARIS, FRANCUSKA 26. JEAN NOUVEL & EMANUEL CATTANI: FONDACIJA CARTIER, PARIS, FRANCUSKA 27. JEAN NOUVEL & EMANUEL CATTANI: FONDACIJA CARTIER, PARIS, FRANCUSKA 28. MVRDV; WINY MAAS, JACOB VAN RIJS & NATHALIE DE VRIES: DVOJNA KUĆA,

UTRECHT, NIZOZEMSKA 29. MVRDV; WINY MAAS, JACOB VAN RIJS & NATHALIE DE VRIES: DVOJNA KUĆA,

UTRECHT, NIZOZEMSKA 30. MVRDV; WINY MAAS, JACOB VAN RIJS & NATHALIE DE VRIES: DVOJNA KUĆA,

UTRECHT, NIZOZEMSKA 31. TOYO ITO: JUKAI DOME PARK, ODATE, JAPAN 32. TOYO ITO: JUKAI DOME PARK, ODATE, JAPAN 33. NENAD FABIJANIĆ: GRADSKI TRG, PAG 34. NENAD FABIJANIĆ: GRADSKI TRG, PAG 35. NENAD FABIJANIĆ: GRADSKI TRG, PAG 36. NENAD FABIJANIĆ: GRADSKI TRG, PAG 37. NENAD FABIJANIĆ: GRADSKI TRG, PAG 38. NENAD FABIJANIĆ: GRADSKI TRG, PAG 39. NENAD FABIJANIĆ: GRADSKI TRG, PAG

METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA 9. PREDAVANJE NOVA VRIJEDNOST Objektivizacija kriterija vrijednosti - Kvantitativni kriteriji - Kvalitativni kriteriji Prethodno sam izborom primjera elaborirao KADA graditi, GDJE graditi i ZAŠTO graditi. Odgovor na svako pojedinačno pitanje dodirivao se i pitanja KAKO graditi? Sve kriterije vrijednosti u arhitekturi nije moguće jednoznačno odrediti obzirom da je arhitektura istovremeno i tehnička i umjetnička disciplina. Jednostrano gledanje na arhitekturu uvijek donosi nepotpunu sliku čija je posljedica manjkavost u prostoru. Kada je zgrada projektirana samo kroz prizmu tehničkih osobina u prostoru su zadovoljene samo primarne ljudske potrebe za krovom nad glavom. Kada je zgrada projektirana samo kroz prizmu umjetničkih nastojanja za lijepim oblikovanjem u prostoru je nastala forma koja vrlo često slabo ili nikako ne funkcionira. Dužnost arhitekta je da projektom ostvari pravu SINTEZU tehnike i umjetnosti. Da bi se približio sintezi svaki arhitekt treba analizirati i primijeniti u svom projektu što veći broj OBJEKTIVNIH KRITERIJA. Objektivne kriterije vrednovanja zgrade i skupine više zgrada koje zajednički stvaraju susjedstvo ili blok među prvima je pokušao definirati Christopher Alexander u svojoj knjizi “Pattern language”. Jezik uzora je analiza stvarnih dijelova zgrade ili skupine zgrada na bazi KVANITETA i KVALITETA. I/ Kriteriji kvantiteta Prvo ću se posvetiti analizi kvantiteta u prostoru kroz tezu da je vrednija ona zgrada ili skupina zgrada koja ima VEĆI BROJ MOGUĆNOSTI, dijelova, sadržaja i njihovih funkcija koji se međusobno slažu. Započnimo analizu analizom oblika neke klasične zgrade gledajući njen volumen koja se sastoji od baze, reprezentativnog prizemlja i mezanina, glavnog korpusa od nekoliko nivoa, zadnje etaže izražene kroz drugi tip sadržaja i naglašenog krova. Zatim usporedimo navedenu zgradu sa sljedećim primjerom modernističke zgrade internacionalističkog stila iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. Modernistička zgrada analizirana kroz prizmu volumena sastoji se od korpusa zgrade koja gotovo identično izgleda od dodira s terenom do završnog gornjeg brida zgrade. Na prvi pogled rekli bismo da je modernistička arhitektura kvantitativno gledajući mnogo siromašnija. Međutim, analizu smo izvršili samo kroz presjek volumena i njegovu vanjsku sliku. Modernistička arhitektura bitno se razlikuje od klasične, jer je strukturirana kroz uglavnom tlocrtnu raščlambu volumena. Kompoziciju modernističke zgrade čine uglavnom dva, tri ili više autonomnih volumena bitno različitog oblikovanja, naprimjer: poseban volumen ulaza, volumen stubišne odvojene vertikale, posebno oblikovane cjeline glavnog volumena prema funkcijama, velike terase na raznim nivoima, ravni krov s krovnim izlazom i uobičajenom strehom - pergolom. Ritam i oblik otvora na klasičnoj zgradi uglavnom su monotoni, dok se na modernističkoj zgradi kontrastno suprotstavljaju velike površine punih i otvorenih ploha u vrlo dinamičnom ritmu s vrlo različitim oblicima otvora. Kvantitativna manjkavost u jednom pogledu nadomještena je bogatijim oblicima u drugom pogledu. U ovoj analizi možemo zaključiti da je pitanje kriterija kompleksno, no ipak postoje jednoznačni kvantitativni kriteriji koji su neosporni.

Novu analizu krenimo od ulaza u zgradu. Zgrada s jednim ulazom pricipijelno je lošija funkcionalno i oblikovno od zgrade s dva ili više ulaza koji nam omogućavaju s oblikovne strane veći arhitektonski rječnik. Zgrada s trijemom bogatija je od zgrade samo s ulaznim vratima, zgrada s više vrsta prozora bogatija je od one samo s jednom vrstom, zgrada izvedena od dva ukomponirana materijala (kamena i stakla) bogatija je od one izvedene samo od jednog (stakla). Ovako nabrajanje mogu nastaviti gotovo beskonačno, ali tada se postavlja pitanje granice kada bogatstvo prelazi u nekontrolirani kaos, oblikovni nered i kič. Ta granica je vrlo tanka, vrlu ju se lako pređe i utopi u neskladu oblika, materijala i boja. Zato postoje i drugi kriteriji. Istu analizu možemo provesti na prostorima okoliša zgrade ili međuodnosa više zgrada. Za početak uzmimo pitanja parkiranja i zelenila uz i oko zgrade. Zgrada bez parkiranja ne funkcionira kvalitetno i manje je vrijedna. S druge strane veliko parkiralište ispred zgrade lošije je rješenje od niza manjih ukomponiranih mjesta za parkiranje oko zgrade. Zgrada bez garaža je lošija i manje vrijedna. dakle, broj parkirališnih mjesta i garaža znatno doprinosi ukupnoj vrijednosti zgrade. Zgrada bez okolnog zelenila također je nedovoljno vrijedna. Količina zelenila, kao i brojnost vrsta doprinose ukupnoj vrijednosti okoliša II/ Kriteriji kvalitete Kvalitativni kriteriji su još važniji za ukupnu vrijednost neke zgrade. Nije dovoljno u projektu samo upotrijebiti veliki broj sadržaja i oblika, već znati način na koji ih treba upotrijebiti. Zato kod nove analize ponovo ulaz u zgradu. Prvo smo utvrdili da je bolje za zgradu da ima dva ili više ulaza. Pretpostavimo da su dva ista ulaza. Ovakvo rješenje odgovara samo na suprotnim stranama zgrade kada su na obje suprotne strane identični uvjeti ulaza; dvije iste i jednakovrijedne ulice. U koliko se ipak radi o različitim uvjetima pristupa zgradi, a dva ulaza su ipak jednaka, to nas može dovesti u vrlo nejasne situacije obzirom da nismo sigurni da li oba ulaza dovode na isto mjesto. Još znatno lošije rješenje je kada dva isto oblikovana ulaza vode u potpuno drugačije sadržaje, naprimjer; poslovni i stambeni ili glavni i gospodarski sadržaj. Arhitektu mora biti jasno da svojim rješenjem treba jednoznačno odrediti o kakvom se ulazu radi. Oblik ulaza odmah mora dati do znanja radi li se o glavnom ili sporednom ulazu. Potpuno je neprimjereno bogatije dimenzionirati i oblikovati ulaz u nevažan sadržaj. Primarna kvaliteta ulaza proizlazi iz lokacije ulaza u odnosu na ukupan volumen zgrade. Najkvalitetniji ulazi smješteni su vidljivo s pristupne strane i globalno u težištu volumena da se osigura podjednako dugačak ili kratak pristup svim sadržajima. Projektiranje ulaza sa suprotne strane u odnosu na pristup zgradi je najveća projektantska greška. Naravno da ova teza uključuje unutar sebe i vrlo specifične, ali kvalitetne situacije kada se pristupa zgradi, a da se pri tome ulaz ne vidi. Naprimjer, to se odnosi na zgrade na brežuljku kada se zgradi pristupa spiralno i kada se zgrada i njen ulaz otkrivaju postupno ili kada je put do zgrade jednoznačan, naprimjer: most. Zatim, kvaliteta ulaza raste planiranjem zaštićenog predprostora ulaza kao što je streha ili trijem. Osiguranje dodatne zaštite osoba na ulazu omogućava kvalitetnije funkcioniranje, a s druge strane elementi strehe ili trijema stvaraju drugu bogatiju sliku volumena gdje je stvorena i sekundarna vrijednost ulaza. Ispred ulaza u zgradu veliko parkiralište uništava urbanost zgrade, okoliš čini pješački problematičnim, dosadnim i opasnim. Velike asfaltne plohe mijenjaju mikroklimu zgrade. Mnogo je bolje parkiralište podijeliti na manje cjeline gdje će se svaka cjelina pojedinačno najbolje uklopiti u prostor oko zgrade na način da se automobili skriju što je moguće više, a da se pješački prijelaz preko zone parkiranja učini što kraćim i bezbolnijim. Osim vizualnog smanjivanja nužnih, ali ne baš lijepih prostora parkirališta, povećava se i sigurnost građana oko njih, jer je onemogućena veća brzina automobila. Arhitekt može parkiralište učiniti kvalitetnijim ako ga natkrije ili djelomično ukopa. Posebno se dobrim

rješenjem smatra parkiranje u stambenoj ulici, čime se izbjegava povećanje asfaltiranih površina na parceli. Izvedba garaža ispod zgrade u podrumu još više će unaprijediti okoliš zgrade i ostaviti više mjesta za odmor, rekreaciju i zelenilo. Međutim same po sebi garaže ukomponirane u volumen zgrade ne moraju značiti i kvalitetu zgrade. Kada su garaže smještene u prizemlju zgrade i okrenute prema javnoj ulici, zgrada će izgubiti najkvalitetniji prostor za stanovanje, a garažna vrata će ulicu pretvoriti u “skladišnu” zonu. Prizemlja trebaju biti namijenjena za sadržaje stanovanja i rada koji pružaju dinamičnu i raznorodnu sliku okolnim pješacima. Visoko i nisko zelenilo oko zgrade pruža kvalitetu kada istovremeno osigurava bolje funkcioniranje zgrade. Visoko zelenilo ispred zgrade može poboljšati mikroklimu zgrade, a zelenilo razbijeno na male otoke – ostatke prostora ne pruža mogućnosti nikakvog korištenja. Veće grupe drveća u zajedništvu s većim travnatim prostorom pružaju mogućnosti hladovine i odmora u sjeni. Drvoredi unutar parkirališta smanjuju negativni utjecaj prevelike popločane plohe i štite automobile od prejakog sunca, a parkirališta izgledaju bolje. Na primjerima ulaza u zgradu, parkirališta i zelenila vidjeli smo ulogu kvantitativnih i kvalitativnih kriterija vrednovanja arhitekture. Sada nabrojimo i druge kriterije: 1. Postotak izgrađenosti terena - < 25% - od 25 do 50% - > 50% 2. Oblik terena - ravan - blago kos - strm 3. Tip neposrednog okoliša - prirodni - gradski stambeni - gradski poslovni - industrijski 4. Oblik zelenila oko zgrade - park - drvored - pojedinačna stabla - pojedinačno grmlje - živa ograda - penjačice i pokrivala - trava 5. Vrsta okolnog prometa - tangencijalan - prstenast - presjecajući - slijepi 6. Vrsta javnog pješačkog prometa - kontinuirani tok uz vanjski perimetar - diskontinuirani tok uz vanjski

perimetar - kontinuirani tok kroz unutarnji prostor

parcele - slijepi ulazi u unutrašnjost okoliša - kontinuirana mreža kroz parcelu

7. Način parkiranja - zajednička garaža - pojedinačne garaže - veliko otvoreno parkiralište - veliko natkriveno parkiralište - malo otvoreno parkiralište - malo natkriveno parkiralište - parkiranje uz cestu - pojedinačno parkiranje 8. Postotak terena za parkiranje - < 10% - > 10% 9. Položaj parcele u prostoru - dominantan - neutralan - anoniman 10. Tip vanjskog prostora - zatvoren - otvoren - podijeljen - prostor povezan prostorom - prostor u prostoru 11. Hijerarhija otvorenog prostora - javan - polujavan - poluprivatan - privatan 12. Organizacija kompozicije volumena - centralizirana - linearna - radijalna - grupna - strukturalna 13. Tip oblikovanja volumena

- aksijalan - simetričan - hijerarhičan - prilagođen 14. Unutarnja komunikacija u zgradi - unutarnja stubišna vertikala - vanjska stubišna vertikala - centralni hodnik - vanjska galerija 15. Tip ulaza - glavni - sporedni - gospodarski 16. Oblik ulaza - uvučen - u ravnini - izbačen 17. Kvaliteta ulaza - naglašeni - ravnopravni - nenaglašeni - nedefinirani 18. Položaj ulaza - centralan - ekscentričan - ritmičan 19. Karakter prizemlja - potpuno otvoreno - pretežno otvoreno - pretežno zatvoreno - potpuno zatvoreno - djelomično otvoreno – zatvoreno 20. Tip izgradnje - samostojeća zgrada - diskontinuirana povezanost - kontinuirani niz 21. Elementi vanjskog prostora - grupa za sjedenje - zelenilo - igralište - park - šetnica, staza, promenada - paviljon, lođa - skver, mali trg - pješačka ulica - pasaž - ostalo 22. Način korištenja okoliša - sjedenje - igra - rad - parkiranje

- ostalo 23. Oblik vanjskih komunikacija - ravne - horizontalno lomljene - vertikalno lomljene - zakrivljene - radijalne - u rasteru - u mreži - kompozicijske 24. Pristup ulazu - sprijeda - sa strane - iza 25. Čitljivost ulaza - jasni i vidljivi - djelomično skriveni - skriveni 26. Vrsta prilaza ulazu - direktan s ulice - produžen i zaštićen - iz prolaza - iz dvorišta 27. Vrsta pješačke komunikacije - pločnik - pješačko proširenje - skver - trg 28. Tip automobilskog prilaza - sa trane pješačkog prilaza - s bočne strane - sa suprotne strane 29. Vrsta javnog sadržaja - stanovanje - društveni - poslovni - sportski - proizvodni 30. Vrsta stanovanja - individualno - zajedničko 31. Vrsta društvenog sadržaja - obrazovni - kulturni - zdravstveni - vjerski 32. Vrsta poslovnog sadržaja - trgovački - uslužni 33. Vrsta sportskih sadržaja - otvoreni - zatvoreni

34. Vrsta proizvodnih sadržaja - industrija - mala privreda 35. Oblik uličnog građevinskog pravca - strog i pravilan - pravilan s manjim odstupanjima - lomljen i nepravilan - nedefiniran 36. Oblik dvorišnog građevinskog pravca - strog i pravilan - pravilan s manjim odstupanjima - lomljen i nepravilan - nedefiniran 37. Visina dijelova zgrade - niska P+1 - srednja P+2-4 - visoka >P+4 38. Oblik krova - strmi kosi - blagi kosi - lomljeni - ravni - kombinirani - lučni - kupola 39. Oblik ugla - pravilan i neutralan - pravilan i istaknut - nepravilan - zakrivljen - ojačan - oslabljen - ispušten 40. Oblik vanjskog prostora oko zgrade - horizontalan - blago kos - strm - deniveliran - nenatkriven - djelomično natkriven - natkriven 41. Kontura zgrade - dominantna - prepoznatljiva - neprepoznatljiva 42. Usklađenost mjerila zgrade - slična okolini - < od okoline - > od okoline 43. Proporcija zgrade - zbijena - izdužena

- razvedena i nepravilna - visoka 44. Način oblikovanja volumena - stereotonski - tektonski - površinski 45. Tip oblikovanja - geometrijski - nepravilan - organičan 46. Karakteristični oblikovni elementi - baza - vijenac - trijem - balkon - lođa - terasa - erker - toranj - konzola - stup - ostalo 47. Vrsta materijala na pročelju - žbuka - kamen - drvo - opeka - metal - staklo - ostalo 48. Boja - blaga - živa - bijela - crna 49. Zakonitost oblikovanja - simetrija - asimetrija-proporcija - ritam - modularna mreža 50. Simetrija - jednoosna - dvoosna - višeosna 51. Asimetrija - bez zakonitosti - zlatni rez - protuteža - ostalo 52. Ritam - skladan - monoton

- disharmoničan 53. Modularna mreža - jedna - više 54. Stil - klasični - neo - internacionalni - post - retro - regionalni - autohtoni i suvremeni 55. Kompozicija - kontekstualna - umjetnička 56. Mikroklimatski uvjeti - osunčanje - provjetravanje - buka - vlaga - miris - prašina

Navedeni kriteriji trebali bi pomoći svakom projektantu da ne zaboravi razmišljati o svakome od njih prilikom projektiranja, te da odabere najpovoljniju kompoziciju kriterija koji će zajedno dati optimalno rješenje. Izabrani primjeri izvedenih zgrada ilustriraju raznolikosti i pokazuju da svaki pojedini autor prioritet daje nekom drugom kriteriju. Važno je napomenuti da okolnosti sadržaja i lokacije neke kriterije isključuju, a koje je moguće nadomjestiti drugima. Metafizički red svake dobre zgrade može se analitikom objektivizirati upotrebljujući navedene racionalne kriterije.

9. PREDAVANJE 1. KARL FRIEDRICH SCHINKEL: ALTES MUSEUM, BERLIN, NJEMAČKA 2. KARL FRIEDRICH SCHINKEL: ALTES MUSEUM, BERLIN, NJEMAČKA 3. BUCKMINSTER FULLER: EXPO, MONTREAL, KANADA 4. SCHOEI YOH: KANADSKI TRENING KAMP; FUKUOKA, JAPAN 5. ENRIC MIRALLES I CARME PINOS: SOCIJALNI CENTAR, BARCELONA, ŠPANJOLSKA 6. ENRIC MIRALLES I CARME PINOS: SOCIJALNI CENTAR, BARCELONA, ŠPANJOLSKA 7. MECANOO - HENK DOLL, CHRIS DE WEJER, FRANCINE HOUBENI ERICK VAN

EGERAAT: BIBLIOTEKA TEHNIČKOG UNIVERZITETA, DELFT, NIZOZEMSKA 8. MECANOO - HENK DOLL, CHRIS DE WEJER, FRANCINE HOUBENI ERICK VAN

EGERAAT: BIBLIOTEKA TEHNIČKOG UNIVERZITETA, DELFT, NIZOZEMSKA 9. MECANOO - HENK DOLL, CHRIS DE WEJER, FRANCINE HOUBENI ERICK VAN

EGERAAT: BIBLIOTEKA TEHNIČKOG UNIVERZITETA, DELFT, NIZOZEMSKA 10. MECANOO - HENK DOLL, CHRIS DE WEJER, FRANCINE HOUBENI ERICK VAN

EGERAAT: BIBLIOTEKA TEHNIČKOG UNIVERZITETA, DELFT, NIZOZEMSKA 11. JEAN NOUVEL: KULTURNI CENTAR, LUCERNE, ŠVICARSKA 12. JEAN NOUVEL: KULTURNI CENTAR, LUCERNE, ŠVICARSKA 13. JEAN NOUVEL: KULTURNI CENTAR, LUCERNE, ŠVICARSKA 14. FUMIHIKO MAKI: KAZE-NO OKA KREMATORIJ, NAKATSU, OITA, JAPAN 15. FUMIHIKO MAKI: KAZE-NO OKA KREMATORIJ, NAKATSU, OITA, JAPAN 16. JACQUES HERZOG I PIERRE DE MEURON: VINARIJA, YOUNTVILLE, NAPA VALEY, SAD 17. JACQUES HERZOG I PIERRE DE MEURON: VINARIJA, YOUNTVILLE, NAPA VALEY, SAD 18. DOMINO ARHITECTES: ULAZ U VRT FONDACIJE JEANTET, GENEVA, ŠVICARSKA 19. DOMINO ARHITECTES: ULAZ U VRT FONDACIJE JEANTET, GENEVA, ŠVICARSKA 20. DOMINO: ULAZ U VRT FONDACIJE JEANTET, GENEVA, ŠVICARSKA 21. MITANI & SASAKI: NOVARTIS PHARMA PARK 22. MITANI & SASAKI: NOVARTIS PHARMA PARK 23. MITANI & SASAKI: NOVARTIS PHARMA PARK 24. MITANI & SASAKI: NOVARTIS PHARMA PARK 25. MITANI & SASAKI: NOVARTIS PHARMA PARK 26. ADRIAN GEUZE: TRG SCHOWBURGPLEIN, ROTTEDAM, NIZOZEMSKA 27. ADRIAN GEUZE: TRG SCHOWBURGPLEIN, ROTTEDAM, NIZOZEMSKA 28. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 29. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 30. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 31. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 32. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 33. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 34. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 35. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 36. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 37. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 38. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 39. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 40. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI 41. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI

METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA 10. PREDAVANJE DUHOVNA NADGRADNJA I AUTORSKI POTENCIJAL - odnos genijalnosti i marljivosti između skice i zgrade - moderni i suvremeni doprinos urbanoj kvaliteti Poznavanje jasnih kriterija vrednovanja arhitekture i odnosa u prostoru ne jamči istovremeno i znanje projektiranja kvalitetne arhitekture i urbanih prostora. Za sticanje ove umješnosti studentu arhitekture nužna su još minimalno dva uvjeta: doza GENIJALNOSTI i MARLJIVOSTI. Mnoge arhitektonske nade izgubile su se u sivilu svakodnevice uslijed nedostatka marljivosti, a marljivost nije dovoljna da se razvije nedostatak osjećaja za prostor. Ova kauzalna veza između genijalnosti, marljivosti i znanja NUŽNA je da se uspostave minimalno potrebni uvjeti za nastanak dobre arhitekture i kvalitetnog urbanog prostora. Međutim, oni istovremeno nisu DOVOLJNI. Niz daljih faktora utječe na stvaranje dobre arhitekture, a to su: - poznavanje psihologije međuljudskih odnosa - govornička uvjerljivost - poznavanje ekonomskih parametara - poznavanje suvremene tehnologije - poštivanje ugovornih odnosa - poštivanje rokova - spremnost na suradnju s klijentom - spremnost na timsku suradnju - posjedovanje materijalnih uvjeta rada - neprestana informiranost - spremnost na trajno učenje - osobna objektivnost - strukovna povezanost - licenciranje znanja Nekad je arhitekt bio rijetko školovani stručnjak – genijalac čije znanje je bilo prihvaćeno i poštovano u potpunosti. Danas je erozija suvremenog društva izazvala eroziju karakternih odnosa u društvu, a ova dalje eroziju arhitektonske struke. Skoro svaki laik smatra se dostatnim i pozvanim da tumači arhitekturu i da projektira više ili manje u prostoru; manje znači – svoju kuću, a više i da savjetuje svoju sredinu u kojoj živi i radi. Zato, vaša je obveza vratiti dignitet struci prvenstveno svojim zalaganjem da trajnim uzdizanjem znanja širite kvalitetu arhitekture i prostora. Svi velik arhitekti odlikuju se “danonoćnim” radom ne poznavajući mirovinu i kraj karijere. Zato mislim da arhitektonski posao se ne može obavljati usput, već da je potrebno uvijek, ma kakav god zadatak bio, unijeti cijeloga sebe. Danas ćemo se posvetiti nekolicini koji su to dobro radili cijeli svoj životni vijek. Izabrao sam Le Corbusiera i Niemeyera čija su sva djela toliko uzorita da proces projektiranja i metodologiju rada možemo najdirektnije vidjeti i razumjeti. Oni su pripadnici arhitekture Moderne, a arhitektura Moderne je donijela nove vrijednosti kroz povećanje tipoloških i morfoloških elemenata u arhitekturi. Način organizacije tlocrta i odgovarajući izgled volumena doživjeli su pravu evoluciju. Čvrsti i simetrični tlocrti s jedne strane ili organični i prilagođeni tlocrti s druge strane s vrlo jednostavnim nosivim konstrukcijama glavna su karakteristika najvećeg broja arhitektonskih djela prije Moderne (ne razmatramo sada izuzetno mali broj arhitektonskih remek djela u sakralnoj arhitekturi, već redovnu svjetovnu arhitekturu). Na zgradi

Centrosojuza u Moskvi pratimo raščlambu volumena prema fukcionalnim cjelinama i tipovima konstrukcije: obodna, skeletna i okvirna. Moderna arhitektura u tipologiju tlocrta unosi DOMINANTNOST NOSIVE KONSTRUKCIJE prostora i raščlambu volumena na dijelove u kojima forma prati funkciju. Dakle, morfologija volumena direktno se povezuje s funkcijom i tipologijom tlocrta. Napomene o ČITLJIVOSTI organiziranja tlocrta i oblikovanja volumena navodim iz razloga, jer se to pri projektiranju često zaboravlja. Arhitekt zaokupljen primarnim problemom od šume zaboravlja drvo, od projektantskog detalja zaboravlja cjelinu, a arhitektonsko djelo postaje nečisto i nečitljivo. Ovaj problem smatram najvažnijim metodološkim problemom i zato ga iznosim naglašeno, gotovo kao postulat: - Arhitektonsko djelo se MORA ZASNOVATI na izuzetno JASNOM KONCEPTU - Koncept prostora mora biti čitljiv u NOSIVOJ KONSTRUKCIJI primarnog prostora - Jasan početni koncept se MORA ČITATI u GOTOVOM DJELU Ove postulate ponajbolje čitamo u djelima Moderne. Današnje vrijeme donosi suvremena hibridna rješenja koja se nadovezuju na modernu arhitekturu. Još više se dinamizira raščlamba volumena prema dijelovima tlocrta, pri čemu, forma više ne mora pratiti funkciju nego stvara tajanstvenu opnu hibridnosti – višeznačnosti, gdje je potrebno ući u prostor i otkrivati ga. Danas se nije potrebno vraćati Modernoj, već učiti iz nje, a graditi suvremeno. Zato ćemo danas objektivno proučiti nekoliko velikih djela kroz analizu arhitektonskih elemenata i njihovih oblika. Charles Eduoard Jeanneret je ostavio takav niz djela koja nadilaze životni vijek čovjeka, a Oscar Niemeyer ostavlja i danas takva djela, iako je u dubokoj starosti. Nedvojbenu genijalnost i marljivost proučiti ćemo na dvojici arhitekata. Njihov ARHITEKTONSKI JEZIK je tako bogat da predstavljaju arhitektonski koncentrat. Na njihovom svakom pojedinom djelu čitamo naše arhitektonske uzore, a danas ćemo pažnju posvetiti čitanju: 1. KONCEPTA 2. PROSTORNE ORGANIZACIJE (kroz organizaciju tlocrta i konstrukcije) 3. OBLIKA (kroz analizu oblikovanja ulaza) Oni imaju: Briljantan koncept Kod svakog djela njihov koncept je NOV I NEZABORAVAN. Njihova genijalnost iskazuje se kroz sposobnost da svaki puta stvore iznenađujuće djelo bitno različito od prethodnog. Naglašena tipologija tlocrta Tlocrt je uvijek organiziran MATEMATIČKI JASNO, ali ne i kruto, bez obzira dali se radi o kvadratičnom, linearnom, kružnom ili organičnom tlocrtu. Ekspresivna i čitljiva nosiva konstrukcija Sjajno SHVAĆANJE ŠIRENJA SILA kroz konstrukciju od krova do temelja uvijek izražava posebnu autorsku ekspresivnost i originalnost oblika cijele konstrukcije ili nekog njenog dijela kroz koji se pojačava oblik prostora. Redoslijed projekata koje analiziramo nije bitan za istovremenu analizu odnosa koncepta, nosive konstrukcije i konačne forme bez obzira dali se radi o privatnoj kući, nogometnom stadionu ili parlamentu, jer svako djelo krasi ista METODOLOŠKA DOSLJEDNOST. Niti na jednom djelu nema odstupanja od jasnoće prve skice do posljednjeg izvedenog detalja. Sve je uvijek u funkciji istog jasnog konceptualnog cilja:

BITI UVIJEK JASAN, POSEBAN I DOSLJEDAN Krenimo od Niemeyerovog projekta za Muzej suvremene umjetnosti u Caracasu u Venezueli. Obrnuta pravilna piramida na platou i rubu padine nezaboravna je scena. Prostorna organizacija odvija se kroz kvadratičan, ali dinamičan prostor po horizontali i vertikali. Uravnotežena konzolna lebdeća konstrukcija pojačava uvjerljivost položaja i oblika volumena. Nezaboravno, jasno i dosljedno u svim dijelovima projekta. Ne zaboravimo analizirati svaki puta ulaz u zgradu. Ulaz je simbol dostojanstva zgrade. Ovdje je to ulaz strahopoštovanja u tami baze, da bi se nakon ulaza prostor otvarao prema nebu i svjetlosti, funkcionalno i simbolično. U auditoriju za Ministarstvo obrazovanja u Rio de Janeirou presjek valovitog okvira istovremeno je i ideja i konstrukcija i oblik zgrade. Na bolnici Sul America u Rio de Janeirou vidimo inventivan prijelaz guste konstrukcije poprečnih zidova katova na reduciranu konstrukciju prizemlja s vrlo atraktivnim “V” stupovima unutar briljantno jednostavnog linearnog volumena. Sličnu situaciju čitamo na Palači naroda i država u Ibirapueri u Brazilu, samo sada se prijelaz konstrukcije kata u prizemlju odvija reduciranjem u poprečnom smjeru zgrade. Rigidna konstrukcija cijele zgrade kroz interpretaciju prizemlja dobiva funkcionalni i oblikovni akcent koji prostor udaljava od dosade i monotonije. U kasinu Pampulha u Belo Horizonteu u Brazilu skeletna konstrukcija okruglih stupova u lagano izduženom pravokutnom rasteru je upotrebljena gotovo modernističko programatski tj. rubni stupovi su povučeni od pročelja prema unutra da se oslobodi pročelje od nametnutog ritma. Isto je učinjeno u unutrašnjem prostoru gdje se pregrade ne ugrađuju unutar konstrukcije nego je prate na malom odstojanju. Takav aktivan odnos primarne konstrukcije i sekundarne raspodjele prostora osigurava višeznačan i hibridan prostor u pogledu funkcije i estetike. Niše u prostoru, igra svjetlosti i sjene, cjelovitost sekundarnih stijena, a istovremena strukturalnost su fukcionalni i likovni doprinos prostoru, a da ne govorimo o lakoj zamijeni interijera. Interijer se smatra potrošnim dobrom za razliku od nosive konstrukcije, koja ima trajni karakter. U sklopu Memorijalnog trga Latinskoj Americi u Sao Paulu u Brazilu izgrađena je biblioteka koji krasi posebna mostovna kostrukcija. Longitudinalni tlocrt prati most na koji se oslanja dvostruki lučni presjek. Tlocrtna jednobrodnost, a prostorna dvobrodnost nastala je zahvaljujući konstrukciji mosta i izbjegnutim redom stupova na spoju dva broda. Ovdje je koncept prostora pojačan originalnom konstrukcijom, koja istina nije jeftina, ali je prostor duhovno kvalitetniji. Vrlo specifične konstrukcije srećemo kod Muzeja fondacije Brazil u Braziliji ili kod Nacionalnog stadiona u Rio de Janeirou. Visokostijeni konzolni nosači ili viseća konstrukcija krova stadiona na lučnom nosaču istovremeno su posebni i oblikovno i konstruktivno. U prvom slučaju monumentalna konstrukcija pojačava umjetnički duh unutar prostora, a u drugom izrazita funkcionalnost prijedloga stadiona, gdje je vizura neprikosnovena, rezultirala je i nezaboravnim oblikom stadiona. Vrlo česta je upotreba različitih skeletnih ili okvirnih sustava kod Le Corbusiera i Niemeyera, jer oni omogućavaju ne samo fleksibilan prostor već uvijek vrlo oblikovno karakterističan prostor. Stup, greda ili okvir uvijek su drugačijeg oblika i proporcija, a ponekad je dovoljna samo promjena materijala da se udahne posebnost odnosa konstrukcije i prostora. Naprimjer kod vlastite kuće Niemeyer upotrebljava crne čelične stupove bez greda koji osiguravaju dojam lebdeće organične stropne ploče.

O projektu Kulturnog centra u Le Havreu u Francuskoj moram reći da je po svemu “drugačiji od drugih”. Matematički kružni tlocrt u presjeku je otvoren ljuskastom konstrukcijom dva krnja lagano nepravilna stošca. Organičnost konstrukcije i pravilnost tlocrta stvaraju toliko posebnu dijalektiku čije se jedinstvo suprotnosti prati od eksterijera do interijera. Na Le Corbusierovim projektima ćemo više pažnje posvetiti analizi ulaza uz razmatranje odnosa koncepta, konstukcije i oblika. Na zgradi Armije spasa ulazak u rigidni funkcionalni korpus glavne zgrade odvija se preko gradiranih manjih volumena koji pružaju dostojanstvo ulaza. Lebdeća streha, tanki čelični ekcentrični “V” stup i zglobni prostor okruglog hola su pravi hommage ulazu i konstrukciji koja mu daje dostojanstvo. Ne zaboravimo spomenuti i pojačanu visinu ulaza koja mora odgovarati značaju ulaza i broju osoba koje ga koriste. Brazilski i švicarski studentski paviljon u pariškom sveučilišnom kampusu istovjetni su primjeri dominantne i reducirane konstrukcije prizemlja koja otvara prizemlje i prihvaća uobičajenu konstrukciju katova. Pri tome se ulaz formira u praznini prizemlja stvarajući veliki trijem i živi prostor okupljanja. Centar vizualnih umjetnosti u Cambridgeu u SAD-u je primjer neobičnog ulaza i javnog prolaza kroz utrobu zgrade. Pristup rampom i mostom u težište presjeka na drugi kat teoretski je najpoželjnije mjesto ulaza u zgradu, jer su sve komunikacije položajem i duljinom uravnotežene i izjednačene. Proporcije ulaza, dužina prilaza i visina mjesta ulaza ovakvom ulazu daju veliki značaj. Interesantno je pratiti konstrukciju između ortogonalnih i organičnih prostora. Oblik plašta prilagođava se pravilanom rasteru konstrukcije tako da ostatak ostaje konzolan. Stupovi ponovo ne prate plašt niti pregradni sustav unutrašnjosti. Parlament u Chandigaru u Indiji pokazuje nam primjer oblikovanja monumentalnih ulaza i ujedinjavanja više konstruktivnih sustava kada je potrebno određene sadržajne i oblikovne cjeline drugačije tretirati u masi zajedničkog volumena. Ulaz je oblikovan kroz odvojeni i presjekom zakrivljeni visoki trijem sa prorijeđenim redom stupova, a glavna parlamentarna dvorana naglašena je radijalnom konstrukcijom i predimenzioniranim presjekom. Na prvi pogled Palača proizvođača pamuka u Ahmedabadu je kopija Centra vizualnih umjetnosti u Cambridgeu. Međutim, kada pogledamo tlocrte i presjek pronalazimo vrlo interesantne i naglašene promjene ritma i oblika konstrukcije po horizontali i vertikali. Prorijeđena konstrukcija može se statički bezbolno upotrijebiti na zadnjim etaža pri čemu se stvaraju unutar istog sustava velikim fleksibilni prostori. Projekt za Palaču Sovjeta u Moskvi je primjer dominantne velikorasponske konstrukcije koja oslobađa tlocrt, a definitivno stvara najbitniji element oblikovanja. Ovo je antologijski projekt ovješene konstrukcije dvorana. Na kraju vratimo se privatnoj kući, vili Stein u Garchesu u blizini Pariza. Promotrimo glavni i sporedni ulaz. Jedan i drugi su označeni i dimenzionirani prema važnosti, decentno i dostojanstveno kako odgovara privatnoj kući. Konstrukcija je skeletna, ali vrlo prilagodljiva različitim zahtjevima stanovanja za različitim veličinama prostora. Analitika pročelja pokazuje znanstveno - umjetnički proces usklađivanja punog i praznog. To je aktivan odnos matematike raspona, funkcije sadržaja i estetike oblikovanja. Zaključimo: PROJEKTIRANJE JE AKTIVAN ODNOS FUNKCIJE, KONSTRUKCIJE I OBLIKOVANJA.

10. PREDAVANJE 1. LE CORBUSEIR: CENTROSOJUZ, MOSKVA, RUSIJA 2. LE CORBUSEIR: CENTROSOJUZ, MOSKVA, RUSIJA 3. OSCAR NIEMAYER: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, CARACAS, VENEZUELA 4. OSCAR NIEMAYER: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, CARACAS, VENEZUELA 5. OSCAR NIEMAYER: AUDITORIJ ZA MINISTARSTVO OBRAZOVANJA, RIO DE JANEIRO,

BRAZIL 6. OSCAR NIEMAYER: BOLNICA SUL AMERIKA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL 7. OSCAR NIEMAYER: BOLNICA SUL AMERIKA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL 8. OSCAR NIEMAYER: PALAČA NARODA I DRŽAVA, IBIRAPUERA, BRAZIL 9. OSCAR NIEMAYER: PALAČA NARODA I DRŽAVA, IBIRAPUERA, BRAZIL 10. OSCAR NIEMAYER: KAZINO PAMPULHA, BELO HORIZONTE, BRAZIL 11. OSCAR NIEMAYER: KAZINO PAMPULHA, BELO HORIZONTE, BRAZIL 12. OSCAR NIEMAYER: MEMORIJALNI TRG LATINSKOJ AMERICI, BIBLIOTEKA, SAO PAULO,

BRAZIL 13. OSCAR NIEMAYER: MEMORIJALNI TRG LATINSKOJ AMERICI, BIBLIOTEKA, SAO PAULO,

BRAZIL 14. OSCAR NIEMAYER: MUZEJ FONDACIJE BRAZIL, BRAZILIJA, BRAZIL 15. OSCAR NIEMAYER: MODEL NACIONALNOG STADIONA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL 16. OSCAR NIEMAYER: MODEL NACIONALNOG STADIONA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL 17. OSCAR NIEMAYER: MODEL NACIONALNOG STADIONA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL 18. OSCAR NIEMAYER: KUĆA OSCARA NIEMEYERA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL 19. OSCAR NIEMAYER: KUĆA OSCARA NIEMEYERA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL 20. OSCAR NIEMAYER: KUĆA OSCARA NIEMEYERA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL 21. OSCAR NIEMAYER: KUĆA OSCARA NIEMEYERA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL 22. OSCAR NIEMAYER: KUĆA OSCARA NIEMEYERA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL 23. OSCAR NIEMAYER: KUĆA OSCARA NIEMEYERA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL 24. OSCAR NIEMAYER: KULTURNI CENTAR, LE HAVRE, FRANCUSKA 25. OSCAR NIEMAYER: KULTURNI CENTAR, LE HAVRE, FRANCUSKA 26. OSCAR NIEMAYER: KULTURNI CENTAR, LE HAVRE, FRANCUSKA 27. OSCAR NIEMAYER: KULTURNI CENTAR, LE HAVRE, FRANCUSKA 28. LE CORBUSEIR: ARMIJA SPASA, PARIZ, FRANCUSKA 29. LE CORBUSEIR: BRAZILSKI PAVILJON, PARIZ, FRANCUSKA 30. LE CORBUSEIR: BRAZILSKI PAVILJON, PARIZ, FRANCUSKA 31. LE CORBUSEIR: BRAZILSKI PAVILJON, PARIZ, FRANCUSKA 32. LE CORBUSEIR: ŠVICARSKI PAVILJON, PARIZ, FRANCUSKA 33. LE CORBUSEIR: ŠVICARSKI PAVILJON, PARIZ, FRANCUSKA 34. LE CORBUSEIR: ŠVICARSKI PAVILJON, PARIZ, FRANCUSKA 35. LE CORBUSEIR: ŠVICARSKI PAVILJON, PARIZ, FRANCUSKA 36. LE CORBUSEIR: CENTAR VIZUALNIH UMJETNOSTI, CAMBRIDGE, SAD 37. LE CORBUSEIR: CENTAR VIZUALNIH UMJETNOSTI, CAMBRIDGE, SAD 38. LE CORBUSEIR: ZGRADA PARLAMENTA, CHANDIGAR, INDIJA 39. LE CORBUSEIR: ZGRADA PARLAMENTA, CHANDIGAR, INDIJA 40. LE CORBUSEIR: PALAČA PROIZVOĐAČA PAMUKA, AHMEDABAD, PAKISTAN 41. LE CORBUSEIR: PALAČA PROIZVOĐAČA PAMUKA, AHMEDABAD, PAKISTAN 42. LE CORBUSEIR: PALAČA PROIZVOĐAČA PAMUKA, AHMEDABAD, PAKISTAN 43. LE CORBUSEIR: MODEL PALAČE SOVJETA, MOSKVA, RUSIJA 44. LE CORBUSEIR: MODEL PALAČE SOVJETA, MOSKVA, RUSIJA 45. LE CORBUSEIR: VILA STEIN, GARCHES, PARIZ, FRANCUSKA 46. LE CORBUSEIR: VILA STEIN, GARCHES, PARIZ, FRANCUSKA 47. LE CORBUSEIR: VILA STEIN, GARCHES, PARIZ, FRANCUSKA