10

Click here to load reader

SKENDER KULENOVIĆ

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Kulenoviceva djela

Citation preview

I

I. SKENDER KULENOVI1. Ocvale primulePrimule su vrsta cvijea, a u pjesmi simbol ivota kao takvog. Radi se o lancu od pet soneta, koji tvore jednu semantiku cjelinu. Rani Kulenovi se divi prirodi i u njoj nalazi svoju stvaralaku energiju. One su sami poetak Kulenovievog stvaranja, bitne zbog toga to e Kulenovi, na kraju svog opusa, koristiti sline motive kao u primulama, s tim da e ovaj egzistencijaizam i oda ivotu postati nihilizam i slutnja smrti.2. Stojanka majka Kneopoljka Rat, po Sanjinu, uvjetuje lotmanovsku eksploziju u bonjakoj knjievnosti, te se javlja nagli prekid onih poetika koje su do tada bile prisutne. Tako i u Kulenovievom opusu se deava nagli zaokret i usmjeravanje prema poetici NOB-a i soc. Realizma. Stojanka majka Kneopoljka je poema epskog karaktera. Ona ima prizvuk naricaljke, u kojoj Stojanka oplakuje svoja tri sina, koja us poginula u ratu.Stevan Raikovi dobro primjeuje da je zanimljiv Kulenoviev izbor motiva majke, koja svojim bolom iznosi emocije ratnog uasa i stradanja. Ritam varira tokom cijele pjesme, ali se struktura nikada ne razbija (kao u ekspresionizmu), iako na odreenim dijelovima se ini da e se struktura slomiti, ali Kulenovi ponovo povezuje taj dio sa nekim prethodnim, zadravajui koherentnost poeme. Ako bih za strukturu poeme koristio poreenje, rekao bih da lii na ruevinu koja je jo uvijek stabilna i ne eli da propadne do kraja, iako se naizgled ini da e se svaki as uruiti.Mjesta na kojima se struktura, zamalo, lomi su ujedno i mjesta smjene najbolnijih krikova majke. Poema poinje vedrinom i glasnim pozivom na sluanje invokacijom; na tom temelju se deava prvi lom poema postaje kletva ubicama njenih sinova, psovka i pljuvanje po njima; drugi lom krik za osvetom i osvetniko-militaristiki angaman.

3. evaeva je vrsta ptice, koja u pjesmi pjeva koloni. Radi se o poemi koja podsjea na rane Kulenovieve Ocvale primule. Slobodni i neuhvatljivi ritam iz Stojanke je u ovoj poemi doivjeo svoj vrhunac. eva je poema u ast kolone, himna zemlji i prirodi, i zbog toga joj vie odgovara ova ubrzana i nestalna ritmika. Opustoena slika iz Stojanke se mijenja u ovu proljenu atmosferu, ispunjenu neartikulisanim zvucima bia, zemlje, plodova u zrenju, slasti, itd.Stojanka i eva su dvoje ratne poeme Skendera Kulenovia, koje se, po Raikoviu, vidno razilaze. On tvrdi da je jedna (Stojanka) izazvana javom, a druga (eva) izrasla iz mate, iako obje imaju korijen u onom istom ratnom uasu. Dakle, jedna pjeva o tom uasu i stvarnosti rata, a druga je matanje o prirodi i bijeg od tog istog rata.

Ono to Raikovi ne vidi jeste da su na voritima ove dvije poeme jako sline. I jedna i druga, naravno, na svoj nain, pozivaju na zajedniki, epski, drutveni, militaristiki angaman. Stojanka stihovima Osveti, seko, osveti!, a eva Oslobodi! / Oslobodi! Na ovim, kako sam rekao voritima se ogleda isto poetiko usmjerenje dviju razliito motivisanih poema danak vladajuoj poetici soc. realizma.

4. SonetiSoneti su kruna Kulenovieva opusa. U njima se javlja isti onaj zanos iz Ocvalih primula i eve, i u mnogim sonetima, kao to je sonet uda Kulenovi ostaje vezan uz prirodu i govori iz perspektive jedinstva subjektivnog i univerzalnog. Enes Durakovi tu vidi i motiv mistike poezije koji varira od A. Sirrija, A. Vahdetija, M. . atia pa sve do Kulenovia, a govori o supstencijalnom jedinstvu s Univerzumom/Bogom.

Iako su postojani, ovakvi soneti su jako rijetki, tj. oni koji ostaju u ovakvom okviru. Ostali, iako podsjeaju na one iste motive, tonove i ritmove ranog Kulenovia prave zaokret prema neemu sasvim drugaijem. Namjesto sjedinjenja sa prirodom i nalaenja utoita u njoj, Kulenovi sada govori o poremeajima i morama koje se javljaju u prirodi i u ovjeku. Najbolji primjer ovakve smjene je sonet Iza bezzidog zida koji zadrava vezu sa prirodom ali je poima na sasvim drugaiji nain. Osjeaj snage, sigurnosti, mladosti, neobuzdanosti prirode je sada zamijenjen osjeajem poremeaja, more, sjete, fobije, pustoenja i smrti.Osnovna razlika, po Durakoviu, jeste to je kod ranog Kulenovia priroda bila doivljena ulno, a kasnije ona se doivljava misaono. On kae da je svijet prirode sada potonuo u korito uma.

U dodiru sa nihilizmom i smrti Kulenovi se opet predaje prorodi, ne da bi osjetio kosmike promjene, ve da osjeti one najsitnije drhtaje tijela. Tako u pjesmi Prh on govori ponovo o ivotu, obnovi, veselju i slavlju raanja, i taman kada nam se uini da se Kulenovi vratio starim tonovima eve, i da je priroda ponovo progovorila kroz njega, jedna rije na kraju soneta mijenja itavu pjesmu. Ta jedna rije daje traginu notu ne samo kraju, ve cijela pjesma postaje rezonator tragedije, i u kontrastu s veseljem i radosti o kojoj smo mislili da sonet pjeva, daje jasnu sliku smisao raanja je smrt.

Snaan preobraaj se najbolje primijeuje u sonetu Krik. Durakovi kae da : Umjesto vitalizma osjeanje osame i straha pred nadiranjem prijetee tmine, umjesto ditirampske himne svjetlosti i Suncu tamni akordi mraka, umjesto ulnog prisustva tvari proces rastapanja i derealiziranja. U ovom sonetu primijeujemo totalno ieznue svega to je prije definisalo Kulenovia kao pjesnika, i s tim u vezi govorimo o apsolutnoj promjeni poetike snana energija i volja iz ratnih poema vie ne postoji ni u tragovima, zamijenjena je sjeanjem na radost s naglaskom na sadanju tminu. Oniroko jedinstvo svijeta i panerotsko sjedinjenje sa prirodom, te ulnost kao perspektiva vie ne postoje.Posljednja pjesnika faza Kulenovia je isti nihilizam (ovo je, po meni, jedan od vrhova nae poezije). Tekst je sada ispunjen prazninom koja dovodi u pitanje ivot i stvaralaki akt kao takav. Smislenost stvaralakog ina je dovedena u pitanje, te njegova potrebnost i mogunost: Niega vie nisam ni oblik ni sjena / I kao samoj sebi samo praznina mi pie. Forma soneta, po Durakoviu, koja je obiljeila dvije posljednje objavljene knjige Skendera Kulenovia, svjedoi o nastojanju da se u konstantnim oblicima same jedan svijet u rasipu i da se bezoblina plazma praznine pretvori u vrst i prepoznatljiv oblik. U soetu Tarih on govori o vjenosti zatvorenoj u metafiziku nespoznatljivost, vjenosti prirode i umjetnikog ina koji prevazilazi okrutne zakone postojanja i determiniranosti, koja je za Skendera prevashodno tragina, jer je ljudski vijek samo kratkotrajan utkucaj u pulsiranju vjenog bila prirode.5. Na pravi put sam ti, majko, izio Po meni najbolja poema Kulenovia, jedna od najemotivnijih pjesama koje sam ja proitao. Od ostalih poema se razlikuje po tome to govori iz perspektive subjektivnog, linog, dok dvije ratne poeme govore predavaki, epski. Ova poema, iako je napisana rano, dijalogizira sa kasnim Kulenovievim pjesmama, ne samo zbog razlike koju smo naveli, ve i po tonu i rutmu. Ton je sada tragian, ritam ujednaen i stalan.

Poema govori o majci lirskog subjekta. I kao u sonetima Oraeve duge i Batovan koga usnijem, Kulenovi pria neiju priu, sjedinujui se sa tuom sudbinom. Fabula poeme je:

1. Nesretna udaja majke lirskog subjekta. (Jer se ene tada nisu nita pitale, ponajmanje za koga e se udati.)

2. ivot majke i sluenje njegovom ocu pijanici i njegovoj majci koji je tretiraju kao roba.

3. Raanje lirskog subjekta.

4. Lirski subjekt postaje jedino Sunce u njenom ivotu. Ona se brine o njemu, odgaja ga i uva.5. Pjesma majke nad koljevkom djeaka, tj. njena molitva Allahu: da bude lijep, zdrav stasit, uevan, kuevan, da izui kole, da ga djevojke vole, da se oeni lijepom djevojkom, da usrei majku i enu svoju, i da je takvu, srenu, preda Allahu mrtvu i pravednu.

6. Trut begovski, rakija i muka pomama su propast njihove porodice. Jedne noi poplava im odnese sve imanje i kmetove. Ona alje lirskog subjekta u kolu, haljine mu kroji da se ne stidi pred bogatom djecom, zadnje to ima da jede i pije daje njemu, i dok sprema jelo pjeva: Samo da jednom kuu i srce joj napunimi na put pravi da joj izaem...5. Pripovijetke

Znaajne zbirke pripovijetki Skendera Kulenovia su Divanhana (1972) i Gromovo ule (1975). Jesenjske vode su lirska proza koja je vezana za njegovu poeziju, pogotovo ranu. U njima je svijet prirode sublimiran u erotskom zagrljaju subjekta i vode. ovjek i priroda su sjedinjeni, te je realnost zamijenjena imaginacijom.

Nakon studija prava Kulenovi se socijalno angaira. To je vidljivo u prozi ena umire koja je podijeljena u dvije cjeline koje izraavaju bitna obiljelja proze Skendera Kulenovia: ekspresionistiki aktivizam i socijalni angaman. Vitalistiki zanos Jesenjskih voda je prvi dio njegova stvaranja, ali se ovakva poetika nastavlja u ekspresionistikom totalitarizmu, a kasnije njegovo djelo postaje puno aktivistiko-revolucionarne simbolike. Rizvanbegovi povezuje ovakvo stvaranje sa meuratnom slikom siromane radnike obitelji bosanske kasabe pripovijedaka Hasana Kikia, Zije Dizdarevia, Hamida Dizdara.Nakon pauze pojavljuju se pripovijetke No u vezirskom gradu i Rakije. No u vezirskom gradu je pria o bosanskoj kasabi ispunjena ekspresionistikim tonovima. Kulenovi opisuje svakodnevne poslove ljudi u kasabi i njihovo razmiljanje. Radi se o groteski koja zavrava ismijavanjem svega to neko ima rei u kasabi u kojoj se zna ta ko misli, kako se ko ponaa, ta e neko rei i kada. Ton sevdalinke koji je postojao kod ranijih pisaca kao to je Hamza humo je u potpunosti nestao.Iz sljedeeg perioda se bitno izdvaja pripovijetka ovjek iz tri carevine. Njeno psiholoko nijansiranje je specifikum zbirke Divanhana, i za razliku od prethodnik pripovijedaka koje su nosile opise cijele kasabe, ova pripovijetka nosi opis jednog lika i njegovu sudbinu. Glavni lik Hasan Ferui je starac koji je preivio puno ratova, i jedina stvar koje se on bolji jeste gubljenje razuma, to mu se upravo i deava. Ispunjen tim strahom, strahom jaim od smrti, svaki njegov postupak je pod prismotrom, kako njegove enje, drugih ljudi u kasabi, tako i njega samog. On vodi razgovore sa ljudima za koje na kraju saznamo da uope nisu tu, i ak sebe hvata u obavljanju nekih radnji koje ne zna ni zato radi. Ova pria, sa ovakvim likom, ispunjena je humorom, koji e bitno obiljeiti kasnija djela Kulenovia, a do sada ih nije obiljeavao.

Dvije centralne zbirke Skendera Kulenovia Divanhana i Gromovo ule su neodvojive od dviju najboljih zbirki soneta Kulenova Soneti I i Soneti II. I u pripovijetkama kao i u poeziji osnovna karakteristika jeste neusklaenost svijeta i svijesti. S tim u vezi nije ni udo da Kulenovi bira formu soneta, tj. formu novele-prie. Stroga, klasina forma proznog i poetskog govora ima tendenciju da uvede stabilnost u svijet u raspadu. Kako se ta stabilnost ne moe oitovati na semantikom, ona se oituje na formalnom planu. Zbirka Divanhana se oigledno oslanja na zbirku soneta i sa njima tvori jedno jedinstvo. U njoj se dogaaji slau jedan na drugi oko jednog lika. Erotska strast je konstanta Kulenovieve proze, pogotovo u noveli Tomana. To je nastavak one panerotske atmosfere na koju smo navikli u ranim pripovijetkama i pjesmama.Prolaznost ivota je osnova Kulenovievih pripovijetki, s tim u vezi u zbirkama se javlja niz pria o starcima koji se sjeanjem brane od prolaznosti ivota i zaborava. Takva pria je Branitelji istine u kojoj grupa staraca vodi sasvim obian dijalog. Karakteristika tog dijaloga jeste to kad neko pria priu drugi ga ispravljaju, govorei nije bilo tako, bilo je ovako, itd. na taj nain ne dozvoljavaju da se zaboravi ono to se zaista dogodilo. Branei se od zaborava starci bjee od besmisla. Pria Salkan Skitnica govori o Salkanu, koji je, kao i Madida, Medida, prestao piti. Ostali u kasabi mu ne vjeruju iako se zakleo na Kur' an i misle da vara. Provjeravaju da li ima neto sakriveno iz ega potee. Ubrzo saznaju da on zaista vie ne pije i njegovu enu ene drugih pijanaca poinju zvati sretnica nad sretnicama. Ali pijanci znaju da e se to Salkanovo zavriti i samo ekaju taj as.