sito-coric - 1

Naklada:FRAM-ZIRAL, Mostarknjiga 168

GLAS KONCILA, Zagreb

Za nakladnike:Ivan ŠevoNedjeljko Pintarić

UrednikMiljenko Stojić

RecenzentiProf. dr. sci. Ivan UrlićMilan Lončar

NastavnicaJulije Klović,Obraćenje sv. Pavla

Tisak i grafička pripremaFRAM-ZIRAL, Mostar

copyright©FRAM-ZIRAL - Šimun Sito Ćorić

Šimun Sito Ćorić

ZDRAVA I NEZDRAVA RELIGIOZNOSTPsihologijskoreligijski pristup

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

27-184

ĆORIĆ, ŠimunZdrava i nezdrava religioznost:psihoreligijski pristup / Šimun SitoĆorić. - Mostar : Fram-Ziral: Glas koncila, 2006.- 166 str.: ilustr.; 24 cm

Opaska o autoru: str. 166. - Bibliografija uz svapoglavlja

ISBN 9958-37-043-31. Ćorić, Sito vidi Ćorić, ŠimunCOBISS.BH-ID 14704134

VREDNOTE? UČINCI MOLITVE? OKULTNO? ALTRUISTIČNO PONAŠANJE?

BEZUVJETNA BOŽJA LJUBAV? FANATIZAM? BLAGOSLOV?PROKLETSTVO? OZDRAVLJENJA? VIĐENJA? SOTONA?

BOG KAO SPASITELJ? UKAZANJA? MISTIKA? UROCI?OPASNOST INSTITUCIJE? DUHOVNA SREDSTVA?

OPSJEDNUTOST? VJERA PO KOJOJ SE ŽIVI?STIGME? AUTOGENI TRENING? FARIZEJSTVO?PREDODŽBE 0 BOGU 10 SEBI? BOŽJA VOLJA?

ASTROl OGIJA? PARAPSIHOLOŠKE POJAVE?VJERSCA KRUTOST? VJEČNO SPASENJE?

BIOENERGIJA? ZAZIVANJE DUHOVA?RELIGIOZNOST KAO OPTEREĆENJE?

MAGIJA? KREPOSTI? HIPNOZA?ISPOVIJED KAO RASTEREĆENJE?

OBRAĆENJE? HOMEOPATIJA?

DEMONI? ZAVIST?ĆUDESA...?

JOGA?

FRAM - ZIRALGLAS KONCILA

Mostar - Zagreb, 2006.

KAZALO

I. poglavlje: Religioznost i duševno zdravlje 9POGLED NA ODNOS RELIGIOZNOSTI IDUŠEVNOGA ZDRAVLJA KROZ POVIJEST ISADAŠNJOST PSIHOLOGIJE 11

Načelni stavovi pojedinih autora 12

Rezultati meta-analize dosadašnjih studija 14

PSIHIČKI FENOMENI RELIGIOZNOSTI 19

Molitva 19

Učinci molitve 22

Učinci neuslišene molitve 24

Napomena o molitvama iskrivljenih i patoloških crta 25

Mistični doživljaji 26

O ukazanjima i stigmama 31

Napomena o obraćenju 34

RELIGIOZNOST KAO SVAGDANJA I TERAPIJSKA POMOĆ 35

Religioznost kao psihička pomoć u svagdanjem životu 35

Napomena o ispovijedi 41

Religioznost kao terapija 42

Zaključak 45

Literatura 46

II. poglavlje: U smjeru poimanja zrele religioznosti 49

SMJER PSIHOLOŠKIH OPISA ČOVJEKOVE ZRELOSTI 51

KRITERIJI ZRELE RELIGIOZNOSTI 55

Zrela religioznost ostavlja velik prostor za rast 57

Zrela religioznost jača urednost života a da ne zasljepljujeosobe kaotičnim, demonskim i iracionalnim datostima 58

Zrela religioznost obuhvaća cijelo područje ljudskoga iskustva 58

Zrela religioznost ohrabruje slobodu pojedinca, a da pritom nezaboravlja odgovornost 59

Zrela religioznost je dovoljno sigurna da može prihvatiti

obveze i djelovanja, a da ne zahtijeva apsolutnost 60

Zrela religioznost 60

Nezrela religioznost 61

Zaključak 62

Literatura 63

III. poglavlje: Dimenzije psihopatološke religioznosti(psihoreligijski pristup) 65

O DODIRU PSIHOPATOLOGIJE I RELIGIJE 67

Religioznost kao rizični faktor, opterećenje i smetnja 67

Pogubnost vanjske, ekstrinzične religioznosti 68

Religiozno inducirane psihičke smetnje 69

NEKI POREMEĆAJI I OPTEREĆENJA LIČNOSTI

KAO SMETNJE ZDRAVOJ RELIGIOZNOSTI 74

Iskrivljene predodžbe o Bogu 75

Iskrivljene predodžbe o sebi 77

Bolna iskustva i osobne zle sklonosti 80

PSIHOPATOLOGIJA U RELIGIJSKOJ PRAKSI 83

Tipovi religijskih smetnji u međuljudskim odnosima 84

Problemi cilja 85

Problemi sredstva 88

Problemi neprimjerenosti vjerskome postupanju 92

Religijske karakteristike koje doprinose neuspjehu 96

Neizdiferencirana religioznost 96

Pretjerana podložnost "Božjoj volji" 97

Nezdrav odnos prema negativnim stranama života 97

Osjećaj nemogućnosti pokajanja, očišćenja i spasenja 98

Nepotpuna, fragmentarna religioznost 98

Vjerska krutost, dogmatizam, fundamentalizam i

predrasude 98

Žuti monstrum: zavist 99

Karakteristike koje krivo predstavljaju religioznost ištete ispunjanju životnih zahtjeva 101

Problematičnost izričita vršenja zapovijedi ilikako je najgore od svega ne biti dobar čovjek 101

Opasnost od institucije 102

OKULTNO: SOTONSKI PROUZROČENE PSIHOFIZIČKE SMETNJE? 105

Sotonski kultovi 107

Opsjednuće 109

Magijski čini 115

Spiritizam "zazivanje duhova" 118

"Duhovna sredstva za oslobođenje" 121

Što nije ni magijsko ni okultno? 124O OPASNOSTIMA DEVIJANTNE RELIGIOZNOSTI UKRARIZMATIČKIM POKRETIMA 127

Problem "dijagnoze" i darovi prepoznavanja i razlikovanja 127

Opasnost od "kompleksa sekte" 128

Prestrašene, nestabilne i nesigurne osobe sklone su takvim pokretimal29

"Guru-kompleks" i nespremnost oko

uključivanja drugih profesionalaca 130

Tvrdokorno ustrajanje u ozdravljenjima 131

Davanje prevelike važnosti zlu, vragu, magijama i čaranjima 133

Induciranje simptoma "sotonskoga opsjednuća" molitvom 134

Ne čuju glasove samo bolesni 134

Pretjerano isticanje grješnoga nasljeđa 135

Otklanjanje medicinskih i drugih prirodnih sredstava 136

Zaključak '36

Literatura 138

IV. poglavlje: Parapsihologija nasuprot sličnimreligijskim fenomenima 141

RAZNOLIKOST INEOBJAŠNJIVOST

PARAPSIHOLOSKIH FENOMENA 143

Parapsihologija u sadržaju svojih definicija 143

Kognitivne i fizikalne kategorije parapsiholoških sposobnosti 145

Povijesni pregled 149ČUDA U RELIGIJSKOM KONTEKSTU NASUPROTPARAPSIHOLOSKIM FENOMENIMA 154

Narav čuda u religijskom poimanju 155

Psihološki pristup fenomenu čuda 158

Dva zasebna područja fenomena: čuda na religijskome

području uspoređena s pojavama u parapsihologiji 161

Zaključak 163

Literatura 164

Opaska o autoru 166

I. poglavlje

RELIGIOZNOSTIDUŠEVNO ZDRAVLJE

Sadržaj poglavlja

Odnos raznovrsnih vjerskih osvjedočenja i duševnoga zdravlja uvijek je uodređenoj mjeri bila, a danas je posebno u suvremenoj psihologiji i terapij-skoj praksi vrlo aktualna tema. Ovdje počinjemo s tim vidom proučavanjakroz povijest, i to ističući, za ilustraciju, najprije vodeća imena pojedinihstručnjaka i njihov načelni stav prema tomu odnosu, a zatim predstavljamorezultate proučavanja odnosa religioznosti i duševnoga zdravlja u pedesetaktakvih značajnih studija, uspoređivanih poznatom tehnikom meta-analize,ovaj put oslonjene na najčešće koncepte duševnoga zdravlja i vrlo obuhvatneskale religioznosti.

U drugome odsjeku "Religioznost kao svagdanja i terapijska pomoć" pred-stavljamo ulogu religioznosti u svagdanjim teškim životnim događajima ikrizama, ali i dosege njezine izravne terapijske pomoći u duševnim poreme-ćajima. Na kraju su predstavljene situacije i religijski pristupi u kojima sereligija može pokazati ili djeluje kao psihopatološko opterećenje.

POGLED NA ODNOSRELIGIOZNOSTI 1 DUŠEVNOGAZDRAVLJA KROZ POVIJEST ISADAŠNJOST PSIHOLOGIJE

Uvijek je postojao,ali u posljednjihpetnaestak godinaneobično jeporastao interespsihologa za odnosreligioznostii duševnogazdravlja.

Uvijek je postojao, ali u posljednjih petnaestakgodina neobično je porastao interes psihologa zaodnos religioznosti i duševnoga zdravlja. Postaloje uobičajeno da se o tom odnosu vode javne ra-sprave između takvih imena kao što su, recimo,Ellis, Sharkey i Malonev. Broj objavljenih znan-stvenih i stručnih radova na tu temu povećavao seiz godine u godinu. U posljednjem desetljeću obja-vljeno je samo na engleskome govornom područjustotinjak disertacija na tu temu. Koliko god brojtih studija značajno zaostajao na drugim velikimjezičnim područjima, gornji podatak je, ipak, vrlosimptomatičan za popularnost ove teme i u znan-stvenim krugovima. Međutim; pogledajmo najpri-je, za predodžbu, kako su barem neki psihologijskistručnjaci načelno gledali na odnos religioznosti iduševnoga zdravlja iz svojih perspektiva tijekomove kratke povijesti psihologije.

11

Simun Sito Corić, Zdrava i nezdrava religioznost

Načelni stavovi pojedinih autora

Već se u prošlom stoljeću Fechner izravno bavioovom temom. U svom djelu "Tri motiva i teme-lja vjere" (1863.) ustvrdio je: "Vjera... pridonosineposredno ili kroz svoje posljedice našem zado-voljenju, a tendencija prema ovom zadovoljenjunedvojbeno motivira naše vjerovanje" (82). Fech-ner je izradio i obrazložio nekoliko "praktičnih" ipsiholoških razloga, po kojima je Čovjek motiviranvjerovati. Bezvjerstvo je za njega osobna i kolek-tivna šteta i nesreća.

r •m om,

doima.

James (1902.) će isticati daje religioznost bi-tan izvor duševnoga zdravlja. On pak razlikuje dvatipa religioznosti i dva odgovarajuća tipa ličnosti.Uz prvi i zdravi tip, tj. uz normalnu formu religio-znosti, spominje i drugu, tzv. melankoličnu formureligioznosti, a koja je vezana uz psihopatologijui koja je u biti označena radikalnim pesimizmom.On tvrdi da do potonje religioznosti dovodi, pre-disponira je, čovjekova "neurotska građa", a štoznači da čovjek svojom neurozom "oboji" i svojureligioznost.

Freudu je religioznost psihička bolest. Tu ide-ju je preuzeo od pesimiste Nietschea i ugradioje u svoj psihoanalitički sustav. Prihvaćanje vje-re je vraćanje i ponavljanje Edipova kompleksa ipodčinjavanje volji novoga oca, tj. Boga-oca. Re-ligioznost je zapravo "prisilna neuroza" (Zwangs-neurose) Čovječanstva. Usporediva je s neurozom

Religioznost i duševno zdravlje

u djetinjstvu, a čovječanstvo će, prema njemu, ovuneurotičnu fazu i obmanu vrlo brzo prevladati, kaošto djeca prevladaju svoju (Freud, 1927., 1940.).

Spomenimo da je već Suthie primijetio: svekad bi i postojao od Freuda izmišljeni Edipov kom-pleks, on nije univerzalan niti ga se može ikakovezati uz izvore religije, budući daje poznato dasu matrijarhalne forme religije prethodile patrijar-halnim (Spinks, 1963.).

Nasuprot svom nekadašnjem učitelju Freudu,Jungu je religioznost pretpostavka za duševnozdravije. Među tisućama svojih pacijenata, tvrdiJung, nij e našao ni j ednoga koj i nij e gledao na svojživot i kroz religiju, te zaključuje da čovjek trebaopće ideje, koje će davati smisao njegovu životu iomogućiti mu da nađe vlastito mjesto u univerzu-mu (Jung, 1931.).

Nije malo psihologa koji dijele Jungovo ili sli-čna mišljenja. Martha Deed (1969.) je, nakon ana-lize četiri poznata psiho-terapeuta, Junga, Kunkela,Rogersa i Murphvja, došla do sličnih zaključaka,te posebice istaknula kao zajedničku osnovicu"povjerenje u Nepoznato i Nesvjesno", Transcen-dentno - kao temeljni čovjekov stav.

Allport, jedan od najutjecajnijih psihologa uop-će, pripisuje religioznosti potencijalno bitan dopri-nos duševnomu zdravlju. On redovito naglašavakako pokušaj nadomještanja religioznosti psiho-terapijom u novije vrijeme ne može zatomiti činje-nicu daje religioznost osnovica čovjekih potreba.Upravo se u religioznosti najjače fokusiraju temelj-ne čovjekove potrebe za ljubavlju i zajedništvomna razini koju u psihoterapiji nije moguće doseći.

Nasuprot svomnekadašnjemučitelju Freudu,za Junga jereligioznostpretpostavka zaduševno zdravlje.

13

Šimun Sito Ćorić, Zdrava i nezdrava religioznost

Tjeskobe,osjećaji krivnjei konflikti kojinajviše sprečavajučovjekovesposobnosti suljubiti i raditi.

Rezultati meta-analizedosadašnjih studija

Iz psihologijskih studija očituje se na više mje-sta da se i mišljenje stručnjaka i empirijski rezul-tati razlikuju kad je u pitanju odnos religioznosti iduševnoga zdravlja. Ipak nije moguće da, pretpo-stavljajući iste uvjete, svaki autor ima pravo. Pritom traženju uzroka proturječnim rezultatima u is-traživanju na ovome području, ubrzo nailazimo naneriješene probleme konceptualizacije, validacije ioperacionalizacije jednako i religioznosti i pojmaduševnoga zdravlja. Tu se u psihologiji radi o kro-ničnoj teškoći, kad treba jasno odrediti što se svemisli pod "religioznošću" i njezinim oznakama.

Za takve prilike i nejasnoće, empirijski orijen-tirani psiholozi odavno poznaju i upotrebljavajumehanizam meta-analize. Meta-analiza je prikla-dna za slučajeve kad obilje podataka treba nakonstruktivan način koordinirati, a načelno važnazadaća joj je: ispitati uvjete koji su doveli do odre-đenih zaključaka, te ih postaviti u zajednički od-

nos.Upravo je takav slučaj s pojmovima religiozno-

sti i duševnoga zdravlja. Na temelju pedeset po-znatih psiholoških studija raznih istraživača kojisu u njima operacionalizirali pojam duševnogazdravlja, Batson i Ventis (1982.; prema E. Schmi-tz, 1992.), koristeći se postupkom meta-analize,identificirali su sljedećih sedam najprihvaćenijihdefinicija duševnoga zdravlja:

Sedam različitih definicija duševnoga zdravlja(Batson i Ventis, 1982):

14


1. Odsutnost duševne bolesti. Tko ne pokazujenikakve psihopatološke simptome bolesti koji sunavedeni u "Diagnostic and Statistical Manual ofthe American Psvchiatric Association", taj je duše-vno zdrav i "normalan".

2. Primjereno društveno ponašanje. Bez obzi-ra na djelomičnu ovisnost ovoga postulata o datojkulturi, primjereno ponašanje prema nedvojbenovažećim društvenim normama označava takođerduševno zdravlje. Koncept je preuzet od bihevio-rista.

3. Sloboda od tjeskoba, osjećaja krivnje i kon-flikata. To su faktori koji najviše sprečavaju čovje-kove sposobnosti - ljubiti i raditi. Koncept je pre-uzet iz Freudova psihoanalitičkoga shvaćanja.

One tudifo, i necde mA

omdujh, i nsceh IM oumrd.đ

ih, i okmbfUfa mm te.

4. Osobna kompetencija i sposobnost samo-kontrole, nasuprot stalnoj bespomoćnosti i nedo-statku samokontrole, kao pokazateljima duševnebolesti. Koncept je preuzet iz novije motivacijskepsihologije.

5. Prihvaćanje samoga sebe i sposobnost sa-moostvarivanja: prihvaćanje samoga sebe stojiu sukladnosti s vlastitom i idealnom slikom o sa-mome sebi, te u sukladnosti ravnoteže svoga "ja"i svijeta oko nas. Koncept je uglavnom preuzet odRogersa.

15


6. Integritet ličnosti. Smatra se da duševnozdravlje čini pravilna hijerarhijska struktura psi-hofizičkih sustava ličnosti, koji su integrirani ujednu dominirajuću cjelinu.Koncept je preuzet odAllporta.

7. Otvorenost za novim informacijama i spo-sobnost prilagodbe novim iskustvima. Tko otvo-reno i fleksibilno reagira na "novo", smatra sepsihički znatno zdravijim nego onaj tko je u tomenepopustljiv i duhovno zatvoren. Koncept je preu-zet od dijela socijalnih psihologa.

Nakon toga autori su se pozabavili najčešćimoperativnim konceptima religioznosti, te takođerpostupkom meta-analize, došli do sljedećih šestskala operativnih koncepata religioznosti:

1. Pripadnost nasuprot nepripadnosti određe-noj religiji

2. Čestoća sudjelovanja u liturgiji

3. Izjavljeni interes za religiju

4. Stupanj jačine religioznoga stava

5. Stupanj jačine religioznih vrednota

6. Stupanj jačine ortodoksnoga religioznogvjerovanja


Tako dobivenim inventarom najčešćih defini-cija duševnoga zdravlja i skalama operativnih kon-cepata religioznosti, dvojica spomenutih autoraproanalizirala su šezdeset i sedam značajnih stu-dija o odnosu duševnoga zdravlja i religioznosti.Odnos duševnoga zdravlja i religioznosti u 15 jestudija imao pozitivnu korelaciju, u 37 studija ne-gativnu a u 15 studija nije bilo nikakve korelacije.Bili su to tek prvi rezultati meta-analize, koji suočito dovodili u pitanje postavke brojnih uglednihpsihologa, od W. Jamesa i K.G. Junga do Allporta,daje religioznost bitan faktor duševnoga zdravlja.Autori nisu mogli ostati u toj neizvjesnosti. Oni su,nastavivši s meta-analizom, došli, kažu, najprijedo spoznaje da su bili nedovoljni operativni kon-cepti religioznosti kojima su se koristili. Zato su nasljedećem koraku ocjenjivali aspekte duševnogazdravlja u usporedbi s trima, prema njima, najče-šćim tipovima osobne religioznosti: ekstrinzična iintrinzična religioznost, te traganje za religiozno-šću (religion as a quest). O karakteristikama prvihdviju govorili smo već u poglavlju "Religioznostsa stajališta psihologije ličnosti", a karakteristikeove potonje su: kompleksnost, dvojba, traženje,distanca i skepsa prema tradicionalnim, ortodok-snim religijskim odgovorima.

I evo kako su izgledali njihovi nalazi:

1. Tipovi "intrinzične religioznosti" i "traga-nja za religioznošću" imaju prilično jednoznačanpozitivan odnos prema duševnomu zdravlju.

2. Tipovi "ekstrinzične religioznosti" imajunegativan odnos prema duševnomu zdravlju.

3. "Intrinzična religioznost" posebice je u po-zitivnom odnosu dvama kategorijama duševnoga

Religioznost jevažan odnosnobitan čimbenikduševnogazdravlja.

17


zdravlja: a) "sloboda od tjeskobe, osjećaja krivnjei konflikata" i b) "osobna kompetencija i samo-kontrola".

4. "Intrinzična religioznost" nema poziti-van odnos s kategorijom "Otvorenost novim in-formacijama i sposobnost prilagodbe novim isku-stvima".

5. "Traganje za religioznošću" ima najboljupozitivnu korelaciju s kategorijama "Otvorenostnovim informacijama i sposobnost prilagodbe no-vim iskustvima", "Osobna kompetencija i samo-kontroliranje", te "Prihvaćanje samog sebe i sposo-bnost samo-ostvarivanja".

6. "Traganjeza religioznošću" nema pozitivnukorelaciju s kategorijom "Sloboda od tjeskoba,osjećaja krivnje i konflikata".

Ovakvi rezultati, napominju autori, odgovarajuopćim očekivanjima: intrinzična religioznost ipobožnost vodi prema oslobođenosti od tjesko-be, osjećaja krivnje i straha, te prema osobnojkompetenciji, koja počiva na osobnoj transcen-dentalnoj usmjerenosti, ali je u isto vrijeme čestopovezana s nefleksibilnim vjerovanjem. Takođerovakvim uvidom dobivaju smisao empirijskeproturječnosti, i po tom smislu postaje jasniji su-odnos karakteristika strukture ličnosti i tipa religi-oznosti.

Zbog čega je sve to tako u strukturi čovjeko-ve ličnosti, nije na temelju dosadašnjega stupnjaistraživanja moguće utvrditi. Ipak, treba reći dajenakon Batsonove i Ventisove meta-analize, u kojojje konačno specificiran tip religioznosti i konceptduševnoga zdravlja, učinjen korak naprijed i daodnos religioznosti i duševnoga zdravlja jest kom-pleksan, ali više nije značajan.

Intrinzičnareligioznosti pobožnostvodi premaoslobođenosti odtjeskobe, osjećajakrivnje i straha...

18

PSIHIČKI FENOMENIRELIGIOZNOSTI

Kod nekih pojedinih fenomena u religioznihosoba ne mogu se zaobići promatranja i zaključcis točke motrišta psihologije ličnosti. Tu se najpri-je redu misli na pojedine, uobičajene fenomenekao stoje molitva, te na moguće fenomene promi-jenjenih stanja svijesti s mogućim neobičnim vjer-skim ponašanjem i doživljavanjem, kao što su "au-tomatska" djelovanja (pisanje, plesanje, dozivanje,trčanje i si.), ali i padanje u nesvijest, hodanje povatri, ukazanja, opsjednutost, obraćenje i si., kojeredovito susrećemo u psihološkoj i psihijatrijskojpraksi. U svezi s nabrojenim stoje također i različi-te pojavne forme mistike (Spilka, Hood i Gorsuch,1985), koje posebice izazivaju veliki interes međustručnjacima.

Molitva je,bilo osobna ilizajednička, općenitonajkarakterističnij ainajrasprostranjenijareligioznomotiviranaaktivnost.

Molitva

Molitva je, bilo osobna ili zajednička, općeni-to najkarakterističnija i najrasprostranjenija religi-ozno motivirana aktivnost. Već je James (1902.,

19


365) napisao daje molitva "sama duša i bit religi-je", daje ona, zapravo, svijest koju pojedinci imajuo odnosu između njih i Boga, s kojim osjećaju po-vezanost. Ovdje, dakle, govorimo o uobičajenomiskustvu komuniciranja s Bogom, koje se obavljau jednostavnoj vjeri i s prosječnim stupnjem emo-cija. Čovjek jednostavno vjeruje da postoji osobniBog kojemu se može govoriti. I upravo je to redo-vito iskustvo molitve većine monoteista i hindusa,kao i brojnih budista. Takva se molitva može jasnoopisati, u njoj ljudi točno znaju što govore i čine;ona potječe od same ljudske inicijative.

Nadalje, uočeno je da istinska molitva dodirujenajintimnije slojeve duše i da se sastoji od tri bitnadijela: traženja i pronalaženja sebe kao početnefaze molitve, svijesti o Božjoj blizini i prisutnosti,te time izazvanih molitvenih osjećaja, misli i riječi.U takvu ozračju i svaka dobra želja ili pomisao au-tentična je molitva.

Razlikuje se više vrsta molitve, najprije s obzi-rom na intenciju, kao što su prošnje, hvalospjevi,kajanja, tužbalice, blagoslovi, posvećenja, molitveza ozdravljenje i si. S obzirom na primijenjene te-hnike moljenja, govorimo tako o usmenoj molitvi,razmatranju (meditacija), promatranju (molitvasmirenja) i mističkoj molitvi.

Za molitvu se u svim religijama najčešće pred-viđa, posebice za onu zajedničku, i određeno vri-jeme i mjesto. Za ilustraciju navedimo da u židov-stvu i na njegovim temeljima izraslom kršćanstvujednom tjedno jedan cijeli dan je "dan Gospod-nji", dan kada se ne mora raditi, dan obveznogaodmora. Božansko je iskustvo ne morati raditi. To

Uočeno je daistinska molitvauključuje tri bitnadijela: traženje ipronalaženje sebe,svijest o Božjojblizini i prisutnosti,te time izazvanimolitveni osjećaji,misli i riječi.

20


je dan kada u miru sabiremo prošlost i planiramobudućnost, te zahvaljujemo Bogu za ono što smostekli. To je i dan kad vjernik u svojoj religioznostidiše "u Božjem ozračju" mnogo više nego obično,kada bez žurbe dublje zalazi u značenje života injegovih radosti i tako se puni novom životnomsnagom.

Njegovo značenje i važnost za čovjeka i njegovuokolinu, jednako za poslodavce, najamne radnikekao i za »radne« životinje, koliko god ima izvornoreligijsku podlogu, tisućljećima je nadilazilo stro-go religiozne potrebe i bio pravi blagoslov i osvje-ženje za umorna i mira potrebna čovjeka. Obvezanjegova obdržavanja uređivala je pravilniji ritamčovjekova života koji je uvijek bio na neki načinsklon izazovima žurbe, materijalna osiguravanja istjecanja imanja, a najmanje ostavljao slobodnogavremena za sebe samoga, za smireno druženje udokolici s najbližima.

Kad god se iskrivljeno shvaćala i nije poštivalaova religiozna i društvena potreba ljudskoga živo-ta, uvijek je čovjek bio oštećen. Jednako kada se"dan Gospodnji" shvaćao izvrnuto prestrogo (pri-mjerice, službeni prigovori Isusu stoje na taj danozdravio slijepca, tj. stoje "radio") ili danas kadaga se češće ne shvaća ozbiljno, kada sve više usamoubilačkoj trci suvremenoga čovjeka za "busi-nessom" sve manje vidimo razlike između radnihdana i nedjelje.

21


Učinci molitve

O učincima molitve i molitvenih obreda za-bilježeno je mnogo, ali većinom s teološke stra-ne i iz iskustva samih molitelja. Većina takvihiskustava samih molitelja temeljito govori o ne-dvojbenim plodovima i pozitivnim učincima mo-litve. Psihologija se dosad premalo aktivirala uvaloriziranju i znanstvenom potvrđivanju takvihiskustava. O uslišenjima u molitvi psiholozi su na-kon empirijskih istraživanja dolazili do različitihrezultata. Za ilustraciju navest ćemo neke pogledepsihologa.

Szentmartoni (1990.), primjerice, tvrdi da mo-litva za druge pomaže da bolje prihvatimo sebe,oplemenjuje nas i čisti od negativnih osjećaja, ču-va molitelja od neperspektivnosti, fatalizma i fana-tizma, odnosno od svih tih tvorevina suvremene ne-uroze, te ga liječi od depresije. Isti autor govori oblagotvornom utjecaju razmatranja (meditacije) naduhovno i duševno zdravlje: meditacija odmara (patako čini tjelesne i psihičke funkcije uspješnijima),oslobađa čovjekovu psihu i "čisti" je, pokreće krea-tivne snage u osobi i pojačava senzibilnost.

aa (mvmw- ti nm kad k doma, da Immm Mmmkaak ma.ud

0 u d

Brown (1966.) je analizirao rezultate upitnika oučincima molitve, i to u različitim zemljama zapa-dnoga svijeta i u različitim životnim situacijama.

22


Dobiveni postoci u njegovim rezultatima nisudovoljni za sigurne zaključke.

Engleski psihijatar Morris je ispitivao utjecajhodočašća na prisutnost trajne tjeskobe (napetost,strah od budućnosti i nesanica) i depresije (nega-tivno vrednovanje sebe, osjećaj krivnje i bezizgle-dnosti situacije, trajno neraspoloženje, suženje in-teresa, izbjegavanje ljudi) mjereći njihovu jačinuprije, odmah nakon hodočašća i nakon deset mje-seci (1982).

Rezultati su, opisuje detaljno Morris, jedno-značno pokazali da su kod tih ljudi hodočašćemu Lourdes (glasovito francusko svetište Isusovemajke Marije, koja se 1858. ukazivala mladoj dje-vojci Bernardici Soubirous, po njezinu vlastitomsvjedočenju) nastale značajne promjene (smanjenjei tjeskobe i depresije).

Danas se često psiholozi, psihijatri i općenitomedicinski stručnjaci susreću s fenomenom moli-tava i religioznih obreda za ozdravljenje. Kako seto vidi iz medijski dokumentirane prakse, ali i izstručnih psiholoških studija (Frank, 1961; Krie-ger, 1975, 1976.), oni znaju donijeti nerazjašnji-ve i nedvojbene rezultate, makar i povremene. Uinterpretacijama tih katkada vrlo dojmljivih uči-naka stručnjaci unutar psihologije, kao što i priliči,najčešće tragaju za znanstveno pristupačnim obja-šnjenjima, iako ih je teško uvijek naći. Meadow iKahoe, primjerice, reći će:

"Mi vjerujemo da znanstvene činjenice i pogledna svijet igraju glavnu ulogu za većinu, ako ne zasva, ozdravljenja molitvom... Onoliko koliko mimožemo znanstveno utvrditi, stvarno nije vjera ko-ja liječi, niti ono u što se čovjek pouzdaje. Tijelo

Danas se čestopsiholozi, psihijatrii općenitomedicinskistručnjaci susrećus fenomenommolitava ireligioznih obredaza ozdravljenje.


je ono koje sebe liječi... Međutim, ovim nikako neniječemo mogućnost božanske aktivnosti" (1984.,124-125).

Učinci neuslišene molitve

Davno su u literaturi ispitivana ponašanja moli-telja nakon neuslišene žarke molitve (Stolz, 1923;Wells, 1934; Allport, 1950.). Kod nekih se bilježejasne posljedice kao stoje razočaranje, frustracije,pa i otpadništvo od vjere, kao stoje Allport zabi-lježio kod vojnika na bojištu. Kod većine drugihmolitelja nisu katkad isključena razočaranja, aliostaje povjerenje u smisao patnje i prihvaćanjezahtjeva "Božje volje". Ima slučajeva da upravoneuslišana molitva otvori u čovjeku neke druge do-datne pozitivne dimenzije. Sam autor je svjedokslučaja s roditeljima koji su išli "Gospi u Među-gorje" s namjerom da pošto-poto izmole pravočudo: naime, liječnici su davno digli ruke od nji-hova maloljetnoga sina koji je rođen s neizlječi-vom srčanom manom. Nakon drugoga povratka izMeđugorja otac zbunjeno izjavljuje kako se s njimi sa suprugom ovaj put nešto posebno dogodilo:uopće nemaju više te impulzivne potrebe izmoli-ti čudo za svoje dijete, već se u njih uvukao nekimir, kojim sada njih dvoje, bez traga dotadašnjojvelikoj tjeskobi, naprosto prihvaćaju stanje svogasina i predaju sve "u ruke Božje". Takvo je unu-tarnje raspoloženje u njima ostalo još desetak go-dina, sve do sinove blage smrti. Usput neka buderečeno daje on živio gotovo dvostruko duže negošto su i najoptimističniji medicinski stručnjaci na-govještavali.

Ima slučajeva daupravo neuslišenamolitva otvori učovjeku neke drugedodatne pozitivnedimenzije.

24


Napomena o molitvama iskrivljenih ipatoloških crta

Treba također upozoriti da postoje i iskrivljeni,pa i patološki oblici molitve, kojih kao ni istinskihmolitava ne manjka ni u jednoj većoj religiji.

Primjerice, takva je mehanička molitva, kad sa-mo usta izgovaraju molitvene formule, a misli se oposve drugim stvarima.

Tu se mogu ubrojiti i molitve iz nereligioznihmotiva (recimo, da se bude viđen kako se moli),te one koje ne pokazuju nikakvu vezu s moralnomkvalitetom čovjekova ponašanja i življenja. NijeIsus bez razloga govorio: "Neće svaki koji mi go-vori: Gospodine, Gospodine, ući u kraljevstvo ne-besko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskogaOca" (Mt 7, 21).

domo. fotmmak da m mma sI 0 0

Ovdje spada i tzv. molitva prisiljavanja, kadase nešto hoće silom izmoliti, pa se u tome procesuzna pojaviti, uglavnom kolektivno, pravo vjerskoludilo, kao nekada u vjerskim procesijama ili da-nas u nekim karizmatičkim skupinama, kada se, uoba slučaja, ne želi praktički prestati moliti "dokse čudo ne dogodi".

Od autentična i zdrava religioznoga duha za-stranjuju i govore o očitim znakovima krive i/ilipatološke religioznosti, molitve za tuđu nesreću,raznorazna vraćanja pomoću molitava, proklinja-nja i si.

fi


U iskrivljene i vrlo često patološke molitve spa-daju i molitve sotoni. Tu spadaju također tzv. "crnemise", u kojima se na najružnije načine izrugujekršćanskoj molitvi, sv. misi, a pri samim ritualimaredovite su različite seksualne radnje, katkada iseksualne kultne orgije, a iz biti tih rituala nisuisključena ni žrtvena ritualna ubijanja životinja iljudi, kao što se dogodilo u najpoznatijem slučajuritualnog ubojstva glumice Sharon Tate i njezinihgostiju (Wenish, 1993.).

Mistični doživljaji

Danas se u psihologiji uzima kao sigurno dase događaju mistični fenomeni, i to u različitimreligijama. Prema mistici, disciplini o mističnimfenomenima, to su najviše forme duševnoga živo-ta i stanja u kojima čovjek postaje ekstremno osje-tljiv na božansku prisutnost "U užem smislu riječimisticizam je povezan s onim ekstremnim emo-cionalnim stanjima u kojima osobe, kao u transu,gube svjesnu kontrolu nad svojim ponašanjem"(Crapps, 1986, 330), koje se također naziva eksta-zom. I u tim stanjima osoba "dolazi do spoznajapored onih koje se stječu osjetilima i intelektom.Za mistika, čini se, da te mistične spoznaje imajusvojstvenu i izuzetnu vrijednost" (English i En-glish, 1976.). Dvije poznate klasične interpretacije

26


mistike dolaze od nezaobilaznih Jamesa i EvelvneUnderhill (1955), koje "uzete zajedno daju cjelovitpogled na ovo izuzetno iskustvo" (Crapps, 1986,334).

Za Jamesa mistika ima četiri izvorne karakteri-stike po kojima se poznaje:

1. Mistik ne može izraziti svoje mistično isku-stvo riječima, jer je ono više stanje osjećaja negointelekta. Kao što je nemoguće opisati simfonijunekomu tko nikada nije čuo glazbu, tako je nemo-guće opisati mistično iskustvo nekomu tko ga nijeimao.

2. Ova iskustva prenose znanje posebne vrste.Ona otkrivaju i osvjetljavaju, ali ostaju neartikuli-rana.

3. Mistično stanje traje kratko, rijetko kad višeod pola sata i obično ne ostaje potpuno u sjećanju.

4. U misticizmu sudionik se osjeća "uhvaćen idržan od veće sile".

Ako mističar i može utjecati na početak misti-čnoga doživljaja, on se kasnije odigrava neovisnoo njegovoj volji.

Evelvne Underhill, i sama dugogodišnja misti-čarka, u spomenutoj studiji navodi sljedeće kara-kteristike mističnoga doživljaja:

1. Misticizam je aktivan i praktičan, a ne pasi-van i teoretski. Mistik disciplinira sebe na kontem-plativan način, a ne čeka skrštenih ruku da dođedo iskustva.

2. Misticizam je transcendentalan i duhovan,stavljajući svoje srce na "nepromjenjivo", a ne navidljivi svemir.

Ako mističar imože utjecati napočetak mističnogadoživljaja, on sekasnije odigravaneovisno onjegovoj volji.

27


Moj sije upravonadahnutmističkimiskustvom oslobađažidovski narod izegipatskoga ropstvai ostavlja svijetu"Deset zapovijedi".

3. Misticizam vidi božanstvo kao objekt kojitreba voljeti, a ne kao objekt koji treba istraživati.

4. Misticizam nastoji postići "ujedinjeno sta-nje", konačnu formu pojačana života, u kojemu sulatentne forme svijesti oslobođene kako bi preo-brazile mističarev karakter.

5. Istinski misticizam nikada ne traži sebe.

Bez obzira na to što postoje mnoge studije natemu "mistika" (Sudbrack, 1988.), i dalje ostajuvelike nejasnoće s obzirom na njezin nastanak iosobne predispozicije. Ima psihologa koji su sklo-ni poznatoj Leubinoj evaluaciji (1925), daje misti-ka reakcija osoba koje su emocionalno i seksualnodeprivirane. Drugi ističu nezaobilazni doprinosmistika opće-ljudskom napretku (Oates, 1973).Clark i Hood (Crapps, 1986, 343-344) za takvuilustraciju nabrajaju cijeli niz mistika čiji su tra-govi ostali u progresu svijeta i čovjeka: Mojsijeupravo nadahnut mističkim iskustvom oslobađažidovski narod iz egipatskoga ropstva i ostavljasvijetu "Deset zapovijedi", Franjo Asiški istimmističnim nadahnućem napušta bogatstvo i činineobičnu "karijeru" koja traje, evo, osam stolje-ća. Prije mističkih iskustava Tereza Avilska je bilapravi "histerični hipohondar", da bi poslije postalaspisateljica koja je imala cijelomu svijetu što reći inenadmašivi društveni reformator. Tu su i glasovitiotkrivač brojnih fizikalnih zakona i filozof BlaisePascal, hinduski filozof Sankara, osnivač hasidič-kog judaizma Izrael Moldavski, veliki promicateljžena D.T, Suzuki i mnogi drugi.

Istina, svi ti ljudi intenzivnih religijskih isku-stava nisu bili obična ni očekivana ponašanja, a unekim svojim vidovima znali su naginjati i ekscen-

28


tričnomu ponašanju. Pri analiziranju njihovih mi-stičnih doživljaja dolazimo do nekoliko zapaža-nja.

Prvo, misticizam se može djelomice razumjetikao nezaustavljiva afirmacija dijela čovjekovihvećih iskustava i osnovnih vrijednosti u smisluMaslovvljevih (1964) "vrhunskih doživljaja" (peak-experiences: shvaćanje svemira kao integriranogi u sebi ujedinjenog, validacija i nadilazak sebesamoga, nevezanost ni vremenom ni prostorom,divljenje i čuđenje, te jedinstvena svijest). Maslovvće reći da su ovi transcendentalni estetički, kreativnii religiozni porivi temeljni i stalni u čovjeku, dasu ukorijenjeni u osnovim ljudskim potrebama, ada tendiraju vrhu ljestvice ljudskih vrednota. Donjih se ne dolazi lako, već posebnim nastojanjimai disciplinom.

mm dmmmrnim,I ¥ }

kada lm immktmm/

ume.dI. I . /./ . I, /•/ .v.

a wmm m wh mm -im im mm,tf

Drugo, za neke strane misticizma možemo za-hvaliti puno većoj čovjekovoj "sposobnosti zapa-žanja" (Oates, 1973). Ovaj vid najviše ističu onikoji zagovaraju upotrebu psihodeličnih droga, ko-je izazivaju specifične promjene u percepciji, rasu-đivanju i raspoloženju.

Treće, jezik mistika je često ispunjen seksual-nim slikama i erotskim metaforama. Mogućnostda takav jezik bude vanjski obložak za potisnutuseksualnost i sublimaciju neiživljenih emocio-


nalnih potreba sigurno je prisutna, ali to nije sve.Mnogi mistici nalaze u svojoj intimi s božanstvomodređena zadovoljenja, koja nemaju djiosima sljudima. Mistično upotrebljavanje analogija s bra-kom i seksualnošću u odnosu s božanstvom, upo-zoravaju i sami mistici, treba shvatiti vrlo ozbiljno.Kao da seksualnost i eros nisu jedan od najorigi-nalnijih darova, sposobnosti i dimenzija koje jeBog dao čovjeku. Velika je šteta daje ta čovjekovatemeljna sastavnica i danas tabuizirana, optereće-na i od strane njezinih "čuvara" i od onih koji jezloupotrebljavaju. Dakle, povezanost intimnosti umisticizmu s intimnošću u seksualnosti može namsugerirati još jedan način na koji dinamika misti-cizma može biti shvaćena.

l&oh. hm u me m cwaa cada domo nmdalAmd đ 7

wm'me idam hmai mom MM,¥ / <f

Qm odam me umorna imma mtmdkuh./

. <9imi6)

Četvrto, katkada nailazimo na psihološku inter-pretaciju misticizma, obično kod psihologa kojiprihvaćaju samo materijalni princip svijeta, poj-mom fantazije, koja obično sugerira bježanje uprivatni svijet označen iluzijama i halucinacijama.Misticizam, istina, ima tendenciju isticanja vizijai glasova koji po svom opisu pa i karakteru moguizgledati halucinacijski, ali sam misticizam isklju-čuje halucinaciju kao glas Božji. Ipak, glavna pro-vjera i test biti "halucinacije" jednoga mistika jestpitanje mobilizira li mistik nakon toga ekstremnog

30


iskustva ljudski potencijal u stvarnom svijetu i nanj pozitivno utječe. Jer zdravi, autentični mistici-zam donosi jasne pozitivne plodove u stvarnosti.

Peto, tu je i poneko psihoanalitičko objašnje-nje misticizma daje mistično ujedinjenje s Bogomponovna pojava oblika želje iz djetinjstva da sevrati sigurnosti majčinih prsiju. Ovakav pristup jenaišao na stanovitu podršku Spanglerove kompa-rativne studije o mentalnoj strukturi 25 mistika i25 shizofrenika (Clark, 1971). Koliko god i takvihelemenata može biti u misticizmu, ovakav pristupje opterećen generalizacijom "nepogrešivosti"psihoanalitičkoga pristupa, a uopće ne uzima u ob-zir da vrhunski momenti misticizma obično bivajupreneseni u pozitivnu i odgovornu društvenu dje-latnost.

Na kraju recimo, ni pojedini ni, možda, svi ovifaktori zajedno nisu dovoljni da potpuno osvijetlepristup mističnomu doživljaju. Oni nam ipak po-mažu da se nadnesemo nad ovaj fenomen, koji is-pravno mogu shvatiti najvjerojatnije samo oni kojiga iskuse.

O ukazanjima i stigmama

I u različitim religijama i većinom u psiholo-giji fenomen "ukazanja" shvaća se kao činjenicakoja se ne može zaobići. Međutim, pitanje kojeuvijek ostaje jest, koje je ukazanje-ekstaza (uklju-čujući vidioce i njihova viđenja) duševno zdravo ireligiozno autentično, a koje nije, te koji njegovielementi mogu dobiti istu karakteristiku, a koji nemogu.

Kao da seksualnosti eros nisu jedanod najoriginalnijihdarova,sposobnosti idimenzija koje jeBog dao čovjeku.

31


Fenomen je u naspostao aktualans neobičnimslučajem ZlatkaSuca, mladogsvećenika krčkebiskupije.

Za postupan ulazak u ovu problematiku možepomoći i zbirka liječničkih i znanstvenih studi-ja o ukazanjima u Međugorju (Joyeux i Lauren-tin, 1986.). Ovo proučavanje je uopće prvo kojeje ukazanje ekstazu podvrglo "uživo" (za vrijemesame ekstaze) znanstvenim mjerenjima: elektro-encefalogramima, elektrookulogramima, refleksi-ma vida, proučavanju izazvanih mogućnosti sluhai raščlambi i ocjeni neobične činjenice: govora bezglasa, tj. nestanka glasa dok vidioci "govore s Dje-vicom".

Stigme (grč. "biljeg; ožiljak; rane") najčešćesu ime za ožiljke na tijelu koji nastaju na nekimosobama visoke religioznosti. Fenomen stigma-tizacije nije nov za čovječanstvo i nalazimo ga ukrilu različitih religija. Čini se daje ipak najprisu-tniji u kršćanstvu, najčešće izgledom podsjeća napet rana što ih je Isus zadobio na križu, ali ima idruge oblike; vjeruje se da se dobivaju na nadna-ravan način, a nalazimo ih dokumentirane u FranjeAsiškog, Katarine Sijenske, Ivana od Križa, ocaPija i drugih.

Danas je ovaj fenomen u nas postao aktualan sneobičnim slučajem Zlatka Suca, mladoga sveće-nika krčke biskupije.

Ovaj fenomen nalazimo i pod imenom ideopla-stika, a što znači pretvaranje ideje u materijalnioblik, reflektiranje ideje na tijelu.

Koliko je god fenomen stoljećima poznat, ondanas ni u teologiji ni u psihologiji nije potpunoobjašnjen i premalo je proučavan. Crkva je natom polju uvijek upozoravala na mogućnostimanipulacije, te nikada taj znak nije uzimalai vrednovala kao isključivo religiozni. Ako bi

32


ga već ozbiljno uzela u obzir, smatrala gaje tekpopratnim znakom koji prati poneke osobe visokereligioznosti. Uz to, u Crkvi se ne uzima stigma kaoznak vrhunske blizine s Nadnaravnim (savršenost,svetost), jer bilo je toliko ljudi koji su imali stigme,a Crkva ih nije proglašavala takvima, svetima.

Ni medicina općenito, ni psihologija posebicenemaju još objašnjenja za fenomen stigmatizacije.Većina stručnih mišljenja naginje objašnjenju da prifenomenu stigmatizacije ljudi visoke religioznostiima religijske i psihološke mješavine, vjerskog do-življavanja, religiozne napetosti i posebnih duše-vnih stanja, a to sve se onda manifestira na tijelu.Istraživače zbunjuje i činjenica što slične oblikestigmatizacije nalazimo kao određene histeričnereakcije u pojedinim slučajevima psihičkih bole-snika.

\e momi se mifamti oči, iMKm km (dom mom omom,o ' d odomMamm vmw cmm km mu.o o o o oti mdatemm (mm twwfdmw.

0 0 0 10

j ^

Za stručnjake je ipak vidljivo da stigmatiziraneosobe u vjerskom ozračju u načelu ne spadaju utu kategoriju i da se obično radi o zdravim i naodređenom polju genijalnim osobama visokih mo-ralnih standarda i kreposti.

33


Kao učinciobraćenja spominjuse promjene upravcu znatno većeosobne stabilnostii "zdravogaprilagođavanja".

Napomena o obraćenju

Psihologijske studije o konverziji (obraćenju)nisu malobrojne. U prvim studijama obično se po-kazivala u određenom vremenu i prostoru emocio-nalna kriza osobe i onda "prevrat" u njoj, za ko-jim su slijedili različiti pozitivni učinci i plodoviobraćenja (Starbuck, 1899; Clark, 1929). Allport(1950.) je, međutim, proučavajući konvertite me-đu američkim studentima otkrio da je obraćenjeviše postupno i manje dramatično iskustvo bilo za71 posto njegovih ispitanika. O obraćenju je radiolongitudinalnu studiju VVilson (1976.), te nije pro-našao - nasuprot nekim drugim studijama - odre-đene značajke ličnosti kao dispoziciju za obraće-nje. Kao učinci obraćenja u toj studiji spominjuse različite promjene, među kojima i one u pravcuznačajno veće osobne stabilnosti i "zdravoga pri-lagođavanja".

34

RELIGIOZNOST KAOSVAGDANJAI TERAPIJSKA POMOĆ

U literaturi nailazimo na nedvojbenost višestruke"funkcije"religioznostiu svagdanjoj pomoći čovje-ku. Tu se prvenstveno spominje pomažuća funkci-ja religioznosti pri svagdanjoj obradi depresivnihstanja, pri svladavanju teških situacija i životnihkriza, pri kontroliranju patološkoga mišljenja iponašanja, pri pomaganju ljudima razocaranima uživot kako bi došli do smisla, ali i u uspješnoj soci-jalizaciji i inkulturaciji čovjeka, itd.

A uz to, u psihičkim procesima liječenja mnogipsiholozi, psihoanalitičari i liječnici pripisuju reli-giji i religioznosti značajnu iscjeliteljsku snagu.

Međutim, takva jasna strana religioznosti namne priječi, već nas zapravo i potiče, da reknemo ne-što i o patološkoj, opterećujućoj religioznosti.

Religioznost kao psihička pomoć usvagdanjem životu

Pod vidom religioznosti kao psihičke pomoćiu teškoj svagdašnjici na jednome od prvih mje-sta nailazimo na religiju i religioznost kao pomoć

U psihičkimprocesima liječenjamnogi psiholozi,p sihoanalitičarii liječnicipripisuju religijii religioznostiznačajnuiscjeliteljsku snagu.

35


pri psihičkom svladavanju tjeskobnih i strahomispunjenih teških situacija i životnih kriza. Reci-mo najprije da se to svladavanje odnosi na unu-tarnju obradu takvih teških stanja, a uključuje imisli i vanjska djelovanja. Ovakvi emocionalno-kognitivni procesi svladavanja također uključujunužnošću vođeno traženje nade i smisla, najčešćemetafizičke naravi.

U upravo spomenutim opterećenjima religijai religioznost a) mogu preko internih, religioznihkognicija postati djelotvorni kao unutarnja i stabi-lizirajuća snaga i/ili b) funkcionirati kao vanjska,društvena potpora u teškim trenucima.

Indikativno je i ilustrativno iz nekoliko studijavidjeti: (Schmitz, 1985.; Gallup i Poling, 1980.),da, primjerice, izričaj: "Ima tako teških situacija uživotu, da se iz njih bez Boga ne može izići" potvr-đuje više od pola ispitanika kako u Europi, tako iu Americi.

Funkcija religioznosti kao pomoći za unutarnjesvladavanje i/ili vanjsku potporu očituje se u broj-nim drugim istraživanjima. Tako se, primjerice,pokazuje vjera medicinskih sestara kod njege pa-cijenata na samrti kao djelotvorna pomoć pri svla-davanju (Brvant, 1986.).

/i / /

vmmma kmdtmM km wwtmmmjmmicmd?

Svladavajuća funkcija pobožnosti kod, recimo,smrtnoga stradanja vlastitoga djeteta jasno se oči-

36


ruje u studiji Cooka i Wimberleya (1983.). U ta-kvim događajima religija služi kao izvor pomoći ikompenzacije. Unutarnjoj obradi tjeskobe i utjehinajviše doprinosi, prema autorima, očekivanje po-novnoga susreta nakon smrti, te predodžba o dje-tetovoj smrti kao o nečemu što služi nekoj većojsvrsi. Kod fundamentalno orijentiranih religioznihskupina zna se smrt djeteta prihvatiti kao Božjakazna za roditeljske promašaje.

Smrt bračnoga partnera mnogima je najtežidogađaj u životu. Skupina psihologa je otkrila dareligioznost spada u nekoliko elemenata koji mo-gu ublažiti taj najbolniji gubitak (Gallagher i sur.,1982.).

W. Friedrich (1979.) se posebno bavio psiho-socijalnim i demografskim varijablama, kojesu najbolji prediktor za svladavajuće ponašanje(coping behavior) majki nakon rođenja njihoveteško hendikepirane djece. Religioznost majke jebio također jedan od sigurnih pređiktora za njezinosučeljavanje s tom nevoljom.

Nadalje, religija i religioznost očituje se kao zna-čajna pomoć u ljudskoj socijalizaciji, u čestitom ikulturnom oblikovanju ponašanja. Tu govorimoo religioznim i etičkim sadržajima i normama,od onih koje ističu svagdanji altruizam do načelasadržanih u Deset zapovijedi.

Nema dvojbe da religiozni sustavi zahtijevajupoštivanje općeljudskih normi ponašanja kao i pro-micanje općeprihvaćenih vrijednosti, te tako po-mažu da čovjek bude integriraniji i sam u sebi i udruštvu. Osobna pripadnost jednoj religiji za mno-ge može značiti poštivanje i razvijanje dominan-tnih vrijednosti i normi kulture u kojoj žive, čime

Kodfundamentalnoorijentiranihreligioznih skupinaznade se smrtdjeteta prihvatitikao Božja kaznaza roditeljskepromašaje.


bivaju i manje zahvaćeni društvenimneprimjereno-stima. Kad religioznost daje jedan unutarnji oslo-nac psihički labilnim ili oštećenim osobama, ondatu ne pomaže samo Deset zapovijedi, već i jedandotjeran i manje-više jasan skup socijalnih i etič-ko-ljudskih pravila.

Rohrbaugh i Jessor (1975.) u svojoj studiji za-ključuju: stoje netko religiozniji, to bolje kontro-lira svoje emocije kao što su ljutnja, bijes i agre-sivnost. U isto je vrijeme u takvih osoba manjavjerojatnost pojave nesocijalnoga, poremećenaponašanja ili sklonosti takvu ponašanju. Slične jerezultate imao i Ross (1983.) proučavajući Hare-Krishna sljedbenike.

Stjecanje određenih normi i ravnanje premanjima nalazi u sadržajima religije nimalo malupodršku. Na jednoj strani djeluju formalna i ne-formalna pravila institucionalizirane religije, kojaimaju svoj utjecaj u pravu usuglašavanja mišlje-nja i prilagođavanja ponašanja. Na drugoj stranidjeluje predodžba o Božjoj ljubavi, milosti i opro-štenju grijeha, od osjećaja krivnje i od straha predkaznom. Zajedničko djelovanje ovih faktora možestvoriti optimalan okvir za samokontrolu čovjeka iutjecati čak na ljude teških psihičkih poremećaja iiskušenja (McDonald i Lucket, 1983.; Spilka i sur.,1985.).

A stjecanje religioznih i etičkih normi ponašanjamože se sasvim dobro objasniti psihološkim kon-ceptom socijalnog učenja (Bandura, 1979.), premakojemu se čovjek na nov način počinje ponašatipromatranjem svrhe ponašanja drugih, prenosi gana nove situacije i primjenjuje. Uzori, varirajućiveć prema dobi, prvenstveno su roditelji, prijate-

Stjecanje određenihnormi i ravnanjepo njima nalazi usadržajima religijenemalu podršku.

38

Religioznost i duševno zdravije

lji, vršnjaci, učitelji, susjedi, dušobrižnici, značajniljudi iz javnoga života, povijesni junaci, mučenicii sve druge važne osobe u našem okruženju kojepokazuju tolerantnost i pravičnost. Religija, dakle,nudi jedan sustav moralnih i ritualnih pravila, kojaonda, povezana s vjerskim i općenito ljudskim uzo-rima, poprimaju osobni karakter.

ua lumvem, mm Mm: mfa mm' 0

udb'tim u makoif<f

(i/om mdmmmkmmm &m mesec

, w Mm.0

ncmnmh & mu.do

&w fm mm.

Treba u ovom sklopu također spomenuti da ukrilu većine religijskih sustava nalazimo prihva-ćanje određenih psihičkih abnormalnosti koje inačeu svjetovnoj kulturi i civilizaciji nisu prihvaćene.Tu se uglavnom radi o nekoj vrsti "ne-normalna"mišljenja i ponašanja, ali koje se u određenoj mjeriuklapa u samo-razumljivu toleranciju samoga reli-gioznoga sustava. Navodimo dva primjera.

Psiholozi na ovom području znaju najprije spo-menuti fenomen "govorenja jezika" (glosalija),koji se dovodi u vezu sa psihopatološkim simp-tomima. Zanimljiv je podatak da j e za tu pojavunajčešće potrebno jako bavljenje unutarnjim kon-fliktima i duševnim potresenostima, te da je oko85 posto glosalista prošlo kroz snažne krize straha.Ono što začuđuje stručnjake svakako je činjenicada su glosalisti u običnom životu normalni i neu-padljivi, ali jesu pasivni, sugestibilni i obično ovi-sni o duhovnoome autoritetu (Schmitz, 1992.).

39


Jedna od očito neurotskih "ne-normalnosti" je itzv. sindrom skrupula. Obično se pojavljuje u dvijeforme. Prva je, stalni strah da se ne učini krivo,a druga je, trajno prisilno sumnjanje, u kojemu seprisilnim ispunjavanjem rituala i propisa otklanjastrah. Kod ovakvih osoba nalazimo slabu "sliku0 sebi" s osjećajima krivnje, povezanu s pojmomstrogoga Boga koji kažnjava.

Osobe navedenih i sličnih abnormalnosti nala-ze toleranciju za svoje stanje u zatvorenijem krilubrojnih religija, odnosno u jednoj zatvorenijoj vjer-skoj zajednici, karizmatičkoj skupini, sekti ili slič-nome socijalno-religioznom okviru, koji takvimosobama u svojim preciznim pravilima ponašanja1 u svojoj strukturi daju mogućnost, da svoje ne-primjerene impulse drže pod kontrolom ili ih, opetpod kontrolom, puste da dođu slobodno do izraža-ja.

d

/ / mmiimma.d

Bez obzira na kauzalnost i (ne)normalnost na-značenih i sličnih pojava, ovakva mogućnost usklopu jedne religijske zajednice svakako joj dajespecifičnu i u određenom smislu i terapijsku širinu,koju svjetovno civilizirano društvo nema ili ga nemože imati. Uistinu, u autentičnome religioznomozračju ima i treba biti mjesta za ljude svih profi-la, a autentična religioznost zadužuje čovjeka dabude pri ruci posebice ljudima koji su se svojomili tuđom "zaslugom" ili "krivnjom" našli na bilokojem rubnom prostoru društva.

40


Napomena o ispovijedi

Ispovijed, češće nazivana i "sakrament pomire-nja" ili "pokora", uključuje u sebi, prema religij-skom značenju, vanjski i vidljivi znak, a koji proiz-vodi nevidljivi učinak. Kako je čovjek sklon i zlu,redovito mu se događa, uza sva nastojanja oko do-bra, da nanese štetu, da ne bude dobar prema sebi,prema ljudima kraj sebe, prema prirodi (ekološkadimenzija) i na taj način i prema Bogu. Zato je po-trebno i dobro kako za dušu tako i za tijelo, kaže isvjedoči kršćanska praksa od 20 stoljeća, da zbogsvega toga vjernik povremeno i oficijelno stanepred sebe i Boga, da kroz taj osobni i božanski im-puls ispovijedi potpunije shvati i verbalizira predsvećenikom svoje pogreške, da za njih i kod ljudi ikod Boga zatraži oproštenje i tako se sa svima "po-miri", te da popravi "učinjenu štetu" ako može.

Svećenikova uloga je moliteljska i apsolutnopovjerenička. Preko jednoga takvog molitvenogpristupa onoga koji se ispovijeda i također molitvesvećenika, Bog svojom dobrotom i milošću osloba-đa čovjeka od osobne krivnje, omogućava mu daponovno počne ispočetka i pomaže mu oko napre-tka u svemu što je dobro. Nakon ispovijedi zna-de se očitovati osjećaj spašenosti, osjećaj da meljudi s kojima sam se iskreno pomirio i sam Bogu kojega imam povjerenje "ne pamte" po mojimprošlim promašajima, tako da bez tih opterećenjamogu još snažnije krenuti nanovo i naprijed. Upsihologijskoj literaturi i praksi ispovijed se čestonavodi kao primjer religioznoga iskustva s pozi-tivnim djelovanjem, posebice s oslobađanjem iliznačajnim umanjivanjem često pogubne pretjera-

Svećenikova ulogaje moliteljskai apsolutnopovjerenička.

41


nosti osjećaja krivnje, koji onda može dovesti doneuroze. A nije se teško u literaturi namjeriti natvrdnju da je barem djelomice neuroza i "bolestnečiste savjesti". Osim toga, stoljećima je poslo-vičan osjećaj rasterećenja nakon dobre ispovijedi(Satura, 1986.). Dakle, djelovanje "sakramentapomirenja" počiva većinom na redovitome vjer-skim odgojem stečenome uvjerenju onoga koji seispovijeda, da mu Bog, koji je neusporediva do-brota i ljubav, oprašta osobnu krivnju i pomaže muživjeti čestitije i plodonosnije. U onih koji to neposjeduju u svojoj nutrini, ostaje osjećaj krivnje inakon ispovijedi.

Kako nas ovdje prvenstveno zanima terapijskividik o ispovijedi, recimo i to kako se u njoj raditakođer o "maloj psihoterapiji", koja postiže dobrerezultate u svagdanjem životu kod jednostavnijihoblika duševnoga opterećenja. Kod težih slučajevai kod uznapredovalih neuroza ona je sama nemoć-na, pa, ako se tu uopće može što pomoći, za takveosobe potrebna je stručna terapijska obrada.

Više autora takođerzaključuje natemelju svojihproučavanja davjerske aktivnostii molitvakorespondiraju smanjom mjeromdevijantnogaponašanja.

42

Religioznost kao terapija

Začuđujuće brojni psiholozi, psihoanalitičarii liječnici pripisuju religiji i religioznosti iscjeli-teljsku snagu u procesu psihičkoga liječenja. Ova-kvi pogledi počivaju na osvjedočenju da čovjek ireligioznost idu zajedno, daje tamo gdje je trans-cendentalni odnos poremećen, poremećeno i du-ševno stanje. Ovu temeljnu misao nalazimo od Fe-chnera preko Jamesa i Allporta do današnjih dana.U aspekte religioznosti kao terapijske pomoći naj-


češće se ubraja djelotvornost molitve, te učinkovi-tost kultnih čina, religijskih simbola ili doživljaja.

O molitvi i njezinim učincima govorili smo iu poglavlju "Religioznost sa stajališta psihologijeosobnosti". Terapijska dimenzija molitve u litera-turi je dokazana. Temeljno psihološko značenjemolitve leži u tome, što osoba vjeruje da u molitviima izravnu vezu s Bogom, koji sluša čovjekovemolbe i hvale, te na njih odgovara. Prisutno uvje-renje i iskustvo o djelotvornosti molitve potvrđujuGallup i Poling (1980.). Više autora također za-ključuje na temelju svojih proučavanja da vjerskeaktivnosti i molitva korespondiraju s manjom mje-rom devijantnoga ponašanja (Piechowiak, 1982.;Gass, 1984. u Spilka, 1985; Goldberg, 1987). Kaomotivi za molitvu obično se navode sljedeći: oja-čati snagu za život i napredovati (popravljati se),izbjeći opasnosti, izmoliti ispunjenje svojih plano-va, neposrednih i životnih, traženje snage za svla-davanje teških situacija, te oproštenje vlastite mo-ralne krivnje.

/-yj

{pomele kako hoduka ommm t

Ne treba previdjeti ni obično navođene soci-jalne komponente molitve: umanjenje osjećajaosamljenosti i ublažavanje intrapsihičkih konfli-kata (Johnson, 1959., cit. u Spilka, 1985), soli-darnost i povezanost sa sličnim sudbinama, teosjećaj pripadnosti i zajedništva. Zajedničkamolitva pacijenata u ustanovama, domovima i

43


klinikama nedvojbeno podupire terapijski proces(Studenmirc, 1976.; Probst, 1980., svi nav. uSpilka, 1985). Katkada se ističe snaga molitve,koja može terapijski djelovati na molitelja. Tu senabrajaju situacije u kojima se znaju primjenjivatipoznate psihoterapijske tehnike desenzibilizacije,transfera, posvješćivanja, verbalizacije, sugestije iautosugestije, a u kojima mogu odigrati značajnuulogu i određeni načini molitve (Szentmartoni,1990.)- Također nailazimo na citiranje više istra-živanja (Spilka i sur., 1985.), koja pokazuju tera-pijsko djelovanje mističnih doživljaja, o kojimasmo također ranije govorili. Religioznim iskustvi-ma se pripisuje iscjeliteljska moć kod strahova, de-presija, osjećaja krivnje, alkoholizma i si. (Batsoni Ventis, 1982.). Terapijski je svakako relevantnačinjenica, što empirijski rezultati često pokazuju,da religije nude ljudima solidan smisao postojanja,a odgovaraju na pitanja, kojih nije malo, a na kojase, bez odnosa prema transcendentalnom, ne možeodgovoriti. "Svjesno areligiozan čovjek može seprisiliti da tu prazninu u svojoj slici svijeta po-dnosi, on može pitanja o smislu gledati kao krivopostavljena ili ih potisnuti, ali će u svakom slučajutrpjeti" (Schmitz, 1992., 153).

Najočitiji terapijski učinci u religijskom i re-ligioznom ozračju svakako su neobjašnjiva duše-vna i fizička ozdravljenja i općenito sve ono štose naziva čudima. Bez obzira na ponovnu aktual-nost, to područje još uvijek ostaje znanstveno nera-svijetljeno.

Najočitiji terapijskiučinci u religijskomi religioznomozračju svakakosu neobjašnjivaduševna i fizičkaozdravljenja.

44


ZAKLJUČAK

U zaključku ćemo navesti samo dva-tri glavnanaglaska ovoga poglavlja o odnosu religioznosti iduševnoga zdravlja, koja bi uvijek trebalo imati uvidu.

Iz literature se može bez sumnje zaključiti daizmeđu intrinzične religioznosti i duševnoga zdra-vlja postoji pozitivan odnos, te da taj stupanj re-ligioznosti i pobožnosti korelira s povoljnim ra-zvojem osobnosti. Na drugoj strani, religioznomotivirani kruti normativni zahtjevi i bezuvjetnaočekivanja mogu biti doživljavani kao teret i priti-sak, predstavljati neurotizirajuće opterećenje, te unekim aspektima ometati rast osobe.

Također je sigurno da pripadnost jednomu re-ligijskom sustavu ili pogledu na svijet s transcen-dentalno utemeljenim normama, olakšava čovje-ku, pa i psihički nestabilnu, uspješnije upravljanjevlastitim mišljenjem, htijenjem i djelovanjem.

Religioznomotivirani krutinormativnizahtjevi mogu bitidoživljavani kaoteret, predstavljatineurotizirajućeopterećenje, te unekim aspektimaometati rast osobe.


LITERATURA

Bandura, A. (1979): Social-kognitive Lerntheorie. Stuttgart.

Batson, CD., Ventis, W.L. (1982). The religious experience. New York/Oxford.

Bryant, C.E. (1986). Nurses and their religious faith as a coping me-chanism in dealing with termina lpatients and their death. Diss. ApstractsIntern., 46, 7-A.

Cohen, E.J. 81982). Induced christian neurosis: An examination of pra-gmatic paradoxes and the christian faith. J. Of Psychology and Theology,10, 1,5-12.

Cook, J.A., Wimberley, D.W. (1983). If I should die before I wake: Re-ligious commitment and adjustment to the death of a child. J. Scient. StudyofReligion, 22, 3, 222-238.

Deed, M. (1969). Attitudes of four religiously-oriented psvchotherapi-sts. Pastoral Psychology, 20, 193, 39-^4.

Fechner, G.A. (1863). Die drei Motive und Griinde des Glaubens.

Fenn, B. (186). Religion and mental health. Indian Journal of Psvcho-logy. Medicine, 9, 2, 1-5.

Field, W. E., Wilkerson, S. (1973) Religiosity as a psvchiatric symp-tom. Perspect in Psvchiat. Care, 11, 3, 99-105.

Freud, S. (1940; orig. 1927). Die Zukunft einer Illusion. GesammelteWerke. London, Bd 14, 322-380.

Friedrich, W. (1979). Predictors of the coping behavior of mothers ofhandicapped children. Journal of Counseling Clinical Psychology, 47, 6,1140-1141.

Gallagher, G. et al. (1982). Psychosocial factors affecting adaptationto bereavement in the elderlv. International Journal of Aging Humandevelopment, 14, 2, 79-95.

Gallup, G., Poling, D. (1980). The search for American Faith. Nashe-vilie.

46


Goldberg, A.D. (1987). The Sabbath: Implications for mental health.Counseling and Values, 31,2, 147-158.

James, W. (1902). The varieties of religious experience. London: Long-

mans.Jung, K.G. (1931). Das Seelenproblem des modernen Menschen. Psy-

cholog. Abhandlungen, Bd 3. Zurich.

Levin, J.S., Schiller, P.L. 81987). Is there a religious factor in health? J.ofReligion and Health, 26, 1, 9-36.

Mcdonald, C , Lucket, J.B. (1983). Religious affiliation and psychiatricdiagnoses. Journal for the Scientific Study ofReligion, 22, 15-37.

Piechowiak, H. (1982). Religion und Gesundheit. Medizin, Mensch,Gesellschaft, 7,61-67.

Rohrbaugh, J., Jessor, R. (1975). Religiosity in youth: A personal con-trol against deviant behavior. Journal of Personalitv, 43, 136-155.

Ross, M.W. (1983). Clinical profiles of Hare Krishna devotes. Amer. J.Psychiatry, 140,416-420.

Satura, V. (1986). Religija i duševno zdravlje. Ljekoviti trenuci u ži-vljenoj vjeri. Đakovo: Biskupski ordinarijat.

Schmitz, E. (1985). Religiose Einstellungen als Bewalti-gungshilfen imJugendalter. Rabs, 17, 2, 54-60, Beiheft z.d. Katechet. Blattern.

Schmitz, E. (1992). Religion und Gesundheit. In: Schmitz, E. (Hrsg.),(1992). Religionspsvchologie. Goettingen: Hogrefe.

Spilka, B., Hood, R.W., Gorsuch, R.L. (1985). Psychology of religion.Englevvood Cliffs, N.J.: Prentice-Hall.

Spinks, G.S. (1963). Psychology ofReligion. London.

Szentmartoni, M. (1990). Psihologija duhovnog života. Zagreb: Filozof-sko-teološki institut.

Thomas, K. (1989). Sexualstorungen infolge "eklesiogener" Neurosen.Sexualmedizin, 8.

47

731

•miv i U< 1111 I X . UAPK1I • I, U M I '

II. poglavlje

U SMJERU POIMANJAZRELE RELIGIOZNOSTI

Sadržaj poglavlja

Nakon općeg opisa psihološkoga poimanja čovjekove zrelosti i naglascima naizravnim sadržajima njezine važnosti za čovjekov rast i život, prikazani susmjerovi psiholoških opisa čovjekove zrelosti općenito. Uz njih se odmah oči-tuju i karakteristike i elementi nezrele religioznosti. Nakon toga navedeni sui razmatrani kriteriji prepoznavanja i utvrđivanja Čovjekove zrele religiozno-sti.

SMJER PSIHOLOŠKIH OPISAČOVJEKOVE ZRELOSTI

Čim počnemo govoriti o ovoj temi, najprije jepotrebno pobliže opisati sam pojam zrelosti, a on-da se okrenuti zaokruživanju pojma religiozne zre-losti.

U suvremenoj povijesti psihologije redovno na-ilazimo na potragu za pojmom ljudske zrelosti, astoje urodilo vrijednim uvidom u zdravo funkcio-niranje osobe. Međutim, ti opisi zrelosti niti su pre-cizni niti jednaki kod svih psihologa. Ako su pio-niri više naginjali sigurnosti na ovom području, su-vremeni psiholozi, čini se, više cijene raznolikostiljudskoga ponašanja i manje su skloni apsolutnimrješenjima. Tpak se može reći da psihološki opisizrelosti uključuju nekoliko kriterija koji su stalnoprisutni kada se bavimo ovim pitanjem (Crapps,1986., s. 356):

a) ispravno shvaćanje stvarnosti

b) sposobnost pozitivnoga i bliskoga odnosa sljudima

c) razumijevanje i prihvaćanje sebe

U suvremenojpovijestipsihologijeredovito nailazimona potragu zapojmom ljudskezrelosti, a što jeurodilo vrijednimuvidom u zdravofunkcioniranjeosobe.

51


d) integracija i ravnoteža vlastitih psihičkihprocesa

e) aktualizacija vlastitih potencijala

Ovo su opće idealne karakteristike ljudske zre-losti, to jest više ciljevi prema kojima se ljudi krećunego oni koje postignu. Uz to, tipično idealno po-stignuće ne očekuje se u ovim kategorijama, aprosudbe o zrelosti obično se donose na temeljurazboritosti. Ljudi su skloni žrtvovati napredak najednom području svoga razvoja kao cijenu za rastna drugome, kao što, primjerice, pisac suzi svojdruštveni život da bi se razvio do punine dugimsatima proučavanja i pisanja u samoći.

Može se reći da se zrelost ne procjenjuje po sto-postotnom postizanju bodova na svim dimenzija-ma osobnoga razvoja, već po uvećavanju bodovana nizu područja i na taj način po dostignuću njiho-va razumna zbroja.

č

koimvm/&: kako ce^a nam Imk mam nem

A tu se počinje očitovati iluzorni karakter zre-losti. Naime, upravo spomenuta evaluacija stupnja(ne)zrela razvoja stvar je subjektivne sposobnostirazlikovanja, koja odražava pretpostavke samogapromatrača kao i status promatranoga. Istina, imacijeli niz situacija u kojima se bez dvojbe možegovoriti o nezrelosti ili bolesti, iako pojedina povi-jesna razdoblja ili kulture toleriraju iznimno velikevarijacije.

52

U smjeru poimanja zrele religioznosti

Primjerice, neka osoba koja danas u Americizavrši izolirana na psihijatrijskoj klinici, u brdimameđu Indijancima bila bi prihvaćena u zajednici sposebnom brigom i pažnjom.

Isto tako često vidimo kako vjerske zajedniceimaju mjesta za neuobičajena ponašanja svojihčlanova. Da se danas pojavi ekscentrični židovskiprorok Ezekijel, kojemu se ne može predbaciti niopća ni religiozna nezrelost, sa svojom pričom očudnim vizijama još čudnijih stvorenja, kotača,lavljih lica i suhih kostiju, prije bi završio među"ljudima u bijelim ogrtačima" nego što bi obaviosvoju misiju.

Rimski kraljevski službenik Fest proglasio jepred kraljem Agripom, jednoga od najsposobni-jih i najzrelijih propovjednika kršćanstva, Pavla izTarza doslovce ludim od "velika znanja" (Djela,26, 24). Ukratko, sama vjerska institucija možegrubo ukloniti onoga tko počne dovoditi u pitanjenjezin establishment, a često biti tolerantna premastanovitoj osobnoj raznolikosti, jer iz svoje dugetradicije znade da ideje i shvaćanja neobičnih po-jedinaca ili ekscentrika mogu nadilaziti njihovovrijeme i prilike. Ta nije li sam W. James upozoriodaje maštovito, kreativno religiozno iskustvo kat-kada obilježeno intenzivnom i vrhunski metaforič-nom slikovitošću koja nalikuje na duševnu bolest!

Stoga zrela vjerska zajednica trebanaći prostoraza radikalne ideje, osjećanja i ponašanja, jer mo-žda u njima leži dodatno otkrivenje i objava. Tamože se jedan svetac osjećati obveznijim djelovatiprema određenim principima nego se prilagođavatinormama zrelosti.

Zbog svega toga škakljiva tema o zrelosti če-sto je uključena u psihologijske diskusije o reli-

Sama vjerskainstitucija možegrubo uklonitionoga tkopočne dovoditiu pitanje njezinestablishment.

53


gioznosti, jer teološka primjerenost i psihološkazrelost ne moraju baš uvijek pratiti jedna drugu.Psihologija se na ovom području bavi funkcijomsvakoga vjerskog stila života u osobnome i sku-pnome življenju i rastu, a što se formulira obično sdva sljedeća pitanja:

Psihologija se naovome područjubavi funkcijomsvakoga vjerskogstila života...

1. Je li religija sama po sebi znak zrelosti i ne-zrelosti?

2. Sto karakterizira zrelu nasuprot nezreloj re-ligiji?

I na prvo i na drugo pitanje djelomice je odgo-varano na više mjesta u ovoj knjizi (primjerice,usp. poglavlja o religioznosti u psihologijskimsustavima i poglavlje "Religioznost i duševnozdravlje"), a ovdje iznosimo dodatno ono što seu suvremenoj psihologiji obično ne propušta priobradi teme o poimanju zrele religioznosti.

54

KRITERIJI ZRELERELIGIOZNOSTI

Puno toga govori u prilog tvrdnji da je pukaprisutnost ili neprisutnost religioznosti u čovjekumanje važan indikator duševnoga zdravlja ili bo-lesti nego način na koji religioznost funkcionira uorganizacijskoj strukturi same ličnosti. Dakle, kaošto prisutnost religioznosti ne garantira integriranuličnost, tako od fragmentarne, neintegrirane lično-sti jedva da možemo očekivati integriranu, zrelureligioznost.

Već je prije gotovo pet desetljeća G. Allportsugerirao da bi se zrelost mogla mjeriti po osobnojmoći i sposobnosti

1) koja proširuje svoje interese iznad biološ-kih impulsa koji uključuju ljudske vrijednosti,

2) koja reflektira osobno iskustvo s objekti-vnošću i shvaćanjem i

3) koja integrira samoga sebe u jednu cjelovi-tu filozofiju života (Allport, 1950.)-

Prema tome, zrela bi religioznost poticala ra-zvoj zrele ličnosti proširujući ljudske interese, omo-

Zrela bireligioznostpoticala razvojzrele ličnosti

gucavala bi refleksiju i shvaćanje, te bi povezivala proširujući ljudskekonce i krajeve osobnih iskustava u jednu cjelinu. interese...

55


Zrela religioznostuključujereligiozne osjećaje,čine i vjerovanja,te naglašava nužanutjecaj vjere nasvagdanji život.

Izgleda da se, ipak, najčešće citira ona maloproširenija psihološka definicija zrele religioznostikoju je ponudio Orio Strunk (1965., s. 144-145):

"Zrela religioznost je dinamička organizacijakognitivno-afektivno-konativnih čimbenika kojiposjeduju određene karakteristike dubine i uzvi-šenosti — uključujući visokosvjesni i artikulirani su-stav vjerovanja, očišćen kritičkim procesima od dje-tinjih želja, te vrlo prikladan i dovoljno obuhvatanda nađe smisao u svim životnim nestalnostima.Takav sustav vjerovanja, iako nezavršen u duhu,uključuje uvjerenje o postojanju Idealne Moćiprema kojoj osoba može osjećati prijateljsku po-vezanost - uvjerenje utemeljeno na autoritativnu ineopisivu iskustvu. Dinamički odnos između togavjerskog sustava i tih iskustvenih događaja rađaosjećaje zadivljenosti i strahopoštovanja, osjećajejedinstva sa Svemirom, osjećaje skromnosti, zano-sa i slobode; a to sve određuje s velikom stalnošćuodgovorno ponašanje osobe, uključujući takve sfe-re kao što su moral, ljubav, rad i si."

Očito ova Strunkova definicija uvažava pojedi-na shvaćanja vjerske zrelosti cijelog niza psiholo-ga - od Freuda, Junga, Fromma, Jamesa, Allportado Frankla. Njegov opis uključuje religiozne osje-ćaje, čine i vjerovanja, te naglašava nužan utjecajkoji zrela religioznost mora imati na svagdanji ži-vot. U isto vrijeme, izbjegava svođenje zrele reli-gioznosti na jednu vjeru i ostavlja mogućnost dabrojni religiozni stilovi života posjeduju zrele ka-rakteristike.

U istome duhu Crapps, nama zasigurno na vrloprikladan način, sabire minimum standarda prema

56


kojima mora biti valoriziran svaki vjerski sustavili osobno religiozno iskustvo želimo li ga ozna-čiti zrelim ili zrelom religioznošću (1986., usp. s.365-367).

Zrela religioznost ostavljavelik prostor za rast.

Nedvojbeni primjer religiozna čovjeka i pozna-vatelja ljudske duše, apostol Pavao iz Tarza na-pisao je:

"Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete,mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kad sam postaozreo čovjek, odbacio sam što je djetinje" (Kor I,13,11).

mo & nema nema, QJi mu to, Qfo&fwm, ud!

OMumome komd glavu, fdtjmmm lwmi - da /cmm.I d o l u o

r4 I I

Vjera u djetinjstvu nije nezrela zato što je na-učena u djetinjstvu, već zbog toga što su "govor,osjećaji i mišljenje" koji su povezani s vjerom -djetinji. Zrelost zahtijeva pročišćenje djetinje-ga ponašanja kritičkim i refleksivnim sudovima istalno proširivanim smislom, koji se stječe i obo-gaćuje borbom za životne ciljeve. Stoga će zrelareligioznost stalno svjesno uspoređivati religioznovjerovanje, osjećanje i djelovanje s novim informa-cijama i kritičkim analizama.

57


Zrela religioznost jaca urednost životaa da ne zasljepljuje osobe kaotičnim,demonskim i iracionalnim datostima.

Za ovaj pojam najzaslužniji je W. Rogers(1968.), koji je istaknuo kombinaciju reda i ka-osa kao središnji predmet psihoterapije. Zrelareligioznost uzima ozbiljno i red i kaos. Ona neodbija zlokobnost kao da božansko otklanja svakiproblem, niti uvažava tako demonsko, kao da jeljudski život bez vrijednosti. Zdrava religioznostpriznaje kaotičnost, ali se njome ne preokupira,već ide prema svojim ciljevima i smislu. Vjernikkoji gleda na Boga kao na onoga koji prihvaća inesavršena čovjeka, sposobniji je prihvaćati sebe,zdravo se odnositi prema osjećaju krivnje (izmeđuostaloga, može sebi opraštati) i posvetiti se pozi-tivnim ciljevima.

tom

mme./

m mm.d

Zrela religioznost obuhvaća cijelo područjeljudskoga iskustva.

Bez obzira na to što mi u svrhu analize religio-znoga iskustva proučavamo pojmove kao što su re-ligioznost u djetinjstvu, mladenaštvu i zrelosti, ko-gnitivni, afektivni i voljni elementi u religioznosti,religija i poslušnost, afirmacija, te misticizam islično, takve podjele ne odgovaraju posve puniniljudskih sposobnosti. Naime, religijski sustavi zna-

58


ju često isključiti dio ljudskoga iskustva: razum naračun osjećaja, individualizam na račun udruženeodgovornosti, zadovoljstvo na račun žrtve.

Religiozno zrela osoba, čak i kad je njezina vje-ra izgrađena od tako izabranih blokova iskustva,pokušava ugraditi brojne aspekte ličnosti u sve-obuhvatno shvaćanje života i sudbine. Čak i kadodređeni aspekti nisu bitni za osobnu izgradnju,zrela osoba uči da ih ne prezre u drugima.

Viktor E. Frankl (1993.), iskusivši patnju, po-nižavanja i mučenja i vidjevši okrutne smrti u na-cističkim koncentracijskim logorima, uvjerio seda je ključ ljudske egzistencije volja za smislom.Zrela religioznost zahtijeva otvorenost premasvim ljudskim stvarnostima, i mučnim i ugodnim,kao i traženje značenja koje daje krajnji smisao tojcjelokupnoj stvarnosti.

Zrela religioznost ohrabrujeslobodu pojedinca, a da pritom

ne zaboravlja odgovornost.

Nema dvojbe da ljudsku slobodu ograničavajunaslijeđe, društvena okolina, nagonske potrebe,uvjetovanja i si. Time je čovjek uhvaćen u mrežudruštvenih i osobnih sila iz koje mu se nemogućeizvući. Međutim, u tim ograničenjima ljudi ipakmogu slobodno birati. Upravo u izboru i preuzi-manju odgovornosti za izabrano, osobe pokazujusvoje istinski ljudsko svojstvo. Zrela religioznostsankcionira u vjerovanju i djelovanju takvo slo-bodno i odgovorno zauzimanje.

Nema dvojbe daljudsku sloboduograničavajunaslijeđe,društvena okolina,nagonske potrebe,uvjetovanja i si.

59


Zrela religioznost je dovoljno sigurnada može prihvatiti obveze i djelovanja,

a da ne zahtijeva apsolutnost.

Već je G. Allport ustvrdio daje zrela religioznost(zreli "religiozni sentiment") nužno heuristička, tojest "ona može djelovati svim srcem i bez apsolutnesigurnosti. Ona može biti sigurna i bez potpunesigurnosti" (1950, s. 72).

One koji na religioznome području ne trpe sum-nju i traže potpunu sigurnost, nije lako ubrojiti uovu kategoriju. Heuristički pristup religiji prihva-ća granice ljudskih vizija, prihvaća činjenicu daje"ono što sad vidimo poput nejasne slike u ogleda-lu" (Kor, 13, 12) i da ničija percepcija nije tolikojasna da vidi potpunu istinu.

Fanatična religija koja inzistira na apsolutnostiu tome je smislu idolatrijska, jer stavlja ljudskoshvaćanje iznad samoga Boga, dok se zrela reli-gioznost ne klanja svojim formulacijama o Boguniti čeka s djelovanjem dok se sve činjenice ne ra-zjasne. Ona gradi svoju vjeru na dostupnim činje-nicama u sadašnjosti i stalno ostaje otvorena do-datnomu svjetlu. Religijska zrelost, dakle, ne ovisio tome koliko je vjernik siguran u ono što vjeru-je, već koliko su mu bitni religija i religioznost ustrukturi vlastite ličnosti.

Ukratko, religioznost se može ilustrativno opi-sati kao zrela ili nezrela i navođenjem sljedećih su-protnosti:

Zrela religioznost

1. kritički ispituje i preispituje prigrljenavjerovanja i praksu

Zrela religioznostgradi svoju vjeruna dostupnimČinjenicama usadašnjosti i stalnoostaje otvorenadodatnomu svjetlu.

60


2. priznaje demonske snage, ali bezpreokupacije njima

3. koristi sve snage kako bi motrila svaiskustva u vjerskome ozračju

4. njeguje osobnu slobodu i odgovornost

5. djeluje sa sigurnošću dok traga za novimsvjetlom

vj&'^e u -mm} ako t u/mm, %mdh.o o

mi i wemw u me. ttmmu>oo ooo o

Nezrela religioznost

1. nekritički se drži djetinjih ideja i prakse

2. ne prihvaća zlokobne elemente ličnosti

3. odbija segmente ljudskoga iskustva kaoirelevantne

4. podržava individualizam bez odgovornosti

5. zahtijeva apsolutne odgovore.

61

Šimun Šilo Ćorić, Zdrava i nezdrava religioznost

Upravo borba zaživotnu ravnotežuzahtijeva beskrajnusnošljivost.

Z A K L J U Č A K

Već spominjani autoritet na ovome područjuR.W. Crapps je, bez dvojbe, dobro primijetio dase, dok se govori o zreloj religioznosti, dva pojmastalno, na izravan ili neizravan način, pojavljuju usvijesti, a to su ravnoteža i snošljivost.

Čovjek koji nastoji napredovati prema zreloj re-ligioznosti sliči osobi na dječjoj klackalici koja po-kušava držati ravnotežu između vidljivo suprotnihsila. Tu se sudaraju dječja razigranost i odrasla sta-bilnost, osobni interesi i društvena odgovornost,institucionalna lojalnost i osobni integritet.

Upravo takva borba za životnu ravnotežu zahti-jeva beskrajnu snošljivost:

snošljivost prema samom sebi u pouzdanju dase opraštanje i oslobađanje od mana mogu dogo-diti, snošljivost prema drukčijim religijskim stilo-vima života (jer se njih prihvaća kao proizvode psi-hološke preferencije, a ne biti vjere), snošljivostprema različitim vjerskim sustavima u uvjerenjukako još nije izrečena posljednja riječ niti se svomi potpunom istinom zaokružilo ljudsko znanje.

Vježbanje u takvoj snošljivosti i postizavanju ži-votne ravnoteže vrlo je zahtjevan i osjetljiv posao,ali spada u neizostavnu popudbinu u napredovanjuprema zreloj religioznosti.

62


LITERATURA

Agyle, M., Beit - Hallahmi, B. (1975). The Sociai Psychology of Re-ligion. Boston: Routledge and Kegan Paul, 1975.

Allport, G.W. (1950). The Individual and His Religion. New York:Macmillan. Batson, CD., Ventis, W.L. (1982). The Religious Experience:A Social-Psychological Perspective. New York: Oxford University Press.

Crapps, R.W. (1986). An Introduction to Psychology of Religion.Macon (Georgia): Mercer University Press.

Frankl, V.E. (1993). Liječnik i duša. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

Kuhnelt, W. (1989). Breite deinen Frieden in mir aus. Gebete derReligionen. Modling (Austria): Verlag St. Gabriel. Mercer UniversityPress.

Oates, W.E. (1955). Religious Factors in Mental Illness. New York:Association.

Religije svijeta (1991). Zagreb: Kršćanska sadašnjost/Grafički zavodHrvatske.

Strunk, O. Jr. (1965). Mature Religion. Neshville: Abigton.

Sagi-Bunić, TJ. (1982). Izazov starih. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

Wulff, D.M. (1991). Psychology of Religion. Classic and ContemporaryViews. New York: John Wiley & Sons.

63

III. poglavlje

DIMENZIJEPSIHOPATOLOŠKE RELIGIOZNOSTI

(PSIHORELIGIJSKI PRISTUP)

Sadržaj priloga

Koliko god religioznost nedvojbeno imala iscjeliteljski karakter i bila važanelement u postizanju i očuvanju duševnoga zdravlja, u ovome prilogu namje zadaća upozoriti i na moguće nezdrave dimenzije određenih vidova religio-znosti i onoga Što se uz nju veže, primjerice fenomeni okultnih pojava.

Počinjemo s odsjekom "O dodiru psihopatologije i relgije", posebice ističućimoguće elemente rizičnih faktora, opterećenja i smetnji za duševno zdravlje unjoj. Pri tome ne zaboravljamo upozoriti na pogubnost vanjske, ekstrinzičnereligoznosti za duševno zdravlje kao i na rezultate psiholoških istraživanja omogućem religijskom induciranju psihičkih smetnji.

Na drugome mjestu obrađujemo temu "Neki poremećaji i opterećenja ličnostikao smetnje zdravoj religioznosti", predstavljajući iskrivljene predodžbe o Bo-gu, ali i o sebi, te neprežaljena bolna iskustva i osobne zle sklonosti.

Slijedi tema "Psihopatologija religioznosti u praksi", osvrćući se na negativneutjecaje nezdrave religioznsoti u svagdanjem osobnom i društvnom životu,bilo preko određenih ponašanja religijskih voditelja bilo preko vjernka. Pose-bice je stavljen naglasak na tipove religijskih smetnji u međuljudskim odno-sima, te na karakteristike religioznosti koje doprinose neuspjehu u borbi saživotnim zahtjevima. •

Tema "Okultno: sotonski uzrokovane psihofizičke smetnje" uključuje raspraveo pojmu sotonskoga, o odnosu prema "duhovnim sredstvima za oslobođenje",sotonskim kultovima, o fenomenu opsjednuta, o magijskim činima, spiritiz-mu, te opraktikama koje se olako proglašavaju "magijskim" i "sotonskim", anisu nijedno ni drugo.

U zadnjem odsjeku priloga posebno govorimo o najčešćim "Opasnostima devi-jantne religioznosti u karizmatičkim pokretima", a kojih očito nije malo.

O DODIRU PSIHOPATOLOGIJE IRELIGIJE

Krozdušobrižništvoi psihoterapijumogu se često srestitako iskrivljeneforme vjerovanjada one ondanegativno utječu načovjekovo zdravljena psihičkomi somatskompodručju.

Religioznost kao rizični faktor,opterećenje i smetnja

Većina vjernika i teologa obično živi vjeruju-ći kako od vjere i religije dolaze samo pozitivne iiscjeliteljske snage. A kroz dušobrižništvo i psiho-terapiju mogu se često sresti tako iskrivljene for-me vjerovanja koje negativno utječu na čovjekovozdravlje na psihičkom i somatskom području. Da-nas se sve više u znanstvenim krugovima govori,primjerice, o psihičkim vjerskim tjeskobama paci-jenata povezanih s neurotskim poremećajima (usp.Hark, 1990.). Ako se u takvome slučaju vjernikobrati dušobrižniku, on ne može pravilno shvatiti,možda ni primijetiti, isprepletenost vjetskoga unu-tarnjeg i drugoga psihičkog života, jer nije dovolj-no psihoterapijski školovan. U isto vrijeme ode lipsihoterapeutu, on se obično ne osjeća kompeten-tnim za psihičke vjerske tjeskobe. Zbog svega togajoš uvijek ostaju prepušteni sebi brojni duševnipatnici s religioznom ili ekleziogenom neurozom(neurozom uvjetovanom crkvenom institucijom).

67


Psihologijski pristup religioznosti nije nikakavtabu, već u biti nepatvoreni interes za zdravu lič-nost zdrave religioznosti. U njemu nije pitanje "re-ligija - da ili ne", već kakva religioznost, tj. onakoja potiče ljudski razvoj, doprinosi duševnoj sta-bilnosti, uspješno promiče nedvojbene vrijednosti,njeguje svoju vertikalno-horizontalnu dimenziju(kad vjera u Boga nadahnjuje zdrav odnos premasebi i svijetu oko sebe), razvija specifične čovje-kove snage ili - to sve paralizira i ne čini. Dakle, utakvom praktičnom i znanstvenom pristupu religi-oznosti iz istraživanja se može nedvojbeno zaklju-čiti da religioznost u pojedinim svojim oblicimaza pojedine ljude može predstavljati niz rizičnihfaktora u području njhova duševnoga zdravija, amože postati opterećenje i smetnja kako zdravomfunkcioniranju ličnosti tako i zdravim međuljud-skim odnosima.

mvak fama mSe u tomda mnom mMkmm odme, a vm malo od <mwh.

0 9 d

Pogubnost vanjske,ekstrinzične religioznosti

Ekstrinzična religioznost je "religija koja seupotrebljava", a osoba ekstrinzične orijentacije,svjesno ili nesvjesno, smatra religiju instrumen-tom koji treba koristiti. Njoj religija postaje par-tner u čuvanju određenih vlastitih interesa, pa seviše drži do koristi od nje nego do njezinih zahtje-

68

Dimenzije psihopatološke religioznosti (psihoreligijski pristup)

va i njezina autentičnog duha. Ona čak može igratiulogu sredstva za zadovoljenje vitalnih potreba,koje uključuju redukciju egzistencijalnoga strahai potrebu identificiranja s jednim "religioznim su-stavom" koji vodi čovjeka od vlastite osobe premasocijalnoj orijentaciji.

Od ovog tipa religioznosti nije daleko stupanj"obdržavanja", a on uključuje određeni autoritet,vjerovanje, obrede, članstvo, sudioništvo, vjerskuzajednicu, pa i sami sustav poučavanja kako bi sevjeru poznavalo u bitnome.

Studije nedvojbeno pokazuju da "ekstrinzičnareligioznost" ne samo da ne doprinosi duševnomuzdravlju, već ima negativan odnos prema njemu,tj. doprinosi psihopatologiji ličnosti. Istraživanjatakođer pokazuju da je vjernicima takve religio-znosti svojstvena zadrtost, dogmatizam, isključi-vost i predrasude.

Usput rečeno, nasuprot ekstrinzičnoj stoji "in-trinzična religioznost", tj. ona "po kojoj se živi",koja nadilazi osobne interese, koja je po prirodiširokogrudna, očituje poniznost u vlastitim sudo-vima, tolerantna je prema pogledima drugih, a pri-hvaća se i njeguje zbog samih njezinih vrednota.Ona nedvojbeno ima pozitivan odnos s čovjeko-vim duševnim zdravljem, ali to je već jedna drugatema.

Nezdravareligioznostje opterećenjei smetnjakako zdravomfunkcioniranjuličnosti takoi zdravimmeđuljudskimodnosima.

Religiozno inducirane psihičke smetnje

Dakle, uza sve pozitivne strane religioznosti, izliterature se može zaključiti da religioznost za po-jedine ljude može predstavljati niz rizičnih faktora

69


u području njihova duševnoga zdravlja. Kao uvjet-ni faktori opterećenja najčešće se navode

a) religijski sustavi zapovijedi, zabrana iprijetnji kaznom,

b) za pojedinca prezahtjevna moralna traženjai

c) pretjerana kontrola kroz mehanizmepritisaka vjerske zajednice.

Ako se religioznoučenje sa svojimzahtjevimastalno razilazi sostvarenjima tihučenja i zahtjeva,mogu nastatiemocionalneteškoće.

To se posebice očituje kod strogih vjerskihzajednica, kako se navodi u literaturi, kada naj-više stradavaju pojedinci koji visoke etičke i mo-ralne norme i zahtjeve doživljavaju kao osobnoopterećenje i teret. Ima studija koje pokazuju dasu klerici, seminaristi i članovi muških i ženskihzajednica, kao i sekta, iznadprosjcčno psihičkiugroženi, tj. da kod njih dolazi češće do određenihpsihopatoloških simptoma nego u prosječnojpopulaciji (Maltzberg, 1959.; Kellev, 1961.; Ken-nedyetal., 1977.; Spilka, 1985.;Levin, 1987.).

Iz svega toga najčešće proizlazi pitanje ima li re-ligiozno induciranih psihičkih smetnji, bez obzirana to što religija može imati privlačnost za određe-ne neurotičare i psihotičare. Već u rezultatima pr-vih istraživanja o tome (Field i Wilkerson, 1973.)nalazimo tri načina na koja religioznost u nekimslučajevima može stajati u svezi s psihičkim po-remećajem:

a) uzrokujući ga izravno ili

b) neizravno i

c) podržavajući ga.

70


Autori u svom istraživanju nalaze određenukauzalnost u tome, što neke religiozne skupinepravim inventarom zabrana sprečavaju naravno iintenzivno iskustvo osjećaja. Slično tvrdi i Kaplan(nav. u Spilka, 1985.) ističući da neke religijsketradicije dovode do osjećaja krivnje i straha te doteških emocionalnih nedostataka. Drugi će uprijetiprstom u opasnost unutarnjega konflikta "moći" i"trebati" (Fenn, 1986.), između onoga stoje čovjeku stanju obdržavati i onoga Što se od njega, a izvanje njegove moći, stalno zahtijeva. Ako se, dakle,religiozno učenje sa svojim zahtjevima stalno ra-zilazi s ostvarenjima tih učenja i zahtjeva, mogunastati emocionalne teškoće.

Oflfimd k m k mm cUmkma;3

ai ifimww, m i » da mai

damm mmw mm MHM km/m?

Istraživanje Batsona i Ventisa (1982.) šalje namslično upozorenje sa svojim pojmom "dvostrukeprisile" (double-bind), koja ako je na djelu možebiti induktor patološkog ponašanja. Oni navode triuvjeta kao odlučujuća za tu opasnu situaciju:

a) Kad je netko s postavljačem zahtjeva i nor-mi u tako intenzivnom odnosu da mu je taj odnosvrlo važan za njegovo duševno i fizičko zdravlje iraspoloženje (roditelji, zajednica, određeni duhov-ni autoritet, Bog i si.).

71


b) Kad su poruke ili zahtjevi ("budi sretan","budi uvijek dobar", "budi spontan", "ne budi de-presivan" i si.) paradoksalni: slušamo ih i njima setek uistinu bavimo samo dok ih ne slijedimo i doksmo im neposlušni.

c) Kad je primatelju poruka i zahtjeva odnoss takvim paradoksalnim porukama i zahtjevima ne-moguće prekinuti.

Autori zaključuju da će one osobe koje su duževrijeme izložene takvoj double-bind situaciji, po-četi pokazivati psihopatološke simptome u svomevladanju, a drugi će upozoriti (Cohen, 1982.) da ćetakvi zasigurno "zaraditi" neku od neuroza.

Preneseno na religiozne prilike, recimo da veći-na vjernika osjeća kako dobar dio vjerskih zahtje-va ne mogu uvijek ispunjavati. Nije lako redovitomoliti, biti uvijek dobar susjed, fer prema svima,ne biti zajedljiv, ljubiti bližnjega kao samoga sebe,biti moralnih čistih misli, riječi i djela, ljubiti nepri-jatelje i si.

&- ću cimtikadmev

xmodi?

mne Idevdi i $c4kxm k ti daM mir-.

n)

Sreća je pritom stoje većina vjernika ipak u sta-nju izdržati takve napetosti, snažiti se nastojanjemoko dobra, zdravo se odnositi prema onomu "kakavsam" i "kakav bih trebao biti", načelno prihvaćatisebe i vjerovati da Bog čovjeka bezuvjetno prihva-ća, pa i u prilikama kada čovjek iznevjeri sebe i

72

U\mtnz\]e psihopatološke religioznosti (psihoreligijski pristup)

njega. Međutim ima i onih koji brojne propise, za-brane i inzistiranje na stalnoj optimalnosti određe-nih sredstava i ciljeva u religiji shvaćaju prekruto,ne mogu si lako oprostiti promašaje i manjkavosti,te se ne postave primjereno prema rečenoj napeto-sti između čovjekova nastojanja oko dobra i isto-vremene sklonosti zlu.

U ovoj stvari, upozoravaju stručnjaci, treba ista-knuti kako religija nije sama po sebi ono što djelu-je neurotizirajuće, jer je upravo iscjeliteljsko dje-lovanje brojnih religija je neporecivo. Međutim,problemi potječu od propisa, normi i krutih sta-vova religijskih institucija, koje svojim dogmatiz-mom ili slijepim fundamentalizmom mogu gurnutičovjeka u nerješive paradokse, sve do, primjerice,masovnoga ubojstva u Gvajani ili 11. rujna u NewYorku. Dakle ne nalazimo nikakve "religiozne",već tzv. "ekleziogene neuroze", tj. one koje potje-ču od nezdravo stroga pristupa vjerskih institucijai autoriteta (Thomas, 1989.).

Na kraju se treba prisjetiti i toga daje u teologijipoznato kako proces razvoja i rasta čovjeka premasavršenosti (svetosti) može biti opasan i po dušev-no zdravlje. Međutim, svi terapijski napori trebalibi pomagati vjerniku da bude usmjeren na realani ispunjiv transcendentalni odnos, u kojemu nemagovora o Bogu kao o srditu sucu koji kažnjava, većo Bogu koji razumije čovjeka i bezuvjetno je nanjegovoj strani u svim prilikama.

Treba se prisjetitii toga da je uteologiji poznatokako procesrazvoja i rastačovjeka premasavršenosti(svetosti) možebiti opasan i poduševno zdravlje.

73


NEKI POREMEĆAJI IOPTEREĆENJA LIČNOSTIKAO SMETNJEZDRAVOJ RELIGIOZNOSTI

Jedna od temeljnihkarakteristikazrele religioznostije da čovjeknjeguje zdravodnos premasebi, premaBogu, bližnjemu iprirodi.

74

Jedna od temeljnih karakteristika zrele religio-znosti je čovjekovo njegovanje zdrava odnosaprema sebi, prema Bogu, bližnjemu i prirodi. SamKrist upozorava da nema smisla prinositi žrtveBogu ako u srcu nosimo otrov prema bližnjemu.Ali i na ovome polju svaki je čovjek drukčiji oddrugoga i ličnost mu je u određenome smislu ori-ginalna kao i otisak njegova prsta. Struktura ljud-ske ličnosti, s pitanjima kako je oblikovana, kakose razvija, kako utječe na ponašanje itd., svaka-ko je jedan od najfascinantnijih pojmova uopće.Mnogi je smatraju najvažnijim dijelom psihologi-je, a neki i jedino važnim za razumijevanje ljud-ske prirode i čovjekova psihičkoga života. Kakoodređeni psihopatološki elementi čovjekove struk-ture ličnosti utječu i na njegovu duhovnost, ovdjećemo upozoriti na neke glavne smetnje u razvoju ioptimalnome djelovanju zdrave religioznosti (usp.Szentmartoni, 1990., 26-38). To su

a) iskrivljene predodžbe o Bogu,


b) iskrivljene predodžbe o sebi ic) bolna iskustva i osobne zle sklonosti

Iskrivljene predodžbe o Bogu

Ovdje govorimo o poremećenoj unutarnjoj obra-di određenoga religioznog doživljaja, u kojemuse obično kao posljedica, recimo, pseudokršćan-skoga odgoja i ograničene "religioznosti propisa izakona" poremeti poimanje i iskustvo zdrave reli-gioznosti, a pod utjecajem osobnih zastrašujućih ineurotiziranih slika o Bogu. U taj pojam spadaju,ukratko, sve one predodžbe o Bogu koje zastrašujučovjeka i oštećuju povjerenje prema njemu. Takvivjernici u svojoj malodušnosti u Bogu vide prijestroga suca nego milosrdna oca, zaboravljajući nabezuvjetnu Božju ljubav prema čovjeku i ne raču-naju na Boga koji prihvaća čovjeka i kad mu seiznevjeri. Vjernička spoznaja o Bogu kao o uvijekdobrome ocu često je pod negativnim utjecajemobiteljske atmosfere iz koje smo izrasli. U obiteljidjeca lako razviju osjećaj da su voljena i ponesu gau život samo ako dobro slušaju svoje roditelje, akosu marljivi, ako donose dobre ocjene iz škole, ako,ako...! Doživljavanje Boga može biti pod utje-cajem upravo takva odnosa među ljudima. Kroznjega se duboko u čovjeku može uvriježiti osjećajda je Bog na njegovoj strani samo ako je dobari ako uvijek ispunja njegove zapovijedi. Drugimriječima, mora se Božju naklonost zaslužiti i onaje uvjetna. Od takvih slika o Bogu daleka je ona

75

Šimim Sito Ćorić, Zdrava i nezdrava religioznost

jedino ispravna svijest o nedvojbenoj i temeljnojbiblijskoj poruci: i kad je čovjek toliko kriv da samsebi ne može oprostiti, Bog mu oprašta i prihva-ća ga kao svoje dijete, jer On je svojom dobrotomveći i od čovjekove krivnje i od čovjekova srcakoje ga osuđuje. Sveto pismo nam za to pruža cjeliniz primjera. Evo ih nekoliko.

"Sion reče: Jahve me ostavi, Gospod me zabo-ravi. Može li žena zaboraviti svoje dojenče, neimati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja izaboravila, tebe ja zaboravit neću. Gle, u dlanovesam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi predočima", (Iz 49,14-16).

"Ako smo nevjerni - on ostaje vjeran! Ne možese, naime, odreći sam sebe", (2 Tim 2,13).

"Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju,niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani.Zar vi niste mnogo vredniji od njih? Ne brinite setjeskobno i ne govorite: što ćemo jesti, ili što ćemopiti, ili u što ćemo se obući... jer zna Otac vaš ne-beski da vam je sve to potrebno", (Mt 6,25-35).

d i đ

Prispodoba o izgubljenome sinu (Lk 15, 11-32).

Svi ovi i brojni slični biblijski tekstovi svjedočebarem za dvije međusobno isprepletene, za čovjeka

76


predivne, duhovne činjenice. Srž biblijske porukeje u tome, prvo, da Bog čovjeka ljubi bezuvjetno,bez obzira je li dobar ili loš, vjeran ili nevjeran. I toje osnovno polazište u duhovnom životu. Drugo,nasuprot iskrivljenom vjerovanju da čovjek ne za-služuje ili da svojim djelima mora zaslužiti Božjunaklonost, stoji biblijska istina da Božja pažnja ibriga za čovjeka nije vezana uz njegove zasluge.U biti, ljubav je i u međuljudskim odnosima uvijekdar i Bog je na našoj strani zato što je dobar i štosmo njegova djeca, voli nas bez obzira na to kolikosmo dobra učinili i kolike su nam "ocjene u školi".Kao što majka voli i gine za svoje dijete, pa kakvogod ono bilo.

Srž biblijskeporuke je u tome,da Bog čovjekaljubi bezuvjetno,bez obzira jeli dobar ili loš,vjeran ili nevjeran.

Iskrivljene predodžbe o sebi

U karakteristike i zrele i psihički zdrave osobesvakako spada sposobnost prihvaćanja samoga se-be i realno poimanje sebe i svijeta oko sebe. Nadrugoj strani, pokazalo se da iskrivljene predodžbeo samome sebi stoje na putu zdrava rasta ličnosti,ali i rastu i učinkovitosti zdrave religioznosti. Objenesposobnosti, uz još neke druge važne razloge,dovode do kroničnoga nezadovoljstva samim so-bom. Ovdje ćemo navesti neke glavne od njih iupozoriti kako negativno utječu na čovjekov od-nos prema transcendentalnom i na njime nadahnutisvagdanji život (usp. Szentmartoni, 1990., 28-38).

Nije učinak mjera vrijednosti. Kako u na-šoj svagdašnjici i kulturi općenito vrednuju ljudeu kategorijama uspjeha u privatnome životu, naposlu i drugdje, opasno je ako manji uspjesi naovakvim poljima oblikuju u nama trajnu sliku o


sebi kao ograničenima, intelektualno manje spo-sobnima i nedoraslima, gurajući u prvi plan višenaše loše, nego dobre strane. Ako netko misli daima više negativnih od pozitivnih oznaka o sebi,najvjerojatnije ima iskrivljenu predodžbu o sebi.Poznato je da svačije životne mogućnosti i prili-ke nisu iste i da se često vidi koliko je čovjek jakne po onome koliko postigne, nego po onome štosvlada.

Perfekcionizam. Pretjerana težnja da se sveuradi bez pogreške i savršeno, nosi opasnost u sebinezdrava karakternoga razvoja, a čije su poslje-dice različiti čuvstveni poremećaji. Perfekcionistobično naginje egocentrizmu, tjeranje nemirom ine uvažava trud i djela drugih. Perfekcionizam jeneka vrsta iracionalnog očekivanja od sebe, kakobi svugdje uspijeli i svima se time svidjeli. Akose to ne bude redovito događalo, onda će takvaosoba smatrati sebe neuspješnom osobom i nosi-ti negativnu sliku o sebi. Jer onaj koji misli da usvemu mora biti savršen, ima mnogo razloga zarazočaranje i negativno mišljenje o samome sebi,jer nitko s tako visokim zahtjevima prema sebi,ne može ispuniti vlastita očekivanja (usp. Ellis &Whiteley, 1979.).

Zamka stalnog uspoređivanja s drugima.Mnogi steknu loše mišljenje o sebi zbog stalnoguspoređivanja s drugima, od onoga što su i kakvisu, do onoga što imaju. To uspoređivanje, svjesnoili nesvjesno, budi zavist u čovjeku (a ona raza-ra i osobno zadovoljstvo), ostavlja dojam da smouskraćeni na određenome području i zastire nampogled pred vlastitim kvalitetama.

Mnogi steknuloše mišljenje osebi zbog stalnoguspoređivanja sdrugima, od onogašto su i kakvisu, do onoga štoimaju.

78


Forsiranje negativne slike o sebi. Zdravi-je je usmjeravati se na pozitivne vlastite stranei postavljati ideale, nego se prvenstveno bavi-ti sebeoptuživanjem i brojanjem vlastitih manai nedostataka. Uz to, dosta ljudi ne razlikuje, pri-mjerice, nužnu ljubav prema sebi ("ljubi bližnje-ga kao sebe") od sebičnosti, poniznost od lažneskromnosti, oholost od autentične potrebe ponosai si. Još je gore ako čovjek ne prihvaća sebe ona-kvim "kakvim gaje Bog dao", primjerice, od tem-peramenta i intelektualnih sposobnosti do boje oči-ju i pripadnosti određenoj obitelji ili narodu.

'•nam, uuohAmiimAmfwmmwAdč I d

ma'mm dnm hmaiMmu> mhema.d o i o d

i rnaie mmumm m mttmmm.d

Kako ne voljeti sebe i ne biti sretan. A za za-vršnicu svega ovoga treba reći da osoba koja nosinegativnu sliku o sebi ne može voljeti ni sebe, nidruge. U isto vrijeme, ako ne volimo sebe, ondanismo sposobni pustiti druge da nas vole, tj. nismospremni prihvaćati ljubav. Ovakve osobe, ako sureligiozne, ne mogu imati ni zdrav odnos prematranscendentalnom, prema Onome u kojega vje-ruju. Kako su nezadovoljne sobom, tako su neza-dovoljne, iz uvijek drugih razloga, i s drugima krajsebe, a i s Bogom u kojega vjeruju. U časovimarazočaranja i neuspjeha postaju nepovjerljive pre-ma Bogu, optužuju ga zašto im ne pomogne. U re-ligijskom ozračju to se formulira uglavnom ovako:"Voljeti sebe znači prihvatiti sebe iz Božje ruke


d

onakvim kakvim nas je On stvorio. A to znači dapriznajemo da nas On voli i da nas je stvorio iz lju-bavi. Ovakva ljubav prema sebi daje nam sloboduda budemo ono što jesmo i oslobođa nas od mno-gih strahova i tjeskobe koja proizlazi iz tajne željeda budemo nešto drugo nego što jesmo... Božjaljubav je prvotna i neovisna o našim ostvarenjima,Ova nam spoznaja daje sigurnost da smo voljeni,željeni, da se Bog brine za nas..,", (Szentmartoni,1990., s. 33).

hum nmda $

d

Bolna iskustva i osobne zle sklonosti

U religioznome ozračju oduvijek nalazimo unu-tarnji mir i život bez trajnih tjeskoba i strahova kaojednu od najpoželjnijih karakteristika čovjekovesvagdašnjice, a što se češće naziva skladom duha,uma i tijela, što uključuje i sklad s ljudima koji nasokružuju. Na tome putu prema idili mira, mira sasobom i sa svijetom oko sebe, čovjek Često nailazina smetnje koje dolaze također

a) od bolnih iskustava dosadašnjega života inesposobnosti oslobođenja od ogorčenja zbog njih(npr. nepravda koju nam je netko nanio),

b) kao i od osobnih zlih sklonosti (npr. sklonostzavisti i zluradosti, nepažnji prema drugima i si.).

80


Čovjek koji svjesno ili podsvjesno nosi dugo usebi bolna iskustva iz prošlosti i nikako ne može"prijeći preko njih" ili ih "neobrađene" potisne,obično će biti negativno usmjerena i nesretna oso-ba. Unutarnji strahovi i osjećaji krivnje (jer svatkoje doživio neko stresno iskustvo povezano s nji-ma) donekle su prisutni u mnogim ljudima. Jedna-ko tako, u većini međuljudskih odnosa prisutne supovrede i rane koje izazivaju zamjeranje. Kako jedanas jasno da u čovjeku postoji "stalna razmjena"između psihe i tijela, negativna iskustva iz prošlo-sti mogu imati lošega utjecaja i na tjelesno zdrav-lje. Za ilustraciju, problemi sa želudcem ne nastajusamo od krive ishrane. Iz istraživanja se vidi dasu najčešća bolna iskustva iz prošlosti vezana uzsljedeće događaje, (DeGrandis, 2001.):

— alkoholizam i drugi loši odnosi u obitelji,

— prerana smrt jednoga od roditelja ili nekogadrugog člana obitelji,

— rastava, nagli rastanak od obitelj i,odsutnost jednoga od roditelja,

— nedostaci tijela, uma ili duha kojih je osobasvjesna te radi kojih se suočava s nadimcimai ruganjima,

— ponižavanja napadima kao "Glup si, nikadne napraviš ništa kako valja, nikad od tebeništa" i si.,

—- nesposobnost oslobođenja od osjećajakrivnje, posebice kad se sebi ne možeoprostiti,

— zamjeranje i nesposobnost praštanja,samosažaljenje,

— osjećaji da nismo voljeni, željeni, potrebni,danas se ne cijeni...

Kako je danasjasno da u čovjekupostoji "stalnarazmjena" izmeđupsihe i tijela,negativna iskustvaprošlosti moguimati lošeg utjecajai na tjelesnozdravlje.

81


I ovdje je važnoi za religijskog iza psihologijskogstručnjaka dobrorazlikovati za štoje kompetentanjedan, azašto drugiprofesionalac.

Jedan od vodećih autoriteta Karizmatske obno-ve i "službe ozdravljenja" u Crkvi i svijetu RobertDeGrandis upozorit će iz svoga dugogodišnjeg is-kustva: "Malo je stvari koje ozdravljenje priječeviše od nepraštanja. Neki bi bili kadri reći kakoje to pomanjkanje vjere, ali je moje osobno isku-stvo pokazalo kako upravo nepraštanje predstav-lja nejčešću prepreku", (DeGrandis, 2001., s. 52).Nepraštanje očito spada u devijantnu religioznosti odvlači nas na stranputicu, religijski i psihološkigledano, od moralnoga, odnosno zdravoga pona-šanja.

Poboljšanjem stanja i liječenjem rana od ova-kvih bolnih iskustava i sjećanja bave se i psiho-terapeuti i pojedinci u religijskome ozračju ("služ-ba ozdravljanja"), dok se protiv osobnih zlih sklo-nosti koje se u religijskome rječniku obično nazi-vaju grijesima, uglavnom pokušava boriti religijasa svojim duhovnim praktikama i nedvojbenimvrijednostima. I ovdje je važno i za religijskog i zapsihologijskog stručnjaka dobro razlikovati za štoje kompetentan jedan, a zašto drugi profesionalac.Kao što ima poteškoća kojima kao recept ne trebapropisati (samo) molitvu, već određeni medicinskilijek, isto tako ima poteškoća kojih se religiozančovjek može riješiti samo, primjerice, na dobrojispovijedi. 1 jedan i drugi su ipak na istom poljudjelovanja i s istom zadaćom: pomoći da čovjekživi sa sobom i sa svijetom oko sebe u miru kaopozitivna i sretna osoba.

82

PSIHOPATOLOGIJA URELIGIJSKOJ PRAKSI

Znanost se interdisciplinarno sve više bavisabiranjem onih religijskih karakteristika insti-tucija i osoba koje u praksi odudaraju od dušev-noga zdravlja, od zrele religioznosti i religijskeučinkovitosti. Općenito govoreći, nitko danas nemože nazvati civilizacijskim i ljudskim ispravanjoš starozavjetni židovski propis (kojeg se i danasneki drže) "oko za oko, zub za zub", niti u istomsmislu zaobići i današnje nalaženje užasna nadah-nuća za razne svirepe vidove "džihada" u islam-skome vjerskom učenju nekih pojedinaca i grupa.Za primjer pojedinačna slučaja sa strašnim po-sljedicama, ne mogu se zatvoriti oči ni pred onimdijelom učenja sv. Augustina iz Numibije, daklejednoga od najsjajnijih kršćasnkih crkvenih nauči-telja, u kojemu je on; prvi biblijski opravdavajućiprisilu u pitanjima vjere, pružio idejni temelj zasrednjovjekovne užase inkvizicije. 1 sam Luther sepozivao na Augustinovo načelo u svojim nasilnimpostupcima prema seljacima i anabaptistima kaošto je i Kalvin u Ženevi na njemu temeljio svoje kr-vave progone zbog vjere (Usp. Šagi-Bunić, 1982.).Pritom, naravno, treba jasno razlikovati nezdrave

Znanost seinterdisciplinarnosve više bavisabiranjemonih religijskihkarakteristikainstitucija iosoba koje upraksi odudarajuod duševnogzdravlja i religijskeučinkovitosti.


karakteristike jednoga vjerskog učenja ili njegovapojedinačnoga nositelja koje insistiraju na svojojispravnosti i "zdravlju", od pogrešaka i promašajakojima je svaki čovjek sklon i za koje zna da supogreške.

• Mmmeimmmkmume, ainajmcma7 7 7 ' <f /

rtf I / •/•' f- vl > I /•• •yJmm^mmJmma mmca, mmmm i7 7

Mue iwum <m> Uo-is Ima,Ć 7 7

Tipovi religijskih smetnji umeđuljudskim odnosima

Kao što je već u gornjem naslovu naznačeno,ima slučajeva kad religioznost s određenim kara-kteristikama smeta zdravim međuljudskim odno-sima, a i ne uspijeva nositelju takve religioznostipomoći u suočavanju sa životnim teškoćama.Sama po sebi religija može bitno doprinositi do-brim međuljudskim odnosima i može biti i bezutjecaja na njih, ali po nekim svojim nezdravimkarakteristikama može im štetiti. U međuljudskimodnosima kao i u procesu suočavanja s nevoljama,psiholozi upozoravajuna tri najčešća tipa religij skihsmetnja, koje dolaze iz područja nezdrave i patolo-ške religioznosti. Te smetnje se u psihologiji naj-češće svrstavaju u tri kategorije:

— krivi smjer - problemi cilja,

— krivi put - problemi sredstava i

— društvena neprimjerenost - problemis načinom uvažavanja i prenošenja vjerskihvrijednosti.

84


problemi cilja

Među problemima cilja u vjernika su najčešćeidentificirani čimbenici

a) vj erske j ednostranosti i

b) vjerske neiskrenosti (hipokrizija,farizej stvo).

a) Vjersku jednostranost je moguće naći u teori-ji i praksi pojedinaca u svakoj regiji, a u kojima seizdiže duhovno, degradirajući tjelesno. To je onajodnos zemaljskoga i duhovnoga u kojemu se stav-lja naglasak na duhovno, a na štetu zemaljskoga.Sv. Augustin je to opisao kao "ljubav za sebe, pai uz preziranje Boga" ili "ljubav prema Bogu, pa iuz preziranje sebe" (1950., s. 477). Već je W. Ja-mes naveo puno primjera za takav neharmoničniodnos vrijednosti (1902.), sve do one stare vjer-ske preporuke s budističkoga istoka i kršćanskogazapada, a koju je za sebe parafrazirao sv. Ivan odKriža: da u životu ne treba trčati za onim što jenajlakše, već za onim stoje najteže, ne za onim štoje najukusnije, već za onim što je najneukusnije,ne za onim što te zadovoljava, već za onim što tise gadi. Koliko god se takvim učenjima ne možezanijekati izvorna i stanovita osobna svrhovitost,ona su, čim su postala institucionalizirana i/ili na-metana drugima, završavala u nezdravoj vjerskojjednostranosti.

Za mnoge vjernike duhovno u čovjeku uklju-čuje ljudske potrebe i predstavlja ogromnu organi-zacijsku snagu za plodonosno življenje s velikimzadovoljstvom i vrijednostima. Stoga, teškoće naovome polju nastaju kada se duhovnost definira

Vjerskujednostranost jemoguće naći uteoriji i praksipojedinaca usvakoj regiji,a u kojima seizdiže duhovno,degradirajućitjelesno.

85

Šimim Sito Ćorić, Zdrava i nezdrava religioznost

Međutim, manjaksvijesti o vlastitojvjerskoj hipokrizijine čini je manjeopasnom.

tako usko da isključi druge harmonične i društve-ne vrijednosti. I danas se na tom polju citira Jame-sa: "Kad postoji ravnoteža, nijedna sposobnost nemože biti prejaka - mi samo postajemo snažniji ucijeloj ličnosti... Duhovno oduševljenje poprimapatološke oblike kad god su drugi interesi svedenina minimum i kad intelekt biva složen", (s. 333).

Dakle, kad god se ne nađe put integriranja du-hovnih potreba s osobnima i društvenima, takodonesena rješenja bit će neuspješna i pogrešna ipojedinac će još više tonuti u sljedeće jednostraneodluke i pristupe.

b) Vjerske obmane (hipokrizija, farizejstvo).Vjerska jednostranost predstavlja još veći problemkad je povezana s vjerskom hipokrizijom, koja senajčešće očituje izlikom, tj. prikrivanjem vlastitihistinskih motiva. Kao u sljedećem primjeru. Jedanje crkveni službenik odbio sudjelovati u dobro-tovornoj akciji jer nije bio u dobrim odnosima sorganizatorima. Onda je napismeno uljudno zamo-ljen da barem u nedjelju najavi gdje, kada i što seodržava u korist potrebitih, ali je i to odbio. Nakonmise netko gaje u skupini vjernika upitao kako toda je nije najavio, a zna da je ta akcija važna za tusiromašnu djecu. "Ah, znam ja da će se dragi Bogpobirnuti za te jadne siromahe i bez te zabave, avas će ionako dosta tamo doći, pa nije bilo potreb-no da i ja još to najavljujem." Ta službenikova ne-snošljivost čak vjerski pravdana neuvjerljiva i hi-pokrizijski, vrlo uspješno utire put onomu pristupuvjernika na kojemu će oni odbijati njegov govor,recimo, o praštanju i dobrohotnosti kao nezaobila-znim kršćanskim vrijednostima, jer im jedno pro-

86


povrjeda, a pred očima im sasvim suprotno radi ito još pokriva "dragim Bogom". To je ona vrstareligije koja stvarno daje religiji ružno ime. Ne za-čuđuje da istraživanja pokazuju kako pritužbe navjersku hipokriziju pripadaju najčešćim razlozimakoje ljudi navode za svoju vjersku pasivnost i uda-ljavanje od zajednice (Moberg, 1987.).

Međutim, svi slučajevi vjerske obmane, hipo-krizije, nisu namjerni. Ima slučajeva kada je vjer-ska izlika stvar samoobmanjivanja, pa su takvifarizejski orijentirani crkveni službenici i ostalivjernici uvjereni u ispravnost svojih pozicija i bra-ne ih s velikim entuzijazmom. Međutim, manjaksvijesti o vlastitoj vjerskoj hipokriziji ne čini jemanje opasnom. Tako je Krist, do kraja svjestannesagledivih šteta od vjerske hipokrizije, upravoje zbog nje najžešće kritizirao i nazivao ih "obije-ljenim grobovima". Njegova kritika je toliko bilasnažna da je A. G. Matoš na jednome mjestu na-pisao kako je Isus baš za sve vrste grješnika imaorazumijevanja, samo za hipokrite nije.

%fmwi md d dd d

Problemi sredstva

U ovakve smetnje pri uspješnom suočavanju saživotnim teškoćama obično se navode

a) pogreške vjerskoga podučavanja,

b) pogreške vjerske kontrole i

c) pogreške vjerske odmjerenosti.


a) U suočavanju s nevoljama često se susreće-mo s vjernicima koji interpretiraju negativne ži-votne događaje s vjerskoga stajališta i vidimo daim određeni vjerski pristupi značajno pomažu usuočavanju s njima. Međutim, ima i onih koji su ne-potpuno vjerski poučeni i odgojeni da vjeruju kakoih njihovom nevoljom Bog kažnjava i osvećuje imse za određene životne promašaje i grijehe. Praksai studije pokazuju da takvima vjera znatno slabijepomaže oko hrabroga suočavanja sa životnim ne-voljama. Mora se reći da vjerovanje u u božanskesile koje kažnjavaju, psihološki gledano, u odre-đenim slučajevima doprinosi sigurnosti daje svi-jet u konačnoj crti pravedan i ipak pod kontrolom,te da vjera u Boga kojemu se za učinjeno zlo nemože pobjeći, može pridonijeti smanjivanju destru-ktivnih impulsa u ljudima. U načelu, nema ništa nu-žno krivo u vjerskome pristupu da, ako ni od kogadrugog, zločinci moraju od Boga strepiti, ali pro-blem nastaje u procesu suočavanja, onda ga takvovjersko objašnjenje isključuje dodatna objašnjenjai promatranje uzroka nesreće, a što također trebauzeti u obzir.

ve Sm vama,

ikmmd.

Kod nekih drugih vjernika u procesu suočava-nja nalazimo neprimjerenu vjersku krivnju kaoposljedicu krive interpretacije negativnih životnihdogađaja, koja ih onda može dovesti do same psi-hijatrijske klinike. Ni ovdje nije problem u činje-nici što se netko osjeća krivim, već do problema

88


dolazi onda kada na vjerskim temeljima nastaliosjećaj krivnje sprječava otkrivanje drugih odlu-čujućih uzročnih čimbenika. Dakle, pogreške uvjerskome odgoju na ovome polju nastaju kada seza negativne životne događaje optužuje božanstvo,druge ili sebe toliko da se predvide drugi korijeninastale krize. A propuštajući potpuno objasniti na-stale neprilike, psiholozi upozoravaju da pojedinacmože lako propustiti identificirati najbolje izvoreza suočavanje s njima.

b) Jasan primjer pogreške u vjerskoj kontroli na-lazimo u sljedećem slučaju u krilu "sekte za vjer-sko liječenje", (Hugdes, 1990.). Toj je sekti svakabolest stvar sotone i izravni rezultat neposlušnostiBogu. Stoga se i za ozdravljenje, primjerice, de-vetomjesečnoga Allvsona preporučilo samo čitatiBibliju pred bolesnikom, postiti, te bdjeti u molitviza njega, a odbila se medicinska pomoć. Onda jemali Allvson umro nakon desetak dana od pneu-monije i meningitisa.

Očito je da problem nastaje onda kada se svamoguća obećavajućarješenja svedu na vjerske sadr-žaje, obično na molitvu, čitanje Biblije i post, a svadruga isključe, tj. kada se koriste vjerski izvori zaisključenje drugih izvora u traženju rješenja. Nekeprobleme ne može riješiti samo molitva, osim akose svakim molitvenim činom očekuje čudo, a štoje onda, u biti prisiljavanje božanstva da ga učini.Ilustrativni]e rečeno, molitva u redovitim slučaje-vima ne može zamijeniti učenje za ispit ni kirur-ga pri aktivnoj upali slijepoga crijeva. Nipošto neisključujući i mogućnost izvanrednih i prirodnoneobjašnjivih učinaka molitve, u redovitim slučaje-vima molitva može, primjerice, smiriti živce i više

U procesusuočavanjanalazimoneprimjerenuvjersku krivnjukao posljedicukrive interpretacijenegativnih životnihdogađaja, kojaih onda možedovesti do samepsihijatrijskeklinike.

89


U vjerskuneodmjerenostobično se ubrajajuvjerski fanatizami vjerska apatija(neaktivnost).

od toga, kada netko operira, molitva može pomoćida čovjek donese pravu odluku, može ojačati stu-dentovu namjeru da se temeljito pripremi za ispit,može pružiti sigurnost da se Bog brine za osobu ida će i u nevolji imati za nju rješenje i si.

Psiholozi će upozoriti na još jednu krajnost:kao što nije dobro baš sav "posao" oko suočava-nja s teškoćama ostaviti Bogu, jednako nije dobroni osloniti se isključivo na vlasitite snage. Ipak senajučinkovitije pokazalo biti "partner s Bogom",dijeleći snagu i odgovornost u rješavanju nekontro-liranih teškoća, (Bickel, 1997.).

c) Koliko god nam je poznato da religioznostu svojoj biti upravlja ljude prema dobrim i bo-ljim putovima, ipak ima slučajeva kada vjera, za-boravljajući ono staro pravilo - "sve s mjerom",može odvesti ljude i na krivi put. Kad se u psiholo-giji govori o takvoj vjerskoj pogrešci, onda se naj-češće upotrebljava izraz vjerska neodmjerenost, au nju se obično ubrajaju vjerski fanatizam i vjerskaapatija (neaktivnost).

Ima slučajeva kad su takve vjerske pretjerano-sti puka retorika, ali u nekim drugim slučajevimaradi se o stavovima s mogućim vrlo ozbiljnim i tra-gičnim posljedicama. Svjedoci smo i u našem vre-menu kako se teški zločin, ne samo nedavni strašninapad na World Trade Centar u New Yorku, oprav-davaju i religijskim idealima. U biti "problem ležiu pretjeranoj ljubavi, u fanatičnoj ljubavi, koja po-kreće religiju u osobno bojno polje, a stoje opasnoza druge i ponižavajuće za samu vjeru, za koju sezaklinje daje veliča", (Wiesel, 1992., s. 21.).

90


U temeljima takve usmjerenosti radi se zapravoo isključivanju i sredstava i cilja. Cilj se fanaticimačini toliko važnim da su sva sredstva za njegovoostvarenje opravdana, pa i onda ako ona uključujunasilje u obitelji, istrebljenje neke druge vjerskeskupine, čak i kada sama sredstva potkopavaju ci-ljeve za kojima se čezne, kao u slučaju s članomdruštva "Pravo na život" koji je usmrtio liječnikakoji je vršio abortuse. Psihološki gledano, tu se za-pravo radi o ekscesivnu odgovoru jednoga sustavavrijednosti koji je ugrožen. U nastojanju oko za-štite svoje vrijednosti, pojedinac ili skupina izlazeiz svojih ocrtanih granica i napadaju druge izvannjih.

Već u jednoj od prvih studija o vjerskoj apatiji(Campbell i Pettigrew, 1959.) vidjelo se da posebicedobar dio crkvenih službenika predstavlja njezintihi primjer, i to u istraživanju njihove reakcijena prepravedni odnos pri upisu crnaca na studij.Prema toj studiji, razlozi neaktivnosti crkvenihslužbenika uključuju cijeli niz čimbenika od kojihsu najoštriji strah od razdora u Crkvi i od kritikenjihovih poglavara, a i jedno i drugo bi moglo zna-čiti određeni rizik za status njihove službe.

iwm išmm km h no-Ma to dii I , I . ff)I) i • "

wk mm omma koji m6O0 n$ec Juomi i (Mek -, m/vmk$

č d d đ đ o

mmi

3% H,28

U krajnjoj crti, vjerska apatija predstavlja ne-uspjeh oko mobiliziranja potrebih sredstava kakobi se postigao određeni cilj. Taj napor se apatičnučovjeku čini neisplativim jer je prevelik, jer vidi


previše zapreka i jer mu put do uspjeha izgledadug. U takvu slučaju pojedinac ili skupina kojuapatija zahvati ostaju nepokretni i tamo gdje i jesu.Umjesto da se otvorena srca ponašaju prema aktu-alnim ljudskim potrebama i zdravom razvoju druš-tva, takvi ljudi u biti odgovaraju na njih braneći seod promjena i nastupajući protiv njih, bez obzirašto drugi ljudi i sam sustav življenja zbog takvaponašanja imaju teškoće.

Ukratko, i u slučaju vjerskoga fanatizma i vjer-ske apatije, religioznost ne samo da ne doprinosiplodnom suočavanju s teškoćama koje ljudi krajnas imaju, već nanose i štetu pozitivnomu procesutraženja najboljih rješenja.

Problemi neprimjerenosti u vjerskomepostupanju

Problemi koji nastaju zbog neprimjerena postu-panja i neuvažavanja mentaliteta i načina osjećanjai shvaćanja dotičnih pojedinaca i skupina počešćese pojavljuju u religijskome okruženju. Nositelji teneprimjerenosti najčešće mogu biti različiti vjer-ski službenici, ali jednako i sami vjernici u svo-joj sredini, kao što roditelji mogu s takvim svo-jim stavovima negativno utjecati na zdrav vjerskiodgoj svoje djece. To se zna događati, bez obzi-ra na to što se u religijama kao bitne ističu i krozreligijski sustav prakticiraju nezaobilazne vrlinemilosrdnost, razboritost i blagost u postupanju.Primjerice, prema židovskim svetim spisima, Bogčak "zbog okorjelosti" ljudskog srca tolerira i po-

92


stupno odgaja i pojedinca i čovječanstvo, hranećiih kao majka dijete najprije "mlijekom", a ondapostupno "tvrdim" ponudama, prilagođavajući se

k jdincu i naraštaju u procesu njihova

Jedna od velikih,. „ .. istina o Kristu

nostupno tvrdim ponudama, prilagođavajuci se . , .v v • . v 4 • ••«, iest ona da leon

konkretnu pojedincu i narastaju u procesu njihova *u J

odrastanja čak ljudskoj grješnosti. Jedna od veli- ?*? " s v *; n o

kih istina o Kristu jest ona da je on "prvenstvenodošao" radi onih koji ne ispunjaju uvjete za svr- ° m h . J 1 n e

<

stavanje u kategoriju dobrih ljudi (grješnika), a ne l s P u n J a J u uvjeteradi "pravednih". Tek ponetko od ljudi zauzet će z a svrstavanje use za nepravedno napadnuta čovjeka, a, eto, on se kategoriju dobrihzauzima čak i za onoga koji je kriv. ljudi...

Dakle, koliko se god u krilu religija njeguje taosjetljivost prema prilikama konkretnoga čovjekai skupine, tu se, ipak, povremeno pojavljuju nepri-mjereni stavovi prema ljudima koji na religijskimizvorima s povjerenjem traže izlaz iz svojih bilolakših ili težih situacija.

Kao primjere ovakvih situacija u praksi najče-šće nailazimo na:

a) neprimjereno tumačenje "Božje volje" ib) "pokrivanje" vjerskim razlozima i

odredbama da se čovjeku u potrebine pomogne.

Primjerice, u nekoliko islamskih zemalja jošuvijek iskuljučivo vjerski vođe određuju zakonepo kojima obvezno mora funkcionirati cijelo druš-tvo, i to s elementima teškoga nametanja i nasi-lja nad osnovnim ljudskim slobodama i životima.Sjećam se također slučaja crkvenoga službenikakoji je mladim roditeljima, kojima se rodilo dije-te kao teški mongoloid, počeo dokazivati da im jeto 'Veliki dar s neba" i nije odustajao od te svojeneprimjerene teze, (usp. Felker, 1990.)- Profesio-nalno poslan da olakša teret nesreće mladomu paruu očaju, on je zasigurno s dobrim namjerama i za-

U ovo područjespadaju i slučajevi,kad se s pozicijevlastite moći apriori traže razlozi"kako se osobi ne biizišlo ususret"

sigurno s vrlo primjerenim i vrlo ograničenim na-činom vjerske utjehe, mladim roditeljima ne samootežao trenutke suočavanja s tom nevoljom, većponudio i iskrivljenu sliku Boga u kojega su dota-da vjerovali.

Ovdje treba svakako spomenuti da ima dostaslučajeva kad je sasvim jasno da u određenim pri-likama neprilagođavanje sustava može imati veli-ku vrijednost, posebice onda kada se bori protivnedvojbeno iskrivljenih društvenih datosti. Pritomtreba znati da takvo plivanje uz maticu i dospijeva-nje u "aktivnu marginalost" (K.I.Pargament) možeimati svoju visoku cijenu, jer, primjerice, nije bilabezazlena stvar dignuti glas protiv nacizma ili bitidisident u komunizmu. Međutim, opredijeliti sekao vjernik za alternativno rješenje i podržavati ta-kve sustave svojom pasivnošću ili čak suradnjom,samo po sebi ima užasne posljedice, a koje nadila-ze pojedinčevu sudbinu i ugrožavaju društvo kaocjelinu.

Nadalje, u ovo područje spadaju i slučajevi, kadse s pozicije vlastite moći a priori traže razlozi "dase osobi ne iziđe ususret", tj. kad vjerski službe-nici ljudima koji ih trebaju otežavaju u njihovimnastojanjima i/ili teškoćama riješiti problem, pokri-vajući se vjerskim i/ili administrativnim tobožnjimrazlozima. Jedno istraživanje slučaja ustaljenimpostupkom studija je pokazalo (Ćorić, 2001.), daoni koji imaju izraženu takvu negativnu karakteri-stiku u svom postupanju s povjerenim im ljudima,imaju vrlo izražene i dvije druge karakteristikekoje negativno utječu na suočavanje:

1. skloni su hipokriziji i

2. imaju neke crte patološke religioznosti.

94


Primjerice, jedna će se takva crkvena osoba ver-balno snažno zauzimati za duboku duhovnost i ka-rizmatičke susrete, a već u autobusu na povratkus netom obavljenih duhovnih vježbi i hodočašćapokušavat će javno na lukav način i tobože s iskre-nom zabrinutošću doslovce klevetati i umanjivativrijednost svoga kolege, čiji je stil djelovanja druk-čiji i puno obljubljeniji od njegova. Drugi će cr-kveni službenik ustaljenim rječnikom grmjeti o kr-šćanskim vrlinama dobrohotnosti i međusobnogamira, a na samoj misi odbiti pruženu ruku za mir,te nakon toga još mirno s usiljenim smiješkom oti-ći i nakon toga za mir - dijeliti pričest vjernicima.

Takvi službenici koji svojim vjerskim autori-tetom neuko i krivo nameću ljudima svoje tuma-čenje "Božje volje" ili koji, u drugome slučaju,(ne)svjesno traže razloge "da ne iziđu ususret čo-vjeku", stoje u još nekim karakteristikama sasvimnasuprot onima koji u takvim slučajevima a prioritraže mogućnosti "kako bi osobi izišli ususret".

Q/rm uh ao ^ ć

km mamim,

vd omd km wu miju ummoima.do č do

Religijske karakteristike kojedoprinose neuspjehu

Ima dosta istraživanja koja pokazuju da suodređeni pozitivni oblici religioznosti i nesebičnavjerska predanja vezani uz optimizam (Sethi i Se-Hgman, 1993.), samopoštovanje (Benson i Spilka,

Širaun Sito Ćorić, Zdrava i nezdrava religioznost

1973.), osobno blagostanje (Witter, Stock, Okun iHaring, 1985.), psihosocijalnu kompetenciju (Par-gament i sur. 1979.), društvenu podršku (Taylori Chatters, 1988.), bračno zadovoljstvo (Wilson iFilsinger, 1986.) i uz još neke čimbenike. Među-tim, ima studija koje upozoravaju na određene ka-rakteristike religioznosti koje doprinose neuspjehureligije u suočavanju. U literaturi se spominje više"vjerskih krivaca" za to, a oni najčešću su sljede-ći:

OT'', mom

Neizdiferencirana religioznost

Kada vjernici nisu svjesni sve osebujnosti i vi-šestrukih distinkcija religijskih spoznaja, praktikai moralnih kodova, onda se u psihologiji govorio neizdiferenciranoj, neprofinjenoj religioznosti.Istraživanja pokazuju da će ga zbog nedostatkadiferencirane religioznosti (primjerice, kada net-ko ostane na razini slikovne biblijske vjeronauč-ne poruke za djecu daje zlo u čovjeka došlo zbogtoga što prvi ljudi u zemaljskom raju nisu poslušaliBoga kada im je zapovjedio da ne jedu zabranje-no voće), životni stresovi više ranjavati i takva mureligioznost neće najbolje pomoći da se s njimauspješno suoči.

Pretjerana podložnost "Božjoj volji"

Pretjerana podložnost Božjoj volji izvire iznezdrave vjerske orijentacije, vjerovanja u naj-

96


češće nepromjenjivu sudbinu. Vjernik je dužanpodmetnuti leđa pod sve čime nas život optereti,uključujući nevolju i patnju, jer mu Bog to šalje ito mora imati smisao, pa se svemu treba jednostav-no prepustiti. Ovakvu pasivnost Daider i De-Nour(1987., str. 9) ilustriraju riječima muslimanke srakom dojke: "Nije u našoj moći odlučivati o na-šoj sudbini. Ni vi ni liječnik ne možete mi pomoćijer je to izvan ljudskih odluka. Bolesti su dio našesudbine." Uzalud je bilo objašnjavati da se pra-vovremenim otkrivanjem raka dojke može izbjećinajgore ili barem značajno odgoditi.

Nezdrav odnos prema negativnim stranamaživota

Vjersko uvjerenje koje se ne može suočiti niodgovoriti na negativnu stranu života kao stvar-nost za sebe, ne može poduprijeti pojedinca unjegovim najtežim životnim iskustvima. U istovrijeme, ignoriranje negativnih strana religije uzasvu njezinu pozitivnu orijentiranost, čini pojedin-ca loše osposobljenim za suočavanje s događajimakoji zahtijevaju razvoj i rast zdrave religioznosti.

Osjećaj nemogućnosti pokajanja, očišćenja ispasenja

Kad u čovjekovoj religioznosti ne ostane mjestamogućemu pokajanju, očišćenju i spasenju, ondaje tu riječ o nezdravoj religioznosti koja nije ospo-sobljena uspješno se nositi sa životnim zahtjevima.Oni vjernici koji nisu u stanju vidjeti iza vlastitogosjećaja osobne grješnosti i krivnje, obično ne pro-nađu rješenje, mogućnost oproštenja i Božje milo-sti, (Watson, Morris i Hood, 1988.).

Pretjeranapodložnost Božjojvolji izvire iznezdrave vjerskeorijentacije,vjerovanjau najčešćenepromjenjivusudbinu.

97


Kad u čovjekovojreligioznosti neostane mjestaza mogućnostpokajanja,očišćenja ispasenja, onda jetu riječ o nezdravojreligioznosti...

Nepotpuna, fragmentarna religioznost

Nasuprot "praktičnim vjernicima", nepotpuna,fragmentarna religioznost označava neharmoničanzbroj samo nekih religijskih vjerovanja, praktikammotivacija i insititucionalnih djelovanja. Ni takvasporadična religioznost ne pomaže značajno u us-pješnu suočavanju s nevoljama. Može se 90 postoKanađana izjasniti kršćanima, ali među njima jeviše onih koji čitaju svoj horoskop nego Bibliju, tesamo 20 posto od njih privatno moli ili je osobnoiskusilo Božju prisutnost (Bibby, 1987.)- Posebicepsiholozi zapažaju nepotpunosti i nekonzistentno-sti između religije i drugih aspekata života, izmeđuvjerovanja i prakse, te između vjerske motivacije ivjerske prakse.

Vjerska krutost, dogmatizam,fundamentalizam i predrasude

Iz prethodno predočenog očito je daje tek do-bro izdiferencirana i harmonično izgrađena vjer-ska orijentacija nužan uvjet za uspješno suočava-nje s nevoljama, ali to nije dovoljno. Još je nužnoda sav religiozni vjerski sustav bude fleksibilan,izbjegavajući svaku vjersku krutost, dogmatizam,fundamentalizam i predrasude.

Žuti monstrum: zavist

To je u biti žalost i unutarnja ljutnja, grižnjazbog tuđega dobra uz želju da drugi u određenimstvarima bude slabiji od nas. Teološki gledano onaje jedan od najvećih grijeha, ona je "kriva" stoječovjek izgubio "raj na zemlji", s njom su počelismrtni sukobi na ovome planetu, "sotona" kao

98


pojam najvećega zla na svijetu nosi njezino ime.Psihološki gledano, zavist nastaje pri usporedbisebe s drugima, prvenstveno onda kada ljudi vla-stite snage i slabosti krivo procjenjuju. Jedan je odnajvećih pokretača negativnoga u međuljudskimodnosima, te se trostruko opisuje i proučava:

1. kao jedan od nezdravih osjećaja,

2. kao motiv, pokretač neprijateljskogadjelovanja i

3. kao nezdrava karakteristika ličnosti kojauključuje sklonost osjećaju zavisti kao idjelovanje pod njezinom pritiskom.

U tome devijantnom procesu osjećanja i pona-šanja najprije se pojavljuje zavist, a zatim umjestosućuti zluradost kojom se kratko zadovolji zavist.Stručnjaci upozoravaju pri tome i na redovito za-vidnikovo lako prihvaćanje neprovjerenih negativ-nih informacija. Drugim riječima, zavidan čovjek,koliko god to neće priznati, jedva dočeka da i bezprovjere prihvati neku ružnu inforamciju o osobikojoj zavidi, samo da bi se što prije u sebi veselio"lošoj vijesti" o njoj i tako zadovoljio tu devijalnupotrebu.

iam im, i -vi Min

ha tom će mf i ufanm.

Uz to što je zavist "teški grijeh", od zavisti semože psihički oboljeti. "Zavidan čovjek razvije


neku vrstu tunel-pogleda: on vidi samo prednostidrugoga i potpuno ignorirajući činjenicu da ih jeon stekao naporom i žrtvom, koje on sam ne bi biospreman podnijeti. Potisnuti bijes postaje osjećajkoji oboji cijeli život i prekrije pogled na vlastitešanse, a to bi bilo polagano sebetrovanje", (Schro-eder, 2003. s. 70). Pokazuje se također, da zavid-nik obilno nesvjesno pokušava kanalizirati svojbijes ili nezadovoljstvo zbog vlastite manjkavostiprema drugome, tako bi se tako, pa i nakratko, za-štitio od depresije. Sve do takva slučaja u kojemuse odmah osjeti bolje, jer nije samo njemu, već je isusjedu crkla krava!

QJka U Mto wA najmh vmm vama, mm mm nude hommuk.

To je osjećaj potisnut u zasjedu, mješavina,stručnjaci kažu, od bijesa, straha, pohlepe i tuge uvječnome stavu šuljanja. Jednima je to psihobio-loški gotovo neproučljiva reakcija našega limbnogsustava na usporedbu s nekim drugim čovjekom,koji nam nije po volji: zbog toga što on može iima više, što više vrijedi pred drugima, više smije,što je zdraviji, pametniji, ljepši. Sve u svemu, jerpretpostavjamo daje on zbog tih prednosti sretnijii zadovoljniji od nas. Naravno, tko zavidi, ne mislilogično. Moral, zakon i religija potisnuli su osjećajzavisti u psihičko podzemlje. Tko zavidi, skriva toi od sebe; tko djeluje pod nagonom zavisti, sabo-tira, kleveće i denuncira iz skritoga zaklona. Jerzavist je jedan od sedam smrtnih grijeha, ili seku-larno izraženo, označen je kao ružna bolest ćudi.

100


Psiholozi još upozoravaju na neshvatljivu reli-gioznu dvoličnost: rijetko što iskrivi religioznostličnosti i nanese zla u međuljudskim odnosima ko-liko zavist, a opet u religijskoj praksi uopće se neodnosimo prema njoj kao prema velikom, "smrt-nome grijehu". U istraživanjima ima snažnih po-kazatelja (Berger, 2004.) daje zavist posebno izra-žena upravo u vjerskih predvoditelja i službenika,iako nijedno zvanje nije od nje pošteđeno.

Karakteristike koje krivopredstavljaju religioznost i

štete ispunjanju životnih zahtjeva

Problematičnost izričita vršenja zapovijediili kako je najgore od svega - ne biti dobarčovjek

Malo komu nije poznat biblijski zapis o oni-ma dvama poučnima moliteljima u hramu. Jedanse skupio na dnu hrama tražeći skrušeno od Bogaoproštenje za svoje mane i zla djela, a drugi je predoltarom isticao kako je ispunio sve propise i kakonije kao onaj grješnik na dnu hrama. Krist za trajnupouku svojim nasljednicima objasni kako je onaj"grješnik" otišao kući iz hrama kao čist i dobar čo-vjek, a onaj stoje ispunjao sve propise - nije!

Netko, dakle, može službeno ispuniti sve vjer-ske propise, a opet kao takav ni pred Bogom nipred ljudima ne biti dobar i poželjan, a netko možebiti čak i grješnik, a u datim okolnostima biti predBogom i pred ljudima dobar i poželjan čovjek.Ljudskomu je biću ipak najveća šteta od svega - nebiti dobar čovjek.

Tko zavidi, sakrivato i od sebe;tko djeluje podnagonom zavisti,sabotira, klevećei denuncira izskritoga zaklona.

101


Gotovo svi vjerskisustavi načelnozastupaju potrebuvisokoga stupnjaduhovnosti inedvojbeneopćeljudskevrijednosti.

Psiholozi bi dodali da onaj koji ne izgrađuje,već razbija zdrave međuljudske odnose, bez obzi-ra na svoju službenu ispravnost, nije dobar čovjek,odnosno da onaj koji uspješno izgrađuje zdravemeđuljudske odnose, pa i uz svoje mane i slabosti,bliže je onomu koga smatramo dobrim čovjekom.Naravno, da bi najidealnije bilo uvijek ispunjatipropise i biti dobar čovjek.

Imalo pažljiviji promatrač će zamijetiti kako ureligijskoj praksi crkveni službenici puno više na-prave štete u međuljudskim odnosima kada u imevjere prvenstveno ispunjavaju propise, umjesto dase prvenstveno pokažu kao dobri ljudi. Zapravo,kad tako postupaju pozivajući se na Boga ili navjeru, onda su nedvojbeno zapali u glib devijantnereligioznosti.

Opasnost od institucije

Gotovo svi vjerski sustavi načelno zastupajupotrebu visokoga stupnja duhovnosti i nedvojbe-ne općeljudske vrijednosti. To se poglavito možetvrditi za kršćanstvo. Međutim, nažalost, nije svapovijest vjerskih institucija uvijek na putu premavrhunskim duhovnim iskustvima i nedvojbenimvrijednostima. Psiholozi će upozoriti da pojedinacjedino u društvenoj skupini može naći zadovolje-nje i ostvarenje svojih temeljnih potreba, ali nećekao ni neki mistici prešutjeti opasnost koja prije-ti autentičnoj religioznosti od vjerskih institucijai vođa koji se više brinu oko organizacije svojihinstitucija nego za duh svoga izvornog utemeljite-lja. Dodaju također kako vjerska praksa nepobit-no svjedoči da vjerski predvoditelji znaju dolazitina čelo zajednica, ne zato što su prvenstveno ljudivisokoga religioznog iskustva (a što bi kao takvi

102


trebali biti), nego zato, kao i u svakoj drugoj kom-pleksnoj birokraciji, između ostalog,

a) što poslušno podržavaju i promovirajusamu organizaciju kao takvu (npr. bezuvjetna lo-jalnost zamislima biskupa, provincijalke i si.),

b) što nema velikog izbora dovoljno kvalifici-ranih crkvenih službenika,

c) što niska duhovna razina nekih vjerskihzajednica više traži mehanistički i materijalistič-ki usmjerene predvoditelje nego one koji bi uz toimali i visoku duhovnu dimenziju,

d) što sama vjerska institucija kao takva znapreferirati vlastitu čvrstu strukturu, nego auten-tični duh osnivatelja i visoku duhovnu razinu za-jednice,

e) te što vjerski predvoditelji, koji bi trebalii načinom i sadržajem dobro i stručno promicatiduhovne vrijednosti svoga osnovatelja, iako to posvojim osobinama nisu.

Mtfmmmmm, ffflMtmgs

Takvim nedoraslim i nezdravim kadrovskimrješenjima stvara se beznadna situacija u kojoj suupravo ljudi bez vrhunskog religioznog iskustvaodgovorni za instituciju koja je u svojoj biti za-mišljenja kao ona koja treba njegovati i promicativrhunska religiozna iskustva te svijet i život obo-gaćivati njihovim plodovima.

U tom smislu više je psihologa na temelju istra-zivanja upozorilo da organizirana religija, insti-

103


Više psihologa je natemelju istraživanjaupozorilo daorganiziranareligija, institucijamože postatipravi neprijateljautentičnogareligioznogiskustva.

tucija može postati pravi neprijatelj autentičnogai plodnog religioznog iskustva, (Maslow, 1964.).Više osoba najvećim religioznim iskustvom već jedavno upozoravalo na slične opasnosti. Ni Krist otome nije šutio. Glasovito je ono njegovo upozore-nje da se čuvamo "onih u dugim haljinama..." kojiuredno ispunjaju sve zakone, a nemaju ni običneljudskosti ni duhovnosti. Posebno je pripelio prvimpredvoditeljima kršćanstva, da su oni i svi vjerskilideri po svojoj autentičnoj zadaći "sol zemlje isvjetlo svijeta", pa neka budu stalno na oprezu, jer"ako sol obljutavi onda nije nizašto nego da se bacii pogazi" i ako "svjetlo ne svijetli u tami", tama ćega obuzeti.

104

OKULTNO:SOTONSKI PROUZROČENEPSIHOFIZIČKE SMETNJE?

Poimanje sotonskoga

Na ovome svijetu i u ljudskoj povijesti tolikoje zla i okrutnosti da čovjek s pravom može zaklju-čiti, da osim ljudske zloće, mora postojati i nekanadnaravna demonska sila koja stalno potiče lju-de na zlo. Nailazimo i na sekte koje promiču kultzla otvoreno se boreći protiv dobra i zagovarajućirušilačku snagu zla, a postoje ljudi koji misle damogu uhvatiti tu sotonsku zlu moć kako bi po-moću nje ovladali drugim ljudima. Po shvaćanjubrojnih religija, kršćanske posebice, sve se takvepojave i događanja

a) kad su znanstveno potpuno neobjašnjive i

b) kad su s nedvojbeno zlim predznakom, na-zivaju sotonskim, tj. povezuju se s utjecajem zleduhovne sile. Prema njima, ne radi se tu samo onutarnjoj psihičkoj dinamici razarajuće sile ili po-osobljenju zloga nego o živome zlom biću Sotoni(klevetnik, učitelj laži), najveće neprijatelju dobrai ljudi.

Nailazimo i nasekte koje promičukult zla otvoreno seboreći protiv dobrai zagovarajućirušilačku snaguzla...

105


Pojam "sotonskoga" danas se veže uz pojam"okultnoga". Okultizam je vjerovanje u tajanstve-ne nadprirodne pojave i "sile" koje se otimlju raci-onalnom poimanju, a pomoću kojih se može dje-lovati na prirodne pojave. O tim neprorumačivimdogađanjima kao i o tvrdnjama ljudi u svim kultu-rama i vremenima o postojanju tih pojava, jedinošto znanstveno znamo jest da one postoje. Psiholo-zi i teolozi se u svojoj svagdašnjici na ovome poljunajčešće susreću sa sljedećim činjenicama:

a) stvarnost je da stalno oko sebe susrećemoljude koji vjeruju u zle okultne fenomene i navodeu njihovu korist svoje uvjerljive razloge;

b) Znanstveno prepoznatljivi, umišljeni ilistvarni psihofizički problemi predstavljaju smet-nju većini;

c) u isto vrijeme uvijek se nađe netko od tihljudi kod koga susretnemo tajanstvene i znanstve-no neobjašnjive psihofizičke bolesti i opterećenja;

d) oboljeli su u pravilu one osobe koje suna ovaj ili na onaj način bile izložene (čak i na-sljeđem) ili su same se bavile određenim okultnimdjelatnostima;

e) medicina, psihologija i druge egzaktne zna-nosti ne znaju im uzrok i za njih nemaju lijeka;

zlJvam CAJA komorni m da udamm,

momiiam.

106

Okultno: Sotonski uzrokovane psihofizičke smetnje?

f) ima autentično dokumentiranih slučajevakad se određene religijske praktike (molitve, po-stovi, otklinjanja i druga duhovna sredstva) češćepokažu uspješne pri liječenju, oslobađanju od ta-kvih opterećenja.

Očito, zagonetan je ovaj vidljivi, a još zagonet-niji onaj nevidljivi, duhovni svijet. U literaturi ipraksi u svim kulturama i vremenima nailazimo napojave zla među ljudima koje nemaju objašnjivauzroka, pa se vjeruje da su prouzročene okultnimvjerovanjima i činima, primjerice, onim dokumen-tiranim praktikama iz prastaroga voodoo kulta naHaitima do fenomenom opsjednuća (u psihologijiponekad nazivan i "bolest opsjednuća") u našimdanima. Vidimo, takvi fenomeni su tajanstevni, nji-hovi su utjecaji neprotumačivi, znaju biti izmiješa-ni s pukim praznovjerjem, ali neprozirno i s pozna-tim duševnim bolestima. O njima znanost ne možepuno više reći osim da postoje. Kao fenomeni kojiopterećuju ljude svim mogućim poteškoćama ibolestima najčešće se spominju: sotonski kultovi,opsjednuće, magijski čini i spiritizam.

U brojnimvećim svjetskimgradovimamanje ili višediskretno postojedanas udruženjasotonista.

Sotonski kultovi

U brojnim većim svijetskim gradovima manjeili više diskretno, postoje danas udruženja soto-nista. U svagdašnjem su životu ove osobe su ne-upadljive, vrlo teško im se približiti, a slučajnisusreti s takvim ljudima ostavljaju čudan osjećajhladnoće. Koliko se god protagonisti sotonizmaodlikuju prilično zbrkanim razmišljanjem, crno-bijelom filozofijom i dezorijentiranom psihom, onisu nevjerojatno sposobni činiti ono što im je te-

107


Danas nemaznanstevnih teorijani studija kojebi zašle dublje ipojasnile psihičkustrukturu ličnostisotonista.

meljna orijentacija: slijediti cilj, tj. činiti zlo i pro-povijedati klanjanje sotonskim silama. U svojimmolitvama Sotoni i "crnim misama" na najružnijese načine izruguju kršćanske i druge vjerske moli-tve i praktike, prakticiraju se abnormalni seksualnirituali, incest, obeščašćenja tijela mrtvih i si. Iz tihrituala nisu isključena ni žrtvena ritualna ubijanjaživotinja i ljudi, kao što se dogodilo u najpozna-tijem slučaju ritualnoga ubojstva glumice SharonTate i njezinih gostiju (Wenish, 1993.) ili prošlegodine u Njemačkoj kada su brat i sestra, članovijedne sotonističke zajednice, na najsvirepiji način"žrtvovali" svoga "najdražeg prijatelja", jer ubitiupravo nekog takovoga najveće je zlo. Obično senajvećim sotonistom suvremenoga svijeta smatraAleistera Corwleya (umro 1947.). Smatrao je sebenajavljenim Antikristom, a bio je uvjeren da mu jecilj pokrenuti demonske okultne sile koje će pot-kraj dvadesetoga stoljeća učiniti naviše zla čovje-čanstvu svojim djelovanjem. U prodaji je već dugoi "Sotonska biblija" i "Sotonski obrednik". Napi-sao ih je osnivač "Sotonske crkve" Anton La Vey(1966. i 1972.). U svojoj "bibliji" on otvoreno pišekada treba ubojstvom žrtvovati ljude: "Satanistprinosi ljudsku žrtvu onda kada ona može posluži-

Simun Sito Ćorić, Zdrava i nezdrava religioznost

ku strukturu sotonizirane ličnosti, tj. čovjeka kojise svjesno može okrenuti prema zlu i boriti se svimsilama protiv svega stoje zdravo i plemenito.

nemfmi

u

Opsjednuće

Tragajući za religijskim poimanjem "zlih du-hova" i "opsjednutosti", tragači se obično okrećukršćanstvu. Ne baš uvijek sasvim jasan i zadovo-ljavajući horizont njihovih "pronalazaka" ići će za-sigurno u sljedećem pravcu.

U Novome zavjetu opisi demona i egzorcizmapredstavljaju prvenstveno biblijski komentar o od-nosu religije i zdravlja.

U prvome stoljeću ljudi su vjerovali da su broj-ne bolesti posljedica nastanjenja zlog duha u čo-vjeku, a ozdravljenje je ovisilo o egzorcizmu, tojest o izgonu toga demona ili više njih. Kratki opisiporemećenih osoba u biblijskim zapisima katkadase uspoređuju s nekim današnjim dijagnozama, aIsusovo liječenje tih bolesnika s modernim psiho-terapijskim postupcima. U takvu pristupu trebabiti vrlo oprezan, jer biblijski materijali nisu me-dicinski zapisi, a postavljanje dijagnoze iz tolikevremenske udaljenosti u najmanju je ruku vrlo ri-zično. Biblijski tekstovi govore više iz svoga po-vijesnog i znanstvenog konteksta, o pokušajima u1. stoljeću da se nađe neki smisao i pristup poreme-ćenoj stvarnosti. Bez obzira na to što to nije u stro-

110


go definirana crkvena dogma, u samome učenjuCrkve egzistencija personalnih zlih duhova sma-trala se kroz povijest se podrazumijevala. Njih senajprije smatra zavodnicima ljudi na zlo, a ne is-ključuje se ni mogućnost da zao duh katkada možeutjecati na materijalne stvari i na tijelo samogačovjeka (Wenisch, 1993., 107). Papa Ivan PavaoII. jasno će o tome reći: "Teško je razlikovati onošto nadilazi prirodu i što se u takvim slučajevimajavlja. Crkva se u tome ne snalazi lako i ne popu-šta lako tendencijama da mnoge činjenice direktneintervencije pripišu đavlu. Polazeći od toga princi-pa ne može se zanijekati da sotona svojom voljommože škoditi i zavoditi na zlo. To je u domeni tenjegove ekstremne moći", (Ivan Pavao II., 110).

Što se tiče psihologijskog pristupa tim fenome-nima, autori navode različite kriterije koji dopu-štaju da se jedno izvanredno psihičko stanje dija-gnosticira kao opsjednutost ili kao bolest opsjed-nutosti. Na temelju brojnih i izravnih promatranjatakvih osoba i zapisa o tome izvanrednom psihič-kom stanju, u većine i religijskih i psihologijskihstručnjaka govori se:

a) o promjeni osobnosti,

b) o "demonskom" karakteru i

c) o neuobičajenim sposobnostimaopsjednutoga (Wenisch, 1993., 45-47).

Reći ćemo nešto pobliže o svakoj ovoj karakte-ristici.

-— Pogođena osoba izgleda očito u kriznim sta-njima postaje neka druga. Ta "strana osoba" znasve o opsjednutome i o njemu se izražava s prezi-rom u trećem licu. Ukupno ponašanje bolesnika,

Pogođena osobaizgleda da ustanjima krizepostaje nekadruga. Ta "stranaosoba" zna sve oopsjednutom i onjemu se izražavas prezirom utrećem licu.

111

Širaun Sito Ćorić, Zdrava i nezdrava religioznost

Konfrontacijas religoznimsimbolima izazivastrah, odvratnost,bijes i uzetost kodopsjednutih.

izraz lica, boja glasa, mijenjaju se. Samo su nekiod njih su svjesni što im se događa, ali nemaju sna-ge boriti se. U drugim slučajevima bolesnik gubikontrolu nad sobom, u nesvijesnu je stanju ili utransu. Tu se radi o psihičkim i tjelesnim fenome-nima koji upućuju, prije svega, na psihozu i neu-rozu osobe.

— Ospjednuti je u stanju krize često vrloagresivan. Redaju se bijesne psovke, govor puncinizma, bjesomučno nasilje, "divlje lajanje", pri-mitivne seksualne tendencije, vulgarni i opsceniizrazi, napadi bjesnila i si. Posebice je upadljivanjegova odbojnost prema svemu što je religiozno.Konfrontacija s religoznim simbolima, recimo kri-žem, molitvom, spominjanje imena svetaca - sveto izaziva strah, odvratnost, bijes i uzetost u opsje-dnutih.

— Neobične su sposobnosti, općenito, odlu-čujući znak pri dijagnosticiranju opsjednuća: ra-zumijevanje i govor nepoznatih jezika (ksenogla-sija), poznavanje sadržaja svijesti drugih ljudi (vr-sta telepatije), znanje o budućim događajima (pre~kognicija), golema tjelesna snaga, izazivanje šu-mova i utjecaj na predmete nadiskustvenim putem,lebdenje (levitacija), neobjašnjiv izlazak predmeta(primjerice, čavli, kamenčići ili insekti) iz tijela iliiz tjelesnih otvora, ili izravno iz kože.

Religijski i psihologijski stručnjaci običnopriznaju da im je ovakvo čovjekovo stanje nedo-kučivo u puno elemenata. Demoni kao najčešćespominjani protagonisti opsjednuća personificira-ju one moćne i mračne snage koje se protive ži-votu dobra, mrseći račune božanskim namjeramas ljudskim bićima. Langton će reći da su te snage

112


tako stvarne "da one uzimaju lik individualnosti"(1945., 145). Oživljavanje egzorcizma (religijskiritual kojim se kuša liječiti opsjednutoga, oslo-bađati ga od tih moćnih i mračnih sila, odnosno"istjerivati zle duhove", a vrši ga egzorcist svojimposebnim molitvama u ime Isusa Krista) u po-sljednja dva desetljeća ponovno nas podsjeća nabez dvojbe golemu snagu određenih destruktivnihpsihičkih stanja, a da često ne prepoznaje da su toi poremećujuće "razdijeljenosti ličnosti". Gasterće objasniti sa stajališta psihologije religioznostida opsjednuće "...predstavlja eksternalizaciju ljud-skoga iskustva. Osjećaji i dojmovi, raspoloženja iimpulsi, čak i fizička stanja, koji inače mogu bitiopisani kao oni koji djeluju autonomno u samomečovjeku, predstavljeni su na ovakvoj podlozi kaovanjske sile koje djeluju nad njim" (1962., 818).Thurnevsen će opisati "pastoralnu brigu kao eg-zorcizam", ne kao magični ritual, već kao najavuporuke koja oslobađa od "tamne vlasti zla" (1962.,315-333). Sve govori da upravo iscjeliteljskaučinkovitost te religijske poruke stoji i pada sa sa-mim stupnjem kvalitete religioznosti i s određenimstandardom njezine psihološke zrelosti.

<•?

Iako ih ima i u drugim religijama, posebice kr-šćanska tradicija poznaje egzorcističke molitve, tj.molitve otklinjanja. Od starina se isticala molitva


zazivanja Duha Svetoga za dobrobit ljudi, onogašto oni posjeduju i onoga s čime dolaze u dodir,ali i molitve otklinjanja za udaljavanje i oslobađa-nje od od utjecaja zla i demona na stvari, mjesta iosobe. Demoni su shvaćeni kao duhovna bića vi-soke inteligencije i mogućnosti djelovanja u svije-tu sve do zaposjednuća ljudi. Uvijek ih vrlo jasnokarakterizira otpor i pobuna protiv nedvojbenogadobra ili kako se u religijskom kontekstu običnokaže - protiv Božjega autoriteta. U ikonografiji iumjetnosti oni su najčešće mučitelji u paklu ružnai zastrašujuća izgleda.

a

Današnje bi se molitve otklinjanja (egzorcizmi)u Crkvi mogle u biti svrstati 1. u male egzorcizme,tj. predviđene molitve za očuvanje i oslobađanjeod svagdašnjih zala, te 2. u velike egzorcizme, akoje rijetko obavljaju za tu svrhu posebno određe-ne osobe. One koriste posebno sastavljene i propi-sane molitve kad se sa sigurnošću pretpostavlja daje ta opaka demonska moć stvarno zaposjela ne-kog čovjeka. Zbog kompleksnosti i neobjašnjivo-sti toga fenomena kako u religijskom tako još višena znanstvenom području, veoma je teško i u vjer-skome pristupu odrediti i prepoznati stoje istinskoopsjednuće, a što posljedica psiholoških smetnjai oboljenja. Stoga se u čovjekovoj religijskoj tra-diciji u ta teška i najčešće nerazjašnjena nevolja

114


imenuje izrazima opsjednutost (obsessus) i mučen(vexatus), a kad Crkva zaključi kako se uistinuradi o fenomenu opsjednutosti, najprije preporučai očekuje pomoć medicinskih stručnjaka, od psiho-logije i psihijatrije i od drugih znanosti koje mogupridonijeti boljem razumijevanju tih čudno nasta-lih i još čudnije očitovanih poremećaja ljudske li-čnosti. Tek nakon tih mišljenja i dijagnoza, Crkvamože dopustiti obred egzorcizma, a njega moževršiti isključivo onaj svećenik koga crkvena vlastizrijekom nađe prikladnim i odredi za to, (usp., I.Šaško, 2002.).

Magijski čini

U literaturi je dokazivano i objašnjavano kakoimaju svoju snagu i kako djeluju autosugestija,umišljaji, "obistinjenja vlastitih proroštva", "Pla-cebo-efekti" i njima slični neobjašnjivi mehaniz-mi, ali znanstveno još nije pokazano (postoje či-njenice da se neke čudne stvari uistinu događaju),na koje sve načine može crna magija svojim najra-zličitijim praktikama (najčešće se u kolokvijalno-me govoru spominju prokletstva, vraćanja, uroci,nabace, opčinjenja i si.) uvaliti ljude u velike ne-volje i nanositi im velike smetnje, (Clarke, 1986).Na drugoj strani, bijela magija svojim formulamai raznim biblijskim citatima obećaje ozdravljenja inapredak.

Na drugoj strani, vjernici i sustavi različitihreligija pripisuju pozitivnu snagu blagoslovima iiskrenim dobrim željama, ali u njih je prisutno iuvjerenje, da ako djeluje blagoslov, onda djeluje iprokletstvo. Pri tom se iz prakse i literature poka-

Bijela magijasvojim formulamai raznim biblijskimcitatima obećajeozdravljenja inapredak.

115


Nije malostručnjaka kojisu uvjereni da učovjeku postojeodređene mutnesnage koje seznanstveno nemogu dokazati.

žalo da su najčešći "razlozi" otvorenih i prikrive-nih zlih želja, proklinjanja, opčinjenja i uopće činate vrste zavist, ljubomora, zloba i pohlepa. Običnose takvi problemi pojavljuju nakon udesa, bankro-ta, odbijene ljubavi ili svađe zbog nasljedstva, atraži se pomoć magijskih čina da bi se vratilo izgu-bljeno i/ili osvetilo protivnicima.

Koliko god sve to na prvi pogled odisalo čistimpraznovjerjem, zagonetno je i neprozirno. Jednimse dijelom to može i psihološki objasniti, primje-rice, kao "obistinjenje vlastitog proroštva" ili au-tosugestije. Ipak ostaje nerazjašnjeno kako i zaštoizgovorena prokletsva ili drugi magijski čini doi-sta ponekad mogu djelovati? "Tu se upotrebljava-ju razni talismani, poklanjaju različiti predmeti nakoje je bačeno prokletstvo, vrše se magični seksu-alni čini i upotrebljavaju lutke koje predstavljajuprotivnika, šalju se letci s tajanstvenim znakovi-ma i podmeću određenim osobama...", (Mueller,1998., s. 31). Nije malo stručnjaka raznih strukakoji su uvjereni da u čovjeku postoje određenemutne snage koje se znanstveno ne mogu dokaza-ti. "Postoji opasnost da se te magične snage u čo-vjeku tehnički upotrijebe, svrstaju u kauzalni svi-jet i uvelike posluže za stjecanje moći. Jer do kudačovjek doseže, vrlo brzo iskvari prirodu u njenojnama nepoznatoj moći (...). Etnolozi se slažu dasu primitivni narodi, koji su bliži ovim snagama ina koje se svi pozivaju, podredili moć i silu 'ma-gije', do kojih je čovjek mogao doprijeti, onomukoji stoji na svršetku svega, vječnomu Bogu...",(Sudbrack, 1987., s. 179).

U psihologiji još nema neke posebne pomoćiljudima koji osjećaju kako trpe posljedice magij-

116

Okultno: Sotonski uzrokovane psihofizičke smetnje'.

skih čina, a bilježi se da se upravo ovakve smetnjevećinom događaju

a) praznovjernim osobama,

b) psihički labilnim,c) onima koji su na neki način u kontaktu s

ovovrsnim okultnim id) onima ekstrinzične, nezrele religioznosti.

Protagonisti većine religija, kršćanstva posebi-ce, upozoravaju, potkrepljujući to primjerima izstoljetnih iskustava, na sljedeće:

a) da je u čovjeku energija dobra jača od onezla, pa i blagoslov od prokletstva,

b) da se čovjek čvrst u vjeri i stalan u čestitostine treba ničega bojati i

c) da se "blagoslov i pokletstvo" vraćaju ono-mu tko ih je izrekao i poželio, tj. sve što čovjekdobra i zla čini, sebi čini.

Tu stalno nailazimo na preporuke, da se niko-mu ne smije ni željeti zlo i da se trebamo naviknutiželjeti i činiti bližnjemu dobro, "blagoslivljajući"i prijatelje i neprijatelje. Najčešće se pri tome po-ziva na Isusovu riječ: "Blagoslivljajte one koji vasproklinju; činite dobro onima koji vas mrze!1' (LK6,28), ali i na Buddhinu; "Učini li mi tko neprav-du, obdarit ću ga plemenitom ljubavlju; što mi višezla dođe od njega, to veće dobro doći će mu odmene...", (Ćorić, 2003., s. 138).

^

Simun Sito Ćorić, Zdrava i nezdrava religioznost

Vjernicima različith religija neki mogu zamje-riti što drže da postoje određene magijske moći nakoje smo gore upozorili, ali teško je naći nekogatko će posumnjati da upravo iznesenim stavovimavjernici različitih religijskih sustava u borbi protivtakvih pojava promiču zdrave i trajne vrijednosti,odgovarajući na tu, stvarnu ili fiktivnu mogućnostŠirenja negativne energije i zla od Čovjeka.

ihomed/m Uo na/m odmkdmđa.

Spiritizam - "zazivanje duhova"

Spiritizam se najčešće opisuje kao kult u čijemje središtu vjera u zagrobni život duhova umrlihljudi i u mogućnost komuniciranja s njima prekomedija, tj. osobe posebnih znanstveno neobjašnji-vih sposobnosti, koja je ustvari posrednik izmeđuduhova i ljudi. Kao što se može lako i pretposta-viti, u svim religijama nalazimo određeni odnosprema duhovima pokojnika, a diskretna praksa"zazivanja duhova" poznata je u svim kulturama inarodima. Međutim, neviđeni zamah ovoga kultapočeo je oko polovice 19. stoljeća u SAD-u. Kakojedna "mala neobična stvar" može nezaustavljivozanjihati milijune ljudi, pokazuje i ovaj detaljnodokumentiran događaj koji je vezan za kolijevkuspiritizma kakva danas poznajemo.

U gradiću Hvdesville, država New York, u je-dnoj staroj kući živjeli su mještanin John Fox i

118


njegove dvije kćeri (Katharina i Margaret). Jednevečeri 1847. začulo se u kući praskanje i kucanjekoje se i sljedećih tjedana ponavljalo. Znatiželj-na obitelj Fox to nije krila, pa su u kuću dolazili islušali to lupanje probrani ljudi iz gradića. Ubrzose ustanovilo da to kucanje ima određenu logikui redoslijed udaraca. Jedan prijatelj obitelji, IsakPort, došao je na ideju da izgovara glasno i polakoabecedu kako bi se za određeno slovo dobio znakkucanjem. Na taj se način uspostavio neki kontakt"s tim silama koje su prouzrokovavale kucanje ikoje su se predstavljale kao 'duhovi' pokojnika",(Ryzl, 1999., s. 42). Tako je dobivena poruka zadomaćine, daje u njihovoj kući nazočan "duh" ne-kog Charles-a Ryan-a, koji je bio ubijen i pokopanu toj kući, pa sad želi da njegove zemne ostatkedostojno pokopaju. Nakon više puta ponovljenetakve iste poruke znakovima kucanja, John Fox jeuz predstavnike lokalnih vlasti počeo kopati na re-čenom mjestu u podrumu svoje kuće i uistinu nao-čigled sviju tamo našao ljudski skelet...

Nakon toga neobičnog događaja o kojem se ra-širio glas na sve strane, nastala je prava manija utraženju dobrih "medija" kako bi se komuniciralosa svojim pokojnima, pa se spiritizam širio nevjero-jatnom brzinom. "Već 1851. samo u New Yorku bi-lo je aktivno oko 100 medija. Godine 1870. već jebilo deset milijuna organiziranih spiritista, a 1890.petnaest milijuna", (Ryzl, 1999.). Ovaj uspjeh jepočivao djelomice i na tome stoje cijeli niz reno-miranih javnih ličnosti (književnika, sveučilišnihprofesora, pojedinaca velika političkog utjecaja isi.) javno prihvatio spiritizam i počeo se aktivnonjime baviti. Bio je tu i nimalo mali broj psihologa,

Spiritizam senajčešće opisujekao mogućnostkomuniciranja spokojnicima prekoosobe posebnihznanstvenoneobjašnjivihsposobnosti,

119


među njima i klasici psihologije William James iWilliam McDougall.

Koliko god psihologija pokušavala tražiti me-hanizme motoričkoga automatizma (čest u sva-gdanjem životu) i depersonalizacije (česta u shizo-freniji) kao one koji bi, možda, mogli biti sastavnidio u procesu događanja ovakvih fenomena i do-nekle ih objasniti, do danas je nemoćna pred tomzagonetkom. Stoga

a) traži načina kako bi ovakva događanjaznanstveno objasnila,

b) svrstava ovakve pojave u parapsihologiju,

c) priznaje određene neobjašnjive sposobno-sti "medija",

d) drži da ovakvi fenomeni više govore o ta-janstvenim sposobnostima "medijima" nego što-god o "duhovima",

e) upozorava na brojne prevarante i trikovena ovome području, ali ne niječe da se uistinu po-nekad znaju dogoditi tajanstvene i neobjašnjivestvari pri "zazivanju duhova".

Ni kršćanske Crkve nisu baš predaleko od psi-hološkoga pristupa, poznaju slučajeve izazvanogkontakta sa svojim pokojnima i iz Biblije (1 Sam28, 8), te uz već navedene psihološke opaske, ima-ju i sljedeća upozorenja i stavove:

a) bez obzira na to što njeguju vjeru u zagrob-ni život, sve odbacuju prakticiranje spiritizma,

b) traže da svoje mrtve poštivamo radosnimsjećanjem i predanom molitvom, puštajući ih da"počivaju u miru",

Kršćanske Crkvepoznaju slučajeveizazvanogkontakta sa svojimpokojnima i izBiblije.

120


c) upozoravaju da se na tajanstvenim seansa-ma "zazivanja duhova" ne pravi kontakt samo sasvojim pokojnima, već ima slučajeva u kojima se"zazivlju zli duhovi",

d) upozoravaj u iz svoga iskustva da oni koj i sebave "zazivanjem duhova" u pravilu doživljavajuvrlo negativne utjecaje za svoje psihičko zravlje iponašanje, sve do teških depresija i tamnih suici-dalnih misli i djela.

"Duhovna sredstva za oslobođenje"

Kad je ovakva, gore navedena problematika upitanju, onda je sve češća suradnja između psiho-terapeuta i kvalificiranih religijskih stručnjaka. Toulijeva nadu, jer pogreška je ljudima s osjećajemokultne opterećenosti pokušati pomagati samo re-ligijskim sredstvima, ali i ostati pri tvrdnji da iz-van znanstveno dokazivoga postoji samo mašta,obmane i izmišljotine. Također treba držati naumu da se češće susreću slučajevi miješanja prepo-znatljivih duševnih smetnja i onih koje imaju okul-tne simptome. Iz prakse se vidi daje u mnogim ta-kvim slučajevima potrebna i duhovna pomoć kaoi psihoterapija.

Stoga, u načelu, ne treba uskraćivati "molitvuza oslobođenje" vjernicima koji u nju vjeruju ilije traže. S vjerske strane gledano, određenu "mo-litvu za oslobođenje" može nad pacijentom molitisvaki svećenik, a "molitvu egzorcizma" mogu iz-


vršiti samo svećenici koje je biskup posebno za toovlastio.

Kao pomoć vjernicima koji osjećaju na sebibilo koju vrstu "okultne opterećenosti" u kršćan-skome religijskom ozračju najčešće su se u praksipokazala uspješna pri liječenju takvih opterećenjasljedeća "duhovna sredstva za oslobođenje", i to uslučajevima u kojima im ni medicina ni išta drugonisu mogli pomoći:

me mmdUuifi tmmuij a me mu>j# mimo- odvmu-.¥ /

a) povjerenje u Isusa Krista s načelnim ži-votnim stavom, da čovjek s Božjom pomoći sveokultno može uvijek nadjačati;

b) prekinuti vezu sa svim činima i osobamakoje imaju bilo što s okultnim;

c) uvesti u svoj život praksu redovite molitve(uključujući i sv. misu s pričesti), posta i djela mi-losrđa;

d) obaviti temeljitu ispovijed i pokušati zapo-četi čestito živjeti usmjeravajući svoje ponašanjeprema nedvojbenim vrijednostima;

e) sam moliti ili zatražiti od svećenika da iz-moli nad dotičnim "molitvu otklinjanja", ili u ne-kim teškim slučajevima da ovlašteni svećenik "iz-vrši službu egzorcizma";

f) nastojati stalno živjeti "život u milosti", tj.ponašajući se u duhu Božjih i ljudskih zapovijedi.

Psihološki gledano, vjerske praktike nekadmogu poboljšati čovjekovo stanje i bez izravna

122


Jednom je vidjevšiosobu u teškojnevolji, papa IvanPavao II. čak zavrijeme privatneaudijencije nadjednom ženomizvršio egzorcizam.

"Božjega zahvata čudom", već i samim time štoje poznato da i bez nadnaravnoga efekta možepotaknuti u osobi isključivo psihološki proces po-boljšanja. Drugim riječima, da se oslobođenje vjer-skim praktikama zasniva i na tzv. placebo-efektu,zadatak oslobađanja od strane religijskih stručnja-ka ne bi bio suvišan. Nema razloga za odbijanjeovoga efekta, duhovnih sredstava za oslobođenje,posebice ako medicinske i psihološke mjere nedonose nikakvo poboljšanje zdravija i ako postojiopravdana sumnja na neko okultno opterećenje iliako u tom slučaju pogođena osoba i nakon medi-cinskih nalaza misli kako ono postoji. Sudbina tihljudi koji na sve načine traže izlaz iz svoje teškenevolje treba svima koji se brinu za duševnu hi-gijenu čovjeka biti dodatna motivacija za sve mo-guće zdrave pothvate. Jednom je (1992.), vidjevšiosobu u teškoj nevolji, papa Ivan Pavao II. čak zavrijeme privatne audijencije nad jednom ženomizvršio egzorcizam. Budući da ovaj nije odjednomu potpunosti uspio, moralo se nekoliko puta na dis-kretan način isto ponoviti dok se žena nije potpunooslobodila (Laurentin, 1996.).

U svagdašnjoj praksi i literaturi nailazimo ina sljedeće: ako je određena psihofizička sme-tnja na taj tajanstveni okultni način (sotonski)prouzročena, medicinski, psihološki i svaki drugiznanstveni pothvati pred njom su (dosad) nemoć-ni, dok se pritom samo još molitve i druga duhov-na sredstva pokazuju kao ona koja pomažu. Vrijedii obrnuto: nemaju li molitva i druga duhovna sred-stva nikakva utjecaja na poboljšanje stanja bolesneosobe, onda je to znak da se ne radi o smetnjamasotonskoga podrijetla. Istina, za to ne postoje em-pirijski dokazi, jer ovdje se nalazimo u području

123


U praznovjeru,neobaviještenosti,strahu inesigurnosti ljudičešće čujemokako se u okultnoubraja i ono što usvojoj biti nije.

vjere. Tu je i slučaj da se može samo naslućivatikako neka smetnja koja ni medicinski ni psihološ-ki nije shvatljiva ni izlječiva spada pod okultnimprouzročene pojave, pa se na sve načine, medicin-ske i religijske, pokušava pomoći oboljelom. Utakvim slučajevima rijetko se može sa sigurnošćutvrditi što zapravo pomaže: "(•••) bijeli liječničkiogrtač, svećenička stola, lijekovi ili molitva. To nemožemo znati", (Mueller, 1998., s. 73).

Sto nije ni magijsko ni okultno?

U praznovjerju, neobaviještenosti, strahu i ne-sigurnosti ljudi češće čujemo kako se u okultnoubraja i ono što u svojoj biti to nije. Tako, pri-mjerice, zna se tvrditi da homeopatija, autogenitrening, radiestezija (rašljarstvo), bioenergija, hi-pnoterapija i si. spadaju u "sotonsko područje" iliotvaraju vrata njegovim smetnjama. Tako se do-godi i to da u jednoj inače dobroj knjizi nalazimokako hrvatski autor bez imalo ograde u "magijskeprakse" ubraja čak jogu, borilačke vještine kara-te i judo, transcendentalnu meditaciju, zen-budi-zam, akupunkturu, kiropraktiku i si., (Bolobanić,2002., s. 60). Ovakva netočna, mjestimice i predozbiljnim ljudima smiješna predstavljanja moguukazivati i na kriva shvaćanja ili uopće na nega-tivna iskustva na tome polju, a također mogu bitiopasna kao i neke same okultne pojave. Nadalje, uvećini slučajeva astrologija, numerologija, "gleda-nje" u karte, grafološke analize, "čitanje" iz šalice,tumačenje crta na dlanu, mogu se dobro objasniti.Uglavnom se u tim stvarima lukavo uzimaju u ob-zir određene stvari koje poznaju i malo bolji đacipsihologije za srednje škole:

124


a) računa se s raznim dimenzijama ljudskelakovjernosti, s onim što psiholozi nazivaju Bar-num-efektom, po Baraumu, vlasniku jednoga odnajvećih cirkusa na svijetu, komu se pripisuje reče-nica "svake minute rađa se neka nova naivčina";

b) sposobnost protagonista da istim "tekstom"reknu "za svakoga po nešto" i da se većina moženekako prepoznati u njemu;

c) inteligentna neodređenost i općenitost for-muliranja sama "teksta", koji npr. ujedno dopuštai spontanost i zatvorenost, uravnoteženost i burnečuvstvene reakcije itd.;

d) u opisima ličnosti pretežito se nude pozi-tivne strane, pa se tako većini omogući taj tekstprihvatiti kao opis vlastite ličnosti i čak time budeimpresionirana;

e) uz sve, treba zaboraviti da se određene stva-ri događaju i po zakonima vjerojatnosti i slučaj-nosti.

'o na Mom Uo k nauma

Nikako ne smijemo častiti sotonizam dižući muugled i proširujući kraljevstvo njegove kompeten-cije i polja djelovanja, te time još opasnije optere-ćivati ljude u duševnoj nevolji, jer i to njegov cilj.Uz to, demonizirajućim tumačenjima može se pre-strašene osobe dovesti u stanje duhovne potišteno-


sti i depresije. Sigurno je da se mora paziti tko i skojom namjerom što nudi. Psihotičarima i histe-ričnim osobama nije preporučljivo dosta toga štoje zdravima u svagdašnjici normalno. I obični selijek mora samo pod određenim uvjetima koristiti.Primjerice, ako se pravo primjenjuje, istraživanjapokazuju da se transcendentalna meditacija možekorisno upotrebljavati u terapijske svrhe (Petz,1992.). Hipnoza je učena vještina koja spada umetode liječenja koje se primjenjuje posebno kodjakih bolova, nesanice i alergičnih oboljenja ili do-kazana je mogućnost ljekovita djelovanja homeo-patije (Muller, 1998.). A kako su drevne borilačkevještine olimpijskih športova juda i karatea došlena ovaj popis "sotonskih praktika", nije vrijednoni pitati. Nije potrebno proglašavati okultnim ilisotonskim ono što potječe iz drugih kultura i izpredkršćanskih vremena, a moguće ga je integri-rati, ono što ne poznamo ili što se ne da razum-ski shvatiti, ono što očito liječi ili pomaže, iako ješkolska medicina prema tome sumnjičava, ono štomi olakšava život i ne protivi se slavi Božjoj.

Istina, u ovim osjetljivim područjima neki rizikuvijek postoji kao uostalom i u većini stvari u ži-votu. S religijske strane gledano, čovjek dobre vje-re i dobre volje ne može propasti. Može biti dodat-ni problem što ovu gore navedenu problematikumože najbolje prepoznati i pravilno razlikovati du-hovno zdravo usmjeren čovjek i voditelj, ne bježe-ći tako daleko od onoga mišljenja Karla Rahnera,da vjernik budućnosti mora biti mistik ili to uopćeneće biti.

S religijske stranegledano, čovjek udobroj vjeri i dobrevolje ne možepropasti.

126

O OPASNOSTIMADEVIJANTNE RELIGIOZNOSTI UKRARIZMATIČKIM POKRETIMA

Teško je razlikovati između strahova iščeki-vanja, autosugestije, neurotičkih simptoma, histe-rije i stvarnoga djelovanja zlih duhovnih sila. Učovjeku postoje određene magične snage koje seanalitičkom znanošću ne mogu dokazati, ali ih jemoguće probuditi određenim ritualima, raznimdrogama i određenim vještinama, da bi onda po-služile u svrhu dobra ili zla. Osim toga već i samozalaganje za osobu u potrebi može uroditi ozdra-vljenjem.

U čovjeku postojeodređene magičnesnage koje seanalitičkomznanošću ne mogi|dokazati, ali ih jemoguće probuditi)određenimritualima,raznim drogamai određenimvještinama...

Problem "dijagnoze" i daroviprepoznavanja i razlikovanja

Dobro je znati, ako je neka određena smetnjaprouzročena nekim nejasnim zlim silama koje seu religijskom ozračju nazivaju "sotonskim" ili so-tonom, medicinski i psihološki pothvati su prednjom dosad ostali nemoćni. S druge strane, nema-ju li molitve i slična "duhovna sredstva" nikakva


utjecaja na stanje osobe, može se reći kako se neradi o smetnjama "sotonskoga podrijetla". U prak-si se pokazalo da je ponekad moguće tek nakontakvih provjera uspostaviti pravu "dijagnozu", patako "duhovna sredstva" mogu biti i dijagnostičkikorisna.

Nadalje, manjak svijesti o mogućnosti među-sobnoga miješanja sotonskih i psihičkih smetnjičešće je prisutan u religijskoj praksi. To mnogimvoditeljima, ali i članovima karizmatskih zajedni-ca, posebice ako su nestručni ili skloni lakovjerno-sti, otežava uspostavljanje prave "dijagnoze". Tkoovdje pristupi jednostrano, samo psihijatrijski ilisamo duhovno, bit će neuspješan, jer u mnogo slu-čajeva potrebna je i duhovna pomoć i psihoterapija.Nije uvijek lako razlučiti između simptoma raznihbolesti, Čisto psihičkih mehanizama ili mogućegasotonskog utjecaja. Ne može svaki "karizmatik"biti sposoban za to, jer u stvarnosti su rijetki onikoji steknu nadnaravne darove, tj. darove DuhaSvetoga prepoznavanja i razlikovanja.

mm amm km mhmm, me d a ! V

'. a mmmi mmm nemafm.do o

mm

da ie m u mmm fomuflca

j ah ne cm!

128


Opasnost od "kompleksa sekte"

Kao u nekom pravilu, pojedini pripadnici ka-rizmatske zajednice redovito znaju u svojim sre-dinama izazvati "ostale" vjernike, stavljajući imna razne načine do znanja, ponekad i uvredljivo,da su manje vrijedni i "manji vjernici" jer ne pri-padaju karizmaticima, pa sve do slanja gotovoprijeteće poruke "na krivom je putu tko nije kaomi". Taj "kompleks sekte", s jedne strane, govorio uskogrudnosti i devijantnoj karizmatičnosti tihpojedinaca, a s druge, tim lošim pristupom odbijavjernike od uistinu nedvojbenih vrijednosti Kari-zmatskog pokreta.

Pojedini pripadnicikarizmatskezajednice znaju usvojim sredinamaizazvati "ostale"vjernike, stavljajućiim do znanja, dasu "manji vjernici"jer ne pripadajukarizmaticima.

Prestrašene, nestabilne i nesigurne osobesklone su takvim pokretima

Činjenica o iluzijama i krivotvorinama upu-ćuje nas na psihofizičku slabost subjekta. Čak sastajališta kršćanske teologije znamo da božanskemilosti mogu biti dane osobama koje su inačepsihički nestabilne. "Ali ta labilnost, koja će po-primiti različite oblike, na neki način zaustavljanormalne učinke milosti, ili ih iskrivljuje prematraženju samozadovoljenja kojim su gotovo uvi-jek obojeni. Odatle zastranjenja i iluzije", (Gardet,1983., s. 19). Za ilustraciju rečenoga, dovoljno sesjetiti rana Franje Asiškog nasuprot mnogih umi-šljenih "stigmatiziranih" bolesnika, a nisu rijetkani ukrštavanja strahovite lucidnosti i bjesomučnihnastupa ludila. Uz to treba znati da poremećenipsihizmi, bilo nasljeđem bilo od upotrebe droga,mogu biti predispozicija za nastajanja primjericeekstaze.

129


"Guru-kompleks" i nespremnost okouključivanja drugih profesionalaca

U karizmatičkim pokretima nailazimo na vodi-telje zajednica

a) koji s jedne strane, nemaju stručnih znanjaiz područja duševnih bolesti i psihotrepije,

b) s druge, steknu "guru-kompleks", ponašaju-ći se kao da sami "sve znaju i sve mogu" i

c) nespremni su uključiti druge profesionalceu određene slučajeve.

Iz prakse i istraživanja je, međutim, poznato, dapsihička opterećenja pojedinaca mogu biti takva,da je nužno, kako bi se opterećenima moglo op-timalno pomoći, da predvoditelji u karizmatskimpokretima i skupinama moraju posjedovati odre-đena znanja na polju medicinskih i psihološkihznanosti, te stalno biti povezani s religioznimliječnicima, psihijatrima i psiholozima koji immogu pomoći. Učinkovita povezanost vjerskogapredvoditelja i pshoterapeuta tek je onda mogućakada su obojica informrani o djelovanju onog dru-gog i kad međusobno razlikuju i poštuju područjena kojemu svaki od njih radi. Posebno je opasanstav vjerskoga predvoditelja da se većina psihičkihproblema može riješiti na religioznoj razini. Na-ravno da može, ako Bog učini čudo, ali to se nedogađa baš svaki dan.

Stogaje vrlo važno da dušobrižnik može procije-niti osobne prilike ljudi koji od njega traže pomoć(primjerice, lomovi u braku, trajne grižnje savjesti,ovisnosti, očitovana sklonost samoubojstvu, raznefobije, i si.) u kojima im on može pomoći ili koji

Posebno je opasanstav vjerskogpredvoditeljada se većinapsihičkih problemamože riješiti nareligioznoj razini.

130


nadilaze njegove kompetencije, te ih nužno morauputiti stručnom terapeutu ili psihijatru. Za brojnetakve osobe s psihičkim opterećenjima prisutne ukarizmatskim pokretima, bit će najbolje da buduu kontaktu i s vjerskim voditeljem zajednice i spsihoterapeutom.

3i MSa me kdJco- lm, a da juprnkad nefurnim xa M

O/niMa me hm kmm da homkmm mmh.4 I

Tvrdokorno ustrajanjeu ozdravljenjima

U suvremenoj se psihologiji uzima sigurnimda se čudesna ozdravljenja događaju od prastarihvremena, i to u ozračju svih religija. Događaju setakođer, iako znatno rjeđe, i u nekim nereligijskimdogađanjima. Govor je i o specifičnoj energijikoju posjeduju neki ljudi, a koja im omogućuječudnovato liječenje bok ;ti, o psihoterapijskimspontanim izlječenjima, u hipnozi, pa sve do pla-cebo-efekta, "duhovnog liječenja na daljinu" iparapsiholoških događanja. Tako i u običnom psi-hologijskom leksikonu danas možemo pročitatisljedeće:

"Čudesna ozdravljenja su spontana ozdravljenjaod bolesti preko poticaja psihičkih faktora u paci-jentu, pri čemu neposredno prije ozdravljenja ni-su bili uzimani nikakvi medikamenti ni vršenekakve terapije, a pri tome se ne događa ni procesozdravljenja niti postupni povratak bolesti. Jedno

131


stvarno čudesno ozdravljenje govori protiv svakogamedicinskog iskustva...", (Arnold, Evsenck iMeili, 1996., s. 2566).

Psiholozi ipak upozoravaju da ima puno ozdra-vljenja koja se olako i bez pravih razloga pripi-suju čudu. Službena Crkva ne zaostaje za njima,oslanjajući se ispravno na teologiju o čudima To-me Akvinskog. U kršćanskom kontekstu nalazimodaje Isus ozdravio sve one koji su mu došli i za-tražili pomoć. Njegovi nasljedovatelji molitvom ivjerom uistinu uspijevaju ozdraviti bolesnike, alito nije ni blizu onoj Isusovoj svemoći. Prema ta-kvim službenim stavovima, ozbiljnost i oprez suneizostavni u ovakvim slučajevima, jer se uistinudogađa mali broj pravih čuda uspoređeno s brojemslučajeva koje ljudi tako nazivaju. Vrlo je ilustrati-van sljedeći podatak: Crkvi su u zadnjih 140 godi-na hodočasnici i lokalne vlasti u Lourdesu prijavilina desetine tisuća "čudesnih" ozdravljenja. Crkvaje od toga uzela u obzir samo oko 1300 neobja-šnjivih ozdravljenja, te od toga proglasila dosadsamo 55 "čudesnim ozdravljenjima".

mm

Treba također reći da se poznati i neobjašnji-vi slučajevi tzv. spontanoga ozdravljenja, a kojase događaju osobama koje nisu religiozne izvanreligijskog konteksta, a doista su empirijski po-tvrđena.

132


Stoga tendencija koju nalazimo među pojedi-nim pristalicama karizmatskih pokreta da na sva-kom koraku vide "čudesno ozdravljenje" ili ga pro-glašavaju "svagdanjim događanjem", nerealno jei odbija ozbiljnije ljude od uistinu pravoga smisla"molitve za ozdravljenje". Daje tako kako nas ne-ki u to uvjeravaju, onda nam uistinu ne bi trebalebolnice.

Najčešći razloziproklinjanja, op-činjanja i uopćečina te vrste suzavist, zloba ipohlepa.

Davanje prevelike važnosti zlu, vragu,magijama i čaranjima

Istina, ako blagoslov djeluje, može djelovati iprokletstvo. Najčešći razlozi proklinjanja, opči-njanja i uopće čina te vrste su zavist, zloba i po-hlepa.

"'Posve se slažem da neki pacijenti koji su sesmatrali opsjednutima i koji su nakon molitveozdravili zapravo nisu nikad ni bili opsjednuti",(Mueller, 1998, s. 81).

Demonizirajuća tumačenja posebno padaju naplodno tlo u nesigurnih i plašljivih osoba "tim višeako one prakticiraju određeni stil pobožnosti (ufundamentalističkom pravcu), tako da oni i objaš-njive psihosomatske smetnje u vezi s ovim vješti-nama tumače kao sotonski napad ili u najblažemsmislu kao Božju kaznu", (Muller, 1998., s. 52). UBožja stvorenja i zahvate spadaju još mnoge neo-bjašnjive, tajanstvene stvari i pojave koje se ne bismjele samo zato što su neobjašnjive ili što potječuiz nekršćanskih prostora pripisivati sotoni.


Od stotinu osobakoje misle dasu opsjednute,samo ih za petoromožemo pripisatisigurne simptomeopsjednućaili "bolestiopsjednuća".

Induciran je simptoma"sotonskoga opsjednuća" - molitvom

Činjenica je kako postoji mogućnost da se s go-vorom o sotonskom opsjednuću utjera strah u do-tičnoga i u njemu pojačaju ili čak induciraju simp-tomi sotonskoga opsjednuća. Oslovljavanje sotoneu slučajevima gdje se samo pretpostavlja njegovodjelovanje (tzv. imperativna molitva) može biti iproblematično, jer takav način govora može iza-zvati strahove i sugerirati simptome opsjednuća.Ima slučajeva kad ljudi sebe smatraju žrtvama "so-tonskih napada", a zapravo su imali neki doživ-ljaj koji postaje sadržajem njihovih misli, te zbogvelika straha od sotone zapadaju sve više u krizu,mole "sotono iziđi van", te tako čak i molitvompojačavaju osjećaj sotonskoga u sebi.

Od stotinu osoba koje misle da su opsjednute,samo ih za petoro možemo pripisati sigurne sim-ptome opsjednuća ili "bolesti opsjednuća", (Mu-ller. 1998.). K tome dolazi i do stvarne poteškoćeu razlikovanju "sotonskih simptoma" od duševnihporemećaja. "Bolest opsjednuća" pokazuje najče-šće psihotičke i histerične epizode.

Ne čuju glasove samo bolesni

Osobe koje čuju glasove najčešće su okarakte-rizirane kao one koje imaju simptome slušnih ha-lucinacija, a što spada u shizofreniju. Međutim,novija istraživanja pokazuju (Romme, 1998.) daviše neshizofrenih čuje glasove nego što bi se mo-glo pretpostaviti, te da ih se ne može svrstati u bole-snike, a niti ih religijski stručnjaci mogu ubrojiti u

134


one koji su "mučeni i nagovarani" glasom sotone.Mnogi od njih, naime, ne doživljavaju to kao nekiposeban problem ili opterećenje. Znanstvena is-traživanja, primjerice ona na psihijatrijskom odjeluhamburške sveučilišne klinike (usp. Muller, 1998.,s. 46) pokazuju daje kod slušanja glasova manjeaktivan centar za slušanje nego centar za govor, teda pri tome mozak ne može razlikovati jesu li gla-sovi njegovo djelo ili nešto što dolazi izvana. Uzto, zna se da, ali nije još istraženo u kolikoj mjeri,prigušena agresivnost, strahovi, dugogodišnja ne-zadovoljstva ili osjećaji krivnje mogu dovesti dočuvenja glasova, koji ih u pojedinim slučajevimakao (ne)moralni sudci kore zbog njihovih djela, ilioptužuju druge, ili hule na Boga, koji ih žele zave-sti na autoagresiju i si.

immmk (mmkts namm.

Pretjerano isticanje grješnoga nasljeđa

Opće je vidljivo da-u prirodnom redu stvari naovome svijetu ljudi ispaštaju promašaje i grijeheprošlosti i svojih predaka. Nema dvojbe da se ne-gativno i zlo iz prošlosti može preliti na sadašnjosti od naših predaka. Međutim, statistički gledano,nevažan je broj tako induciranih bolesti i problemanasuprot onomu velikom gdje je svatko u svojimprilikama za sebe odgovoran. Ne zaboravimo, dokJeremija tvrdi "očevi su jeli kiselo grožđe, a djecitrnu zubi" (Jer 31,29) da Ezekiel tvrdi suprotno (Ez18,2) i da Isus pri ozdravljenjima ne spominje ni-


kakvu uzročnu vezu iz prošlosti, već se posvećujekonkretnoj potrebi čovjeka pred sobom. Ukratko,opasno je svoditi često osobna opterećenja u sa-dašnjosti na nečija iz prošlosti, jer ponekad imamoza to razloga.

Qj\mwmda ne mhm ttekmomnu,

d'•cmam,

Otklanjanje medicinskih idrugih prirodnih sredstava

Olako ozloglašavanje (autogeni trening, ho-meopatija, iridna dijagnostika, akupunktura, bio-energija, hipnoterapija...). Primjedba pojedinacaiz karizmatskog pokreta "meni ništa od toga netreba, meni će Isus pomoći" ukazuje također nanezdrav religijski pristup psihofizičkim poteško-ćama i bolestima, jer se to može lako primjeniti ina tablete, na psihoterapiju i si, a koje ne trebamjer imam Isusa. Kao da medicina i slično nisu darBožji i na njegovu slavu?!

ZAKLJUČAK

Kad je devijantna i nezdrava religioznost u pita-nju, dobro je češće imati na umu kako to nije bašneopasna stvar među vjernicima. Naime, određenekarakteristike religioznosti ne samo da ne utječupozitivno, već mogu djelovati i razarajuće na čo-vjekovo duševno zdravlje, na učinkovitost zdrave

136


religioznosti, ali i na međuljudske odnose. Dakle,psihopatologija religioznosti u praksi opasna jestvar, a odnosi se i na predvoditelje i na vjernike.Kad je njihovo ponašanje pod njezinim utjecajem,djeluju negativno na promidžbu autentičnih vrijed-nosti koje zastupa religija i odbijaju druge od nje.

Susrećući se s onim što se obično naziva okul-tno i sotonsko, pokazuje se da u praksi većinom tuetiketu nepravedno dobivaju one pojave i slučaje-vi koji ne spadaju pod ta područja, dok ih se tekmanji dio može pripisati. Ovdje je uvijek nužaninterdisciplinarni pristup tomu "svijetu zagonetnihsila", bez obzira na to što se određene specijalnereligijske praktike pokazuju najučinkovitijima unjihovu liječenju.

Karizmatski pokret ima nedvojbenu i veliku vri-jednost u današnjem svijetu, ali može postati sebii Crkvi teretom, ako njegovi predvoditelji uistinune budu stručni duhovni profesionalci, a članovise zajedno s njima ne budu čuvali vlastitih nepri-mjerenih stavova i ponašanja. I još nešto. Kadase proučava svekoliko ovo područje, gdje je godto moguće treba se koristiti znanstvenim, ekspe-rimentalnim metodama. Međutim, kako ova pro-blematika, kao uostalom i niz drugih u čovjekovojličnosti i svijetu, svojim nekim vidovima nadilazirealnoznanstvene mogućnosti, nužno je koristitise i svim drugim relevantnim sredstvima, sve dostudija slučaja. Tako da nešto važno ne odbacimozato što se znanstveno ne može do kraja prouča-vati, a niti da ga prihvatimo samo zbog nečijegauvjerenja ili jednoga svjedočanstva.

Kad se proučavasvekoliko ovopodručje, gdjeje god to mogućetreba se koristitiznanstvenim,eksperimentalnimmetodama.

137


LITERATURA

Arnold, W., Eysenck, H. J. & Meili, R., Lexikon der Psychologie, Bd 3,Bechtermunz Verlag, Augsburg , Ed. 1996.

Baider, L. & De-Nour, A. K., The meaning of a disease: An exploratprystudy of Mosiem Arab women after a mastectomy, Journal of PsychosocialOncology, 1987., 4,1-13.

Batson, C. D., Ventis, W. L , The religious experience, New Vork/Oxford, 1982.

Berger, I., Neid und Religiositat (još neobjavljeno istraživanje), 2004.

Bibby, R, W., Fragmented gods: The poverty and potential of religion inCanada, Irvin, Toronto, 1987.

Bickel, C. 0. et al., Perceived stress, religious coping styles anddepressive affect, prema Pargament, K. I., 1997.

BolobaniA, M., Kako prepoznati zamke zloga? 2002.

Campbell, E. OQ. & Pettigrew, T. F., Racial and moral crisis: The roleof Little Rock ministers. American Journal of Sociologv, 64, 1959., 509-516.

Clarke, A. C , Svijet zagonetnih sila, August Cesarec, Zagreb, 1986.

Cohen, E. J v Induced christian neurosis: An examination of pragmaticparadoxes and the christian faith, Journal of Psychology and Theology 10,1982., 1,5-12.

Čorić, Š., Š., Psihologija religioznosti, Naklada Slap, Jastrebarsko,2003.

Corić, S , S., Problemi neprimjerenosti vjerskog postupanja - tri studijaslučaja (neobjavljeno), 2001.

DeGrandis, R., Služba ozdravljenja, Svijetlo malo, Zagreb, 2001.

Felker, K., Gift of gaffe: Perceptions of mothers of children with han-dicaps to quasi-theological explanations,1990., prma Pargament, K. I.,1997.

Fenn, B., Religion an mental health, Medicine, 1986., 9, 2, 1-5.

138


Field, W. E., Wilkerson, S., Religiosity as a psychiatric symptom, Per-spect, u: Psychia, Care, 1973., 11, 3, 99-105.

Gardet, L., Mistika, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.

Haubi, R-, Neidisch sind immer nur die anderen, C. H. Beck, Munchen,2001.

Hughes, R. A., Psychological perspectives on infanticide in a faith hea-ling sect, Psychotherapy, 27, 1990., 107-115.

Levin, J. S., Schiller, P. L., ls there a religious factor in health? JournalOf the religion and health, 26, 1, 1987., 9-36.

Maslow, A., Religion, Values, and Peack Experiences, Viking Press,NewYork, 1964.

Millon, T. & Millon, R, Abnormal Behaviour and Personalitv, Saun-ders, Philadelphia, 1974., 218-275.

Moberg, D., Holy masquerade: Hypocrisy in religion, Review of Reli-gious Research, 29, 1987, 3-24.

MUEller, J., Proklet, opčinjen, poludio ili nešto drugo? ZIRAL, Mostar,1998.

Oates, W. E., Religious Factors in Mental Illness, Assotiation Press,NewYork, 1955.

Petz, B. (izdav.) Psihologijski riječnik, Prosvjeta, Zagreb, 1992.

Pargament, K. I., The Psychology of Religion and Coping, The Gu-ilford Press, New York, 1997.

Religije svijeta, KS & GZH, Zagreb, 1991.

Romme, M., Stimmenhoren akzeptieren, Bonn, 1997.

Ryzl, M., Parapsychologie, Weltbild Verlag, Augsburg, 1999.

Schroder, J., Neid. Das Gefuhl im Hinterhalt, u: GEO, srpanj 2003.

Spilka, B. et al., Psychology of religion, Englewood Cliffs, Prentice-Hall,NewYork, 1985.

Sudbrack, J , Neue Religiositat, Herausforderung fur die Christen, Ma-inz, 1987.

139


Strunk, O. Jr., Mature Religion, Abigton, Neshville, 1965.

Szentmartoni, M., Psihologija duhovnog života, FTI, Zagreb, 1990.

Sagi-Bunić, T. J., Izazov starih, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1982.

Thomas, K., Sexualstorungen infolge "ekklesiogener" Neurosen, Sexu-almedizin, 8, 1989.

Watson, P. J., et al, Sin and self-funetioning, Journal of Psychology andTheology, 16, 1988., 348-361.

Wiesel, E., When passion is dangerous, Parade Magazine, 1992 20-

21.

IV. poglavlje

PARAPSIHOLOGIJA:NASUPROT SLIČNIM

RELIGIJSKIM FENOMENIMA

...Čak ni miris ruža

nije ono što oni misle -

I samo Bog zna

kako slab nos ima Čovjek!

(G. K. Chesterton)

U ovom prilogu pokušat ćemo zaviriti u raznolikost parapsiholoških fenome-na, ali i u njihovu razliku nasuprot isto tako tajanstvenima i neobjašnjivi-ma, uglavnom zvanim čudima koja nastaju u religijskom kontekstu. Zanimanas znanstvena operativnost definicije parapsiholoških fenomena kao i čuda,kategorije parapsiholoških sposobnosti ali i povijesni pregled razvoja parap-sihologije. Nakon toga ćemo pogledati u tisućljetnu tradiciju događanja feno-mena Čuda, istražujući pritom i narav čuda u religijskom i u psihologijskompoimanju. Ovaj prilog ne bi ispunio svoju pionirsku zadaću kad na kraju nebismo imali osnovne zaključke koji upućuju na to da se u fenomenu čuda nareligijskom području i događanju u parapsihologiji radi o dvama najvjerojat-nije bitno zasebnim područjima tajanstvnih fenomena.

RAZNOLIKOST INEOBJAŠNJIVOSTPARAPSIHOLOŠKIH FENOMENA

Parapsihologija,poznata i kao"psihičkoistraživanje" onihfenomena kojiizlaze iz okviraznanstvenihobjašnjenja iprincipa.

Parapsihologija u sadržajusvojih definicija

Parapsihologija, poznata i kao "psihičko istraži-vanje" (psychical research), obično se donedavnooperativno definirala kao objektivno istraživanjeparanormalnih fenomena, tj. onih fenomena kojiizlaze iz okvira znanstvenih objašnjenja i principa.Koliko se god predmet istraživanja parapsihologijejasno razlikuje od predmeta drugih područja zna-nosti, ipak nas je istraživanje parapsihološkihfenomena dovelo dotle da možemo prihvatiti po-stojanje određene skupine fenomena, čije posto-janje ili nastajanje nije pod utjecajem dosad pozna-tih načina djelovanja energije, a kojoj mora bitiuzrok neka današnjoj fizici i drugim znanostimanepoznata vrsta sile i energije.

Kako bi u takvu definiciju spadala i munja na ne-bu dokju se nije znanstveno razjasnilo, primijećenaje znanstvena neprimjerenost takve definicije, ko-


liko god ona i danas imala praktičnu vrijednost.Stoga se danas u znanstvenim krugovima ovadisciplina definira sa sljedećim naglascima:

"Parapsihologija proučava izvješća o svimtajnovitim fenomenima, koji su na bilo koji na-čin povezanis ljudskom 'psihom',prvenstveno iz-vješća o fenomenima koji imaju veze s različitimučenjima i praktikama koje se obično nazivajuokultističkima "(Ryzl, 1999., s. 9).

'e. tok im mm>.đ

Pri tome nas autor upozorava da nas spominja-nje okultizma ne smije zavesti tako da izjednačimoparapsihologiju i okultizam, kao što ne izjednaču-jemo kemiju i alkemiju.

Prije nekoliko godina poznati stručnjak na po-dručju parapsiholgije J . Beloff je napisao (Arnold,Evsenck i Meili, 1996), da nas u današnje vrijemeparapsihologija konfrontira "s neriješenim para-doksom, s jedne strane, što stalno povećavanjedokazne moći i učestalosti i snage spontanih para-psiholoških fenomena čini nemogućim ignoriratiovo područje, dok, na drugoj strani, izgled za je-dnu određenu mjeru eksperimentalne kontrole iliteoretskog objašnjenja jednako je danas daleko odnas, kao stoje uvijek i bio. "

Također je potrebno ovdje na samome početkureći da u stručnoj literaturi nalazimo opise pojedi-nih parapsiholoških fenomena kao "navodnih",jednako kao i bez te oznake. Bez obzira kako ih

144

Parapsihologija: Nasuprot sličnim religijskim fenomenima

označavali, i psihologija i parapsihologija s veli-kim zanimanjem sve više proučavaju izvješća otim tajnovitim fenomenima.

Kognitivne i fizikalne kategorijeparapsiholoških sposobnosti

Od pamtivjeka se pojavljuju u brojnim oblicimaizvješća i priče o pojedincima koji imaju neobičnesposobnosti u kontaktiranju sa svijetom oko sebe:jedni primaju informacije o udaljenim događajimakoji su im inače nepristupačni, drugi mogu pretka-zati neočekivane događaje u budućnosti, a trećiopet imaju sposobnost utjecati na svoju okolinusnagom svojih vlastitih misli. Uz to se pojavljuju isvjedočenja o nevjerojatnim nadarenostima i feno-menima: naslućivanje budućih događaja ili njiho-va najava preko određenoga predznaka, snovi kojise obistinjuju, tajnovite moći vračeva primitivnihnaroda, posebne moći indijskih fakira (primjerice,hodanje po žeravi bez boli i bez opekotina) i drugihčlanova religijskoasketskih sekta koji mogu "sna-gom svoje volje" utjecati čak na svoje nesvjesnetjelesne funkcije, nedvojbene sposobnosti rašljarapri otkrivanju podzemnih voda, zazivanja i prima-nja poruka od pokojnika i si.

Glasoviti pisac i istraživač ovakvih fenomenaA. C. Clarke je u novije vrijeme napravio o pa-rapsihološkim fenomenima cijeli niz emisija zaenglesku tv-postaju BBC i objavio istoimenuknjigu "Svijet zagonetnih sila", koja je odmahprevedena i na hrvatski (1986). Primjere tih za-svjedočenih i dobro pročešljanih neobjašnjivihdogađanja rasporedio je u knjizi u jedanaest po-

Od pamtivjekase pojavljujuizvješća i priče opojedincima kojiimaju neobičnesposobnosti ukontaktiranju sasvijetom oko sebe.

145


U novije vrijemeparapsihološkepojave su nazvanePsi pojavama.

glavlja pod naslovima: Uroci, Bučni duhovi, Pre-dosjećaj, slutnja, vizija, Energija mozga jača odmaterije, Život poslije života, Sklad duša, Prikri-veni blagoslovi, Odbijanje vrućine, Voda, voda,posvuda, Je li tko tamo? i Život prije života. Nakraju se sam pita, što to sve dokazuje?

" Vjerojatno vrlo malo, jer jedva da u jednoj knjizii trinaestpolusatnih televizijskih programa možemoodlučiti o pitanjima o kojima su neki od najboljihumova u povijesti gorljivo raspravljali stotinamagodina. Najviše čemu se možemo nadati jest dauvjerene učinimo sumnjičavijim, a sumnjičavcepristupačnijima za argumente "(s.238).

Međutim, i kad se uzme u obzir da se određenačudna zbivanja bez dvojbe mogu dogoditi po po-znatim zakonima slučajnosti, ipak puno toga jasnoočitovana i dokazivana jamči da se za parapsiholo-ške pojave može reći, parafrazirajući njihova istra-živača A. Langa, da se u biti o njima ipak ništa nezna, osim što je samo jedno sigurno, naime da ihdoista ima.

U novije su vrijeme parapsihološke pojave na-zvane Psi pojavama. Svi se ti raznoliki fenomeniobično razvrstavaju u dvije glavne kategorije, a tosu a) kognitivne i b) fizikalne pojave.

Kognitivna kategorija parapsiholoških feno-mena. Općenito uzevši, ova kategorija uključujefenomen dobivanja informacija od vanjskoga svi-jeta mimo normalna percipiranja pomoću osjetnihorgana. Ta se sposobnost danas općenito nazivaekstrasenzorna percepcija, najčešće obilježenakao ESP-fenomen. On se dijeli u više kategorija:

146

Parapsihoiogija: Nasuprot sličnim religijskim fenomenima

a) vidovitost ili paragnoza,

b) telepatija i

c) prekognicija.

Najjednostavnije rečeno, vidovitost ili paragno-za je sposobnost viđenja i gledanja bez uporabevida, a označava primanje informacija o objekti-vno dokazivim događajima u vanjskome svijetumimo poznatih putova osjetnih organa. Važno jejoš reći da pri ovom fenomenu informacije ne po-tječu iz psihe ili mozga jedne druge osobe kao štoje slučaj u telepatiji. Također, vidovitost se nipoštone smije zamijeniti s pojmom gatanja.

Telepatija je sposobnost pojedinih ljudi (para-gnost, medij) da mogu iz psihe ili mozga nekogadrugog "primati" (ili "slati") poruke ili znakoveputem nepoznatih nam mentalnih sila i sposobno-sti, dakle mimo uporabe poznatih oblika prijenosaenergije. Tako npr. ako se "pošiljalac" koncentrirana želju da ga određena osoba nazove telefonom,ona će ga i nazvati.

Off r l * / I r • i I-rt Q U *•/*•/*ymma se xma kmm mm a kammm. Umi u kum i kam mom:

- UnAaamu mtaMMMML. Wmiamfmmamaufo,00 i

uda mm mm xMmma dmaame.0 0

Prekognicija označava sposobnost opažanja bu-dućih događanja. Dok su prve dvije forme među-sobno povezane i samo se razlikuju po vrsti objek-

14'

Šimun Sito Ćorić, Zcjrava i nezdrava religioznost

ta od kojega dolaze informacije, prekognicija dajenovu dimenziju ESP-fenomenu: pod određenimuvjetima izgleda kako je moguće prekoračiti ogra-de vremena. Tako posebno nadarene osobe mogudobivati određene informacije o budućim događa-njima, ali mimo svih poznatih oblika osjetnih or-gana kao i mislenoga zaključivanja.

Fizikalna kategorija parapsiholoških feno-mena. U ovu kategoriju spadaju sposobnosti uz-rokovanja objektivnih i ustanovljivih djelovanja uokolini, ali bez sudjelovanja ijedne poznate fizičkeenergije. Tu se najčešće ubrajaju:

a) telekineza, zvana i psihokineza,

b) levitacija,

c) materijalizacija,

d) promjena energija i

e) utjecaji na kemijske reakcije i biološkeprocese.

nt mm nda

/

omUomim/m.

Telekineza ili psihokineza označava podizanjeili pomicanje predmeta iz daljine i bez ustanovljivefizičke sile, vlastitom "voljom". Levitacija je efektsvladavanja sile teže bez uporabe bilo koje poznatefizičke sile, a očituje se u postizanju lebdenja ne-kog predmeta ili osobe. Materijalizacija označavapromjenu agregatnih stanja, a najčešće se spominjekao fenomen navodna ukazanja neke umrle osobeu materijalnom obliku za vrijeme određene sean-

148


se. Promjena energija obično uključuje promjenetemperature, akustične i elektromagnetske efekte,koji i ovdje nastupaju bez odgovarajućeg fizičkoguzroka. Kao parapsihološki utjecaji na kemijske re-akcije i biološke procese računaju se oni, "do kojihočito dolazi čisto duhovnom koncentracijom" (M.Ryzl, 1999).

Povijesni pregled

Tradicionalno područje paranormalnih fenome-na najprije je pronalaženo u vjerskim čudima, umagiji i u okultnim tradicijama svih generacija ikultura. Onda su k tome pridošle u 19. stoljećupojave vidovitosti povezane s mesmerizmom, tepojave medija i spiritizma. Prvi pokušaj znanstve-noga proučavanja jedne takve nadnaravne pojaveobično se povezuje s osnutkom Društva za psihič-ko istraživanje (Societv for Psvchicl Research) uLondonul882., a pod vodstvom stručnjaka kao štosu bili Sidgwick, Myers i Gurney. To rano raz-doblje (1880-1930) uglavnom se bavilo pojavamavezanim za život nakon smrti. Bilo je to vrijemesvjetski glasovitih psihičkih medija kao što su D.D. Home i Euspia Palladino, Mrs. Piper i Mrs.Leonard. Među njih je svakako spadao i nezaobi-lazni vidovnjak Stefan Ossowiecki, koji je pose-bice bio uspješan u točnu opisivanju neprozirnimmu crteža u neprovidnim kuvertama. U ovom vre-menu obavljani su i prvi sustavni testovi vidovi-tosti s izabranim medijima telepatskih i vidovitihsposobnosti (paragnosti). Među najglasovitijimameđu njima bio je američki književnik Upton Sin-clair sa svojom ženom.

Prvi pokušajznanstvenogaproučavanja jednetakve nadnaravnepojave običnose povezuje sosnutkom Društvaza psihičkoistraživanje uLondonu 1882.

149


Kada je doživio te pokuse s njima, glasoviti en-gleski psiholog W. McDougall je zaključio kakoje došlo vrijeme osnivanja Parapsihološkoga la-boratorija u Dukeu. Njegovim direktorom je ime-novao svoga mlađega kolegu J.B. Rhinea 1927.godine, pa ta godina znači početak moderne ereparapsihologije.

Drugo razdoblje (od 1930 do danas) najprije jebilo snažno obilježeno iz SAD-a preko Rhinea injegovih suradnika (posebice J.G. Pratta), čija jeprva knjiga (1934) izvršila toliki utjecaj na znan-stveno mišljenje o parapsihologiji kao, možda, ni-jedna knjiga prije i poslije njega. Desetak godinaposlije toga počelo se govoriti o psihokinezi (PK),pomicanju predmeta vlastitom voljom. Rhine jeimao takve paragnoste koji su mogli svojom vo-ljom utjecati na pad kocke. Godine 1954. u En-gleskoj je poznati matematičar S. G. Soal (S. G.Soal i F. Bateman, 1954) pronašao dva paragnostanevjerojatnih sposobnosti (Shackleton i GloriaStevvart), s kojima je izvodio takve eksperimenteda se ubrajaju u najznačajnije u cijeloj povijesti pa-rapsihologije.

Jedan od temeljaca na ovom polju postavio jei G. Schmeidler (1945) sa svojom publikacijomo različitome efektu pogađanja. U toj studiji se po-kazalo da osobe koje vjeruju u sposobnost ESP-a,postižu bolje rezultate od očekivane zakonitostislučaja, dok su skeptičari ostajali na toj razini. Toje dovelo do otkrića potpuno novog fenomena na-zvanog Psi-Missing, a što označava onaj rezultatpri parapsihološkom eksperimentu koji leži zna-čajno ispod očekivane slučajnosti, pa prema tomeupućuje na jedno paranormalno izbjegavanje cilja.To otkriće je istodobno dalo poticaj brojnim istra-

Psihokineza (PK) jepojam za fenomenpomicanjapredmeta vlastitomvoljom.

150


živanjima o povezanosti ESP-vrijednosti i osobinaličnosti.

do i

Na europskome kontinentu nastavljala se staratradicija kvalitativnoga ispitivanja izbabranih me-dija, a predvodili su je W. Tenhaeff sa Sveučilištau Utrechtu i H. Bender sa Sveučilišta u Freiburgu.U zadnje vrijeme ponovno oživljava interes za po-jedinačna događanja kao što su:

a) hipnoza,

b) problematika života nakon smrti,

c) reinkarnacija,

d) bučni duhovi (njem. Poltergeister; pojave bi-zarnih fizičkih smetnji s objesnom i razarajućomsnagom paranormalnih uzroka, a koji su vezaniza prisutnost određene osobe, najčešće djeteta ilimlađe osobe),

e) sablasni duhovi (njem. Spuk, engl. Haunt;pojave i događanja koja se vežu za određeno mje-sto (npr. za određenu kuću), a znaju također bitipovezani i s tamošnjim prijašnjim (pokojnim) sta-novnicima,

f) psihometrija (način određene ESP spoznajepomoću induktora) i

g) psihička fotografija (stvaranje fotografijemislima na emulziji filma).


Negdje izvan ovih ponovnih strujanja psihija-tar M. UUman je počeo koristiti parapsihologijuna sve privlačnijem području proučavanja spava-nja u svome "Laboratoriju za proučavanje snova"u New Yorku, u Bolničkome centru Maimonides.Odatle se čuje o stanovitim uspjesima eksperime-nata koji imaju za cilj telepatski utjecati na doga-đanja u snu.

QJm Jjom mm ima mmi aodmma.o Ć i

Uvijek je među stručnjacima bio dobar brojonih koji drže da se slučajevi parapsiholoških fe-nomena ne mogu nijekati, iako ih (još) znanstvenone možemo objasniti. Svakako je zanimljivo ko-liko se renomiranih znanstvenika i mislilaca ba-vilo parapsihološkim fenomenima. Spomenimoneke: književnici Shakespeare, Goethe, Shellv iTolstoj, znastvenici kao ruski prirodoznanstvenikM. W. Lomonosov, belgijski botaničar Ch. Line,češki fiziolog J .E. Purkvne, njemački fizičar A.Einstein, austrijski psihijatar S. Freud, švicarskipsiholog C G . Jung, američki psiholog W. James,ruski kemičar D. I. Mendeljev, sa svojim nezao-bilaznim prinosom studiju spiritističkih fenomenana Sveučilištu u Petersburgu, kao što je MadameCurie-Sklodowska učinila na Sveučilištu Sor-bonne proučavanjima fenomena vezanih za medije(paragnoste) itd.

Na drugoj strani nije mali broj ni onih koji dotakvih pojava kao do znanstvenih činjenica previšene drže. Glavni razlozi nemogućnosti prihvaćanjaparapsihologije kao znanstvene discipline po dosa-dašnjim pravilima jesu:

152


a) nemogućnost da se bilo koji fenomen dokažeu istim uvjetima ponovljenim pokusima,

b) nepostojanje ikakve teorije o Psi pojavama,

c) senzacionalistički karakter fenomena, te ktomu

d) šarlatani koji su trikovima pokušavali "do-kazati" autentičnost tih pojava, iako će Hans J .Evsenck u ovom pitanju upozoriti, da "nije bašvjerojatno da bi se od brojnih akademika baš svivarali".

Uza sve to, bez obzira stoje parapsihologija jošuvijek vrlo mlada grana znanstvenoga istraživanja,sve više stručnjaka misli kako ona zaslužuje punoznačajnije mjesto na ljestvici suvremenih znanosti.Ona je već danas jasno diferencirana od drugih,ima svoje specifične metode istraživanja i brojnedodirne točke s nekim različitim znanstvenim po-dručjima, tako da bi je se moglo priznati kao ne-zavisno područje znanstvenoga istraživanja. Stru-čnjaci koji to zagovaraju ističu da ne treba kritida parapsihologija ima svojih problem u odnosu sopćom psihologijom, ali isto tako ima plodne do-dirne točke s fiziologijom, kibernetikom, fizikom ijoš nekim znanostima.

Stručnjaci koji tozagovaraju ističudodirne točkeparapsihologijes fiziologijom,kibernetikom,fizikom i još nekimznanostima.

153


ČUDA U RELIGIJSKOMKONTEKSTU NASUPROTPARAPSIHOLOŠKIMFENOMENIMA

Čuda koja sedogađaju ureligioznomkontekstu sasvimsu druge prirodeod uobičajenihparapsihološkihfenomena.

Koliko se god prelazilo preko toga i vrlo maloisticalo, čuda koja se događaju u religioznom kon-tekstu sasvim su druge prirode od uobičajenih pa-rapsiholoških fenomena. Svete knjige svih religijaprepoznaju svugdje oko sebe u prirodi, ponajprijeu neizmjernu svemiru i njegovu redu, Božju rukukoja svima očituje moć i ljubav. Sv. Augustin na-pisa da on raspoznaje čudo, znak Božje ljubavi imoći jednako u uzrastanju pšenice i sabiranju že-tve kao i u Isusovu umnažanju kruha. Tko te dvijestvari luči, čini to samo s obzirom na naviknutostili začuđenost njihovih korisnika. U takvu gledanjupojedinosti pri čudu nemaju onu važnu ulogu kojusmo im mi skloni pridavati: je li se, primjerice, ne-plodna smokva na zapovijed osušila "odmah" (Mt21,19) ili "kasnije" (MK 11,20)? To s religijskogastajališta uopće nema važnosti; važna je samo po-uka i objava koju otkriva taj simbolički čin.

154


Narav čuda u religijskom poimanju

Nastojeći ocrtati bit religijske naravi čuda, ov-dje ćemo se osloniti na dimenzije toga religijskogfenomena uglavnom na primjeru židovske i kršćan-ske predaje i biblijske tradicije. U njima na prvo-me mjestu nailazimo na temeljni elemenat koji jezajednički kategorijama čuda u svim religijama:čudesno događanje uvijek se zbiva u religijskomkontekstu i iza njega stoji izravno Božje djelova-nje. Tako fizička čuda u jednakoj mjeri u Staromezavjeru (SZ) i u Novome zavjetu (NZ) skreću po-glede prema Bogu i konačnu Božjem kraljevstvu,pobuđujući ljude na promjenu ponašanja, na obra-ćenje (Mt 18,3). U isto vrijeme ta čuda na posebannačin objavljuju Božju moć, odsjev Božje svemoćii savršenosti, a to znači transcendentalnosti.nj

<V i

ol d KO0>.

U judaizmu, prema SZ, čuda se opisuju kaoBožji znakovi i čudesna znamenja, koja se doga-đaju kako bi pokazala Božje objave i djelotvorneznakove njegova djelovanja i spasenja u svijetu.Međutim, kada religijski kontekst nekoga doga-đaja pokazuje daje Bog "učinio znak", onda se uisto vrijeme tu govori o zahtjevima vjere i ljubavis ljudske strane. Tako je čudima kao nezasluženimdarovima Božje ljubavi jedan od prvih ciljeva za-pravo izazvati i učvrstiti vjeru i njoj suglasne poja-ve: pouzdanje, zahvaljivanje, sjećanje, poniznost,posluh, altruističku djelotvornost, nesebičnost, na-


du i si. To je ponekad i vjera koja pomaže prihva-titi određene zadaće, primjerice kao ona Marijina,kad joj je naviješteno čudesno začeće (Lk 1,45).Treba se također imati u vidu da u čudima čestonailazimo na vrijednost njihova odgojnoga doma-šaja (Pnz 8,3: Mudr 16,21).

I osoba proroka (neke vrste religijskoga vidov-njaka) shvaćena je kao Božji znak, jer njegov životsimbolizira poruku Božje riječi, što je ostvarenou njegovim riječima i u njegovim postupcima. (Iz8,18; 20,3)- Čudesni znakovi služe toj riječi tekkao podrška, jer oni konkretnim činima otkrivajuputove spasenja što ga obznanjuju ti Božji glasnicii jamče da su oni vjerodstojni Božji izaslanici (Izl4,1-5; 1 Kor 18,36 si.). I po toj vrijednosti poru-ke i po podložnosti riječi Božjoj razlikuju se praviproroci i prava čuda od podvala što ih izvode čaro-bnjaci i lažni proroci (Tzl 7,12 si.).

Sto se tiče Isusovih čuda, koja uvijek isključu-ju svaki senzacionalizam i osvetu, ona fenomenuveć rečenoga, dodaju neke nove i utvrđuju staredimenzije. Stvarnim i zbiljskim izvanrednim djeli-ma Isus "čini znak" svomu narodu. Njegova čudaidu ukorak s njegovim propovijedanjem i navješći-vanjem Evanđelja siromasima.

'mkzmmmžohmhouA,/ /

U njega je poruka čuda, viša i važnija (Lk11,29-32) od samoga čuda. Isusova čuda su djelo-tvorni znaci mesijanskoga spasenja: ona pokazujudaje on taj na koga se čekalo i koga su stoljećima

156


naviještali proroci, daje on doista onaj za koga seizdaje. Isus čudima zasvjedočuje svoje poslanjei dostojanstvo, izmičući onomu što bi opravdalonadanje Zidova u ovozemaljskoga i samo nacio-nalnoga Mesiju.

A onda, čuda obično dovode do prihvaćanjaIsusa Božjim poslanikom. Uz to, činjenje čudapokazuje i snagu vjere, koja se posebice očitujeu onome povezivanju ozdravljenja i "tjeranja zlihduhova" (Mt 8,16 si). Primjer je to pobjede "Ja-čega" nad Sotonom. I to je konačno na svoj načinjedan od bitnih učinaka svih čuda. Dakle, to poti-skivanje zla u svijetu (tjeranje zlih duhova) i otva-ranje prostora dobru - poglavito je djelotvoranznak dolaska Kraljevstva Božjega (mira, pravde,ljubavi, blagostanja...).

Uz sve to, Isus čudima - potaknut ljudskimnevoljama i potrebama kao i svojim milosrđemprema ljudima - ustvari djelotvorno pomaže u po-trebama (sve do umnažanja kruha za gladne), suz-bija bolest, smrt, neprijateljstvo prirode prema čo-vjeku i svaki nered kojemu je bliži ili daljnji uzroku zlu i grijehu. A čudima se također redovito po-tiče ili rađa vjera i obraćenje, pozitivno utječe napromjenu duhovnoga sklopa i svekolika ljudskogponašanja.

Čuda među Isusovim nasljednicima nastaju uistome ozračju kao i Isusova čuda. Čuda preko njihočituju spasitelj sku moć Isusa uskrsloga i privodeljude k vjeri, potvrđujući vjerodostojnost tih gla-snika evanđeoske riječi (Mk 16,20; 1 Kor 2,4). Po-stojanost, pouzdanje i nesebičnost apostola i misi-onara idu zajedno sa "znacima i čudima". Nisu ri-jetki slučajevi kad je Bog na pouzdanu molitvu di-

Čuda međuIsusovimnasljednicimanastaju u istomozračju kao iIsusova čuda.


jelio milost čuda, očito podređena višim darovimapoučavanja i svetosti (visokog stupnja ostvareneličnosti). Jedno od najvećih čuda Crkve, Isusovihsljedbenika, vjeruje se daje u kršćanstvu vidljivoje u sjaju njezinih tisuća i tisuća svetaca, tih re-ligioznošću i religioznim vrijednostima vrhunskiizgrađenih ličnosti, čijajunačka, mučenička, altru-istička i ina ljubav i sposobnost jesu najsigurnijiznak Božje prisutnosti (Iv 13,35; 17,21).

To što neki odbijaju i ne prihvaćaju svjedočan-stvo čuda (Iv 5,36) biva, prema Bibliji, stoga što ihzasljepljuje duhovna tupost, legalistička oholost,zavist i lažna razboritost. U njih još nema onih sta-vova otvorenosti i prepuštanja Dobromu i Vječno-mu, Transcendentalnomu.

Ima i onih koji su se osvjedočili čudom, ali izsvojih nevaljanih razloga radije to pripisuju zlomuduhu, nego Božjoj moći u jednome čovjeku ili usamu Isusu.

Stoga Krist nikada ne pristaje za puke znati-željnike, pakosnike, zavodnike i lakoumnike iz-voditi čudne podvige koji ne bi imali spasonosnaučinka. Uistinu ne treba bacati bisere pred svinje,kako jednom reče, jer njima je draži kukuruz.

Ima i onih kojisu se osvjedočiličudom, ali iz svojihnevaljanih razlogaradije to pripisujuzlom duhu, negoBožjoj moći.

Psihološki pristup fenomenu čuda

Kada se u psihologiji govori o religijskome fe-nomenu čuda, onda za primjer stručnjaci najčešćeuzimaju slučajeve čudesnih ozdravljenja. Tako upsihologijskom leksikonu Arnolda, Evsencka iMeilija (1996) nalazimo između ostaloga, i slje-deće, a što nam može biti polazna točka za psiho-logijski pristup i bolje razumijevanje ovoga feno-mena:

158


"Čudesna ozdravljenja su spontana ozdravlje-nja od bolesti preko poticaja psihičkih faktora upacijentu, pri čemu neposredno prije ozdravljenjanisu bili uzimani nikakvi medikamenti ni vršene ka-kve terapije, a pri tome se ne događa ni procesozdravljenja niti nastupi povratak bolesti. Jednostvarno čudesno ozdravljenje govori protiv svako-ga medicinskog iskustva... " (1996., s. 2566).

OKad i/ma fud} ne im drmhdmm.

U psihologiji su brojni stručnjaci također svje-sni činjenice da se čudesna ozdravljenja događajuod prastarih vremena. Primjerice, zbivala su se upolineškim mana događanjima, u šamanstvu, počinu egzorcizma, u magnetopatij i, "animalnom ma-gnetizmu" F. A. Mesmera (1734-1815; po njemuje mesmerizam dobio ime, a označava nauk o spe-cifičnoj energiji koju posjeduju neki ljudi, a kojaim omogućuje čudnovato liječenje najrazličitijihbolesti), u psihoterpijskim sponatanim izlječenji-ma kao što su u E. Couea i u hipnozi, pa sve do"duhovnoga liječenja na daljinu", placebo-efektai parapsiholoških događanja. Jedan od stručnjakaće, stoga, s pravom napisati:

"Cesto nijekano, ali kroz brojne kontroliraneslučajeve čakkod teških organskih oboljenja (tumo-ri) odsvjedoka spoznatim imenom, kao stoje CG.Jung, dobro dokazano postojanje čudesnih ozdra-vljenja pokazuje da svaka bolest ima svoju psihič-ku komponentu i preko utjecaja na nju, može ju seizliječiti ili ublažiti" (E. Ullrich, 1996., 1967).

159


Za čudesno liječenje u religijskome kontekstuobično mora postojati iscjelitelj, najčešće osobajake i izgrađene duhovnosti i ličnosti, ali možeto biti i neki numinozni objekt i mjesto (kao u po-linezijskoj tradiciji mana, neka milosna slika, mje-sto posebna događanja religijskih fenomena kaošto su Lourdes ili Međugorje, primjerice). Kaopreduvjet ozdravljenja (analogno svjedočanstvi-ma iz Evanđelja) zna se tražiti vjera da to uistinuBog može učiniti, "ali poznati su i pojedinačnislučajevi, gdje su i skeptičan ozdravili" (Arnold,Evsenck i Meili, 1996, s. 2567).

utrne om km im mm, kmvu ceh Mm maM?

c\m i crnima ne čm# (o (do?

(Mmkmm mju omk, fmdmMak. So kmmmm cmte?

dm ikmm ne Srnei $

Psiholozi upozoravaju da u proučavanju čudatreba uvijek imati na umu činjenicu kako brojnipacijenti, ostavši bez pomoći medicinskih stručnja-ka, traže pomoć u svojim nevoljama u raznoraznihšarlatana (i ponekad je nađu) i kako ima punoozdravljenja koja se olako i bez pravih razloga pri-pisuju "čudu". Psiholozi također pozitivno gledajuna praksu Crkve temeljenu na pristupu "čudima"u teologiji Tome Akvinskog. Prema takvim služ-benim stavovima i propisima ozbiljnost i oprez suneizostavni u ovakvim slučajevima, jer se uistinudogađa mali broj pravih čuda uspoređeno s bro-jem slučajeva koje ljudi olako nazivaju "čudima".Primjerice, od vremena zasvjedočenih ukazanja

160


Djevice Marije i neobjašnjivo nastala izvora vode(koji i danas postoji) 1858. godine u Lourdesu uFrancuskoj, Crkvi je od hodočasnika i tamošnjihlokalnih ustanova prijavljeno tisuće i tisuće "ču-desnih" ozdravljenja. Crkva je od toga tijekomtih 140 godina uzela u uži obzir samo oko 1300neobjašnjivih ozdravljenja, te priznala samo 55ozdravljenja kao prava čuda, naravno, potpunoisključujući takva, koja bi se mogla dogoditi posugestiji ili po nekim sličnim poznatim mogućno-stima ozdravljenja. Treba reći kako ima slučajevatzv. spontanoga ozdravljenja, koji se događaju iljudima koji nisu religiozni, a doista su empirijskipotvrđena, primjerice, biopsije metastaza koje sukasnije nestale.

Crkva je od togatijekom tih 140godina uzela u užiobzir samo oko1300 neobjašnjivihozdravljenja, tepriznala samo 55ozdravljenja kaoprava čuda.

Dva zasebna područja fenomena: čuda nareligijskome području uspoređena

s pojavama u parapsihologiji

Iako u shvaćanju neobaviještenih ljudi ponekadta dva područja znaju stajati tako blizu da se jedvamogu razlikovati po svojim bitnim posebnostima,iz dosad predočena u ovome prilogu je vidljivo dasu čuda na religijskome području i događanja uparapsihologiji zasebni fenomeni. Ono što ih naj-više veže jest određena nevjerojatnost, tajnovitosti svekolika njihova neobjašnjivost dosad poznatimzakonima, zasnovanih na provjerenim odnosi-ma uzroka i posljedica. Možda je ipak najlakšepokazati bitnu različitost među njima sumirajućispecifičnosti čuda u religijskome ozračju, a kojeu pravilu ne nalazimo u parapsiholoŠkim fenome-nima:

161


Čuda se ponekadciljano događajuda bi se izveli nekiznačajni zahvati uljudskoj sredini ilipovijesti.

- Protagonist čuda (obično zvan čudotvorac)u religijskome kontekstu uvijek potvrđuje da Bogili neko transcendentalno biće čini čudo, a ne on.Treba također dodati da, religijski gledano, Bogmože koristiti i prepustiti događanje nekog do da-nas znanosti nepoznatog prirodnog tijeka stvari dase dogodi baš u određeno vrijeme, a može i iz ništaučiniti nešto, ono što mu se svidi.

- Karakteristike čudotvorca redovito govoreo osobi vrhunski moralno izgrađene ličnosti, dokpri parapsihološkim fenomenima medij možeposjedovati određenu sposobnost bez obzira namoralne osobine svoje ličnosti. Primjerice, po-znati Ted Serios iz Chicaga je "svojim mislima"uspijevao snimiti slike na filmu, bez obzira štoje karakterno bio vrlo nepouzdan i ovisnik o al-koholu.

- Čudesni znakovi u religijskome kontekstusluže kao podrška propovijedanoj riječi ili potvrđi-vanju Božjih poruka, te dokazivanju vjerodostoj-nosti npr. proroka i njegova djelovanja,

- U religijama čuda su okrenuta izravnim ljud-skim potrebama i izravnom ublažavanju ljudskihpsihofizičkih nevolja, te djeluju iznenađujuće po-zitivno na promjenu ljudskoga ponašanja i na aktu-alizaciju ličnosti.

- Vrlo često je u religijskom kontekstu važnijeono što se čudom želi reći i poručiti nego sam do-gađaj čuda.

- Čuda se ponekad ciljano događaju da bi seizveli neki značajni zahvati u ljudskoj sredini ilipovijesti.

- Čudo najčešće nosi biljeg pobjede dobra nadzlom i nevoljom, pravde nad nepravdom.

162


- Događanje i plodovi čuda često unaprijed za-htijevaju čvrstu vjeru i prepuštenost transcenden-talnomu, volji Božjoj.

- U principu nema čuda u religijskome kontek-stu s negativnim predznakom, tj. s namjerom da senekomu nanese zlo.

( f t d

mnom jmmtmcd?<f

Z A K L J U Č A K

Sve ovo pokazuje, da tajnoviti i nerazjašnjivifenomeni koji se događaju u religijskome ozračju,na jednoj strani, te oni na parapsihološkome po-dručju, na drugoj, da se međusobno, unatoč slič-nostima tajanstvenosti i neobjašnjivosti, u bitnomrazlikuju, te da ih kao takve treba razlikovati zbogznanstvenih i praktičnih razloga. Ukratko, sve onošto se po netom iznesenim karakteristikama možestaviti pod pojam čuda spada u religijski red doga-đanja, a slični fenomeni koji izlaze iz tih okvira imogu se najvjerojatnije pripisati naravnim, ali jošnerazjašnjenim izvanrednim sposobnostima psihepojedinih ljudi, spadaju u parapsihološke pojave.

163


LITERATURA

Arnold, W., Eysenck, H.J. & Meili, R. (Ed, 1996). Lexikon derPsychology, (3 Bd.). Bechtermunz Verlag: Augsburg.

Beloff, J. (1996). Parapsychology. In: W. Arnold, H.J. Eysenck & R.Meili, 1996., str.1552-1555)

Beloff, J. (ed., 1980). Parapsychologie. Olten-Freiburg i. Br.

Biblijski priručnik. Mala enciklopedija. KS & GZH: Zagreb.

Clarke, A.C. (1986). Svijet zagonetnih sila. Zagreb: August Cesarec.

Rječnik biblijske teologije(1980). Zagreb: Kršćanska sadašnjost

Ryzl, M. (1999). Parapsvchologie. Aussersinnliche Wahrnehmungenund Psychokinese. Augsburg: Bechtermunz Verlag.

Schmeidler,G. R & McConnell, R. A. (1958). ESP and personalitypatterns. New Haven.

Schweer, Th. & Braun S. (1996), Religionen der Welt. Wilhelm HeyneVerlag: Miinchen.

Soal, S.G. & F. Bateraan (1954). Modern Experiments in Telepathv.London.

Ullrich, E. (1996). Wunderheilungen. In: W. Arnold, H.J. Eysenck & R.Meili, 1996.,s.2566-2567).

Ullrich, E. (1967). Die marianische Advokation und ihre Funktion imNeuspanischen (Diss.). Wurzburg.

164

r

OPASKA O AUTORU U IZDANJU FRAM-ZIRALA OBJAVLJENO:

Franjevac Dr. fra Šimun Sito Ćorić (Paoča,1949) poznat nam je kaoknjiževnik, psiholog i kantautor. Školovao se uglavnom u Dubrovniku, Sa-rajevu, Luzernu, New Yorku i Zagrebu.

Autor je više od trideset originalnih književnih, stručnih i znanstvenihknjiga i zastupljen u brojnim domaćim i stranim antologijama. Neke nje-gove knjige i tekstovi objavljeni su na engleskom, njemačkom, francuskom,talijanskom, španjolskom i još nekim stranim jezicima.

Svojim raznolikim aktivnostima djeluje ne samo u Švicarskoj gdje odav-no živi (misionar je i nacionalni koordinator Hrvatskih kat. misija u Švi-carskoj), već doslovce po svim kontinentima, pa nije čudo što mu češće inapismeno daju titulu „najveći hrvatskiglobe-trotter".

Od 1994. predsjednik je Hrvatskog svjetskog kongresa, koji je kao nevla-dina udruga pod njegovim vodstvom uspio okupiti brojne hrvatske udrugei ustanove iz tridesetak zemalja svijeta i postati stalnim članom Ujedinje-nih Naroda (UN) sa savjetodavnim statusom.

Šimun Sito Ćorić član je više nacionalnih i internacionalnih strukovnihdruštava, a već godinama djeluje i među studentskom mladeži u domovi-ni, predajući probrane predmete iz psihologije na sveučilištima u Zagrebu,Mostaru, Zadru i Osijeku.

1.-132. Pogledajte na www.fram.ba133. Zbornik: ZIRAL 1970. - 2000.134. V. Barić, Patila rhei135. J. Ratzinger, Duh liturgije: Temeljna promišljanja136. W. Jager, Kontemplacija: susret s Bogom danas137. Lj. Rupčić -A. A. Zvjagin, Kreuzweg: Mvsterium derallmdchtigen Liebe Gottes138. M. Stojić, Sirovi blues139. K. Milas, Od sjetve do žetve: uspomenički zapisi140. B. Pandžić, Hercegovački franjevci: sedam stoljeća s narodom141. A. Martić, Igra vjetrova142. D. Bartulović, Kad zemlju zemlji stegnem143. M. Dragić, OdKozigrada do Zvonigrada: hrvatske povijesne predaje i legende iz Biti (II.)144. Lj. Rupčić -A. A. Zvjagin, lamere145. L Padovese, Razgovori svetaca na Trgu sv. Petra146. Lj. Rupčić, Temeljne vrijednosti147. Lj. Rupčić -A. A. Zvjagin,Lamadre148. S. Milić, Putovanje u beskraj149. Lj.Rupčić-A. A. Zvjagin, Mamb150. U. J. Lončar, Plovidba bez povratka151. J. Ratzinger, U službi istine: članci, predavanja, intervjui152. Ž. Medak, Automobilski rječnik: hrvatski • engleski • njemački;

croatian • english • german: kroatisch • englisch • deutsch153. S. M. Džaja, Bosna i Hercegovina u Austrougarskom razdoblju (1878. -1918.):

Inteligencija između tradicije i ideolkogije

154. Lj. Rupčić -A. A. Zvjagin, ha via erusis: Ilmistero dell'amore onnipotente di Dio

155. Hugo M. Enomiva-Lassalle, Meditacija kao put k iskusna Boga156. Sveta Klara Asiška: Pisma uz jubileje (1195. - 1253. - 2003.)157. T. Marić, Medijska politika od indoeuropskog pranaroda do ujedinjenih naroda158. M. Semren, Franjevaštvo u spisima Franje Asiškoga159. Lj. Rupčić, Novi zavjet i Psalmi, sedmo izdanje Novoga zavjeta i drugo izdanje Psalama160. B. S. Pandžić (priredio), Acta Franciscana Hercegovinae, Svezak U. 1700.-1849.

161. B. S. Pandžić (priredio), Acta Franciscana Hercegovine, Svezak!!!. 1850. - 1892.162. Blagi revolucionar: Sveti Franjo Asiški

163. B.Brkić, Od Hercegovine do Konga164. M. Lončar (uredio), Spisi svetoga Franje i svete Klare: Latinski i hrvatski jezik165. Lj. Rupčić, Novi zavjet i Psalmi, osmo izdanje Novoga zavjeta i treće izdanje Psalama166. Lj. Rupčić, Novi zavjet i Psalmi, deveto izdanje Novoga zavjeta i četvrto izdanje Psalama167. M. Lončar (uredio), Spisi svetoga Franje i svete Klare: Hrvatski jezik168. S. S. Ćorić, Zdrava i nezdrava religioznost: Psihoreligijskipristup

166

ecina vjernika obično živi u uvjerenju da od vjere i reli-gije dolaze samo pozitivne i iscjeliteljske snage. A krozdušobrižništvo, psihoterapiju i praksu mogu se često

sresti tako iskrivljeni oblici vjerovanja da oni onda negativnoutječu na međuljudske odnose kao i na čovjekovo zdravlje napsihičkom i somatskom području.

Ova knjiga fra Šimuna Site Ćorića kao nijedna dosad u nasizravno upozorava na nedvojbeno pozitivne, ali i na mogućepogubne utjecaje religioznosti na čovjekovo zdravlje i po-našanje, također nam pokazujući i psihološki i religiozno is-pravan pristup onim fenomenima kao što su zazivanje du-hova, uroci, magije, opsjednutost, ukazanja, stigme, čudesa islično.

FRAM-ZIRAL

VREDNOTE?UČINCI MOLITVE?

OKULTNO? ALTRUISTiČNOPONAŠANJE1? BOG KAO SPASITELJ?

SOTONA? MISTIKA? UROCI? OPSJEDNUTOST?OZDRAVLJENJA? OPASNOST INSTITUCIJE? UKAZANJA?

DUHOVNA SREDSTVA? BEZUVJETNA BOŽJA LJUBAV? FANATIZAM?BLAGOSLOV? PROKLETSTVO? ZAZIVANJE DUHOVA? STIGME?

VJERA PO KOJOJ SE ŽIVI? VIĐENJA? JOGA? AUTOGENI TRENING?PREDODŽBE 0 BOGU 1 0 SEBI? BIOENERGIJA? RELIGIOZOST KAO OPTEREĆENJE?

MAGIJA? PARAPSIHOLOŠKE POJAVE? KREPOSTI? HIPNOZA? ASTROLOGIJA? DEMONI?BOŽJA VOUA? FARIZEJSTVO? VJERSKA KRUTOST? ISPOVIJED KAO RASTEREĆENJE? ČUDESA?

VJEČNO SPASENJE? ZAVIST? OBRAĆENJE? HOMEOPATIJA? ČUDESA,,.? OPASNOST INSTITUCIJE?

ISBN 9958-37-043-3

Simun Sito Coric

ZDRAVA*!

RELIGIOZNOST

Documents

sito-coric - 1