SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

KLARA RUNDIĆ

SIROMAŠTVO I DOHODOVNE NEJEDNAKOSTI U BRAZILU

Diplomski rad

RIJEKA, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

SIROMAŠTVO I DOHODOVNE NEJEDNAKOSTI U BRAZILU

Diplomski rad

Kolegij: Ekonomika razvoja

Mentor: dr.sc. Nada Karaman Aksentijević

Student: Klara Rundić, 0081130219

Smjer: Gospodarstvo EU

RIJEKA, rujan 2015.

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja ........................................................................................ 1

1.2. Radna hipoteza ................................................................................................................ 1

1.3. Svrha i cilj istraživanja .................................................................................................... 2

1.4. Struktura rada .................................................................................................................. 2

2. POJAM SIROMAŠTVA I DOHODOVNIH NEJEDNAKOSTI .......................................... 3

2.1. Definicija i određenje siromaštva .................................................................................... 3

2.1.1. Granica siromaštva........................................................................................................4

2.2. Koncepti i mjerenje siromaštva ....................................................................................... 6

2.2.1.Objektivna i subjektivna mjerila ................................................................................... 7

2.2.2.Direktno i indirektno mjerenje siromaštva .................................................................... 8

2.3.Socijalna struktura siromašnih ....................................................................................... 10

2.4.Definicija i određenje dohodovne nejednakosti ............................................................. 12

2.4.1.Dohodovne nejednakosti ............................................................................................. 12

3. SIROMAŠTVO I DOHODOVNE NEJEDNAKOSTI U BRAZILU .................................. 15

3.1. Analiza siromaštva i dohodovnih nejednakosti u Brazilu ............................................. 15

3.1.1. Mogući uzroci nejednakosti ....................................................................................... 21

3.1.2. Nova srednja klasa ..................................................................................................... 23

3.1.3. Siromaštvo djece i dječji rad ...................................................................................... 26

3.2. Zaposlenost i nezaposlenost stanovništva ..................................................................... 27

3.3.Ginijev koeficijent .......................................................................................................... 34

3.4.Regionalne nejednakosti................................................................................................. 35

4. MOGUĆNOSTI ZA SMANJENJE SIROMAŠTVA I DOHODOVNE NEJEDNAKOSTI38

4.1. Socijalni programi ......................................................................................................... 38

5. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 44

LITERATURA ......................................................................................................................... 46

POPIS GRAFIKONA .............................................................................................................. 50

POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 51

POPIS ZEMLJOVIDA ............................................................................................................. 52

1

1. UVOD

Postojanje siromaštva te dohodovnih nejednakosti povezano je s njegovom

višedimenzionalnošću: ono je dinamično, složeno, određeno postojećim institucijama te

prostorno i spolno uvjetovano. Uvjeti i pojavni oblici siromaštva razlikuju se prema

socijalnim skupinama, vremenu, mjestu i zemlji. Siromaštvo se može razlikovati prema spolu

osoba, etnitetu, dobi, mjestu (ruralno nasuprot urbanome), te prema izvoru dohotka. Obično

su u kućanstvima djeca i žene izloženiji siromaštvu od muškaraca. Na siromaštvo utječu

složeni međuodnosi politike, mjera i institucija u ekonomskoj i političkoj sferi. Značenje

siromaštva ne ovisi samo o tome što se događa s nacionalnim dohotkom, već je važnije kako

se promjene nacionalnog dohotka odražavaju na položaj kućanstava te što se zbiva u

raspodjeli potrošnje dohotka. Vrlo je bitno kako se siromaštvo mjeri jer to određuje (ili

otežava) pokušaje utvrđivanja odgovarajuće politike pomoći siromašnima te raspodjelu

dohotka. Zanimljivo je istaknuti da novija istraživanja pokazuju velik stupanj podudarnosti

granica siromaštva utemeljenoga na objektivnim i subjektivnim utvrđivanjima potreba.

Obično se nejednakost životnog standarda mjeri upotrebom raspoloživog dohotka ili rashoda

u promatranome mjesecu. (Bejaković, 2003.)

1.1. Problem i predmet istraživanja

Siromaštvo je jedan od najvećih problema današnjice i zastupljeno je među svim dobnim

skupinama stanovništva te različito utječe na svakoga ponaosob. Poznavanje pojma

siromaštva i pojma dohodovna nejednakost te način na koji oni utječu na stanovništvo u

Brazilu predstavlja problem istraživanja u diplomskom radu.

Predmet istraživanja rada jest istražiti, analizirati i utvrditi kako siromaštvo i dohodovne

nejednakosti utječu na stanovništvo u Brazilu.

1.2.Radna hipoteza

Na temelju prikupljanja, proučavanja i analize literature, moguće je sustavnom analizom

postaviti istraživačku hipotezu rada. Ona glasi: Unatoč ekonomskom rastu i razvoju Brazila,

u visokoj mjeri su zastupljene dohodovne nejednakosti i siromaštvo.

2

1.3. Svrha i cilj istraživanja

Svrha i cilj istraživanja rada jest dokazati i pokazati važnost problema siromaštva i

dohodovnih nejednakosti na području Brazila. Neka od pitanja na koja će se pokušati

odgovoriti u ovom radu su:

Koje dobne skupine najčešće siromaštvo pogađa?

Kako prepoznati nejednakosti u raspodjeli dohodka te da li postoji razlika u raspodjeli

dohodka prema spolu ili dobi?

Na koje se načine pokušava smanjiti siromaštvo i dohodovne nejednakosti?

1.4.Struktura rada

Rad je podijeljen na pet dijelova koji su međusobno povezani te čine cjelinu.

Cjelokupna struktura rada sastoji se od uvoda, koji ujedno predstavlja i prvo poglavlje u

kojem se opisuju problem i predmet istraživanja, radna hipoteza, svrha i cilj istraživanja te

struktura rada i glavnog dijela odnosno razrade teme i zaključka.

Pojmovi siromaštva te dohodovne nejednakosti su definirani u drugom poglavlju pod nazivom

''Pojam siromaštva i dohodovnih nejednakosti''.

U trećem poglavlju naziva ''Siromaštvo i dohodovne nejednakosti u Brazilu'' opisuju se

siromaštvo i dohodovne nejednakosti u Brazilu te su izneseni neki od mogućih uzroka

nejednakosti, a pritom su analizirani zaposlenost i nezaposlenost i Ginijev koeficijent.

Četvrto poglavlje pokušava iznijeti i analizirati neka od mogućih rješenja za smanjenje

siromaštva i dohodovnih nejednakosti u Brazilu te nosi naziv ''Mogućnosti za smanjenje

siromaštva i dohodovne nejednakosti''.

U zaključku, odnosno petom poglavlju je ukratko sažet cjelokupni rad sa najvažnijim

stavkama.

3

2. POJAM SIROMAŠTVA I DOHODOVNIH NEJEDNAKOSTI

U drugom dijelu rada, objasniti će se pojmovi siromaštva te dohodovnih nejednakosti kao i

neki od koncepta i mjerenja siromaštva.

2.1.Definicija i određenje siromaštva

Siromaštvo je termin koji se najčešće koristi za nedostatak osnovnih uvjeta za život. Biti

siromašan znači ne imati dovoljno novaca (ili nekih drugih sredstava) za priuštiti si osnovne

ljudske potrebe kao što su hrana, piće, dom itd. (United Nations, 2007.)

Mnogo ljudi u raznim državama diljem svijeta živi u siromaštvu, osobito u nerazvijenim

područjima Afrike, Latinske Amerike i Azije. Prema definiciji OUN-a, siromašnima se

smatraju osobe koje su odreknute načina života, komfora i dostojanstva, koji se smatraju

normalnim u društvu u kojem žive. (United Nations, 2007.)

Uvjeti i pojavni oblik siromaštva razlikuju se prema socijalnim skupinama, vremenu, mjestu i

zemlji. Također se ono može razlikovati i prema spolu osoba, entitetu, dobi, mjestu (selo

nasuprot gradu), ali i prema izvoru dohodka. Na siromaštvo utječu složeni odnosi politike,

mjera i institucija u ekonomskoj i političkoj sferi. (Bejaković, 2003.)

Značenje siromaštva ne ovisi samo o tome što se događa s nacionalnim dohodkom, već je

važnije kako se promjene nacionalnog dohodka odražavaju na položaj kućanstava te što se

zbiva u raspodjeli potrošnje dohodka. (Bejaković, 2003.)

Siromaštvo podrazumijeva društveno, a ne prirodno stanje. Zbog toga svaka definicija

siromaštva ukazuje vrijednosne sudove i svaka definicija siromaštva je socijalna definicija jer

se sve potrebe socijalno interpretiraju, kao i resursi potrebni za njihovo zadovoljenje.

Siromaštvo je vrlo širok pojam koji se može opisati i kao oskudica materijalnih dobara koji su

potrebni za normalno zadovoljenje najvažnijih potreba svake osobe pojedinačno kao i

porodice ili društvene grupe.

Može se reći i da je siromaštvo posljedica neravnomjerne raspodjele. Pojam siromaštva je

teško definirati jer je ono prvenstveno subjektivan i relativan pojam. Neki su teoretičari

smatrali da je nejednakost prirodna, a ne društvena i politička kategorija. Smatrali su da

4

nejednakost dohotka proizlazi iz razlika u sposobnostima ljudi, a ne iz razlika u šansama koje

su socijalno i politički determinirane.

Ipak, događa se da su ljudi slabo plaćeni za posao koji rade te, unatoč zaposlenju, nemaju

dovoljno sredstava za osigurati si osnovne uvjete za život. Najčešće veliki dio novca moraju

odvojiti za kućne potrebštine (struja, voda itd.). Mnogo je čimbenika koji pokazuju na to

koliko je neka zemlja siromašna ili razvijena. To su u prvom redu BDP (bruto domaći

prozivod) i HDI (ljudski razvojni indeks). Razvijene zemlje (Norveška, Kanada) imaju visok

HDI te BDP dok nerazvijene (Malavi, Etiopija) imaju vrlo niske pokazatelje.

UN su 17. listopada proglasili Svjetskim danom borbe protiv siromaštva.

2.1.1. Granica siromaštva

Mnogo je različitih oblika siromaštva. Svjetska banka kaže da je krajnje siromaštvo kada

čovjek živi sa manje od 1 dolarom na dan. 2001. godine 1 100 000 000 ljudi na svijetu je

bilo krajnje siromašno. Siromaštvo je jedan od glavnih problema suvremenog svijeta. U

razvijenim zemljama (Europa, Sjeverna Amerika) takav oblik siromaštva uglavnom ne

postoji. (World Bank, 2002.)

Siromaštvo se mjeri stalno promjenljivim normama određenog društva i njegovih užih

sredina. Po tim kriterijima, siromaštvo se dijeli na bijedu ili apsolutno siromaštvo, relativno

siromaštvo, pauperizam i novo siromaštvo.

Siromaštvo ima različita značenja, a s time i različita mjerenja. S jedne strane može biti uvjet

u kojemu ljudi imaju nejednake dohotke, a s druge je to razina dohodka koja je nužna da se

održi razina potrošnje za opstanak. Također, siromaštvo znači imati manje od objektivno

određenog apsolutnog minimuma (apsolutno i objektivno siromaštvo), imati manje od drugih

članova društva (relativno i objektivno siromaštvo) ili osjećaj da ne možeš spojiti kraj s

krajem (apsolutno ili relativno te subjektivno siromaštvo). (Hagenaars i De Vos, 1988.)

Stručnjaci nisu postigli suglasnost glede definicije siromaštva, što se odražava u različitim

metodama određivanja linije siromaštva, različitim ocjenama stanovništva koje živi u

siromaštvu te u različitim programima socijalne politike. Siromaštvo definiraju pomoću

određene visine dohotka ili razine blagostanja; shvaćaju ga kao apsolutnu ili relativnu

5

kategoriju; pri opredjeljivanju tko je siromašan, upotrebljavaju objektivna ili subjektivna

mjerila. Apsolutne definicije siromaštva imaju kao osnovu "objektivna" mjerila.

Stručnjaci npr. ocijene minimalne potrebe pojedinca u hrani, odjeći, stambenom prostoru i sl.

koje mu omogućuju da preživi, odnosno minimalni dohodak koji odgovara tim potrebama. Pri

tome ne bi smjeli zanemariti navike stanovništva, klimatske uvjete, regionalne razlike, stupanj

urbanizacije i dr. Netko je siromašan ako ne može u dovoljnoj mjeri zadovoljiti te potrebe.

Linija siromaštva varira u skladu s veličinom obitelji, a ona se definira kao razgraničenje

između onih koji su siromašni i nesiromašnih. Najvažniji pokazatelji siromaštva su apsolutno

i relativno siromaštvo. Apsolutno stanovništvo je postotak stanovništva koji živi ispod

određenog iznosa raspoloživog dohodka i taj je određeni iznos granica siromaštva. Apsolutna

granica siromaštva označava apsolutni minimalni životni standard i ona se može znatno

razlikovati među zemljama, ovisno o sadržaju potrošačke košarice.

Koncept apsolutnog siromaštva prvi je aplicirao B.F. Rowntree krajem 19. stoljeća koji je

smatrao kao siromašne one obitelji kojima vlastiti dohoci nisu omogućavali kupnju minimalne

količine osnovne robe za održavanje fizičke efektivnosti (preživljavanje i radnu sposobnost).

(Townsend, 1979.; Mack i Lansley, 1985.)

Relativno siromaštvo utvrđuje siromaštvo u odnosu prema nacionalnom životnom standardu

te se ta granica obično utvrđuje kao određeni postotak medijalnog ili prosječnog dohodka

kućanstva. Ako društvo postaje bogatije, linija siromaštva će rasti, ako društvo siromaši, linija

će se spuštati. Koncept relativnog siromaštva zasnovan je na ideji da pojedinci trebaju dijeliti

životne obrasce koji vladaju u datom društvu, kao i da imaju osobne koristi od općeg

prosperiteta. Određeno je troškovima egzistencijalnog minimuma uvećanog za troškove

financiranja obrazovanja i drugih socijalnih potreba koje ulaze u pojam životnog standarda.

Relativnom siromaštvu daje se zamjerka kako zanemaruje činjenicu da čak i u razvijenim

društvima ima ljudi koji ne uspijevaju zadovoljiti osnovne životne potrebe. Nadalje, često se

prigovara da je linija relativnog siromaštva arbitrarno postavljena (nr. linija siromaštva u EU

postavljena je na 60% od medijana prihoda). Konačno, relativno siromaštvo skreće pažnju sa

bijede i materijalne deprivacije kao ključnih aspekata siromaštva. Više riječi o načinima

mjerenja siromaštva će biti u slijedećem potpoglavlju.

6

2.2.Koncepti i mjerenje siromaštva

Tijekom zadnjeg desetljeća znanstvenici su obnovili svoje zanimanje za problematiku

siromaštva, što se vidi iz brojnih knjiga, članaka i disertacija na tu temu. U 80-tim i početkom

90-tih godina kvantitativno se i kvalitativno promijenilo i samo siromaštvo: kvantitativno zato

što je zahvatilo mnogo veći dio stanovništva u smislu broja, dobnih skupina, spola, izobrazbe,

socijalno-ekonomskih grupa, klasa, etničkog porijekla i regija; a kvalitativno zato što je to

novo siromaštvo (siromaštvo novih kategorija stanovništva) posljedica nekoliko međusobno

više ili manje povezanih procesa: prestrukturiranja privrede i industrije, prestrukturiranja i

sužavanja države blagostanja te političkih promjena. (Benington, 1990.) Najjednostavnije

mjerenje i podjela siromaštva je ona na apsolutno i relativno siromaštvo.

Kao pojam, apsolutno siromaštvo javlja se mnogo ranije, a mnogi autori su spremni potvrditi

da siromaštvo ima svoje značenje samo u apsolutnom smislu. Na pojavu apsolutnog

siromaštva utjecali su radovi brojnih liječnika i stručnjaka za prehranu krajem 19. i početkom

20. stoljeća. Realno siromaštvo javlja se u trenutku kad osobe nemaju minimum resursa za

održavanje životnih potreba. Prema tome, apsolutno siromaštvo polazi od minimalnih ljudskih

potreba i sredstava za njihovo zadovoljenje. Najčešće se te potrebe svode na potrebe za

hranom, stanom i odjećom. Dakle, koncept apsolutnog siromaštva nastoji utvrditi određenu

količinu i kvalitetu ishrane, odijevanja i stanovanja nužnu za fizički opstanak. Nakon toga se

određuju cijene životnih potrepština nužnih za zadovoljenje navedenih potreba, a siromašnima

se smatraju oni koji ne ostvaruju prihode do te cijene. Kroz povijest su nastali brojni pokušaji

operacionalizacije apsolutnog siromaštva. Na temelju toga, prehrana se mjeri preko potrošnje

određenih prehrambenih sastojaka (bjelančevina, kalorija, vitamina), stanovanje preko

kvalitete i prenapučenosti stambenog objekta, a odijevanje preko mogućnosti kupnje

određenih odjevnih predmeta. Osim navedenih, u današnje vrijeme se u ove temeljne kulturne

potrebe uključuju i dostupnost obrazovanja, sigurnost i slobodno vrijeme.

Danas je među znanstvenicima prihvaćeniji koncept relativnog siromaštva.

Njegovo sustavnije izučavanje počinje 60-ih godina prošlog stoljeća. Pod tim pojmom se

podrazumijeva ono siromaštvo koje se odnosi na određeno vrijeme i na određeno mjesto.

Prema autorima ovog koncepta, siromaštvo je relativno u prostoru i vremenu i ono se

određuje u odnosu na životni standard koji je trenutno prihvatljiv i pristojan. Polazi od opće

razine blagostanja u nekoj zajednici i činjenice da su neki siromašni tek u usporedbi s drugim

članovima zajednice. U ovom pogledu se definicija siromaštva mijenja kako se mijenja

7

prosječni životni standard. Jednostavnije, siromaštvo je dinamična pojava i biti siromašan,

prema relativnom siromaštvu, znači biti u nemogućnosti postići prihvatljiv životni standard.

Valja primijetiti da je prihvaćanje jednog ili drugog koncepta siromaštva povezano s

određenim ideološkim stajalištima te da ima utjecaja na socijalnu politiku.

Mnogi autori, a ponajviše P. Spicker smatraju da koncepti apsolutnog i relativnog siromaštva

odgovaraju suprotstavljenim političkim i ideološkim pozicijama. Apsolutni se koncept

povezuje s ''desnicom'', a relativni s ''ljevicom''. Desnica na siromaštvo gleda kao ograničeni

fenomen pa odgovor od strane države na siromaštvo mora biti ograničen. Ljevica, kao i uvijek

nasuprot tome smatra da je siromaštvo strukturalni problem i široko prisutan te bi država

trebala, isto tako, široko reagirati da bi umanjila probleme siromašnih. No, ni u ovom slučaju

apsolutno siromaštvo ne implicira nužno manje socijalne naknade, a relativno veće.

Siromaštvo u cjelini nije lako definirati, a isto tako ga nije lako ni mjeriti. Stope siromaštva do

kojih se dolazi mjerenjima nisu posve točne. Uz problem mjerenja siromaštva se veže

nekoliko kategorija poput problema odabira mjerila siromaštva, mjerenja razine i tipova

resursa odnosno područja i obrazaca potrošnje kao i problema izbora jedinice mjerenja.

2.2.1. Objektivna i subjektivna mjerila

Objektivna mjerila siromaštva se odnose na objektivne aspekte i situacije u kojoj žive

pojedinci i obitelji, a podrazumijeva dostupnost određenih proizvoda, usluga ili općenitih

materijalnih sredstava. Prema objektivnim mjerilima, u siromašne bi spadali oni koji nemaju

osnovnih životnih potrepština ili oni koji ih imaju manje od drugih pripadnika društva. Ova

mjerila prvenstveno nastoje prepoznati materijalno zadovoljenje potreba. Zaključuje se da

objektivna mjerenja ne uzimaju u obzir ukuse i preferencije pojedinaca u distribuciji dohodka.

Isključivo objektivna mjerila korištena su od strane zagovornika apsolutnog siromaštva.

(Orshansky, 1969.)

Korištenje subjektivnih mjerila ima za pretpostavku stav da sami pojedinci najbolje mogu

ocijeniti svoj položaj. Subjektivna se mjerila baziraju na osjećajima i stajalištima osoba čije

blagostanje želimo utvrditi. Pretpostavlja se također da je subjektivno siromaštvo povezano sa

objektivnim okolnostima kao što su dohodak, veličina obitelji, stambena situacija i slično.

Ova povezanost dovodi do zaključka da se neke osobe ne smatraju siromašnima, iako po

8

objektivnim mjerilima ulaze u tu skupinu. Isto tako, neki se mogu smatrati siromašnima, a da

ih drugi ne vide u toj skupini. Subjektivna mjerila se češće oslanjaju na relativno siromaštvo.

(Hagennars, 1986.)

Kod umirovljenika i starijih osoba, često se vidi veća vjerojatnost raskoraka između

objektivnog i subjektivnog siromaštva. To se javlja zato što su njihove percepcije

prihvatljivog životnog standarda skromnije od ostalih članova društva.

Postoje brojne polemike oko funkcije subjektivnog mjerenja prilikom istraživanja siromaštva.

Neki autori ističu da subjektivna potraživanja ne spadaju u siromaštvo jer biti siromašan ovisi

o tome kako živimo, a ne kako mislimo da živimo. Objektivna metoda je zastupljenija zbog

načina na koji se utvrđuje. Lakše je provjeriti i utvrditi da li netko ima nizak životni standard

ako nema pravilnu ishranu ili dobar stan nego ako se smatra nesretnim. No, čak i kod takvog

zaključivanja nailazimo na mane. Istraživanja subjektivne strane ljudskog ponašanja su važna

u društvenim znanostima jer se čovjek često ne ponaša po ustaljenim pravilima, mišljenjima i

predodžbama.

2.2.2. Direktno i indirektno mjerenje siromaštva

Postoji indirektno i direktno mjerenje siromaštva. Po prvom se mjerenju razmatraju različite

vrste resursa, dok drugo proučava standard ljudi. (Šućur, 2001.)

Indirektno mjerenje siromaštva pretpostavlja da će određena razina prihoda koja odgovara

važećoj liniji siromaštva pružiti ljudima mogućnost potrošnje minimuma hrane, stanovanja,

odjeće ili obrazovanja. Važno za ovaj pristup jest to da ljudi imaju nužna ekonomska sredstva,

a gdje i kako će ih potrošiti je stvar osobnih ili obiteljskih preferencija. Problemi indirektnog

mjerenja proizlaze iz poteškoća da se procijene ekonomski izvori kućanstva. Najveći broj

istraživanja koristi samo tekuće novčane prihode tako da izostaju dodatni prihodi, prihodi u

naturalnom obliku, kapitalni prihodi i slično. Takvo mjerenje siromaštva samo preko dohodka

može stvoriti pogrešnu sliku o nečijem blagostanju. Kao još jedan problem, pojavljuje se to

što ljudi često daju netočne podatke o svojim ekonomskim izvorima. Podaci dobiveni na

temelju upitnika se često uvelike razlikuju od podataka dobivenih na osnovu poreznih kartica.

Direktno mjerenje ima za polazište trenutačni životni standard. Siromaštvo se mjeri preko

posljedica koje nastaju nakon prevođenja ekonomskih resursa u elemente životnog standarda.

9

Direktan pristup smatra da socijalne i kulturne norme određuju stil života. Mnogi su pojedinci

prisiljeni, protiv svoje volje, slijediti dominantne norme jer će u protivnom biti isključeni iz

uobičajenog stila života. Međutim, nemoguće je mjeriti posljedice stila života na svim

područjima. K tome, ako stil života loše utječe na jedno područje života pojedinca, to ne znači

da mora utjecati na taj način i na druga područja. Stoga se direktni pristup usredotočuje na

neka ključna područja. Iako su izbjegnuti neki nedostaci koje ima indirektni pristup i ovdje se

pojavljuju nedostaci. Najviše prigovora ide prema obrascu potrošnje.

Neka se osoba može smatrati siromašnom ako je svojevoljno odlučila trošiti svoje ekonomske

resurse na stvari koje direktno mjerenje siromaštva ne uzima u obzir. Trenutačni obrasci

potrošnje su rezultat preferencija, a ne ograničavanja. Vidljivo je da su preferencije osim za

indirektno mjerenje važne i za direktno. Neki ljudi imaju niže prihode jer prednost daju nekim

drugim stvarima u životu. Nasuprot tome, izbor područja stila života može biti takav da

zamagljuje prave razloge siromaštva.

Amartya Sen ističe da direktni i indirektni pristup predstavljaju dvije alternativne koncepcije

siromaštva. Prvi pristup izdvaja siromašne kao one koji u trenutnoj potrošnji ne mogu

zadovoljiti minimalne potrebe, dok drugi opisuje siromašne kao one koji nemaju platežnu

sposobnost da zadovolje potrebe koje su tipične u njihovoj zajednici. Drugi znanstvenici ističu

da će se stope siromaštva razlikovati ovisno o tome koristimo li kao kriterij dohodak ili

potrošnju. Većina industrijskih zemalja procjenjuje siromaštvo na temelju dohodka puno

češće nego na temelju potrošnje. Unatoč tome, većina znanstvenika će dati prednost potrošnji

jer ne ovisi o kratkoročnim fluktuacijama dohodka. Ona nam u kratkom razdoblju čak i više

govori o nečijem godišnjem životnom standardu nego dohodak. Nasuprot toj tvrdnji se nalaze

oni koji smatraju da je jedini pouzdan način mjerenja siromaštva onaj u kojem se koriste i

dohodak i kriterij deprivacije. Razlog tome je taj da nisu svi sa niskim dohodkom izloženi

deprivaciji, što znači da pojedinci sa srednjim ili višim dohocima također mogu biti

deprivirani u potrošnji. Prema tome, siromašni bi bili oni koji imaju nizak standard potrošnje i

nisku razinu dohodka. Na kraju, kao najbolje rješenje se nameće kombinirani pristup koji bi

omogućio da usmjerimo pažnju prema najvažnijim procesima koji uzrokuju siromaštvo.

10

2.3.Socijalna struktura siromašnih

Među siromašnima nisu jednako zastupljene sve socijalne strukture stanovništva. To znači da

je rizik od siromaštva nejednako raspoređen u društvu, ali to ne pokazuje da je profil

siromašnih uvijek isti u različitim povijesnim razdobljima. (Tomaš, Pržulj i Šijaković, 2004.)

Današnje siromaštvo često uključuje one skupine socijalno ugroženih koji nisu bili prisutni u

tzv. tradicionalnom siromaštvu (bolesni, starije osobe). Znači, iako su neke skupine

pogođenije siromaštvom, ne postoji socijalni profil koji bi bio karakterističan za sve zemlje u

svakom trenutku.

Siromaštvo je povezano s nekoliko faza u životu čovjeka. Tu pojavu je prvi uočio i istraživao

B. Rowntree. Ustanovio je da je siromaštvo povezano s fazama djetinjstva, razdobljem kad

čovjek ima vlastitu djecu i starost. (Sachs, 2007.) Osoba prvi put proživljava siromaštvo u

djetinjstvu kada roditelji imaju veliki broj ovisnih osoba i kada su zarade jednog člana obitelji

nedovoljne da podmire potrebe obitelji. Siromaštvo je rjeđe u razdoblju kada osoba napušta

roditeljski dom i počinje sama zarađivati. Situacija se mijenja kada osoba osnuje svoju obitelj

i dobije djecu. To razdoblje traje do onog trenutka dok se djeca ne osamostale i počnu

samostalno živjeti, dok ne osnuju svoju obitelj. Nakon toga slijedi razdoblje ''praznog

gnijezda''. Ono traje do početka starosti, odnosno do onda dok osobe ne odu u mirovinu.

Nakon toga slijedi ponovno konstantno smanjenje prihoda.

Takav trend se nastavio i u današnje vrijeme, no ne tako intenzivno u svim dijelovima svijeta.

Pojedine zapadne zemlje su razvile vlastite modele ekonomske i socijalne države koji utječu

na siromaštvo u životnim fazama. Najviše su na promjene u dobnoj distribuciji dohodka

utjecali razvoj mirovinskih osiguranja i različiti tipovi obiteljske politike. Najveći iskorak u

smanjenju siromaštva su napravile skandinavske zemlje te su one postale najpogodnije za

život i nakon prestanka radnog odnosa. Najveća promjena se zbila na području grupe s

najnižim dohocima, gdje su mladi zamijenili stare. Taj fenomen se može objasniti dugim

obrazovanjem mladih i visokom nezaposlenošću mladih koji prvi put ulaze na tržište rada.

Osim problema siromaštva i dobnih skupina stanovništva, javlja se još nekoliko problema.

Prvi je problem siromaštva i radnog statusa. Prema svim dosadašnjim istraživanjima,

potvrđeno je da grupu s najvećim rizikom od siromaštva predstavljaju oni nezaposleni

pojedinci i kućanstva na čijem je čelu nezaposlena osoba. Procjenjuje se da nezaposlenost

11

koja traje godinu dana i duže smanjuje prihode između 30% i 80% oviso o razini prethodne

zarade i obiteljskom naslijeđu. (Tomaš, Pržulj i Šijaković, 2004.)

Kućanstva koja vodi nezaposlena osoba imaju visok rizik od dugotrajnog siromaštva, što

može biti donekle iznenađujuće jer je za očekivati da će takva kućanstva imati visoku stopu

mobilnosti. Nezaposlenost je faktor koji najviše utječe na ulazak i izlazak iz siromaštva.

U posljednje vrijeme se pojavljuje sve veći krug nezaposlenih koji u tom stanju ostaju duže

vrijeme. Dolazak do privremene i kratkotrajne nezaposlenosti te smanjenih prihoda, ne mora

značiti odlazak u siromaštvo, ali što se neka osoba dulje zadržava u tom stanju, vjerojatnost

ponovnog zaposlenja je sve manja. Naravno, odnos između nezaposlenih i siromaštva nije

linearan već će ovisiti o brojnim drugim stvarima poput broja nezaposlenih u kućanstvu.

Prilikom situacije kada su oba supružnika nezaposlena, jasno je da će dohodak kućanstva

pasti ispod razine koja jamči zadovoljenje osnovnih potreba. Nezaposleni, siromašni pojedinci

su u nepovoljnijem položaju od drugih kategorija nezaposlenih jer više vremena provode u

traženju posla i često imaju veći broj ovisnih članova kućanstva.

Zaposlenost u modernom društvu predstavlja snažnu barijeru protiv siromaštva. Međutim, to

nije garancija da obitelj neće biti siromašna. Prema podacima, neke razvijene zemlje poput

Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije su karakteristične po relativno većem udjelu

siromaštva među stanovništvom koje radi. Niske plaće uzrokuju siromaštvo i to pogotovo u

onim kućanstvima gdje je samo jedna osoba zaposlena. Zaposlenost je povezana sa

siromaštvom u onim obiteljima u kojima je muškarac nezaposlen, radno nesposoban ili je

jedan od roditelja napustio obitelj.

Druga najpogođenija skupina pored nezaposlenih su teško bolesne, nesposobne i

hendikepirane osobe. Kod ovih osoba, nezaposlenost je posljedica tjelesnih oštećenja. Glavni

razlog njihova siromaštva je potpuna ili djelomična nemogućnost sudjelovanja na tržištu rada.

Ako i uspiju pronaći posao, to su slabo plaćeni poslovi i oni tu imaju vrlo malu mogućnost za

zaradu. Siromaštvo kod ovih ljudi nije samo posljedica nedovoljnih primanja, već i povećanih

izdataka za njihove posebne potrebe poput troškova i usluga medicinske skrbi, skupih lijekova

te čestih posjeta zdravstvenim ustanovama.

Umirovljenici predstavljaju treću grupu koja je sklona siromaštvu, ali je njihov rizik manji od

prethodne dvije grupe. Rizik od siromaštva za predstavnike ove grupe je malo veći od

prosječnoga.

12

Neobrazovane ili nedovoljno obrazovane osobe dio su slijedeće grupe. Odnos između

siromaštva i stupnja obrazovanja je obrnuto proporcionalan. Slabo obrazovani pogođeni su

siromaštvom jer obavljaju slabo plaćene poslove. U budućnosti, kada će ekonomija biti

utemeljena na znanju i informacijama, obrazovanje će predstavljati važan pokazatelj

siromaštva ili bogatstva. Obrazovanje će predstaljati način bijega iz siromaštva jer će

osposobljavati ljude da iskoriste šansu koja im se pruža. Osim toga, obrazovaniji ljudi su

sposobni preuzeti veću kontrolu nad svojim životom. Kada govorimo o strukturi ili tipu

kućanstva, visok rizik od siromaštva imaju obitelji s jednim roditeljem ili obitelji s troje ili

više djece.

Naravno da socijalna struktura siromaštva ovisi i o drugim obilježjima kao što su spol (žene

čine značajnu većinu siromašnih u svijetu, one imaju niže zarade te im nisu dostupna

zanimanja koja donose bolju zaradu), etnička ili rasna pripadnost, broj hranitelja obitelji ili

reginalna pripadnost. Pojedino obilježje može biti u jednoj zemlji važno za to hoće li netko

živjeti u siromaštvu, a u nekoj drugoj državi ne mora.

2.4.Definicija i određenje dohodovne nejednakosti

Dohodovna je nejednakost samo jedna dimenzija toga širokoga koncepta nejednakosti, dok

druge dimenzije uključuju zdravlje, obrazovanje, pristup uslugama i političko sudjelovanje.

Nejednakost možemo definirati kao nepostojanje jednakosti. Jednakost postoji ako je dohodak

podjednako podijeljen između jedinica promatranja i to tako da svaka jedinica posjeduje istu

razinu. U slijedećem potpoglavlju obraditi će se detaljnije pojam dohodovne nejednakosti te

njezini izvori i mjerenja.

2.4.1. Dohodovne nejednakosti

Dohodovna nejednakost obično se izražava u Ginijevu koeficijentu koji se kreće u rasponu od

0 do 1, s tim da 0 pokazuje potpunu jednakost, a 1 znači potpunu nejednakost. On pokazuje

intenzitet dohodovnih nejednakosti i izračunava se kao omjer između površine koja se nalazi

između linije jednakosti i Lorenzove krivulje koja pokazuje koliko je postotak dohodka

ostvario određeni postotak primatelja. U zemljama koje imaju relativno ravnomjernu

raspodjelu, Ginijev koeficijent iznosi između 0,2 i 0,35. Dok u zemljama s vrlo izraženim

13

dohodovnim nejednakostima u raspodjeli on iznosi između 0,5 i 0,7. Druga mjera temelji se

na raspodjeli stanovništva po veličini prihoda gdje se evidentira svo stanovništvo ili

domaćinstva i njihov prihod neovisno o načinu na koji se ostvaruje, dakle neovisno iz kojih

izvora, bilo da su plaće, kamate, dividende, rente, darovi ili naslijeđa. Nadalje, svi se

pojedinci ili domaćinstva grupiraju u skupine prema visini prihoda u dohodovne skupine.

Uobičajeno se stanovništvo dijeli na petine ili desetine i to od najnižih prema najvišim

zaradama. Nakon toga se utvrđuje koliki udio ukupnog nacionalnog prihoda prima svaka

skupina te se iz takve dohodovne distribucije može izračunati zajednička mjera nejednakosti

ili Kuznjecov omjer.

Kuznjecov omjer predstavlja omjer između prihoda gornjih 20% i donjih 40% stanovništva.

Taj omjer se često koristi i kao mjera stupnja nejednakosti između grupa najvišeg i najnižeg

dohodka u nekoj zemlji. (Cini, Drvenkar i Marić, 2011.)

Izvori nejednakosti raspodjele dohotka od rada su mnogobrojni: razlike u kvaliteti rada,

razlike u profesionalnoj strukturi radne snage, diskriminacija po spolu, rasi ili pak vjerskoj ili

etničkoj pripadnosti. Izvori nejednakosti dohodaka prema vlasništvu potječu iz razlika u

naslijeđenom, odnosno stečenom bogatstvu. Samo mali dio razlike može se objasniti

razlikama u visini štednje i spremnosti preuzimanja rizika. Jedan od važnih izvora

nejednakosti leži u različitim poduzetničkim sposobnostima.

Važno je napomenuti da u literaturi postoje brojne druge mjere nejednakosti, ali nijedna od

njih se ne koristi tako često u istraživanju raspodjele dohotka i imovine. Ujedno, često se u

mjerenju dohodovne nejednakosti ne obuhvaćaju usluge koje pruža država građanima, a može

se sa sigurnošću pretpostaviti da siromašni građani koriste razmjerno više usluga države. Veća

nejednakost u najvećoj mjeri je zapreka gospodarskom i društvenom razvoju zbog više

razloga. Tada dolazi do znatno većega nasilničkoga kriminala zbog razmjerno veće koristi što

ga od njega imaju siromašni i oni na donjem dijelu dohodovne ljestvice. Nadalje, nejednakost

uvjetuje narušavanje (ionako malog) socijalnoga kapitala i slabi sudjelovanje građana u

političkom životu i društvu, što osobama u lošijem materijalnom položaju povratno smanjuje

mogućnosti utjecaja na donošenje odluka.

U društvu pretjeranih materijalnih nejednakosti bogati i moćni u političkoj i izvršnoj vlasti će

donositi odluke od kojih u najvećoj mjeri samo oni imaju koristi.

14

Poglavlje 2. je približilo i definiralo pojmove siromaštva i dohodovnih nejednakosti, a u

slijedećem poglavlju riječ će biti o istim pojmovima na primjeru Brazila.

15

3. SIROMAŠTVO I DOHODOVNE NEJEDNAKOSTI U BRAZILU

U trećem poglavlju glavni naglasak je stavljen na siromaštvo i dohodovne nejednakosti u

Brazilu, u državi Latinske Amerike koja ima neočekivano velik rast i razvoj, a s druge strane

velik broj siromašnog stanovništva te analizu istog.

Povećanje integracija u svjetskoj ekonomiji je rezultiralo time da ekonomije idu putem većeg,

održivog i uključivog rasta, sa često impresivnim rezultatima indikatora ekonomskog razvoja,

socijalne uključenosti i smanjenja siromaštva. Ali prednosti jačeg rasta nisu uvijek

raspodijeljene jednako duž različitih grupa i dohodovna nejednakost je često povećana unutar

tih zemalja. Trenutna globalna ekonomska kriza i njezine negativne posljedice na

nezaposlenost su još samo povećale taj problem.

Jak ekonomski rast u Brazilu u posljednja dva desetljeća je imao i pozitivne učinke u samoj

zemlji. Povećala se zaposlenost i mobilnost ljudi. Mnogi radnici su dobili priliku potražiti

bolji posao u formalnom sektoru, ali ostatak je ostao zarobljen u poslovima koji su često

kratkog vijeka i nedovoljno plaćeni. Te razlike u prilikama na tržištu rada su rezultirale

visokim dohodovnim nejednakostima. Unatoč naporima države i smanjenju siromaštva i

nejednakosti, one ostaju visoke.

3.1.Analiza siromaštva i dohodovnih nejednakosti u Brazilu

Dohodovna nejednakost je u devedesetim godinama bila na relativno visokoj razini, no od

kraja 90-ih godina ima silazni trend. Između 1997. i 2011. nejednakost raspoloživog dohodka

je pala preko 12% i sada je trenutno na svojoj najnižoj razini otkad su podaci uopće

raspoloživi, tj. otkad se mjere, a to je od 1960. godine. Smanjenju nejednakosti doprinose

najviše prihodi najsiromašnijih stanovnika Brazila. (United Nations, 2012.)

Siromašnima se smatraju ljudi koji žive ispod utvrđene minimalne razine stvarnog prihoda

koji je nužan za zadovoljenje osnovnih potreba. Ta razina prihoda se naziva linija apsolutnog

siromaštva, a međunarodna linija siromaštva iznosi 1 ili 2 dolara za dnevnu potrošnju prema

kupovnoj moći te je na slijedećem grafu prikazan taj postotak stanovništva kao apsolutno

siromaštvo.

16

Relativno siromaštvo je prikazano kao postotak populacije sa dohodkom per capita ispod 50%

od medijana dohodka, dok Ginijev koeficijent mjeri nejednakost distribucije na skali između 0

i 1 gdje viša vrijednost predstavlja veću dohodovnu nejednakost, tj. pokazuje u kojoj mjeri

raspodjela dohotka i potrošnje izdataka među pojedincima ili kućanstvima u gospodarstvu

odstupa od savršeno jednake raspodjele.

Slijedećim grafikonom prikazana je nejednakost i siromaštvo u Brazilu u razdoblju od 1995.

do 2012. godine

Grafikon1. Nejednakost i siromaštvo u razdoblju od 1995. do 2012.

Apsolutno siromaštvo (ispod 2$ na dan, lijeva skala)

----------- Relativno siromaštvo ( ispod 50% medijana dohodka, lijeva skala)

_._._._._. Ginijev koeficijent (desna skala)

Izvor: IPEA

Iz grafikona je vidljivo da su stope siromaštva znatno pale, pogotovo nakon 2003. Koristeći

definiciju ekstremnog siromaštva Ujedinjenih naroda, postotak populacije koji žive ispod 2

dolara na dan je pao od 23,2% do 5,9% u razdoblju između 2002. i 2012.

0,48

0,50

0,52

0,54

0,56

0,58

0,60

0,62

0

5

10

15

20

25

30

35

1995

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

17

Kao rezultat, Brazil je postigao Milenijski razvojni cilj smanjenja ekstremnog siromaštva do

2015. na ¼ razine iz 1990. Također, Ginijev koeficijent se smanjio sa 0,57 u 2003. na 0,5 u

2013. godini.

Grafikonom 2. je prikazan trend kretanja siromaštva tj. postotak ljudi u Brazilu koji žive sa

manje od 1,25 dolara na dan u milijunima. Prikazane su samo dostupne godine te se iz

grafikona vidi taj trend smanjenja broja siromašnih.

Grafikon 2. Postotak ljudi u Brazilu (u milijunima) koji žive sa manje od 1,25$ na dan

Izvor: Poverty and Equity Databank

Slijedećim grafikonom prikazan je postotak populacije ekstremno siromašnih u zemljama

Brazilu, Kini, Indiji i južnoj Africi. Navedene zemlje su odabrane jer imaju velik broj

stanovnika koji iz godine u godinu sve više raste, a čime se povećava i rizik od siromaštva.

0

5

10

15

20

25

30

Postotak siromašnih

18

Grafikon 3. Postotak populacije ekstremno siromašnih 1993. i 2008.

Izvor: OECD Publishing 2010. Tackling Inequalities in Brazil, China, India and South Africa

Po procjeni Svjetske banke, u Brazilu je u periodu 1993.-2008. smanjen broj siromašnih za 11

milijuna s još većim ubrzanjem u posljednjim godinama. U Kini je taj broj preko 600 milijuna

ljudi, a u Indiji oko 40 milijuna. Iz grafikona se vidi taj veliki brazilski pad u postotku

populacije koji se karakteriziraju kao ekstremno siromašnih što je odličan pokazatelj. U tih 15

godina, koliko je promatrano razdoblje, postotak se smanjio za više od pola od svoje razine iz

1993.

Analiza siromaštva je vrlo osjetljiva i teško je odabrati određenu liniju siromaštva (određeni

prag). Na nacionalnoj razini koriste se različite razine siromaštva što otežava analizu među

državama. Nacionalne linije siromaštva imaju i svojih prednosti jer daju bolju i detaljniju

sliku trendova siromaštva u pojedinoj državi, ali još važnije, nacionalne linije siromaštva

koriste vlade za bolju koordinaciju politika usmjerenih na smanjenje siromaštva. Tako je u

Brazilu, koristeći nacionalnu liniju siromaštva koja je postavljena na 137 brazilskih reala na

mjesec (oko 80 dolara), 35% kućanstava smatrano siromašnim u 1992. godini,a taj postotak je

pao na gotovo 16% u 2008. Ipak, ovaj postotak je dobiven gledajući cijelu zemlju, a vrlo

važne razlike među regijama su ostale. Detaljniji pregled regionalnih nejednakosti je dostupan

u potpoglavlju 3.4.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Brazil China India South

Africa

Brazil China India South

Africa

1993 2008

19

Slijedećim grafikonom je dan pregled dohodovne nejednakosti Brazila u usporedbi s

odabranim zemljama na temelju postotka populacije koji imaju dohodak ispod 2 dolara na dan

za zadnju dostupnu godinu. Za većinu država, zadnja dostupna godina je 2011., a za Brazil je

2012.

Grafikon 4. Dohodovna nejednakost Brazila u usporedbi sa odabranim zemljama izražena u

postotku populacije s dohodkom manjim od 2 dolara na dan

Izvor: World Bank 2013., IPEA

Iz grafikona 4. je vidljivo da Brazil, npr. u usporedbi sa Indonezijom koja ima otprilike sličan

broj stanovnika kao i Brazil ima puno niži postotak stanovništva sa dohodkom manjim od 2

dolara na dan. U slijedećoj tablici 1. je prikazan taj isti postotak iz grafikona 4. na pregledniji

način.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

0,00

10,00

20,00

30,00

40,00

50,00

60,00

70,00

80,00

20

Tablica 1. Postotak populacije s dohodkom manjim od 2 dolara na dan, 2012.

Postotak siromašnih u ukupnoj populaciji (s

manje od 2$ na dan) PPP

Urugvaj 1,18

Argentina 1,87

Čile 2,72

Turska 4,71

BRAZIL 5,90

Kostarika 5,97

Ekvador 10,59

Paragvaj 13,22

Kolumbija 15,82

Kina 27,21

Južna Afrika 31,33

Indonezija 43,33

Indija 68,76

Izvor: World Bank, 2013., IPEA

Također, po procjenama Svjetske banke, povećano je i očekivano trajanje života u Brazilu. Na

slijedećem grafikonu je prikazana ta krivulja koja ima uzlaznu putanju. Pretpostavka je da

Brazil ulaže sve više u kvalitetu života, pogotovo u zdravstvo.

Nakon štrajka u Brazilu 2013., čime su se oštro kritizirala velika ulaganja u Svjetsko

nogometno prvenstvo koje je održano 2014., brazilska predsjednica Dilma Rousseff odlučila

je uložiti više od 20 milijardi dolara u javni prijevoz. Obećala je poboljšati uvjete obrazovanja

te uvesti tisuće stranih liječnika koji će osigurati bolju zdravstvenu njegu u siromašnim

područjima. Taj prosvjed se smatra najvećim prosvjedom u posljednja dva desetljeća.

Pretpostavka je da će ulaganje u obrazovanje i zdravstvo utjecati pozitivno na očekivano

trajanje života.

21

Grafikon 5. prikazuje očekivano trajanje života u Brazilu u razdoblju 1990. - 2013. godine.

Grafikon 5. Očekivano trajanje života u razdoblju od 1990. do 2013. godine

Izvor: World Bank, izrada autora

Očekivano trajanje života prije 15 godina u Brazilu je bilo oko 66 godina, a u 2013. je taj broj

porastao na 74 godine što je velik napredak od 8 godina. Razlog tome su sve veća izdvajanja

u zdravstvo, obrazovanje i samu kvalitetu života.

3.1.1. Mogući uzroci nejednakosti

Iako je Brazil važna poljoprivredna i industrijska snaga, s najjačim gospodarstvom u

Latinskoj Americi, siromaštvo je vrlo rašireno. Unatoč nedavnim poboljšanjima u distribuciji

dohotka, pitanja nejednakosti dohotka i socijalne isključenosti i dalje postoje u korijenu

ruralnog siromaštva.

62

64

66

68

70

72

74

76

1990 2000 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013

Očekivano

trajanje

života

22

Brazil je zemlja srednjeg dohotka i bogata prirodnim resursima, ali razina siromaštva i

pokazatelji društvenog razvoja u siromašnim ruralnim područjima su usporedivi s onima u

najsiromašnijim zemljama Latinske Amerike.

Ruralne zajednice žive u nepovoljnim i vrlo lošim uvjetima: obrazovanje i zdravstvene

ustanove nisu dostupne, vodoopskrba i kanalizacijski sustavi su uglavnom neadekvatni i

ruralni ljudi se suočavaju s velikim ograničenjima u pristupu tehnologiji i infrastrukturi. Ljudi

se bore da dopune prihod farmi s prihodima od nesamostalnog rada i malih poduzeća, kao što

su rukotvorine i druge aktivnosti.

Najsiromašnije i najranjivije skupine među brazilskim ruralnim stanovništvom su žene, mladi

i autohtono stanovništvo. Kućanstva koja vode žene čine 27 posto siromašnih ljudi. Ili zato

što su njihovi muževi odselili u druge dijelove zemlje u potrazi za poslom, ili zato što su

samohrani roditelji. Žene nose odgovornost za vođenje obiteljskog gospodarstva, kao i svojim

kućama. I dječji rad je još uvijek čest među siromašnim kućanstvima u Brazilu, no o tome će

biti više riječi u potpoglavlju 3.1.3.

Jedan od glavnih uzroka siromaštva u Brazilu je ekstremna nejednakost korištenja zemljišta,

posebno u sjeveroistoku i u središnjim područjima zemlje. Agrarna reforma provedena u

posljednjih nekoliko godina je ubrzana od strane trenutne savezne vlade. Reforma poboljšava

uvjete siromašnih, ali ostaje još dosta toga za učiniti.

Otprilike 4 milijuna gospodarstava u Brazilu je vrlo malo, a mnogi proizvodi na rubu

egzistencije. Ipak, mali poljoprivrednici, koji su poznati kao "obiteljski poljoprivrednici" u

Brazilu, privrede za oko 70 posto proizvedene hrane u zemlji i imaju značajan udio u izvozu

hrane. To znači da mnoga obiteljska gospodarstva imaju jak potencijal kao sredstvo za

prevladavanje siromaštva, što je jedan od glavnih izazova Brazila. (OECD Economic Surveys,

2013.)

Nedostatak pristupa formalnom obrazovanju je još jedan veliki uzrok ruralnog siromaštva. U

posljednjih nekoliko godina vlada je uložila velike količine resursa u proširenje opsega usluga

tehničke pomoći i olakšanja pristupa do njih, osobito za siromašne ruralne stanovnike zemlje.

U posljednjih trideset godina povećavale su se dohodovne razlike između bogatih i

siromašnih, dok je nejednakost u nekim zemljama rasla više nego u drugima, ovisno o

faktorima koji su se mijenjali. Oduvijek je bilo bogatih i siromašnih. Međutim, u posljednje

vrijeme visokoobrazovana radna snaga, posebice financijski menadžeri i oni koji su uživali u

23

bumu ICT i mobilne industrije, svojim su se golemim primanjima još više odmaknuli od

siromašnih.

Teško je objasniti sve uzroke nejednakosti jer ih zaista ima mnogo. Međutim, jedno je sve

prisutnije korištenje novih tehnologija. Tako radnici koji ih znaju koristiti svojim znanjem

pobjeđuju nekvalificirane koji se tehnologijom ne znaju služiti. S izbijanjem globalne krize

postavilo se pitanje hoće li se pomoć siromašnima smanjiti.

3.1.2. Nova srednja klasa

Kako je velik broj kućanstava bio sposoban ostaviti siromaštvo iza sebe, broj ljudi u srednjoj

klasi je naglo porastao te se došlo do upotrebe termina ''nova'' srednja klasa.

Ta kućanstva trenutno uživaju puno više sredstava i mogućnosti koje idu puno više iznad

zadovoljenja osnovnih životnih potreba. Otprilike oko 53% populacije posjeduje formalan

posao, uživa pristup kreditu i posjeduje automobil ili motocikl. (Neri, 2011.)

Grafikonom 6. prikazana je distribucija populacije po dohodovnim razredima, a prikazana je i

tablica 2. koja definira raspone kojima se te klase (razredi) definiraju.

Tablica 2. Definicija razreda po iznosu primanja u brazilskim realima za 2011. godinu

Mjesečni dohodak

Razred po kućanstvu (2011 BRL)

A: >9745

B: 7475-9745

C: 1734-7475

D: 1085-1734

E: <1085

Izvor: IBGE, IPEA

24

Grafikon 6. Distribucija populacije po dohodovnim razredima u Brazilu (u milijunima)

Izvor: IBGE, IPEA, Neri (2011.)

Broj ljudi koji ulazi u srednji razred (C klasu) povećao se sa 66 milijuna na 115 milijuna od

2003., dok su niži razredi (D i E) smanjeni. Kretanja iz srednje klase u višu klasu su bila

znatno sporija od kretanja iz nižeg u srednji dohodovni razred.

Priliku za ulazak u srednju klasu imali su i stanovnici ruralnih područja, etničkih manjina,

privremeno zaposleni i ljudi s niskom stručnom spremom. Iako su oni godinama tradicionalno

bili zakinuti i imali manje prilika i mogućnosti za napredovanja vidi se da je taj postotak

svejedno dosta visok.

Grafikon 7. Postotak ljudi koji su ušli u ''novu''srednju klasu između 2002. i 2012. u Brazilu

Izvor: SAE (2012.)

0,00

50,00

100,00

150,00

200,00

2003 2009 2011 2014 (projection)

A

B

C

D

E

0

5

10

15

20

25

0,00

5,00

10,00

15,00

20,00

25,00

25

Kako se broj ljudi u srednjoj klasi povećavao, detaljnijim analizama se došlo do zaključka

kako je dolazilo do napretka i u edukaciji. No, svi ti pozitivni efekti su se financirali iz kredita

koji je povećavao dugove kućanstava i njihove troškove.

Podizanje razine zaduženosti kućanstava u 2013. iznosi 44% uključujući i hipotekarne

dugove/kredite ili 30% bez njih. No, u Brazilu su kamatne stope i puno više (34% za osobne

kredite), a također su i troškovi usluga usporedivo s dohodcima viši za 21% od raspoloživog

dohodka.

Po podacima IMF-a, ti brojevi su viši nego u ostalim državama u regiji. Mnogo je razloga koji

mogu objasniti visoke dugove poput visokih kamatnih stopa, kratka dospijeća kao i stroga

pravila o vraćanju kredita putem kreditnih kartica. Indeksi cijena kuća za veće

metropolitanske regije se godišnje povećaju oko 12%.

Grafikon 8. prikazuje zaduženost kućanstava u odabranim zemljama za godinu 2012., a za

Brazil 2013.

Grafikon 8. Zaduženost kućanstava u odabranim državama, 2011.

Visina duga kao postotak raspoloživog dohotka (lijeva skala)

Otplate duga kao postotak raspoloživog dohotka (lijeva skala)

Potrošačke kamatne stope (% lijeva skala)

Potrošačka zrelost u godinama (desna skala)

Izvor: IMF (2012.), Central Bank of Brazil

0,00

5,00

10,00

15,00

20,00

25,00

0,00

20,00

40,00

60,00

80,00

100,00

120,00

140,00

BRAZIL¹ Chile Mexico Colombia Peru USA²

26

Brazil ima oko 30 % zaduženosti kućanstva u usporedbi sa Sjedinjenim Američkim Državama

koje imaju oko 100 milijuna ljudi više nego Brazil, no svejedno jako visoku stopu zaduženost

od čak 118% raspoloživog dohodka, dok npr. Čile ima oko 18 milijuna stanovnika sa duplo

većom stopom zaduženosti od Brazila koji ima oko 200 milijuna stanovnika. Može se

zaključiti da Brazil, u usporedbi sa ove dvije zemlje ima dobre rezultate s obzirom na

zaduženost.

3.1.3. Siromaštvo djece i dječji rad

Postoji velik broj djece na ulici koja su se tamo našla jer su bez roditelja ili drugih zaštitnih

skrbnika. Oni žive u napuštenim zgradama, kartonskim kutijama, parkovima ili na samoj

ulici. Lišeni su roditeljske skrbi i zaštite, a većina djece je u dobi od oko 5 do 18 godina.

U Brazilu, najčešći uzrok tome je odustajanje siromašnih obitelji koje ne mogu hraniti svu

svoju djecu. Ostali uzroci su smrt roditelja ili članova obitelji, nasilje u kući, droga ili

alkoholizam. Nakon što se djeca jednom nađu na ulici, rijetko bilo koji način ih može vratiti

iz ovoga života, a životni vijek djece koja žive na ulicama je zastrašujuće nizak - malo njih

dočeka 18. rođendan. Procjene o broju brazilske djece na ulici variraju od 200 tisuća do 8

milijuna. U jednom nedavnom istraživanju u São Paulu, 609 djece je utvrđeno da spava na

ulicama.

Glavno sredstvo za preživljavanje na brazilskih ulicama je pronalaženje hrane u smeću.

Ujedno se u velikom broju djeca iskorištavaju od nekolicine odraslih ljudi za koje rade

svakojake poslove poput čistača cipela, lopova, prostitutki, prodavača droga, radeći kao ulični

izvođači i izvodeći sitne krađe.

Uzimanje droga je često među djecom na ulici u Brazilu, posebno ljepilo jer je jeftinije od

alternativa. Lijekovi pomažu djeci zaboraviti svoj život za kratko vrijeme, ali katastrofalno

utječu na njihovo mentalno i fizičko zdravlje.

Brazil je peta zemlja na svijetu po veličini s populacijom od oko 200 milijuna stanovnika.

Razlika između bogatih i siromašnih u brazilskom društvu je jedna od najvećih. 1%

najbogatije brazilske populacije kontrolira 50% ukupnih prihoda. Najsiromašnijih 50%

društva živi na samo 10% bogatstva zemlje, dok najsiromašnijih 10% prima manje od 1%.

27

Brazil ima najveći broj osoba koje žive s HIV-om i AIDS-a u Južnoj Americi (procjenjuje se

na 660.000), a mnogi ljudi u potrebi liječenja ili njege su isključeni iz usluge zbog siromaštva.

Policija redovito uhićuje djecu za sitne zločine i jednostavno nemaju kamo s njima osim

zatvora. Čak i ako su poslani u zatvor na neko određeno vrijeme, nakon toga su poslani i

ostavljeni ravno natrag na ulice.

Na stranicama UNICEF-a stoji da su u Brazilu, u razdoblju između 1998. i 2008. spašeni

životi 26.000 djece mlađe od godine starosti, što je dovelo do oštrog pada smrtnosti djece. No,

u istom desetljeću, 81.000 brazilskih adolescenata u dobi od 15 do 19 godina bilo je ubijeno.

3.2.Zaposlenost i nezaposlenost stanovništva

Većina suvremenih naprednih gospodarstava postalo je to što jest upravo zahvaljujući tome

što je kročila putem industrijalizacije. Niz proizvodnih industrijskih sektora izdignuo se iz

pepela tradicionalnog sustava obrta i cehova te transformirao poljoprivredna društva u urbana.

Kako je vrijeme prolazilo proizvodnja je prepustila mjesto uslužnom sektoru.

U Brazilu se udio zaposlenih u proizvodnom sektoru od 1950. do 1980. gotovo uopće nije

mijenjao, zabilježivši neznatan porast s 12 na 15%. No krajem 1980-ih u Brazilu je već

započeo proces deindustrijalizacije.

Određene politike koje su u Brazilu u zadnjim desetljećima korištene su poboljšale raspodjelu

prihoda kroz niz kanala, najučinkovitiji od njih bio je učinak obrazovanja i politike tržišta

rada s jedne strane, a s druge strane socijalni transferi o kojima će biti više riječi u poglavlju

4.

Na grafikonu 9. prikazana je stopa nezaposlenosti u Brazilu u postotku ukupne populacije za

godine 2005.-2015.

28

Grafikon 9. Stopa nezaposlenosti u postotku ukupne populacije

Izvor: World Development Indicators, izrada autora

Stopa nezaposlenosti u Brazilu je skoro duplo veća nego 1990. godine, no ipak je manja od

razine u 2005. godini kada je bila najveća stopa nezaposlenosti od 9,3%. U razdoblju od 2005.

do 2008. stopa nezaposlenosti je svake godine bila sve manja i manja, no u 2009. godini je

došlo do porasta, vjerojatno posljedicom krize. (Instituto Brasileiro de Geografia e

Estatistica, 2014.)

Po podacima brazilskog ureda za statistiku, stopa nezaposlenosti u Brazilu je u prosincu 2013.

godine iznosila 4,3 posto, zbog čega je prosječna stopa nezaposlenosti u čitavoj prošloj godini

pala na 5,4 posto, što je najniži nivo ikada te je blago ispod stope nezaposlenosti od 5,5 posto

iz 2012. godine.

Prema podacima brazilskog ministarstva rada, prošle godine je u toj zemlji otvoreno 1,2

milijuna novih radnih mjesta. Broj nezaposlenih u šest glavnih gradskih područja povećan je

na 1.844 milijuna sa 1.686 milijuna u lipnju 2014. U međuvremenu, zaposlenost je pala. Od

onih koji imaju posao, 11,7% se isplaćuju minimalne plaće. Prosječne realne plaće porasle su

za 0,3% na 2223.87 brazilskih reala u usporedbi s lipnjem 2013. (Trading Economies, 2015.)

Najnoviji podaci od 30. ožujka 2015. pokazuju da je stopa nezaposlenosti u Brazilu porasla u

veljači na 5,9 posto, što je drugi uzastopni mjesec rasta nezaposlenosti. Broj nezaposlenih u

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015

Stopa nezaposlenosti

29

Brazilu se procjenjuje na 1,4 milijuna, što je za 10,2 posto više u odnosu na siječanj i za 14,1

posto više u odnosu na veljaču prošle godine.

Na slijedećem grafikonu 10. može se vidjeti doprinos različitih faktora koji su utjecali na

smanjenje nejednakosti, od čega najveći dio kolača otpada na prihode od rada.

Grafikon 10. Faktori koji su imali utjecaj na smanjenje nejednakosti u Brazilu

Izvor: IPEA (2012.)

Podaci iz grafikona 9. isključuju nepoznate dohodke i ruralna područja u sjevernoj regiji

Brazila te se podaci baziraju samo na raspoloživ dohodak. Podaci pokazuju kako su prihodi

od rada uvelike doprinijeli smanjenju nejednakosti u razdoblju od 2001. do 2011. i to čak od

60%, dok 20% otpada na doprinose iz mirovine, 11% na dodatne novčane transfere, 6% na

ostalo.

Poboljšanja u obrazovanju i promjene na tržištu rada su dale individualcima mogućnost više

zarade od svog rada, dok su učinci i efekti od povećanja transfera bili sve bolji.

Ovo povećanje stope nezaposlenosti dolazi u trenutku kada privreda Brazila, sedma najveća

na svijetu, ima poteškoće zbog četiri uzastopne godine niskog privrednog rasta.

U slijedećoj tablici su prikazani postoci od ukupnog broja zaposlenih po sektorima

(primarnom, sekundarnom i tercijarnom) za odabrane godine.

30

Tablica 3. Postotak od ukupnog broja zaposlenih u primarnom, sekundarnom i tercijarnom

sektoru

GODINA 1990. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2011.

UDIO

ZAPOSLENIH U

POLJOPRIVREDI

22,8 20,5 19,3 18,3 17,4 17 15,3

UDIO

ZAPOSLENIH U

INDUSTRIJI

22,7 21,4 21,4 22 22,6 22,1 21,9

UDIO

ZAPOSLENIH U

USLUŽNOM

SEKTORU

54,5 57,9 59,1 59,5 59,7 60,7 62,7

Izvor: World Development Indicators, 2012., izrada autora

U tablici 3. je vidljivo da je najveći udio zaposlenih u uslužnom sektoru te da je taj postotak

kroz godine sve veći i veći. Najmanji udio zaposlenih je u poljoprivredi te se kroz odabrane

godine smanjuje. Zaključak je da Brazil ima potencijala za rast i razvoj pošto je najveći

postotak stanovništva zaposlen na višem stupnju, tj. u uslužnim djelatnostima.

Na slijedećem grafikonu 11. je prikazan postotak nezaposlenosti populacije sa tercijarnim

obrazovanjem.

31

Grafikon 11. Postotak nezaposlenosti populacije sa tercijarnim obrazovanjem za dostupne

godine

Izvor: World Development Indicators, izrada autora

Prisutan je iznimno visok rast nezaposlenosti ljudi sa tercijarnim obrazovanjem u 2012. čemu

doprinosi činjenica da mladi sve duže ostaju u obrazovnom programu i sve više njih se

odlučuje za odlazak na fakultet. U radoblju od 2006. do 2008. se također vidi trend rasta, no

puno je manji postotak bio u vrijeme krize no sada. U 2008. je taj postotak iznosio 4,1% dok

je u 2012. iznosio ukupno 12%.

Na slijedećem grafikonu je prikazan postotak nezaposlenosti mladih u dobi od 15. do 24.

godine starosti za odabrane godine.

0

2

4

6

8

10

12

14

2005 2006 2007 2008 2012

Stopa nezaposlenosti populacije s

tercijarnim obrazovanjem

32

Grafikon 12. Postotak nezaposlenosti mladih u dobi od 15. do 24. za odabrane godine

Izvor: World Data Bank, izrada autora

Na prikazanom grafikonu 12. je vidljivo kako je postotak nezaposlenosti mladih u padu. No

kroz promatrane godine vidimo neka obilježja poput naglog rasta nezaposlenosti mladih u

godinama krize. U 2008. godini je taj postotak iznosio 15,5% te je iduće godine naglo

porastao na 17,7%. Najviši postotak je iznosio 19,4% i to u 2005. godini.

Trenutno je nezaposlenost mladih na najnižoj razini od 10,7% što Brazil nije imao od 1996.

godine.

U slijedećoj tablici 4. prikazan je udio onih koji su ili samozaposleni, privremeno zaposleni,

zaposleni na određeno vrijeme ili oni koji rade kod kuće u postotku od ukupne zaposlenosti za

odabrane godine.

0

5

10

15

20

25

2000 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013

Postotak nezaposlenosti mladih

(15-24)

33

Tablica 4. Indikatori kvalitete poslova u Brazilu

1992. 2001. 2003. 2008.

Samozaposleni 17,4 16,9 17,0 16,3

Zaposleni na

određeno 15,1 16,1 17,2 16,8

Privremeno

zaposleni 3,4 2,8 2,9 2,2

Rade kod kuće 5,8 7,5 7,5 7,2

Neformalni posao 44,1 43,7 43,6 39,2

Izvor: OECD, 2009., izrada autora

Ova tablica pruža sliku kvalitete radnih mjesta u Brazilu i društveno-ekonomskim skupinama,

uz tri široke dimenzije koje su neophodne za radničku dobrobit: kvaliteta zarade, tržište rada,

sigurnost i kvaliteta radnog okruženja. Tržišta rada treba ocjenjivati u smislu povećanja broja

i kvalitete radnih mjesta. Dok velik broj zemalja ima jednako dobro (ili loše) rezultate u oba

aspekta, slika je vrlo mješovita u nekim drugim zemljama, gdje visoku (nisku) količinu

poslova ne prati visoka (niska) kvaliteta. Konkretno, mladi, niskokvalificirani radnici i oni s

privremenim poslovima mogu kumulirati mnogo nedostataka, a visokokvalificirani radnici ne

samo da imaju pristup do više radnih mjesta, nego i najkvalitetnijih radnih mjesta.

U rastućim ekonomijama poput Brazila vrlo je važno uzeti u obzir ne samo kvantitetu i broj

poslova već i njihovu kvalitetu. U tablici 4. vidi se smanjenje udjela zaposlenih na određeno i

onih koji rade kod kuće i to tek nakon 2003. godine. Postotak privremeno zaposlenih i

samozaposlenih je isto u padu, a u 2008. je postignuta najniža razina još od 1992. godine.

Visoki trošak rada u Brazilu je bila tema mnogih rasprava u prošlom desetljeću, posebno za

vrijeme trajanja krize nezaposlenosti od 1998. do 2003. godine. Ali od 2003., Brazil je počeo

generirati najmanje dvaput više formalnih poslova nego prije, sa brojem više od 8,5 milijuna

novih radnih mjesta od kraja 2003. godine.

34

3.3.Ginijev koeficijent

Gini indeks mjeri u kojoj mjeri raspodjela dohotka ili potrošnje izdataka među pojedincima ili

kućanstvima u gospodarstvu odstupa od savršeno jednake raspodjele. Gini indeks 0

predstavlja savršenu jednakost, dok indeks 1 podrazumijeva savršenu nejednakost.

Već je u poglavlju 2. bilo riječi o Ginijevom koeficijentu u teoriji, a u ovom potpoglavlju će

biti samo analiziran na primjeru Brazila.

Na slijedećem grafikonu je prikazan Ginijev koeficijent za odabrane godine, zadnja dostupna

godina je 2012.

Grafikon 13. Ginijev koeficijent u Brazilu za odabrane godine

Izvor: OECD, 2013.

Na prikazanom grafikonu se vidi trend smanjivanja Ginijevog koeficijenta, iako se čini da je

smanjenje od godine do godine neznatno, mora se uzeti u obzir da Brazil ima preko 200

milijuna stanovnika i da su te promjene vrlo očite. U 2000-oj godini je Ginijev koeficijent

iznosio 0,6 dok je u zadnjoj dostupnoj godini pao na 0,53.

0

0,1

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

1990 2000 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012

Gini indeks

35

3.4.Regionalne nejednakosti

Regionalne dohodovne nejednakosti u brazilskim državama su vrlo visoke. Prosječni prihodi

od rada su 4,4 puta veći u brazilskoj državi Distrito Federal nego u državi Piaui, dok je GDP

po stanovniku više od 8 puta veći. Ipak, u posljednjih nekoliko godina došlo je do određene

konvergencije među državama, zaslužujući povećanjem prihoda od rada u regijama koje su

bogate određenim resursima poput Tocantis, Mato Grosso, Rondonia, Espirito Santo i

Maranhao, dok su ostale regije poput Amape, Pernabuce, Para i Ceara ostale zakinute i

isključene iz tog procesa. U slijedećoj tablici 5. Vide se razlike u Ginijevom koeficijentu i

prosječnom mjesečnom dohotku po stanovniku.

Tablica 5. Regionalne nejednakosti u Brazilu 2011.

Brazil Ginijev koeficijent Prosječni mjesečni

dohodak po stanovniku

Acre 0,49 952,00

Alagoas 0,47 707,00

Amapa 0,47 1.140,00

Amazonas 0,47 994,00

Bahia 0,53 804,00

Ceara 0,52 740,00

Distrito Federal 0,58 2.623,00

Espirito Santo 0,49 1.247,00

Goias 0,47 1.280,00

Maranhao 0,55 602,00

Mato Grosso 0,48 1.368,00

Mato Grosso do Sul 0,50 1.420,00

Minas Gerais 0,48 1.133,00

Para 0,51 854,00

Paraiba 0,53 880,00

Parana 0,46 1.336,00

Pernambuco 0,46 855,00

Piaui 0,55 600,00

Rio de Janeiro 0,49 1.521,00

Rio Grande do Norte 0,53 930,00

Rio Grande do Sul 0,48 1.268,00

Rondonia 0,47 1.153,00

Roraima 0,50 1.252,00

Santa Catarina 0,44 1.504,00

Sao Paulo 0,47 1.637,00

Sergipe 0,53 907,00

Tocantins 0,51 958,00

Izvor: PNAD 2011.

36

Na zemljovidu su prikazani prosječni mjesečni dohodci po stanovniku i Ginijev koeficijent za

2011. godinu.

Zemljovid 1. Prosječni mjesečni dohodci p/c i Ginijev indeks za 2011. godinu

Izvor: PNAD, 2013.

Nejednakost unutar tih država je veća u onim regijama sa nižim prosječnim dohotkom po

stanovniku, sa malo većim napretkom u državi Piaui i Maranhao na sjeveroistoku.

Siromašnije zemlje su također uspjele podignuti poveći broj ljudi iz siromaštva što ima za

posljedicu konvergenciju stopa siromaštva diljem države. (Allwine et al., 2012.)

37

U poglavlju 3. prikazani su siromaštvo i dohodovne nejednakosti u Brazilu te njihova analiza.

Dan je pregled zaposlenosti i nezaposlenosti iz čega se zaključuje kako Brazil još uvijek ima

problem s visokom nezaposlenošću, pogotovo onih sa višom stručnom spremom. U poglavlju

koje slijedi, opisati će se neke od mogućnosti za smanjenje siromaštva i dohodovnih

nejednakosti.

38

4. MOGUĆNOSTI ZA SMANJENJE SIROMAŠTVA I DOHODOVNIH

NEJEDNAKOSTI

U ovom poglavlju biti će riječi o mogućnostima i različitim idejama o tome kako i na koji

način smanjiti siromaštvo i dohodovne nejednakosti, bilo putem socijalnih transfera ili

osnivanjem različitih programa, potpora ili slično.

4.1.Socijalni programi

Brazil je izašao iz diktature 1985. godine s velikim "društvenim dugom'', ali s velikom

predanošću za rješavanje tog duga. Ustav iz 1988. je vrlo bitan jer je on prekretnica u razvoju

socijalne pomoći u Brazilu. Postoji načelo da vlade imaju odgovornost prema svim građanima

na način da im osiguraju minimalni dohodak i sigurnost, neovisno o njihovoj sposobnosti za

doprinose socijalnog osiguranja. Vlade su se usredotočile na starost, siromaštvo i na

invaliditet, ali nisu uspjele riješiti problem siromaštva djece. (OECD, Economic Surveys,

2013.)

Najznačajniji i najpoznatiji program socijalne skrbi u Brazilu je Bolsa Familia. Bolsa Familia

pruža financijsku pomoć siromašnim obiteljima. Ako imaju djecu, obitelji moraju osigurati da

djeca idu u školu i da su cijepljena. Program pokušava smanjiti kratkoročno siromaštvo

izravnim novčanim transferima i boriti se protiv dugoročnog siromaštva povećanjem ljudskog

kapitala među siromašnima kroz uvjetne novčane transfere. On također radi na besplatnom

školovanju za djecu koja si to ne mogu priuštiti, a vide važnost samog obrazovanja.

Bolsa Familia je trenutno najveći program uvjetnih novčanih transfera u svijetu te se spominje

kao jedan od najvažnijih čimbenika smanjenja siromaštva u Brazilu, koji je pao za 27,7%

tijekom prvog mandata Inacia Lule. (World Bank, 2013.)

Oko 12 milijuna brazilskih obitelji dobiva sredstva iz Bolsa Familia programa, koji je opisan

kao "najveći program te vrste u svijetu."

Do veljače 2011. godine, 26% brazilske populacije je bilo obuhvaćeno tim programom.

Bolsa Familia se razvila u ranim 1990-im godinama te se do danas uvelike proširila i udružila

sa ostalim programima uključenim u izravne novčane transfere. Broj kućanstava koji

sudjeluje u programu je povećan od 6,5 milijuna u 2004. do 14 milijuna u 2013. godini.

39

Razvoj politike protiv siromaštva u Brazilu ima velike efekte na samo gospodarstvo, ali se

mijenja i fokus tijekom vremena. Iz proširenja socijalnog osiguranja da se uključi isključene

sektore, na konvencionalne društvene pomoći usmjerene na najranjivije skupine. U 2011.

godini, Vlada je najavila Plano Brasil Sem Miséria (Plan Brazila protiv siromaštva) kao svoju

strategiju za iskorijenjivanje ekstremnog siromaštva. Plan predlaže politiku i programe s

mišljenjem da iskorjenjivanje ekstremnog siromaštva zahtijeva koordinirani napor s ciljem

poboljšanja prihoda/potrošnje i poboljšanje pristupa osnovnim uslugama te ujedno i

produktivno zapošljavanje. Dva desetljeća brzog rasta gospodarstva Brazila je imalo vrlo

dobrih i poželjnih posljedica, ali institucionalni razvoj u Brazilu je daleko od potpunog sa

značajnim područjima neizvjesnosti i izazovima. Rast socijalne pomoći odražava vladine

napore i angažiranost oko tog problema. Dok je razvoj socijalne pomoći korak naprijed,

neravnoteža i nejednakost su i dalje velike. (Barrientos, 2013.)

Do danas, socijalna pomoć u Brazilu je uživala široku političku podršku, naravno na

obostranu korist. Političari su osiguravali svoju političku održivost, dok je program dobivao

sredstva za dalje. Svi predsjednički kandidati u izborima nakon 2000. godine su podržali

Bolsa Familia, uz programe zdravlja i obrazovanja

Bolsa Familia trenutno pruža mjesečni prihod onim obiteljima koje imaju ispod 140 BRL

(~56 USD) mjesečnu stipendiju od 32 BRL (~13 USD). Nadalje, obiteljima čiji je mjesečni

prihod ispod 70 dolara BRL (ekstremna granica siromaštva, ~28 USD), program daje iznos

od 70 BRL po mjesecu.

Taj novac se daje pretežito ženskoj osobi u kućanstvu, kroz tzv. kartice građana koje su

poslali obitelji. Ova kartica radi poput debitne kartice, a izdaje je federalna štedna banka

Caixa Econômica u vlasništvu države (druga po veličini banka u zemlji). Novac se može

povući u više od 14.000 Caixa mjesta. Ova praksa pomaže da se smanji korupcija koja je već

dugi niz godina veliki problem u Brazilu, te pomaže da se disocira primitak novca od

pojedinih političara ili političke stranke. Imena svake osobu uvrštene u program i iznos danog

za njih se mogu naći online na portalu Da Transparência.

Socijalni transferi su drugi najveći poticaj brazilskog socijalnog napretka. Transferi uključuju

široku lepezu politika, dizajniranih oko najvažnijih ciljeva, od perspektive siromaštva i

nejednakosti, najvažnije su one za mirovine i dodatne novčane transfere programa Bolsa

Familia, koja je novi dio većeg i šireg paketa Brasil Sem Miseria.

40

Bolsa Familia je dizajnirana na način da osigura direktne transfere kućanstvima čija su

novčana primanja per capita niža od 70 BRL (Soares, 2012.)

Dok su u početku neke od koristi bile dostupne samo kućanstvima sa djecom, kućanstva bez

djece su dosad postala podobna za sve koristi koje su im potrebne da ih dignu iznad linije

siromaštva. Obitelji moraju ispuniti niz uvjeta poput zadržavanja djece u sustavu školstva i

redovni sistematski pregledi, što cijelom programu daje jednu dozu održivosti.

Pošto je siromaštvo koncentrirno u velikom broju u sjeveroistočnoj regiji, više od 50%

transfera Bolsa Familie je poslano u tu regiju što je za posljedicu imalo smanjenje regionalnih

nejednakosti. (OECD, 2011.)

Tijekom godina, program je proširen u nekoliko dimenzija (Tablica 6.) i dokazano je i

pokazano kako je on vrlo snažan alat u redukciji siromaštva. To je razlog zašto je njegov

utjecaj na smanjenje siromaštva bio toliko izražen, unatoč troškovima manjim od 1% BDP-a.

Sve u svemu, Bolsa Familia je dokazala da je vrlo koristan i efikasan alat za borbu protiv

siromaštva djece i mladih. (Alfonso, 2011.)

Tablica 6. Karakteristike programa Bolsa Familia u razdoblju 2004.-2012.

GODINA BROJ DONATORA PROSJEČAN

IZNOS DONACIJE

POTROŠNJA KAO

POSTOTAK BDP-a

2004. 6 571 839 67 0.3

2005. 18 700 445 63 0.3

2006. 10 965 810 63 0.3

2007. 11 043 076 75 0.4

2008. 10 557 996 86 0.4

2009. 12 370 915 95 0.4

2010. 12 778 220 97 0.4

2011. 13 352 306 120 0.4

2012. 13 724 590 150 0.5

Izvor: IPEA data and Ministerio do Desenvolvimento Social e Combate a Fome (MDS)

41

Iz tablice 6. vidljivo je kako se broj donatora/dobročinitelja povećao na više od 13 milijuna,

za više od duplo nego na početku promatranog razdoblja kada je taj broj bio oko 6 i pol

milijuna. Također se vidi kako se i prosječan iznos donacija povećao sa 67 BRL u 2004. na

150 BRL u 2012. godini. Ujedno se potrošnja u postotku BDP-a povećala sa 0.3 na 0.5%.

Uz ovaj program, postoji i tradicionalni program protiv siromaštva koji djeluje kroz mirovine,

čija se svota kreće negdje oko 7% GDP-a. On je također doprinio smanjenju nejednakosti i

siromaštva. Primarni cilj ovog sistema jest djelovati kao neko pomoćno sredstvo i osigurati

određeni iznos/dohodak umirovljenicima, osiguravajući određenu vezu između individualnih

doprinosa za vrijeme radnog staža i budućih mirovina. Naravno, ti doprinosi variraju od osobe

do osobe, i normalno je da će prema onima koji su tijekom radnog staža imali veće doprinose

država i sistem biti darežljiviji.

Kako bi se spriječilo da dohodak umirovljenika padne ispod odtatka populacije, preventivno

je osigurana minimalna mirovina koja se isplaćuje iz socijalnog sistema te je definirana

zakonom i mora biti u istom iznosu kao i državna minimalna nadnica/plaća. Ova granica i

iznos te minimalne mirovine je u Brazilu vrlo darežljiva pošto je u ostalim državama OECD-a

ta minimalna mirovina na nižoj razini od minimalnih plaća.

U prošlom desetljeću, realna vrijednost minimalnih plaća se skoro udvostručila te je to

također utjecalo i na veći udio primatelja mirovine koji dobivaju minimalne mirovine. Kao

rezultat toga, sistem mirovina isplaćuje prosječne stope za prosječne zarade u iznosu od 97%,

usporedbe radi, OECD prosjek je na 69%.

Na slijedećem grafikonu 14. su prikazane neto mirovinske stope zamjene za odabrane države,

izražene u prosječnoj zaradi za godinu 2011.

Stopa zamjene mjeri koliko prva mirovina koju umirovljenik primi zamjenjuje zadnju plaću

koju je dobio dok je još bio u stalnom radnom odnosu. Mirovinski sustavi moraju ispunjavati

dvije osnovne funkcije, odnosno moraju omogućavati primjerene mirovine, tj. mirovine s

kojima se može održati normalni životni standard i, drugo, moraju biti održivi, tj. omogućiti

taj standard ne samo umirovljenicima za 5 ili 10 već i za 15, 20 i više godina. U principu, ta

su dva cilja oprečna. Lakše je imati visoke mirovine i sustav koji se neće moći financirati u

budućnosti nego imati i visoke mirovine i sustav koji je održiv. Visoke stope zamjene

pokazuju kako kupovna moć umirovljenika pada, a iz slijedećeg grafikona 14. Vidi se kako

upravo Brazil ima vrlo visoku stopu neto mirovinske stope zamjene.

42

Grafikon 14. Neto mirovinske stope zamjene, prosječna zarada

Izvor: OECD, 2012.

Osim regularnog sistema doprinosa mirovinama, postoji i nekoliko manjih programa za

mirovine koji omogućuju dodatne koristi koje su usmjerene na specifične grupe ljudi. Jedan je

sistem koji obuhvaća socijalnu pomoć mirovinama te drugi koji je usmjeren na ruralnom

području. Oba programa su usmjerena na grupe ljudi koji imaju iznad 65 godina te nemaju

sposobnost ispuniti kriterij doprinosa i dosegnuti razinu mirovine iznad razine minimalne

mirovine. Osobe sa invaliditetom su također pokrivene u ovim shemama.

Ovaj dio mirovinskog sustava je dio koji ima najmanji udio onih koji uplaćuju u socijalne

programe (oko 3% u 2009. godini), ali ima vrlo snažan utjecaj na siromaštvo. U isto vrijeme,

sistem ne uspijeva nagraditi one radnike koji su doprinijeli tijekom radnog vijeka/staža i radili

su za minimalne plaće.

U isto vrijeme, Brazil je značajno investirao u socijalnu zaštitu i zemlja sada ima jednu od

najbolje razvijenih sustava među zemljama srednjeg dohotka. Promjene u posljednja dva

desetljeća uključuju prilagodbu kriterija i izradu proširenja programa. Rade na uključenju

programa Beneficio de Prestação Continuada, pomoć invalidima i ljudima u starosnoj

mirovini te Previdência Rural, starosna mirovina za bivše radnike u ruralnom sektoru.

0

25

50

75

100

125

0,00

25,00

50,00

75,00

100,00

125,00

43

U međuvremenu, novčani transferi su reformirani, konsolidirani i prošireni, a uvjetni novčani

transferi (CCT) usmjereni na iznimno loša kućanstava i siromašne roditelje s djecom, a taj

broj sada doseže 12,5 milijuna obitelji.

Iz poglavlja 4. vidi se kako Brazil ulaže velike napore za smanjenje siromaštva i dohodovnih

nejednakosti, no još uvijek ima problema s siromaštvom djece. Postoje mnogi programi koji

doprinose smanjenju siromaštva kućanstvima s djecom, umirovljenicima te socijalni transferi

koji su drugi najveći poticaj brazilskog socijalnog napretka. Jednan od najvažnijih ciljeva tih

transfera su smanjenje siromaštva i nejednakosti te oni za mirovine i dodatne novčane

transfere programa Bolsa Familia.

44

5. ZAKLJUČAK

Iako je zemlja važna poljoprivredna i industrijska snaga, s najjačim gospodarstvom u

Latinskoj Americi, siromaštvo je vrlo rašireno u Brazilu. Unatoč nedavnim poboljšanjima u

distribuciji dohotka, pitanja nejednakosti dohotka i socijalne isključenosti i dalje su

ukorijenjena. Brazil je zemlja srednjeg dohotka i bogata prirodnim resursima, ali razina

siromaštva i pokazatelja društvenog razvoja u siromašnim ruralnim područjima su usporedivi

s onima u najsiromašnijim zemljama Latinske Amerike.

Ruralne zajednice žive u nepovoljnijim uvjetima: obrazovanje i zdravstvene ustanove nisu

dostupne, vodoopskrba i kanalizacijski sustavi su uglavnom neadekvatni. Ljudi se bore da

dopune prihod farmi s prihodima od nesamostalnog rada, kao što su rukotvorine i druge

aktivnosti.

Najsiromašnije i najranjivije skupine među brazilskim stanovništvom su žene, mladi i

autohtono stanovništvo, a pogotovo na ruralnim područjima.

Jedan od glavnih uzroka siromaštva u Brazilu je ekstremna nejednakost korištenja zemljišta,

posebno na sjeveroistoku i u središnjim krajevima zemlje. Većina gospodarstava u Brazilu su

vrlo mala, a mnogi prihodi na rubu egzistencije.

Zaposlenost ljudi sa tercijarnim obrazovanjem je vrlo niska, a ukupna nezaposlenost se

procjenjuje na 1.4 milijuna ljudi. Nezaposlenost mladih je na najnižoj razini od 1996. godine

što ipak pokazuje da se napori države isplate.

Postignuća u Brazilu na socijalnom planu su doista izvanredna i puno dobrih odluka, politika i

ciljeva je podržalo taj napredak. No normalno je da kako ljudi uspijevaju izaći iz siromaštva,

postoji uvijek taj rizik od ponovnog povratka u njega te buduće politike i ciljevi moraju biti

usmjerene i usredotočene na osiguravanje da je taj pozitivni napredak u ovom desetljeću

održiv. Pored toga, postoji velik broj brazilaca koji se još uvijek bori sa siromaštvom i sa

nedostatkom zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba te se treba usmjeriti i na daljnju pomoć i

poticaj istih.

Odgovarajuća razina dohotka je neophodan, ali ne i dovoljan uvjet za siguran pristup

mogućnostima obrazovanja, zdravstvenoj njezi i ostalim temeljnim ljudskim potrebama.

Stoga i osobe relativno materijalno sigurne mogu biti ugrožene od siromaštva i dohodovnih

nejednakosti. Zato se u radu služilo socijalnim pokazateljima (očekivanim trajanjem života,

45

podacima o nezaposlenosti i sl.) a oni su mnogo reprezentativniji od samih ekonomskih

pokazatelja o razini dohotka i potrošnje. Iz socijalnih pokazatelja može se steći uvid o

dostupnosti javnih dobara i usluga (obrazovanja, zdravstvene zaštite), o stanju na tržištu rada

(pogotovo mogućnosti zaposlenja na sigurnim i dobro plaćenim poslovima), kao i socijalnom

vsudjelovanju. Ukoliko u nekom društvu raste dohodak po glavi pojedinca, a istodobno se

pojačavaju siromaštvo, nezaposlenost i nejednakost, teško se može govoriti o uspjesima u

razvoju.

Dugotrajna nezaposlenost te nesigurni i slabo plaćeni poslovi su najvažnije odrednice

siromaštva i dohodovnih nejednakosti. Nakon neuspješnog traženja posla, dugotrajno

nezaposlene osobe stvarno gube mogućnost zapošljavanja, jer djelomično zaboravljaju ono

što su naučili tijekom obrazovanja, njihova znanja i sposobnosti zastarijevaju, a narušava im

se i samopovjerenje i vjera u budućnost. U takvim uvjetima mladi se mogu početi baviti

kriminalnim aktivnostima, a starije osobe prestaju tražiti posao i naizgled izlaze s tržišta rada.

Naposljetku, mnogi indikatori pokazuju kako na polju socijalne isključenosti, siromaštva i

dohodovnih nejednakosti ostaje još puno posla za napraviti u Brazilu.

46

LITERATURA:

Knjige:

1. Benington J., 1990., Lessons from the Second European Programme to Combat

Poverty, The Local Government Centre, The University of Warwick, Coventry

2. Cardoso A. i Nederveen Pieterse J., 2014., Brazil Emerging: Inequality and

Emancipation

3. Hagenaars A., i de Vos K., 1988., The Definition and Measurement of Poverty, The

Journal of Human Resources

4. Mack J. i Lansley S., 1985., Poor Britain, British Library Cataloguing in Publication

Data

5. Orshansky M., 1969., Counting the Poor: Another Look at the Poverty Profile, The

University of Michigan Press

6. Saachs J., 2005., The End of Poverty: How We Can Make it Happen in Our Lifetime,

London, Penguin Books

7. Sen Amartya, 1981., Poverty and Famines: An Essay on Entitlement and Deprivation,

UOP Oxford

8. Spicker P., 2006., Liberty, equality, fraternitiy, Bristol, Policy Press

9. Spicker P., 2014., Social Policy: Theory and Practice, Policy Press

10. Sullivan M., Alcock C., Payne S., 2003., Introducing Social Policy, Pearson Education

11. Šućur Z., 2001., Siromaštvo: teorije, koncepti i pokazatelji, Zagreb, pravni fakultet

12. Tomaš R., Pržulj Ž., Šijaković I., 2004., Nezaposleni: resurs ili socijalni problem?,

Ekonomski fakultet

13. Townsend P. 1979., Social Inclusion and Economic Development in Latin America,

Oxford University, Oxford Institute for Global Economic Development

Članci:

1. Arnold J. i Jalles J. 2014. Dividing the Pie in Brazil: Income Distribution, Social

Policies and the New Middle Class, OECD Economics Department Working Papers,

No.1105, OECD Publishing

2. Barrientas A., 2013. The Rise of Social Assistance in Brazil, Volume 44, Issue 4, pages

887–910

47

3. Bejaković P., 2003. Siromaštvo, nejednakost i socijalna isključenost u Europskoj Uniji

i Hrvatskoj, Institut za javne financije, Zagreb

4. Cini V., Drvenkar N. i Marić J., 2011. Problem raspodjele dohotka i analiza

siromaštva Republike Hrvatske, Ekonomski fakultet u Osijeku

Internet izvori:

1. Brazil for Africa, http://www.brazil4africa.org/wp-

content/uploads/publications/briefings/IRIBA_Brief04_Antipoverty_Transfers.pdf,

(20.04.2015.)

2. Caixa Economica Brasil, http://www.caixa.gov.br/Paginas/home-caixa.aspx,

(19.05.2015.)

3. Central Bank of Brasil, http://www.bcb.gov.br/?ENGLISH, (28.04.2015.)

4. Compaso, Marcelo Neri,

http://www.compaso.com.br/docs/DIS_Neri_SAE_WWS_Princeton_ENG_.pdf,

(15.04.2015.) Digital Asset Management, http://www.keepeek.com/Digital-Asset-

Management/oecd/social-issues-migration-health/tackling-inequalities-in-brazil-china-

india-and-south-africa-2010/the-decade-of-falling-income-inequality-and-formal-

employment-generation-in-brazil_9789264088368-4-en#page3, (11.04.2015.)

5. Development Progress Brazil, Social Protection,

http://www.developmentprogress.org/sites/developmentprogress.org/files/brazil_social

_protection.pdf, (15.04.2015.)

6. Digital Asset Management, http://www.keepeek.com/Digital-Asset-

Management/oecd/economics/dividing-the-pie-in-brazil-income-distribution-social-

policies-and-the-new-middle-class_5jzb6w1rt99p-en#page2, (11.04.2015.)

7. Digital Asset Management, http://www.keepeek.com/Digital-Asset-

Management/oecd/social-issues-migration-health/tackling-inequalities-in-brazil-china-

india-and-south-africa-2010_9789264088368-en#page2, (11.04.2015.)

8. Doznajemo online magazin, http://doznajemo.com/2014/01/30/brazil-je-zemlja-kojoj-

dobro-ide-nezaposlenost-na-rekordno-niskoj-razini-lani-otvoreno-12-miliona-radnih-

mjesta/, (27.04.2015.)

9. Ekonomski fakultet u Zagrebu,

http://web.efzg.hr/dok/ETE/FRANICEVIC//P12%20nejednakosti%20i%20siroma%C

5%A1tvo%20ed.pdf, (15.05.2015.)

48

10. Instituto Brasileiro de Geographia e Estatistica,

http://www.ibge.gov.br/english/estatistica/indicadores/trabalhoerendimento/pnad_cont

inua/, (17.04.2015.)

11. International Monetary Fund, http://www.imf.org/external/data.htm, (20.04.2015.)

12. Ministério do Desenvolvimento Social e Combate à Fome, http://www.mds.gov.br/,

(30.04.2015.)

13. OECD, http://www.oecd-ilibrary.org/statistics, (23.04.2015.)

14. OECD Brazil, http://www.oecd-ilibrary.org/brazil;jsessionid=11w6hdtsna5xe.x-oecd-

live-03, (24.04.2015.)

15. OECD, Poverty reduction, http://www.oecd.org/dac/povertyreduction/43280632.pdf,

(15.04.2015.)

16. Poslovni.hr, http://www.poslovni.hr/after5/hoce-li-jaz-bogatih-i-siromasnih-i-dalje-

rasti-217711, (17.04.2015.)

17. Poverty and Equity Databank, World Bank,

http://databank.worldbank.org/data/views/variableselection/selectvariables.aspx?sourc

e=Poverty-and-Inequality-Database, (22.04.2015.)

18. Rural Poverty Portal, http://www.ruralpovertyportal.org/country/home/tags/brazil,

(16.04.2015.)

19. SAE Institut, https://www.sae.edu/en-gb/home/, (20.05.2015.)

20. Slobodna Dammacija, Dok siromašni traže bolji život, policija čisti favele od

kriminala,

http://www.slobodnadalmacija.hr/Svijet/tabid/67/articleType/ArticleView/articleId/22

4130/Default.aspx, (16.05.2015.)

21. Svjetska zdravstvena organizacija, http://www.who.int/countries/bra/en/, (11.05.2015.)

22. The Guardian, Global Development, Poverty matters,

http://www.theguardian.com/global-development/poverty-matters/2010/nov/19/brazil-

cash-transfer-scheme, (18.04.2015.)

23. The Institute for Applied Economic Research,

http://www.ipea.gov.br/portal/index.php?option=com_content&Itemid=61,

(19.04.2015.)

24. Trading Economies, http://www.tradingeconomics.com/brazil/indicators,

(17.07.2015.)

25. UNICEF, http://www.unicef.org/infobycountry/, (16.05.2015.)

26. World Bank Data, http://data.worldbank.org/country/brazil, (10.04.2015.)

49

27. World Development Indicators, http://data.worldbank.org/data-catalog/world-

development-indicators, (19.04.2015.)

28. World Health Organisation,

http://www.who.int/sdhconference/resources/draft_background_paper1_brazil.pdf,

(17.04.2015.)

50

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Nejednakost i siromaštvo u razdoblju od 1995. do 2012......................................16

Grafikon 2. Postotak ljudi u Brazilu (u milijunima) koji žive sa manje od 1,25$ na dan........17

Grafikon 3. Postotak populacije ekstremno siromašnih 1993. i 2008......................................18

Grafikon 4. Dohodovna nejednakost Brazila u usporedbi sa odabranim zemljama izražena u

postotku populacije sa dohodkom manjim od 2 dolara na dan................................................19

Grafikon 5. Očekivano trajanje života u razdoblju od 1990. do 2013. godine........................21

Grafikon 6. Distribucija populacije po dohodovnim razredima u Brazilu (u milijunima)........24

Grafikon 7. Postotak ljudi koji su ušli u ''novu''srednju klasu između 2002. i 2012. u

Brazilu.......................................................................................................................................24

Grafikon 8. Zaduženost kućanstava u odabranim državama, 2011..........................................25

Grafikon 9. Stopa nezaposlenosti u postotku ukupne populacije…………….........................28

Grafikon 10. Faktori koji su imali utjecaj na smanjenje nejednakosti u Brazilu......................29

Grafikon 11. Postotak nezaposlenosti populacije sa tercijarnim obrazovanjem za dostupne

godine........................................................................................................................................31

Grafikon 12. Postotak nezaposlenosti mladih u dobi od 15. do 24. za odabrane godine..........32

Grafikon 13. Ginijev koeficijent u Brazilu za odabrane godine...............................................34

Grafikon 14. Neto mirovinske stope zamjene, prosječna zarada..............................................42

51

POPIS TABLICA

Tablica 1. Postotak populacije sa dohodkom manjim od 2 dolara na dan................................20

Tablica 2. Definicija razreda po iznosu primanja u brazilskim realima za 2011. godinu.........23

Tablica 3. Postotak od ukupnog broja zaposlenih po primarnom, sekundarnom i tercijarnom

sektoru.......................................................................................................................................30

Tablica 4. Indikatori kvalitete poslova u Brazilu......................................................................33

Tablica 5. Regionalne nejednakosti u Brazilu 2011.................................................................35

Tablica 6. Karakteristike programa Bolsa Familia tijekom vremena.......................................40

52

POPIS ZEMLJOVIDA:

Zemljovid 1. Prosječni mjesečni dohodci p/c i Ginijev indeks za 2011. godinu......................36