Embed Size (px)
DESCRIPTION
sintaksa hrvatskog jezika
Citation preview
SINTAKSA
Sintaksa je dio gramatike koja proučava gramatičko ustrojstvo i pravila po kojima se riječi slažu u rečenice.
Rema je obavjesniji dio rečenice, a tema manje obavjesniji dio rečenice.
1. Nositelj rečeničnog ustrojstva je predikat.
Predikat može biti glagolski i imenski. Imenski predikat je spoj glagola i neke imenske riječi u koja može biti imenica, pridjev, prilog, zamjenica i infinitv (npr. Njih je četvorica, a nas dva; Ti si nekad bio čovjek; Bijaše učiti, a ne skitati; Zemlja je općinska; Kuća je naša; Ljeti je ovdje lijepo.)
Osim glagola biti postoji i drugi glagoli koji uza sebe zahtijevaju imenske predikate (koji mogu biti u nominativu ili instrumentalu), npr. postati, izići, praviti se, pričinjati se,pretvarati se, pokazati se, npr. Malo po malo iziđe on najbogatiji; Situacija postade još neugodnijom; Pravim se takvim; Život se opet pričinja lijepim; Pokazao se kukavica.
Imenska riječ može biti i prijedložni izraz. Javljaju se uz neke prelazne glagole, npr. Njega su uvijek smatrali za lijenčinu, Priznali su ga kao vrhunskog stručnjaka.
Predikat može ostati i neizrečen ako su izrečeni drugi rečenični dijelovi kojim on otvara mjesto u rečenici, i ako se njegov sadržaj da lako uspostaviti iz općega smisla rečenice.
Najbolje je tada nepoznatim stazama.
Ovaj bi nožem u srce čovjeku.
Nije znao što bi, ni kako bi.
Mladost ludost.
Nekoć bili sin i otac.
Ljubazan svijet.
PREDIKATNE KATEGORIJE:
LICE: 1. lice, 2. lice, 3. lice
VID: svršeni, nesvršeni
VRIJEME: prošlost, sadašnjost, budućnost
NAČIN: indikativ; kondicional I. i II.; imperativ, optativ
3. SINTAKSA GLAGOLSKIH OBLIKA:
A: PREZENT:
-Prava sadašnjost može se izraziti samo prezentom nesvršenih glagola. Studenti rješavaju zadatke, a vani se čuje vlak.
-Kvalifikativni prezent: Čest je u znanstvenom stilu (u opisu prirodnih osobina predmeta, bića i pojava); u opisu stalnih osobina nekih ljudi, npr. Mura se ulijeva u Dravu; Ivana lijepo pjeva; Medvjed se najčešće hrani biljnom hranom; Obično ljetujemo u Dubrovniku.
-Pripovjedački (narativni) prezent: Tim se prezentom mogu označavati i radnje koje su se vršile prije vremena kad se o njima govori, tj. u prošlosti, npr. Jednog jutra potrčim u vrt. Ugledam opustošeni vrt, rasrdim se i odlučim da ću postaviti zamke za zečeve. No ipak se predomislim, odšetam natrag u kući i zaplačem.
Tim prezentom se događaji prikazuju življe, kao da se dešavaju u sadašnjosti.
-Futurski prezent: Iduće nedjelje idem baki na selo. Ostajem 2 dana, a onda se vraćam kući.
-Zapovijedni prezent: Odmah iza ručka da odete baki i ispričate se za svoje ponašanje.
-Gnomski prezent: Taj se prezent koristi u poslovicama i izrekama, npr. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada.
-Prezent u zavisnosloženim rečenicama: Ako dođem, posjetit ću te; Išao je na stanicu da se vidi s bratom; Kad dođeš, dogovorit ćemo se.
B: PERFEKT:
Pravo značenje perfekta je izražavanje radnje vršene u prošlosti, Došao sam jučer. Čime si doputovao.
-Krnji perfekt je pogodan za izražavanje doživljene prošlosti, npr. Otkud ti? Ja došao. Što? Napustio posao!; Niz ceste sve zapraštalo.
Pogodan je i za novinske članke: Počela žetva pšenice; Opljačkao ga prijatelj; Srušio se zrakoplov.
-Kvalifikativni perfekt: Njegov otac je radio u tvornici. Po ravnici se rasula sela u nedogled.
-Futurski perfekt: Žurio, ne žurio, zakasnio si. Ako ne požurimo, propali smo.
-Zapovijedni perfekt: Da se nisi maknuo! Da ste odmah otišli kući.
C: AORIST:
U svojoj pravoj upotrebi, aorist se upotrebljava za radnje koje su se izvršile u neposrednoj prošlosti, npr. Mama, dođi odmah, iskipje mlijeko!
-Aorist je čest u pričanju događaja jer unosi živost zbog svoje kratkoće, npr. Jučer odoh s Ivanom u grad. U jednoj gostionici zadržasmo se 2 sata.
-Futurski aorist: Nema vode, umrijesmo od žeđi! Ubi me ova vrućina!;
-Gnomski aorist: Dva loša ubiše Miloša; Tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrija.
D: IMPERFEKT:
Njegova je sintaktička uloga za radnje koje su se vršile u bliskoj prošlosti koja se dodiruje sa sadašnjošću (trajanje kojem u našoj svijesti nisu određene granice), npr. U prvo vrijeme stanovaše u jednom stanu na periferiji; Kako se ti ono zvaše? Je si li vidio Ivana? Vidjeh ga maloprije, sjeđaše u kavani i razgovaraše s nekim čovjekom.
-Pogodan je i za pripovijedanje poput aorista.
E: FUTUR I.
-Pripovijedački futur: Grad je dobio orijentalni štih. Trgovina će u njemu cvjetati i dalje, ali će grad kulturno zaostajati. To će tako trajati 3 stotine godina.
- Kvalifikativni futur: Ivan je moj najbolji prijatelj. Nikada neće prepisati zadaće, već će ih sam napraviti. . Nikad me neće izdati.
-Zapovijedni futur: Dat ćete mi onaj kruh. Otići ćeš u dućan i kupit ćeš šećer.
-Gnomski futur: Podmuklo pseto će najprije ujesti. Dok je glava, bit će i kapa.
-Pogodbeni futur: Ako ćeš mene slušati, ne čini to.
-Gotova budućnost (izriče se futurom I. i glagolskim pridjevom radnim): Ali je Vlaho već počeo gledati na onu stranu gdje je bio Kono i Pavlina kuća, a pokojne Pavle neće se biti sjetio.
F: FUTUR II.
On se može koristiti samo u zavisnosloženim rečenicama
a) vremenske rečenice: Prevarit će ga kad bude najmanje pazio.
b) atributne rečenice: Slat ću ti sve što se bude čitalo. Doći će ona koju budu izabrali.
c) pogodbene rečenice: Doći ću ako budem mogao.
G: IMPERATIV:
Gnomski imperativ: Daj nekom mali prst, on će tražiti cijelu ruku; Krsti vuka, a vuk u goru;
Pripovijedački imperativ: Ja brzo pođi kući i ispričaj za zlo što nas je snašlo.
Različite starinske formule: Bog mu prosti!; Slava mu budi!; Pravo ti budi!; Bože sačuvaj!; Pomoz Bog!; Svaka žena budi mu mati, svaki čovjek otac!; Ako to učini, budi mu na veselje!
F: KONDICIONAL:
Njime se normalno izriče: a) mogućnost: On bi to bolje učinio od tebe.
b) želja: Oni bi rado išli na izlet. c) pogodba Kad bih imao više novaca, bilo bi lakše.
d) namjera: Doći će da bismo se konačno dogovorili.
e) ublažavanje tvrdnje: Rekao bih da je sve u redu.
f) uvjerenost: To bih učinio bez pola muke.
d) pripovjedanje: (najčešće nabijeno pozitivnim emocijama): Preko ljeta bismo često znali ići k djedu. Još se zove i iterativni kondicional.
OPTATIV: Uvijek je jednak pridjevu radnom: Dobro došao!; Bog te ubio?; Zdravi bili!; Bog joj dušu pomilovao!;
G) GLAGOLSKI PRILOZI
1) Glagolski prilog sadašnji:
a) glagolska radnja usporedna s drugom: Ulazeći u kuću, promatrao je ukućane.
b) način: Žena otra suze rukavom ne odgovarajući ništa.
c) uzrok: Bolujući od neke teške bolesti, silno je omršavjeo.
d) pogodba: Učeći marljivo, može se puno postići.
-Treba napomenuti da u usporednoj radnji mora biti isti subjekt pa je nepravilna sljedeća rečenica: Izlazeći iz vlaka, zasuo nas je snijeg.
2) Glagolski prilog prošli:
a) vrijeme: Došavši u grad, vrlo se brzo propio.
b) uzrok: Osjetivši bol u želucu, odmah je prestao govoriti.
c) način: Ne progovorivši više ni riječi, on je i dalje primao spise.
H) GLAGOLSKI PRIDJEVI:
1) Glagolski pridjev radni:
Oni mogu biti u a)pravoj pridjevnoj službi: obrasli brežuljci b) neprava pridjevna služba: Penjem se po brežuljcima obraslim šumom. Tu se glagolnost puno jače osjeća nego kod a) c) glagolskoj upotrebi - u tvorbi složenih glagolskih oblika
2) Glagolski pridjev trpni:
a) glagolska upotreba: kad je u sastavu složenih pasivnih oblika: Vijenac će biti sutra pleten.
b) neprava pridjevna upotreba: Vijenci, pleteni od poljskoga cvijeća, bit će izneseni na pozornicu. U Zagrebu, gradu smještenom ispod Medvednice, bit će održano prvenstvo u košarci.
c) prava pridjevna upotreba: pleteni vijenci, otvoren prozor, pokošena livada
I) INFINITIV:
Nekad davno je on bio glagolska imenica pa se i deklinirao. Zbog toga on često ima objektnu službu, npr. Moraš slušati. On želi otputovati. Hoćeš li pjevati?, a i subjektnu: Sramota je raditi.
-On može doći i kao dopuna nekim imenicama, npr. milina pogledati, sramota otići, strah gledati, dužnost upozoriti, šteta ostaviti.
4. SUBJEKT
a) kongruencija
1. imenice muškoga roda na -a mogu se u množini slagati i s predikatnom riječi ženskoga roda: Starješine su zabrinuti. i Starješine su zabrinute. Slaganje s ženskim rodom je stilski obilježeno. Njime se dobiva na svečanosti.
2. Kad se predikatna riječ slaže u rodu sa zbirnim imenice na -a, to je uvijek u jednini ženskog roda, npr. Braća su došli., Djeca su se poigrala., Gospoda su se razišla.
3. Kad je predikatna riječ broj dva, oba, tri ili četiri, slaže se s nominativom posebna oblika. Taj je nominativ jednak genitivu jednine. Zovemo ga dualom (dvojinom), npr. Konja su dva., Oka su oba ostala čitava.
4. Kad se predikatna riječ mijenja i po rodu s brojnim imenicama na -ica kao dvojica, obojica, trojica...one se slažu s njima s u jednini ženskog roda, npr. Dvojica su došla., Obojica su bolja.
5. Brojne imenice srednjeg roda kao dvoje, oboje, troje...slažu se s predikatnom riječi u jednini, npr. Dvoje razgovara. Troje prilazi. Oboje zna. Kad se predikatna riječ mijenja i po rodu, slaže se njima u jednini srednjeg roda, npr. Oboje je došlo., Troje je bespomoćno., Petero se spasilo.
b) Postoje glagoli koji mogu biti bezlično upotrijebljeni (samo u 3. l. jd.), npr. Miriše po ružama; Napolju je kišilo; Bode me u prsima; U tom pismu piše: Ne volim te više. (Tu bi se glagolu moglo dodati to, ali to je potpuno zalihosno i nepotrebno.)
5. PRILOŽNA OZNAKA
Svaki predikat otvara u rečeničnom ustrojstvu mjesto za izraz kojim se pobliže označuju okolnosti pod kojima se zbiva predikatni sadržaj. Taj se izraz zove adverbna oznaka (priložna oznaka). Ona najmanje djeluje na rečenično ustrojstvo i možemo je izostaviti bez ikakvih posljedica na to ustrojstvo.
Priložna oznaka može biti:
a) prilog: Gorko plače., Noć je brzo padala., Dostojno je ukopaše.
Adverbna oznaka se često proširuje dodatnim prilozima kao što su bar, baš, čak, doduše, doista, ipak, jedva, još, samo, sve, također..., npr. Dječak se snašao tek kod kuće., Baka još samo plače., Sunce sve jače prži.
b) prijedložni izraz: Bio je dan u mjesecu kolovozu., Ja sam na dopustu., Objesio je remen o klin., Ja sam u dobrom zdravlju. (dio predikata je izostavljen!!!)
c) imenica u instrumentalu: Trebalo bi ga silom natjerati., Gosti se čudom čude. (tautologija), Lice je opaljeno suncem.
d) imenica u dativu: Žena se vratila majci. (stilski je manje obilježena upotreba s prijedlogom k), Svaka ptica svome jatu leti.
e) imenica u akuzativu: Daždilo je uporno cijeli dan.,
Kad imenice označuju kakvu mjeru vremena veću od dana, kao što su tjedan, mjesec, godina obično im se dodaje oznaka u genitivu dana kao sadržajno najneutralnije određenje, npr. Bio je godinu dana s tom ženom.
Stilski je obilježeno: Tjedan dana brzo prođe. (to je psihički puno teže) / Tjedan brzo prođe.
f) imenica u genitivu (obično se uz nju nalazi neki atribut koji je pobliže određuje): Kašalj me muči cijele noći., Moja ponuda je bila drage volje prihvaćena.
6. OBJEKT
Neki glagoli otvaraju u rečeničnom ustrojstvu mjesto za imenicu ili zamjenicu u kojem kosom padežu ili za prijedložni izraz. Objekt može biti
a) bliži (direktan)-ako je u akuzativu
Partitativni genitiv smatramo bližim objektom, npr. On zatraži hladne vode., Ona bi mu dala otrova., Tražio je papira., Donese nam toplog, netom pomuzenog mlijeka., Vidi, vidi Marije., Htio sam utjehe., To je izazvalo kod njega i drugih misli.
b) dalji (indirektan) - ako je u G, D, L, I, npr. Htio se osloboditi osjećaja krivnje., Bojim se profesora., Već ćeš ti meni dopasti šaka!, Veselim se dobrom ručku., Smiluj se našoj djeci!, Oduvijek sam se bavio knjigom., Valja se ušima ženiti, a ne očima!, Šenuo je pameću.
Objekt može biti i prijedložni izraz. Taj prijedložni izraz se nikad ne analizira sam za sebe već on ovisi o glagolu (rekcija).
Društvo je pošlo do grada., Zaljubio se u Ciganku.
7. ATRIBUCIJA
a) Pridjevski atribut
Vratite mi otetu djedovinu. ---Vratite mi djedovinu. Djedovina je oteta.
Bijeli oblak plovi po nebu.---Oblak plovi po nebu. Oblak je bijel.
b) Imenički atribut
Knjiga je mojega oca. ---Knjiga je očeva.
Pojavio se lik žene. ---Lik je ženin.
Kći nadzornika dolazi u pohode.---Kći je nadzornikova.
Drvo je izraslo kraj ugla kuće.---Ugao je kućin.
Oni su djeca cvijeća.---*Djeca su cvijetna.
Daj mi čašu mlijeka.---*Čaša je mliječna.
Prijeti buna seljaka.---Prijeti seljačka buna.
c) Prijedložni izraz kao atribut
Čovjek bez ruke ušao je u sobu.---Bezruki čovjek ušao je u sobu.
Marka je mučila želja za cigaretom.---*cigaretna želja
Oskudica u hrani teško ih je pogodila.---*hranina oskudica
Poznajem mnogo ljudi iz Zagreba.---*zagrebački ljudi
Kako je travi bez rose, tako je čovjeku bez očiju.---bezoki čovjek
d)Brojevi i količinski prilozi kao atributi
Devet stabala stajalo je kraj ceste. --- Stabala je devet.
Rekao sam to onoj dvojici braće.--- Dva su brata.
Njih trojica oko vatre leži. ---Njih je tri.
Imam nešto penzijice.---*mala penzija
Žena će ti donijeti mnogo radosti.---*radosti je mnogo
S njima živi i petnaestero djece.---Djece je petnaest.
Atributni red: Običan je položaj atributa ispred imenica, no zbog retoričkih razloga on može doći i iza imenice, npr. Snijeg prekriva stope njihove; Dobro je ovim ježevima bataljunskim; Cvrčci se bude kraj livada snenih.
Do 19. st. bilo je normalno da atribut dođe iza imenice pod utjecajem latinskog jezika i crkvenih knjiga, npr. Matica hrvatska, Duh Sveti, Otac nrebeski, zakon Mojsijev, dužd mletački, po smrti ženinoj, otac vjereničin, Sin Božji, Majka Božja, Družba Isusova.
8. APOZICIJA
Čovjek se vraća zemlji majci. ---Zemlja je majka.
Ja sirota ne smijem iz kuće.---Ja sam sirota.
Velika greška u nas Hrvata je da podcjenjujemo sebe.---Mi smo Hrvati.
9. PREDIKATNI PROŠIRAK
Svaki se glagolski predikat može proširiti tako da se uza nj uvrsti predikat druge jedne ishodišne rečenice.
a) imenski proširak
Momak je jutros banuo mamuran.---Momak je jutros banuo. Momak je mamuran.
Kruška je izrasla velika.---Kruška je izrasla. Kruška je velika.
Vojnici su našli dječaka mokra.---Vojnici su našli dječaka. Dječak je bio
mokar.
Kao da očekuje što li ću ja sad, nesretnik, bez ljubavi.---Očekuje što ću sad ja bez ljubavi. Ja sam nesretnik.
Ja prolazim pokraj njih, zbunjen, neveseo.
b) glagolski proširak
Konj trči njišteći.---Konj trči. Konj njišti.
Joža nagnu zalivši žednu utrobu svoju.
10. PREOBLIKE GRAMATIČKOGA USTROJSTVA REČENICE:
a) nijekanje - tom se preoblikom otklanja i poriče rečenični izričaj
To je istina.-To nije istina.
Nemoj, brate!-Daj, brate!
I ne vidjeh te nikad tako sretnu.-I vidjeh te nekad tako sretnu.
Čovjek ništa ne govori.-Čovjek nešto govori.
b) pitanje: -tom se preoblikom rečenični izričaj postavlja kao upit
Uz upitnu preobliku uvijek ide i intonacija. U razgovornom se stilu intonacija zna odvojiti od rečenice, npr. Lijepa djevojka, a?
c) usklik: Uz uskličnu intonaciju usklik se još može izreći i uskličnom česticom ta, npr. Ta dobro vam je obojici!
d) poticaj: Poticajem se rečenični izričaj izriče kao poticanje da se izvrši ili zbude. To se postiže poticajnim česticama neka i da.
Neka je daleko od mene!
Đavo da te nosi!
Samo da je živ i zdrav.
U administrativnom stilu može se predikat pretvoriti u infinitiv: Čuvati nasade! Ne pušiti! Marke lijepiti u gornjem desnom uglu.
e) pasiv: Ona značenjska jedinica koja se u temeljnoj rečenici uvrštava kao objekt u akuzativu uz prelazan glagol postaje u preobličenoj rečenici subjekt. Subjekt se u pasivnoj preoblici izriče prijedložnim izrazom od ili po. Pasivna se preoblika najčešće izvodi na rečenicama u kojima subjekt nije izrečen, npr. Broj oboljelih sveden je na minimum., Prozori bijahu osvijetljeni. Bio sam uhapšen; Tu se slave ubojice.
f) obezličenje: Ta se preoblika vrši na neprelaznom glagolu koji nije povratan, kad stoji u 3.l.mn. i nije mu izrečen vršilac radnje. Glagol tada dolazi u treće lice jednine i dodaje mu se enklitični akuzativ povratne zamjenice se. Npr. Srijedom se ide na sajam., U pustinji se jaše na devama., U mladosti se teži za novim.
Sasvim je jasno da se u jednoj rečenici može napraviti više preoblika.
Zašto mjesec ne svijetli? Tko danas nije podmitljiv? (negacija, pitanje)
Zaborava ne nađoh! (negacija, usklik)
Ta tko bi imao toliko novaca! (usklik, pitanje)
Zarobljenici nisu praćeni od straže. (pasiv, negacija)
Zar neka ne bude pročitan oglas! (svih 5 preoblika: pasiv i obezličenje isključuje se)
11. SKLAPANJE VIŠE REČENICA U JEDNU
Rečenica sklopljena od više rečenica zove se složenom, a rečenice od kojih se sastoji zovu se ishodišne. Proste su sve one rečenice koje nisu složene.
Nezavisno složene rečenice dijele se na: a) nezavisno složene - ishodišne rečenice dobijemo tako da izbacimo veznike bez ikakvih drugih promjena b) zavisno složene - da dobijemo ishodišne rečenice, moramo napraviti preoblike
a) rečenični niz (asindetska rečenica) 1. Mislio sam, ubit će me otac. 2. Zrak je bio bistar, prorijedak, nekako dragocjen. 3. Međutim, sve je bilo gotovo. 4. Eto, ostali smo prijatelji.
Kao dio rečeničnog niza može biti i vokativ: 5. Hvala vam, doktore!
Kad se posebno želi naglasiti granica i stanka među nezavisno sklopljenim rečenicama, piše se i među njima crta ili dvije točke i crta:
6. To me spasilo - postah advokat. 7. Imati srce - to znači biti čovjek. 8. Majka me zove: - Dođi, lezi, usni!
b) sastavne rečenice: (i, pa, te, ni, niti)
1. Podigla se i otprhnula naglo te nestala u mutnom jesenskom nebu.
2. Seljaci su bijesni i dobro naoružani. 3. Svakome svoje pa mirna Bosna!
4. I nitko ništa ne pita niti odgovara. 5. Ni vidjeli ga ni čuli nismo.
c) rastavne rečenice (ili, iliti, bilo)
1. Neka ti kupi roba ili robinju. 2. Doći ću bilo danas, bilo sutra. 3. Ili za njega ili ni za koga!
d) suprotne rečenice (a, ali, no, nego, već)
1. Samo ona ne hoda, nego trči. 2. On je već dugo bolestan, a ipak nekako životari. 3. Nemam gotovo ništa, no i to malo dajem djeci. 4. Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce od junaka.
e) isključne rečenice: (samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što)
1.Sve je mirno, jedino svjetiljka poigrava na stropu. 2. Svi su polegli u hlad, tek se jedno dijete pračaka u moru.
f) zaključne rečenice: (dakle, zato, stoga, pa,)
1. Moja krava, dakle i moje tele. 2. Prijatelji nisu došli, dakle su vas prevarili. 3. Jedanput se živi, pa neka to bude pošteno. 4. Dječak je bio slab, zato je i ostao kod kuće.
12. ZAVISNO SLOŽENE REČENICE:
a) subjektne rečenice:
1. Čovjeku je potreban netko tko će ga tjerati na rad. 2. Stradat će onaj koji nema sreće. 3. Odmah se doznalo kako im financijsko stanje nije blistavo.
4. Načulo se da dolazi k nama.
5. Pretpostavlja se kakve nas teškoće očekuju.
6. Ne zna se kada dolazi ministar.
7. Ždere Janicu što Jaga ne spava.
8. Čovjek koji bude tako pisao pročut će se.
9. Nije prvi put da dječak sam ide u šumu.
b) predikatne rečenice:
1. Škola više nije što je nekad bila.
2. Mi hoćemo biti što su bili naši stari.
3. Dužina je kolika i širina.
4. Posjedi su bili čiji su i dosad bili.
5. On nije tko je bio.
6. Plaća mu je da ti pamet stane.
c) objektne rečenice
1. Mati je predvidjela kakva će se nesreća dogoditi.
2. Učinit ću što budem mogao.
3. Svisu htjeli doznati kako se domogao lovine.
4. Svi su vidjeli kada je to on učinio.
5. Bit će to najbolja prilika da ga se riješimo.
6. Strah ga je da će izgubiti ženu.
7. Koliko su samo ljudi prisiljeni da se odreknu svojih duša.
d) atributne rečenice
1. Svaki čovjek ima sklonost koja se nužno pretvara u strast.
2. Svrnuo je pogled na vrata otkuda je dolazio njegov vrat.
3. Učenicima je pripala nagrada kakvu su i zaslužili.
4. Sin je ostavio majku kod žene čiji su roditelji umrli.
5. A njezin život je priča koja svima izmamljuje suze na oči.
6. Našao sam mjesto gdje sam zakopao novac.
7. Dovršili smo posao što smo ga jučer započeli.
e) adverbne rečenice
1. Načinske (poredbene) rečenice
1. Pri tom nije zaplakao kako to čine druga djeca.
2. Hrane smo uzeli toliko koliko smo mogli ponijeti.
3. Sve ostade tako kako je djed odredio.
4. Svijet se ponaša kako se oduvijek ponašao.
5. Trgnuo se kao da ga je ujela zmija.
6. Sve je drukčije nego što je nekad bilo.
2. Vremenske rečenice
1. Približavao se dan kad će se brat vratiti. 2. Lani kada su se djeca sastala, bilo je lijepo. 3. Sve je drugačije otkada sam se vratio. 4. Čekam dok se podigne brklja. (Čekam dotle. Brklja će se podignuti.) 5. Brat će se vratiti prije nego se vratim kući.
6. Danas je treći dan otkako čekam novac.
3. Uzročne rečenice
1. Stric je dobar zato jer se brine za nas. 2. Napustio je posao stoga što se umorio.
3. Budući da se nitko nije javio, ideja je propala. 4. Grožđe nam je kiselo jer jer je preko ljeta bilo puno kiše. 5. Sretan sam da ću se s njom vidjeti.
6. Mene bijaše stid što mu to nekad rekoh. 7. Nije bio zahvalan što ga je podsjetio.
8. Kad me pitaš, pravo ću ti kazati.
4. Namjerne rečenice
1. Oči su da gledaju. 2. Susprezala se da ne prasne u smijeh. 3. Nije se usudio ni pomaknuti da ga ne razljuti. 4. Učio sam ne bih li kako dobio dobru ocjenu.
5. Posljedične rečenice
1. Požurio se toliko da je došao prije vremena. 2. Toliko se pripremao da uspjeh nije mogao izostati. 3. Mi smo prestari da bismo to mogli činiti.
4. Dječak trči da se sve praši.
6. Pogodbene rečenice
1. Ako imaš, onda daj! 2. Kad bi se samo odmaralo, dan bi bio predug. 3. Da pada kiša, udarale bi kaplje u prozore. 4. Naložit ćemo vatru ako ćemo dugo ovdje čekati.
5. Da ja imam kćer za udaju, dao bih je njemu.
6. Možda se smiluje budeš li ga oraspoložio.
7. Mjesne rečenice
1.Ne pačaj se gdje ti nije mjesto. 2. Nisu ga uputili kamo upućuju sve ostale.
3. Pratili su ga dokle je išao trag.
8. Dopusne rečenice
1. Toga se prizora ne mogu sjetiti da me netko ubije.
2. Oni za mene ne postoje iako mi se svaki dan javljaju.
3. Valja s njim računati makar nikad ne ustane iz kreveta.
4. Ja ću to učiniti neka rekne tko što hoće.
5. Oni su nesretni premda imaju mnogo novaca.
3. SINTAKSA PADEŽA
a) Nominativ: N najčešće ima ulogu subjekta i imenskoga predikata.
Može biti i priloška oznaka načina, i to kad se radi o nekoj poredbi s imenicom koja je u nominativu: On radi kao mrav.
b) Genitiv:
A: Uz imenice
1. Posvojni G: U toj se funkciji G može upotrebljavati s prijedlogom i bez njega: Čitam roman "Povratak Filipa Latinovicza" (od) Miroslava Krleže." U toj je funkciji često kompantibilan sa posvojnim pridjevom.
2. Subjektni (objektni) G: On je sličan posvojnom G, no osim pripadnosti on ističe a) vršitelja radnje: U porastu je pušenje učenika = učenici puše b) objekt radnje glagolske imenice: Zabranjeno je pušenje cigareta. = Zabranjeno je pušiti cigarete.
3. Kvalitativni G: seljak sitne glave; čovjek niskog rasta, djevojka plave kose, čovjek poštenog roda. Sa značenjem kvalitete u G obično se upotrebljavaju sintagme, tj. imenice s nekom odredbenom riječi uza se.
4. Ablativni G: U toj funkciji G-om se izriče potjecanje od nečeg: ručka od zlata, zid od kamena, jastuk od svile, dim od cigarete
5. Partitativni G: Njime se obilježava dio onog što se imenicom u tome padežu imenuje, npr. žlica juhe, sanduk blaga, boca vina, litar ulja
6. Priložni G: Imenica u G određuje drugu imenicu u pogledu mjesta, vremena..., npr. Kuća pored rijeke sazidana je prošle godine; Neka djeca iz Zagreba su već stigla; Događaj od prošle godine još nam nije izblijedio.
B: Uz glagole:
1. Ablativni G: U toj funkciji G-om se izriče odvajanje od nečega: osloboditi se muke; okaniti se alkohola; stidjeti se majke; čuvati se od opasnosti, prepao se mraka; otići od kuće, pasti s krova.
2. Partitativni G: jesti bijeloga kruha; piti vode.
Nekada je partitativni G bio normalan i kad se radilo o obuhvaćanju cijeloga predmeta: poželjeti sretnoga puta; nagledati se djevojaka, tražiti njegova pogleda.
3. Slavenski genitiv: To je G uz niječne prijelazne glagole: ne uzeti ni dinara; nemati ni oca ni majke, nemam ni jedne lijepe haljine za ples, nemoj čekati njegova odgovara. Taj se G danas može zamijeniti i akuzativom.
4. Priložni G: sjediti pored puta; dolaziti svake subote, vidjeti se nakon praznika, dati drage volje, biti kažnjen zbog nediscipline, pozdraviti od svega srca, ići radi kupovine, zadužiti se do grla, dogovoriti se preko pisama
C: Uz druge vrste riječi:
1. Uz pridjeve: željan slave, sit svega, pun poštovanja, dostajan nagrade, vrijedan novaca
G se uz pridjeve koristi uz komparitivne i superlativne oblike pridjeva, npr. bolji od njih, naša su primanja manja od vaših, ljepši od tebe
2. Uz zamjenice: Najčešće se koristi uz imeničke zamjenice, npr. netko od nas, svatko od vas, nitko od njih
3. Uz brojeve: deset dinara, pet dana, osam muškaraca
4. Uz priloge: mnogo ljudi, puno sreće, malo nade, lijevo od mene, desno od kuće, nedaleko od Zagreba
c) Dativ:
A: Uz glagole:
1. Dativ namjene: dati prijatelju, prodati kupcu, javiti sestri, reći svima, služiti narodu
2. Dativ koristi ili štete: Vukovi su Marku pojeli sve ovce; Pomogli su čovjeku u nevolji.
3. Etički dativ: Kako si mi putovao?; Odmori se ti nama pa ćemo poslije večerati.
4. Dativ cilja: otići k doktoru, baki
B: Ostalo:
1. Posvojni dativ: Krizi našega gospodarstva se ne vidi kraja; cijene benzinu otiđoše do neba; sin mu je u vojsci
2. D uz pridjeve: dorastao zadatku; on je drag svima, kriv je svima, jednak mu je, sličan mu je, vičan poslu, vješt planinarenju, sklon alkoholu...
3. D u funkciji subjekta: Spava mi se; Ljudima se nije išlo kući. U nastavnoj praksi se takvi slučajevi proglašavaju daljim objektima.
d) Akuzativ:
A: Uz glagole:
Obično se kaže da je A padež objekta, a to znači da označuje što je obuhvaćeno glagolskom radnjom ili na što ona prelazi, npr. prijeći planinu, trpjeti uvrede, voljeti djevojku.
-stilistička razlika između A / D; npr. pomoći A/D, suditi A/D.
B: Ostalo
-doći u nedjelju, ostati čitavu godinu, Doći ću pred jutro. (vrijeme), kroz godinu dana ću još jedanput doći.
-penjati se uz drvo, protrčati kroz tunel, putujem u Zagreb (mjesto), usp. ići na Zagreb
Treba razlikovati ići na rijeku, more od ući u rijeku, more jer se podrazumijeva da ipak idemo na obalu koja je nešto povišenija od same vode
-otići na brzu ruku, pobjeći na vrat na nos, ići nogu pred nogu, stajati rame uz rame, govoriti kroz plač (način)
-kupiti metar platna, kilogram šećera, za te pare mogao je kupiti još mnogo toga (mjera, količina)
-Atributski akuzativ: bilježnica za matematiku, lopta za odbojku, momak za ženidbu, krevet na rasklapanje, djevojka za udaju
-A može doći uz neke pridjeve: opasan za okolinu, osjetljiv na uvredu, ponosan na svoje uspjehe, siguran u sebe
-Subjektni akuzativ: strah me je, sramota me je, briga me
-Predikatni akuzativ: On važi za stručnjaka; Izabrali smo ga za vođu.
d) Vokativ:
On nije pravi padež u sintaktičkom smislu jer služi samo za dozivanje. Primjer iz narodne pjesme Vino pije kraljeviću Marko. zapravo je N, a V je upotrijebljen iz metričkih razloga
e) Lokativ:
A: uz glagole
-stajati na livadi, šetati se po dvorištu, stajati prema zidu, živjeti u gradu
Treba razlikovati upotrebu prijedloga na,o,po, u u akuzativnoj i lokativnoj ulozi (kretanje / mirovanje).
-svratiti na povratku, putovati po dani, sastati se o Novoj godini (A ide ako se točno želi odrediti vrijeme sastanka)
-putovati o svome trošku, živjeti o vodi i kruhu, ni po babu ni po stričevima, na muci se poznaju junaci (način)
-svirati na gitari, sporazumjeti se na engleskom (način)
-L kao dopuna glagolima: sanjati o uspjehu, pričati o događajima, pomagati u gradnji, dobiti na vremenu, spriječiti u krađi
B: ostalo
-L može doći uz imenice u atributnoj službi: susret na početku jeseni; kuća na brijegu, čovjek u crnom odijelu, razgovor o moru, stav o problemu
-L zahtijevaju i neki pridjevi: siguran u hodu, vješt u krađi, razvijen u ramenima, širok u struku
-Predikatni L: Djeca su u sobi. O predikatu možemo govoriti čak i ako pretpostavimo glagol nalaziti se koji ne može doći samostalno.
f) Instumental:
A: uz glagole
- I sredstva / I načina: U prvom redu, I je padež u kome stoji ime sredstva (široko shvaćeno) kojim se neka radnja vrši: pokazati prstom, jesti žlicom, javiti telefonom, zasladiti šećerom, zadovoljiti se postignutim uspjehom
Većina gramatičara vrednuje takvu poziciju I-a kao dalji objekt, dok ga neki vrednuju kao priložnu oznaku (u nekim je primjerima bliže značenje objekta, a u nekim priložne oznake, kao npr. Voda je potekla bujicom!!!).
-Socijativni I: Rukujem se s prijateljem; Šetati se sa ženom; sjediti s društvom
-Vremenski I: Sastajati se nedjeljom; S početkom proljeća vrijeme postaje toplije; On je se vremenom sve shvatio.
-Mjesni I: Šetati poljem, Jezditi gorom, sjediti pod drvetom, stajati pred školom, nalaziti se među kućama, dizati se nad površinom mora (usp. u nekim primjerima i L), Kuća je pod vodom.
-I načina: govoriti tihim glasom, raditi s voljom, učiti s naporom, grabiti krupnim koracima
-I cilja: Otići u grad poslom.
-Glagoli postati, učiniti (se), napraviti (se), nazvati (se), proglasiti se... može doći I u funkciji predikata, npr. postati učiteljem, napraviti se budalom, proglasiti se vođom. U takvim je položajima I zamjenjiv nominativom.
B Ostala upotreba:
-Kvalitativni I: čovjek s plavim očima (usp. G), mladić s nakrivljenom kapom
-dopuna uz pridjeve: bogat duhom, malen rastom, snažan umom
SADRŽAJNO USTROJSTVO REČENICE:
Temeljna jedinica rečeničnog sadržajnog ustrojstva zove se RIJEK (radnja, zbivanje, stanje)
Odredbe rijeka mogu biti sljedeće:
vršilac (agens) – Ako je rijek radnja, onda je agens živo biće koje vrši tu radnju. Rijek koji ne omogućuje da se uza nj izreče i vršilac, bezličan je.
sredstvo (instrument) – Ako je rijek radnja, instrument je predmet kojim se ta radnja vrši.
družilac (socijativ) – Socijativ je biće (osoba) zahvaćeno sadržajem rijeka koje samo ne vrši nikakve radnje.
učinak (faktitiv) – Ako je rijek radnja, onda je faktitiv predmet koji proizlazi iz te radnje kao njezin posljedak.
pripadak (objektiv)- Predmet zahvaćen sadržajem rijeka, ali ne kao proizvod kakve radnje.
mjesna odredba (lokal) – Lokal rijek određuje pobliže s obzirom na mjesto gdje se vrši radnja, kada se odvija zbivanje ili kako postoji stanje što je u njemu izrečeno.
vremenska odredba (temporal) – Temporal rijek određuje pobliže s obzirom na vrijeme kada se vrši radnja, kada se odvija zbivanje ili kako postoji stanje što je u njemu izrečeno.
načinska odredba (modal) – Modal određuje rijek pobliže s obzirom na način kako se vrši radnja, kada se odvija zbivanje ili kako postoji stanje što je u njemu izrečeno.
Tiho teče Sava krajem. Uz nju bijeli se vrbinje.
rijek: teče (zbivanje)
pripadak: Sava (neživ predmet zahvaćen zbivanjem)
odredba mjesta: krajem
odredba načina: tiho
rijek: bijeli se (stanje)
pripadak: vrbinje (neživ predmet zahvaćen stanjem)
odredba mjesta: uz nju
USTROJSTVO TEKSTA:
U k lj u č i v a nj e r e č e n i c a u t e k s t
-Međuupućivanje rečenica u tekst naziva se FORIČNOST rečenice.
-FORIČNOST može biti ANAFORIČNOST I KATAFORIČNOST.
-ANAFORIČNOST: Ako rečenica kojom svojom sastavnicom upućuje na prethodnu rečenicu ili uopće na prethodni dio teksta.
Svi smo otišli na more. Ondje smo se dobro odmorili. - Anaforični element ondje upućuje na element na more iz prve rečenice.
KATAFORIČNOST:
Ako rečenica kojom svojom sastavnicom upućuje na element rečenice koja slijedi iza rečenice s takvim elementom ili na tu rečenicu u cjelini.
Na moru smo različito reagirali. Jedni su bili zadovoljni, a drugi nezadovoljni.
Element različito iz prve rečenice kataforičke je naravi. On upućuje na elemente jedni, odnosno drugi u sljedećoj rečenici i time te dvije rečenice povezuje u jednu tekstnu cjelinu.
-Rečenice koje sadrže anaforičke ili kataforičke elemente nisu autosemantične, nego su sinsemantične. U tekst mogu biti uključene i autosemantične rečenice.
T i p o v i v e z e m e đ u r e č e n i c a m a u t e k s t u
L i n e a r n a t e k s t n a v e z a: rečenice su međusobno povezane tako da sljedeća rečenica proizlazi iz prethodne. Zato su za taj tip veze tipične sinsemantične kontekstualno uključene rečenice, npr.
Petar je doputovao u grad. S njim je bio i Ivan. Ondje su se sreli sa svojim kolegama iz poduzeća. Oni su im rekli da se sastanak odgađa za sutradan. Zato su imali vremena vremena temeljito razgledati grad.
Ta je veza svojstvena znanstvenom i administrativnomu te nekim žanrovima književnoumjetničkog i publicističkoga stila, posebno žanrovima pripovjednog tipa.
Za takve rečenice posebnu važnost imaju inkoativne i finitivne rečenice, tj. rečenice koje stoje na početku, odnosno na kraju teksta.
Inkoativne rečenice imaju "otvaračku" funkciju u tekstu. One zato često sadrže i neke kataforične elemente (npr. ovaj, taj, sljedeće, idući i sl.), npr. Kandidat za mjesto rektora mora udovoljavati sljedećim uvjetima..
Inkoativne rečenice često mogu biti i upitne: Kako bismo mogli odrediti zavisnosložene rečenice?
Ima inkoativnih rečenica koje su posve shematizirane ili čak frazeologizirane, npr. Bio jednom jedan car koji je imao tri sina; U ono vrijeme nasta mrmljanje među Židovima...
Finitivne rečenice imaju u tekstovima "zatvaračku" funkciju. One često sadrže anaforične elemente kojima se na neki način sumira rečeno. To su posebno često elementi zaključnoga značenja (npr. zato, zbog toga, iz tih razloga, ukratko, jednom riječju, na kraju, napokon i sl.).
O svemu što je bilo naprijed rečeno morale bi voditi brigu kulturne i znanstvene ustanove na razini grada i na razini županije. Ukratko, morali bi se aktivirati svi oni kojih se ta problematika na bilo koji način tiče.
P a r a l e l n a t e k s t n a v e z a
Tu vrstu veze među rečenicama u tekstu karakterizira strukturni i leksički paralelizam, tj. poraba istih ili sličnih sintaktičkih jedinica (rečeničnih članova) i istih ili sličnih leksičkih jedinica (npr. sinonimnih, antonimnih i sl.).
U tom tipu veze sljedeća rečenica ne izlazi iz prethodne.
Za tu su vrstu veze karakteristične autosemantične rečenice, odnosno odsutnost foričnih elemenata.
Soba je bila lijepo namještena. U sredini je stajao drveni stol okružen rezbarenim stolcima. U jednom kutu isticala se polica s mnogo knjiga, a u drugom udoban kožni ležaj. Kroz tri velika prozora dolazilo je puno svjetla. Buka s ulice nije se čula. Sve je bilo posve mirno i nekako svečano.
UVOD U LINGVISTIKU TEKSTA
Istraživanja o cjelinama većima od jedne rečenice počela su vrlo kasno (Bloomfieldov učenik
Zellig Harris 1950.). U anglosaksonskoj, francuskoj i američkoj lingvistici još se rabi i termin
diskurs, a u ruskoj nadre č eni č no jedinstvo .
- Da je nešto tekst, svjedoči nam postojanje konektora kao jedno od sredstvo povezivanja
rečenica u smisleni tekst (jasno, mehanizam povezivanja rečenica u tekst nije vezan samo na
njegovoj formalnojezičnoj strani).
-Podjela konektora : (obratiti pozornost na redoslijed)
a) relativni konektori : što + osobna zamjenica (npr. što smo ga citirali;), što umjesto koji kad
se odnosi na antecedent; tko i koji s prijedlogom i u svim deklinacijskim oblicima; koliko,
koliki, kakav, gdje, kamo, kuda, odakle, otkuda, tako, kao, kao što, i koji...
-Ti konektori imaju funkciju "zgušnjavanja teksta" (naglašeno kohezivno djelovanje).
U relativnim rečenicama zavisna rečenica bliže određuje antecedent.
b) vezni č ki konektori : Tu ubrajamo ono što gramatike imenuju pravim veznicima, npr. a, ali,
nego, no, već, jer, pa...Neprave veznike stavljamo u priložne konektore.
-Veznički konektori (osim što još više kohezivno djeluju od relativnih konektora) organiziraju
tekst tako da upućuju na prepoznatljiv tip logičkoga odnosa: suprotnost, uzročnost,
sastavnost, rastavnost.
-Oni se lakše mogu parafrazirati od relativnih, npr. i = uz to, osim toga; jer = uzrok tome jest,
zbog toga što.
c) prilo ž ni konektori : prema tome , osim toga , prije svega , isto tako , zbog toga š to , me đ utim ,
naime , naprotiv , ali ujedno i , i obratno , navodno , dapa č e , tobo ž e , zapravo , valjda , upravo ,
- U govornom lancu iza njih obično slijedi pauza. Oni se uvijek mogu parafrazirati, npr.
zapravo ="ako želimo razbistriti pojmove, proniknuti do dna i kazati pravu istinu"; upravo =
"da izoštrim sliku i time pojačam svoj izričaj"
-Često njihov položaj u rečenici upućuje na različita značenja, npr.
1) Zapravo, Mirko je kupio palaču (Sad znate zašto nema ni dinara.) Mirko je zapravo kupio
palaču. (iako kaže da je to kućica).
2) Samo, on je slabić. (Zato mu ne treba povjeriti zadatak.) On je samo slabić. (I ništa drugo).
3) Točno, ne mogu na to pitanje odgovoriti. (Uopće ne mogu, bili ste u pravu.)
Ne mogu točno na to pitanje odgovoriti. (Mogu odgovoriti, ali ne jamčim da će odgovor biti
točan.)
d) frazeologizirani konektori: Takvi konektori u svom sastavu najčešće imaju jednu imenicu
(katkad i dvije), dok složeni priložni konektori u svoju cjelinu ne primaju imenice, npr. u
prvom redu (davanje prednosti jednog u odnosu prema drugom),na primjer (ilustriranje ili
navođenje dokaza), u drugom redu, s jedne strane, s druge strane, u neku ruku, na kraju
(dovršavanje poruke), na primjer, drugim riječima, bez obzira na to, na samom početku
(začinjanje teme)
-Ti konektori raspoređuju dijelove teksta u cjelinu, signalizirajući trenutak i način na koji ih
povezuje
-U stilističkoj literaturi spominju se kao "uvodne konstrukcije". Njima podcrtavamo
postupnost u razvoju teksta i razvijamo kompoziciju.
e) propozicionalni konektori: Takvi su konektori čitave rečenice, i to najčešće u bezličnu
obliku, npr. važno je, treba reći da, to će reći da, treba imati na umu, uvijek je važno da, što
se toga tiče valja u prvom redu reći da, treba svakako voditi računa o tome da, valja stoga
imati na umu da.
Takvi se konektori mogu naći i kao samostalne rečenice, npr. U idućem poglavlju nastojat
ćemo biti precizniji; Navodimo argument koji će potkrijepiti tvrdnju.
-Budući da imaju sposobnost prikrivanja lica (zbog bezličnih glagolskih oblika), neki autori u
njima vide način da se najavljenom sadržaju unaprijed prida status općepriznate istine. Ta se
vrsta konektora može opisati u okviru govornih strategija koje idu za uspostavljanjem
društvenog autoriteta. Takvi konektori odaju visoko intelektualizirano i javno pisanje i
govorenje.
Ogledni tekst: "Iz svega što je do sada rečeno može se vidjeti zašto je bilo potrebno s
rezervnom pristupiti Pasternakovu stavu o poeziji kao spužvi, što smo ga citirali na početku
izlaganja. Taj stav, naime, u prvom redu znači suprotstavljanje shvaćanju po kojemu je
poezija vodoskok, tj. nešto što svoj sadržaj crpi isključivo iz sebe sama. Nema sumnje da je
tu zapravo riječ o polemici s tada popularnom "formalnom metodom", prema kojoj je
umjetnost u prvom redu izraz ili ostvaraj života. Zato njezinu "spužvastu narav" možemo i
moramo shvatiti jedino kao "upijanje" života, odnosno prirode. Međutim, poezija (umjetnost)
nije naprosto ili samo priroda; ona je priroda, tj. život podignut na jedan viši stupanj - gdje se
očituje duševnost i duhovnost slapova i krinolina, oblaga i jaruga. (...) Na taj način, poezija
nije samo "spužva"-ona je ujedno i "vodoskok", jer izlijeva svoj sadržaj u "zdravlje
nezasitnog papira."
-Elementarne rečenice, promatrane pojedinačno, nemaju samostalni smisao. Smisao mogu
dobiti tek ako ih postavimo u međusobni odnos pomoću konektora.
PODJELA KONEKTORA PREMA ARGUMENTACIJSKOM DISKURSU:
A) Konfrotativni (kontrastivni):
a, dok, ali, no, nego, međutim, naprotiv, pak (s jedne strane)...s druge strane, za razliku od
toga, bez obzira na to, druga je stvar što, (sasvim) različito od toga jest da...
-On podupire sina, međutim ne želi u njemu vidjeti svojeg nasljednika. ===Tu rečenicu
možemo izreći na nekoliko načina:
a) S jedne strane on podupire sina. S druge strane ne želi u njemu vidjeti...
b) On podupire sina. Druga je stvar što ne želi u njemu vidjeti...
c) On podupire sina. Bez obzira na to ne želi u njemu vidjeti...
d) On podupire sina, no ne želi u njemu vidjeti...
e) On podupire sina. Usprkos tome ne želi u njemu vidjeti...
f) Iako podupire sina, ipak (svejedno) (unatoč tome) ne želi u njemu vidjeti...
B) Objasnidbeni - eksplikativni: - oni sadržajem rečenice kojoj pripadaju objašnjavaju ili
preciziraju sadržaj druge rečenice ili rečenice u tekstu: naime, ustvari, zapravo, odnosno, to
jest, drugim riječima, bolje reći, točnije rečeno, jednostavnije rečeno, to znači, to će reći da i
sl.
-Elementarna rečenica može pojašnjavati prethodnu (e) rečenicu(e).
a) Govorno ponašanje djeteta u početku je egocentrično. Dijete se naime ne usmjeruje na
svog sugovornika, već često govori samo za sebe.
b) Govorno ponašanje djeteta u početku je egocentrično, odnosno dijete se ne usmjeruje na
svog sugovornika, već često govori samo za sebe.
c) Govorno ponašanje djeteta u početku je egocentrično. Drugim riječima, (točnije rečeno),
dijete se ne usmjeruje na svog sugovornika, već često govori samo za sebe.
d) Govorno ponašanje djeteta u početku je egocentrično. To znači da (to će reći da) se dijete
ne usmjeruje na svog sugovornika, već često govori samo za sebe.
C) Konektori zaključivanja - konkluzivni:
dakle, zato, stoga, prema tome / u, s obzirom na to, zaključujemo da, proizlazi da, sve to
upućuje na činjenicu da, mogli bismo zaključiti da; jednom riječju
-Elementarna rečenica može biti zaključak prethodnoj / im rečenici /ama.
a) I šund slijedi književna pravila igre. Dakle (stoga, zato, prema tome) i on može biti
književnost.
b) I šund slijedi književna pravila igre. S obzirom na to, i on može biti književnost.
c) I šund slijedi književna pravila igre. Sve to upućuje na činjenicu da (zaključujemo da,
proizlazi da, mogli bismo zaključiti da) i on može biti književnost.
D) Uzročno-posljedični (kauzalno-konsekutivni):
zato, zbog toga, uslijed toga, s obzirom na to, na osnovi toga i sl., npr. Svi su već bili posve
iscrpljeni. Zbog toga smo se morali odmoriti.
E) Prostorni (spacijalni): ovdje, tu, ondje, ovamo, tamo, onamo, odavde, odatle, odande, na
tome mjestu i sl., npr. Ušli su u jednu sobicu na kraju hodnika. Ondje nije bilo ničega.
F) Vremenski (temporalni): tada, onda, zatim, potom, poslije toga, nakon toga, prije toga i
sl.-Nekako smo ih uspjeli nagovoriti da pođu s nama. Poslije toga sve je išlo puno lakše.
G) Načinski (modalni): ovako, tako, time, na taj način i sl. Obilazio je pogon triput dnevno.
Tako je mogao imati uvid u sve što se događa.
H) Namjerni (finalni): radi toga, s tom namjerom, s takvim ciljem, u tu svrhu i sl., npr. Htjeli
su obići sve glavne gradove južne Europe. S tom namjerom krenuli su na put krajem prošlog
tjedna.
I) Uvjetni (kondicionalni):
u tome slučaju, u takvu slučaju, inače i sl.
Lijekove nikako ne smijete prestati uzimati. U tom slučaju bilo bi uzaludno sve što smo dosad
napravili.
J) dopusni (koncesivni): unatoč tomu, usprkos tomu, ipak, svejedno, uza sve to i sl. Za ispit
iz matematike spremao se tri mjeseca. Unatoč tomu izgubio je godinu.
K) isključni (ekskluzivni): samo, jedino i sl., npr. Svi su bili ondje već u osam. Samo se on
pojavio tek poslije devet.
L) pribrojni (aditivni)-To su oni kod kojih se rečenicom koja slijedi u tekstu nešto dodaje
sadržaju prethodne rečenice: uz to, osim toga, pored toga i sl., npr. On to više nije u stanju
napraviti na zadovoljavajući način. Uz to je i bolestan.
M) pojačajni (intenzivni)- To su oni kojima se rečenice u tekstu povezuju tako što se
intenzivira (pojačava, naglašava) sadržaj ili dio sadržaja rečenice u kojima se nalaze (to se u
pravilu čini pojačajnim česticama ili skupovima čestica): i, čak, čak, i, štoviše, upravo, baš i
sl., npr. Shvaćam što hoćeš reći. I meni je svega dosta; Mislim da je krajnje vrijeme za
odlazak. Štoviše trebali smo otići i prije.
SINTAKSA - suvremene pojave (IVO PRANJKOVIĆ)
a) Uporaba padežnih oblika i prijedložnih izraza:
. -učestalost prijedložnih izraza s prijedlogom kod * G u značenju kretanja (prostorne
koegzistencije), npr. Idem kod doktora. iako norma propisuje k
2. U značenju da se neki predmet nalazi ili kreće unutar nekog drugog predmeta
(intralokativno značenje) u novije su vrijeme osim prijedloga u i unutar česte prijedložne
perifraze, npr. u okviru, u sklopu, u granicama, o oblasti, u području, u sferi, u domeni * G.
To prevladava osobito u administrativnom stilu.
3. Sve više postaje stilski obilježena konstrukcija za * G u značenju istovremenosti ili
krozvremenosti (“protemporalnosti”), npr. za cara Franje Josipa, već uobičajenim postaju
konstrukcije za / u vrijeme * G, npr. za vrijeme rata, u vrijeme Napoleona.
Isto tako u vremenskom značenju česti su prijedložni izrazi s poprijedloženim instrumentalom
imenice tijek npr. tijekom tjedna ili instrumental ili u-lokativ imenice tok, npr. u toku izbora
ili tokom predstave.
. Zastarjeli su prijedložni izrazi s prijedlogom o * L u značenju prigodne temporalnosti
(cirkumtemporalnosti), npr. Došli su kući o Božiću. U suvremenom jeziku prevladava za * A,
npr. Došli su kući za Božić.
5. Novija je pojava da se neki prijedložni izrazi s vremenskim značenjem frazeologiziraju,
npr. iz dana u dan, s vremena na vrijeme, dan za danom.
6. Učestala je poraba konstrukcija s prijedlozima i prijedložnim spojevima koji imaju
RELATIVNO značenje, npr. s obzirom na * A, u svezi s * I, glede * G, po pitanju * A (ova
zadnja se normativno ne preporučuje i pojavljuje se isključivo u administrtivnom stilu).
Sve se ostale javljaju u znanstvenom, administrativnom i publicističkom stilu.
. U novije vrijeme povećala se frekventnost prepozicionalnih sredstava za izražavanje
pojedinih tipova uzroka, npr. na osnovi * G (zaključiti što na osnovi valjanih argumenata), na
temelju * G (na temelju zapažanja uvjerili smo se u ...), povodom * G (povodom najavljenih
demonstracija...), u-lokativ * povodu (u povodu čudnih vijesti).
. Prijedlog zbog agresivno potiskuje ostale uzročne prijedloge, npr. Svađaju se oko imanja =
zbog; Pogriješio je u neznanju = zbog; Nije došao iz straha = Nije došao zbog straha.
. Novija je pojava da se u poredbenom značenju koriste izvorno prostorni prijedlozi i to
značenjima ”više od” ili ”manje od”, npr. preko očekivanja, ispod prosjeka, iznad svojih
mogućnosti. Ti prijedlozi mogu se dolaziti i uz akuzativ mjere, npr. pročitati preko polovicu
knjige, biti visok preko stotinu metara.
. Izricanje posvojnoga značenja prijedlogom od * G postao je arhaičan, npr. vrata od pakla,
kapetan od lađe. Uobičajen je još kod rodbinskih izraza zbog nestajanja mnogih rodbinskih
naziva, npr. brat od strica, žena od bratića...
0. NEOTUĐIVA POSVOJNOST koja se prije izražavala prijedložnim izrazima s
prijedlogom u, npr. oči u mačke, ruke u starice danas se zamjenjuje prijedlogom kod * G, npr.
običaju kod Međimuraca, navike kod današnje mladeži.
. Arhaično je izražavanje partitavnog značenja spojevima prijedloga od * G, npr. Tko pije
od ove vode, živjet će vječno. Dajte nam od ulja svojega.
Izražavanje partitativnosti rezervirano je za besprijedložni genitiv, npr. Dajte mu vode. Kupit
ću trešanja.
2. I slavenski genitiv sve je rjeđi, npr. Nije ni vidio majke. Ne rušite mi sela.
3. Danas je mnogo pretjerivanja u svezi stigmatiziranja genitiva posvojnoga pa se to čini i
kad nema opravdanja, npr. u nekim bosanskim područjima (Bolje je u nekim područjima
Bosne), svileni put (bolje je put svile- pridjevom se ne može izraziti agentivnost).
Pridjevom se ne može izražavati partitativnost, npr. nije vodena čaša, već čaša vode.
Upotreba pridjeva blokirana je i kad ispred imenice stoji atribut ili je imenica u množini.
. Novija je pojava i kondicionalnog značenja izrazom u slučaju * G, npr. u slučaju kiše
neće biti utakmice. Tu je riječ o nominalizaciji pogodbenih rečenica.
5. Sve je manje učestala upotreba SIMILATIVA (značenja sličnosti) prijedlogom poput * G,
npr. biti poput drugih ljudi, već je učestalo kao * N, npr. biti kao drugi ljudi.
6. U funkciji predikatnog imena opet su česti instrumentalni oblici koji su prije bili stilski
obilježeni, npr. Marko je dugo bio ravnateljem.
. Atribut stoji načelno ispred imenice, a inverzija je izrazito stilski obilježena, npr. Vrati
mač na mjesto njegovo; neizmjerno milosrđe njegovo, presveto srce Marijino.
Jasno, drukčije je to s tzv. nekongruentnim atributom, tj. atributom izraženim prijedložnim
izrazom, npr. čovjek bez svojstva, stolac s naslonom, kuća na uglu i sl.
b)Uporaba glagolskih oblika:
. Posve je reducirana upotreba PRETERITALNIH VREMENA - imperfekta, aorista i
pluskvamperfekta. To osobito vrijedi za imperfekt i pluskvamperfekt tvoren imperfektom su
danas izrazito arhaična i mogu se susresti uglavnom u beletrističkom stilu.
-Aorist se koristi u situacijama gdje se želi izraziti proces koji prethodi govornome činu, npr.
Učini mi se da je prošao Marko. Pade mi olovka.
2. Krnji perfekt je puno rjeđi nego prije, npr. Mi svi posjedali uokolo i gledali u čudu. Sanak
snila ugarska kraljica.
No još je uvijek čest u novinskim naslovima, npr. Vlada izglasala zakon o oprostu;
Amerikanci ponovo napali Irak; Ubio najboljeg prijatelja...
3. Sve je rjeđa upotreba nekih glagolskih oblika u tzv. relativnim funkcijama, npr. pripovjedni
prezent, npr. Kad svane, krene u potragu.; futurski prezent, npr. Puče mi glava; gnomski
aorist, npr. Tuđa ruka ne iščeša svraba; pripovjedni kondicional, npr. Preko ljeta bismo često
znali posjetiti djeda, gnomski futur, npr. Pruži mu prst, on će zgrabiti cijelu ruku, pripovjedni
imperativ, npr. Oni se pogledaju pa udri za njima.
. U novije vrijeme apsolutna se prednost daje infinitivnim dopunama pred konstrukcijom da
* prezent, npr. Boje se reći; Htio bih se odmoriti, Moram ti nešto reći.
5. U vez s glagolom trebati norma je dosad inzistirala da ga treba rabiti samo bezlično i da
zato nije pravilno Trebam raditi. već samo Treba da radim. ili Treba raditi. Sad su takve
konstrukcije dozvoljene. Na taj način se htjela sačuvati razlika između ”brauchen” i ”notig
sein”
c) Razina rečenice i teksta:
. Pod utjecajem novinarskog i administrativnog stila šire se neki tipovi pasivnih i bezličnih
rečenica, npr. Sudilo im se u odsutnosti; Kandidati su na vrijeme obaviješteni; Zabilježen je
jak potres u okolici; Ne zna se što je predlagač time htio postići.
2. U višečlanim sastavnim rečenicama sve se više umjesto veznika te koristi složei veznik kao
i, npr. Tom zakonskom odredbom reguliraju se prava povratnika, stradalnika kao i ostalih
žrtava rata.
3. Veznik no na mjestu veznika nego izrazito je arhaičan, npr. Nije jutro, no večer; Nismo
čitali, no smo pisali. No može doći na ona mjesta gdje je zamjenjiv veznikom ali, npr. Mnogi
su ovuda prošli, no nitko nije ništa zamijetio.
. Veznik već običan je na mjestu nego u suprotnim rečenicama nereducirana ustrojstva, npr.
Nismo se ljutili, već smo čekali što će biti. No kao arhaičan je obilježen u rečenicama u
kojima se ustrojstvo druge rečenice reducira na jedan član, npr. Nije došla ona, već on; Nisu
dali nama, već njima.
5. U suvremenom jeziku veznik što dolazi kao rezerva vezniku koji iako nisu potpuno
ekvivalentnih značenja. Što pretpostavlja faktivnost (izvjesnost, istinitost) i njegova je
upotreba ograničena i time što zahtijeva uza se enklitičke oblike ličnih zamjenica a takvi
oblici postoje za G, D, A, npr. Čovjek što ga se sjećam; Osoba što sam joj poklonio knjigu;
Dopis što sam ga vidio.
6. U subjektnim i objektnim rečenicama potpuno prevladava veznik da umjesto kako, npr.
Vidimo da se približavaju; Govori se kako ih nisu htjeli primiti.
. U uzročnim rečenicama rijetki su veznici dok i čim, npr. Dok joj piše, znači da se poznaju,
ili Čim joj piše, znači da se poznaju.
. Namjerne rečenice s veznikom eda vrlo su rijetke, npr. Neka se jave eda bismo se
dogovorili. ===Neka se jave ne bismo li se dogovorili.
. Vrlo je česta upotreba rečeničnih priloga zbog velikog utjecaja administrativnog stila, npr.
naprotiv, međutim, za razliku od..., s druge strane, dakle, prema tome, jednom riječju, sve u
svemu, ipak, svejedno, usprkos tomu, uza sve to, drugim riječima, drukčije rečeno.
PRIMJER RJEŠAVANJA ZADATKA IZ SINTAKSE:
Susjed Marko je odlučio promijeniti posao jer od postojećeg nije mogao zaraditi dovoljno za
svoju brojnu obitelj koja je zahtijevala svoje, a on je nije htio prisiljavati da bude na dnu
društva ako postoji ikakva šansa da se to izbjegne.
NAJPRIJE PODCRTAJTE PREDIKATE I ZAOKRUŽITE VEZNIKE!
Susjed Marko je odlučio promijeniti posao jer od postojećeg nije mogao zaraditi dovoljno za
svoju brojnu obitelj koja je zahtijevala svoje, a on je nije htio prisiljavati da bude na dnu
društva ako postoji ikakva šansa da se to izbjegne.
SVE ŠTO JE OSTALO IZDVOJITE U CJELINE I ODREDITE JE LI RIJEČ O SUBJEKTU,
OBJEKTU ILI PRILOŽNOJ OZNACI!
susjed Marko - subjekt on - subjekt
susjed - apozicija na dnu društva - priložna oznaka
posao - bliži objekt društva - atribut
od postojećeg - dalji objekt ikakva šansa - subjekt
dovoljno - priložna oznaka ikakva - atribut
za svoju brojnu obitelj - bliži objekt to - subjekt
svoju brojnu - atribut
svoje - bliži objekt
SADA ODREDITE VRSTE REČENICA OD KOJIH SE SASTOJI OVA
VIŠESTRUKOSLOŽENA REČENICA. GLEDAJTE SPOJEVE DVIJU PO DVIJU
JEDNOSTAVNIH REČENICA. VELIKA POMOĆ SU VAM VEZNICI I PREDIKATI.
1. uzročna 2. atributna 3. suprotna 4. objektna 5. pogodbena 6. objektna
TREBA IMATI NA PAMETI DA POSTOJE 4 GLAVNA REČENIČNA DIJELA
(PREDIKAT, SUBJEKT, OBJEKT, PRILOŽNA OZNAKA) I DVA SPOREDNA KOJA
MOGU BITI DIO BILO KOJEG GLAVNOG REČENIČNOG DIJELA (ATRIBUT,
APOZICIJA).
KOD OBJEKTA TREBA ODREDITI JE LI BLIŽI ILI DALJI.
TEMELJNA ZNANJA IZ HRVATSKOG JEZIKA (MORFOLOGIJA, SINTAKSA)
MORFOLOGIJA
-morfem; alomorf; vrste riječi; navezak u morfologiji; podjela imenica po deklinacijama (A-,
E, I-deklinacija); duga i kratka množina; pluralia tantum; sinkretizam padeža; gramatički rod
imenica / prirodni rod imenica; imenice koje imaju različit rod u hrvatskom i srpskom
književnom jeziku; odnos između N, G i A u deklinaciji imenica muškog roda s obzirom na
živo / neživo; deklinacija imenica na -lac; putem / putom; deklinacija muških imena koja
završavaju na -o i -e; DL jd. imenica E-deklinacije (postupna desibilarizacija u suvremenom
govoru); ostaci dvojine (oblici imenica iza 2,3,4); deklinacija imenice "drvo", razlike između
D i L; indikativna i modalna upotreba glagolskih oblika; glagolska rekcija; glagolski vid;
refleksivni glagoli (podjela); tranzitivnost / netranzitivnost glagola; pasivne konstrukcije;
bezlične konstrukcije; glagoli koji imaju nastavak -u u prez.1.l.jd. (hoću, mogu), aorist i
imperfekt (pregled nastavaka; glagoli koji imaju dva oblika u aoristu; suvremena upotreba
aorista i imperfekta; problematika aorisnih nastavaka na nesvršenim glagolima), pravilna
upotreba futura II.; pridjev trpni (-sen / žen; -zen / -žen); pravilna upotreba gl.pril.prošlog;
stari oblik za 3.l.jd. imperativa ("Dođi kraljevstvo tvoje!"); nasuti / natočiti / naliti, sljedeći /
slijedeći; vrste zamjenica i njihova deklinacija; upotreba enklitike nj, etički dativ; određenost /
neodređenost pridjeva; posljednji / zadnji; gdje, kuda, kamo;
-van / vani; nakon / poslije, unatoč / usprkos, zbog / radi
SINTAKSA
da + prezent (pravilna uporaba u hrvatskom jeziku), tema / rema; rečenični dijelovi, vrste
predikata; bliži i dalji objekt, vrste atributa, apozicija, predikatni proširak, slavenski genitiv,
partitativni genitiv, vrste nezavisnih i zavisnih rečenica, sintaksa glagolskih oblika
