r. RAZRED GIMJ\AZIJE

BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACljA BOSNE J HERCEGOVINE

MINISTARSTVO OBRAZOVANjA, NAUKE, KULTURE I SPORTA

211 izrilwnCtl:

Rednkcijn:

Uredllik:

Snvjellli~:

Recellzellti:

Leklor:

Koreklor:

Likool/(rgrajii'ko oblikoonllje:

DTP, leimii'ko llredenje:

~Inmpn: llllstracija na nas/ovlloj stratli:

Tirni:

Fetleracija BosIII! i Hercegovine Mi"istarslv o obra:ova uja, uallke, kulhlre i sporta

i rof dr Fnl!rudill Rizvallbegouit

Prof dr Azrn Jagnlljllc Abdulnl! Jabu t'ar Ctwrilo CrnllOvac Azra wjo-Hajro Tidia Mckie hal1et K",it

If:11Ie t K",ic

Gavrilo Grnlzovac

Vel ida Maslo Halid Suljkallooic

Azra Karabdic Sabilln Devic

Azra Dizdarevit

B COllcepl, Sarajevo

B COllcepl, Fuad Muslit

"Grill ", Grneanicn

Moliu sa slei'ka

10.000 primjeraka

CIP - Katalogizaciia u publikaciii Nat.: iona lna i univcrzitciska hibliolt:k:.l Bosnc i Hcrt.:cgovi nc, Sarajevo

UDK R07.1 (075.3)

ISONIE, Si munl Lalinski iczik: I fazred gim n:.!zijc / Simun Sonic .

. I. izd . . Sarajevo: MinislarSIVO ohr:.!7.ovan j:.!, n;Juke. kullurc i sport:.!, 19YO.· 219 sir.; 2-' t.:m

Ministarsroo obra%ovanja, "auke, kulhlre i sporta Vlade Federadje Bosne i Hercegovine RJdenjem braJ UP-1-03-65-5555196, odobrilo je ovaj udibenik %a upotrebu u §kolskoJ 1996./97. godi"i.

Udibe"ik je ~tampan iz STedstava Svjetske banke.

SIMUNSONJE

LATINSKI JEZIK

1. RAZRED GIMNAZIJE

BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVlNE

MINISTARSTVO OBRAZOVANJA, NAUKE, KULTURE I SPORTA SARA J EVO. 1996 .

PREDGOVOR

Ovaj udzbenik za dvogodiSnju nastavu latinskog jezika izradio sam prema uput­stvima koja su stizala iz RPZ-a tame od g. 1990. a posebno prema programu za lali.nski jezik predviden za I i IT razred gimnazije, koji je isti Zavod dao na uvid prilikom raspisivanja konkursa za izradu ud zbenika potetkom listopada god. 1994. Zelja rni je bila da, koliko to mogu, udovoljim svim zahtjevima koji se baziraju na tome da se i nastava latinskog jezika uklopi u sistem modernog humanistickog obrazovanja. U skladu sa zahtjevima da se nastava latinskog jezika Mo viSe modernizira, posebnu sam pamju posvetio iz laganju gramatit kog materijala . Osnova je ipak ostala ona stara: sistematsko izlaganje granlatike, ali sam tu uveo neke novine.

Nainle, odmah od pocetka ud zbenika paralelno idem s obradom imena i glagola, od nosno s obradom dekJinacija inlenica i pridjeva i s obradom konjugacija glagola, a zbog toga Sto nam je za formiranje retenica jednako vaZno upoznati se s promjenom imenica, koje dolaze u sferi subjekta, objekta i raznih dodataka, naravno i s njima usko povezanih pridjeva, i s promjenom glagola koji do laze u sferi predikata. Neophodno potreban glagol ESE, premda spada u nepraviJne glagole, pratim od samog potetka u svin1 njegovin1 oblicin1a.

Dakle, vjezbe iii lekcije teku paralelno na dva kolosijeka, na kolosij eku imena i na kolosijeku glagola, odnosno dekJinacija i konjugacija, Sto nije slucaj npr. u standard nom zagrebackom udzbeniku "Elementa Latina". Na taj nacin vjezbe su dosta opSirne, a konstruirane su tako da prvi dio predstavlj a grama ticku obradu imena, a drugi obradu glagola. Tako to teee do vjezbe 23, gdje su obradeni brojevi i zavrSni konjunktivni glagolski oblici. Prelaskom na obradu speciiicnosti latinskog glagola, na verba deponen­lia i sernideponentia, na nepravilne i nepotpune glagole, kao drugi dio vjezbi, unosim sintaksu padeza, a upravo zbog toga Sto te glagolske osobitosti kao i sintaksa padeza ucenicin1a cesto ne predstavljaju interesantnu materiju. Pojedini slucajevi iz sintakse padeza pojavljuju se u latinskinl tekstovima i znatno ranije, a to svaki put pratim komentarom.

Tek onda kada smo kod vj. 30 stigli do sintakse glagolskih in1ena, neobicno vame i w lo interesantne partije latinskog jezika i za same utenike, vjezbe teku dalje na jed nom kolosijeku, odnosno svaka nova metodska jed inica in1a samo jedan naslov. Prema slo­bodno formiranim ili pronadenim recenicama kod latinskih klasika tu se pruza idealna prilika da se provjeri cijeli ranije predeni materijal.

Takvom raspodjelom gramaticke i jezitne materije broj vjezbi ili lekcija kod mene je dosta skroman. Usve ih je 45. lpak, neka se nastavnici ne plaSe da nece in1ati cin1e ispuniti sve satove predvidene za dvije god ine utenja latinskog jezika. Vjezbe su dosta opSirne, pa se na pojed inoj treba zadrZati dva a mozda i do tri puta. Predvidam da se u prvoj godini utenja moze lako doci do vjezbe 23, u kojoj obradujem sarno zacelje dugog imenskog i glagolskog morfoloSkog marSa, tj. brojeve i konjunktive. Tako nam za drugu god inu ostaje stvarno viSi i zanimljiviji stupanj nastave latinskog jezika, koliko je to vee potrebno na nivou novih humanistieki usmjerenih gimnazija.

Novost je ovog udzbenika i u tom Sto latinske tekstove ili reeenice kao prin1jere za protumaeenu gramaticku materiju povezujem neposredno s tim gramatiekim dijelom, tako da u jednom nizu teee cijela obrada ovog udzbenika, osin1, naravno, samog Rjecni­ka, tj . u svakoj vjetbi donosim najprije gramaticka objaSnjenja, a zatim slijede latinski tekstovi kao vjezbanja i zadaci, te komentar.

Lalinski tek t koj i sluzi kao ilustracija gramaticke materije, odnosno kao vjezbe i zadaci, donosim prilicno obinmo, kako bi nastavnici bili u stanju praviti izbor prema vlasti tom nah odenju. Upravo zbog toga i broj J"ij eci je kod mene dosta velik, ali treba imati na umu da nisu sve upotrijebljene rij eei namijcnjene produktivnom usvajanju, vee su tu neke cisto zbog ilustracije, 0 obito one u gramatickom dijelu. U prvom dijelu izlaganja gramaticke materije lalinske se reeenice sastoje od kratko i jed nostavno formi­ranih recenicnih jedinki, kao §to to redovi to biva u fazi svladavanja osnovnili jezickih pravila i laganog nae ina izrazavanja 1I nekom stranom jeziku. Tu sam se dosta posluzio i lalinskim poslovicama, te izrekama koje Sll j o~ uvijek 1I praksi. Kasnije, kada se nude uvjeti za slobod nije i okretnije fomliranje reeenica, jer smo i u gramatickom znanju zna tno napredovali i dobrano smo pro~ irili fond la tinskih rijeCi i izraza, te su receruene cjeline slozenije. ]ednim dijelom ih donosim u slobodno formiranim recenicama, a dijelom ih vad im iz la tinskih autora. Naravno, u tome sam se stalno vodio principom da odaberem one tekstove koji su ucenicima pristupacni

Originalnog latinskog teksta upotrijebio sam najviSe u drugom dijelu udzbenika, tj . u obradi sintakse padeza, glago lskih imena i recenica. Kako se u tom originalnom latinskom tekstu isprep licu razne jezicne specificnosti, koje inace kroz vjezbe obradu­jemo sistematski, ti su primjeri na prvi pogled i pone§to te~ki, ali sam tada nastojao nastavnicima i ucenicima pruziti svoju pomoe u biljd kama. Takvi su se izvodi iz latin­skih autora i ranije pojavljivali u ~ko lskim udzbenicima, a kod mene je to u ne~to vecem obimu.

U kratkom programu, koji je prilikom raspisivanja konkursa autorirna ponuden na uvid za obradll udzbenika latinskog jezika, nai~ao sam na prvi pogled na vrlo shvatljiv zalltjev da se tekstovni materijal koji se donosi u svrhu uvjezbavanja gramatickih partija mora sastojati od jednostavnih i zanimljivih vezanih tekstova. To je vrlo lijepo reeeno, ali pitam one koji su to napisali ili savjetova li da se uvrsti kao conditio sine qua non prilikom sastavljanja novog latinskog udzbenika - gdje su kod nas pron~li upravo takav latinski udzbenik?

Ne smijemo, gospodo, zaboraviti da je latinski od konca starog vijeka prakticno postao mrtav jezik, da su nam iz njegove bogate kultume ba~ tine, srecom, sacuvana nmoga knjizevna, povijesna i razna strucna djela, pomoeu kojih jedino mozemo dolaziti u kontakt 5 nekad~njim zivim latinskim jezikom. U tim sacuvanim knjizevnim spome­nicima ne mozemo ni u kom slucaju naCi one tekstove na temelju kojih bismo ucenicima u prvom i drugom razredu opee obrazovne gimnazije poku~ali ilustrirati obradenu gramaticku materiju, kako se to inace radi u nastavi zivih jezika. Sastavljac latinskog udzbenika taj posao ne moze sam uraditi, jer on niti govori niti pi~e latinskim knjiZevnim jezikom, niti mu ikada dolaze pod ruku takvi tekstovi.

Na principu vezanih tekstova, poku~ali su taj pocetni studij latinskog jezika prezen­tirati autori udzbenika Orbis Romanus, Zagreb 1982., predviden za nastavu u osmo­godisnjoj klasicnoj gimnaziji u Zagrebu. Taj udzbenik, stvarno, u prvi mah djeluje kao ne~ to izvrsno i originalno, jer tu u isti mall uCimo i povijest i civilizaciju i kulturu, pa i jezik starih Latina, a sve je to popraeeno izvanrednom grafickom tehnikom i obiljem ilustracija. Ali boljom analizom danih tekstova kao i sistema obrade gramaticke materije lako dodemo do zakljucka da to nije niti svrsishodno, niti modemo, niti prikladno. Velika se pra~ina oko tog udzbenika slegla, a Zagreb jo~ niMa prikladnije ne daje, vee se ispod prasine opet izvukao i u pogon pustio udzbenik cetrdeset;petogodi~njak "Elementa Latina", za kojirn i mi posezemo ako nemanlO svog udzbenika.

6

Prema principu standardnog zagrebatkog ud zberuka "Elem nta Latina" pravljeni su latinski ud zbenici i kod nas u BiH tam e od g. 1970. To je bio naprije udzbenik prof. Petra Pejonoviea za dvije god ine ,!tenja lati nskog jezika, a zatim "Osnovi lalinskog jezika" prof. Simuna Sonje i prof. Zelj ka Puratica za jed nu godinu ucenja latinskog jezika.

aravno da je svaki od tm ud zbenika imao svoju fizionomiju , da rujedan nije vje~to i prekriveno prepisivao ili prerad ivao ranije udzbenike. Dakle, odgovorno tvrdim da je nemoguee latinski jezik prezcntirati u nastav i kroz t itanje jednostavnih i zanimljivih latinskil1 tekstova. Ako se ipak u dogledno vrijeme netko pojavi tko ee upravo to dati, bujrum!

Rad i boljeg snalazenja u prvom dijelu udzbenika, kod poj dinil1 vjezbi sluzim se rimskim i a.rapskim brojevima. Rims ki broj vi kod latinskil1 tekstova preds tavljaju po­moe nastavrucima kako ee prema potrebi od pojedine vjezbe formirati do dvije metod ke jedinice, odnosno kako ce odrediti ~ to im je potrebno za uvjezbavanje gran1atit ke ma­terije i usvajanje leksika, a ~ to kao kontrolni zadaci. U drugom dijelu ud zbenika, tj . od vjezbe 24, rimskim brojevima povezujem gramatitka obja~njenja s latinskim prin1jerima, danim u svrhu uvjezbavanja gran1ati tke materije.

Vjezbe sam popratio dosta op­~irrum komentarima za pojedinu ri­jec iii pojam u teks tu, pa sa m to oznaCio arapskim broj virna. U pr­yom redu, to su gramatitki komen­tari, potrebni za bolje shvaeanje da­nog teksta. Ali tu su prokomentirani i razni pojmovi, li t nosti i dogadaji iz starog antitkog svijeta, koji nan1 je suvise malo poznat, a tu su i podaci o civilizaciji starog italskog svijeta. Kako za nas u nekom smislu ruje mrtav ru sam latinski jezik, pr mda nema naroda koji latinski govori, is- KAPITOLIISKA VUCICA

to tako nije mrtva ni povijest ital-skog naroda niti njegova kultura i civili zacija. Sve je to, nain1e, upeta tljivo prisutno na vim prostorima negdasnjeg Rimskog Cars tva, pa i na nasim bosanskohercegovackin1.

Italsku civilizaciju i kulturu, kao i dio povijesti tog znatajnog rimskog in1perija nastojao sam predstaviti izborom adekvatnih ilustracija.

Ucenje latinskog jezika kroz ovako izlozenu koncepciju ima za cilj ne samo svladava­nje jezika kao jezika, nego i upoznavanje s ku lturom i civilizacijom naroda koji je jednom latinski govorio, a koji je ostavio neizbrisivi petat u povijesti razvoja vereg dijela tovje­canstva. Osim toga, kroz leksiku, fonetiku, morfologiju i sintaksu latinskog jezika pruza nam se mogurnost da UPUtin10 ucenike na veze koje latinski jezik in1a 5 moderrum zivim jezicin1a zapadne hemisfere. Na toj se materiji u udzbeniku tek djelomicno zaustavljam, svjestan da taj vid nase nastave traz.i svoj prostor i svoje vrijeme, a na raspolaganju imamo samo dvije godine ucenja sa dva sala tjedno.

Moja je namjera bila, kako ee kolege lako uvidjeti, da izborom latinskih tekstova, a tu je i dobar broj poslovica i izreka, napravim mozaik-sliku italskog zivota kroz njegovu povijest i kroz svakidaSnji zivot, kroz njegovo polititko previranje, kroz njegovu knjizev­nost i umjetnost, kao i kroz one ~to je kod njrn bilo jednako kao i kod nas. Sve sam to

nastojao prezentirati i kao daleku pro~lost i kao na~u sadasnjost. Naravno, sarno u glavnirn crtama, svjestan da latinski jezik nije glavni predmet dana~njih opceobrazovnih gimnazija. Ako sam dao vi ~e materijala nego sto se to nekom nastavniku cini, bilo u latinskom tekstu bilo u leksici bilo u komentaru, na nas tavniku je da pravi izbor prema vlasti tom nahodenju. Kroz obradu ovog udzbenika imao sam na umu da su individualne sklonosti nastavnika vrlo razliCite, tim vi~e ~to je nekima prvi glavni predmet francuski jezik, drugima njemacki, treCima povijest. Udzbenik, svaki pa i ovaj, dobiva svoju realizaciju tek kroz individualni rad samog nastavnika.

Allfor Sarajevo, studeni godine 1994.

PRVA GODINA UC:ENJA

Pars fvit illyrici, quam l1ul1e vocat {l1cola B6sl1am (lleksmnelnr)

Bjese flirski dio, sto dallas se l1aziva Bosl1om

V}EZBA 1.

AUKA 0 GLASOVIMA III FO ETIKA

Latinskim se govorom sluzilo jedno od ita lskih plemena koje je prema pokra­jini LATIUM nazvano LATINI. ani su, vita lno i kulturno najznacajniji, od 6. do 3. sto ljeca st. ere ujedinili sva ita lska plemena Apeninskog poluotoka. Nova italska zajednica, po glavnom gradu ROMA (Rim), dobila je jedinstveni naziv ROMANI, Rim ljani.

Latini, iIi Rimljani, preuzeli su pismo od svojih istocnih susjeda Grka, pri­lagodivsi ga svojim govornim pOh·ebama. La tinski alfabet sastoji se od 24 'slova, a to su:

ABC D E FG H IK LM N 0 PQ R 5 TU V X Y Z

a bcdefghiklmnopqrstuvxyz

Znakove Y i Z upotrebljavali su Latini samo u posudenim grckim rijecima, kao: tyrannus, zephyrus, zona.

Latinski se glasovni sustav sastoji od sest vokala i osamnaest konsonanata. Vokali su: a, e, i, 0, u, y, koji u izgovoru potpuno odgovaraju nasim vokalima: a, e, i, 0, u, - a posudeni znak Y Latini su izgovarali kao "i". Medutim, kod Latina su se vokali raz likovali u kvantiteti. Svaki vokal u bilo kojem slogu mogao je biti dug iIi kratak, sto se oznacava povrh samog vokala znakom duzine (a), odnosno znakom kratkoce (a), npr. orato r, amicus, domInus, mater, pater.

Latinski jezik posjeduje i diftonge iii dvoglase: ae, oe, au, eu, koji su po prirodi dugi. Prva dva diftonga (ae, oe) vee u prvim stoljecima nase ere u izgovoru su postala dugo "e", ali kod rijeci u kojima to nisu diftonzi, to ozna­cavamo znakom duzine iii dijereze nad drugim vokalom. Npr. poeta (Cit. poeta), poetic us, poesis, poema, coegi, aera (cit. aera).

I latinski konsonanti su u izgovoru uglavnom isto sto i nasi konsonanti. Nama je jedino nepoznat znak X, a u izgovoru je to dvojni konsonant "ks". Znak q je guturalni (grleni) bezvucni glas, a pojavljuje se uvijek u pratnji znaka "u", sto se izgovara kv: equus, aqua (cit. ekvus, akva). Isto tako i skupine -ngu- i su- pred vokalom se izgovaraju -ngv-, sv-, kao: sanguis, lingua, Suetonius.

Znak "i" ima funkciju konsonanta "j" na pocetku rijeCi ispred vokala i u sredini rijeCi izmedu dva vokala, kao: iam, ius, peior (cit. jam, jus, pejor).

Konsonant "s" odgovara nasem adekvatnom glasu "5", ali ako se nade u sred ini rijeCi izmedu dva vokala, onda se izgovara kao "Z": rosa (cit. roza), desiderium. Ali to ne vazi za slozenice: de-sino 3.

11

PRVA CODINA U ' ENJA

Znak "t" jc isto sto i nas adekvatni znak, a li ako se iza njega nade kratko "in -a jos nekim vokalom, onda jc to \l izgovoru "e": na tio, oratio Ci t. : m1cio, oracio, - a li rijcc tOtlUS Citaj: tOtIUS.

Prcmda se U latinskom alfabctu nalaze dva znaka za bezvucni gutural (e, k), ipak se prakticno znak "k" sacuvao samo u nekim rijeCima, kao : Kaeso (Iicno ime), Kalendae (prvi dan u mjeseeu), dok se u sv im ostali m s lucajevima upotreb­Ijava znak "e". Taj znak u izgovoru oznacava bezvucni gutural "k" samo ako se nalazi ispred tamnih iIi straznjih vokala (a, 0, u) i ispred konsonanta. Stoga: canis, cor, amiCUS, classis, dictiire - citaj: kanis, kor, amikus, klas is, diktare. Ispred svijetlih iii prednjih vokala (a, i, y) taj znak u izgovoru odgovara nasem "e". Stoga: Cicero, amicitia, eaecus, coepi - citaj: Cicero, amicfcia, eekus, cepi.

Znak "h" se izgova ra isto kao i kod nas, ali ako se taj znak nade kao drugi dio u dvojnirn suglasnieima eh, ph, th, - onda se eh izgovara k iii h (chorus, ehirurgia, pulcher = korus iii horus, kirurgia iii hirurgia, pulker iii pulher); ph izgovara se f (philosophia, philosophus = filoz6fia, fiI6zofus); dok je th u izgo­voru samo t (theoria, theatrum = te6ria, teatrum).

To bi bila pravi la latinskog izgovora onakva kakva su u praksi od prvih sto ljeca n.e. Takav izgovor latinskog zovemo TRADICIONALNIM zato s to se on temelji na dugoj tradicji. Medu tim, u klas icno doba latinskog jezika, a to je u vrijeme Cieerona, Vergi lija i Horaeija, izgovor nekih znakova bio je znatno drukCiji. Tako su se diftonzi ae, oe izgovarali : aj, oj; znak e je u sva kom slucaju bio bezvucni gutural, znak t je uvijek bio bezvucni den tal, a znak s je bio dentalni frikat iv s. Takav izgovor zovemo KLASICNIM, a danas je on u praksi i kod nas i u nekim sredinama vani . Za nase pril ike ja pred lazem tradicionalni izgovor, jer za njeg nalazim vrlo mnogo opravdanja.

Da bismo ovladal i Citanjern la tinskog teksta, potrebno je upoznati se s pra­vilima 0 naglasku latinskih rijeCi, a ona su usko povezana s kvanti tetom latinskog sloga.

Slog latinske rijeCi po nacinu izgovora moze biti kratak iii dug. Kratak je onda ako je u njernu kratak vokal i ako je taj slog otvoren, tj. ako iza njega s lijedi samo jedan konsonant: a-rni-d -n-a, ho-mo, ho-rni-nis. Slog je dug ako je u njemu dug vokal iii d iftong, iIi ako se kra tak vokal nalazi u zatvorenom slogu: vi-num, ra-mus, fl6s, eae-cus, poe-na, vi r-tus, fe r-re, ter-ra, al-tus.

Svaka latinska rijec, pa i jednoslozna, ima svoj naglasak, sarno je p itanje da Ii je u njoj samoglasnik kratak ii i d ug, sto treba u izgovoru i oznaciti. Dvoslowe ri jeci imaju naglasak na pretposljednjem slogu bilo da je on kra tak iii dug: pa ter, mater. Viseslozne rijeCi zadrzavaju naglasak na pretpos ljednjem slogu ako je on po naravi iii po polozaju d ug: orator, amicus, puella, d efensor.

12

Ako je kod visesloznc rijeci pretposljednji slog kratak, naglasak prelazi na treCi slog od kraja, bcz obzira da Ii je on kratak iii dug: Cicero, p6pu lu s, pueri, mil'ftes.

VJEZBE

Vjeibe za citanje: ceteri, decem, discipula, civTtas, amTci, CysTcus; Claudius, claudo, casus, amicus, cum, cur, corvus; -philosoph us, diphthongus, theorTa, theatrum, thorax, pulcher, chorus, chirurgTa, DyrrhachTum; rosa, usus, desiderium; dissimilis, despero, postea, Arsia, ars, astrum; - de-sera, de-sino, de-sum, de-super. equus, eques, equno, aqua, quisque; sanguis, lingua, Suetonius; iam, Gaius, iaceo, iacio, iocus, luna, luppiter, ius, iussu, iuxta, iudTco; taceo, talis, utTIis, potentes, potis; potentia, amicitTa, vitium, Latium, legatio, natio, oratio. Augustus, Europa, audio, auctor, audeo, aurum, aurora; aes, caelum, caecus, caedes, Caesar; -coepi, coeptum, poena, coetus, foedus; -poeta, poema, coegi, aer, poeticus, poesis.

Kratak slog: at, bas, bTs, cis, clam; - eTta, avis, pater, gero, fero, cado, ago, domus, caro, dece!.

Dugi slog: de, pro, prae, e, a, spes, res, flos; pono, cogo, mater, frater, caedo, desum, dico, vinum, vita.

Vjezbe za naglasak kod viseslozica: orator, depon~ , excedo, alienus, amoenus, antiquus, aurora, examen, libertas. aiTbi , anTmal, antequam, anTmus, impeto, impetus, impedTo -impedis, arripTo - arrTpis, assequor, dedecus, custodTo - custodis.

ARENA U PULl

VJEZBA2.

AUKA 0 OBLlCIMA III MORFOLOGI] A

IMENA - NOMINA i GLAGOLl - VERBA

PRVA iIi A-DEKLlNACIJA - PREZENT PRYE KONJUGACIJE I GLAGOLA ESSE

Latinske promjenljive rijeCi dijelimo u d vije sku pine: imena i glagoli. U imena spadaju: imenice, pridjevi, zamjenice i donekle brojevi, a mijenjaju se iii de­kliniraju po rodu, broju i padezu . Kod imena razlikujemo: m uski (masculinum), zenski (femininum) i srednji (neutrum) rod, koji se pozna iii po znacenju i prirodi doticne rijeci (prirodni rod) , iii po nas tavku (gramaticki rod). -Latinska imena imaju, kao i kod nas, dva broja: singular i plura l, a sest padeza: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ i ablativ . U la tinskom abla tivu sadrzana su donekle nasa dva padeza, lokativ i instrumenta l.

Kod mijenjanja imenica latinski jezik ima pet deklinacija. U ovoj vjezbi obradujemo prvu deklinaciju, koja se zove jos i a-deklinacija, za to sto os nova ovih imenica zavrsava na -a. Ta se os nova vid i vee u nominativu sing.: terra (zemlja), stella (zvijezda), magistra (uciteljica). - Osnovu inace dobijemo ako od genitiva plur. odbijemo padezni nastavak koji je u ovoj deklinaciji -rum. Dakle, terra-rum, stella-rum. Medutim, u veCini padeza os nova nije vidljiva za to sto se osnovno "a" stapa 5 vokalom nastavka.

Imenice ove deklinacije su po pravilu zenskog roda. Usporedi kod nas: zemlja, zvijezda, voda, uciteljica.

U nominativu sing. ove deklinacije nema nikakvog padeznog nas tavka, odnosno nominativ je jednak Cistoj osnovi s kratkim vokalom: terra. To isto je i u vokativu sing. : terra, kao i u ablativu sing., ali je tu vokal dug: terra. Akuzativ sing. kod svih deklenacija dobiva na osnovu padezni nas tavak -m s kratkim vokalom: terram. U genitivu i dativu sing. padezni nastavak se stopio s vokalom osnove u "ae": terrae.

U nominativu i vokativu pI. imamo isti zavrsetak kao i u gen. i dat. sing.: terrae . Za genitiv plur. vee smo kazali da je padezni nastavak -rum, koji se dodaje na osnovu s dugim vokalom: terrarurn. Padezni nastavak za akuzativ pI., kao inace kod svih deklinacija, jest -s, koji se dodaje na osnovu s dugim vokalom: terras. U dativu i ablativu pI. padezni se nastavak stopio s vokalom osnove u -is: terris.

14

VJ[2.BA 2

Evo cijele deklinacije:

singular plural

N. terra terrae

G. terrae terrarum

D. terrae terris

A. terram terras

V. terra terrae

Ab. terra terris

Imenice a-deklinacije navode se u nominativu i genitivu uz oznaku roda: terra, terrae f = zem lja.

Poput imenica zenskog roda deklinira se i jedan dio pridjeva zenskog roda a-dekl inacije: cla ra = slavna

N G D A V Ab

singular ciani clarae clarae claram clara clara

plural cia rae clararum claris claras clarae claris

Po a- deklinaciji izuzetno se dekl iniraju i neke imeruce muskoga roda, a to su one koje oznacavaju musko lice, te imena naroda i rijeka: agricola, -ae m (ratar), poeta, -ae m (pjesni k), nauta, -ae 111 (mom ar), verna, -ae 111 (rob); DaImiita, -ae 111,

Croata, -ae Ill, Ars ia, -ae m (rijeka Rasa).

Imenice a-deklinacije preuzete iz grckog jezika mogu se dekli rurati i po grckoj deklinaciji, osim u da tivu sing.:

N . musice - G. musices - D. musicae - A. musicen - Ab. musice.

Glagoli se mijenjaju iii konjugi raju po lieu, broju, vremenu, nacinu i vrsH radnje. Kao i kod nas, latinski g lago l ima tri !ica, dva broja (singula r i p lural) i dvije vrste radnje (aktiv i pasiv). Osim toga, latinski glagoli imaju tri nacina: indikativ, konjunktiv i imperati v, - za tim sest vremena: prezent, imperfekt, perfekt i pluskvamperfekt, futur I i futur II, te vise glagolskih imena: infinitiv prezenta, perfekta i futura; particip prezenta, perfekta i futura, pa konacno: gerund, gerundiv i supine.

Vremena se prave od osnova: a) prezentske, - b) perfektske akHvne, - i c) pomocu participa perfekta pasiva.

Na prezentskoj se osnovi pravi: PREZENT, IMPERFEKT i FUTUR 1. Licni nastavci prezentske os nove su:

15

I'RVA GODINA UCEN)A

singular plural

1. -0, -m -mus

2. -s -lis

3. -I -nl

U prezentskoj osnovi razlikujemo cetiri konjugaeije:

prva iii a-konjugaeija: laude - laudare

druga iIi e-konjugaeija: doeeo - docere

treca konjugaeija: a) konsonantska osnova: lego - legere b) i-osnova: facio - facere

cetvrta iii i-konjugaeija: audio - audire

Konjugaeije se oznacavaju arapskim brojem:

laudo 1, - doceo 2, - lego 3, - facio 3, - audio 4.

Ovdje obradujemo indikativ prezenta aJdiva glagola prve iii a-konjugaeije, koja u infinitivu prezenta zavrsava na -are.

Licni nastavei su:

singular 1.

-0 2. -s 3. -I

plural 1. 2. -lis 3. -nl -mus

U prvom lieu singular "0" je u stvari nastalo stapanjem vokala osnove "a" i licnog nastavka " 0 ". Prema tome:

singular plural

1. dono darujem donamus darujemo

2. donas donatis

3. donal donanl

Usp. kod nas: pjevam, pjevas, pjeva itd .

Glagole navodimo u prvom lieu singulara prezenta i u infinitivu: dono -donare, narro - narraTe.

Ovdje obradujemo i prezent nepravilnog g lagola "ESSE", zato sto je on vrlo cesto u upotrebi. Licni su nastavei: -m, - 5, -t itd.

singular plural

1. sum sam 1. sumus smo oesmo) 2. es jesi 2. eslis sle oesle) 3. esl jesloe) 3. sunl su oesu)

16

VJlLB .. \ 2

Pronadite sli nosti u osnovi i nastavcima latinskog prcz nta "sum" itd . i na~eg je am ( am) itd .

VJEZBE I ZADACI

I - Magistra narrat. Magislra fabulas narrat. Magistra discipulis fabulas narrat. Magistra puellas educat. Magistra Mariae tabulam donat. Lucia in silva ambulat. Patria mea pulchra et clara est. Terra rotunda est. Insulas Dalmatiae1 libenter frequentamus. Agricolae in vineis laborant, nautae navigant, Poetae vitam rust icam celebrant. Antiquam Graeciam2 patriam doctrinae appellamus. Antiqua Romal

plena gloriae est. 111- Aurora Musis' amica. Persona grata, Ubi concordia, ibi victoria.

RIJECI: Imenice

magistra, -ae- f - ueiteljica; fabula, -ae f - priea, pripovijest; discipula, -ae f - ueenica; puella, -ae­f - djevojka: Lucia, -ae f - Lucija; Maria, -ae f Marija; tabula, -ae f slika, tablica; silva, -ae f suma; patria, -ae f domovina; terra, -ae f - zemlja; insula, -ae f - otok; Dalmatia, -ae f Dalmacija; agricola, -ae m - zemljoradnik; vineae, -ae f - vinograd; nauta, -ae m - mornar; poeta, -ae m pjesnik; vita, -ae f - zivot, Graecia, -ae f - Greka; doctrina, -ae f nauk, nauka; Roma, -ae f Rim; gloria, -ae f -slava; aurora, -ae f - zora; MOsa, -ae f - Muza; amica, -ae f - prijatel jica; persona, -ae f - osoba, lienost; concordia, -ae f - sloga; victoria, -ae f - pobjeda

Pridjevi i zamjenice:

rotunda - okrugla; rustica - seoska; antiqua - stara; plena (s gen.) - puna eega; clara - slavna; pulchra - lijepa; mea - moja; grata - draga;

Glagoli:

narro I - prieati; educo I - odgajati; dono I - darivati; ambiJlo I - setati; frequento I - posjecivati; laboro 1- raditi; navigo 1- ploviti; celebro 1- slaviti; appello 1 (5 dva akuz.) - nazivati koga eim;

Prilozi, prijedlozi i veznici :

in (prij. 5 abl. na pitanje ' gdje' ) u, na; libenter - rado; ubi - gdje; ibi - tu.

Reeenica kao misaona jedinica ima barem dva bitna elementa: subjekt i predikat (magistra narrat), ali je eesto tu i treCi bitni dio reeenice: objekt (magistra fabulas narrat). Subjekt reeenice moze biti imenica, zamjenica iii lieno ime. Liena zamjenica kao subjekt moze se izostaviti , kao i u nasem jeziku, ako je ona vidljiva u glagolskom obliku. Subjekt i objekt mogu dobiti svoja prosirenja pomocu pridjeva, pridjevskih zamjenica iii neke druge imenice: antiqua Graecia, pat ria mea. Predikat moze biti glagolski (narrat, cantat) iii imenski (pulchra est, rotunda est). lmenski se predikat sastoji od pomocnog glagola ' sum' i njegove dopune imenicom, pridjevom iii zamjenicom. Glagol moze biti prelazan (narrat, educat) iii neprelazan (ambulat, cantat, navigat, laborat) , Pomocni glagol 'sum' moze biti i samoslalan, tj, bez imenskog dijela kao dopune, kao: Multae ... in schola... sunt; ibi victoria est. Mi to kazemo: Mnoge su djevojke ... iii: mnogo djevojaka ima, - Predikat se u latinskom redovito nalazi na kraju recenice i svakako iza objekta, Kod imenskog predikata na kraju redovito dolazi pomocni glagol: clara est; plena gloriae

17

I'RVA GODINA U(LNJA

est. Pomocni se glagol moie kadsto izostaviti, osobito u poslovicama. Predikat moie biti dopunjen i imenicom na pitanje ' komu' (disci pulis narrat), na pitanje ' cega' (plena gloriae est), zatim prilozima i prijedloinim izrazima: libenter am bulat, in schola sunt, in silva, ambulat, in vineis laborant.

Prelazni glagol moie kadsto imati i predikatnu dopunu u akuzativu: Graeciam appellamus patriam doctrinae - gdje predikatna dopuna ima novu dopunu u genitivu. Rodovi ri jeei su eesto razlieiti u latinskom i u nasem jeziku. Tako: vineae f - vinograd m, vita f ­iivot m, Roma f - Rim m, insula f - otok m. 0 tom treba voditi raeuna osobito ako je imenica prosirena pridjevom iii pridjevskom zamjenicom, jer se pridjev s imenicom mora slagati u rodu. Pridjev se redovito nalazi ispred imenice, ali prisvojne zamjenice kao i pridjevi napravljeni od imena naroda stoje na drugom mjestu: patria mea, vita Romana.

Prevedi na latinski: 1. Greka je domovina nauke. 2. Siava starog Rima je velika. 3. Rado prieamo price (pripazi ovdje na raspored rijeei!). - velika = magna.

Pronadi u latinskim recenicama prelazne i neprelazne glagole!

Kakve sve dopune nalazis u latinskim reeenicama?

Pronadi medu latinskim rijecima one koje su postale internacionalne, npr. navigare, educare, vita, nauta, agricola. Koje od navedenih latinskih rijeei nalazis u iivom jeziku koji ueis?

/CARTA DAlMACII£ 11 RlMSKO nORA

VJEZIIA 2

Kome ntar:

1) Pril110rska obl~st na~cgsu~jcdJ d obiia jc naz.iv po ilin .. kom piemcilu DALMATAE (-a rum), kojc sc III Lld d . .:-do do dolnska Slnvcna. U D~lim aciji s u jo~ stnri rei o511ovali svajc klllon ijc kojc su sc ka<; nijc r.1Zvilc u vclikc da lmatin:.kc cent re. kao: Epidaurul11 (Cavia! ), Pharos (01. Hva r), SaJOnac (Solin), J3dera (Zadar). PokrJj o lina, nn juf noj oba li do :lumovitog Marjana, rimski ca r Diuklccij tl. 1l g. 305. pr.ll .c . dade s.lgrJditi palil ~ u u kojoj jcs tanovao nakon dt:!l11i si jc. ralat~l jc i dana::. vrlo dobra ocuvana. a posjcd ujc mall/.o lej (d.:mas kalcdra la), tTiJcm. I'idinc i podrulllc . Dalmacija S os talim ilirskim plcmcnima na~ ih krajcva closla rano pada pod vias! Rima i ostajc pod njnm ~vc do pada Zapad nog Rimskog Carstv;) (476. n .c .) s lll .tcti se I ~tinskim jC/.iko m. Crcka, hclcnis ticka i rimska kultura i civilizaci ja os tavi le Sli 1I Oa lmaciji vrlo mnago t'ragova.

2) To je latinski naziv 7..a s taru Hcladu (Hc llas, . Iados), koje u starom la tinsko m govorn ima i podrugljivo 7.naccnjc (C r.1ccu li - C rciti). U s taroj Crcknj le:!i pocctak ci jclc kasn ije europskc ku lturc, poscbno fil ozofijc (Pi tagora, okr.:lI , Dcmakrit , Pla ton, Aristo td), knl i.tevnos li (Homer i liricari), Ie raznih umjctnos ti , zna llos ti 1 1Il11ijcta. Svc jc 10 u Eu ropu srcdnjcg i novog vijcka p rcnijclo Rimsko Cars tvo. - Stara jt: G rcka bila pod ijeljcna u viSe s<lmos talnih drtavica, ad koj ih su najpoznatijc bile: Atika s gbvnil11 g rad um Atcnam, Lako nija iii Laecdacmon s glavnim g radem Sparta m; Bcotija s glavnim g radom Tcbolll .

Slara je Grcka ima la vrlo mnogo ko lo nija u Mal o; Azij i. u sjcvcrnoj Afrie;, u zemljama Srcdozemlja, kao ina naSoj obali . Povijcst s trlre Grcke i njczin ih dr i...·wica " ..• w rSava s Alcksandrom Makedon5kim (336. - 323. pr.n .e.). Vet je Aleksandrov atae Filip pocco s osvajanjcm grckih drt..:wica, a osvajanjc cijclc Grcke zavT~ io je Aleksandar Veliki, koji jc 7..a tim krenuo u osvajanje Orijcnta i Egipta, ali je vrlo mlad, na povratku sa Inda, umro u Babi lonu od ma la rij c. Njcgovo kra ljcvs t-vo, na kon krvavih obracuna, raspade se uglavnom na l:ctiri kraljcvstva, a 10 je bio potctak nove, hclenistickc kul tu re i avilizacijc, koja sc razgra nala u Sirokim prostorima Sredozcmlja, i i zv r~il <l ogroman utjecaj na razvoj m l.Jde italskc d r!avc na Apeninskom POluOIOku . Stari Rim duguje vrlo mnogo hclenisti l:koj kulturi i civiJizaciji. Osvajanjem gotovo ciie log heJen is li tkog prostrans lva. s tan je Rim prihvatio tckovine helenizma, a li je njcmu uti snuo i svoj petal. Konccm ce tvrtogsloljeca n .c. s t\la raju sc dva vrlo razlit ita svijeta: Zapadno Rimsko Cars lvo sa sjedi~tem u Milanu i Is tacno Cars lvo sa sjedi~ tcm u BiZc."u'Itu . 3) Rim je g lavni grad s tare Ita lije koja je bi la ujcdinjena vcC u 2. s to ljeeu pr.n.e. Rim je u 3. i 2. stoljctu p r.n.e. ~irom o tvorio vrata helenis ti ckoj kulturi , na temelju tega se i taka brzo, gotovo m unjevi to razvijao, a tu je ku lturu prcnasio u sve kraieve ka je je osvajao prcko Scipiona, Cezara, Augus ta, Hadrijana, Trajana i Dio klecijana. Pado m Rima i sam og Zapadnog Rimskog Carstva g. 476. pred najczdo m divlji h plemena, za veei dio Europe d olilZi do kataklizmc, a tck u 10. st. dolaz i postcpena d o (ormirania novih europskih tcrito rijalnih i e lnit kih cjelina. 4) Premil g rckoj i rimskoj mito logiii Muze 5U s tanovniceneba, Zeusove kterkei pratilje boga Apolona. Bilo ih je deve t: C lio, Eute rpe, Thalia, Melpomene, Tcrpsichora, Erato, Po lyhymnia, Urania i Calliope. Bile su 7..a~tit-nicesvih vrs ta umjctnos ti . Mnogi g r&i i rimski piesnici u svojim djclimil tra1enadahnuce od Muz.a , kao Homer, Vcrgilije, Horacije i drugi .

VJEZBA 3.

DRUGA ILl O-DEKLlNACIJA - PREZENT DRUGE KO JUGACIJE

Imenicama druge deklinacije osnova zavrsava na -0, a ona se dobije ako se geniti vu plur. odbije padezni nastavak -rum: populo-rum. Medutim, ta se os­nova u ovoj deklinaciji s labo sacuvaJ a.

Imenice ove dek li nacije su muskog i srednjeg roda. Imenice muskog roda u nominativu singulara zavrsavaju na -us, a srednjeg roda na -urn. Njihova je deklinacija potpuno ista u ovim padezima:

singular - G -I, D-a, Ab -0 p lural - G -aru m, 0 i Ab -is

Imenice srednjeg roda imaju isti zavrsetak za nominativ, akuzativ i vokativ, a taj je u singularu -urn, a u pluralu -a. Usporedi kod nas: selo - sela.

Imenice muskog'roda u nominativu singulara zavrsavaju na -us, u akuza tivu na -urn, a u voka tivu na -e. U p luralu one imaju za nomativ i voka tiv zavrsetak -i, a za akuzativ -os. Dakle, deklinacija bi bila ovakva:

Imenice muskag rada Imenice srednjeg rada

singular plural singular plural

N campus palje campi astrum zvijezda astra

G campi camporum astri astrorum

D campo campis astro astris

A campum campos astrum astra

V campi! campi astrum astra

Ab campo campis astro astris

lmenice o-deklinacije navod imo: campus, -i m; astrum, -i n.

Na isti nacin dekliniraju se i pridjevi u muskom i s rednjem rodu, ukoliko spadaju u o-deklinaciju : Kako nam je d eklinacija pridjeva z. r. vee poznata, evo njihove kompletne deklinacije:

singular plural

m sr i m sr i N clarus clarum clara clari clara clarae G clari clarae clarorum clararum D claro clarae claris claris

20

\ ' JEZIlA J

singular plural m sr i m sr i

A clarum clarum claram claros clara claras V clare clarum clara clari clara clarae

Ab claro clara claris claris

Tako nam je poznata dek linacija pridjeva za sva tri roda, ukoliko pripadaju a­i o-deklinaciji . Zen ki se rod mijenja po a-deklinaciji, mu~ki i srednji po o-dekli­naciji, a navodimo ih uvijek u nominativu singula ra za sva tri roda: clarus, clara, clarum.

lmenice i pridjevi mu~kog roda kojima korijen zav r~ava na -er gube u nom i­nativu singulara -us, pa su tako na tale imenice na -er, koje u kosim padezima na taj oblik dobivaju padezne zavr~etke. Medutim, kod nekih se imenica i pridjeva -e- zadrzava u svim ostalim padezima i oblicima, kao:

puer, pueri (djecak); vesper, vesperi (veeer); socer, soceri (svekar); gener, generi (zet); - miser, misera, miserum (bijedan); asper, aspera, asperum (mui:an); tener, tenera, tenerum (njeZan).

Kod drugih se imenica i pridjeva to -e- gubi:

ager, agri (njiva); lIber, !ibri (knjiga); magister, magistri (ueitelj); - pul­cher, pulchra, pulchrum (lijep);

Deklinacija ovih imenica bila bi:

singular plural

N puer djeeak ager njiva pueri agri

G pueri -=-:--

puerorum agrorum agn

0 puero r--=-:--

pueris agris ~ A puerum ~ pueros agros

V puer ~

pueri agri

Ab puero agro pueris agris

Nominativni zavr~etak ispao je i kod imenice: vir; viri In (muz, covjek). Deklinira se kao i puer. vir, viri, viro itd.

Imenice na -us izuzetno mogu biti i zenskog roda, a to su imena stabala, zemaJja, gradova i otoka, kao:

fagus, -i f (bukva), m.ilus, -i f Gabuka); - Aegyputs, -i f, Rhodus, -i f, MiJetus, -i f

21

PRVA GODI A UCENJA

Zen kog su roda jo imenice: paragraphus, -i f, diphthongus, -i f, humus, -i f (zemlja, tlo) , - a srednjeg su roda imenice: vulgus, -i II (puk), pelagus, -i II (more), virus, -i II (otrov).

Vlastita imena na -aius, -eius, -ius, kao: Gaius, Pompeius, Vergili us, - pa zatim meus (moj) i f ilius (sin) imaju u vokativu ingulara -i: Gai, Pompei, Vergi li, mi, fi li. - Imenica deus, -i III (bog) ima vok. singu la ra: deus .

Genitiv plurala katkad je u ovoj deklinaciji -urn mjesto - Drum, 0 obito kod pjesnika: tria milia ses terti iim (lri tisuce sestercija), quatuor milia modium (cetiri ti suce modija). Modij je mjera za zi to.

Glagoli druge iii e-konjugacije zavrsavaju na -eo, -ere (doceo, docere). Os­novno -e- pokazuju u svim licima i vremenima prezentske osnove. Indikativ prezenta glas i:

singular plural

1. d6ce-o poucavam doce-mus

2. doce-s dace-tis

3. doce-t doce-nt

Primijetili smo da je u prvoj i drugoj konjugaciji slog dug pred infinitivnim nas tavkom -re, kao i pred licnim nastavcima -mus i -tis, a tako ce to biti i u cetvrtoj konjugaciji . - Glagole druge konjugacije navodimo: doceo, docere.

VJEZBE I ZADACI

I -1. Petrus et Paulus amici sunt. 2. Lupus in fabula. 3. Verba volant, scripta manent. 4. Rosae et lilia ornamentum hortorum sunt. 5. Exempla docent. 6. Post prandium ambulamus, post cenam in horto sedemus.' 7. Magister discipulos et discipulas docet. 8. Pueris et puellis pulchrae fabulae placent.

II - 1. In agris multi agricolae laborant. 2. Patriam amare debemus.

III - 1 Per aspera2 ad astra. Veri amici rari. Periculum in mora.3 Oculos habent et non vident. Terminus technicus. Fortunae filius. Medicus curat, natura sanat.

RIJECI- Imenice: Petrus, -i m - Petar; Paulus, -i m - Pavao; amicus, -i m - prijatelj; lupus, -i m - vuk; verbum, -i n

- rijec; scriptum, -i n - slovo, pisana rijec; rosa, -ae f - ruia; linum, -ii n - Ijiljan; ornamentum, -i n - ukras; hortus, -i m - vrt; exemplum, -i n - primjer; prandium, -ii n - dorucak (pred podne); cena, -ae f- rucak (poslije 15 s.); magister, ~tri m - uCitelj; discipulus, -i m - ucenik; puer, -eri m - djecak; ager, gri m - polje, njiva; astrum, -i n - zvijezda; periculum, -i n - opasnost; mora, -ae f - cekanje,

22

I'JEZ II A 1

oklijevanje; oculus, -i m - aka; terminus, -i m - kraj, meda, izraz; fortuna, -ae ( - sreca; filius, -ii m - sin; medicus, -i m -lijecnik, Ijekar; natura, -ae ( - narav;

Pridjevi: asper, -era, -erum - strm, opor; verus 3 - istinit, istinski; rarus 3 - rijedak; technicus 3 - struean

Glagoli: volo 1 -Ietjeti; maneo 2 - ostati ; doceo 2 - poueavati; sedeo 2 - sjediti; placeo 2 - svidati se; amo 1 -Ijubiti; debeo 2 - morati , trebati; habeo 2 - imati; curo 1 -lijeciti; sa no 1 - lijeciti, vidati (rane).

Prijedlozi s akuzativom: post - poslije; per - kroz, preko; ad - do

Kako glasi kod nas poslovica 1-2?

Pronadi u tekstu sva prosirenja u genitivu i reci da Ii genitiv ostaje i kod nasi

Pronadi u tekstu sve imenske predikate i analiziraj ih!

Navedi u tekstu neprelazne glagole!

Oekliniraj: clarus poeta, multi agricolae! Imenski dio predikata slaie se sa subjektom u rodu, broju i padeiu, kao u 1-1 . - Pronadi u tekstu rijeti koje su istog korijena kod nas i u latinskom, zatim rijeti koje su postale internacionalne iii su njihove izvedenice!

Prevedi na latinski: 1. Marija i Pavao su prijatelji. 2. Ruie i Ijiljani krase vrtove. 3. Utitelj dobrom uteniku daruje knjigu. - krasiti - orno 1; knjiga - fiber, -bri m.

Komentar:

1) Stari Rimljani su imali dva glavna obroka: prandium -uglavnorn suha jela prije podne; - d~na, lapla jela poslijc podne aka lS s. Bogatiji gradani su na lui rucak iii veceru (cena) pozivali gasle. Te su vetere bivale cesta vrlo raskoSno prirt>denc. a protc7...c:1.lc su sc do kasno u noC. Ljudi od pera vel-ere ::;u koris tili 7.a struene i znanstvcnc razgovorc 5 prijateljima. RaskoSnu veteru opisuje satirieno rimski pi sac Pelronije Arbiter u djdu "Cena Trimalchionis". 2) Ovdjc je pridjcv uzet u pluralu Sf. roda kao substantiv, a m01erno prevesti: s trmim pulem (sti:te so do .. .) 3) Opasno je svako oklijovanje.

23

VJEZBA4.

TRECA DEKLI ACIJ A - A. KO SO A TSKA OS OVA

Imenice muskog roda - Prezent trece konjugacije

Po trecoj deklinaciji mijenjaju se imenice muskog, zenskog i srednjeg roda. Dijeli se na dv ije glavne skupi ne:

1. konsonantska skupina, kojoj osnova svrsava na neki konsonant,

2. i-skupina, kojoj osnova svrsava na voka l -i.

Imenice konsonantske osnove imaju ove padezne nastavke:

singular plural

N ·s iii nista ·ils, Sf. f. ·a

G ·is ·um

D .j ·ibus

A ·em, Sf. r. = N ·es, Sf. r.·a

V =N ·ils, Sf. f.·a

Ab ·e ·ibus

Imenice srednjeg roda imaju i ovdje isti oblik u nominativu, akuzativu i vokativu, a u pluralu je i ovdje u tim padezima nastavak -a.

U ovoj vjezbi obradujemo samo imenice muskog roda konsonantske 05-

nove, koje se lako prepoznaju po zavrsecima u nominativu i genitivu singulara, a to su:

-or, -oris; -os, -oris; -0, -finis; -er, -eris; -es, -His; -ex, -icis i drugi, od kojih nominativni nastavak-s pokazuju sarno dva zadnja tipa (-es, -itis i

-ex, -icis), dok kod osta lih tipova nominativ iIi pokazuje cistu osnovu iIi je dozivio neke fonetske promjene.

24

labor, -oris (rad), flos, -oris m (cvijet), sermo, -onis m (govor), agger, -eris In

(nasip), miles, -His m (vojnik), iudex, -kis In (sudac), consul, -u!is, m (konzul) .

N labor miles labores milites

G laboris militis laborum militum

D labori militi laboribus militibus

A laborem militem labores milites V labor miles labores milites

Ab labore milite laboribus militibus

VI[lUA'

Imenic na -or, -os i -0 u ko im pad zima imaju pretposljcdnji slog dug, dok jc kod ostalih lipova taj slog kratak: laboris, honoris, sermonis: mil'itis, iudicis, consulis .

lzuzehlo su srednj eg roda imenicc: cor, cordis II (srce), os, oris 11 (usta), os, ossis II (kost), marmor, -oris II (mra l11o r), ve r, veris II (pro ljcce). One stoga il11 aju nomi na ti v, akuzativ i voka ti v singu lara i plura la po prav ilu kao il11enice srednjeg roda:

cor, cor, cor - corda, corda, corda. Zenskog roda je il11cnica: arbor, -oris f (stablo).

Glagoli trece konjugacije d ijele se, poput trece deklinacije, na: konsonant­sku i i-osnovu . Glagoli konsonantske os nove svr~avaju u 1. licu singulara na -0, kao:

iego (citam), scribo (pi~e l11) , dico (govorim), diico (vodim) - , a glago li i-osnove sv r~avaju na -io, kao:

capio (hvatam), facio (Cinim), fodio (kopam). -lnfinitiv jedne i d ruge os nove sv r~ava se na -ere, gdje je pred infiniti vnil11

formantol11 umemut tematski voka l -e-: legere, scribere - capece, fache . VokaJ pred infinitivnim nastavkom -re kra tak je jedino u ovoj konjugaciji, a isto tako i pred nas tavcima -mus i -tis: legere, legimus, legitis.

Glagoli konsonantske osnove (Ieg-, scrib-, dic-) pred licnim nas tavcima od drugog Iica pa dalje dobivaju tematski vokal -i-, a u 3. 1. pluralu -u-.

singular plural

1. leg·o govorim leg·j·mus

2. leg·i·s leg·j·tis

3. leg·i·t leg·u·nt

lnfinitiv glagola "sum " g lasi: es-se. Na ime, na osnovu -es bez tematskog vokala dodan je stariji oblik infinitivnog formanta -se.

25

I'RVA GOD INA UCENJA

VJEZBE I ZADACI

1-1. Verba movenl, exempla Irahunt. 2. Homo homini non lupus sed amicus debet esse. 3. ludices, iustitiam servare debetis. 4. Honores mutant mores. 5. Pueliae pulchros flores in campis carpunt. 6. Errores Aeneae ' describit poeta Vergilius. 2

II - 1. Cibum per os sumimus. 2. Cor homini stimulus vitae est. 3. Aquilae in arbore alta nidos ponunt. 4. Amor patriae homini innatus est. 5. In historia nostra multa exempla amoris patriaeJ

sunt.

RIJECI: -Imenice hOmo, -inis m - covjek; iudex, -icis m - sudac; iustitia, -ae f - pravednost; honor, -oris m - Cast;

mos, moris m - obicaj; flos, floris m - cvijet; error, -oris m greska, lutanje; cibus, -i m - hrana; os, oris n - usta; cor, cordis n - srce; stimulus, -i m - poticaj; aquTIa, -ae f - Draa; arbor, -oris f - stablo; nidus, -i m - gnijezdo; amor, -oris m - Ijubav; historia, -ae f - povijest, histori ja;

Pridjevi i prilozi: altus 3 - visok; innatus 3 - uroden; noster, -tra, -trum - nas;

Glagoli: moveD 2 - poticati; traho 3 - vuCi , privlaciti ; describe 3 - opisati ; servo 1 - cuvati; muto 1 - mijenjati; carpo 3 - brati ; sumo 3 - uzimati; pono 3 - postaviti, stavljati

Veznici i prijedlozi: non -ne; sed - vee, nego, ali; cum (prij. s abl.) sa, s.

Pripazi na pridjeve uz imenice treee deklinacije, jer se oni dekliniraju po a- i 0- deklinaciji. Dekliniraj stoga: multi labores, bonus scriptor, pulcher flos, durum os, alta arbor. - Pridjevi se u latinskom dekliniraju i po treeoj deklinaciji, ali 0 njima ee biti govora tek u devetoj vjezbi.

Pronadi imenice koje su drukCijeg roda nego kod nas!

S kojim su glagolom u vezi imenice: amor, -oris i scriptor, -oris?

Pronadi u tekstu sve prijedlozne izraze i odredi njihovu prilosku funkciju (mjesta, vremena i nacina)!

Da Ii mozes pronaei u tekstu rijeci koje su u vezi s internacionalnim rijecima: human, prejudicirati, flora, oralan, deskripcija? Prevedi: 1. Na polju rado beremo cvijeee. 2. Suci cuvaju pravdu. 3. Povijest naseg naroda puna je primjera pravednosti. (Zbirnu imenicu "cvijeee" prevedi pluralom od "flos'!)

26

Komentar:

1) Acne." -ae (kombinaeija grtke i latinske a-deklinacije) = Eneja . To je trojanski juna, sin Ankiza i boginje Venero, olae Ju la iii Askanija. 0 padu Trojo i 0 bijcgu Encje s drugovima prema Italiji piSe pjesnik Vcrgd l)c Maron u cpu Enejidi. Na p utu prcma JtaJiji Encja je na jprijc s brodovljen baten na obalu AfTlke, u kraljevstvo Didonc, koja ga je htjela zadrfa ti /..a mufa. Bogov i se tome uspro ti v i ~e, pa Eneja napusti Didonu a ona sc ubi. Iskrca se Italiji kad grada Kumc. U Italiji sc moran boriti 5

ctrur~kim kraljcm Tumom, jer je latinski kralj Latin svoju kcerku bin obccao Turnu. Eneja izide pobjcdnikom i dob! kraljevu kccrku Laviniju :t..a i.cnu. Taka nastade novi narod od trojanske i latinske krvi . Entia osn O\'3 grad Lavinij, njcgov sin Julo iii Askanije Albu Longu, a kasnije ce blizanci Romul i Rem osnovah grad Rim.

VjcZBA •

2) Vcrgi lijc Maron (70.-19. pr.n.e.) spada medu najvete latin'~c pjc'>nikc Auguslova zlalnog do"". Naj/nabjnije InU it! epsko djdo Enejida sa dvanacsi pjcvanja, u kojcm st:' vrlo mnogo uglL~ao no Homcro\'c epave Ili jadu i Odisej u. - Druga su mu ZIla~ajnija djclo: Gcorgikc. pjesmc 0 poljoprivn .. -di u tctiri knjigt!, l..a tim Bukolikc. pastirske pjesmc kojc sastavlja po UL,oru na grtkog pjes-nika Tf..."Okrita sa Sicil ijc.

3) Amor patriae - ovdjc genitiv "patriae" oznatava objckt imcnici "arnoT", Prcvodimo: Ijubav prema domovini . - Taj se geni tiv stoga zovc objekt-ni , /....1 Ta7liku od genitiva subjektnog, kada je genitiv u stvari subjckt imcnici u nominativu: arnOT mioTurn (sinovska Ijubav), ii i : Epistulac miii lu rn, - nairne, vojnici pi~u; Iibri bonorum scriptorum, errores Aeneac. Ovaj se geniti v mote shvatiti i kao po~vojni . Subjcktni i poscsivni genitiv prcvod i sc iii genitivom iii pridjcvskim oblikom imenice: knjige dobri h pisaca, Encjina lut.:mja.

TlTOV SLWOLl/k 1I RIMlI

27

VJEZBAS.

lME ICE ZENSKOG ROD A - PREZE T TRECE KONJUG. GLAGOLA A -ro

lmenice zenskog roda trece konsonantske deklinacije svrsavaju u nominativu i genitivu singulara na:

-do, -dIni ; -go, -gInis; -io, -ia nis; -x, -cis, -x, -gis; -as, -a tis; -aus, -audis; -us, -tHis; -us, -udis. Npr. fortitudo, -dinis f Ua kost); imago, -ginis f(s li ka); natio, -6nis f (narod); pax, pac is f (mi r); lex, legis f (zakon); libertas, oatis f (sloboda); laus, laudis f (slava); virtus, -utis f (hrabrost, krepos t); palus, -udis f (mocvara) .

Kako vidimo, imenice zenskog roda u nominativu singulara, osim u prva tri tipa, dobivaju padezni nastavak - 5 . - lmenice na -do, -go imaju u kosim pade­zima pretposljednji slog kratak, a imenice na -io, -as i-us imaju taj slog dug: fortitudTnis, imaglnis: nati6nis, libertiitis, v irtutis, paludis.

Primjeri dekl inacije:

singular plural

N imago virtus imagines virtutes

G imagTn is virtiitis imaginum virtutum

D imagini virtuti imaginibus virtutibus

A imaginem virtutem imagines virtutes

V imago virtus imagines virtutes

Ab imagine virtute imaginibus virtutibus

Izuze tno su muskog roda ove imenice: dux, ducis 111 (voda), rex, regis 111

(kralj), ordo, -dlnis m (red).

U tvorb i indikativa p rezenta glagoli trece konjugacije na -io razlikuju se od glagola konsonantske os nove samo u 1. licu singulara (i6) i u 3. licu plurala (-iunt), dok su u ostalim licima jednaki . I ovdje je vokal pred nastavci ma -mus i -tis kratak.

singular plural

1. capio capimus

2. capis capitis

3. cap it capiunt

2b

VJEZIlA S

VJEZBE I ZADACI

1- 1. Nationes patriae nostrae in piice vivere cupiunt. 2. Vox populi , vox dei. 3. In vin~ verilas '. 4. Homines natura propria libertatem cupiunt, servitutem contemnunt. 5. Multae regiones Bosniae valde pulchrae sunt. 6. Bosnia patria multarum nationum est.

II - 1. Leges hominibus necessariae sunt. 2. Historia est lux veritatis. 3. Vere novo hirundines regiones nostras frequentant. 4. Gloria umbra virtOtis est.

111 - Milites Graeci Troiam, magnum oppidum orae Asiaticae, dolo capiunt. Tum rex Priamus cum filiis cadit, Aeneas autem cum filio Ascanio et sociis per pelagus fOg it et novam patriam in Italia quaerit.2

RIJECI-Imenice: populus, -i m - narod; natio, -onis f - narod, nacija; pax, pacis f - mir; vox, vocis f - glas; deus, -i m - bog; vinum, -i n - vino; veritas, oatis f - istina; libertas, -at is f - sloboda; servitus, -utis f -ropstvo;regio, -onis f - kraj. pokrajina; lex, legis f - zakon; lux, IOcis f - svjeUo; hirundo, -dinis f­lastavica; ver, veris n - proljece; umbra, -ae f - sjena; virtus, -Otis f - krepost; oppidum, -i n - utvrda, grad; Troia, -ae, f - stari grad u Maloj Aziji; ora, -ae f - kraj, obala; dolus, -i m - varka; rex, regis m - kralj; socius, -ii m - drug, drugar; pelagus, -i n - more.

Pridjevi: necessarius 3 - potreban, nuian; novus 3 - nov; Graecus 3 - grcki; magnus 3 - velik; asiaticus 3 - azijski.

Glagoli: vivo 3 - iivjeti; cOpio 3 - ieljeti, iudjeti; contemno 3 - prezirati; capio 3 - uzeti, osvojiti; cado 3 -pasti , poginuti; fOgio 3 - bjeiati; quaero 3 - traiiti.

Prilozi i veznici : autem a, - pak (stoji na drugom mjestu); causa (s gen.) - zbog; val de - veoma, vrlo; tum - tada;

Imenski izrazi: natura - po prirodi. - U latinskom naim~ stoji cisti ablativ, a zovemo ga ablativ nacina (modi) .

Vere novo - pocetkom proljeca. Neke imenice za oznaku vremena na pitanje ' kada' stoje u ablativu, a zovemo ga ablativ vremena.

dolo - na prijevaru. To je ablativ nacina.

Potraii u tekstu prijedloine izraze, odredi im prilosku funkciju!

Pronadi u tekstu prisvojne genitive!

Pronadi sve prelazne glagole i odredi kojoj konjugaciji pripadaju!

Dekliniraj: multae virgines, lex necessaria, regio nostra.

Subjekt iii objekt moie se prosiriti i apozicijom, kao: Troiam, magnum oppidum orae Asiaticae.

Prilozi i priloske oznake redovito dopunjuju glagolsku radnju, a mogu dopuniti i pridjev, kao: valde pulchrae. Prevedi: 1. Siobodu Ijubimo, a ropstvo preziremo. 2. Lijepi krajevi nase zemlje mnogim se Ijudima svidaju. 3. Nasi narodi su spremni braniti slobodu - spreman - promptus 3; - braniti - defendo 3.

29

PR\'A (;l111INA UCENJA

Komentar:

1) Pripit to\1ck rada atl-,riva istinu 2} N.Jkon deset godina bcZU~PJl'~n(lb rato\'J.nja pod lidmam.1 Troje, gdje su bili glavni Gr~ki jun.1k Ahilcj, i trojanskl Hcktor, Grd su konoltno \'arkom o~nlJlh gr.1U N.1ime, napravili su !> Ilnog konja (Trojanski kanj) i u nj smjcstili do tristo VOjlllka, a TroJ<1 l1cc ... u prcvari li dil jc to njihov pol-, lon boginji Ateni, z..aSt itnici Troje, lA.' sr ~tan p(~vratak II domo\'inll. Trojanci su SC' dali prcvilriti i konja uvukli u grild liZ velika ,,('Seljc. otu 5(' \'uJllIci I,l\'uko':'c II konJa, a lIlsto vrijcmc s mora doplovi djela grtka nota, pa ncspn.!ll1illl grad, uspavall II snu i vi nu, 1.11-,0 oS\'oji~c,

popa li~ i poru~i~. Isp. Vcrgilijc, Enejida, pj. II.

VJEZBA 6.

lME ICE SRED JEG RODA - PREZE T CETVRTE KO JUGACijE

Imenice srednjega roda konsonantske deklinacije svrsavaju u nominativu i genitivu singulara na:

-us, -oris; -us, -eri s; -us, -uris; -ur, -uris; -ur, -oris, npr. : corpus -oris 111 -

tijelo; tempus, -oris II (vrijeme); vumus, -eris II (rana); ius, iuris /1 (pravo); guttur, -uris /1 (grlo); robur, -oris /1 (snaga), murmur, -uris /1 (mrmor, mrmljanje); fulgur, -uris II (munja).

Srednjeg su roda i imenice na : -c, -1, -n, -t, kao: lac, lactis /1 (mlijeko); mel, mellis II (med); nomen, -inis /1 (ime); caput, -His II (glava).

Primjeri deklinacije

singular plural

N corpus nomen corpora nomina

G corporis nominis corporum nominum

D corpori nomini corporibus nominibus

A corpus nomen corpora nomina

V corpus nomen corpora nomina

Ab corpore nomine corporibus nominibus

Izuzetno su muskog roda imenice: mus, muns III (mis); vultur, -Uris m Oastreb); lepus, -oris /11 (zec); sal, salis In (sol); so l, solis 111 (sunce). Zenskog foda je ime: Venus, -eris f (Venera) .

it ll' ...

Glagoli cetvrte konjugacije svrsavaju u infinitivu na -ire, a osnovno -i poka­zuje u svim Iic ima prezenta. Kao u prvoj i drugoj konjugaciji i ovdje je slog dug pred nastavcima: -re, -mus i -tis.

30

VJEZI3A 6

singular plural

1. audi-o cujem audi-mus 2. audios audi-tis

3. audi-t audi-u-nt

U trecem lieu plura la tematski vokal "u" pre ao je ovamo iz trece konjugacije. - Glagole ove konjugacij e navod imo:

audio, audire (i ii : audio 4); veni o, venire; sentio, sentire;

VJEZBE I ZADACI

I -1 . Tempus vulnera corporis et dolores animi sanat. 2. Mel in ore, fel in corde. 3. Os, nasus et oculi in capite siti sunt. 4. Multa et magna flumina per terram nostram fluunt.

11- Carmina Hameri' sunt: lITas et Odyssea. Primum carmen certamina Graecorum et Troianorum apud Troiam oppidum describit. In Odyssea Homerus errores Odyssei narrat.

III - 1. Venus dea amoris, Apollo deus solis, Diana dea lunae est.2 2. Aquila non capit muscas. 3. Nomen Spartaci ,3 magni ducis servorum, clarum est.

IV - Quot capita, tot sententiae. Ignorantia iuris nocet. Cibus post opus iucundus. Nomina sunt odiosa. Plena iure.4

RIJEC! -Imenice: tempus, -oris n - vrijeme; vulnus -eris n - rana; corpus, -oris n - tijelo; dolor, -oris m - bol; animus, -i m - duh; mel, mellis n - med; fel, fellis n - iuc; nasus, -i m - nos; caput, -His n - glava; flumen, -inis n - rijeka; carmen, -inis n - pjesma; iITas, -iidis f - lIijada; certamen, -inis n - borba; Venus, -eris f - Venera; dea, deae f - boginja; sol , solis m - sunce; luna, -ae f mjesec (nebesko tijelo); musca, -ae f muha; nomen, -inis n - ime; dux, ducis m - voda; servus, -i m - rob; sententia, -ae f - misljenje, misao; ignorantia, -ae f - neznanje; ius, iuris n - pravo; opus -eris n - djelo

PRIDJEVI: situs 3 - poloien; primus 3 - prvi (redni broj); iucundus 3 - prijatan, ugodan; odiosus 3 - mrzak, neugodan (ne treba imena spominjati) ;

Glagoli: fluo 3 - teei, protjecati; capio 3 - hvatati; noceo 2 - skoditi

Prijedlozi i prilozi: apud (s akuz.) - kod; post (s akuz.) - poslije; sine (s abl.) - bez; quot - koliko; tot - toliko.

Potraii sve glagole u tekstu i odredi kojoj konjugaciji pripadaju!

Pronadi u tekstu apozicije!

Pronadi u tekstu imenske predikate i prekontroliraj da Ii se njihovi pridjevi, odnosno imenice slaiu sa subjektom u rodu, broju i padeiu!

U recenici moiemo imati vise subjekta i objekta povezanih sastavnim veznikom. Pronadi ih u tekstul

31

PRVA GODI~A l·(E. 'JA

Pronadi priloske oznake i odredi im funkciju! Pronadi nekoliko imenica koje su u latinskom drukcijeg roda nego kod nas.

Dekliniraj: magnum flumen, pulchrum carmen, clara Venus, album (bijel) lac.

Prevedi: 1. Usta su smjestena na glavL 2. Rado pohadamo lijepu obalu Dalmacije. 3. Mlijeko js djeci (puer -pl.) vrlo potrebno. Vidis Ii razliku izmedu nase rijeci "usta" i latinske 'os"?

32

Komentar:

1) Homer je autor dvaju najzna~ajnijih epova svjetske literature, lIijade i Odiseje, kOji se vee odavna pre ode na sv svjetskc jezike. Prvi kompletan prijevod obaju epova dao je kod nas Torno Marene u na~em adaptiranom heksametru g. 1882. i 1883., a taj se prijevod do u na~ dane izdajc u modcrnizi­ranom obliku s ritmi~ke i jez itke s trall C. - 0 Homeru znad emo vrlo malo, a vi~e ad nas nisu znali ni grtki historitar Herodot (5. st. pr.n.e.) niti rilozef Aristotcl (4. st. pr.n.e.), nin Platon (427.-347.). 0 vrcmenu Homerova t ivota, a njegovoj uzoj domovini, kao opcenito 0 njegovoj literamoj djelatno ti mnogo se pisaJo ad najstarijih vremena pa sve do na~ih dana. Danas zna mo sarno taliko da postoje epovi lIijada i Odiseja, kojima je \1erojahlo autor Homer. Vrijeme nastanka tih epova, a time i vrijemc eventualnog z ivota Homera s lavlja sc u 10. iii 9. stoljete pr.n.c. Usp. 0 tom: Zdeslav Dukat. Homersko pitanje, Zagreb 1987.

AT£NA ILl M INERVA

2) Cijela grtka literatura, a osobi to epska djela, prazeta je politeizmom. Grtka rcligija kretsko-mikenske kultu.rc iz 2. mi­leniia pr.n.e. vafi kao najranija europska reIigija. Nc§to kasnije na apeninskom poluotoku datira se errurScanska religija, koja ce zajcdno sa grtkom okoS. st. pr.n.e. vr!ii ti utjecaj na formira­nje itaJske re ligije. Na vjerskom poimanju kretskomikenske re ligije potetkolll prvog milenija pr.n.e. razvija se homerska rel igija, koja nam jc vrlo dobra poznata po Homerovim spje­vovima i po spisima "Djela i dani " i "Teogonija" pje nika Hesioda iz Askre u Beotiji (7. st.pr.n.e.). Prcmda su grtki fil ozofi gotovo svi redom pobijaJi poiiteizam, 0 11 se kao plod

ZEUS ILlllIPITER

VJEZBA 6.

pu~k". i pjesnit ke maSteodr!ao u Gr~koj vrlo dugo, a njegov u~ecaj je sna!an i u italskoj narodnoj rel1g'jl. kao 1 kad latmskih PJcsruka, premda ani testa izrafavaju sumnju u cijcli taj nad grobni svijct. - Prema homerskoj reUgiji , bogovi vladaju gomjim svijetom s Olintpa, vladaju zcmljom i morima, kao i podzcmnim svijet0r:" Bogovi gomjeg svijeta bili su: Zeus Uupiter), njegova !ella Hera Uunona), Apolon (Febo), Atena (Mmerva), Ares (Mart), Afrodita (Venera), Artemida (Oijana), Herest (VuJkan), Hermes (Merkun)e), HesD)a (Ves ta), Demeter (Cerera). Bog podzemlja je Hades iii Pluton (Orcus) i njegova :!cna Perzefona (proscrpina). U zagradama su stavljeni rimski nazi v i za bogove.

VEZUV - SREDISrE SPA RTAKOVA USTANKA

3) Spartak je bio voda robovskog ustanka u Italiji g.73.-71. pr.n.e. Rodom je iz Trakije, a vjerojatno je bio ~) an tratkog kraJjevskog roda. Sio je zarobljen i kao rob doi;ao u Rim kao gladija tor. God . 73. pobjegao je iz Rima i okosebeokupio velik broj robova s italskih latifundija i g)adija torskih udru~enja. Pomoeu dosta brajne vojskc robova okupirao je Vezuv, potukao jc veCi braj rimskih vajnih odreda, koji su bili pos)ani da ga sv)adaju . 5 vojskom je prodro do podno~ja Alpa, gdje su mu se pridMila mnoga galska plcmena. Zatim se vratio u juznu Italiju i tu je bio svladan blizu Krotona od pretora M. Licinija Krasa. Us tanak robova jo~ je neko vrijeme trajao na Siciliji , ali je i tu konaeno uga~en . Spartakov neuspjeli ustanak imao je ipak snatan odick. Neskoro su donden.i 7..akoni u svrhu za§tite robova, a biloje u Rimu dosta patricija koji su prema obrazovanim robovima dosta humane postupali. Taka je Ciceron sa svojim robom li ronom postupao kao prcma clanu vlasti te obitelji. 4) Ablativ nan na: punim pravom.

VJEZBA 7.

TRECA DEKLINACIJA B -I-OSNOVA

Imenice muskog, zenskog i srednjega roda Imperfekt prve konjugacije i glagola "esse"

U drugu skupinu trece deklinacije spadaju imenice sva tri roda kojima se osnova zavrsava na vokal -i, sto je vidlji vo osobi to u genitivu plurala: navi-um, imbri-urn, mari-urn, animali-urn. U ovu skupinu spadaju:

1. Imenice na -es i-is 5 is tim brojem slogova u nominativu i genitivu singulara, a uglavnom su zenskog roda, kao: cHides, -is f(po raz), ropes, -is f( litica), vulpes, -is f (lisica), navis, -is f (lada), ciassis, -is f (brodovlje), avis, -is f (ptica). Ipak, muskog su roda imenice: elvis, -is III (gradanin), piscis, -is n (riba), panis, -is m (kruh), collis, -is m (brezuljak), orbis, -is m (krug, orbis terrarum - svije t), mensis, -is m (mjesec kao dio godine), finis, -is m (kraj, medal.

2. Imenice zenskog roda na -s i m uskog roda na -er, koje u kos im padezima ispred nastavka imaju dva iIi vise konsonanata, kao: ars, artis f(umjetnost), pars, partis f (dio), urbs, urbis f (grad), gens, -ntis, f (pleme), frons, -ntis f (celo), imber, imbris m (kisa), venter, -tris 111 (trbuh), linter, -tris 111 if (camac).

Ipak su neke imenice na -5 muskog roda, a to su: mons, montis 111 (brdo), fons, fontis 111 (izvor), pons, pontis 111 (most), dens, den tis 111 (zub).

3. Imenice srednjeg roda na: -al, -ar i -e, kao: animal, -aIis n (z ivotinja), exemplar, -ans n (primjer), mare, -is n (more), rete, -is n (mreza) .

lmenice i-osnove dekliniraju se kao i imenice konsonantske osnove, ali treba uoCiti neke razlike. U geni tivu plur. za sva tri roda, pa u nominativu, akuza tivu i vokativu pI. sr. roda nastavak dobivaju na Cistu osnovu, pa imamo: navi-urn, urbi-urn, imbri-urn, animal i-urn (usporedi corpor-urn); animali-a, mari-a, reti­a . (usporedi corpor-a). Osim toga imenice sr. roda u ablativu singulara imaju -I, odnosno Cistu osnovu: animali, mari (usporedi: corpor-e, vulner-e).

Primjeri deklinacije:

Singular Plural

N vulpes ars mare vulpes artes maria

G vulpis artis maris vulplum artium marium D vulpi arti mari vulpibus art ibus maribus A vulpem artem mare vulpes artes maria V vulpes ars mare vulpes artes maria Ab vulpe arte mari vulpibus artibus maribus

34

VjE2 BA 7.

Neke imenice i-osnove u genihvu plur. izuzetno imaju -urn, kao: carus, -is III

(pas), iiivenis, -is /11 (mladic), sedes, -is j (sjed i~te), pater, -tris III (otae), mater, -tris j (majka), frater, -tris III (brat). dinum, iiivenum, sedum, patrum, matrum, fratrum.

Naprohv, neke imeniee konsonantske osnove u genihvu plura la imaju -ium, kao: penates, -hum /11 (kucni bogovi), optimates, -hum III (ophmati), lis, litis j ­litium (svada), miis, miiris /11- murium (mi~), fauces, faucium j(zd rijelo).

Neke imeniee na -is zadd ale su osnovno -i takoder u akuzativu i ablahvu singulara .

febris, -is f groznica febrim febri

puppis, -is f krma lade puppim puppi

secOris, -is f sjekira securim securi

sTIis, -is f zeda silim siti

lurris, -is f kula turrim turri

tussis, -is f kasalj tussim tussi

axis, -is f os, - axi osovina

Tiberis, -is m rijeka Tiberim Tiberi

Neapolis, -is f Napulj Neapolim Neapoli

lndikativ imperfekta prve konjugaeije pravi se tako da se na prezentsku o novu doda sufiks -ba- i lieni nastavei:

singular 1. -m, 2. -s, 3. -t; p lural 1. -mus, 2. -tis, 3. -nt. Ish ce lieni nastavei vaz ih za sve osta le konjugaeije.

singular plural

t. laudabam 1. laudabamus

2. laudabas 2. laudabatis

3. laudabat 3. laudabant

Latinski imperfekt prevodimo na~im imperfektom: hvaljah, iii na~im perfek­tom trajne radnje: hvalio sam.

Imperfekt glagola ESSE glasi:

singular plural

1. eram 1. eramus

2. eras 2. eralis

3. erat 3. eranl

35

PRVA G OD INA UCEN)A

VJEZBE I ZADACI

1-1. Auribus audimus, oculis videmus, naso odorem accipimus. 2. Vulpes pnum mOtat, non mores. 3. Antiqua Graecia patria multarum artium erat. ! 4. Graeci Romanos artibus superabant. 5. Romu. Ius et Remus filii vestal is Reae Silviae et dei Martis erant.2

II - 1. Naves IIlyricae per maria in terras remotas navigabant. 2. Multa genera piscium in mari Dalmatiae vivunt. 3. Repetitio est mater studiorum. 4. Eques equum calcaribus, homo hominem exemplis incitat. III - 1. Pueri et pueliae patn et matri oboedire debent. 2. Penates et Lares3 apud Romanos dei familiae erant. 3. SHim aqua ex puro fonte exstinguimus. 4. Poeta Horatius cum Maecenate4 saepe iuxta Tiberim ambulabat. IV - Piscem natare doces. Rnis coronat opus. Pater familias.5 Ovem committis lupo.

Od ove vjeibe pa dalje rijeci traii u Rjecniku na kraju knjige!

Latinski ablativ bez prijedloga cesto odgovara nasem instrumentalu, pa ga zovemo "ablativus instrumentalis", a oznacuje sredstvo kojim se vrsi glagolska radnja, kako to vidimo u recenicama 1·1 , 11·4, 111-3. Ovim ablativom se kazuje i obzirom na sto se vrsi glagoslka radnja, kao u rec. 1-4.

Ablativ je u recenici cesto popracen nekim pnjedlogom. Potraii ga u tekstu!

Akuzativ imenice redovito ima funkciju objekta, ali ga cesto nalazimo i uz prijedloge. Potraii ga u tekstu. Akuzativ i ablativ su jedini padeii u latinskom koji stoje s prijedlogom.

Dekliniraj: multae artes, mare nostrum, caliida (Iukava) vulpes.

Kaii da Ii naziv klinike "otorinolaringologija', tj. klinika za bolesti uha, nosa i grla ima latinsko porijeklo! Ne, to je stara grcka sloienica. Prevedi: 1. U staroj Grckoj cvjetahu mnoge umjetnosti. 2. More obiluje mnogim vrstama riba.

36

Komentar:

1) Stara ertka je dala vrlo mnogo na polju litera ture, umjetnosti, nauke i filozofije. ertka Iiteratura je genijalna tvorevina grtkog duha. erci su u poeziji i prozi dali naj­vete literarne vrste zapadnog svijeta. junat ka pjesma ima nenadmaSive uzore u Homerovoj Ilijadi i Odiseji, epovina s tematikom rata kad Troje. Hesiod se U svojim epima (7. st.pr.n.e.) obrata zemljoradnji i religiji . U sedmom sto­Ijetu do zavidnog stupnja razvija se lirika. Tragediju od 6. 51. uspinju do njena vrhunca Eshil, Sofoklo i Euripid, a ne$to kasnije komediju usavr§ava Aristofan. Zatim i his to­riografija dobiva nezaobiJazna imena Herodota i Tukidi­da. eovorni~tvu slavu kroz poznija stoljeta poneso~ De­mosten i Isokrat. Filozofija kao nauka 0 svijetu izmedu 600. I 450. g.prn.e. ima velika imena, kao ~ to suo Thales, Anaksimander, Anaksimen, Heraklit, Empedoklo i Anak­sagora, Demokrit, Sokral, Platon i Aristotel. Nastaju gla­sovite fil ozofske ~kol e: Akademjja i Peripatetika. Ostaci PITAGORA

VJEtBA 7.

PERISTIL

grCkog kiparstva, graditeJjs tva i raznih umijeta jo~ i danas nam govore 0 o5tvarenjima kojima ce se tovjek uvijek divino Tu su imena: Praks itel, Fidija, Poliklct i Miron. 2) Prema italskoj priti, Amulijc jc SVTgnuO 5 prijcslolja brata N umitora, a njegovu kt erk'u Reu Silviju ucinio vesta· linko m da ne bi imaJa poreda. Medutim, Silvija je na sv ije t ESHIN - FILOWF

dala blizance Romula i Rema, kojima je navodno otae bog rata Mars. 3) Penati i Lari su rims ki kutni bogovi, svakako ni1ega reda. Nairne, osim slu !benih i drZavni h botanstava, kojima su se u centru grada aka faruma podizaJi velicans tveni hramovi, spomenici i kipovi, domati n kuce je imao pravo da, za za!ti tu vlastite kuce i ognji ~ta, izabere posebna nita botanstva: Pena te, Lare i Geniie. Oni su U svakoj imuenijoj kuti imali svoja svet:i5ta po red ognjiSta, gdje su im se odredenih dana prinosili darovi. 4) Kvin l Horacije Flak (65.-8. p r.n.e.) jedan je ad najznatajnijih pjesnika Rima. Sin je oslobadenog roba, koji ga je rano doyen u Rim da mu o moguti prikladno i;ko lovanje. OtiSao je u Atenu na daljnje studije, gdje se pridrutio republikanskoj "ojsci Kasija i Bruta, koja je 42. g. pr.n .e. kod Filipa bila potpuno porafena. Horacije se poslu 1i amnestijo m i vrati u Rim. U njegov tivot se sada nerazdvojivo uplele velika limosl tadaSnjeg Rima i sluf bene politike Oktavijana Augusta Gaj Cilnije Moeenal, koji mu je osigurao pris tojnu egzis tenciju . Ho racije se say posvetio knji!evnosti i dao je vrlo znatajna djela. Poznate su mu satire, podrugljive pjesme (epodc), lirika i iiterama pisma. 5) To je stari genitiv mj. familiae.

VJEZBA8.

NEPRAVILNE IMENICE 3. DEKLINACIJE - HvlPERFEKT 2. KONJUGACIJE

U trecoj deklinaciji jedne i druge os nove ima imenica koje se dekliniraju po dvjema osnovama, pa ih zovemo nepravilnima. To su:

iter 11 (put) . Ta osnova vazi samo za nom., akuz. i vok. singulara, dok se os tali padezi tvore na osnovu itiner-: gen. itineris, dat. itineri, abl. itinere itd.

senex m (starac). Svi ostali padezi tvore se na osnovi seni-: gen. senis, dat. seni itd., plural senes, senurn ita .

ciiro f(meso). Svi ostali padezi tvore se na osnovi cami-: gen. carnis, dat. cami itd., plural carnes, camiurn itd.

nix f (snijeg). Svi ostali padezi tvore se na osnovi nivi-: gen. nivis itd., plural nives, niviurn itd.

vis f (sila, snaga) ima u singularu jos sarno dva padeza na istoj osnovi: akuz. vim, abl. vi, - dok se plural pravi na osnovi viri-: vires, virium, viribus itd.

Iuppiter - vaZi sarno za nom. i vok., a svi ostali padezi tvore se na osnovi Iovi-: gen. Iovis itd.

bos m if (govedo) dalje se deklinira na osnovi bovi-: gen. bovis itd ., plural boyes, bourn, bobus (iIi biibus) itd.

Imperfekt glagola druge konjugacije pravi se kao i kod glagola prve ko­njugacije tako da se na prezentsku osnovu doda sufiks -ba i licni nastavci za imperfekt. Osnovni je vokal pred -barn dug.

38

singular, plural,

1. dele-bam 1. dele barn us,

2. delebas 2. delebatis,

3. delebat 3. delebant

V)rtsA 8

I - 1. Vim tantummodo vi repellere potis est. 2. In Capitolio antiquae urbis Romae1 olim templa lovis et lunonis erant. 3. Caesar2 per augusta et ardua itinera in Galliam cito contend~. 4. Cato Maio(.l mores civium Romanorum corrigere stude bat.

II - 1. In regionibus nostns antiquis temponbus IIlyni' habitabant. 2. Naves Liburnae propter magnam celeritatem Romanis valde periculosae erant. 3. Teuta, regina IIIynorum,5 cum Romanis pro libertate patnae terrae pugnabat.

Iz gramatike:

1- 3: contendit - historijski prezent koji zamjenjuje perfekt.

II -1 : antiquis temporibus - ablativ vremena na pitanje Okada".

Pronadi u tekstu instrumentalne ablative! Instrumentalnim ablativom kao do pun om predikata kazuje se i neko dusevno iii tjelesno svojstvo na pitanje "kakav·, dok se vnjeme kada se vrSi iii kada se vrsila radnja u latinskom izraiava temporalnim ablativom, kao u ree. II - 1.

Pronadi u tekstu prijedloge s akuzativom i s ablativom!

Pronadi apozicije! - Gdje nalazis posesivne genitive?

Prevedi: 1. Dubok (altus) snijeg pokriva mnoga brda Sosne i Hercegovine. 2. U stara vremena IIiri bijahu neprijatelji Rimljanima.

Komentar.

1) Grad Rim je sagraden na sedam brezuljaka keji se zevu: Palatin, Kapi tetij, Aventin, Celij, Eskvilin, Viminal i K virinal . 2) Gaj juJije Cezar (100.-44. pr.n.e.) bie je velik dr!avnik, vejskeveda i pisac. U reku od sedam godina esvejie je cijelu Galiju, u iste vrijerne zalazie je s vejskern u Gerrnaniju i Britaniju, a ed ged. 49.-45.

POMPEI CEZA R

39

40

PRVA GOD INA UCENJA

vodio je uspj~no gradans ki fat protiv scnata na ~elu 5 Pompejem i proglasio se diktatorom. Sam je opisao svoje ratove u djelill1il "Ga lski ral " i "Gradanski raf'. Protiv scbe jc imao gotovo cijcli senal, izmedu ostalih i M. Tu lija Ciccrona. G. 44 . pr.n.c. 7..avjerenici su ga ubili u samom Senatu. Nakon Cezarova ubojstva ponovn o CO doci do gradans kog rata, najp rije i7 .. modu republikanske vojske na telu Brutom i K~sijem i senatske strankc na ~c lu S Markom Antonij I'll i mJadim Oktavijanom. posinkom Cezarovim. Republikanska vojska jc hamctom potu~ena g. 42. kod Fil ipa u Gr~koj. Zatim dolazi do novoggradanskog rata izmedu Marka Antonij. i egipatske kra ljiec Kleop.tres jednestr.ne i Okt.vijana s druge. Pobjedom kod Akeija, na zapadnoj oba.li Gr~ke, g. 31. Oktavijan izide potpunim pobjednikom i sam zavlada u Rimu kao princeps, ali U suradnji sa sena lom. Oktavijan, kasnijenazvan "Augustus", u stvari je PRINCEPS SENATUS. 5 njime po~inj e CARSKO RAZOOB Lj E rimskog imperija. 3) L. Marcus Poreiu s Ca lo (234.-149.) zave se i Stariji (Maior) za raz li ku od Katona Mladeg. njegov. praunuka i ljutog pronvnika Cezarova. Katon Stariji bie je pravi Rimljanin starog kova i zastupnik nacionalnog pravca u Iilcratu ri , za razliku od kruga Sc:ipiona, gdjc se uporno gajilo helenis tiCko obrazovanje. Katon je bio vojskovoda, drZavnik, govomik, his to rj ~ar i vrlo plodan pisac. 4) rurska plemena, kako su za t~ena konablim dolaskom rinlSke uprave na njihov teritorij g. 33. pr.n.e., bila bi ova: H.istri u ls tri, japodi premo Karlovcu, Liburni juznijedoZadra, Dalmate do Narone, Vardei doSkadra, Desidia ti u eentralnoj Bosni , Mezi u sjeverozapadnoj Bosni , jasi i Breuci u Siavoniji, Kolapijani uz rijeku Kupu sjevemo od Karlovca . - GradO\'i koji 50 spominju kod s taril, his toriograIa bili su uglavnom ovi: Scodra (Skadar), Lissus (LjeS), Okinium (Ulcinj), Butua (Budva), Epidaurum (Cavtat), Salonae (So lin), Tragurium (Trogir), Scardona (Skradin), jadera (Zadar), Senia (Senj), Pola (pula), Parentium (por~), Albona (Labin), Mursa (Osijek), Cibalae (Vinkovei), Segestiea iii Siseia (Sisak), Narona, Delminium (Duvno), Vetus Bistue (Zenica).

ILiRSKA PL£MENA

VJEZBA 8.

5) U r::lzdoblju izmedu prvog i drugog punskog rata Rim pokazuje ambicije da svoju ekspanzio· nis li l ku pol itiku 7.a pot ne i prema Isloku, kama mu jc bio olvorCI1 put sama prcko sjcveroistocne obale Jadrana, gdjc S U obitavala ilirska plcmcna. Najmocniji SU tada medu njima bili ARDIEJCI ko;i su hili pazna ti kao vjcSI"i pomorei. Cusareti napadali su italske trgovcc koji su plovi li Jad ranskim morem . Rimljani su tra f ili od njihovc kraJjicc TEUTE da prestanu sa gusarcnjcm. Teuta nc dade odgovora, pa g. 229. pr.n.c. Rim posla jaku vojsku da kazni i Teutu i njczine g USc:'lTC. Teutina jc vojska hi la porafcna, Ie Rimljani okupirak nekoliko ilirskih primorskih gradova. Teuta sc odrekne vlas ti, a naslijedi je DEMETRIJE, njezin biv~i vojskovoda, koji je za vrijemc ilirskog rata bi o pr~o na s tranu Rimljana. Demetrije je ad Rimljana dobio na upravu i olok Hvar, po temu je dobio nazi v Demetrije Hvarski. Kad je Demetrije za vrijeme drugog punskog rata primijetio da rimska mot: slabi, poceo je ruSiti mirovni ugovor, dopuiHao je ilirskim brzim ladama gusarenje po Jadranu i stao je pljatkati ilirske gradove koji su bili pod rimskom vlasti. Zbog toga dade do noveg sukoba s rimskom vojskom. Glavna se bi tka odigrala ked Starigrada na I-Ivaru. Demetrije je potuten i pobjete ma.kedonskom kralju Filipu V. Rimljani se tako dokopaSc veceg dijela ilirskog teritorija.

~ :~~~I.~A Hl1Jatl"l

OIIIITI Os-.Q.J(""" .., DOlI" CAltS1YA

_ nlvtlM(UO OSVOJiNI ll",wf

__ f<.V41IAlOV 'VII I'QYI:Af ..... ,rt·101C

RIMSKE PROVINO/E

41

VJEZBA 9.

PRIDJEVI TRECE DEKLI ACIJE - IMPERFEKT 3. i 4. KONJUGACI}E

Pridjevi trece deklinacije pripadaju i-osnovi, a poput imenica srednjeg roda u ablativu singuJara imaju zavrsetak -i. Oijelimo ih u tri sku pine:

a) Pridjevi u nominativu singulara sa TRI ZAVRSETKA na -er, -ris, -re, iIi -er, -eris, -ere, kao:

acer, acris, acre (zestok, ostar), -aliicer, alacris, alacre (z ivahan), - celeber, -bris, -bre (slavan), - saliiber, -bris, -bre (zdrav), - celer, celeris, celere (brz).

b) Pridjevi u nominativu singula ra sa OVA ZAVRSETKA na -is (m. i i rod), -e (sr. rod) :

42

fortis, forte Oak), - omrus, omne (sav, svaki), - commiinis, -e (zajednicki), - duicis, -e (sladak), - facilis, -e (Iak), - difficilis, -e (tezak), - similis, -e (slican).

c) Pridjevi u nominativu singulara 5 JEONIM ZA VRSETKOM za sva tri roda: felix, feUcis (sretan), - audax, audacis (smlon), - sapiens, sapientis (mu­dar), - cons tans, constantis (postojan).

Primjeri dekliniranja:

Tip a)

singular plural

N acer acris acre acres acres acriii

G acris acrium

0 acri acribus

A acrem acrem acre acres acres acriii

V acer acris acre acres acres acriii

Ab acri acribus

Tibb)

singular plural

N fortis forte fortes fortia

G fortis fortium

0 forti forti bus

A fortem forte fortes fortia

V fortis forte fortes fortia

Ab forti fortibus

VJEZ llA 9 .

Tip e) singular plural

N felix felices felicia

G felicis felicium

D felici felicibus

A felicem felix felices felicia

V felix felices felicia

Ab felici fe licibus

Nekoliko pridjeva trete deklinacije s jednim zavrsetkom mijenja se po kon­sonantskoj osnovi, a to znaCi da u abla tivu singulara imaju -e, u nom., akuz. i vok. plurala sr. roda imaju -a, a u genitivu plurala za sva tri roda -urn. To su pridjevi:

dives, -His (boga t) d ivite - divi tum pauper, -'?ris (siromasan) vetus, -eris (star) inops, inopis (oskudan)

paupere vetere, inope

•••

- pauperum - veterum - inopum

Glagoli trece konsonantske konjugacije prave imperfekt tako da ispred nastavaka za imperfekt dobiju tematski vokal -e-, koji analogno prelazi i u i-osnovu trece konjugaeije i u ce tvrtu konjugaciju:

singular plural

1. legebam faciebam audiebam 1. legebflmus faciebflmus audiebflmus

2. legebas faciebas audiebas 2. legebfltis faciebfltis audiebfltis

3. legebat faciebat audiebat 3. legebant faciebant audiebant

Prevodimo: Citah, citao sam; pravljah, pravio sam; slusah, slusao sam.

VJEZBE I ZADACI

f - 1. Antiquis temporibus Romani acria bella cum finitimis nationibus gerebant. 2. Romani etiam in regionibus nostris firmas vias construe banI. ' 3. Ora maritima Dalmatiae iam antiquis temporibus valde salubris et amoena erat.2 4. Homerus in carmine immortali lIiiidis clara opera fortium virorum TrOianorum et Graecorum celebrabat.3 5. Audaces fortuna iuvat. 6. Vita brevis. ars longa. 7. Bonum commune.

43

PRVA GO DI NA UC ENj A

II - 1. Omnes fere pauperes cives Lucii Catilinae coniuration favebant.' 2. Imperator Augustus5

nocte parum dormiebat. 3. lunius Brutus terrae prout commOni matri omnium hominum osculum dat.6 4. In Illyrico magnus numerus urbium celebrium erat, prout: Sal6nae, Narona, Jadera, Siscia, Sirmium et SingidOnum. 5. Optimates in Italia contra populares saepe bellum gerebant.7 6. Praxi­teles et Phidias, celebres artifices Graeci, statu as e marmore faciedant.8

III - 1. Naturalia non sunt turpia. 2. Vita brevis, ars longa. 3. Bonum commune. 4. Sol omnibus IOcet. 5. Dulce cum utili. 6. Omne principium grave. 7. Omnes una manet nox (Hor.). 8. FOgit irreparabile tempus.

Odredi predikat u rec. 1-1 !

Dativ je u reeenici dopuna na pitanje ' komu' iii ' eemu' , ali cesto stoji uz neke glagole koji se kod nas drukcije konstruiraju (ree. 11-1).

Kakav je to ablativ ' nocte' u ree. 11-2? Slicno bi bilo: die, vere, hieme, aestate. Kako je to kod nas?

Pronadi u tekstu prijedloge s akuzativom i ablativom i posebno ih oznaei!

Pronadi u tekstu posesivne genitive i kaii koji element recenice dopunjuju!

Dekliniraj: acre bellum, carmen immortale, fortis vir, audax nauta.

U latinskom se pridjev moie upotrijebiti i samoslalno, Ij. bez imenice. Tada on stoji u pluralu sr. roda, kao u izreci: Naluralia non sunt turpia. U nasem jeziku takva se funkcija pridjeva kazuje singularom sr. rod a: Naravno nije ruino, iii: Naravne stvari. .. Prevedi: 1. Starci noc:u malo spavaju. 2. Lailjivu covjeku ne vjerujemo.

44

Komentar:

1) Rimljani su joS u 3. s l. pr.n.e. po~eli s osvajanjem i1irskih teritorija, a g. 33. pr.n.e. vee su sva ilirska plemena bila pod njihovom vlasti i organizirana su kao jedinstvena provincija 5 nazivom fL­LYRlCUM. U svrhu boljeg komuniciranja rimskih vojnih posada, kao i u svrhu lakSegadministriranja tog velikog prostora i uspj~nijeg razvijanja trgovine, rimska se vlas t pobrinuJa i za izgradnju cesta, koje su ipak, u nekakvom stanju, za tekli vee kod ilirskih plemena. Saobratajnice za nIyricum poonjale su u Akvileji. Jedan pravac je vodio preko Tergesta (Trst), Tarsatica (SuSak), Senia, Salonae, Epida­urum (Cavtat), i dalje prema dan~njoj Albaniji . - Drugi je pravac spajao gradove: Emona (Ljubljana), Celeia (Celje), Poetovio (ptuj), Mursa (Osijek), Sirmium (SremskaMitrovica), Singidunum (Beograd), prema dan~njoj Rumunjskoj. - Jufni dio te saobratajnice iSao je od Ernone na: Siscia (Sisak), Marsonia (Slav. Brod), Cibalae (Vinkovci), i dalje za Singidunurn. - Iz daJmatinskog prirnorja bilo je nekoLiko veza s unutr~njosti, kao: Via Salaria (Solin - Tuzla), Via Argentina (Solin - Srebrenica), za tim Senj - Sisal<, Solin - Sisak dolinom Une. 2) To dokazuje i Dioklecijanova pala~a u Splitu koju je, zbog zdrave klime, dao sagraditi car Dioklecijan oko 300. g. jufnije od Salonae, a prema Sumovitom Marjanu. Ona je joS i danas veeim dijelorn satuvana, a predstavlja najznatajniji spornenile rimskog graditeljstva na jadranskoj obali . U tu pala~u car se povukao g. 305. kad je abdicirao. - Palata je izgradena u obliku vojnitkog tabora. Centralni i jufni dio bio je namijenjen earu i njegovoj ohitelji, a sjeverni dio vDjna; slu.tbi i intendan­tima. PaJa~a je imaJa dvije glavne ulice koje su je dijelile u ~etiri jednake cjeline. Zidovi s kulama opasivali su je sa tri strane, a jllfno procelje uz more imaLo je natkrit trijern za Setanje. lmala je tetvora vrata: Porta Argentoa premo istoku, Porta Aurea prema sjeveru, Porta Ferrea prerna zapadu i Porta Aenea, kroz koja se i~lo do pri. tani§ta brodova. - U palaa se do danas saruvao carey mauzolej (danas KatedralaSv. Duja), hrarn, peri.tiI, vestibul i podrurni. Kroz stoljet. diozidina kaoi slambenih zgrada bio je poruSen, a na llJihovu mjestu napravljene su nove kute iii jayne zgrade.

VJEZBA 9.

SM/EROVI GLAVN /H RIMSKlH PUn;vA KOD NAS

DIOKlEO/ANOVA PAIJ\(~" (REKONSTRUKCIIA)

45

46

PRVA GODINA UCEN)A

3} Glavni trojanski junak je Heklor, sin kralja Prijama i Hekube. Njcgova iena je Andromaha, a sin Astianakt. S njima se Heklor sastao kod Skcjskih vrala prije posljednjeg odlaska u boj (Ilij. 6. pj.). Brat HeklOrOY je Aleksandar iii Paris, zbog kojeg jc i doSlo do lrojanskog rata. Paris je, naime, na propulovanju kroz Grtku u Sparti oleo Manelajcvu ienu, lijepu Helenu, dok je Mcnclaj bio odsutan. Nanesenu nepravdu Menclaju osvetuje njegov bral Agamemnon, kralj u argolskoj Mikeni, koji je kao glavni vojskovoda okupio mnoge grtke junake: glavnog junaka Ahileja iz Tesalije, Odiseja sa Hake, Nestora iz Pila, dva Ajanla i mnoge druge. Cijela radnja IIijade vrli se oko glavnc leme: srdi ba junaka Ahileja, koji sc povlati iz boja zalo SIO mu je Agamemnon nepravedno oduzeo milu mu robinjicu Briscjd u. Tek kada je u borbi s Heklorom pao Ahilejev prijalelj Patroklo (pj. 16.), Ahilej se vraca u borbu i nakon snai nog i dugog dvoboja svlada Heklora. Otkupom Heklorova tijela zavrSava !lijada. 4} Vrlo objekhvno, ali ipak s izvjesnom dozom simpalija, 0 uroti , koju je g. 63. pr.n .e. prohv legalne vlasti organizirao Sergije Kahlina zajedno s ui im kru gom svojih povjerenika, piSe G. Salustije Krispo u d jelu "De coniuratione Ca tilinae". Kati lina je u Rimu i u cijeloj Italiji bio sakupio vrlo veliki broj svojih prislaSa, ali su se njegovoj s trani bi li pridrui ili i roboyi. Prije nego Mo je u Rimu uspio izvesti prevral, njegove pia nove razotkrio je u Senatu M. Tulije Ciceron, pa je Ka tilina bio prisiljen napustiti Rim i na boj nom polju u Picenu ogledati vojnu sretu. Njegove su se eele vrlo hrabro bOrile, on lieno posebno, ali je ipak bio poraten od mnogo brojnij e driavne vojske. 5} Gaj Oktavije potjete iz plebejskog roda. Njega je u 18. godini i ivota posinio praujak Gaj julije Cezar i uCinio ga nasljednikom svoje baStine. Od tada Oklavije dobiva slu i beni naziv Gaj juJije Cezar Oktavijan, a kad je postao PRINCEPS SENATUS dobije joS i naziv i Augustus, pa ga obitno zovemo

STATliA AliGUSTll5A U PROC£Llll CRKVE 5V DONAT - ZADAR

OCTAVIANUS AUGUSTUS. PobjeruvSi suparnika An­tonija u bilci kod Akcija g. 31" postaje jed ini nosilac vlasti . To je ujedno i kraj Rimske Republike koja je bila na snazi od g. 509. pr.n.e., uz funkciju dva konzula, senata i narod­ne skupSline. Nakon Auguslove smrti g. 14. n.e. pocinje era ri_mski h careva, ad kojih su upravo prvi bili pravi tirani (liberije, Kaligu la, Klaud ije, Neron i Domicijan). Vrijeme Auguslove vladavine bilo je razdoblje unu tamjeg mira, restauracije i procva ta svih vrs ti urnjetnosti, posebno knji­tevnosti i grad iteljs tva. 6} Posljednji rimski kralj Torkvinije Oholi poslao je svoje sinove u Delfe, do se kod Apolona svjetuju 0 buducnosti

BRUT - PRVI RIMSKI KONZlIL

VJEZBA 9.

njegova kra ljcvstva. 5 njim3 krene i Junije Brut kao prah1ja. Tar~"\linijevc sinove intercsiraio je, medutim, tko tc vlada ti Rimom nakan oceve smrli . Apolon im prcko Pitije odvrati : Onaj koji prvi poljubi zajedn.i&u majku . Kada se na povra tku iskrcaju na itaJsko tlo, Junijc Brut se baci na zcm lju j

poljubi il-aJsko tiD kao zajednitku majku. Brut cc s tvarno kasnije zamijcniti Tarkvinija na vlas ti , aJi ne kao kralj nego kao jedan od konz ula, nakon ~to je zajcd no 5 Tarkvinijem Kolati.nom pro~erao 5 v)ilsti Tarkvinija Oholog.

7) Tri su znatajna gradanska rata u zadnj im decenijima Rimske Rcpublikc. Prvi je gradanski ra t izmedu optima ts kcstranke na telu 5 Lucijcm Su lom i putkc s trankc na celu s Gajcm Marijem. - Drugi gradanski ra t buknuo je izmedu senatske aristokra tskc stranke na telu 5 Gnejem Pompejem i au tokratskog vojskovode G. JuLija Cezara. To je vet novi oblik grildanskog rata, koji ce nakon Cczarove pobjede nad protivnicima doves ti do Cezarove diktature u Rimu. - Treti i konarni gradanski rat za vrijcme Republike buknuo je izmedu Marka Antonija i Oktavijana, inate drugova u konz uJa tu. I ovaj je ra t bio vrlo krvav i okrutan, a zavr~io se pot-punom pobjedom Oktavijan a g. 31. pr.n.e. Antonije je svoje pomorskesnage bio sjedinios fl o tom egipatske kraljice Kleopa tre, al i uzalud .

8) NajveCi gr~ki kipar bio je FIDIJA iz Atene, roden pocetkom 5. 51. pr.n.e. Od g. 447.-438. Fidija predvocti radove na glasovitom Partenonu na Akropoli, ali je na koncu bio optuicn zbog krade slonovc kos ti i zlata. Umro je u grad u Olimpiji kao izgnanik. Radio je kipove bogova u njihovu bo!anskom sjaju . G lavna su mu djel;): Lemnia, Athena Par thenos, Zeus u hramu u Olimpi;i, Athena Pr6machos. Od brojnih njegovih kipova sacuva li su se tek oskudni fragmenti . - Jedno stoljcee mJadi je drug] vrlo znatajan grtki kipar PRAKSITEL, koji radi u vrijeme kada je sofi stika vee bila skinula au rcolu s bofanskih l.ikova. Praks itel s logi) bogove predstavlja kao obi t ne Ijude sa svim Ij udskim osobinama. Takav je njegov Hermes, koji Nim(ama predaje mladeg brata Dionisa, jedino njegovo djelo satuvano u originaJ u, iIi okrutni Apolon Saur6ktonos, iii Satir, najomiljenija statua antike, pa se za to 5atuvaJa u vcUkom broju kopija. Najcuvenijc Praksitelovo djelo je "Arfod ila s Knida ", neobieno Iijepo nago fcnsko bite. .

LlBURNA - NA JBRttt LADA ONaGA VREMCNA

47

VJEZBAIO.

CETVRTA ili U-DEKLINACIJA - FUTUR 1. i 2. KONJUGACIJE I GLAGOLA ESSE

Po cetvrtoj deklinaciji mijenjaju se imenice mu~kog i srednjeg roda. Osnova zavrsava na -u , koje ostaje u svim padezima osim u dativu i ablativu plurala Imenice mu~kog roda u nominativu singulara imaju nastavak - 5, dok imenice srednjeg roda imaju Cistu osnovu. Padezni nastavci slicni su onima trece dekli­nacije, osim ~ to je dativ singu lara sr. roda bez nastavka. Dakle:

sungular ,

plural

N fructus cornu fructus cornua

G fructus cornus fructuum cornuum

D fructui cornu fructibus cornibus

A fructum cornu fructus cornua

V fructus cornu fructus cornua

Ab fructu cornu fructibus cornibus

Imenice na -us izuzetno mogu biti i zenskog roda, a to su: domus, -us f (kuca) - acus, -us f (igla) - manus, -us f (ruka) - p orticus, -us f (tr ijem) - tribus, -us f (kotar) - Idus, -uum f (Ide, 13. iii 15. dan u mjesecu) - quercus, -u s f (hrast).

Neke su imenice zadrzale osnovno -u i u dativu i ablativu plurala kao: acus (igla) - acubus; arcus (Iuk) - arcubus; artus (ud) - artubus; lacus Gezero) - lacubus; portus (Iuka) - portubus; quercus (hrast) - quercubus; specus (spilja) - specubus; tribus (pleme) - tribubus.

Imenica domus, -us f ima neke oblike i po o-deklinaciji: abl. singulara domo, 10k. - domi, ak. p lu rala domos; gen. p lurala domorum, ali i: domuum.

Futur I glagola p rve i d ruge konjugacije pravi se tako da se na prezentsku osnovu dodaju nastavci:

singular: 1. -bo, 2. -bis, 3. -bit; plural: 1. -bimus, 2. -b itis, 3. -bunt.

singular plural

1. laudabo delebo 1. laudabimus delebimus

2. laudabis delebis 2. laudabitis delebitis

3. laudabit delebit 3. laudabunt delebunt

48

VJE t BA 10.

Futur I gl. esse

singular plural

1. ero 1. erimus 2. eris 2. eritis 3. erit 3. erunt

VJEZBE I ZADACI

I - 1. E fructibus arborem cognoscimus. 2. Lapsus linguae. Lapsus calami. Lapsus mentis. 3. In publicis monumentis veteres Romani scribebant: SENATUS POPULUSQUE ROMAN US (SPQR)' 4. Exercitus Romanus in terris rem otis acria bella cum ingenti successO gerebat.2 5. Salonitani libertatem contra exercitum Pompei magna vi defendebant.3

11-1. Romani domos iuxta lacus saepe aedificabant. 2. Manus manum lavat. 3. Acre gelu fructibus arborum nocet. 4. Magistratus antiquae Romae erant: quaestores, censores, praetores et con­sules.4 5. AcO rem tangere semper facile non esP 6. ManO propria. 7. Casus belli. 8. Natura non facit saltus.

111-1. Domus divitum Romanorum habebat: porticum, atrium, compluvium et impluvium.6 2. Verum amicum pecunia non parabis. 3. Civis bonus patriam semper amabit et omni modo' adiuvabit. 4. Omnia mala animo forti' superare studebimus.

Latinski sastavni veznik (et, ac, atque) moze biti i 'que' (ree. 1-3) koji se stavlja iza svoje imenice i zajedno s njom pise se kao jedna rijec, a naglasak je kod te rijeci uvijek ispred ' -que'. Pronadi u tekstu prijedlozne izraze i odredi im prilosku funkciju! Kakav je to ablativ ' pecunia' u rec. 11I-2?

Dekliniraj: exercitus Romanus, ingens success us, amoenus locus, acre gelu! Prevedi: 1. Rimska vojska je eesto ratovala protiv ilirskih plemena. 2. Odvainom vojskovodi vojska se rado pokorava. 3. Rodno mjesto uvijek 6e nam se svidati.

Komentar:

1) SPQR - je sluz beni nazi\' Rimske Republike, u kojem se podrazumijevalo demokra tsko uredenje republike. NajviSe poli titko tijelo biD jeSENAT, kOji je zajedno 5 na,rodom, preko narodnih skupStina, odluavao 0 svim valnijim drtavnim poslovima. 5enatu je pripadalo: objavljivanje rata i sklapanje mira, vodenje vanjske politike, nadzor nad vjerskim obredima, raspolaganje driavnim novcem i potvrdivanje nekih zakljutaka narodne skupStine. Clanovi senata zvali SU se PATRES. Popis clanova senata pravili SU cenzori. lzglasana odluka senata zvala seSENATUS CONSVLTUM. Sjednice senata dd.ale su se u zgradi na Forumu, koja se zvala CURIA HOSTIUA. - Senatori su nosili svoja obiljezja: zlatan prsten, tuniku sa ~i rokom grimiznim obrubom i crvene t.izmice.

Drtavno tijelo u kojem je u doba republike utestvovao narod, ali ipak onaj bolj e s tojea i utjecajniji , bila Je NARODNA SKUrSTINA, koia u la tinskom ima naziv COMITIA (comitia, -orum II). Comitium u stvari znati "zboriSle". Od lTi oblika narodnih skup§tina naivaznija je COMITJ A CENTURlATA, tj . sku p~ ti na koja se formirala na temelju centurija kojih je bila 193, a zbog uspje~nijeg glasovanja bile su pod ij cljene u pet razreda . Ovu skup~tinu sazivali su sarno naj vi~ i magistrati . Skup~tina se odrtavaJa na Martovu polju, da bi se obavio izbor konzula, pre tora i cenzora, tj . vi~ih magistrata, iii da bi se domjcJc odluke u vafnijim dr!avnim pitanjima, koje bi dobile snagu zakona nakon odobrenja senata, iJi da bi se donosile odluke 0 ram i miru . Vrijeme odruvanja narodne skup~tine objavljivaJo

49

I'RVA ,()D INA U ENJA

FORUM ROMANUM

50

FORUM ROMANliM DANAS

se najrnanje sedamnaest dana ranije. Kroz to vrijeme oddavali su se zborovi gradana (contiones) u svrhu pripreme rada skup~tine.

2) Prvim ratom koji su Rimljaru vodili protiv drugih dr!ava mote se racunati rat 5 epirskim kraljem PlROM od g. 282.­-272., premda se on vodio u juznoj lta­liji . Uspjeh tog rata bio je u tome da je Rim zavladao i juznom Italijom. - Inate prva drZava 5 kojom je Rim do~o u sukob bila je punska drZava KARTAGA, koja je bila zavladala Si­cilijom, Sardillijom, Balearskirn otoci­rna i sredozemnom ohalom Hispanije. Rim je 5 Kartagom vodio tri rata: prvi ad g. 264. do 241., drugi od g. 218. do 202., treCi ad g. 149. do 146. Konaeno je

YJEZBA 10

Kartaga posve svladana i prikljutena Rimu kao numidska provincija. - U razdobJju izmedu prvog i drugog punskog rata. a zbog tendencija Rima da krene u osvajanja prcma Is toku. do~lo je do sukoha 5 ilirskim plemenima juinog Jadrana Ardiejcima i 5 njihovam kraljicom Teutom. G. 229. Teutina je vojska poralena. Njezin nasljednik Demetrij e Hvarski s lao je krSi ti mirovni ugovor, koji jc bie potpisao 5 Rimam, kad ie vidio da u drugem pu nskom Tatu slabi rimska moe, ali ga rirnska vojska napadne kod Starigrada na Hvaru i hametom ga potute. Usp. vj. 8, b.5. U drugam makedanskam ratu ad g. 171. do 168. lIin su sc pod vad'tvam kralja Cencija bi li pridrufili makedonskoj vojsci da hi stekli slobodu, ali su bili potuteni. G. 33. pr.n.c. vet su sva ilirska plemena bila pod vla§Cu Rima abjedinjena u p ravinciju ILLYRJCUM. Od g.197. Rim vodi raleve protiv Makedonije, najprije protiv kralja Filipa V, pa zatim protiv njegova sina Per.leja, a g. 148. Makedonija jc pripojcna rimskoj dnavi kao posebna provincija. God. 146. pr.n.c. svoj u slobodu izgubila je i Grcka (Helada). Nakon osvaj'lnja Balkana, Rim te brzo krenuti na osvajanje zemalja MaJe Azijc. Na Zapadu osvojcna jc najpri je Hispanija, za tim za vrijeme Cezara Helveci ja i GaJija. Za vrijemc cars tva Rim nastavlja 5 osvajanjima, a najvi~e jc pro~iri o svoje granice z.a vrijeme cara Trajana (117.-138.).

MACISTRAT PRlNOSI tRTvU RUSE VINE SALONE

3) U grad:mskom ratu i.lmt."'Ctu Cezara i Pompeja gradovi Dalmacije su pris tali uz Pompeja, osim Salon~, Isse i Epidaura. Pompej jc sloga poslao na Salonu M. Oktavija da je pr isili na predaju . Salona Je prll:tala vdiki otpor, pa JcOktavijeodustaood daljnjc borbc i krenuo u Drat. U p. Caes. Bcl1umcivile, 111,9

4) I /vr~nll vlas t u Rlmu 7..a vrijcmc Repubhkc vrSih su magistrati (magistratus, -uum m). Medu viSe magt~ITalc ubrajali su ~e. KO ZU LI . PRETORI i CENZORI, a ru i i su bi li: cdili, putki tribuni i kV~lori - Konzuli (consult.'S) bill su vrhovni tinovnici ~ naJvi:;om vojnil:kom, pohtitkom i upravnom \'la~tJ Om s.1/lvaJu scnat I predsJcdavaJu mu, u~micravalu njegov rad U ratu su whovni zapovjednici \'oj~k\.' Bira li ~u se svakc godinc. k..l0 I oSlaJ i maglstrali , i to po dvoj ica. Po kOillulima 5 U se u Rimu o/natavak godi nc

51

PRVA GODINA UCEN)A

- Pretari (praetores) imali su vrhovnu sudsku vlast. Po is teku s lut.be dobivali bi na upravu neku rimsku provinciju 5 nazivom propraetor. - Cenzori (censores) su se biTaU svake pete godine, a s luz ba im je trajala godinu i po. To su uglavnom bili odslufeni konzuli , a duznost im je bila da sastavljaju popise gradana i

UNUTRA$N/OST R/MSKE KUCE

52

njihovu imovinu, kao i vojne i poreske spiskove. Vodili su nadzor nad moralnim ponaSanjem gra­dana, a posebno sena tora. - Ecli li (aedjles) su yrSili nadzor nad javni.m zgradama, opCim red am u gradu, nad opskrbom gradana vodom i hranom, brinuli su se za priredivanje javnih igara u cirkusu i amfiteatru. - Pucki tribuni, ustanoyljeni g. 494. pr.n.e. bili su predstavnici plebejaca i jedini bord za njihova prava. Tu je funkdju mogao vr~iti sarno plebejac. BUi su nepovredivi i imali su pravo VE­TA. - Kyestori (quaestores) su uprayljali drZav­nom blagajnom i ruyali su drZavni arruv. U provin­ciii su bili pomotnici magistrata. - U izvanrednim prilikama rata iii unutamjih nemiTa birao se DU<· TATOR na ~est mjeseci . Imao je svu vlast U svojim Tukama, a birao je i svog pomoCnika, koji se zvao MAGISTER EQUITUM.

5) tj . nije lako pogoditi istinu.

6) Kuca imul'nij ih rirnskjh gradana bila je gradena od evrstog materijala i bez ikakvih olvora na u1icu, osim ulaznih vrata. Centar cijele zgrade bio je ATRI) (atrium), u koji se ulazilo kroz hodnik (ves­tibulum) i oko kojeg su se nalazile sve glavne prostorije. Atrij je na krovu.prema srediStu zgrade .mao povee. ?lvor, .kroz kOJ' Je kuca dobivala svjet­lost. kroz kOJl se shvala kj~ruca za dvoriSnu baScu. Taj je ~iobiook,:,fen sa sYe cetiri strane trijemom. U atnlu Je b.la • goshnska soba i soba za dnevni

boravak. Tu jc patron primao svojc klijentc. U njem je gorjeJo kutno ognji.§ te i na lazili se kipovi kutnih bogova Lara i Penata. Daljc oct atrija, a nasuprot vestibulu naJazio sa TAB UNUM, koji je s lufio kao blagovaonica. Do tablinurna testa se kod imutnijih Ijudi gradio PERISTYLUM okruten trijemom na stupovima. Okruf ivao je baMu sa cvijel:em, drvetem, vodoskokom i kipovima bogova. 5 desne i 5

lijeve strane atrija prema vanjskim zidovima bile su smjeStene spavaoruce z.a robove, kuhinja, ostave i druge sporedne prostorijc.

7) To je ablativ naOna koji pokazuje na koji se naan mi neka radnja. kao ~to je to "magna vi" u reI!. 1-5.

VJEZBA 11.

PETA ili E-DEKLINACIJA - FUTUR I 3. i 4. KONJUGACIJE

Petoj iii e-deklinaciji pripadaju imenice zenskog rod a kojima as nova svrsava na -e. lone u nominativu singulara dobivaju nastavak -s, a padezni su nastavci kombinacija druge i trece dekl inacije. U genitivu i dativu singulara -e- se po pravilu skracuje pred padeznim nastavkom: rei, fidei, ali ostaje dugo iza vokala "i": diei, speciei, faciei.

singular plural

N res dies res dies

G rei die) rerum dierum

D rei die) rebus diebus

A rem diem res dies

v res dies res dies

Ab re die rebus diebus

Izuzetno su muskog roda: dies (ater dies - crni dan) i njegova slozenica meridies, -ei rn (podne). Ipak dies je zenskog roda aka oznacava odredeni datum: die decima tertia Octiibris (trinaestog oktobra).

Sarno imenice res i dies imaju potpun plural, dok ga as tale iii uopce nemaju ili imaju sarno neke padeze.

• •• Glagoli trece i cetvrte konjugacije prave futur I pomocu nastavaka:

singular: 1. -am, 2. -es, 3. -et, plural: 1. -emus, 2. -His, 3. -ent.

Medutim, glagoli trece konjugacije na - io dobivaju te nastavke na i-osnovi, pa se ani stoga konjugiraju jednako kao glagoli cetvrte konjugacije.

53

I'RVA GODINA UC ENjA

singular plural

1. leg-am ciipi·am audi·am 1. leg-emus capi·emus audi-emus

2. leg-es capi-es audi-es 2. leg-etis capi·elis aUdi-etis

3. leg·et capi·et audi-et 3. leg·ent capi-ent audi-ent

Prevodimo: citat eu, hva ta t eu, s lu~a t cu.

VJEZBE I ZADACt

I - 1. Res non verba cives a magislralibus exspeclant. 2. In medias res omnis oralio descendere debet. 3. Lucius Sergius Catilina, acer optimatium adversanus, cupidus rerum novarum' erat. 4. Oiscordia civium rei publicae nostrae nocebat et semper nocebit. 5. Res adversas semper vitabimus, res autem secundas cupiemus. 6. Exemplaria verae fidei rara sunt. 7. Ad perpetuam rei memoriam. 8. Bona fide.

11- 1. Meridies media pars diei est. 2. Post meridiem in silva seu prope flumen ambulabimus, seu domi2 manebimus et legemus. 3. Kalendae Maiae3 dies festus operariorum sunt. 4. Amulius regnum occupat, Reae Silviae (dat.) perpetua virginitate spem partus adimit.4 5. Pauperes cives in urbe Roma habitationem in insulis habebant.5

III - 1. Frons, oculi, aures, nasus, os et mentum partes faciei sunt. 2. E facie hominem cog­noscemus. 3. Usus semper secunus magister rerum omnium6 ent.

Koji je suprotan pojam od ' discordia?

U rec. lI - 4 izraz 'perpetua virginitate' je ablativ nacina (time sto ju je napravio djevicom), a 'partus' je objektni genitiv uz imenicu ' spem" (nadu u).

Pronadi u tekstu sve prijedlozne izraze!

Kakvu razliku vidis izmedu latinskog izraza ' res publica' i nase njeci ' republika' iii franc. republique, eng I. republic?

Oekliniraj: res novae, res publica, vera fides (singular), Prevedi: 1. Losi gradani su zeljni prevrata. 2. Sarno sloga ce cuvati nasu driavu.

54

Komentar:

1) To je objektni geni tiv 2) [menica "domus" na pitanje "gdje" stoji u geni tivu po o-deklinaciji (dorni) . Na pi tanje "kamo" stoj i u akuzativu (d omum), a na pi tanje "odakle" stoji u abtativu po o-deklinacij i (domo). 3) lj . 1. svibnja (maja). Rimtjani su osim Kalendae imalj j o~ dva odredena datuma u mjesecu: Nonae, -arum - peti dan u mjesecu ofujku, svibnju, srpnju i listopadu, a u ostalima je to sedrni dan; -Idus, -uumfje trinaesti dan u ofujku, svibnju, srpnju i listopadu, a inate pemaesti . Ostale dane u mjesecu oni su oznatavaJi oduzimanjem ad ta tri navedena datuma. 4) Prema historitaru TItu Liviju (59. pr.n.e. - 17. n.e.), koji se u opisivanju najstarije rimske povijesti stufi legendama, kralj A1be Longe, koju je osnovao Enejin sin Askanije ii i Julo, bio je Numitor, ali je njega svrgnuo s vlasti brat Amulije, a Nurnitorovu kcerku Reu Silviju odredio je za sluf bu u hramu kao vestalku, time je bila obavezna da ostane djevica. Rea Sitvija je ipak rodila blizance, Romula i Rema, koji osno~ novi grad Rim. - spem partus - nadu u porod, da ce roditi .

5) Srednji i ni1i grlldanski stalef i s tanovali su u Rimu u rev. insulama (insulae. -arum ft. To su bali s tambeni blokavi na nekoliko katova, a stanovi su sc i7..najmljivali . U prizemlju su bili dutani iii raLne radionice obrtnika. Zgrade su bile punc prozora, tcrasa i balkona. Higijenski su uvjcti hili vrlo IOS:L Vade tlopte nijc bilo. pa su sc sbnari slu1ili vodom sa javnih tesmi. Ulke mcdu insu1ama bile ::tu liske, a proJazak kroz njih bio je opasan, jer je tes to padao pokoji crijep sa tro~nog krova iii su sianari kroz prozor bacali stare i razbijene prcdmete, kako nam kazuje Ju venal U svojim satirama. U lakvim stanovima tes tosu sc dogadaJe proville i krade. Kako su gamji katavi bili b'Tadcni ad lo~g matenjala, lako jc dolazilo do ru~nja iii do potara. 6) svih stvari , -iii : svega.

VJEZBA12.

OSOBITOSTI U DEKLINACIJI IMENICA - IMPERATIV I i II

U latinskom jeziku ima imenica koje se upotrebljavaju iii sarno u singularu, a zovu se SINGULARlA TANTUM, ii i samo u pluralu, pa se zovu PLURALlA TANTUM.

U SINGULARIA TANTUM svakako spadaju vlastita irnena i apstraktne ime-nice, ali i imenica:

aes alienum, aeris alieni n - dugovi

Kao PLURALIA TANTUM pojavljuju se imenice svrstane po deklinacijama:

I dekl. divitiae, -arum! - bogatstvo

II dekl.

III dekl.

feriae, -arum! - praznici Kalendae, -arum! - prvi dan u mjesecu Nonae, -arum! - 5. iii 7. dan u mjesecu Athenae, -arum! - grad Atena (Atina) Thebae, -arum! - grad Teba Salonae, -arum! - Solin

liberi, -orum m inferi, -orum III superi, -orum III arma, -orunt n castra, -orum n eiementa, -orum n

optimates, -iurn III penates, -ium III maiores, -urn 11/

moenia, -iurn n

- djeca - donji svijet - gornji svijet - oruzje - tabor - osnovi, pocela

- plemici - kucni bogovi, penati - preci - zidine

55

PRVA GODINA UCENj A

Sarno u pluralu upotrebljavaju se i neki pridjevi: pauci, paucae, pauca - malo njih (pauci milites = malo vojnika)

ceteri, ceterae, cetera - ostali

pieri que, pleraeque, pleraque - vecina njih Ako se uz ceteri i plerique nade neka zbirna irnenica (plebs, -is f, iuventus),

onda se ti pridjevi upotrebljavaju takoder i u singularu, kao: centera plebs = ostali puk; iuventus pleraque = veti diD omladine.

Neke imenice u singularu imaju jedno znacenje, a u pluralu drugo. Odnosno jedan dio tih imenica i u pluralu zadrzava isto znacenje:

littera - slovo, litterae - slova; finis - meda; fines - mede; pars - dio, partes - dijelovi; aqua - voda, aquae - vode.

Ali kad se one upotrebljavaju kao PLURALIA TANTUM, onda dobivaju drugo znacenje, kao:

copia, -ae f - obilje copiae, -arum - cete littera, -ae f - slovo litterae, -arum - pismo, knjizevnost auxilium, -i n - pomoc auxilia, -arum - pomocne cete finis, -is f - kraj, meda fines, -ium - zemlja, dr'Zava pars, -tis f - dio partes, -ium - stranka, uloga aqua, -ae f - voda aquae, -arum - toplice, kupke sal, salis m - so sales - dosjetka

Imamo dalje imenice koje nemaju sve padeze, pa ih izovemo DEFECTIVA CASIBUS, kao:

venum - na prodaju; iussu - na zapovijed; iniussu - mimo zapovijedi; natu - rodom; sponte f- po volji (mea sponte); mane - ujutro; foras - foris - vani; forte - slucajno; fas - dozvoljeno; nefas - nedozvoljeno.

Neke se opet imenice mogu deklinirati po dvjema deklinacijama, pa ih zove-mo NOMINA HETEROCLITA, kao:

materia, -ae f i: materies, -ei f - tvar luxuria, -ae f i: luxuries, -ei f - raskos vas, vasis n: i: vasa, -arum 11 - posuda, posude, sud (krvni) plebs, plebis f i: plebes, -iH f - puk, narod requies, -ei f i: requies, -etis f - pocinak

Neke imenice opet mijenjaju rod, pa ih zovemo NOMINA HETEROGENEA, kao:

56

locus, -i m

iocus, -i m caelum,-i 11

'Iartarus, -i m

- mjesto

- sala -nebo - Tartar

loci, -orum - mjesta u knjigama loca, -orum n - mjesta na zemlji ioci, -orum i: ioca, -orum 11 - sale caeli, -arum m - nebesa Tartara, -orum 11 - Tartar

VJEZBA 12.

Od prezentske os nove prave se jo~ INPERATIV I i IMPERATIV II. PRVI IMPERATIV ima sarno dva lica: drugo lice singulara i drugo lice plurala. Drugo liee singulara jednako je osnovi kod svih konjugacija osirn kod trece, dakle:

lauda, dele, audi, (hvali, ru~i, s l u~aj)

Drugo liee plurala kod tih istih konjugacija na osnovu dobije nastavak -te: lauda- te, dele-te, audi-te (hvalite, ru~ite, s l u~ajte)

Glagoli trece konjugaci-je obiju osnova dobiju za 2. lice singulara -e, a za 2. lice plurala -ite ("e", "i" su tematski vokali):

lege cape (Citaj, hvataj) - leglte capite (citajte, hvatajte) Glagoli trece konjugacije:

dieD 3, dueo 3, fiicio 3, fero, ferre (nosim)

u 2. lieu singulara ne dobivaju tematski vokal -e-, pa glase: die (pI. dicHe), duc (pI. dudte), fiie (pI. facite), fer (ferte).

Imp. glagola ESSE glasi: singular es - plural este

DRUGI IMPERATIV upotrebljava se u drugom i trecem lieu singulara i plurala, a pravi se tako da se na prezentsku osnovu 1., 2., i 4. konjugacije dodaju nastavci:

I singular. 2. -to, 3. -to - I plural 2. tote, 3. -nto. I

Jedino glagoli 4. konjugacije dobiju u 3. I. plurala ispred nastavka "u ":

I konj. II konj. IV konj.

singular 2.laudiito dleto audito

3. laudiito deleto audito

2. laudatote deletote auditote plural

3. laudanto delento audi·u·nto

Glagoli trece konjugacije jedne i druge osnove prave imperativ II jednako. Ispred imperativnih nastavaka dobiju jo~ tematski vokal -i- , a u 3. lieu plurala -u-:

singular plural

2. legito I 3. legito 2. legitote I 3. legunto

2. capRo I 3. capito 2. capitote I 3. capiunto

Glagoli i-os nove u 3. lieu plurala zadrzavaju osnovno -i-.

Pred imperativnim nastaveirna osnovni vokali su dugi u 1., 2. i 4. konjugaciji, a kra tki su u 3. konjugaeiji .

Imperativ II gl. ESSE: 2. esto 3. esto - 2. estote 3. sunto

57

PRVA GODI A UCENjA

Dnlgi se imperahv u latinskom upotrebljava uglavnom u pismima i u opo­rukama, a prevod i se: hvali , neka hva li - hva lite, ncka lwale.

VJEZBE I ZADACI

I - 1. Amor divitiarum 1 semper fons multorum malorum ent. 2. Romani penatium aras2 coronis florum ornabant. 3. Prima elementa linguae Latinae a magistro accipimus. 4. Pauci Romani e pugna Cannensi3 effugiunt. 5. Pauca sed bona. 6. Ad Kalendas Graecas.4

11-1 . Pluto et Proserplna dii inferorum5 erant. 2. luventus pleraque Catilinae favebat. 3. Inter arma silent MOsae. 4. Idibus Martiis6 coniurati in senatu Caesarem interiiciunt. 5. Vice versaJ 6. Per fas et nefas. III - 1. Serva ordinem et ordo servabit teo 2. Amicos semper secreta admone! 3. Societatem malorum, disci pule, semper fOge! 4. Oiscipuli , mendacium fugite! 5. race, puer, tacete, pueri! 6. Audi multa, pauca ellge! 7. Festina lente! 8. Leges breves sunto! 9. Vale, mi liro, vale et salves (Cic.). 10. Nota bene! 11. Ignosciio semper aliis, tlbi numquam!

Kakav je to ablativ coronis u ree. 1-2?

Pronadi u tekstu sve prijedloge i kaii koji padez zahtijevaju!

Pronadi u tekstu sve genitive i odredi kakvi sui Prevedi: 1. Bogatstvo je izvor mnogih zala. 2. Ueitelj ueenicima daje os nove latinskog jezika. 3. Ojevojke, pailjivo slusajtel

58

Komentar.

1) To je geni ti" objektni : Ijubav, zednja prema bogatstvu . 2) Penates i Lares-v. vj. 7 b.3. 3) To je bila jed na od najporaznijih bitaka rimske vojske u drugom rimsko-punskom ratu (218.-202.) kod mjesta Kane, juzno od Rima. Punsku vojsku vodio je vrlo sposoban vojskovoda Hanibal, sin Hamilkarov, ali on je propustio priliku da nakon te sjajne pobjede krene na Rim (Hannibal ante portas!), a to je propustio i zbog toga ~ to je iz Kartage primao sve slabiju pomoc, jer su se KartaZani pl~li njegove strahovlade. Godine 203. morao je HanibaJ napustiti Italiju i kod Zame u Africi sljedece

-,-~ ---.- .... ~ ..... --. ,- .... -D '_-.a

KARTA 2. PUN5KOG RATA

god ine dozivio je potpuni poraz. Rin,­sku vojsku je vodio P. KornelijeScipion, nazvan AfriEki.

4) Grei nisu imali nazi v "Kalendae", pa to znaci: nikada.

5) Kod veeine Rimljana postojala je '1 era u prekogrobni zivot, odnosno u podzemni svijet, kojim je vladao Plu­ton iii Had s zenom Proserpinom iii Persefonom, ote tom kcerkom boginje poljoprivrede Cerere iii Demetre. Du~e

pokojnika prevozio je za jedan novCic preko erne rijeke Stiks bradar Haron. Slavnim muzevima bilo je mjesto na elizijskim poljanama (Usp. Homer, Odi­seja Xl - i Vergilije, Enejida, pj. VI).

6) tj. 13. 01ujka g. 44 . To je ablaHv vremena. - Cezar jc g. 49. pr.l1 .c. prclao rijeku Rubikon, a 10 jc bio potelak d rugog gradanskog rata u ItaJ iji . SligavSi gOlovo bel.. borhe u Rim, dao se proglilsiti dikta lorom, a z.Him je krenuo za Pompcjcm, uz kojcg je bio pristao golovo djeli senaL Vet. sljed c godine Cezar hametice potu~e Pompeja kod FarsaJa u Tesaliji i Ijeraju i ga dade do same Alcksandrije, gdje je pomogao li jepoj i sposobnoj Kleopatri da sjedne na cgipalsko prijestoljc. Zatim sc vratio u Rim da vodi drtavu, ali njcgova se VOjSkil u Africi i dalje borila protiv Pompcjcvaea. Protivnik Cezarov bio jei M. Tulijc Ciceron, ali Cezar mu je velikodu;no oproslio. Ipak, kad su zavjerenici g.44. u scnatu ubi li CC7..a.ra, Ciceron je rado prihvatio njihovc testi tke.

7) To je imenica koja ima samo tri padeta: g. vicis, ak. viccm i abl. vice. Vice versa - obramo. 8) M. Tulijc Ciceron (106. - 43. pro n.c.) bio je vrlo vjclt govom ik, najveCi medu Itaki rna, vclik pisae i vrlo uvaicn druvnik, prcdstavnik oligarhijskog ali i dernokratskog urcdenja vlas ti Medu njegovim literarnim djcli ma znatajno mjes to zauzi maju i njegova pisma. Jcd na zbirka uputena je njegovoj utoj porodid: !eni Tcrcncij i, premda se s njom u svojoj 6O-toj godi ni rastavio, kterki Tuliji i sinu Marku. Ovd jc Ciecron spominjc i svog roba TIrona, s kojim jc postupao vrlo pa!lj ivo, kao sa t ianom obitelji. TI ron j ~ svakako bio obrazovan rob. - Vale, salve - su impera ti vi ncpotpunih glagoJa koje cerno uti li u vj . 29; mi - vok. ad Oleus 3 (maj)

VJEZBA13.

K01VlPARACijA PRIDJEVA - PERFEKT NA - VI i -ill

Kao i u na~em jeziku, pridjevi u la tinskom imaju tri stupnja: POZITIV, KOM­PARATN i SUPERLATN. - POZITN je osnovni stupanj u kojem se upoznajemo s bilo koj im pridjevom, kao:

bonus 3, pulcher 3, acer 3, fortis 2, felix 1. Od osnovnog stupnja tvore se pomocu formana ta d ruga dva stupnja.

KOMPARATIV PRIDJEVA pravi se od pozitiva tako da se u genitivu singu­lara m. roda odbaci -i iIi -is a doda formant -ior za m. i z. rod i-ius za sr. rod. Npr.:

clarus 3 gen. clar-i clarior, clarius

pulcher 3 gen. pulchr-i pulchrior, pulchrius

liber3 gen. llber-i IIberior, liberius

acer3 gen. acr-is acrior, acrius

fortis gen. fort-is fortior, fortius

felix 1 gen. fellc-is felicior, feliclus

Komparativ pridjeva mijenja se po trecoj konsonantskoj deklinaciji, a to znaci da u ablativu singulara imaju -e, u nominativu plula ra sr. roda -a, a u genitivu plura la -urn.

PRVA GO DINA UCENjA

singular plural

N clarior clarius clari6res

G clari6ris clari6rum

0 clari6ri clari6ribus

A clari6rem clarius clari6res

V clarior clarius clari6res

Ab clari6re clari6ribus

Uz imenice: h omo, femina i n omen to bi bi lo:

homo elarior, - femina elarior, - nomen elarius.

SUPERLATIV PRIDJEVA pravi se na tri nacina.

clari6ra

clari6ra

clari6ra

1) NajveCi broj pridjeva pravi superlativ tako da se u gerubvu singulara muskog roda pozitiva odbaci -i iii -is, a dod a formant -issimus, -a, -urn. Npr.

eliirus 3 gen. elar-i ela rissimus 3

fortis 2 gen. fort-is fortisslmus 3

constans 1 gen. constant-is eonstantissimus 3

sapiens 1 gen. sapient-is sapientissimus 3

felix 1 gen. felie-is felieissimus 3

2) Pridjevi na -er, -ra, -rum - iii na -er, -era, -erum prve i druge deklinacije, te pridjevi na -er, -ris, -re iii na -er, -eris, -ere trece deklinacije tvore superla tiv tako da se na nominativ singulara m. roda doda fo rmant -rimus 3. Npr.

pulcher - pulcherrimus 3 liber - liberrimus 3

acer - acerrimus 3 celer - celerrimus 3

3) Sest p ridjeva na -ilis prave superlativ tako da se u nominativu iii genitivu singulara odbije zavrsetak -is, a doda fo rmant -limus 3. - To su pridjevi:

fiieilis 2 faell- facillimus3 dlfficilis 2 difficil- difficililmus3 slmllis2 slmil- slmllllmus3 dlsslmllis 2 dlsslmil- dlsslmllllmus 3 gracilis 2 gracll- gracillimus 3 hum Ills 2 humil- humllllmus3

Superlativ pridjeva mijenja se pravilno po prvoj i drugoj deklinaciji p ridjeva.

60

VJEZOA D .

Perfekt, pluskvarnperfekt i futur U prave se od perfektske os nove, a ona se tvori od g lago lske osnove pomocu formanata -v, -u, -s, iii bez ikakvog formanta i uglavnom uz produzavanje osn ovnog vokala, iii pak reduplikaci jom (udvos­trucavanjem).

Licni nastavci za perfekt g lase:

singular plural

1. -i 1. -imus

2. -isti 2. -istis

3. -it 3. -erunt

1. Glagoli prve i cetvrte konj ugacije imaju uglavn om perfekt na -vi, uz produ­zenje prethodnog vokala. N pr.

laudo 1 - laudavi; narro 1 - narravi audio 4 - audivi; punio 4 - punivi

Perfekt na -vi imaju i neki glago li 2. i 3. konjugacije, kao:

deleo 2 - delevi; fleo 2 - flevi peto 3 - petivi; cupio 3 - cupivi; quaero 3 - quaeslvl

2. Perfekt na -ui imaju najce~ce glagoli druge konjugacije, kao:

habeo 2 - habui; doceo 2 - docui; noceo 2 - nocui

Perfekt na -ui imaju i neki g lagoli prve i trete konjugacije, kao:

domo 1 - domui; seco 1 - secui; increpo 1 - increpui colo 3 - colui; gigno 3 - genui; pono 3 - posui; rapio 3 - rapui itd.

Perfek! na -vi Perfekt na -ui

1. laudilvi 1. habui lui singular 2. laudavisti 2. habuisti luisti

3. laudilvit 3. habuit fuit

1. laudilvimus 1. habuimus fuimus plural 2. laudavistis 2. habuistis fuistis

3. laudaverunt 3. habuerunt fuerunt

- Perfekt glagola ESSE glasi: fui

Latinski perfekt odgovara na~em perfektu: hvalio sam, imao sam, bio sam.

- Od ove vjezbe pa dalje svakom latinskom glagolu navodimo obavezno i oblik perfekta.

61

J' RVA GO DI NA UC ENj A

VJEZBE I ZADACI

1-1 . lam dies ai1bi, illic nox omnibus noctibus ' nigrior densiorque (Plin.). 2. Ex are Nestoris2, prout Homerus affirmat, melle dulcior' fluebat oratio. 3. Animo forti etiam acerbissimos dolores corporis vincemus. 4. Aestate sequenti legam celeberrima3 carmina Homeri. 5. Amor et melle et felle fecundissimus est. II - 1. Fortes milites dux laudavit. 2. Hannibal cum magno exercitu Saguntum delevit.4 3. Demosthenes vitam veneno finivit.5 4. Duces Romani multas gentes Europae, Asiae et Africae domuerunt. 5. Antiquis temporibus Graeci multas insulas Dalmatiae incoluerunt. 6. Fuimus Troes.6

7. Athenae sedes bonarum artium fuerunt.

111- Homo malae fidei? coram civibus Athenarum dicebat: "In insula Rhodo egregie saltavi, omnes superavi. Universi Rhodif testes artis meae sunt. " Tum cives exclamaverunt: "Testes non sunt necessarii. Hic Rhodus, hic salta!"

Kakvi su to albativi: animo forti (1-3), aestate sequenti (1-4), veneno (11-3) i antiquis temporibus (II-5)?

Pronadi u tekstu sve priloge i oznaci im prilosku funkciju!

Nalazis Ii u tekstu umetnutu nacinsku recenicu?

Prevedi : 1. Sava je brza, Sosna bria, a Drina najbri a. 2. Dobre ucenike uCitelj je pohvalio.

62

Komentar.

1) To su abla tivi poredenja uz komparative: nigrior, den­sior.

2) Starac Nestor, kralj u Piru, naJazio se medu grckim junacima u borbama kod Troje. Bio je na glasu po mudrim savj etima.

3) Prevedi : vrlo slavna. To je "elativ", ~ . neMo ~to se kaZe u vrlo velikom stupnju.

4) To je bio pocetak drugog rimsko-punskog rata g. 218. pr.n.e. Sagunt, rimski saveznicki grad, naJazio se na sre­dozerrmoj obali Spanjolske.

5) Demosten (384.-322. pr.n.e.) najveCi je grcki govomik i veliki drtavnik, ljuti protivnik imperijalisticke politike Fi­lipa Makedonca, proti v kojeg je odriao cetmacst izvanred­nih Filipika, a kasnije je naravno bio protivnik i Alek andra Mekedonca. Nakon smrti Aleksandra (g. 325.) pao je u nemi lost i njegovih makedonskih satrapa. U bijegu pred njima, sklonio se u hram s azilskim pravom, ali su ga vojnici izvukli vani i sam je ispio arrov.

6) To je Vergilijev izraz 7.3 prezivjel Trojancc nakon pada Troje (Eneida IJ 325) .

7) To Je genitiv svojstva, i "artis meae" genitiv je objektni.

DEMOSTEN

VJEZBA 14.

OSOBITOSTI U KOMPARACljl PRJDJEVA - PERFEKT NA -S!, NA -r i S REDUPLlKACT)OM

Ne mozemo bez razlike sve prid jeve komparira ti na neki od navedenih naCi na.lzvjes tan broj pridjeva ima tzv. NEPRAV ILNU KOMPARAClJU, tj. kom­parativni i superla ti vni formanti dodaju se na razli (' ite os nove pojedinog prid­jeva. To je ovih pet pridjeva, koji se isto tako pona~aju i u zivi m jezic ima:

bonus 3 - dobar malus 2 - zao magnus 3 - velik parvus 3 - malen multus 3 - mnogi

melior, -ius - bolji peior, -ius - go ri maior, maius - veCi minor, -us - manji plus, gen. pluris pI. plures, plura

optimus - najbolji pessimus - najgori maimus - najveCi minimus - najmanji

- plurimus najvi~e

Spomenuti pridjevi u superlativu pokazuju formant -imus iii -simus, a u komparativu su neobicni oblici minor i plus za to ~ to je kod njih oblik formanta -or, -us.

I pridjev dives, -itis (bogat) ima takoder nepravilnu komparaciju: dives ditior, -ius ditissimus 3.

Kod pridjeva prve i druge deklinacije koji ispred zavr~etka -us imaju vokal (e, i, u) ne mogu se zbog fonetskih razloga dodavati formanti -ior i -issimus, pa s toga imaju OPISNU KOMPARAClJU. Stoga za komparativ ispred pozitiva dobivaju prilog MAGIS (vi~e), a za superlativ prilog MAXIME (najvge), ~to su u stvari komparativ i superlativ priloga tvoreni od pridjeva mag-nus 3. Npr.

idoneus 3 - prikladan, magis idoneus vanus 3 - razlicit, magis varius arduus 3 - strm, magis arduus

maxime idoneus maxi me varius maxime arduus

Ima pridjeva koji se pojavljuju samo u KOMPARATlVU I SUPERLATlVU, a nemaju pozitiva. To su:

komparativ superlativ

citerior, ·ius - ovoslranski citisimus 3 - najbliii

ulterior, ·Ius - onostranski ultlmus 3 - posljednji

63

PRV/\ G D IN A UCENjA

komparativ superlativ

interior, -ius - unutarnji intimus 3 - najpouzdaniji, prisni

proplor, -Ius - blii i proximus 3 - najbliii

prior, -Ius - prvi (cd dvojice) primus 3 - prvi (od vise njih)

deterlor, -ius - gori deterrimus 3 - najgori

pcitior, -ius - preei potissimus 3 - najpreei

cicior, -ius - brii ocissimus 3 - najbrii

Neki opet od takv ih pridjeva imaju za superlativ d va oblika:

superior, -ius - gomji, visi inferior-ius - donji, nizi posterior, -ius - kasniji, potonji

supremus i sununus - najvisi, krajnji inIimus i imus - najdonji, najnizi postremus - pos ljednji posrumus - posmrce

Pridjevi NOVUS, VETUS i SACER dopunjuju komparaciju pomocu drugih pridjeva slicnog znacenja:

navus - nov

vetus - star saeer - svet

recentior, - ius novissimus - zadnji recentissimus - najnoviji

vetustior, -ius veterrimus sanctior, - ius saeerrimus

Latinski superlativ ima ponekad znacenje vrlo visokog a ne najviseg stupnja. To je tzv. ELATIV. Prevodimo ga opisno:

celeberrimus 3 vrlo, veoma slavan

1. PERFEKT NA -51 prave glagoli trece konsonantske konjugacije uz fonetske promjene:

traho 3 traxi; dieo 3 dixi; duco 3 duxi; scribo 3 scripsi

2. PERFEKT NA-I~ . bez formanta, prave uglavnom glagoIi trece konjugacije jedne i druge osnove, ali i neki glagoli druge i cetvrte konjugacije. Pri tome se u veeine glagola produzuje osnovni vokal:

ago 3 egi; facio 3 feci; capio 3 cepi; fadio 3 fodi: defendo 3 defendi; video 2 vidi; venio 4 veci

Neki glagoli s nazalom u prezentskoj osnovi gube u perfektu taj nazal: vinco 3 vici; rumpo 3 rflpi

VJ EZBA 14.

3. PERFEKT S REDUPLIKACijOM prave najvi~e glagoIi treee konjugacije. Perfekt ne doblva rukakav formant, vee se prvi slog osnove red uplicira:

curro 3 cucurri; pungo 3 pupilgi; mordeo 2 momordi; disco 3 didici . - Kod nekih se g lagola reduplicira sarno prvi konsonant i doda se "en:

dido 3 ceddi; caedo 3 cecidi; tango 3 tetigi; pario 3 peperi; do, dare, dedi (slozenice mu idu po 3. konj .); sto, stare, steti.

VJEZBE I ZADACI

1-1 . In melius, in peius.! 2. Usus est optimus magister omnium rerum. 3. Et optimum et pessimum in homine est lingua. 4. Summum ius summa iniuria. 5. In rebus adversis semper meliora sperabo, in rebus secundis peiora metuam. 6. Discipuli , maiores natO co lite! 7. Vis maior. 8. Ab imo pectore .

" - 1. Amicitia Masinissae2 bona atque honesta nobis permansit (Sal.). 2. Tum se Plinius quieti dedit et quievit verissimo quidem somno (Plin.)3. 3. Rem acO tetigisti. 4. Imperator TItus • saepe dice bat: 'Amici, diem perdidi'. 5. Caesar olim scripsit: VEini, vidi, vici.5 6. In antiquo sepulcro Iiigi: Probe vixit, improbos vinxit, hostes vicil. 7. Vita nihil sine magno labore dedit mortalibus. Prevedi: 1. Najbogatiji Ijudi nisu uvijek najsretniji. 2. Bolje je imati vjernog prijatelja nego najvete bogatstvo.

Komentar.

1) To su sudski stavovi kada neki slutaj treba rumatiti na bolje, odnosno na gore. 2) Mazinisa je bio kralj is toenc Numidije. U drugom rimsko-punskom ratu Mazinisa je biD na strani Rimljana, pa je nakon rata g. 202. zauzvrat dobio cijclu Numidiju. Odnosi Numidana i Rimljana kasnije tc se pogor~ti za vrijeme Jugurte. samozvanog kralja. 5 njime te Rimljani dugo vojevati (111.-105.) zato ~to je jugurta znao podmitivati rimske senatore, ali konaenote sa svladati konzul Caj Marije, pu~nin. (Vsp. Salustije, Rat protiv jugurte). 3) Cov~r je 0 Pliniju Starijern (n.-79.), velikom rimskom znanstveniku, koji je sastavio veliko encik1opedijsko djelo "NaturaJis historia". Nastradao je za provale Vezuva g. 79. n.c., gdje se upravo nalazio u s lutbenoj vojnoj misiji . - Verissimo somno - je ablativ naCina.

4) Rimski car lit Flavije (79.-81.), sin cara Vespazi jana, poznat je po svladanoj pobuni Hebreja g. 70. jeruzalern je bio potpuno uni~ten, a hram spaljen. Narod je ras~eran iz Palestine i tako je ostao bez svoje domovine. Stekao ju je tek nakon Drugag svjetskog rata, ali time je doSaa u sukob s Arapima. Ugu~nje 1idovskog ustanka ovjekovjeteno je u Rimu podizanjem velifunstvenog litova sla­voluka blizu Forum Romanum, gdje se nalaze i trijumfaJni spomenici Septirnija Severa (193.-211.) i Konstantina VeJikog (306.-337.). Car lit je bio dobroeudan vladar, radio je na dobrobit rimskog naroda, pa odatle i gore navedena r~enica.

5) Ta se retenica naJazi kod historiwa Sve­tamja Trankvila, koji je tivio u vrijeme Trajana i Hadrijana, u djelu "De vita CaesArum" Tom je telegrafskom vijesti, navodno, Cezar nekom prijatelju u Rim javio svoju brzu pobjedu nad Mitridatovim sinom Famakom kod lele u M. Aziji gA7.

nmv SLAVOLUK

65

VJEZBA 15.

PRILOZI I NJIHOVA KOMPARACIJA - PLUSKVAMPERFEKT i FUTUR II

Prilozi (adverbia) su nesklonjive rijeci koje u recenici luze najviile kao dopu­na predikatu kao priloilke oznake vremena, mjesta i nacina. Po svom postanku oni su u svim jezicima nastali spontano, al i velik dio pri loga tvori se u latinskom od pridjeva. .

1. Pridjevi prve i druge deklinacije na -us 3 i -er 3 tvore svoje priloge tako da se u geni tivu singulara m. roda odbaci -i a doda -e:

clarus 3 gen. clar·i pri!. clare

pulcher 3 gen. pulchr·i pri!. pulchre

liber 3 gen. liber·i pri!.libere

Medutim, od bonus 3 prilog g lasi: b ene.

Neki se prilozi tvore od pridjeva dodavanjem -0, kao: falsus 3 falso (krivo); ra rus 3 raro (rijetko); c1tus 3 cito (brzo); serus 3 sera (kasno); subitus 3 subito (iznenada); creber 3 crebro (cesto); continuus 3 continuo (odmah) itd .

2. Pridjevi trece deklinacije sa tri, dva i jednim zavriletkom, osim onih na -ans i-ens, tvore prilog tako da se u genitivu singulara odbije -is, a doda -iter:

acer3 gen. acr·is pri !. acriter

fortis 2 gen. fort·is pri!. fortiter

felix 1 gen. felic·is pri!. feliciter

Ipak u pridjevu audax ispada u prilogu -i-: audacter.

3. Pridjevi trece deklinacije s jednirn zavriletkorn na -ans i -ens, odnosno pridjevi osnove na onto, tvore prilog tako da se u genitivu odbije -is, a doda -er:

Ponekad i srednji rod pridjeva sluzi kao prilog, kao:

multus 3 pri!. multum; facilis 2 pri!. facile Prilozi izvedeni od pridjeva imaju dosljedno i svoju KOMPARACIJU. Korn­

parativ priloga odgovara srednjem rodu komparativa pridjeva, a superJativ priloga pravi se na isti nacin kao i u pozitivu, tj. zamjenom genitivnog -i sa -e.

66

VJE:1:8A 15

pro pozitiv komparativ superlativ

alte altius altissime pulchre pulchrius pulcherrime tuto tutius tutissime acriter acrius acerrime fortiter fortius fortissime feliciter fel icius felicissime sapienter sapientius sapientissime facile facilius facillime bene melius optime multum plus plurimum

Osim gore navedenih priloga na -e, -6, -Her i er, latinski jezik ima pri loga sa zavrsetkom na -im i -itus, koji su uglavnom izvedeni od imenica, kao:

Na perfektskoj osnovi prave se jos PLUSKVAMPERFEKT i FUTUR II. PLUS­KVAMPERFEKT na perfektsku osnovu dobiva nastavke:

singular plural

1.-eram 1. -eriimus

2. -eras 2. -eriitis

3. -erat 3. -erant

FUTUR II na perfektskoj osnovi dobiva nastavke:

singular plural

1. -ero 1. -erimus

2. -eris 2. -eritis

3. -erit 3. -erint

PLUSKVAMPERFEKT ce stoga glasiti:

singular plural

1. laudiiveram 1. laudaveriimus

2. laudiiveras 2_ laudaveriitis

3. laudiiverat 3. laudiiverant

67

PRVA GODINA UCEN)A

FUTUR II ee glasiti:

singular plural

1. laudavero 1. laudaverimus 2. laudaveris 2. laudaveritis 3. laudaverit 3. laudaverint

Latinski p luskvamperfekt odgovara nasem pluskvamperfektu, ali ga pone­kad prevodimo i nasim perfektom: bijah hvaIio - hvalio sam

Futur drugi oznacava radnju koja se ima desiti prije druge buduee radnje, a prevodimo ga nasim futurom drugim iIi prezentom svrsene radnje:

Dicam tibi, cum parentes venerint Kazat eu ti kad budu dosli roditelji (kad dodu rodite lji).

VJEZBE I ZADACI

1-1 . Caesar mores Gallorum, Germanorum et Britannorum docte et veraciter descripserat. 2. Non privatim solum, sed etiam publice furimus1 (Sen.). 3. PlEinus venter non studet libenter. 4. Mala ultro veniunt. 5. Aliquando bonus etiam dormilat Homerus. 6. Hic et nunc. 7. Hic iacet lepus. 8. Nihil dulcius patria2 est. 11- 1. Citius, forti us, altius - dictum Olympici certaminis est. 2. Difficilius propria vitia quam aliena videmus. 3. Avari semper miserrime3 vivunt. 4. De coniuratione Lucii Catilinae C. Sallustius scribit fideliter.4 III - 1. Poma non ciidunt procul ab arbore sua. 2. In epistula, quam amicus mihi scripserat, legi: Cum venero domum (kuci), omnia vere et clare exponam. 3. Quem (kojeg) alienum fidum invenies,5 si (ako) tuis hostis fueris? (SaL) 4. Semel pro semper. 5. Nunc aut numquam. 6. Sursum oorda!

Pronadi u tekstu genitive kao dopunu subjektu, kao dopunu objektu, zatim kao dopunu pri· jedloinom izrazu! Prevedi: 1. Nasi vojnici se hrabro i odvaino bore za slobodu domovine. 2. Iz temelja moramo mijenjati nase navade. 3. Samo si mi djelomicno kazao istinu.

68

Komentar:

1) To je napisao Lucije Anej Seneka, rodom iz Kordobe u Spanjolskoj, filozof, knjiZevnik i odgojitelj ina~e okrutnog cara Nerona, sina jo§ okrutnije Agripine, koju je Neron g. 59. dao ubiti . God. 62. razotarani Seneka povlaa se u privatni f ivot, ali nakon otkrivene zavjere g. 65., Neron naredi i Seneki da se ubije. Sene.ka je napisao vrlo mnogo moralno-filozofskih djeJa, govora, epigrama, tragedija, jednu menipsku satiru i zbirku moralnih pisama. 2) To je ablativ poredenja: od domovine, nego domovina 3) To je elativ: vrlo bijedno 4) Gaj Salustije Krispo je Cezarov pristaSa i najzna~ajniji historiograf Cezarova vremena. Ostavio je tri monografije: Bellum Catilinae, Bellum Jugurthinum i Historiae. Zadnje se djelo tek fragmentamo saruvalo. 5) Glagol "invenire" ovdje ima dva akuzativa: akuz. objekta (quem alienum - kog tudinca) i akuz. predikata (fidum).

VJEZBA16.

PRIJEDLOZI - PREZENT PAS. 1 - 4 KONJUGAClJE

Prijedlozi (prae positiones) su nepromjenljive rijeci koje u recenici sluze da skupa 5 imenicom tvore neku prilo~ku oznaku. U latinskom prijedlozi idu sarno 5 dva padeza: 5 AKUZATIVOM i ABLATIVOM.

1. PRIJEDLOZI 5 AKUZATIVOM

ante - pred, prije

post - iza, poslije

inter - izmedu, za vrijeme

intra - medu, za vrijeme, unutra

extra - izvan

supra - iznad, preko

infra - pod, ispod

apud - kod

iuxta - uz, kod

ad - k, kod, do, oko

circum, circa - oko

2. PRIJEDLOZI 5 ABLATIVOM

cis, citra - 5 ove strane

u ltra - 5 one strane

trans - preko, 5 one strane

contra - nasuprot, protiv

secundum - prema

versus - prema (Romarn versus)

ob - pred, zbog

propter - zbog

praeter - mimo, osim

per - kroz, za, po

penes - kod

a (ab, abs) - od; e (ex) - iz, od; de - 0; cum - 5, sa;

sine - bez; pro - za; prae - pred, zbog

3. PRIJEDLOZI 5 AKUZATIVOM I ABLATIVOM: U latinskom ima nekoliko prijedloga koji na pitanje: kamo, kuda? - traZe

akuzativ, a na pitanje: gdje? - ablativ. To suo in - u, na; sub - pod; super - iznad, nad

Npr. Milites in urbem veniunt. - Cives in urbe vivunt

Vojnici dolaze u grad. Gradani Zive u gradu

Ventus folia sub arborem iacit. - Puer sub arbore ludit.

Vjetar li~le baca pod stablo. - Dijete se igra pod stablom.

Video vultures super alta cacurnina fugere. - Aquila super altis montibus v6lat.

Vidim jastrebe kako bjeZe na visoke gore. - Orao leti nad visokim brdima.

69

PRVA GOD INA UCENjA

PASIV oznacava radnju koja se vrsi na subjekru. Objekt aktivne radnje u pasivu postaje subjektom, a subjekt latinske radnje u pasivu prelazi u ablativ s prijedlogom a (ab, abs), ako je to neko lice, a bez p rijedloga, ako je to neka stvar ii i pojam. Npr.

Magister discipulum laudat. - Discipll ius a magistro lalldarur.

UCitelj Iwali ucenika. - Ucenik biva hvaljen od uCi telj a.

Conscientia opera nostra p roba t. - Opera nostra conscientiii probantur.

Savjes t odobrava nasa djela. - Nasa dje la bivaju odobravana od savjesti . U nasem su jeziku sva pasivna vremena slozena, dok su II la tinskom u

prezentskoj osnovi ona jednostavna. Licni nastavci za pasivna vremena pre­zentske osnove glasi:

singular plural

1. -r 1. -mur

2. oris 2. -min i

3.-tur 3. -ntur

PREZENT PASIVNI pravi se tako da se aktivni licni nastavci zamijene pasiv­nim. Jedino se II prvom licu jednine na ak tivni oblik doda jos pasivni nastavak. Osnovni se vokalll prvoj, drugoj i cetvrtoj konjugaciji pred pasivnim nas tavcima od 2. lica pa dalje produljuje, dok u 3. konjugaciji os taje kratak. U 3. konjugac iji pred pasivnirn nastavkom -ris tematski vokal je -e-.

Uonj. 2. konj. 4. konj. 3. konj. i-osnova

1. laudor moneor puni~r trahor capior singular 2. laudiiris moneris puniris traheris caperis

3.laudiitur monetur punitur trahitur capitur

1. laudiimur monemur punimur trahimur capimur plurural 2. laudiimini monemini punimini trahimini capimini

3. laudantur monentur puniuntur trahuntur capiuntur

Latinski jezik ima samo jedan nacin izrazavanja pasivne radnje, dok se mi lako mozemo posluz iti i refleksivnim glagolskim oblicima. Npr.:

Llber legi tllr - Knjiga biva citana - Knjiga se Cita. - Osim toga, latinskll pasivnu radnju, koju Latini niposto ne izbjegavaju, mi najcesce prevodirno aktiv­no: KNJfGU CITAMO. - U tom slucaju latinski pasivni subjekt u nas postaje objekt, ablativ lida postaje subjekt, a predikat se slaze s novim subjektom. Npr. Discipulus laudarur a magistro - UCitelj hvali ucenika.

70

VJE ZIlA 16.

VJEZBE I ZADACI

1- 1. Pro aris et focis dimicatur.l 2. De Ie fabula narratur (Hor.). 3. Romani mortuos non inlra sed exira moenia, iuxla viam Flaminiam,2 sepeliebanl. 4. Pugna apud Cannas Romanis valde pernici­osa fuil. 5. Hannibal ante portas.

II - 1. In insula Rhodo celeberrimus rhetor Molo docebal.3 2. Recentiorem hisloriam Romanam Tacitus sine ira el studio descripsil.' - Cicero pro domo sua.s Ab ovo usque ad mala.6 Deus ex machina.7 Cum grana salis.8 Condicio sine qua non. Post festum. Post nubila Phoebus.9 De visu. Ex privata diligentia. In margine.'O Sub rosa. 11 Primus inter pares. Pro bono pacis. Pro forma. Pro memoria. Ad acta.

III - 1. Caesar a coniuratis in senalu iuxta statuam Pompei interficitur. 2. De facIo, non de iure disseritur. 3. Probiias laudalur sed algel. 4. Avis e cantu, arbor e fruclibus, homo autem ex operibus dig noscitur. 5. Caesar in munitione pro cas Iris considil. Eo duces Gallorum producuntur. Vercinge­torix deditur, arma proiciuntur (Caes.)12. 6. Amicus certus in re incerta cernitur. Prevedi: 1. Nasi vojnici bore se za dom i domovinu. 2. Prijatelji se stjecu ne oruijem niti novcem nego usluinoscu.

Komentar:

1) Focus - kuta, ognj i ~ te; am - t rtvenik, koji Sli Rimljani podi7 .. a li u hramovima, na javnim mjcs lima i U svojim kutama. Dakle znatenje bi bila: Borba se vodi 7A vje.ru i dam. za kuru i ognji~tc, La dam i domovinu. 2) Via Flaminia jc vodi la od Rima u ju 1nu Italiju, a nazvana jc po konzulu Gaju Flami­niju, koji je g. 217. pr.n.c. potuten od Hanibala na Tranzi.menskom jezeru . - Od Rima prema sjeveru je vodila Via Aemilio, 240 km duga. a podigao ju Ie g. 187. M. Emilije Lepid. Njczin se nazi v i danas zadruo u nazivu pokrajinc Emilija. - Najznatajnija i najstarija cesta jc Via Appia, koju je g. 312. pr.n.e. podigao cenzor Appius Claudius Caecus, a i~la je cd Rima do Ka pue, Bencventa i Brundizija . - U samo rn Rimu su bile cestc: Via lata, Sacra Via, Nova Via. 3) Rh~dus je vrlo razvijen i zna~ajan o tok prcd o balorn M. Azijc. Do najv i~cg razvitkajcdo~o u hel cnj sti ~ko doba, kada su sc tu (ormirale rame umietni~kc, retorske i (ilozo(ske ~kole. Na Rod bi dolazili mladi Rimljani nil s tudije, pa je taka i M. Tulije Ciceron t"U s luga pre-davanja re lora A polodora Molena.

VIA A PIJA, STARA RlM5KA CESTA

4) To ka1c sam historitar Kornelije Tacit (54 .-114. n.e.) u svom djelu "Annales" (I -1).

5) ~ . nclito raditi u svoju ko risti , kao ~laje Ciceron, osobito u svojim govorima proti v Katilinc i Marka Antonija, govono u svoju korist.

6) tj . od pot ctka do kraja . Rim ljani su, nairne, rul:ak pocinja li jajima a zavr~vali votcm.

7) Machina jc nilprava u grfkom lcarru kaja bi se spu~ taJa na pozamicu da sc razrije~i ncki nerje.§ivi

,-"plet.

71

I'RVA GODINA UCEN)A

8) Treba oMroumno promotriti stvarl . 9) Phoebus meta(or. je za sunce.

10) ~ . ncku biljE$ku napisa ti no rubu stranice, po "marginalia" zna~i : bilje~ka.

11) P0\1erljivo, skriveno iza grma rute.

12) To je upravozavr~tak Cezarova ratovanja u Galiji ad 57.-52. g. pr.n.e. Vercingetorig je organizirao posljednji ustanak Gala, ali je kod Alczije hametice (d o nogu) potu fen (De bello Gallico VII 89).

VJEZBA 17.

LICNE I LICNO-POVRATNE ZAMJENICE - IMPERFEKT PASIVNI i INFINITIV PREZENTA PASIVA

Licne zamjenice (pron6mina personalia) u latinskom jeziku glase:

singular plural

1. ego 1. nos

2. tu 2. vas

3. (nemaje) 3. (nemaje)

Latinski jezik ne pozna zamjenice 3. lica. Njihovu funkciju preuzimaju po­kazne zamjenice: is, ea, id - ille, ilia, illud. (onaj, on a, ono).

Licne zamjenice imaju specificnu deklinaciju, kako je to uostalom i u nasem jeziku Ga - mene, ti - tebe itd.)

N ego tu nos vas

G mei tui nostri, nostrum vestri, vestrum

D mihi tibi nObis vobis

A me te nos vas

Ab me te nObis vobis

Kao "tu" dekJinira se i LICNO-POVRATNA ZAMJENICA, koja vee po pri­rodi nema nominativa niti pluraIa:

I gen. sui I dat. sibi I akuz. se I abl. se

Ako akuzativ "se" telimo naglasiti, onda ga podvostruCimo: sese.

Ako uz ablativne oblike liCnih zamjenica kao i uz povratne zamjenice stoji prijedlog "cum", onda on stoji otraga i pise se zajedno sa zamjenickim oblikom:

mecum, tecum, secum, nobiscum, vobiscum.

72

VJEZSA 17.

Obliei genitiva plur. od NOS i VOS: nostri, vestri - stoje uz pridjeve u znaeenju objekta, kao: memor sum vestri (sjeeam se vas), - dok se oblici: nos­trum, vestrum upotrebljavaju u partitivnom znaeenju:

optimus ve trum - najbolji od vas

multi nostrum - mnogi od nas

Lieno-povratna zamjeniea: sui, sibi itd . u latinskom jeziku upotrebljava se sarno onda ako se odnosi na 3. lice singulara iii plurala:

lauda t se, laud ant se (hvaliti s be, hvale sebe).

U nas, naprotiv, ona se upotrebljava za sva tri liea singulara i plurala ako se radnja vraca na subjekt: hvalim sebe, hvalis sebe itd. U latinskom se jeziku u tim slueajevima za prvo i drugo lice upotrebljavaju liene zamjenice:

laudo me, laudas te - laudiimus nos, laudiitis vos .

••• IMPERFEKT PASIVNI pravi se tako da se i ovdje lieni aktivni nastavci

zamijene pasivnim nastavcima:

11 . -r I 2. -ris I 3. -tur - 1. -mur I 2. -mini I 3. -ntur

Pred pasivnim nastavcima u svim se konjugaeijama produzuje slog -ba-. Dakle:

1. konj. 2. konj. 3. konj. 4.k. i i-osn. 3.konj.

1. laudiibar monebar trahebar puniebar singular

2. laudabiiris monebiiris trahebiiris puniebiiris

3. laudabiitur monebiitur trahebiitur puniebiitur

1. laudabiimur monebiimur trahebiimur puniebiimur plural 2. laudabiimini monebiimini trahebiimini puniebiimini

3. laudabantur monebantur trahebantur puniebantur

Discipulus puniebatur - prevodimo: Ueenik bijase katnjavan; Ueenika kat­njavasmo.

INFINITIV PREZENTA PASIVA u 1., 2. i 4. konjugaciji dobijemo tako da se aktivni infinitivni formant ore zamijeni pasivnim formantom -rio U trecoj konju­gaeiji, naprotiv, aktivni zavrsetak -ere zamijeni se pasivnim nastavkom -i, dakle:

Illaudiiri III deleri IIV puniri 1IIIIegi I capi

73

PRVA GODINA UCEN) A

VJEZBE I ZADACI

1-1 . Hodie mihi, cras tibL I 2. Imperare sibi maximum imperium est. 3. Inter nos.2 4. Viri docti in se divitias habent. 5. Discipuli , optimi vestrum magistro carissimi sunt. 6. Vade mecum.3

II - 1. Maxima bona in terra sunt: ab omnibus amari , prudens haberi, a liberis coli et post mortem rite sepelirL 2. Hippocrates' iam antiquis temporibus inventor medicinae existimabatur. 3. Agri divitum Romanorum a servis colebantur.5

Kakav je to ablativ ' antiquis temporibus u 11-2' 7

Kakvi su to genitivi ' divitum Romanorum' u 11-3, 'medicinae' u 11-2, i ' vestrum" u 1-57

Vidis Ii dva razlicita nominativa uz pasiv ' existimabatur' u 11-27 Uz aktivni oblik glagola tu bi stajala dva akuzativa.

Prebaci u aktiv recenice: 11-2 i 11-3.

Prevedi: 1. Solestan i tuian prijatelj od nas ocekuje pomoc. 2. Robovi u Italiji cijenili su se vrlo malo (minimi). 3. Veoma mi se svidas.

74

Komentar:

1) Cest natpis na s tarim rimskim grobnim spomenicima.

2) Nek 10 ostane n~om tajnom!

3) To se redovito odnosi na prirut nik koji lijeenik nasi sa scborn.

4) Hippocrales s otoka Kosa (460.-377. pr.n.e.) smarra se i danas zatetnikom medidne kao nauke.

5) Robovi su bili uglavnom ratrti zarobljenici . Njihov se broj u ItaJij i stoga povecavao neprestanim osvajanjima drugih zemalja U sredozemnom bazenu, te na zapad, sjever i is tok Europe, kad nas prcko Save, Drave i Dunav3, zatim u podruqima srednjeg istoka. Robovi su se nakan svakog osvajackog rata prodavaJi na pijaci blizu Foruma. - Sudbina je robova zavisila a tome da Ii su hili odredeni za rad u poIju iii u gradu. Najtete je bilo robovima na latifundijama, a tu ih je inate najviSe bivalo. Da ne bi bjetali, stavljali su im lance, a naveter bi ih zatvarali u prave robij~nice. Takav su postupak prema robovima Rimljani preuzeli s Is toka, ali od 1. stoljeta pr.n.e. vlasnici latilundija i ostali vlasnici robova nastojali su ubla1.iti takav odnos, kako bi se robovi zainteresirali za povjereni im posao i za vodenje privatnog !ivota. Robovi zaposleni u gradovima bili su svakako u boljem polotaju, pa je za nekog roba bila vee to kazna, ako bi ga gazda iz grada poslao na svoje imanje da radio Obrazovani robovi, a takvih je bilo dosta s Istoka, dobivali su kod gazde pristojnije poslove, bivali su tak i litni sekretari, kakav je npr. bio kod Cicerona liron. Bilo je dosta robova koji su pripadali drtavi, a obavljali su razne poslove oko uredenja, tuvanja i tiStenja grada. - Robovi nisu u potetku imali nikakva prava. Bili su roba 7.a prodaju i eksploataciju. Postepeno su kod gazda sticali sve viSe prava, a i zakoni su ih Stitili . Za njihova prava zalagali su se mnogi italski kultumi radnid, kao npr. Juvenal u svojim satirama, naglaSavajuti da je i rob tovjek. Na bolji polotaj robova mnogo je utjecalo novonastaJo krSCanstvo, pa te postepeno doti do potpunog ukidanja robovlasnitkog dru~tvenog sistema. - Gazda je vjeme robove imao provo i oslobod iti , iii su im dopuStaii da se otkupe novcem koji bi zaradili napojnicama iii sitnom rrgovinom. Oslobodeni rob je i dalje bio vezan za matitnu kuru, ukoliko ne bi naSao kakav samostalni posao. Carski oslobodenid postajali su tak i ministri, a znaIi su i z10rabiti lako stetenu vlasl, pa i njih Juvenal u svojim satirarna tes toko osuduje. Veliki broj oslobodenih robova postao je problem za grad Rim, jer je na taj natin tudinaca s Istoka bilo viSe nego samih gradana.

VJEZBA 18.

PRlSVOJN E I POVRATNO-PRISVOJNE ZAMJENICE - FUTUR I PASIVNI 1.-4. KONJUGACijE

Prisvojne zarnj enice tvore se na osnovi licnih za mjenica, kako je to i kod nas, pa g lase:

singular plural

1. meus 3 1. nos1er 3

2. tiius 3 2. vester 3

3. (nemaje) 3. (nemaje)

Latinski jezik ne pozna niti prisvojne zamjenice za 3. lice (njegov, njezin, njihov), vee ih nadoknaduje genitivom pokaznih zamjenica ILLE i IS, 0 cemu ee bi ti govora kod pokaznih zamjenica.

PRISVOJNO-POVRATNA ZAMJENICA glasi: suus 3.

Prisvojne se zamjenice dekliniraju kao pridjev prve i druge deklinacije.

Prisvojno-povratna zarnjenica se poput licno-povratne upotrebljava sam o onda ako se radnja odnosi na subjekt 3. lica:

file pa trem suurn am at. Illi patres suos amant.

Ako se radnja odnosi na subjekt 1. iIi 2. lica, Latini tada upotrebljavaju prisvojne zamjenice odgovarajueeg lica:

Ego pa trern meum laudo. Nos patres nostros laudamus.

Tu pa trem tuum laudas. Vos patres ves tros lauda tis.

Prisvojne zamjenice stoje uvijek iza svoje imenice.

FUTUR I PASIYNI tvori se tako da se ponovno licni nastavci futura aktivnog zamijene pasivnim licnim nastavcima:

singular 1. -r, 2. -ris, 3. -tur, plura l 1. -mur, 2. -mini, 3.-ntur.

U p rvoj i drugoj konjugaciji nastavak -r doda se na prvo lice aktiva, a dalje ide slicno kao u prezentu 3. konjugacije:

1. -bor, 2. -beris, 3. -bitur - 1. -bimur, 2. -bimini, 3. -buntur.

75

P RVA GODINA UC ENj A

Kod trece i cetvrte konjugacije zamjena licnih nastavaka pasivnim jednostav­na je, uz napomenu da se pred pasivnim nas tavcima futurski formant a, odnosno -e produzuje:

1. -ar, 2. -eris, 3. -etur - 1. -ernur, 2. ernini, 3. -entur

I konj. II konj. III konj. IV konj. i i·os. III konj.

1. laudabor monebor legar punlar capiar singular

2. laudaberis moneberis legeris punieris capieris

3. laudabitur monebitur legetur punietur capietur

1. laudabimur monebimur legemur puniemur capiemur plural 2. laudabimini monebimini legemini puniemini capiemini

3. laudabuntur monebuntur legentur punientur capientur

Npr. Liller a nobis legetur. Knj igu cerno citati.

VJEZBE I ZADACI

I - 1. Honestissime viximus. Non vitium nostrum, sed virtus nostra nos adflixit' (Gic.). 2. Sapiens omnia sua secum portal. 3. Omnia mea mecum porto. 4. Gives boni patriam suam omni modo adiuvabunl. 5. Fructus omnium laborum nostrorum brevi tempore terribili et toedo bello diruentur.2 6. Sua sponte.

II - 1. Nulla ra ab officio nostro deterrebimur.2 2. Memoria tortium et impavidorum bellatorum nostrorum numquam exstinguetur. 3. Glari et celebres scriptores a nobis semper legentur.2 4. Dolores corporis nostri medicamentis lenientur.2

Kako jos moies kazati supstantivirani pridjev 'omnia sua' u ree. 1-2 i u 1-3?

Kakav je to ablativ ' brevi tempore' u 1-5, a kakav je genitiv "tortium et impavidorum bellatorum" u 11-2?

Prevedi: 1. Sve ptice najrevnije grade svoja gnijezda. 2. U domovinskom ratu sve svoje nade postavljamo na hrabre vojnike. 3. Homerove pjesme uvijek 6e se eitati. - postaviti na = ponere in s abl.

76

Komentar.

1) To je kazao Ciceron, svjestan da ga je nesreCa nedufuog zatelda. Nakon ubojstva Cezarova g. 44. u Senatu, brzo je Ciceron uvidio da republikanska stranka zavjerenika, uz koju je i on bio pristao, nema velikih ~i , jer se nasuprot nje ujedinjo gotovo ajeli Senat na telu s Markom Antonijern i m1adim, vrto sposobnim dr1avnikom i vojskovodom Oktavijanom. Ciceron je dvaput poktBao da se morem prebaa do republikanske vojske koja se okupljaJa u Grtkoj, ali srete nije imao, pa ce konaeno paso u ruke svog Ijutog neprijatelja Antonija. To je bilo g. 43. pr.n.e.

2) Prevedi sve ~etiri retenice aktivno: StraSan ce rat...; NiSta nas nete ... ; Mi cerno uvijek. .. , Lijekovi Ce ...

3) Pripazi nadva razlia ta ablativa u retenia 1-5. brevi tempore i terribili. .. bello! PoktBajovu reCenicu prebaati u aktiv!

VJEZBA19.

POKAZNE ZAMJENICE - PERFEKT PASIVNI

Pokazne zamjenice (pronomina dernonstra tiva) neSto pokazuju. To su:

ovaj, ova, ova hic haec hoc

taj, ta, to, iste ista ista istud

onaj, ana, ana ille ilia iIIud

is ea id

isti, ista, isto idem eadem idem

sam, sama, samo ipse ipsa ipsum

Dok su u nasern jeziku, kako vidirno, rodovi pokaznih zarnjenica lako vidljivi, osobito u zenskorn i srednjern rodu, u latinskorn su oni vidljivi sarno u zenskorn rodu, i to ne uvijek. - U rnuskorn rodu neke zarnjenice zavrsavaju u norninativu na -e: iste, ille i ipse. - Norninativno -s dobiva sarno zarnjenica IS. Neobican je oblik prve pokazne zarnjenice HIC, HAEC, Hac. - Srednji rod uglavnorn svrsa­va na -d: istud, illud, id, - a sarno jednorn na -urn: ipsurn.

Pokazne zamjenice, a isto tako i odnosne i upitne, irnaju posebnu deklinaciju, a zoverno je PRONOMINALNA DEKLINACIJA. Kod nje su karakteristicni padezi:

I genitiv na -Ius, dativ na -1.

U akuzativu i ablativu singulara i u cijelorn pluralu pronorninalna deklinacija je jednaka deklinaciji pridjeva prve i druge deklinacije, uz neka odstupanja, kako cerna upravo vidjeti:

1. ILLE, ILLA, ILLUD onaj ona, ono

singular plural

N ille ilia illud illi illae ilia

G ilfius iIIarum iIIarum illarum

D illi illis

A ilium illam iIIud illas illas ilia

Ab ilia ilia ilia ilfis

Kao ILLE deklinira se jos: ISTE, ISTA, ISTUD; IPSE, IPSA, IPSUM.

Tl

I'RVA GOD INA U ENJA

2. IS, Ea, TO onaj, ona, ono

singular plural

N is ea id ei (ii) eae ea

G eius eorum earum eorum

D ei eis (iis)

A eum eam id eos eas ea

Ab eo ea eo eis (iis)

U genitivu singulara nas tavak -ius iza vokala prelaz i u -jus, pa stoga citamo: ejus -, a tako ce biti takoder i kod zamjeniee HIC, te kod odnosne i upitne zamjeniee.

Od zamjeniee IS, EA, ID dodavanjem sufiksa -OEM nastala je zamjeniea: IDEM, EAOEM, IDEM. Kod te zamjeniee deklinira se samo njezin prv i dio (is, ea, id), ali pritom dolazi i do nekih fonetskih promjena:

singular plural

N idem eadem idem iidem eaedem eadem

G eiusdem eorundem earundem eorundem

D eidem eisdem

A eundem eandem idem eosdem easdem eadem

Ab eadem eadem eadem eisdem

3. Najneobii'nija je zamjeniea HIC, HAEC, HOC, jer je ona na osnovu dobila demonstrativnu cestieu -CE (u skracenom obliku -C). Ta se cestiea pojavljuje u svim padezima singulara, osim u genitivu, te u nominativu i akuzativu plurala srednjeg roda:

singular plural

N hic haec hoc hi hae haec

G huius horum harum horum

D huic his

A hunc hanc hoc has has haec

Ab hoc hac hoc his

Zamjeniee ILLE, ILLA, ILLUD i IS, EA, ID imaju jos ove funkcije:

1. One zamjenjuju licne zamjeniee rreceg liea: ON - ONI.

ilIe seribit ea eantat ilIi ludunt ilIae legunt

2. Njihovi genitivi zamjenjuju prisvojne zamjeniee 3. liea: eiu5, illius pater (njegov, njezin otae)

78

VJEZBA 19.

eius, ill1us parentes (njegovi, njezini roditelji),

eorum, illorum pater (nj ihov otac);

eorum, il10rum parentes (njihovi roditelji) .

1i genitivni oblici u dekliniranju doticne imenice ostaju nepromjenljivi:

nom. eius pater, gen. eiu patri , dat. eius patri itd.

PASIVNA PERFEKTSKA VREMENA (perfekt, p luskvamperfekt i futur II) prave se pomocu participa perfekta pasiva i oblika pomocnog glagola ESSE. Moramo se stoga najprije upoznati s tvorbom glagolskog imena PARTICIPA PERFEKTA PASIVA. - La tinski particip perfekta pasiva odgovara nasem pas iv­nom glagolskom pridjevu, a pravi se od glago lske os nove i formanta -TUS (-SUS).

Glagoli s perfektom na -VI tvore pa rticip perfekta na -TUS;

laudavi - laudatus; delevi - deletus; punIvi - punitus.

Glagoli s perfektom na -UI prave particip perfekta na -ITUS iii na -TUS:

habui - habItus; monui - monItus; posui - positus; domui - domitus; rapui - raptus; docui - doctus.

Glagoli s perfektom na -SI i -I prave particip perfekta na -TUS:

traxi - tractus; d ixi - dictus; duxi - ductus; legi - lectus; vidi - visus (vidtus); veni - ventus; cepi - captus: egi - actus . .

Glagoli s redupliciranim perfektorn imaju PPP na -tus iIi -sus:

cecidi - casus; pepiili - pulsus; dedi - datus; cecidi - caesus itd.

Particip perfekta pasiva navodi se redovito u srednjem rodu, a od ove vjezbe pa dalje potrebno je za svaki glagol navesti i ovaj cetvrti njegov oblik, dakle:

lego, legere, legi, lectum; triiho, trahere, traxi, tractum itd.

Perfekt pasivni tvori se od participa perfekta pasiva i prezenta glagola ESSE.

singular plural

1. laudatus sum 1. laudati sumus

2. laudatus es 2. laudati estis

3. laudatus est 3. laudati sunt

Prevodimo: bio sam pohvaljen - iii: pohvaIili su me.

79

PRVA GOD INA UCE NjA

VJEZBE I ZADACI

I - 1. Fortuna inconstans modo huic, modo iIIi propensa est. 2. Lacaena in bello patrio filio suo scutum cum his verbis dedit: Redjl cum hoc aut in hoc. 3. Ipsa senectus morbus est. 4. Homines non semper de eadem re idem iudicant. 5. Medice, cura te ipsum! 6. Plebs modo hoc, modo illud amat. 7. Antiquis temporibus nomina Achillis et Odyssei2 clarissima erant: huius prudentia, iIIius fortitudo laudabantur.

11-1. Bellum per S9 ipsum semper malum est. 2. Homo ipse faber fortunae suae est. 3. Dabit deus his quoque linem. 4. Artifices ex operibus eorum cognoscimus.

111-1 . Hannibal3 inter anna educatus est. 2. Elephanti quatuor capti sunt, reliqui omnes interfecti (Sail.). 3. Acriter utrimque usque ad vesperum pugnatum est (Caes.). 4. Alea iacta est.4

Kakav je to ablativ 'antiquis temporibus' u 1-7?

Prevedi: 1. Udes je naklonjen dan as meni, sutra tebi. 2. Djeca moraju postovati svoje roditelje.

80

Komentar:

1) To je nepravi lan glagol red eo, redire (vrati ti se), kome imp. glasi: redi - redite: vra ti se - vratite se. 2) To su gr~ki junaci u borbi pod Trojom. Ahilej je bio glavni junak, a Odisej je bio poznat po razboritosti i lukavstvu. 3) KartaSki vojskovoda u II punskom ratu. Usp. 12/3 i 13/4. 4) To je kazao Cezar kad je iz Galije g. 49. preSao ri jeku Rubikon. To je bio pocetak gradanskog rata izrnedu Cezara i Pompeja.

VJEZBA20.

ODNOSNE I UPITNE ZAMJENICE - PLUSKVAMPERFEKT i FUTUR II PASIVNI

Odnosna iii rela tivna zamjenica (tko, sto, koji, koja, koje) u latinskom glasi: QUI, QUAE, QUOD. - Ona nas u nominativu po svojim oblicima podsjeca na pokaznu zamjenicu: hic, haec, hoc - , koja bi bez demons trativne cestice glasila: hi, hae, hod. I odnosna zamjenica deklinira se po prominalnoj deklinaciji, ali u akuzativu singulara, te u dativu i ablativu plurala ima nas tavke trece imenicke deklinacije:

singular plural

N qui quae quod qui quae quae

G cuius quorum quarum quorum

0 cui quibus

A quem quam quOd quos quas quae

Ab quo qua quo quibus

I ova se zamjenica, poput licnih, u ablativu veze s prijedlogom "cum": quo­cum, quacum, quibuscum

Genitivi curus, QUORUM imaju i znacenje zamjenice "CijI": Magister, cuius filius amicus meus est, saepe domum nostram frequentat - Ucitelj, ciji sin je moj prijatelj, cesto posjecuje nasu kucu.

UPITNA III INTEROGATIVNA ZAMJENICA (tko - sto?) u latinskom glasi: QUIS? QUID? - Upotrebljava se samostalno bez imenice, lj. to je upitna ime­nicka zamjenica. Deklinira se slicno kao i relativna zamjenica, a ima sarno dva oblika u nominativu i akuzativu i ima same singular:

N quis quid

G cuius

0 cui

A quem quid

Ab quo

Genitiv curuS? ima i znacenje "ciji?":

Cuius pater ille est? Ciji je on otac?

Upitna zamjenica pridjevskog oblika, iii upitna pridjevska zamjenica (koji? koja? koje?) jednaka je odnosnoj zamjenici:

81

PRVA GOD INA UCENjA

QUI? QUAE? QUOD? a upotrebljava se sarno uz imenice: Qui pater melior est? Quae pueIIae pulchriores sunt?

PLUSKVAMPERFEKT PASIVNI pravi se od participa perfekta i imperfekta glagola ESSE, a FUTUR II PASIVNI pravi se od participa perfekta i futura I glagola ESSE:

Pluskvamperiekt Pas. Futur " pas.

t. laudatus eram laudatus era singular 2. laudatus eras laudatus eris

3.laudatus erat laudatus erit 1.laudati eramus laudati erimus

plural 2. laudati eratis laudati eritis 3. laudati erant laudati erunt

Prevodimo: bijah pohvaljen, (ako) budem pohvaljen.

VJEZBE I ZADACI

1-1. Quis ergo sum aut quae est in me facultas? 2. Oenique, quid reliqu/1 habemus praeter miseram an imam (SaIL)? 3. Nusquam est, qui ubique est (Sen.). 4. Ille qui plus cupit quam habet, vere pauper est. 5. Terminus a quo. Terminus ad quem.

II - 1. Oppidum Aeneas condit, quod a nomine uxoris Lavinium appellat2 (Liv.). 2. Antiquissimae Romanorum leges in aeratas tabulas incisae erant.3 3. Nemo accusatus erit, quem prius reum non fecerunt. 4:Si bene eruditus eris, facile alios erudies.4

111- 1. Non quis, sed quid. Quae nocent, docent. Qui pro quo. Status quo. Status quo ante.

Pronacli u tekstu sve prijedloge i reci s kOjim padeiem stoje! Prevedi: 1. Oni koji vise i ele nego sto imaju stvarno su siromasni. 2. Bogati su oni koji su zadovoljni i malim imetkom.

Komentar.

1) Gen. partitivni uz upitnu zamjenicu "quid". 2) Kralj Latin d.o je Eneji za !enu Laviniju. 3) To su bile vrlo ruvene LEGES DUODECIM TABULARUM. U pocetleu je u Rimu vatilo obit.jno pravo koje su pomavali sarno patriciji, i 5 kojima su 50 oni vrlo vj~IO slulili u borbi protiv plebej.ca. Velika je .Gasluga plebej.ca u borbi proliv patricija ~to se g. 401. pr.n.e. (onnirao kolegij ad desel strumjaka (decemvlri), koji su va!eCe propi5O sakupili i napisali ih na dvanaest bakrenih plata, po temu su Ii .Gakoni i dobili naziv LEGES DUODEOM TABULA RUM. To je prvi rimski literami spomenik. Tu se vet ocitavao istanton osjetaj Rimljana za pravo. TI su zakoni ostali na snazI cijelo vrijeme Republike, a i kasnije su oni bili izvor i uzor cjelokupnog rimskog prava. NjihoY tebt je bU.

VJ~2BA 20

prva ~kola rimske ml.dot. Pnl ikom poW. u R1mu g. 387 pro n.c., koji jc buknuo kad su gahka plemcna napaJa grad Ri m, nas trada l • ~u i i ' plot, ali sadrtaJ tih 7.akona poz na t j • po mnogobrojmm cita lima koj i su se ocuv.1li kod ri mskih pisnca. 4) Rimljani su vr)o mnago polaga li pa1njc na odgoj djecc. kale su bile organ..izi ranc u Rimu I po znatajni jim ccntrima u provinciji . Ip" k, one u Rimu su bile boljc orgamllra nc, jer su Ih vodi ll t-uveni ualclji iz Crtkc, Male Azij iii it; Afrike. Zbog toga su imutniji rodit Iji jz provincijc dovodi li svoju djecu u Rim da bi im osigurali u pi~nu naobraLbu. Taka .lnamo da je I siroma~ni Horacijev olae presclio u Rim do bi sinu priuStio doli~.n odgol. Sam ga jc olae vodio od u~ilclja do ut il 'Ija OJ ",a su u sedmoj godi ni 1ivota, mu~ka a li i 1cnska, aka su I'..a to roditelji bili zainlercsirani, pOCcla poha dati javncSkolc kad ut il'clja koji sc zvao gramma ticus. To jc osnovno obra· zovanje iz pisanja i jC/Jtkog /.nanja. U 2. stoijl-tU pro n.e. uvodi se u tu osnavnu naobrazbu i gr~ki jczik sa grt kom li tcrJ tu rom. Boga tijc ~u obitelji imalc i pri vah,e ua leljc, uglavnom ra bove. U d van acs loj godini t ivola sa rno mu Sika djcca su pohadala rctorske SkoJe da bi s ickia z nan)c kojc im jc biJo potrcbno i'..a dru:Hvcno i politi t ko djc lovanjc. Mnogi su mladi ti i7..3 toga pohadali poznate ~kolc rctorike i filo/.ofijc u A tcni i ii na o toku Rodu.

VOLUMCNI - RIMSKE KNI/G£ GRAMMATICUS - GRCKI UCIT£LI

R3

VJEZBA 21.

OPCE I NEODREDENE ZAMJENlCE - KONJUNl(TIV PREZENTA AKTIVA i PASIVA

OPCE ODNOSNE ZAMJENICE glase: quicumque quaecumque tko (ko) god, koji god koja god

Deklinira se samo pm dio: qui, quae, quod. quisquis quidquid tko (ko) god sto god

quodcumque sto god, koje god

Ova zamjenica ima jos sarno ablativ u izrazu: quoquii modo = na koji god nacin.

Neodredene zamjenice glase: quis, quid netko (neko), nesto. - To je imenicka zamjenica.

qui, qua, quod neki, neka, neko - To je pridjevska zarnjenica. One se upotrebljavaju sarno uz veznike: si, nisi, ne - i upitnu ces ticu unum":

Si quis venerit... Ako netko dode, iii: Ako tko dode.

Irnenicka se neodredena zamjenica deklinira kao upitna zamjenica, a prid­jevska kao relativna.

aliquis, aliquid - netko (neko), nesto (irnenicka zamjenica)

aliqui, aliqua, aliquod - neki, neka, neko (pridjevska zarnj.) Kod nje se deklinira sarno drugi dio: quis, quid, - qui, qua, quod

quidam, quiddam - netko (neko), nesto (irnenicka zarnj.)

quidam, quaedam, quoddam - neki, neka, neko (pridjevska zamj.) -deklinira se sarno pm dio: quis - quid, qui - qua - quod.

Ostale neodredene zarnjenice navodirno sarno u irnenickom obliku, a prid­jevski se dade lako izvesti:

quisque, quidque - svatko (svako), svasta

unusquisque, unumquidque

quisquam, quidquam

quispiam, quidpiam

quivis, quidvis

quilibet, quidlibet

- svatko (svako), svasta

- itko (iko), ista

- rna tko (ko), rna sto

- tko (ko) god, sto god

- tko (ko) rnu drago, sto rnu drago

••• Latinski jezik irna osirn indikativnog naCina, a to su oblici svih onih vrernena

koja srno dosad ucili, takoder i KONJUNKTIV, ali sarno za prezent i imperfekt,

84

VJEZDA 21.

te za perfekt i p luskvarnperfekt, i to u aktivu i pasivu. Upotrebu konjunktiva upoznat cerno terneljitije tek u si ntaksi recenica, a sada je dovoljno kazati da latinski konjllktiv izrice: ze lju, rnogucnos t, surnnjll, ko lebanje i nestva rnost.

U prezentskoj osnovi konjunktiv irnaju sarno: prezent i irnperfekt.

KONJUNKTIV PREZENTA AKTIVNOG 1. konjugacije tvori se tako da se indikativu prezenta odbiju zav r~ec i : -0, -as, -at itd., a doda se konjun. vokal -e- i licni nastavci, dakle:

I-em -es -et· -emus -etis -ent I ' , I I I •

U pasivnom konjunktivu prezenta zarnijene se aktivni licni nastavci pasivnirn:

I -er, eris, ernr; -emur, -emini, -entur. I

KONJUNKTIV PREZENT A AKTIVNOG 2., 3. i 4. konj llgacije pravi se tako da se na glagolsku osnovu doda konjunktivni vokal-a- i licni nastavci:

I-am, -as, -at; -amus, -atis, -ant I

U PASIVNOM KONJU1(TIVU PREZENTA glagola 2. do 4. konjugacije zarni­jene se aktivni licni nastavci pasivnim:

I ~ar, -aris, -arnr; -amur, -amini, -antur.

Aktiv 1. konj. 2. konj. 3. konj. 4. konj. i i-osn. 3.konj.

1. laud em deleam legam audiam capiam singular 2. laudes deleas legas audias capias

3.laudet deleat legat audiat capiat

1. laudemus deleamus legamus audiamus capiamus plural 2. laudetis deleatis legatis audiatis capiatis

3. laudent deleant legant audiant capiant

Pasiv 1. konj. 2. konj. 3. konj. 4. konj. i i-osn. 3.konj.

1. lauder delear legar audiar capiar singular 2. lauderis deleilris legilris audiaris capiaris

3.laudetur deleatur legatur audiatur capiatur

1.laudemur deleamur legamur audiamur capiamur plural 2. laudemini deleamini legamini audiamini capiamini

3. laudentur deleantur legantur audiantur capiantur

85

PRVA GODINA UCENjA

C lagol "esse" ima u prezentu konjunktivni vokal "i", pa g las i:

singular, sim, sis, sit plural, simus, sitis, sint.

VJEZBE I ZADACI

1-1 . Trahit sua quem que voluptas. 2. Servis Romanis difficillimum erat in quibusdam magnis fundis divitum Italorum, praesertim in Sicilia. 1 3. Longe fLigit, quisque suos fUgit. 4. Suum cuique. 5. Suum cuique placet.

11- 1. Quodcumque dixisti, falsum putatur. 2. Quidquid discis, tibi ipsP discis. 3. Leges nostrae aut iLibent aliquid aut viltant. 4. Nullum malum nobis sine aliquo bono accidit.

III - 1. Quidquid agis, prudenter agas3 et respice linem! 2. Sit venia verbo! 3. Fremant4 omnes, dicam5 quod sentio. 4. Vivat, crescat, floreat S schola nostra! 5. Patriam nostram semper amemus et colamus!3 6. Magistri semper a pueris amentur!3 7. Quis stell as coeli enumeret?7 8. Ne quid nimis!8 Prevedi: 1. Sto god radis, radi ne samo za sebe nego i za svoju domovinu. 2. Neki su vecma Ijudi po imenu nego po ponasanju (po imenu, po ponasanju - to su ablativi obzira pa stoje u ablativu bez prijedloga) . 3. Svoje roditelje postujmo i Ijubimo! (Pripazi: mi svoje!)

86

Komentar:

1) Latifundije - Pred krai Republike i u doba Cars tva nastaja.li su veliki zemlji~ni posjedi kao svojin. pojedinaca. U prvom redu to su bili senatori , koji se prema zakonu od g. 218. pr.n.e. nisu smjeli baviti trgovinom, ali su oni do velikill zarada dolazili podjelom ratnog pHjena iii 7..aradom za vrijeme upravljanja rimskim provincijama. Tako steeeni kapital oni bi cesto ulotili u zemlju, pa su se na taj naein pretvarali u s talez la tifundista. Bilo je i drugih nacina da se otkupe "eliki kompleksi plodruh polja, a osobito u doba Carstva. Latifundije su se forrn.iral e najprije na Siciliji i u jufnoj ltaliji. Maloposjedni ci su bili prisiljeni da svoje imanje prodaju u bescijenje, jer u konkurenciji s velikim posjednicima oni su sve bjednije zivjeli . Na la tifundijama su radili robovi, a njiho" je poloZaj ispoce tka bio vrlo bijedan, pa su se pobune robova organizirale upravo na la tifundijama. 2) To je da ti v koristi .

3) To je konjunktiv poticanja. 4) To je konjwlktiv dopu~tanja :

Pa neka svi .. 5) Futur I 6) Konjunktiv zelje 7) Konjunkti v mogutnosti :

tko bi mogao ... 8) Pazi da ne prevr~i~ mjeru!

POMPEII

VJE:lBA 22.

ZAMJE ICKI PRlDJ EVI - KONJ. IMPERFEKTA AKTTVA i PASIVA

U latinskom jeziku ima nekoliko pridjeva koji su i po funkcij i i po dcklinaci ji srod ni zamjenicama, pa se i zovu ZAMJENI KI PRIDJEV!. To su:

olus 3 - sam alter, -era, -erum - d rugi (od dvojice) totus 3 - citav alius, -ia, -ud - drugi (od vise njih) linus 3 - jeda n, neki uter, -ra, -rum - koji od d vojice? ullus 3 - ikoji neuter, -ra, -rum - nijedan od dvojice nu llus 3 - nijedan uterque, u tnlque, utrumque - jedan i drugi

Zamjenicki se pridjevi dekliniraju kao pridjevi prve i druge deklinacije, sarno sto u genitivu s ingula ra imaju -ius, a u dativu -i:

gen. soli us, totlus, unius, u llius, a lterius da t. so li, tOtl, lini ulli, alteri.

Zamjenica a lius ima genitiv: alterius. Ovdje mozemo spomenuti i odricne zamjenice: NEMO ni tko, NIHIL (niMa),

iIi NIL.

NEMO se u genitivu i ablativu nadoknaduje oblicima zamjenickog pridjeva NULLUS, dakle:

nom. nemo, gen. nullius, dat. nemini, ak. neminem, abl. n ullo.

NIHIL ima sarno jos akuzativ, dok mu se ostali padezi nadoknaduju oblicima izraza "nulla res", dakle:

nom. nihil, gen. nullius rei, dat. nulli rei, ak. nihil, abl. nulla reo

Konjunktiv imperfekta aktiva i pasiva pravi se tako da se na infinitiv pre­zenta ak tiva doda'u licni nastavci:

Aktiv -

Pasiv - s ingular 1. -r, 2. -ris, 3. -tur; - pl ura l 1. -mur, 2. -mini, 3. -ntur.

AKTIV I konj. II konj. III konj. IV konj.

1.Iaudarem delerem legerem audirem singular 2. laudares deleres legeres audires

3.laudarel delere! legere! audire!

87

PRVA GODINA UCENjA

AKTIV I konj. II konj. III konj. IV konj.

1. laudaremus deleremus legeremus audiremus plural 2. laudaretis deleretis legeretis audiretis

3. laudarent delerent lege rent audirent

Isto to vazi i za gl. ESSE: essem, esses, esset, essemus itd .

PASIV I konj. II konj. III konj. IV konj.

1.laudarer delerer legerer audirer singular 2. laudareris delereris legereris audireris

3. laudaretur deleretur legeretur audiretur

1. laudaremur deleremur legeremur audiremur plural 2. laudaremini deleremini legeremini audiremini

3. laudarentur delerentur legerentur audirentur

Za navedene konjunk tivne oblike ne mozemo kazati odredeno znacenje u nasem jeziku. Oni se prevode na vise nacina, prema tome da Ii oznacuju neispun­jivu zeIju, mogucnost u prosiosti i slicno.

VJEZBE I ZADACI .

1-1 . Haec civitas longe plurimum totius Galliae1 equitatu valet magnasque habet copias peditum, Rhenumque tangit (Caesar). 2) Utrumque enim vitium est, et omnibus credere et nul Ii (Seneca). 3. Numquam aliud natura, aliud ratio a nobis quaerit. 4. Consuetudo est quasi aitera natura. 5. Lucrum unius saepe damnum alterius est. 6. Graeca fides, nulla fides. 11-1. Altera manus lapidem portet, altera panem ostentet!2 2 Utinam homines totius orbis terrarum pro aequitate, Iratemitate et libertate omnium nostrum pugnarent!3 3. Quis crederet4 istud? 4. Sine amicis vita nobis tristis esset.s

III - 1. Nemo ante mortem beatus. Nemo iudex in propria causa. Nemo prophEita in patria. Nihil est ab omni parte beatum. Nihil humani6 a me alienum puto. Nihil novF sub sole. Nil mortalibus ardui6 est. Nulla calamitas sola. Nulla dies sine linea. Vae soli.7 Prevedi: 1. Nijedno zlo (nije) bez nekog dobra. 2. Tko je od vas najbolji ueenik? 3. Nitko (ni)je u zivotu potpuno (- u svakom pogledu) sretan. 4. Nicemu (- nijednoj stvari) veema (ne) vjerujmo nego nasoj slozi.

Komentar:

1) To je partitivni genitiv uz superlativ "Ionge plurimum". 2) To je zapovjedni konjunktiv. 3) To je neispunjiva !elja za sadamjost, neispunjiva zbog toga ~to je uglavnom suprotna ruWm !eljama. 4) Konjunktiv moguenosti za pro§lost. 5) To je konjunktiv nestvamosti za sada§njost, a ustvari rni imamo prijatelja . 6) To su partitivni genitivi, ali u zadnjem sluaju to je dosta neobieno. 7) To je dativ od salus 3, a ne od: sol, solis.

88

VJEZBA23.

BROJEVI - KON}UNKTIV PERF. i PLUSKVAMPERF. AKTIVA i PASIVA

Brojevi (nomina numeralia) dijele se na:

1. glavne (cardinalia), koji stoje na pitanje: koliko?

2. redne (ordinalia), koji stoje na pitanje: koji po redu?

3. dijelne (distributiva), koji stoje na pitanje: po koli ko?

4. prilozne (adverbialia), koji stoje na pitanje: koliko puta?

GLA VN1 BROJEV!: REDNI BROJEVl: 1 I Cmus3 primus 3

2 II duo, duae, duo secund us 3 i al ter 3

3 III tres, tria tertius 3

4IV quatuor quartus 3

5 V quinque quintus 3

5 VI sex sextus 3

7 VII septem septimus 3

8 VIII octo octavus 3

9IX novem n6nus3

lOX decem ' decimus 3

Brojevi od 11 do 17 su slozenice od jedinice i desetice, a kod dvoznamenkastih brojeva na 8 i 9 (18, 19; 28, 29 itd.) od sljedece desetice odbija se 2, odnosno 1. Redni brojevi od 13. do 17. imaju redni oblik i za jedinicu i za deseticu:

11 XI undecim undecimus

12 XII duodecim duodecimus

13 XIII tredecim tertius decimus

14 XIV quatuordecim quartus decimus

15 XV quindecim quintus decimus

16 XVI sedecim sextus decimus

17 XVII septemdecim septimus decimus

18 XVIII duodeviginti duodevicesimus

19 XIX undeviginti undevicesimus

20 XX viginti vicesimus

89

PRVA GOD I A UCENJA

Brojevi 21 - 27, 31 - 37 itd ., iii imaju na prvom mjestu jcdinicu povezanu s deseticom veznikom "et", iii na prvo mjesto dode desetica pa neposredno slijcdi jedinica: unus et viginti, duo et viginti itd. - iii :

viginti unus, viginti duo itd.

Redni brojevi 21- 27, 31- 37 itd. redovito imaju naprijed redni broj desctice: vicesimus primus, vicesimus alter, vicesimus tertius, vicesimus quartus itd.

Desetice 30 - 90: 30 XXX trigintii. tricesimu s

40 XL quadragin ta quadragesimus

50 L quinquaginta quinquages imus

60 LX sexaginta sexagesimus

70 LXX septuaginta septuagesimus

80 LXXX octoginta octogesimus

90 XC nonaginta nonagesimus Stotice:

100 C centum centesimus

200 CC ducenti, -ae, -a ducentesimus

300 CCC trecenti, -ae, -a trecentesimus

400 CD quadringenti, -ae, -a quadringentesimus

500 0 quingenti 3 quingentesimus

600 DC sescenti 3 sescentesimus

700 DCC septingenti 3 septingentesimus

800 DCCC octingenti 3 octingentesimus

900 CM nongenti 3 nongentesimus TisuCice i dalje:

1000 M mille miIlesimus

2000 rIM duo milia bis millesimus

3000 HIM tria milia ter miIlesimus

100.000 CM centum milia centies millesimus

1,000.000 decies centena milia decies centies millesimus

Od glavnih brojeva mijenjaju se u latinskom sarno: 1, 2, 3, a zatim stotice: 200 do 900, te plural milia.

90

Deklinacija broja iinus 3 ide po deklinaciji zamjenickih pridjeva, a to znaci: nom. unus 3, gen. unius, dat. uni, akuz. unum 3 itd.

VJEZIlA 23 .

Duo i tres se dekliniraju u pluralu:

N duo duae duo Ires Iria

G duorum duarum duorum Irium

0 duobus duabus duobus Iribus

A duos du as duo Ires Iria

Ab duobus duabus duobus Iribus

Stotice od 200 do 900 mijenjaju se kao plural pridjeva prve i druge deklinac ije, a "milia" kao plural imenica sr. roda trece deklinacije -i-osnove:

nom. milia, gen. milium, dat. rnilibus itd.

Latinski brojevi uz imenice smatraju se kao pridjevi, pa se u recenici s njom slazu, ako su promjenljivi, u rodu, broju i padezu.

Caesar tres (decem, quad raginta, sescentos) milites castris praesidio mittit. - Cezar za zastitu tabora sa lje tri itd. vojnika.

Jedino uz "milia" (duo milia, tria milia itd.) imenica stoji, kao kod nas, u genitivu plurala:

Decem milia mili tum in pugna didunt. Deset tisuca vojnika padne u borbi.

Svi se REDNI BROJEVI mijenjaju kao pridjevi prve i druge deklinacije i svi elementi rednog broja su u latinskom redni, dakle, drukCije nego kod nas:

1945-ti: millesimus nongentesimus quadragesimus quintus.

Oznaka godine na pitanje "kada?" stoji u ablativu (vremena): Hoc accidit anno millesimo nongentes imo nonagesimo primo.

To se desilo godine 1991.

Na pitanje: Quota hera est? (Koliko je sati?) - odgovara se: Tertia, Sexta, Nona itd .

DIJELNI I PRILOZNI BROJEVI znatno se manje upotrebljavaju, pa donosim

sarno neke od njih:

DlJELNI BROJEY! PRILOZNl BROJEY!

singuli 3 - po jedan semel - jedanput

bini 3 - po dva bis - dvaput

temi 3 (trini) - po tri ter - triput

quatemi 3 - po ce tiri quater - cetiri pu ta

quini 3 - po pet quinquies - pet puta

seni 3 - po sest sexies - ses t puta

septeni 3 - po sedam septies - sedam puta

odeni 3 - po osam octies - osam puta

91

noveni3 deni 3

PRVA DIN A UCENjA

- po devet - po de et

novies decies

- dcvet puta - deset puta

Prilozni i dijelni brojevi ko riste e u mnozenj u, npr.:

4 x 8 = 32 - qua ter oetona sunt trigi n ta duo . 8 x 7 = 56 - oeties septena sunt qui nquagi nta sex.

Na perfektskoj osnovi konjunkti v tvore samo perfekt i pluskvamperfekt.

Konj unktiv perfekta aktiva tvori se na perfektskoj osnovi za mjenom ind ika­tivni h zavr~etaka konjunktivnim:

singular 1. -e rim, 2. -eris, 3. -erit; plu ra l 1. -erimus, 2. -eriti s, 3. -e rint.

Kon junktiv pluskvarnperfekta aktiva tvori se takoder na perfektskoj osnovi zamjenom ind ikativnih nas tavaka konjunktivnim:

singular 1. -issem, 2. -isses, 3. -isset; plural 1. -issemus, 2. - isse tis, 3. -issent

Konj. perfekta Konj. pluskvamperfekta

1. dixerim legerim dixissem legissem singular 2. dixeris legeris dixisses legisses

3. dixerit legerit dixisset legisset

1. dixerimus legerimus dixissemus legissemus plural 2. dixeritis legeritis dixissetis legissetis

3. dixerint legerint dixissent legissent

Isto je to i kod drugih perfektskih osnova:

konj. perfekta: laudaverim, - habuerim, - eeeiderim .. . konj. pluskvamp.: laudavissem, - habuissem, - eeeidissem .. .

PASIVNI KONJUNKTIVI PERFEKTA I PLUSKVAMPERFEKTA tvore se kao i pasivni indikativi pomocu participa perfekta pas iva (PPP) i konjunktivnih oblika glagola ESSE, i to se za perfekt uzima konjunktiv prezenta, a za plus­kvarnperfekt konjunktiv imperfekta glagola esse. Te smo oblike vidjeli u vj . 21. i 22, a glase:

Konj. prezenta Konjunktiv imperfekta

singular plural singular plural

1. sim simus 1. essem essemus

2. sis sitls 2. esses essetis

3. sit sint 3. esset essent

92

VJEt llA 2) .

Konjunktiv periekta pasiva:

singular plural

1. laudatus sim 1. laudati simus

2. sis 2. sitis

3. sit 3. sint

Konjunkiv p luskvamperiekta pas iva:

singular plural

1. laudatus essem 1. laudati essemus

2. esses 2. essetis

3. esset 3. essent

Niti ovdje ne mozem o da ti z nacenje spomenutih konjunktivnih oblika zato ~to to ovisi 0 kontekstu. Konjunktiv perfekta u p rostoj recenici oznacuje sad asnji potencijal: Dixerit q uis - Mogao bi tko reCi - Quis dubi taverit? Tko (ko) bi posumnjao? - Tim se konjunktivom izraZava i stroga zabrana: Mendaci homini ne cred ideris! - Da nisi povjerovao lazljivu covjeku l - iii pak zelja: Utinam iam Petrus venerit! 0 d a je vee Petar do~ao !

VJEZBE t ZADACI

I - 1. Una hirundo non facit ver. 2. Regnatum Romae l ab urbe condita ad liberatam2 annos ducentos quadraginta quatuor. Duo consules inde creati sunt: L. lunius Brutus et L. Tarquinius Collatinus (Liv.). 3. Tertium non datur. 4. Testis Onus, testis nullus. 5. Bis dat, qui cito dat.

11-1 . Caesar in Italiam magnis itineribus3 contend it, duasque ibi legiones conscribit, et tres, quae circum Aquileiam hiemabant, ex hibernis edOcit, et qua proximum iter in ulteriorem Galliam per Alpes erat, cum his quinque legionibus ire' contendit (Caes.). 2. Nec Hercules5 contra duos.

III - 1. Ne dixeris istud nee ter nec quater! 2. Nemini iniuriam feceris!

Prevedi: 1. To se desilo godine 1941 .2. Triput devet je dvadeset sedam. 3. Koliko je sati? - Sest

i trideset.

Komentar:

1) Ablativ mjesta - u Rimu.

2) Od osnutka do oslobodenia Rima

3) Ablativ natina: ubrJ'..anim mad~em.

4) To je ncpravilan glagol eo, ire· iti

5) To je poznati legcndarru junak.

93

DRUGA GODINA UCENJA

Multum puer sudavit et alsit.

VJEZBA24.

VERBA DEPONENTIA i SEMIDEPONENTIA - SINTAKSA GENITIVA

1- Latinski jezik ima glagola kojima su oblici u svim vremenima i naCinima sarno pasivni, dok im je znacenje a ktivno. Takvi se glagoli zovu VERBA DEPO­NENTIA, iii deponentni glago li, zato sto su navodno odlozili (depono 3) aktivne oblike, pa nj ihovu fu unkciju vrse pas ivni oblici. Medutim, oni imaju sva glagol­ska imena a ktivn a i pasivna kao ostali glagoli , ~ . particip prezen ta i futu ra aktiva, particip perfek ta pas iva, gerund, gerund iv i supine. U znacenju se izmijenio samo particip perfekta pasiva, pa npr. "hortatus" ne znaci "osokoljen " nego: osokolio, osokolivsi.

Tih glagola ima u sve cetiri konjugaeije, pa cemo navesti najpoznatije, a navodimo ih u prvom lieu jed nine prezenta, u infinitivu prezenta pasiva i u perfektu pas ivnom.

I konj . imHor, imitari, imitatus sum miror, mirari, miratus sum horor, hortari, hortatus sum

II konj. vereor, vereri, verltus sum tueror, tueri, tuHus sum

III konj. loquor, loqui, loeutus sum sequor, sequi, seeutus sum nascor, nasci, natus sum mario r, mori, mortuus sum patior, pati, passus sum

oponasa ti diviti se sokoliti

postovati p romatrati

govoriti slijediti roditi se umrijeti trpjeti, dopustiti

IV konj. largior, largiri, largitus sum darivati partior, partiri, partitus sum dijeliti

Ovdje cemo naves ti samo INDIKA"YIV PREZENTA za sve konjugacije,'dok se ostala vremena i oblici mogu lako izvesti prema navedenim pasivnim vre­menima i nacinima obicnih aktivnih glagola.

I konj. II konj. IV konj. III konj. i-osn.

1. miror vereor largior loquor morior singular 2. miraris vereris largiris loqueris moreris

3. miratur veretur largitur loquitur moritur

1. miramur veremur largimur loquimur morimur plural 2. miramini veremini larg imini loquimini morimini

3. mirantur verentur largiuntur loquuntur moriuntur

97

ORUGA 001 A UCEN)A

Impferf.: mira bar ... , verebar ... , largiebar .. . , loquebar, moriebar.

Futur l: mirabor, verebor, largiar, loquar, moriar. ..

Konj. pr.: mirer, verear, largiar, loquar, moriar ...

Konj . imp.: mirarer, vererer, largirer, loquerer, morerer ... Perfektska pasivna vremena pravi lno se prave pomocu participa perfekta i

obLika glagola ESSE:

miratus 3 sum .. . , miratus 3 eram .. . , miratus 3 ero ... mira tus 3 sim ... , miratus 3 essem .. .

Particip prezenta: mirans, -ntis; Particip fut.: miratiirus 3. Gerundiv: mirandus 3 - Gerund: gen. mirandi Supini: miratum i miratu.

Deponentni glagoli imaju sarno IMPERATIV I, a nastavci su:

I singular 2. 1. ore I plural 2. 1. -mini.

I konj. mirare - miramini divi S6 - divite se

II konj. verere - veremini postuj - postuje

III konj. loquere - Ioquimini govori - govorite

patere - patimini trpi - trpite

IV konj. largire - largimini daruj - darujte

II - VERBA SEMIDEPONENTIA, iii poluodlozeni glagoli, su oni glagoli koji su u jednoj vremenskoj osnovi, redovito prezentskoj, aktivni i po oblicima i po

znacenju, dok su u drugoj, perfektskoj, po obliku pasivni, ali s aktivnim znacen­jem. Evo nekoliko primjera:

s51eo 2, solltus sum audeo 2, au sus sum gaudeo 2, gavisus sum fido 3, fisus sum

Obratno je to kod glagola:

obicavati usuditi se veseliti se pouzdavati se - i njegove slozenice.

revertor 3, reverti (perf. akt.), reversum (PPP) vratiti se, premda ga poneg­dje nademo kao deponentan glagol.

U SINTAKSI PADEZA govori se 0 pravilnoj upotrebi imena u funkciji sub­jekta, objekta i raznih njihovih dopuna. To je vrlo siroko sintakticko podruCje, a ovdje u pregledu bit ce dati sarno neki najkarakteristicniji slucajevi, u kojima latinski pokazuje drukCije osob'ine nego nas jezik_ Govorit cerna 0 specificnoj upotrebi padeZa: genitiva, dati va, akuzativa i ablativa.

98

vJE2BA 24.

CENITIV je orvens tveno padez kojim se poblize odreduje neka rijec u rece­nici. On je, dakle, po funkc iji atribut:

ITher discipuIi, exercitus hos tium, ve rsus Vergilii, ucenikova knjiga, . neprijateljska vojska, Vergilijevi stihovi.

Ovakav gen itiv pokazuje kome s to pripada, pa se i zove PRISVOJNI CENI­TIV, a prevod i se nasim pridjevom. - Ako geni tiv ima uza se dodatak, prevodi se genitivom:

versus Vergilii poetae - stihovi pjesnika VergiIija.

Prisvojni genitiv moze stajati i uz glagol ESSE iii FIERI kao predikat:

H i versus sunt Vergilii - Ovo su Vergilijevi stihovi.

Ako uz geni tiv imenice stoj i glagol ESSE i INFINITIV NEKOC CLACOLA, onda se tim geni tivom kazuje: kome je duznost, zadaca, znak, svojstvo, obicaj da nesto uradi: .

Magistri est docere, d iscipulorum discere. Duznost je ucitelja da poucava, a ucenika da uce.

Stulti est sine causa ridere. - Znak je ludaka da se bez razloga smije. Ako bi u genitiv trebale doci licne zamjenice, onda se one zamjenjuju prisvoj­

nim zamjenicama u sr. rodu, - nesto je sIieno i kod nas. Meum es t docere, vestrum autem discere. Moja je duznost da poucavam, a vasa da ucite.

Cenitivom se moze oznaciti i SUBJEKT RADNJE, kao npr. :

amor parentum (roditeljska Ijubav, tj roditelji Ijube djecu)

Cenitivom se moze oznaciti i OBJEKT RADN]E, kao npr.:

Liberis amor parentum innatus est. Djeci je usadena Ijubav prema roditelj ima (djeca Ijube roditelje).

Prvi se genitiv zove SUBJEKTNI, a drugi se zove OBJEKTNI. Ovaj je vise u upotrebi, a stoji uz imenice i pridjeve, kao:

metus mortis strah od smrti

spes victoriae nada u pobjedu

cultus agrorum obradivanje polja

cupid us rerum novarum zeljan prevrata

peritus eloquentiae vjest govornistvu

conscius culpae svjestan krivice

memor amicorum sjeeajuci se prijatelja

planus spei pun nade

egenus amicorum oskudan u prijateljima

veritatis diligens onaj koji Ijubi istinu.

DRUGA GODINA U~ENJA

Genitivom se moze oznaciti i to da se od neke cjeline oduzirna dio, pa ga zovemo DijELNI (PARTITIVNI) GENITIV. Stoji uz irnenice koje oznacavaju: dio, broj, mnostvo, mjeru i slicno:

pars, numerus, multitudo, copia, milia i dr. Npr.: pars corporis, magnus numerus hostium, duo milia militum.

Ovaj genitiv stoji takoder uz priloge, upitne i neodredene zamjenice, uz komparative i superlative, kao:

multum argenti, sa tis eloquentiae, nihil mali; quis vestrum, nemo Romanorum, alter consulum; minor fratrum, urbs omnium pulcherrima.

VJEZBE I ZADACI

-1 . StOdes, an piscaris, an venaris, an simul omnia?! (Plin.) 2. Dulce et decorum est pro patria mori (Hor.). 3. Saxa loquuntur. 4. Video meliora prob6que, deteriora sequor (Ovid.). 5. Vin­cere aut mari. 6. Inter vepres rosae nascuntur. 7. Concordia parvae res crescunt, discordia1

maximae dilabuntur (SaiL). B. Parturiunt montes, nascitur mus. 9. Non omnis moriar (Hor.). -1. Plato philosaphus3 in hortis suis cum discipulis disputare solitus est. 2. Caesar copiis suis diffisus4 cum hostibus confligere ausus non est. 3. Nescit vox reddita5 reverti (Hor.). 4. Similis simili gaudet.

III -1. Magistratuum est imperare, civium autem oboedire. 2. Amicitia Antonii et Octaviani parum firmitatis habuit.6 3. Gallorum fortissimi erant Selgae. 4. Ignoti nulla cupido. 5. Aristoteles doctissimus omnium antiquorum philosophorum putatur.7 6. Semper memor ero meritorum tuorum. 7. Egregius iIIe vir proditionis8 accusatus est. B. Magni9 virtutem aestimamus. 9. Homo sui generis.

Kako kod nas glasi poslovica 1-7 i I-B? Kako prevodis "meliora" i "deteriora" u 1-4? Kakav je to genitiv "ignoti" u 111-4? Prevedi: 1. Gradani se praznikom rado bave ribolovom i lovom. 2. Veoma se divim tvojoj odvainosti. 3. Prijatelju, tvojem pismu veoma sam S9 obradovao (gaud eo 2 ide s ablativom). ----------------------------------------------------------r----

100

Komentar.

1) To je rastavno upitna rel'enica s indikativno: da Ii .... iii. U latinskom je veznik u prvom dijelu "utrum", a u drugom je "an". Medutim, veznik "utrum" moie u prvom dijelu pitanja izostali, ali je u drugom dijelu iIi drugim dijelovima pitanja obavezan "an". 2) To su ablativi koji zamjenjuju pogodbenu rel'enicu: Mi Wemo: slogom .... , neslogom (a nesloga ... ). 3) Platon (427. - 347.), radom iz Atene, jedan je od najveCih grckih filozofa. Svoju filozofiju velikim dijelom duguje Sokratu, svom ut itelju, s kojim se dosta rano upoznao. Sakrat nije niAta napisao zata ~to je sve svoje vrijeme posvelio pouci mladih Atenjana. Njegovu filozofiju nalazimo izloienu u vrlo brojnim Platonovim djelima: Apologija Sakrata, Kriton, Protagona, Gorgija. Simpozion, Pedon itd. Platonova djela prevedena su na sve europske jezike, a njegov jeutjecaj ogroman na srednjovjekovnu i modemu filozofij u. 4) - jer se nije pouzdavao. 5) - izrel'ena rijel'.

VJEZDA 24

PLATON ARISTOTEL

6) Nakon u bojs tva Cczara (44. g. pr.n.e.) uro tn.ici Marko 1unije 'B rut i Gaj Kasijc, inace ra nije vrlo odani Cezaru, prebacili su se u M. Aziju i fonniraii rcpublikansku vojsku, kako bi 05VO­

jili vlas t u Rimu. Njin la se u Ateni bie pridrufio i pjesnik Horacije i Ciceronov sin Marko, a i sam Cieeron se sp remao njima pridruziti, ali je u pokuSaju nap~tanja italskog tla uhvacen ad Antonijevih vojn.ika i ubijen, a glava mu je odsj~ena (g. 43.). U Rimu su , m edu tim, sklo­pili triumvirat Oktav ijan, Marko Antonije i Lcpid, koji su d obra obucenu vojsku p rcbaci li u Grcku i kad Fi li pa g. 42. pro !l .C. posve razbili republikansku vojsku. Mnogi su ipak amnes­tirani, medu niima i Horacije. Savezni~tvo iz ­med u Oktavijana i Antonija nakan toga je sve vi~e slabilo, pa ce konacno medu njima d eti do te~kog obrai'una g. 31. k od Akcija . Antonije je svladan, 7..3jed no S egipa tskom kralj icom Kleo­patrorn, a Oktavijan je pos tao jedini vlada_r u Rimu kao Princeps senatus. 7) Aris totel (384. - 322.) rodom je iz Stagira, makcd onskog grad ita. Rano jc preselio u Ate­nu i postao Platonovi m ucenikom. Tri god ine biD jc uti teljem Aleksandra Vclikog. U Ateni je osnovao vlastitu ~kol u u Liceju, koja se kasnije nazvala Peripa tetska . Nakon smrti Aleksandra Ve likog, bio je optuten zbog bczbo~tva i nasko­TO je umro na Ha lkidici. Aristotel je bio ucitelj filozofije u svojoj ~kol i , ali je osim toga i vrlo plod an pisac filozofskih d jel • .

8) Genitiv kri vnje.

9} Geni ti v c jene. RlMSKI NO VAe

101

VJEZBA25.

GLAGOL ESSE I NJEGOVE SLOZENICE - SINTAKSA DATIVA

Latinski jezik irna nekoliko nepravilnih glagola, a njihova je nepravilnost u tome da glagolske oblike tvore na razliCitim osnovama, a ima kod njih i drugih nepravilnosti iIi osobi tosti, kako cemo vidjeti.

I a) - Na prvo mjesto nepravilnih glagola stavljam glagol:

sum, esse, fui biti. - U svojoj konjugacij i taj glagol pokazuje tri osnove: So, es­i fu-. Osim toga, kod ovog glagola u nekim oblicima ispada tematski voka l, kao npr. u infinitivu:

es-se, gdje je karakteristican i iruini tivni format -se. Karakteristican je i vokal -i- u konjunktivu prezenta: sim, sis itd.

Evo njegovih oblika u cjelini:

Prezent Imperfekt Futur I

Ind ikativ Konjunktiv Indikativ Konjunktiv

1. sum sim eram essem ero singular 2. es sis eras esses eris

3. est sit erat esset erit

1. siimus simus eramus essemus erimus plural 2. estis sitis eratis essetis eritis

3. sunt sint erant essent erunt

Perfekt Pluskvamperfekt Futur II

Indikativ Konjunktiv Indikativ Konjunktiv

1.fui fuerim fueram fuissem luero singular 2. luisti fueris lueras luisses lueris

3.luit fuerit luerat luisset luerit

1. luimus luerimus lueramus luissemus luerimus plural 2. luistis lueritis lueratis luissetis lueritis

3. fuerunt luerint fuerant fuissent ruerint

Imperativ I: singular 2. es - plural 2. este budi, budite

Imperativ II: singular 2. esta, 3. esta - plural 2. estate, 3. sunto

Particip prezenta: ens, entis -, ali se ne upotrebljava, osim kao pojam, "bice" (usp. entitet).

102

VIE~Bi\ 25

Particip futura: futurus 3.

Infin. prez.: esse; Infin. perf.: fu isse; Infin. fut. : futUrum ese. iIi : fore.

b) Glagol esse ima i svoje slozenice koje se tvore pomocu prefiksa: ad, ab, in, prae, inter, ob:

adsum, adesse, affui absum, abesse, afui insum, inesse, infui praesum, praeesse, praefui intersum, interesse, interfui obsum, obesse, obfui

- biti prisutan - biti odsutan - nalaziti se u - biti na celu (s dativom) - ucestvovati, sudjelova ti - skod iti

U konjugiranju ovih slozenica treba voditi racuna da se pravi lno mijenja glago l esse, dok je prefiks na pocetku bez promjene:

adsum, ades, adest, - adsiimus, ades tis, adsunt; absum, abes, abest, - absi:imus, abestis, absunt.

Dvije slozenice ipak imaju promjena u prefiksu. To su:

1. prosum, prodesse, profui - koristiti.

- Naime, ta sloZenica pred konsonantskim oblicima g lago la esse ima obl ik pro-, a pred voka lskim ima prod-:

prosum, prodes, prodes t, - prosi:imus, prodestis, prosunt.

2. possum, posse, potui - moci.

- To je sloZenica glagola esse samo u oblicima prezentske osnove. Ispred konsonantskih obLika glagola esse stoji oblik pos-, a ispred vokalskih pot-:

prez.

impf.

futur I:

- ind.: kon j.

- ind .: konj .

possum, potes, potest, - possi:imus, potestis, possunt possim, possis, possit, - possimus, possitis, poss int

poteram, poteras, potera t itd . possem, posses, posset itd.

- potero, poteris, poterit itd.

Sam infinitiv prezenta kod ove slozenice je neobican. Ocekivali bisrno, nairne, potesse (isp. prod-esse), a rnedutirn je: posse.

II - DATTY je padez neupravnog iii da ljeg objekta, pa prvenstveno stoji uz glagole. Ovdje cerno spornenuti slucajeve kada se dativ drukcije konstruira nego kod nas. To je kod glago la:

103

DRUGA GODINA UCENj A

fido 3, confido 3 tibi di ffido 3 tibi medeor 2 rnorbo parco 3 denariis persuadeo 2 arnico studeo Iibiris studeo 2 rebus novis faveo 2 Catilinae praeficio 3 vinum aquae praesurn exercitui consii lo 3 rnihi

- uzdam se u te - ne uzdam se u tebe - lijecim bolest - s ted im novae - nagovaram prijatelja - bavim se knjigom - rad im oko prevrata - pris tajem uz Katilinu - dajem prednost vinu pred vodorn - na celu sam vojske - mislim na svoj spas

Uz neke glagole do laze DVA DATIVA: jedan lica iii stvari, a drugi svrhe:

Tua salus mihi curae est - Tvoj spas mi je na brizi.

Quae tibi laudi ducis, aliis ne vitio vertas! Sto sebi upisujes u slavu, drugima ne upisuj u grijeh!

Caesar duas copias ponti praes id io reliquit. Cezar je dvije eete os tavio za zastitu mosta .

Dativ uz glagol ESSE pookazuje kome sto pripada, pa glagol ESSE prevo­dimo: imati:

Croeso erant d uo filii. - Krez je imao d va sina.

Uz izraz MlliI NOMEN EST lie no ime moze stajati u dativu iii u nominativu:

Mihi nomen Marco es t. - Mihi nomen Marcus est.

VJEZBE I ZADACI

la -1. Cogno, ergo sum (Descartes). 2. Ita est. 3. Fui quod es, eris quod sum. 4. Neque animus neque corpus a vobis aberit (SaiL). 5. Inopi desunt multa, avaro omnia.

Ib -1. Ego, qui te confirmo, ipse me non possum (Cic.). 2. Per risum multum potes cognoscere stultum. 3. Faciam ea omnia, ut (kako) iam potuero. 4. Non omnes possumus omnia. 5. Quid prod est homini, si totum orben terrarum imperio suo subegerit, l imperitare autem sibi nescit? 6. Neque litteras Graecas didici. Parum placebat eas discere, quippe quae Oer one) ad virtutem doctoribus nihil profuerunt2 (Sail.).

11-1. Provinciae Caesar Quintum Cassium praeficit (Caes.). 2. Itiique sibl quisque consulebat (Caes.). 3. Non scholae, sed vitae disvimus. 4. Quidquid discis, libi discis. 5. Caesar auxilioJ cohorti venit cum legionibus duabus. 6. Sunt nobis multi amici. 7. Non est pax impiis. 8. Id mihi curae erit.

104

VJEZBA 25.

Kako prevodis ' ea omnia' (lb-3)? Kako glasi osnovni glagol predikata 'praeficit' (1I -1)?

Prevedi: 1. Uradit cemo sve one sto budemo mogli. 2. Tko je danas odsutan? 3. Nista (ne) koriste rijeci bez djela.

Komentar:

1) Pogodbena potenc.ijal na re~enica s konjunktivom perf.: kad bi sebi pod lo!io ... 2} To je kazao pucanin Gaj Marije koii svjesno nije slijedio primjer nadutih optima. Visoka nauka G rka, misH Marije, n ije ni njima samima pomogla. Nairne, izgubili su svoju slobod u. 3) Dativ svrhe: doCi nekorne u pornot.

PRAZNICI i PREDSTAVE U TEATRU. - Rim ljani su imali dosta vjerskih i civilnih praznika. Svaki mjesec je imao svetanc dane aka Kalenda, Nona i Ida . Od davnine postojc svetanosti Luper-calia u veJjaci, Parilia, Cere-alia j Vinalia u lTavnju, Vesta lia i MatraJia u Iipnju, Vulcanalia u kolovozu i Saturnalia u prosincu. Bilo je osim toga dahJma predvidenih za razonodu, za trku, za pecanje, 7...3

konjske trke. Bilo jc praznika vczanih za datume vladajuccg cara. DrUlva je Opcl uvod ila praznikc u svezi 5 posebnim dogadajima, a bili su u tas t bogovima: Ludi Romani, Ludi Plebei, Apoll inares, Cereales, Megalenses, Aorales. Zatim su tu i dani sve6lnih ralni h trijumfa. - Praznici su bili dani razonode. Za naj~iri sloj sta navni~tva, koj i je traZio "panem el circenses", igre su bile rnjcs to na ka me ce provesti svoje s lobodno vrijcme. Sve nezaposlene hrani la je drUlva, odnosno patrorn, i ona mu je pri redivala igre. lgre su se ispocetka davale pod vedrim nebom, a ad g, 145. pr.n.e, gradese veCsjcdiSta za publiku. Plinije Stariji spominje natkrivcn tcatar oko 50. g.pr.n.c., a znamo sigumo da od tog vrcmena posloji natkriven Pompejcv lealar. Novi je leatar poceo graditi Cezar, a zavr~ j o ga August. - Tea tar jc imao dio za gledali~te (cavea) i d io za glumce, do kojeg je bila zgrada za potrebe glumaca, Z3 refiju i za rekviz ite, Na dnu gledaJj~ta , koje je bi la s lepenasto, nalaz. ila se je orches tra, namijenjena senatorima i caru. - U pote tku su se tu davaIe domace ~jive igre, a ad g. 240. pr,n.e., prikazuju se i preradane grtke dram e i komedije. Kasnije se prikazuju i domace traged ije. Zlatni vijek rimskog leatra traje d va i po s toljeca, ~, do kraja s tare ere. Tu su se izrcdali damaCi autori : Ncvije, Ernje, a osobito kamediografi Plaut i Terencije. Potetkom carstva p redstavc u tcatru gube na znacenju, a traged ije se piSu i dalje, ali sarno kao lilerama djela.

TRAIANOV FORUM KOLOSWM

105

VJEZBA26.

GLAGOL FERRE I N}EGOVE SLOZENICE - SINTAKSA AKUZATIVA

I a) Glagol fero, ferre, tiili, liitum (nosi ti) u svojoj konjugaciji pokazuje tri osnove: fer-, tul-, lato-. Osim toga, u nekim oblicima kod njega ispada tematski vokal. Sve ostalo ide pravilno, po treeoj konsonantskoj konjugaciji.

PREZENT - indo al<t.: fero, fers, fert - ferimus, fertis, ferunt. indo pas.: feror, ferris, fertur, ferirnur, ferimini, feruntur. konj. akt.: feram, feras, ferat, feriw1us, feratis, ferant. kon. pas. : ferar, feriiris, feratur, feramur ....

IMPERF. - indo akt. : ferebam, ferebas, ferebat... indo pas.: ferebar, ferebaris, ferebiitur .. . konj. ak.: ferrem, ferres, ferret, ferremus .... konj. pas.: ferrer, ferreris, ferretur, ferremur .. .

FUTUR I - akt.: feram, feres, feret, feremus ... pas .: ferar, fereris, feretur, feremur ...

IMPERATIV I: singular 2. fer - plural 2. ferte (nosi, nosite) II: singular 2. ferto, 3. ferto - plural 2. fert6te, 3. ferunto.

INFINITIV PREZ. AKT.: ferre - PASIVA: ferri

PARTICIP PREZ. : ferens, -ntis - PARTICIP FUT. : lahirus 3

GERUND IV: ferendus 3 - GERUND: gen. ferendi .. .

SUPINI: latum, latu.

Perfektska aktivna vremena prave se pravilno od perfekta TULI, a pasivna perfektska vremena prave se pomoeu participa perfekta pasiva LATUS 3 i glagola ESSE.

b) - Slozenice ovog glagola sa vee poznatim prefiksima glase:

(ad) aifero, affere attiili allatum donijeti (ab) aufero auferre abstiili ablatum odnijeti

infero inferre intiiIi illatum unijeti efero eferre extiili elatum iznijeti defero deferre detiili delatum donijeti confero conferre contiili collatum skupiti refero referre retiili relatum vracati profero proferre protiili proliitum iznijeti perfero perferre pertiili perliitum dojaviti

106

VJUZBA 26.

n - AKUZATIV je u prvom redu padez objekta, pa je uz nominativ najzas tu­pljeniji padez u latinskom. Akuza tiv kao objekt dolazi uz prelazne glagole, od kojih ce biti spomenuti s lucajevi kad je to drukcije nego kod nas:

iuvo 1, adiuvo 1 amicum - pomazem prija telju fugio 3 pa triam - bjezim iz domovine spero 1 saJutem - nadam se spasu, u spas sitio sanguinem - zedan sam krvi id gaudeo - tome se veselim

Akuzativom se izrice prostor na pitanje: koliko je ne~to visoko, duboko, ~iroko iIi dugo:

domus alta pedes viginti, lata pedes trig inta.

Na pitanje: koliko vremena ne~to traje - dolazi u latinskom takoder akuzati v:

Pugnatum est continenter horas quinque. - Borilo se neprestano pet sati.

Akuza tivom se kazuje i uzvikivanje:

Me miserum' Bijedna Ii mene! - Heu me infelicem! Nesretna Ii mene!

!rna prelaznih glagola koji craZe dva akuzativa: akuzativ lica i akuzativ stvari, kao:

doceo 2 al iquem aliquid - poucavam nekog u neeem cE!lo 1 aliquem aliquid - krijem pred nekim ne~ to

oro 1, rogo 1, intrrogo 1 aliquem aliquid - pitam nekoga ne~to Magister gueros doc~ - UCitelj djecake poucava u glazbi.

Ova akuzativa: akuzativ objjekta i akuzativ predikata stoje uz glagole:

appello 1, nomlno 1, voco 1, dico 3

creo 1, ellgo 3, dellgo 3 puto 1, existlmo 1, iudko 1, diico 3

- nazivam koga Cim - izabrati koga za ~to

- smatrati koga cim Ouco .!;3micum meum - Sma tram te mojim prijateljem.

Ako su ti glagoli u pasivu, uz njih stoje dva nominativa:

Cicero consul creatus (electus, effectus, reddltus) est. Amicus me us duceris - smatra~ se mojim prijateljem.

VJEZBE I ZADACI

I a -t . In silvam ligna fers. 2. Homo probus paupertatem et senectutem patienter fert. 3. Hostes militum nostrorum impetum non tuterunt (Caes.). 4. Numidae caput Hiempsalis ... ad lugur­tham' referunt (Sail.). 5. Belgae, Aquitani et Cellae lingua, institutis inter se differuntz (Caes.). 6. Nullam rem Cicero gravius tulit quam mortem filiae suae.J

107

DRUG A GODINA U(ENJA

b) -1 . Is labor utilis est, qui tibi laudem fert, civitati autem prodest. 2. Graecia capta ferum victorem cepit et artes intulit agresti Lati04 (Hor.). - 1. Te sapientem et appellant et existimant. 2. Centaurus Chiron5 Achillem , filium Pelei et Thetidis, musicam docuerat. 3. Exercitus Romanus Diocletianum imperatorem elegit.6 4. Nam et secundas res splendidiores facit amicitia et adversas leviores (Cic.). 5. Vinum et (=eak) sapientem facit dementem. 6. Cave canem.

Sto znades 0 junaku Ahileju? Kakva dva akuzativa vidis u ree. II-57 Kakva je to zamjenica "qui" u Ib-1 7 Prevedi: 1. Podnosite strpljivo teret zivota. 2. Uvijek zahvaljujte svojim roditeljima. 3. Rimske legije su svog vojskovoclu obieavale izabrati (za) cara.

Komentar:

1) Miopsa, kraJj Numidije i saveznik Rima, imao je dva sina, HiempsaJa i AdherbaJa, a j o~ je posinio i svog bratiea jugurtu, koji je bio znatno o~troumniji i sposobniji od svoju, rodaka. Jugurta je svim sredstvima nastojao da se sam dokopa vlasti u Numidiji . Dao je ubiti Hicmpsala, a zelia se rije~iti i AdherbaJa, koji je zatratio pomoe u Rimu . Rim je poslao vojsku prativ Jugurtc, i Ie su borbc trajaJe ~est godina, dok ga nije svladao pucanin Gaj MaTije g.101. pr.n.e. Usp. vj. 14, b.2. 2) Glagol diff~ ro 3 s toji s ablativom - c.ime, u cemu se razlikovati.

GROB C. METELE

3) To je keerka Tulija, koju je Ciceron bio poslao u Libiju da bi oporavila naru~no zdravlje. 4) Prvi sukobi Rimljana i grckih drwva desili su se za vrijeme drugog punskog rata nakan bilke kod Kane g. 216. Tada su Rimljani uspjeli onemoguCi ti makedonskog kralja Filipa V da ne spoji svoje trupc s HanibaJovom vojskom. Nakon Hanibalova poraza kod Zame g. 202. rimska vojska prodrla je u Makedoniju . U dvije znacajne bilke (197. i 171.) Makedonci su bili posve slomljcni, a g. 148. Makedonija je pripo­jena rimskoj drwvi . Dvije godine kasnije rim­ska je vojska kod Korinla porazila vojsku Ahej­skog saveza, a time je GrCka definitivno izgu­bila svoju slobodu. Usp. vj. 10. b.2. - Medutim, Horaoje ovdje tvrdi da je Grcka svojom kul­turom svladala krutog rimskog pobjednika. - Glagol "intulit" trati da tiv: unijcti u ... 5) Centauri su clivlje tesalsko p leme. aJ i u priCi to su dvolika biea, ozgo covjck a ozdo konj.

6) To je bilo g. 284., a na vlas ti jc os tao Dioklccijan, inace \lirae i vrlo sposoban drUlvnik, do god. 305., kad sc zbog naru~enog zdravlja povukao u svoju palacu kralj Solina. Danas je Dioklecijanova palaea stragi ccntar grada Splita. Usp. vj . 9. b. 2. - Dioklecijan je postao carem u doba vclikog bezvl~ca i dubokc krizc ogromnog Rimskog carstva. Sve graniee tog silnog carstva snaZno nagrizaju plemena Sarmata, Gota, Alemana, Pcr ~ijanaea, Markomana, Vandala i drugih. Dioklecijan se odrUlO na vlasti dvadeset i jednu godinu zahvaljujuCi izuzetnom srnislu za upravljanje drwvom. Prvi je njegov znaeajan korak ~to je podijelio carstvo na istOCni i zapadni clio. Sam je izabrao istOCni dio sa sjed~tcm u Nikomediji. Zapadni dio povjerio je Maksirnilijanu sa sjedi§tem u Milanu. Osim toga obojica su uzela po jcdnog zamjenika, a provine.je su podijelili u manjc administrativne jedinice. Na taj su naen lak§e svladali poteSkate carstva.

1~ ________________________________________________ __

VJEZBA27.

GLAGOL IRE I NJEGOVE SLOZENICE - SINTAKSA ABLATTVA I

I a) - Glagol eo, ire, ii, Hum (iei) tvori glagolske obI ike na osnovi e- i i-, kako se vidi iz tabele:

PREZENT IMPERFE KT FUTURI

indo konj. indo konj.

1. eo eam ibam irem ibo singular 2. is eas ibas ires ibis

3. it eat ibat iret ibit

1. imus eilmus ibilmus iremus ibimus plural 2. His eiltis ibiltis iretis ibTtis

3. eunt eant ibant iernt ibunt

Vremena perfektske osnove prave se na perfek tu ii:

Perfekt -Ind.: ii, is ti, it; imus, is tis, ierunt Konj .: ierim, ieris, ierit; ierimus, ieritis, ierint

Pluskv. -Ind.: ierarn, ieras, ierat; ieriunu5, ieratis, ierant Konj .: issem, isses, isset; issemus, issetis, issent

Futur II: iero, ieris, ierit; ierimus, ieritis, ierint

Imperativ I: i - ite; Imperativ II: ito, ito; itote, eunto

lnfinitiv prez.: ire; lnfinitiv perfekta: isse; Infinitiv futura: i rurum esse.

Particip prez.: iens, euntis; Particip futura: irurus 3

Gerundiv: eundus 3; - Gerund: gen. eundi, dat. eundo ..

Supini: itum, 1tu.

G lagol ire je neprelazan glagol, nema pasivnih oblika. Ipak, pasivni oblici se upotrebljavaju u 3. lieu sing. umjes to bezlicnih oblika: itur ide se; ibatur idase se; ibitur iei ee se; itum est islo se je.

Isto tako postoji i infinitiv prezenta pasiva IRI, a upotrebljava se sarno za tvorbu infinitiva futura pasiva koji se u latinskorn jeziku vrlo rijetko upotre­bljava, a inate je predviden u konstrukeiji akuzativa 5 infinitivom. Taj infinitiv glasi:

laudatum iri - eaptum iri - leetum iri .

109

DRUGA GODI A UCEN}A

b) Slozenice glagola IRE prave se pomocu poznatih prefiksa:

adeo, adire, ad'ii, aditum

abeo, abire, abu, abitum

ineo, illire, inri, inItum

exeo, erne, ex'ii, exl'tum

intereo, interire, interii, interltum

obeo, obire, obii, obitum

pereo, perire, perii, ---

red eo, red ire, redu, redi tum

transeo, transire, transii, transltum

doCi

o tiCi

uci

izici

poginuti

obaviti, umrijeti

propasti

vrati ti se

prijeCi preko

II - LATINSKI ABLATIV sadrzi u sebi tri starija padez.a:

1. pravi ablativ na pitanje: cega?, od cega?

2. lokativ na pitanje: gdje? kada?

3. instrumental na pitanje: skim? cime? zaSto? kako?

U ovoj vjezbi obradujemo prva dva ablativa. 1. PRAVI ABLATIV oznacuje stvar ili lice od koga se nesto odvaja, a stoji uz glagole:

liberare osloboditi cega carere, egere, indigere biti bez desistere odustati od ('ega

Ovaj ablativ stoji takoder uz pridjeve:

solvere, privare prohibere, arcere movere

tiber (metu) slobodan (od straha)

vacuus (sensibus)

orbus (parenti bus)

nlidus (libertate)

bez (osjeeaja)

lisen (roditelja)

liSen (slobode).

rijeSiti cega Cuvati od cega iskljuCiti iz cega

Pravim ablativom izrice se i porijeklo, a stoji uz participe: natus, prognatus, ortus, gerutus, satus, editus (nobill bus parentibus, nobill loco, ~umili genere).

Pravim ablativom bez prijedloga oznacava se i lice ill stvar s kojom se neSto poredi, a stoji uz komparative pridjeva ill priloga:

Tunica propior pallio est - Tunika je biWl od ogrtaa.. Exegi monumentum aere perennius - lzvedoh spomen trajniji od mjedi

Uce ill stvar s kojom se ne!lto poredi mo~ stajati takoder u nominativu uz prilog "quam" (nego):

Sol maior qu: _ -n terra est - Sunce je veO! nego Zemlja.

VJEZBA 27.

2. LOKATNNI i TEMPORALNI ABLATTV - Oznaka mjes ta na kojem se vr~i neka radnja stoji u ab la tivu s prijedlogom in, a li ako su u toj oznac i sad rzane rijeci: locus, totus, - onda se upotrebljava ablativ bez prijedloga:

idoneo loco castra ponere postaviti tabor na prikladnom mjestu

Tota urbe clamor factus est - Nastade graja po cijelom gradu.

Isto se tako cis tim ablativom kazuje oznaka mjesta uz g lagole kretanja na pitanje: kuda?

Exercitus Appia via profectus est. Vojska je krenula Apijevom cestom.

I oznaka vremena n a pitanje KADA? stoji u cistom ablativu kod imenica koje imaju vremensko znacenje, kao:

tempus, aetas, ver, hiems. nox, dies, punctum itd .,

- zati m kod imenica: initium, principium, adventus, exitus,

- te kod imena svetkovina, igara i skup~tina : Saturnalia, Flora lia, comitia.

Hieme fu lmina rara sunt. - Caesar tertia vigi lia profectus est. Zimi su munje rijetke. - Cezar je krenuo oko trece vigi lie.

Saturnalibus servi plus libertatis habebant. Za Saturnalija robovi su imali vise slobode.

Sam abla tiv imenica s vremenskim znacenjem stoji i na pitanje: za ko li ko vremena, kao:

Troia a Graecis decem annis expugnata est. - Grci su Troju osvojili za deset god ina.

VJEZBE I ZADACI

11. Eunt anni more fluentis aquae. 2. Ibis redibis numquam peribis in bello.' 3. Sic transit gloria mundi. 4. lte, quo vos offici a vestra vocant. 5. It fama per urbem. 6. Anni tempora eunt et redeunt. 7. Cives Romani, cum (kada) foras exibant, togam ferre debebant.2 8. Omnia mutantur, nihil interit. 9. Numquam redibit illud tempus, quod semel praeteriit. 10. Caeser de quarta vigiliaJ

eedem itinere, quo hostes ierant, ad eos contendit equitatumque omnem ante se mittit (Ceasar).

lIa) 1. Moveor enim tali amico orbatus, qual is, ut arbitror, nemo umquam erit et nemo eerte fuit (Cic.). 2. Tunica pallio propior est. 3. Semper dic verum, vacuam duc crimine vitam, fac sapienter opus, fer patienter onus. 4. Brutus Romam dominatU regio liberavit.4 5. Horatius poeta humili parente ortus est5, Cicero autem nobili familia. 6. Neminem Lycurgo maiorem virum Laoedaemon tul~.6 7. Sunt isla, Laeli, nee enim melior virfu~ Africano7 quisquam nec darior (Cic.).

b) 1. Ceterum tama tanti tacinoris8 per omnem Atricam brevi divulgatur (Sail.). 2. Caesar castra sua semper idoneo loco ponere solebat. 3. Nemo Graecorum Demostheni par tu~ eloquentia.9

4. Fructu non toliis arborem aestimapo 5. Neeessitas caret lege, venter auribus. 6. Prima luce. 7. Vere novo.

111

DRUGA GODINA UCENjA

Kakva je to imenica "itinere" (1-10) i kakav je to ablativ? Kako prevodis ' ista' u II-a) 7 i koji je to oblik? Kakav je to genitiv 'Graecorum' u II-b 3? Prevedi: 1. Sve prolazi (pl.). 2. Kada ces se vratiti kuci? 3. Ode bogatstvo, odose i prijatelji. - ode, odose (aorist) prevedi glagolom 'abeo' .

Komentar.

1) To je neodreden odgovor proroCi~ta u Delfima. Nairne, ako zarez stavirno ispred "numquam", onda znaa: n.ikada n e~ poginuti u ratu. Aka ga pak stavimo iza "numquam ", onda zna~i : net~ se vratiti i poginut ce~ u rat-u . 2) Kutno odijelo rimskog ~0\1eka bila je tunika, vrsta duge ko~ulje s otvorom za glavu i ruke. Kod 1ena je tunika bila dufa. Siobodni su g radani prcko tunike stavljaJi togu kad su izlaz.i1i vani, a osobito za vriiemc javnih nastupa. Toga je bila pravljena u jed nom komadu od bijele lkanine, a prebacivala se preko lijevog ramena i kop~a1a na desnom, taka da je desna ruka bila s lobodna. VB-j dri.avni

RIML/ANIN U mCI

cinovnici i slobodni djetaci do sedarnnaeste godine ti­vota nosili su togu pretekstu , ~. sa grimiznim rubom. U zimsko doba prcbacivao se preko ramena ogrtat ad vune (Iacerna iii paenula) s kapulja~om . - Zene nisu nosile togu, ali su matrone preko tunike oblati le haliinu iii stolu, koja je dopiraJa do nogu. Kada bi izlazi le vani,

RIML/ANKA U smu PREKO KOIE IE ZAOGRNULA PAW

VJEZBA 27

oblatilc bi p l a~t iii palu. kojom su magic pokri tj glavu. - U kuti !) 1I svi na nogama nosili sandalc 5

rcmenima (solcac), a za izlazak su s lu1ile kratke kat-nate ol.micc. 3) U "ajne vrhe, a zOOg smjene strata, Rimlja nj su vrijcmc noti podijelili 1I tctiri perioda, a zva li su ih vigiliac. Trajalc su po tri sa ta. Prva vigilia bi la jc po pril ici od 185. do 215., a zadnja iIi lctvrta od 03 do 065. ujutro. Dan se oznalavao satima kao i danas polev oct 065., ujutro. pa prema tome flquarta hora" odgovara kod nas lOs. Dnevne sa te Rim­ljanima jc pokazivao suntani sat. 4) Ludjc Junijc Brut jc svrgnuo 5 vlasti posljcd njeg il" lskog kraJja Tarkvinijil O holog i zajcdno s Tarkvinijem Kolatinom g.5lO.{I) izabran jc za prvog konzuJa novoformiranc Rim­skc Rcpublike . Njegovi su s inovi pokuSali raditi u prilog svrgnutog Tarkvinija, pa ih je on teSko kaznio. Pog"i nuo jc u borbi sa sinom Tarkvinija Chalog. 5) Marko Tulijc Ciccron jc poljccao od rimskc uglcdnc familij e, aJi jc prvi ad njih stu pia u krug senatora (homo novus). dok jc Kv. Haracije Flak iz siramaSne provind jske familije. 6) Prema tradiciji Likurg poljctc od spartanskc kraljcvske familije. Njcmu sc pripisuje strogi spartanski zakonik 5

kraja 9. sl. pr.n.c., koji je u stvari reformirani stariji zakonik s atoka Krctc. Spartanci su Likurgu bili padigH hram kaa bogu .

7) To jc Publijc Kom elijc Scipion Afri t ki koji je g. 202. kod Zamc u Africi svladaa Hanibala. U Rimu jc uiivaa vrlo vcliki uglcd , a podsticao je gr&u kulturu. Cijcnili su ga kao zna~ajnu lit nost. ali jc stekao i neprijatcljc, pa sc povukao s polotaja i g. 183 pr.n.e .. umro na svom imanju . 5 njim su drugovali Lclijc i prvi rimski sa tiri ~ar Lucilije.

8) To jc gcnitiv objektni : glosine 0 !akvom ...

9) To je ablativ obzira: u govomilkoj vjcl:tini.

10) - po plodu, a nc po Ii~ru . RIMSKl LEGIONAR

113

YJEZBA28.

GLAGOLI: YOLO, NOLO, MALO - SINTAKSA ABLATIVA II

1- Glagol yolo, velie, volui (hocu) pravi obi ike na osnovama:

vol-, vel- i vul-, a u nekim obl icima indikativa prezenta ispada mu tematski vokal . U konjunktivu prezenta dobiva vokal -i-, kako smo to vidjeli kod glagola 'Iesse",

Od glagola yolo nas tali su: nolo (-ne -yolo), nolle, nolui, (necu) i malo (magis-volo), malle, malui (volim).

Prezent Indikativ Konjunktiv

1. volo noto malo vetim nolim malim singular 2. vis non vis mavis velis nolis mal is

3. vult non vult mavult velit nolit malit

1. volumus nolumus malumus velimus nolimus malimus plural 2. vultis non vultis mavultis velitis nolitis malitis

3. volunt nolunt malunt velint nolint malint

Imperfekt indikativ Konjunktiv

1. volebam nolebam male bam vellem nollem mallem singular 2. volebas nolebas malebas velles nolles malles

3. volebat nolebat malebat vellet nollet mallet

Futur I: - volam, voles ... ; no lam, noles .... ; malam, males ...

Perfektska vremena prave se pravilno na perfektskim osnovama: volu-, nolu-, malu-:

PERFEKT:- ind.: volui, voluisti ... : konj. voluerim, volueris .. .

Pluskv.: - ind.: voluerarn, volueras .. . : konj. voluissem, voluisses ...

Futur II: - voluero, volueris, voluerit...

Sarno glagol nolo ima imperativ: noli - noHte nemoj - nemojte; nolito -noli tote nemoj - nemojte

••• II - INSTRUMENTALNIM ABLATIVOM kazuje se sredstvo kojim se vr~i

glagolska radnja (kopati motikom, orati plugom). To je isto kao i u nailem jeziku, pa 0 tim slucajevima neeemo govoriti. Ipak treba luCiti taj ablativ od ablativa

114

VJEZBA 28.

socijativnog, koji oznacuje dru~ tvo u kojem se nesto dogada iii rad i (pu tujem s prijateljem) . Dok ablativ sredstva stoji bez prijedloga, abla tiv d rustva oznacava se veznikom "cum" (proficiscor cum a rnico).

Kao abla ti v sreds tva podrazumijeva se takoder imenica koja sluzi kao dopuna nekoj radnji, i to uz glagole:

abundare (silva) implere (vino) orna re (frondibus)

u ti (g ladio) frui (gaudio) fu ngi (officio)

vesci (carne)

- i uz pridjeve:

potiri (castris)

refertus donis - pun darova - praedltus virtute obdaren vrlinom - fertllis frumento plod an zitom.

Ovaj abla tiv stoji i uz izraz: opus est (treba)

Celeri aux ilio opus est. - Mihi IThris opus est.

Potrebna mi je hitna pomoc. - Potrebne su mi knjige.

Ablativom se oznacava i UZROK zbog kojeg se nesto desava, osobito kod izraza: amore (iz ljubavi), ira (iz mrZnje), metU (od straha), iussu (na zapovijed), rogatu (na molbu):

Oderunt peccare boni virtu tis amore.

Dobri mrze grijesiti iz ljubavi prema kreposti.

Ablativ uzroka stoji natoCito uz glagole i pridjeve koji izraZavaju dusevno iii tjelesno osjecanje, kao:

gaudeo victoria; doleo illius morte maestus morte patris; contentus sorte sua.

Ablativom se oznacava takoder i NACIN RADNJE (ablativ naCina) kod izra­za: modo, more suo, natUra sua, consuetudine, iure, merito, vi, dolo, conditione.

Ablativom se iskazuje i neko TJELESNO ILl DUSEVNO SVOJSTVO, kao:

excels a statUra; colore candido; nigris oculis visokog stasa bijele puti crnih oCiju

Cistim ablativom kazuje se i CIJENA neke stvari uz glagole: vendere (pro­dati), emere (kupiti), constare, stare, esse (posto je nesto) . - U takvom ablativu cesto nalazimo izraze:

parvo Geftino), minimo (vrlo jeftino), magno (skupo) .

115

DRUGA GODINA UCEN)A

VJEZBE I ZADACI

1- 1. Si vis amari, ama! (Seneka). 2. Si vis pacem, para bellum. 3. Rei publicae nostrae prodesse volumus. 4. Multi homines malunt litteris quam bello glonam sibi assequi. 5. Alexander Magnus ab Apelle1 pingi voluit, et revera ab eo pictus erat. 6. Si quae vis semper dicis, saepe quae non vis au dies. 7. Intentus formis, quas in pulvere conscripserat, Archimedes2 militibus incautus dixit: ' Nolite turbare circulos meos! ' Milites autem eum necaverunt. 8. Socrates man maluit quam legem violare.3 9. Noli me tangere!

II a) 1. Via facti. 2. Tum est CatO" locutus, quo erat nemo fere senior temporibus iIIis, nemo prudentior (Cic.). b) 1. Res publica Romana avaritia et luxuna laborabat. 2. DiogenesS parvo contentus erat. 3. Isocrates unam orationem viginti talEintis vendidit.6 4. Quousque tandem abutere, Catilina, patientia nostra?7(Cic.).

Kakav je to ablativ ' litteris' u ree. 1-4? Navedi izvedenice od korijena mor- (morior 3)! Koji padez trali "abOtor" u II-b) 4? Prevedi: 1. Skrtac ne zeli drugima koristiti. 2. Vise volim vrapca u ruci nego goluba na grani.

116

Komentar:

1) ApeHes (4.st.pr.n.e.) rodorn je iz jonskog Kolofon •. Najzna~ajniji je grcki slikar, ali se cd njega nije ni§ta sacuvalo. 2) Slavni rnatematicar, fiziear i mehanicar Arhimed rodio se oko 287. pr.n.e . u Sirakuzi na Sieiliji. U drugom rimsko-punskorn ratu vrlo vje§to je branio svoj grad protiv rimske vojske. Sirakuzu je ipak osvojio vojskovoda Marcel, a vojnici su, mimo Marcelove naredbe, ubili Arhimeda.

SOKRAT

3) Filozofa Sokrata (469.-399. pr.n.e.) su a tenski demokrati osudili na smrt zbog njegova nijekanj. politeizma i zbog toga ~to je, navoclno, kvario m1ade1. Njegovi ucenici savjetovali su rnu bijeg iz tarnnice, ali on se nije htio suprotstaviti druvnim zakonima. 4) To je M. Porcije Katon Stariji (usp. vj . 8.b.3), zagovornik domaceg smjera u literaturi, nasuprot helenistitkim tendend­jama na dvoru Scipiona. Gaj Lelije pripadao je krugu Scipiona Mladeg. a ime mu je sacuvao Oceron u djelu "0 prijateljstvu". 5) Diogen iz Sinope, na Mrtvom moru, suvremenik je A1eksan­dra Velikog. osnivac cinicke ~kole . 0 njemu su krutile mnoge anegdote, kao npr. kad je na trgu usred bijeloga dana SVijeCom tra1io covjeka. PriCa se da je stanovao u baNi . 6) Isokrat (436.-338.) glasovit je aticki govornik. Ucitelj mu je bio i Sokrat. Vjerovao je da se m1ade1 mo1e pravilno odgojiti samo kroz studij retorike. Bio je govomik bujnog stila ali neuvjerljivih dokaza i nejasne logike, pa daleko zaostaje za dosta m1adim Demostenom. 7) Tako Oceron zapocinje svoj prvi govor u Senatu protiv Katiline. Oblik "abutere" stoji mj. abureris (fut. pas.)

VJEZBA29.

NEPOTPUNI I BEZLICNI GLAGOLI - SINTAKSA IMENA MJESTA NA PITANJE:

KUDA?, GDJE?, ODAKLE?

I - A U latinskorn irna glagola koji nemaju svi h oblika. Spomenut cemo neke:

1. fio, fieri, fac tus sum bivati, pos tati, dogoditi e. - To je ujedno i nepravilan glagol, jer neocekivano irna infinitiv FIERI, a osim toga je i semideponentan, jer u perfektskim vrernenima ima pasivne obi ike: factus sum, eram, ero ... , a "fac­tus" je u stvari part. perfekta od glagola facio 3.

U indikativu prezenta glagol fio nema oblika za 1. i 2. lice pI. I.nace, irna sve os ta le oblike, a konjugira e pravilno kao glagoli trece konjugacije na -io: Prezent - ind.: fio, fis, fit, ........ , .. .. .... , fiunt

konj . fiam, fias, fiat itd .

Irnpf. - ind.: fiebam, fiebas, fi ebat .... .. . konj.: fierem, fieres, fieret

Futur I : - fiam, fies, fiet... .... . . Perfektska pasiva vremena, a spomenuo sam da je ovaj glagol semideponen­

tan, pravilno se prave pomoeu participa factus 3. Infinitiv prez.: fieri; - Infinitiv perf. factum esse; Infinitiv futura: futUrum esse, - iii: fore.

Glagol fio sluzi i kao pasiv glagolu facio 3, pa stoga slozenice: assuefacio 3 (privikavam) i certiorem facio 3 (obavjestavam) imaju pasiv: assuefio (privi­kavam se), certior fio (bivam obavijesten).

Medutim, slozenice glagola facio 3 sa prefiksima, kao: conficio 3, perficio 3, deficio 3, afficio 3 itd. imaju pasiv: conficior 3, perficior 3, deficior 3, aIficior 3 itd.

2. Tri glagola imaju oblike sarno u perfektskoj osnovi, a to su:

coepi, coepisse poceo sam memlni, meminisse sjeeam se 6di, odisse mrzim

Glagol coepi ima znacenje perfektskih vremena (poceo sam, bijah poceo, budem poceo).

- Kod glagola memini i adi perfektska vremena imaju znacenje prezentskih vremena:

6di = mrzim; oderam = mrzio sam; odero = rnrzit eu; rnemini = sjeeam se; memineram = sjeeah se; meminero = sjeeat eu se.

117

DRUGA GOO INA U [NJA

Imperativ ima sarno "memini": 2. sing. memento - 2. pI. mement6te.

3. Dalje su nepotpuni glagoli:

1. queo - queunt 2. nequeo - nequit 3. inquam - inquit aiD - ait - aiunt quaeso - quaesumus salve! - salvete! ave! - avete! vale! - valete!

mogu nemogu katem, kate kazem,kate, katu molim, molimo zdravo! dobra do~li!

zdravo! budi pozdravljen! zdravo! (pri odlasku)

Drugih oblika spomenuti glagoli nemaju .

••• B - U latinskom ima glagola koji se upotrebljavaju sarno u 3. lieu singulara

pojedinih vremena, pa se zovu BEZLICNI GLAGOLI, a oni su veCinom i kod nas bezlicni. To su:

oportet 2 oportuit treba deeet 2 decuit dolikuje dedeeet 2 dedeeuit ne dolikuje Heet 2 lieuit slobodno je libet 2 libuit mili se, godi

Neki bezlicni glagoli idu s akuzativom liea, kao:

piget 2 me, piguit mrzi me pudet 2 me, puduit stid me je paenitet 2 me, paenituit kajem se (s gen.) miseret 2 me zao mi je (koga)

U latinskom su bezlicni i neki glagoli koji oznacavaju neku prirodnu pojavu, a oni kod nas nisu uvijek bezlicni:

tonat 1 tonuit grmi pluit 3 pluit pad a ki~a, ki~i ningit 3, ninxit pad a snijeg, snijezi grandinat 1 pad a grAd fulminat 1 sijeva, grmi

U latinskom ima bezlifuih glagola koji se upotrebljavaju i kao lieni sa pone­kad drukeijim znaeenjem, kao:

118

praestat 1, praestitit - bolje je apparet 2, apparuit - oeito je

praesto 1 - odlikovati se appareo 2 - doci na svjetJo, pojaviti se

VJEtBA 29,

placet 2, placuit - svida se constat 1 constitit - poznato je iuvat 1 me, iuvit - godi mi

placeo 2 - dopasti se cons to 1 - ustraja ti iuvo 1 - pomaga ti

Il- lmena MJESTA, MANJlli OTOKA i POLUOTOKA, te imenice: DOMUS, RUS i HUMUS kao dopune nekom glagolu stoje bez prijedloga:

a) na pitanje: kamo, kuda krecem? - u akuzativu :

Proficiscor Romam, Corinthum, Athenas, Delphos, domum, rus;

b) na pitanje: odakle dolazim? - u ablativu:

Redeo Roma, Corintho, Athenjs, Delphis, domo, rure, humo;

c) na pitanje: gdje s tojim, ostajem? - u Iokativu, a to je jednako genitivu: Maneo Romae, Corin tru, Rhodi, domi, ruri , humi, - iii u izrazima: domi bellique, domi militiaeque - u rrliru i u ra tu, dok je kod imenjca PLURALIA TANTUM prve i druge deklinacije, te kod imena mjesta 3. deklinacije jednako ablativu :

maneo Atherus, Delphjs, Karthag'ine,

VJEZBE I ZADACI

I a) 1. Hoc Tdem reliquis fit diebus (Caes,). 2, Nemo ignavia immortalis factus est (SaiL), 3. Roma e parvo et hum iii Romuli oppido pulcherrima et maxima urbs imperii Romani facta est. ' 4, Poeta nascitur, orator fit. 5. Quidquid Midas tetigit, aurum fiebat.2

b) 1. In rebus adversis semper meliora sperare memento! 2, Dimidium facti, qui bene coepit, iam habet. 3, Omnes homines natura sua servitutem odenunt.

c) 1, Amici auro parari nequeunt. 2. Ave, Caesar imperator!3 3, Quod ITcet lovi, non licet bovi. 4. Vim vi repellere licet.

11-1 , Domi militiaeque res publica venalis fuit (SaiL). 2, Reversus domum, quod reliquum temporis, Plinius studiis reddebat (Plin.). 3, Caesar eo tempore Ravennae erat (Caes.), 4, Brundisio profecti sumus ante diem secundam Kalendas Maias4 (Cic,).

Kakav je to ablativ "reliquis die bus" u I-a 1, a kakav "ignavia" u I-a 2? Odredi polozaj posesivnog genitiva "Romuli ' u I-a 3! Kakav je to perfekt "tetigif u I-a 5 i od kog glagola? Kakav je to ablativ "natura sua" u I-b 3? Kako prevodis "reversus" u 11-2? Prevedi: 1. Zii Ijudi mrze pravednost. 2. Iz Rima sam otputovao treceg svibnja. 3. Mecenat je u Brundizij stigao sa Vergilijem i Horacijem.

L-____________________________________________________ 119

no

DRUG A GOOl A UeE JA

Komentar:

1) Rim e postepeno fu;o sa Palatina na ostalih ~t bre!uljaka. Mocvama ravrtica do Kapitolija isu'ena je i tu se smjestio FORUM ROM ANUM, na kojem se razvijao ojeli dru~tverti nvot grada. Tu se je trgovalo, odnavale su se narodne skup tine (comilia), zasjedao je Senat. Vjerske s\'etanos ti

obavljale su se u hramovima Jupitera, lu. none i Minen'e na KaptOliju. Uz Forum Romanurn, kroz koji je prolazila glavna cesta Via Sacra. gradi se Basilica luli .. hram Kastora i Poluksa, hram Veste, Basil. ica Ae~ilia, Curia za sjedrtice Senata. Ta. bulariurn, hrarn Sloge, Rostra (govornica). Kasrtije se grade i novi Forumi, kao: Ceza­rov, Augustov, ervin. Trajanov s pozna­lim Trajanovim stupom i Forum Paos. - Rimski su care\~ u znak velike pobjede podizali u Rimu veliGinstvene slavoluke i visoke stupove. Jedan od znaeajnih sla· voluka bio je litov u blizirti Koloseuma - Od rnnogih hramova grada Rima do da· nas se sa~uvao Panteon. veliki oktog<>­nalrti hrarn svih bogova, i malerti hram Veste. Uz rijeku liber safuvao se monu· mentalrti Hadrijev mauzolej, koji je danas pozna t kao Andeoska tvrdava.

2) [idas je mitski kralj Frigije. Apolon mu je usli~o zelju da se sve tega se dotakne pretvori u z1ato. U z1ato se stoga pretvorila i njegova krerka kad ju je dotaknuo. 3) To je bio poklik kada je vojska svog ojskovodu progl~vala imperatororn.lj. carem. ~) To znati: 29. travnja. - Latinski nazivi mjeseci imaju pridjevski oblik, jer se kod njih podrazumijeva imertica -mensis": lanuarius, Februarius, Martius, Aprilis (-<!), Maius, Jurtiu , luliu , Augustus, September 3, October 3, ovember 3, December 3. Zadnja cetiri naziva u pridje\~ treee deklinacije na -her. -bris, -bre.

FORUM ROMA UAl

VJEZBA30.

SINTAKSA GLAGOLSKIH IMENA INFlNITIV - AKUZATIV S INFlNITIVOM

1- Latinski glagol ima u recenici vrlo razgranatu upotrebu ne samo odredenih glago lskih oblika nego i neodredenih, i to u:

infinitivi, participi, gerund, gerundiv i supini .

- Najprije cemo govoriti 0 upotrebi infinitiva u latinskoj recenici. Latinski jezik ima tri infinitiva: infinitiv prezenta, perfekta i futura, i to u aktivu i pasivu. Infinitive prezenta smo vec vidjeli, a to su:

laudare - laud iiri, delere - deleri, legere - legi, audire - audiri

Infinitiv perfekta aktiva p ravi se na perfektskoj osnovi dodavanjem zavr~et­

ka -isse: laudavisse, habuisse, legisse, cecidisse, dixisse.

Infinitiv perfekta pasiva pravi se pomocu partici pa perfekta pasiva i oblika "esse": laudatum esse, lectum esse, dictum esse.

Infinitiv futura aktiva pravi se od participa fu tu ra aktiva i oblika esse: laudaturum 3 esse, lectururn 3 esse, dictururn 3 esse.

Infinitiv futura pasiva pravi se pomocu supina na -urn, koji cerno kasnije vidjeti, i oblika "iri", ~to je pasivni infinitiv glagola eo, ire (iei): laudatum iri, lectum iri.

Infinitiv prezenta pokazuje istovrernenu radnju s radnjorn glavnog glagola, pa se, prerna tome, moze upotrijebiti za sada~nju, pro~lu i buducu radnju, ako se ona de~ava istodobno s radnjorn nekog odredenog glagolskog oblika. - Infinitiv perfekta pokazuje radnju koja se desila prije radnje glavnog glagola. - Infinitiv futura kazuje radnju koja se irna desiti poslije radnje glavnog glagola.

II - Infinitivi se u latinskorn jeziku cesto upotrebljavaju u dvije specificne kon­strukcije, i to kao: AKUZATIV 5 lNFINITIVOM i NOMINATIV 5 INFlNITIVOM!

Akuzativ s infinitivom (ACI) u latinskorn jeziku je konstrukcija kada subjekt neke zavisne reeenice, uglavnorn izjavne iii izricne, dolazi u akuzativ, a predikat u infini tiv. Takva je konstrukcija najce~ce ovisna 0 nekom glagolu iii nekom izrazu govorenja iii osjecanja. Npr.

Cujern kako djevojka pjeva. Kazern da je ucenik rnarljiv. Glas je da je Homer bio slijep.

Audio puellam cantare. Dico discipulum diligentem esse. Fa rna est Homerum caecum fuisse.

Kod nas su to zavisno-iz ricne recenice s veznicima: da, kako, gdje.

121

DRUGA GODINA UCENj A

U konstrukciji ACI mogu se upotrijebiti sva tri infinitiva u aktivu i u pasivu, vee prema tome kada se odvija radnja u odnosu na radnju glavnoga glagola:

Audio puellam cantare, - iii: cantavisse, - iIi: ca ntaturam esse. Cujem kako djevojka pjeva, da je pjevala, da ce pjevati .

Video domum dirui, - iii: diru tam esse, - iIi: dirutum iri . Vidim da se kuca rusi, da se je srusila, da ce se srusiti.

Ako je predikat ACI imenski, onda se imenski dio predikata slaie sa svojim subjektom u rodu, broju i padezu:

Seio Petrum prudentem esse. - Dico discipulos diligentes esse.

U nasoj zavisno-izricnoj recenici ne navodimo subjekt ako je to liena zamje­nica, za to sto je ona oeita u glagolskom obliku. U latinskoj konstrukciji AC!, naprotiv, treba istaknuti zamjenicu, jer ona ne moze biti vid lj iva iz infinitiva. Npr.

UCitelj kaze da sam (da si itd .) marljiv ucenik. Magister dicit me (te, eum) diligentem discipulum esse. Magister dicit nos (vos, eos) diligentes disci pulos esse.

Ako se liena zamjenica treceg lica ne odnosi na subjekt glavnoga glagola nego na nekoga drugoga, onda se upotrebljava akuzativ zamjenica is iIi ille. Ako se ona odnosi na subjekt glavnoga glagola (UCitelj kaze za sebe da je ... ), onda se upotrebljava lieno - povratna zamjenica u akuzativu se. Npr.

Magister dicit eum (sc. discipulum) diligentem esse. UCitelj kaie da je on (ueenik) marljiv.

Magister dicit se iustum esse. Ueitelj kaie (za sebe) da je pravedan.

Na isti naem za prisvojne zarnjenice njegov, njezin, njihov uzet cemo geni­tivne oblike pokaznih zarnjenica: eius, eorum, earum, -illius, illorum, illarum, ako se one odnose na nekoga drugoga a ne na subjekt glavnog glagola. Ako se one odnose na subjekt glavnoga glagola, onda cerno staviti povratno-prisvojnu zamjenicu suus 3:

Ucitelj kaie da su njegovi ucenici dobri. Magister dicit discipulos eius (petri) bonos esse.

Magister dicit discipulos suos bonos esse. UCitelj kaie da su njegovi ueenici dobri (tj. uCiteljevi).

Latinsku konstrukciju ACI prevodimo najcesce naSom zavisno-izrienom reee­nicorn s veznicima: da, sto, kako, gdje.

122

-Glagol glavne reeenice 0 kojem ovisi konstrukcija ACI jest neki iz grupe:

1. dicendi iii govorenja: dieo 3, loquor 3, nego 1, narro 1, trado 3, nuntio 1, fateor 2, pollieeor 2 itd.

- . sentiendi Iii primjeCivan ja: scn tio 4, audIo 4, git I, \'Ideo 2, SCIO 4, putt I, arbitror I, re r 2, credo 3, spero I Ittl .

. l-.onstru k ija A I ·t ji i uz izraze i bezlicne g lagole:

fama cst (glas jc), fa esl (pra\' je), ndas 'st (rtij dOI\'o ljeno), IU tum '51 (pravedn jc); La tim: apparet 2 Uasn je), ons tat I (p mato je), deect (dolikuje), oportet - (treba) itd . - premda LI svakom pojedin m sill aju t vi~ i nije 7a\' isno­iui na re cnica nego £<l htj vna, b npr.:

porlet iLldic m iustum ·sse - Treba da jc sLlda pravedan.

4. KonstrLlk ija A I s t ji i LIZ glago le osjeca.nj a ako njima isticemo neku k nstataciju a ne L1zrok, kao:

gaudco 2, lac t r 1, d Ie 2, iras or , miror 1, quer r ,i td .

aLldeo Iitteras meas tibi iLlcLlndas fuisse. Radujem sc da ti je mojc pismo bi lo L1godn .

5. Konstrukcija ACI 5t ji i uz glagole htijenja, kao: v 10, n610, malo, cupio 3, i tada na zamjenjLlje na e zah~evne recenice, bo:

Hardianu fi nem imperi i o luit esse Euphratcm. Ilardijan jc htio d a ELl frat bude g ranica carst\'a.

O. kLl za ti s infinitivom ide i uz glagole: iubeo 2, veto 1, sino 3, pa tior 3. Kod nas SLI to zah~ vn reeenice:

aesar milites cas tra movere illS it. Cezar je naredio da vojnici krenLl .

VJEZBE t ZADACI

1. Vivere est militare. 2. Errare humanum est. -

1. Sperat adulescens diu se victurum esse, quod sperare idem senex non potest (Cic.). 2. Pisonem, ' ut scribis, spero fore2 semper nostrum (Cic.). 3. Ita fit verum amicitiam nisi inter bonos esse non posse (Cic.). 4. Mittuntur de his rebus ad Caesarem legati. lubet arma tradi, principes produci (Caes).

III 1. Te hominem esse memento! 2. Dignum laude virum Musa vetat mori. 3. Prima luce ex superioribus locis, quae Caesans castris erant coniuncta, cemebatur novissimos eorum premi vehementer (Caes.).

Pripazi na pasivnu rednju u ACI u ree. 11-4! Kog je roda ' 1005' u 1II-3? Prevedl: 1. Nadam sa da ces mi uvijek biti dobar prijatelj. 2. Cezar je doznao da je Sanat s velikim dijelom vojske otputovao u Drac. 3. Poznato je da prijateljslvo moia biti sarno izmedu dobrih.

123

DRUGA GOD INA UCENjA

Komentar.

1) Gaj KaJpumije Pizon bio jc Ciceronov zct i vjeran perijatelj.

2) fore = futurum esse.

3) Uz pasivni imperfekt glagola primjeavanja mote stajati konstrukcija ACI.

VJEZBA31.

NOMINATIV S INFINITIVOM

Kada neki od aktivnih glagola, spomenutih kod konstrukcije akuzativa s infinitivom, stoje u pasivu, onda se zavisno-izricna recenica, odnosno zavisno­-zahtjevna recenica, u la tinskom izraiava konstrukcijom NOMINATIVA 5 IN­FINITIVOM. To je stoga konstrukcija u kojoj subjekt zavisne recenice stoji u nominativu a njezin predikat u infinitivu. Pritom glavni glagol pasivnog oblika stoji na kraju konstrukcije i slaie se stirn nominativom kao subjektom u licu i broju. U nas, naprotiv, taj glagol stoji na samom pocetku u bezlicnom refleksiv­nom obliku. Npr.

Prica se da je Homer bio slijep. Homerus caecus fuisse traditur.

Smatra se da su Homer i Vergilije bili najveCi pjesnici. Homerus et Vergilius maximi poetae fuisse putantur.

Prica se da su Gali i Germani vise puta bili pobjedivani od Cezara. Galli et Germani pluries a Caesare victi esse narrantur.

Prica se da je pjesnik Lukrecije svojom rukom sebi zadao smrt. Poeta Lucretius manu sua mortem sibi conscivisse narratur.

Imenski dijelovi predikata i dodaci subjekta slaiu se sa subjektom nominativa s infinitivom (NCI) u rodu, broju i padezu, kako smo vidjeli u navedenim primjerima.

Ako je subjekt NCI licna zamjenica, ona se ne navodi jer je vidljiva iz oblika glavnog glagola. Npr.

Cini se da sam ja (ti, on) ucenik. Discipulus esse videor (videris, videtur).

Cini se da smo mi (vi, oni) ucenici. Discipuli esse videmur (videmini, videntur).

Konstrukcija NCI ne stoji uz sve pasivne oblike glagola koje smo Ilaveli kod konstrukcije ACI. Tako ona ne stoji uz bezlicne glagole i izraze, te uz gIagole

124

VjEZ llA 31

htijenja i osjecanja, jer oni i nemaju pasivnih oblika. Uz osta le glagole konstruk­cija Ncr dolazi uz ova ogranicenja:

1. uz videor (cini se da ja) - u svim licima i vremenima;

2. uz iubeoT, vetoT, sinoT - u svim licima i vremenima;

3. uz dieor, existimor, iudieor, nuntior, audioT - u svim licima i vremenima prezentske osnove;

4. uz fertur - feruntur, traclitur - traduntur (pripov ijeda se da) - sarno u tim obl icima.

VJEZBE I ZADACI

1. Multos scriptores rerum suarum Alexander Magnus secum habuisse tradi tur. 2. Romulus et Remus, liberi Vestalis' Reae Silviae, conditores urbis Romae fu isse traduntur. 3. Qui tacet, consentire videtur. 4. Milites castra ponere iussi sunt (Vojnicima je bilo naredeno ... ). 5. Rem haud, Scipio et Laeli,2 difficilem admirari videmini (Cic.). 6. Solem enim e mundo tollere videntur, qui amicitiam e vita tollunt,3 qua nihil a dis immortalibus melius habemus, nihil iucundius (Cic.).

Uz pasivne oblike glagola iLibeo 2 i veto 1 subjekt NCI u nasem jeziku stavljamo u dativ: bilo je komu naredeno, zabranjeno. Sto je subjekt NCI u ree. 6? Kakav je to ablativ "qua" u ree. 6? Prevedi: 1. Priea se da su Hipokrat i Galen bili vrlo vjesti lijeenici. 2. Rimskoj djeci (puer) je bilo zabranjeno da se krecu na rimskom forumu bez oca.

Komentar:

1) Vestalka je svetenica u hramu bogi­njc Veste. Bilo ih je Sest, a brinule su se z.a oganj u hramu i vriile su obredc.

2) U Ciceronovu djclu "Dc senectule" gJavna je limosl M. Porclus CaIO Ccn­sorius (234 . - 149.), a njegovi su sugo­vomici znatno mladi C Laclius Sapi­ens i P. Cornelius Scipio Amelianus (185. - 129.). U. p. vj . 8. b.3 Ciceron jc u SVOjoj 61. godini posvctio ovo djclce 1itu Ponponiju Atiku, 5vom prijatelju tri godinc starijl'm

3) Subjckl NCI je djela relabvn. rete­nica qui tollunt

HRAM 8<lCINj£ VESTE

125

126

DRUGA GODINA U~ENJA

KlIO\ VESTA LIN KI

Igre u cirkusu (ludi circenses)

Cirkus je predstavljao mjesto najraznovrsnijih igara, kao: vHc~kih borbi na ledim3 510nov3, akrobat­skih vj~tina konjanika i takmi~enja u tr~anju . Clavne igre, ipak, su bile trke koCija, koje su nastupale kao bigae, trigae iii quadrigae (~ . sa dva, tri ili ~e tiri konja) . Najznatajniji i najveti je bio CIRKUs MAXI MUS, podignut u dolini izmedu Palati­na i Aventina taka da mu je "cavea" (gledali~te) bi lo na obroncima samih brefuljaka. Uz ci rkus je bila sagradena i konju~nica (carceres). Trke su se u ci rkusu izvodile po s trogo utvrdenom ritualu . Prvi dio igara sastojao se ad povorke (pompa) koja bi krenula sa Kapitolija do ci rku­sa. To je bila vrlo sv&ana povorka sa svira6ma, igracima, sveeenicima i priredivacima igara. Do pune napetosti velikog broja gledalaca do­lazilo je kada bi se uz zvuk truba podigao magistrat, organizator igara, dr~eci u ruci !ez-10 od slonove kosti s krilatim arlom na vrhu, i bacia bijelo pia mo. To je bio znak po~etka iga­ra. Kocija~i (aurigae) su na glavi nosili metalne ~Ijemove. Kanji su bili posebno okiceni metal­nim plocicama, biserima i hamajlijama. C le­dalaca je bivalo i do 200.000, a bili su podijeljeni po poli titkim frakcijama, koje su se oznatavale bojarna: bijela, crvena, plava i zelena. Staza je bila duga 80 m, a trebalo je na skretanjima aka meta napraviti sedam krugova. Pobjednici su bivali dobra nagradeni, pa su znali zgmuti vrlo velika bogatstvo. ATLET/o\R NA ODMORU

VJEZBA 32.

PARTICIPI - ABLATIV APSOLUTNI

U latinskom imamo tri participa: particip prezenta i futura u aktivu i perfekta u pasivu . Vee smo upoznali tvorbu participa perfekta pasivnog, a sada eemo se upoznati s tvorbom participa prezenta i futura.

PARTICIP PREZENTA tvori se na prezentskoj osnovi POmOell formanta -nt­i padeznih nastavaka treee konsonantske deklinacije. U I i 11 konjllgacij i imamo stoga: lalldans, -ntis, videns, -ntis, dok u III konjugaciji dodamo jo~ tern . vokal "e", koji prelazi i u IV konj.: leg. -e-ns, capi -e-ns, audi -e-ns: legentis, capientis audientis. To prevodimo: hvaleci, videCi itd. iii : onaj koji hvali itd.

PARTICIP FUTURA AKTIVA tvori se tako da se participu perfekta odbije -us, a doda -urus:

laudat(us) - laudarurus; vis(us) - visurus; lect(us) - lecrurus; capt(lls) -caprurus; alldit(us) - audi turus.

To prevodimo: onaj koji ce hvaliti, koji ee vidjeti itd.

1- Partieipi su glagolski pridjevi, pa se u svemu slazu s imenicom. Kako smo to vidjeli kod infinitiva, i particip prezenta oznacava istovremenu radnju. Par­heip futura oznacava radnju koja ee se kasnije desiti, a partieip perfekta oznacava pasivnu radnju koja se desila prije radnje glavnog glagola.

U - Participi imaju u lahnskom dosta cestu samostalnu upotrebu kao dopune imenicama u subjektu i objektu, ali je njihova upotreba vrlo specificna u kon­strukciji ABLATIVA APSOLUTNOG. To je konstrukeija u kojoj subjekt neke zavisne recenice stoji u ablativu, a predikat u ablativu participa prezenta iii perfekta. Particip futura ovdje nema primjene.

Ablativ apsolutni ne odvajamo u receniei zarezom zato ~to se on smatra dijelom recenice kao njezina priloska oznaka. Zamjenjuje ove recenice: vremen­ske (najcesee), uzrocne, dopusne i pogodbene. Npr.:

Saguntum periit Roma deliberante. Sagunt je pao dok je Rim vijeeao.

Troiii captii Graeci domum redierunt. Kad je Troja bila zauzeta, Grci se vratise kuci.

Troiii captii Graeci in Asia non manserunt. Mada je Troja bila osvojena, Grci ipak ne ostadose u Aziji.

Optimis viris urbem nostram regentibus dYes felices erunt. Ako najbolji ljudi budu upravljaJj nasim grad om, gradani ce biti sretni.

121

DRUGA GODINA UCENjA

Po smislu se vidi koju zavisnu recenicu zamjenjuje ablativ apsolutni, ali kad~to on ima i vi~estruko znacenje. Npr.:

Callia expugnata Caesar cum legionibus suis in Italiam profectus est.

Nakon sto je Calija osvojena, Cezar je sa svojim legijarna krenuo prema Italiji . - lli: BuduCi da je Calija bila osvojena, Cezar je sa .....

Ako je u ablativu apsolutnom particip prezenta, prevodimo ga na nas jezik nekom od spomenutih zavisnih recenica, vodeCi racuna 0 istovremenosti radnje. - Ako je u njemu particip perfekta, prevodimo ga uglavnom aktivno, i to na vise naCina. Njegov aktivni subjekt potraiit cemo u subjektu doticne recenice. Npr.:

Callia victa Caesar in Italiam rediit.

1. posto je Cezar svladao Caliju, vratio se u Italiju.

2. Osvojivsi Caliju Cezar se vratio u Ita liju.

3. Cezar je osvojio Caliju, te se vratio u Italiju.

4. Nakon osvajanja Calije Cezar se vratio u Italiju .

III - Kada particip prezenta mora biti predstavljen pomocnim glagolom ESSE, koji u tom slucaju ima neku imensku dopunu, dobiva se specifican ablativ apsolutni, u kojem je predikat predstavljen sarno ablativom imenskog dijela predikata. Izostavljen je ablativ participa prezenta zato sto ga glagol esse nema. To se obicno naziva: ABLATIV APSOLUTNI BEZ PARTICIPA, a pravilnije bi bilo kazati: krajnji iii elipticni ablativ apsolutni.

Takav se elipticni ablativ apsolutni upotrebljava, ako su u imenskoj dopuni predikata imenice koje oznacavaju:

dob (puer, iuvenis, senex), - drZavnu sluzbu (consul, rex, dictator, praetor), - iii neku djelatnost (dux, adiutor, auctor); - iii ako su tu pridjevi: vivus, invitus (preko volje), salvus, plenus, ignarus (bez znanja). Npr.:

Romulo rege; - Cicerone consuIe; - M. Cicerone M. Antonio consulibus; -Cicerone auctore; - Caesare dike; - Catone sene; - Me puero; - Me igniiro; - salva re publica; - Invita Minerva.

Takvi se slucajevi u nas rijetko prevode zavisnim reeenicama, vee radije prijedloznim izrazima:

128

za Romulova kraljevanja; za Ciceronova konzulovanja; za konzulovanja Marka Cicerona i Marka Antonija; na Ciceronov prijedlog; pod Cezarovim vodstvom; u Katonovoj starosti; za mog djetinjstva; bez moga znanja; dok je drZava u snazi; protiv volje Minerve.

VJEZBA 32.

VJEZBE I ZADACI

1- 1. Inte ligenti sat. 2. Male parta male dilabuntur. 3. Quidquid id est, timeD Danaos et dona ferentes' (Verg.). 4. Ave, Caesar, morituri te salutant.2 5. Tabula rasa. 6. Vae victis! 7. Volenti non fit iniuria. 8. Vox clamantis in deserto. 9. Mendaci homini, ne verum quidem dicenti, credere non solemus. 10. Viribus unitis. 11. Data occasione. 12. Errata corrige! 13. Sero venientibus ossa.

11- 1. Roma locuta cusa finita. 2. Duobus litigantibus tertius gaudet. 3. Relict is pilis comminus gladiis pugnatum est (Caes.). 4. Mutato nomine de te fabula narratur.(Hor.).

111- 1. Cicerone puero bellum inter Marium et Sui lam ortum est.3 2. Hannibale dOce Carthaginienses cum populo Romano bellum gesserunt.' 3. Natura dOce errare nullo modo possumus. 4. Relinquebatur una per Sequanos via, qua Sequanis invitis propter angustias ire non poterant (Caes.). 5. Urbem Romam condiderunt atque habuerunt initio Troiani, qui, Aenea dOce profOgi, sedibus incertis5 vagabantur (SaiL). 6. Invita Minerva.

Kakav je to ablativ ' initio', a kakav ' sedibus incertis" u 111-5?

Prevedi: 1. Kad je grad bio zauzet, svi stanovnici potraie druge krajeve. 2. Odbaciviii koplja, vojnici jedne i druge vojske borili su se macevima.

Komentar:

1) To je Vergilijev stih (Aeneis I1 49), a izrekao ga je Laokoont odvratajuCi Trojance da ne uvedu u grad onu drvenu grdosiju od konja. Usp. 25/1

KOLOSEUM

DRUGA GODINA UeE JA

2) Tako su gladijatori pozdravljali cara, koji je sjedio na poCasnom mj.stu, kada bi u areni amfilealra 7.apoCi njali borbu.

3) To jc prvi, vrlo krvav gradanski ral izmcdu putana na telu s Cajem Marijem i optimala na telu s LUcijem Komelijom Sulom. Vade putanske stranke bil i su ranije braea Crakni i kasnije Caj Juhj<! Cezar. 4) To je drugi rimsko-punski rat ad g.218. do 202. pr.n.e.

5) - koji su se potucali po nesigurnim mjestima .. - iii: koji su se bez pravog cilja potucali ad mjesta do mjesta.

Vespazijanovamfiteatar

Prvi rimski arnfiteatar nastao je u Cezarovo vrijeme izgradnjorn dvaju drvenih le~tara, koji su na taj naan okrutivali arenu eliptitnog oblika. Drugi savr:leniji arnfiteatar podigoul je g. 29. pr.n.e., ali j<! on izgorio u pofaru Rima za vrijeme Nerona. Car Vespazijan je izmedu Velija, Celija i Eskvilina potoo graditi novi i veO arnfi teatar od kame.nih blokova, a zavrSio ga je car lil. Otvoren je g.80. n.e. Kasnije je prozvan Colosseum. lmao je 45.000 sjcdiSta i 5.000 mjesta za stajanje. Arena je bila zaStieena rnetalnom mreiorn, a imala je specijalni sis tern podzemnih kanala da bi se dovela voda za igre 5

brodO\~ma. Ispad arene bili su rasporedeni kavezi za xvijer;, Clavna je narnjena arnfiteatra bila barba gladijatora i njihove borbe s izgladnjelim z\~jerima.

VJEZBA33.

GERUND I GERUNDIV

Gerund i gerundiv su u latinskom glagolska imena, od kojih je pm glagolska imenica, a drugi glagolski pridjev. Tvorba im je jednaka. Na glagolsku osnavu, nairne, dodaje se formant -nd- za prvu i drugu konjugaciju: laudand-, delend-. U treCoj konsonantskoj konjungaciji osnova se nuzno prosiruje tematskim vaka­lorn -e-, koji ostaje i kod glagola na -io:

leg-e-nd-, capi-e-nd-, fini-e-nd-.

GERUND kao glagolska imenica srednjeg roda deklinira se po 0 - deklinaciji za srednji rod, sarno sto nema nominativa:

gen. laudandi, dat. laudando, ak. laudandum, abL laudando.

GERUNDN kao gJagolski pridjev 1. i 2 dekl. svclava na -us, -a. -um, pa imamo prema konjugacijama:

1audaadus 3, delendus 3, legendus 3, capiendus 3, finiendus 3.

I -GERUNDimaaktivnoznaeenjeiodgovaranaAojglagoiskojimenicina-nje: ...... ;e .. , razaranje, CimRje itd. U nominativu se gerund izrahva infinitivom, pa sIIafp "1audBIe" znaCi: hvaliti - i: hvaljenje . ..

VIEZBA 33.

Genitiv gerunda se upotrebljava uZ:

1. imenice: a rs, potestas, facultas, copia, spes, causa; 2. pridjeve: cup'fdus, peritus; 3. izraze: causa, gratia (zbog)

Npr.: ars scribendi (vjestina pisanja); potestas ridendi (moe smijanja); -cupidus legendi (zeljan citanja); pentus scribendi (vjest pisanju); - prae­dandi causa (zbog pljackanja), venandi gratia (radi lova, u svrhu lova).

Dativ gerunda stoj i uz g lagole: ads urn, studeo, operam do. Npr. studeo equitando, scribendo, venando (bavim se jahanjem, pisanjem, lovom), adsum equitando (prisutan sam jahanju), operam do colendo agros (radim oko obra­divanja polja).

Akuzativ gerunda stoji uz pridjeve: ad, inter. Np r. Obi ector inter ludendum (zabavljam se za vrijeme igranja); homo ad agendum natus (covjek roden da rad i); - civis ad oboediendum para tus (gradanin spreman da slusa).

Ablativ gerunda stoj i uglavnom samostalno, i tada ima znacenje modalnog ablativa. Prevodi se naji'esee nasim glagolskim prilogom na -Ci iii prijedloznim izrazom iii glagolskom imenicom na -nje:

ridendo dicere verum (smijuee se kazati istinu, kroz smijeh kazati istinu); plangendo narra re eventum (kroz plac pricati 0 dogadaju) .

••• II - Gerund je u svojoj primjeni uskraeen time Mo vrlo cesto ustupa mjesto

gerundivu, i to onda kada gerund ima uza se objekt u akuzativu. Tu jezii'ku pojavu u latinskom zovemo ZAMJENA GERUNDA GERUNDIVOM. U tom slucaju objektna imenica dolazi u padez gerund a, a gerund dobiva oblik ge­rundiva, koji dolazi iza imenice i slaZe se s njom kao pridjev u rodu, broju i paderu. Npr.:

cupidus legendi libros - cupid us legendi librum

postaje: cupid us libr6rum legend6rum - cupidus libre legendi

Dalje: Salonitani defendendo patriam magnam sibi g loriam pepererunt. Salonitani patria defendenda magnarn sibi gloriam pepererunt.

Cicero scripsi t librum de contemnendo mortem. Cicero scripsit librum de morte contemnenda.

Zamjenom gerunda gerundivom znacenje se nije ni u cern izmijenilo, pa mi to prevodimo:

Salonitanci su braneCi domovinu sebi stekli veliku slavu.

Ciceron je napisao knjigu 0 preziranju smrti.

DRUGA GODINA UCENjA

VJEZBE I ZADACI

1- 1. Et mihi discendi et tibi docendi facultatem otium praebet (Plin.). 2. Errando discimus. 3. Non Yetis neque suppliciis muliebribus auxilia deorum parantur: vigilando, agendo, bene consulendo prospera omnia cedunt1 (SaiL). 4. Legatis potestas Romam eundi fit. (Sail). 5. Gutta cavat lapidem non vi sed saepe cadendo.

11-1. His rebus perficiendis2 undecim dies tribuit Caesar dictaturaque se abdicat et ab urbe proficiscitur Brundisiumque pervenit (Caes.). 2. Ita Numitori Albana rEi permissa, Romulum Remumque cupido cepit in iis locis, ubi expositi ubique educati erant, urbis condendae3 (Liv.). 3. Quibus rebus coacti Menapii legatos ad Caesarem pacis petendae causa mittunt (Caes.).

Koji glagol kretanja traii akuzativ "Romam" u 1-4? Kakav je to ablativ "dictatura" u ree. 11-1? Kako ces prevesti ' bene consulendo" u 1-3? Prevedi: 1. Onaj divan poloiaj mog dvorca pruia mi pravu mogucnost pisanja. 2. Tvoje pismobilo je uzrok da poiurim ovo putovanje.

132

Komentar:

1) Znati: sve kreee na dobro. 2) Dativ finalrti: da bi obavio ... 3) Starijeg brata Nurnitora zbaci s prijestolja u Albi Longi Amulije, ali kasrtije Romul i Rem ubiju Amulija, a djeda Nurnitora vrate na prijestolje. Usp. vj. 11, b. 4., i vj. 7, b. 2; -ubi· gdje Albana re permissa • kad su prepustili vlast u Albi Numitoru.

VJEZBA34.

PERIFRASTICNA KONJUGACI]A AKTIVNA I PASIVNA

I - Particip futura aktiva ima svoju primjenu u tzv. PERIFRASTICNOJ iii OPISNOJ KONJUGACI]I AKTIVNOJ, koja se pravi od participa futura i oblika glagola ESSE, a oznacava radnju koju sam vo ljan iii spreman, koju hoeu iii namjeravam raditi . Tako:

lecrurus sum librum - voljan sam Citati knjigu.

profecrurus erarn ex urbe - namjeravao sam krenuti iz grada

librurn lecturi fuimus - knjigu smo namjerava li cita ti .

parentes frequentarurus ero - roditelje eu namjerava ti posjetiti.

Perifrasticna konjugacija aktivna ima sva vremena prezentske i perfektske osnove. Spomenute izraze: hoeu, narnjeravam, voljan sam - stavimo u one vrijeme, lice i broj u kojem je glagol ESSE, a particip futura prevodi se infinitivom odgovarajueeg glagola, kako smo gore vidjeli u primjerima.

II - Gerundiv ima svoju primjenu i u tzv. PERIFRASTICNOJ iIi OPISNOJ KONJUGACIJI PASIVNOJ, koja se pravi od gerund iva i oblika glagola ESSE. I ova konjugacija ima sva vremena prezentske i perfektske osnove, a prevodi se aktivno pomocu izraza: valja, mora, treba, - i to u onom vremenu i licu u kojem se nalazi glagol esse, te infinitivom glagola koji je u gerundivu. Negirani ge­rundiv (non legend us) oznacava one ~to se ne mora, ali i ono ~ta se ne smije raditi. Latinski subjekt stoji kod nas kao objekt u akuzativu. Npr. :

Parentes colendi sunt - Roditelje treba po~tova ti

Pueri fiagellandi non sunt - Djeca se ne smiju ~ibom tuti.

Gerundiv se sa subjektom slaze u rodu, broju i padezu.

Ako je u recenici oznaceno lice koje vr~i radnju, one u la tinskom stoji u dativu:

Liberis parentes colendi erant - Trebalo je da djeca ~tuju roditelje.

Nobis patria semper amanda erit - Uvijek ee trebati da Ijubimo do­movinu.

Ako gerundiv sa esse nema svog subjekta, onda on stoji bezlicno, u srednjem rodu:

Colendum nobis est. - Treba da ~tujemo.

Eundum est, quo nos officium vocat. - Treba iti kama nas zove duznost.

DRUGA GODINA UCEN) A

VJEZBE I ZADACI

1- 1. Bellum scripturus sum, quod populus Romanus cum Jugurtha, rege Numidarum, gessi!.1 (SaiL). 2. Aristonicus civitatem Solis conditurus eraF. 3. M. Messal<1 et C. Pisone consulibus Helvetii totius Galliae imperio potituri erant3 (Caes.). 4. Populi nostri palriam suam semper defensuri erunt. 5. Oppida sua omnia et vicos et reliqua aedificia privata Helvetii incendunt, frumentum omne, praeter quod secum portaturi erant, combOrunt (Caes.).

II -1 . Contra patriam, inquit Cicero, arma eivi sumenda non sunt. 2. Moriendum certe est, et incertum an4 hoc ipso die (Cic.). 3. Sunt igitur amici firmi et stabiles et constantes eligendi (Cic.). 4. De gustibus non est disputandum. 5. Parentes nobis semper colendi erunt. 6. E duobus malis minus eligendum est. 7. In dubiis pars tutior est eligenda. 8. Tamdiu tibi discendum, quamdius vivis.

Kakva je to konstrukcija "M. Messala ... consulibus" i koji padei traii glagol "poti~r 4" u ree. 1-37 Kakav je to ablativ 'hoc ipso die" u 11-27

Prevedi: 1. Za Ciceronova konzulovanja Lucije Katilina je namjeravao preuzeti vlast u Rimu. 2. Siobodu nase zemlje uvijek smo spremni hrabro braniti. 3. Treba da uvijek biramo prave i iskrene prijatelje.

134

Komentar:

1) To pge Salustije nakon poduljeg uvoda u djelu "De coniuratione Catilinae". - Gaj Salustije Krispo (86. - 35. pr.n.e.) vrlo je matajan his toriograf Cezaxova vremena. Bio je prist~ Cezaxa, pa je nakon uspj~no zavrSenog rata kod Tapsa protiv Pompejanaca ostavljen u Numidiji za prokonzula. Tu je stekao ogromno bogatstvo. Ubojstvom Cezara g. 44. povlati se u privatan zivot i gradi raskoSne dvore na KvirinaJu, koji ce kasnije postati carski dvori . Tu se bavio proufavanjem povijesti novijeg vremena te sastavio tri monografije: De coniuratione Catilinae, Bellum Jugurtrunum i Historiae. Zadnja se monografija satuvaJa tek fragmentamo. Usp. vj. 15, b. 4. 2) Aristonik je organizirao ustanak robova u Pergamskoj ddavi g. 133.pr. n.e. Svojim borcima je obecavao da ce osnovali drfavu Sunca, u kojoj ce vladati jednakost i sloboda svih gradana. Ustanak je bio uguSen, a Aristonik je doveden u Rim i u tamnici zadavljen . 3) PokuSaj Helveeana da zavladaju cijelom Galijom bio je povod Cezaru da se umijeSa u prilike u GaJiji i da zapome njezinim osvajanjem. 4) To je zavisno upitna reeenica uz "an" (da Ii), premda taj upitni veznik dolazi sarno u drugom tJanu rastavnog pitanja. 5) Tamdiu ... quamdiu su korelativi.

VJEZBA35.

SUPINI

Latinski glagol ima jos dvije imenice, a to su:

sUPIN na -urn i sUPIN na -u. Oni su po tvorbi jednaki participu pe.rfekta pasiva, ali to su imenice cetvrte deklinacije s aktivnim znace.njem. Sup in na-urn predstavlja akuzativ cetvrte deklinacije:

iaudatum, iectum, auditum,

a supin na -u je ablativ:

iaudatu, iectum, auditu.

I - SUPIN na -urn upotrebljava se uz glagole kretanja kao cilj iii svrha te radnje, kao: eo, venio, proficiscor, mitto. - Prevodi se infinitivom iii namjemom recenicom. Npr.:

Eo dormitum - Idem spavati. Caesar legatos misit obsides postulatum. - Cezar je poslao poslanike da traze taoce.

Ako supin na -urn prelaznog glagola ima objekt, on, kako smo vidjeli u zadnjem primjeru, stoji u akuzativu.

11- SUPIN na -u upotrebljava se uz:

1) pridjeve koji znace ~elesno iii moralno svojstvo, kao:

pulcher, gravis, iueundus, foedus, optimus, turpis;

2) pridjeve: faellis, difficilis, mirabilis, horribllis, ineredibilis i slicne, - koji stoje redovito u srednjem rodu:

Horribile visu es t - Strasno je vidjeti, gleda ti .

lueundum frucru. - Ugodno jesti.

3) uz izraze: fas est pravo je; nefas est grijeh je; opus est treba:

Nefas est dieru. - Grijeh je kazati.

Supin na -u najcesce se upotrebljava od ovih glagola:

dico, facio, audio, video, cognosco, intelligo, memoro, rogo,

- dakle:

dictu, factu, auditu, visu, cognitu, intelleetu, memoratu, rogatu.

135

DRUGA GOD INA UCENjA

V JEZBE I ZADACI

I - 1. Permulti cives Romani diebus festivis circos frequentabant IOdos spectatum1. 2. Haedui legatos ad Caesarem millunt rogatum auxilium (Caes.). 3. Galli legalos ad Caesarem miserunt pacem pelilum (Caes.). 4. Venatum dOcis invllas canes.

II -1. Ea cuncta Romanis ex tenebris et editioribus locis facilia visO magnoque hortament02 erant (SaiL) . 2. In tanta tamque corrupta civitate Catilina, id quod factu facillimum erat, omnium flagitiorum atque facinorum3 circum se catervas habebat (Sail.). 3. Quid uva4 potest esse cum fructO laetius, tum aspectO pulchrius (Cic.)? 4. Faciemus, quod optimum factO nobis videbitur.

Kakav je to ablativ 'diebus aestivis' u 1-1 ? Kako prevodis 'ea cuncta .... facilia' u 1I-1? Kakva je to zamjenica ' id", a kakva "quod' u 1I-2? Kakav je to superlativ ' optimum' u 11-4 i kako mu je pozitiv? Ponovi nepravilnu komparaciju pridjeva! Ponovi Ivorbu futura I glagola 3. i 4. konjugacije!

Prevedi: 1. Helvecani su Cezaru poslali prvake driave da mole prijateljslvo i saveznislvo. 2. Strasno je bilo gledati. 3. Prijatelj mi je dao jabuku divnu na pogled, ali unutra truhlu.

136

Komentar.

1) Gradevine u Rimu za zabavu. - Jedno od najveeih zabavnih zdanja Rima je AMPHlTHEATRUM FLAVTUM, poznati pod imenom COLOSSEUM, a podigli su ga Vespazijan i lito. Eliptit nog jeoblika. ~irok 57 m, dug 188 m. Imao je tetiri kata sa sjed.i~tima za gledaoce, a mogao je primiti do 45.000 gledalaca. U srcdini se nalazi la arena, gdje su sc odrZavale gladijatorske igre, borbe sa iivotinjama i berbe brodovljem, u koju svrhu hi se arena ispunila vodom. - Druga gradevina namijenjena razonodi bio je CIRCUS MAXIMUS, veliki stadion narnijenjen kolskim utrkarna. Dug je bio 600 a ~irok 100 m. Naokolo na padinarna brezuljaka bili su podignuti redovi sjedi~ta. Mogao je prirniti oko 200.000

TERME KARAKALE

gledaJaca. Za cara i uzvBene uzvanike bile su rasko~no ukra~enc loze. - U Rimu su bile sagradene mnoge tenne, drfavne i privatne. To su bila prven· stveno javna kupali~ta, ali su to bili ujedno i centri kulture, zabave, odmo­ra, sporta i lijetenja. U termarna je bilo bezbroj soba, velikih dvorana, vrtova, trijemova, kupaoruca, bazena, biblio­teka i malih butika. Najpoznatije terme su bile: Trajanove i Karakaline.

2) To je dativ svrhe: na veliki poticaj; davaJo im je veliki poticaj.

3) Flagitia atque ladnora - to su ap­straktne imenice, a stoje mjesto kon· kretnih. Prevedi: imao je oko sebe go­mile nevaljalaca i z1OCinaca.

4) To je ablativ poredenja uz: laetius i pulchrius; - cum - tum: koliko, toliko (korelativi); fructu ad fruor 3.

VJEZBA36.

SINTAKSA RECENICA

Upotreba konjuktivnih vremena u prostim recerucama

Latinskim konjunktivom u prostoj recenici izricemo:

ze lju, poticanje, naredbu, zabranu, mogucnost, sumnju, dopustanje, te nesto nes tvarno.

1-1. ISPUNJNA ZELJA izrazava se konjunktivom prezenta:

Sis felicior Augusto, melior Traiano! Vivat patria nostra!

2. NEISPUNJIVA ZELJA izrice se za sadasnjost konjunktivom imperfekta, a za pros lost konjunktivom pluskvanperfekta:

Utinam pater meus viveret! Utinam in ea urbe numquam fuissem!

3. POTICANJE se izrice konjunktivom prvog lica prezenta u singularu iii u pluralu:

Legamus! Eamus! Ne desperemus!

4. ZAPOVIJED iIi ZABRANA kazuje se konjunktivom 2. i 3.lica singulara i 3. lica plurala prezenta:

- Videant consules! Nek se pobrinu konzuli! . - Prudenter agas! Razborito radii - Hoc ne facias! To nemoj uraditi!

Stroga zabrana kazuje se konjunktivom perfekta:

Mendaci hornini ne credideris! Da nisi povjerovao laZljivu covjeku!

II -1. MOGUCNOST ILl BLAGA TVRDNJAza sadaSnjost kazuje se konjunk­tivom prezenta, a za proslost konjunktivom imperfekta:

Dicat quis. Mogao bi tko kazati; - Crederes! Moglo se vjerovati.

2. SUMNJA, KOLEBANJE iii C:UDENJE za sadasnjost se izrice konjunktivom prezenta, a za pro/Host konjunktivom imperfekta:

Cur non gaudeam? Zalito da se ne radujem? Quid age rem ea tempestate? Sto sam imao raditi u onim prilikama?

137

DRUG" GODIN" UCENJ"

3. Dopustanje nei'ega za sadasnjost kazuje se konjunktivom prezenta:

Omnia possideat, non possidet aera Minos. Nek posjeduje Minos sve, a li ne posjeduje zrak (zracni prostor) .

4. nestvamost i nezamislivost u sadasnjosti kazuje se konjunkti vom irnper­fekta:

Sine amicis vita tristis esset. - Bez prijatelja zivot bi bio jadan. Quid ego sine te essem? - Sto bih ja bio bez tebe?

VJEZBE I ZADACI

I - 1. Sit tibi terra levis! 2. Vivat Academia,' vivant professores, vivat membrum quodlibet, semper sint in flore! 3. Proficiscamur, amici, tempus enim iam eundi est. 4. In rebus adversis ne desperemus, in rebus secundis superbi ne simus! 5. Quidquid agis, prudenter agas et respice finem! 6. Quid tibi fieri non vis, alteri ne feceris! 7. Quod bonum, felix, fauastum fortunatumque sit! 8. Et sit humus non onerosa cineri tuo!

II -1. Dicat quis2 me felicem esse. 2. Cur non gaudeat iIIe, qui talem amicum assecutus est? 3. Naturam expellas furcii, tamen usque recurret (Hor.) . 4. Fiat iustitia, pereat mundus! 5. Praesenti ne credas fortunae! 6. Audiatur et altera pars!

Zalito stoji genitiv gerunda "eundi" u 1-3? Kakva je to konstrukcija "me felicem esse" u 1I-1? U rec. 1-7 "quod bonum .. : prevedi: A to neka bude ....

Prevedi: 1. Krenimo vee jednom! Nema vremena (nije vrijeme) za odlaganje. 2. Nesretan sam, a netko bi me mogao smatrati sretnim. - Za odlaganje = gen. ger. od moror iii gen. imenice ' mora".

138

Komentar:

1) To je bio gaj posveeen heroju Akademu, ~est stadiona daleko od Atene. Tu je kasruje pou~avao Platon i njegovi sljedbenici, pa se ta ~kola nazvala Akademija. Ciceron je kao platonovac nadjenuo ime "Akademija" jednoj od svojih vila na morskoj obali blizu Puteola i jed nom mjestancu na svom tuskulskom dobru . Prema tome, akademik je u staro vrijeme ozna~avao prista~u Platonove filozofije. 2) quis • netko, tko

VJEZBA37.

CONSECUTIO TEMPO RUM ZAVISNO-UPITNE RECENICE

U zav isno-slozenirn recenicama mogu stajati indika tivna i konjunktivna vre­mena. Konjunktivn o vrijerne je uslovljeno vrernenom glagola glavne recenice. Takva upotreba konjunkti vnog vremena zove se relativna, za razliku ad njegove apsolutne upotrebe, kakva je u samostalnim recenicama. Rela ti vna upotreba konjunktivnih vremena ide u latinskom po cvrsto odredenim principima, i to se zove CONSECUTIO TEMPORUM.

Kod pravila CONSECUTIO TEMPO RUM treba najprije voditi racuna 0 vrsti vremena u glavnoj recenici. Nairne, vremena za tu svrhu dijelimo u : 1. glavna i 2. sporedna vremena.

- U glavna vremena spadaju : prezent, futur I i nacin irnperativa.

- U spore dna ili historijska vremena spadaju: imperfekt, perfekt i plus-kvanperfekt.

Za zavisnu recenicu pitamo: da Ii se njezina radnja u odnosu na glavnu recenicu de~ava:

1. prije, - 2. istodobno - 3. poslije radnje glavne recenice.

U tu svrhu daju se dvije sheme:

I - Iza glavnog vremena u glavnoj recenici u zavisnoj stoji:

1. konjunktiv perfekta aka se radnja desila prije;

2. konjunktiv prezenta ako se radnja desava istodobno;

3. konjunktiv prezenta perifr. konjugacije aktivne (-iirus sim), aka ce se radnja desiti poslije radnje glavne recenice.

II - Iza historijskog vremena u glavnoj recenici, u zavisnoj stoji:

1. konjunktiv pluskvamperfekta ako se radnja desila prije;

2. konjunktiv imperfekta aka se radnja desava istodobno;

3. konjunktiv imperfekta perifr. konjugacije aktivne (-tirus essem), aka ce se radnja desiti poslije radnje glavne recenice.

Potpuna primjena pravila CONSECUTIO TEMPORUM dolazi samo u za­visno-upitnim recenicama, pa ce se kod njih navesti primjeri za sve te slucajeve.

139

DRUG A GODINA U(:ENJA

Zavisno-upitne recenice zavise od glagola iii izraza u znacenju: pita ti, reCi, zna tize ljan sam, nesiguran sam i sl., a pocinju isto kao i nezavisna p itanja:

1. upitnim zamjenieama: quis?, ti ter?, qua lis?, quantus?

2. upitnim prilozima: cur?, quomodo?, quo?, qua?, ubi?, unde?

3. upitnim cesticama: -ne (Ii) , nonne (zar ne), num (zar)? -

Cestica -ne je enkliticna, pa se prislanja uz rijec na koju se odnosi pitanje: Legistine Aesopi fabulas? - Jesi Ii citao Ezopove fabu le?

4. U slozenim pitanjima upitne cestice su: utrum - an:

Utrum Demosthenes an Cicero maior orator es t? - Da Ii je Demosten iii Ciceron veti govornik?

U slozenim upitnim pitanjima upitne cestice mogu biti i: -ne -an, a u prvom dijelu pitanja p rva ces tica moze potpuno izos tati, ali je druga cestica obavezna, a mi je prevodimo: iIi.

Evo sad a primjera za upotrebu svih sest gore navedenih slucajeva.

1- Nescio, Nesciam, Die, a) quid feceris b) quid facias e) quid fac tUrus sis.

II - Rogabam, Rogavi, Rogaveram, a) quid fecisses. b) quid face res. c) quid fac tUrus esses.

Npr.:

Quaeretis, quae ista sint. - Trazit cete sto je to.

Considera, qui sis et quid facere possis. - Promotri tko si i sto mozes uraditi.

Non satis constat, quo anno Titus Plautus natus sit. Nije dovoljno pozna­to koje se godine rodio Tit Plaut.

VJJEZBE I ZADACI

1- 1. Quo quid em in casu simus, vides (Cic.). 2. Nunc vos existimate, utrum facta an dicta pluris sint (Sail.). 3. Quid sit futurum cras, fUge quaerere1• 4. Quid vesper ferat, incertum est.

11-1 . Croesus, Lydiae rex, Solonem, unum ex septem sapientibus2 et poetam, Athenis natum, interrogavil, quem hominem omnium beatissimum existimaret. 'Dic mihi clare, processit Croesus, quid de mea felicitate iudices!" Solo respondit: "De nullo homine vivo dicere possum, utrum beatus sit necne". 2. Alcibiades,3 demiratus intemperias Xantippes in maritum. interro­gavil Socratem, quae ratio esset cur mulierem tam acerbam domo non exigeret. 'Quoniam' inquit Socrates, ' cum (kad) iIIam domi talem perpelior, insuesco et exerceor. ut (kako bih) ceterorum quoque foris petulenliam et iniuriam facilius feram' (Gellius).

140

Koliko apozicija nalazis u pasusu II? Na koje pitanje stoji 'dom~' a na koje ' domi' u 11-2? U pasusu 11-1: utrum .... necne = da Ii je .... iii nije.

Prevedi: 1. Pogledaj kakvo mi je zlo nanijela tvoja lai! 2. Ne znam da Ii nesto rad is iii trazis same zabave. 3. Reci mi tko je od vas najsretniji.

Komentar:

1) Prevedi : uopee nc istrazuj ....

2) Medu sedam mudraca U starini smatrali su npr. Atenjanina Sola na, pjesnika i zakonodavca, te TaJeta ~z Mileta, trg~vca .~oji j~ mnogo ~~ tovao i od likovao se veli kim znanjem, a prvi je navijestio pomrtlnu su~ca, za am BIJanta lZ maloazlJske Prijenc, koji je proljeran iz svoje zemlje, kazao: Sve svoje sa soborn n OSlnl . -,

3) Alcibijad je Atenja nin, odgojen u kuCi PerikJa. dru! io se sa Sokratom, ali na njega su vi~e vr~ili u~ecaj sofisti :. Bio jc jedan od voda atenske ekspcdicije na Siciliju, ali osumnji ten, pa jc pobiegao u Spartu. KasruJe mu Je dozvolJen povratak u Atenu, ali jc ponovno pao u nemilost, pa se povukao na svoje imanje na trat kom Kerzonezu. - Oblik "Xantippes" grtki je genitiv.

VJEZBA38.

NAMJERNE RECENICE - ZAHTJEVNE RECENICE I RECENICE UZ GLAGOLE SPRJECAVANJA I BOJAZNI

1- Namjernom recenicom se izrice namjera subjekta glavne recenice, pa je u njoj shvatljiva upotreba konjunktiva. Namjema recenica lako se prepoznaje po smislu, a osobito ako se u glavnoj recenici nalaze izrazi: eo, ideo, idcirco, prop­terea, ea mente, eo consilio, ea conditione. - Iza nekih od tih izraza mogla bi se ocekivati i uzrocna recenica, pa u tom slucaju treba pripaziti na veznik, jer nam on rijesava sumnju .

Veznici namjernih recenica suo ut (da), ne (da ne). U namjernim recenicama prema pravilu cr stoje sarno dva konjunktiva: KONJUNl(TIV PREZENTA i KONJUNl(TIV IMPERFEKTA, sto znaCi da se shvaca kao da se radnja zavisne recenice desava istodobno 5 radnjom glavne reeenice. Pitanje je sarno kakva je vrsta vremena u glavnoj recenici, da Ii je naime glavno iIi historijsko vrijeme. Npr.:

Scholas propterea frequentamus, ut patriae prodesse possimus. Skole stoga posjecujemo da bi domovini mogli koristiti .

Caesar pontem trans Rhenum ideo fecit, ut exercitum traiceret. Cezar je stoga sagradio most preko Rajne da prebaci vojsku.

Veznik namjernih recenica moze biti i quo (ut eo), ako je u njima komparativ:

141

DRU A GODINA UCENjA

Pontem trans Rhenum Caesar fecit, quo faci lius exercitum traiceret. Most je preko Rajne Cezar napravio da bi s to lakse prebacio vojsku.

IT - Sarno ta ista dva konjunktiva, tj ., prezenta i imperfekta, stoje i u ZAH-TJEVNIM RECENICAMA, koje ovise 0 glagolima:

postu lare, imperare, monere, hortari, persuadere, orare; -impellere (poticati), concedere, permittere (dopusta ti); -curare, consulere, videre (brinuti se), impetrare (postiCi).

Npr.: Moneo vos, ut grarnmaticam Latinam bene discatis. Opominjem vas da latinsku gramatiku dobro ui'ite.

Caesar militibus permisit, ut castra hostium fundims delerent. Cezar je dopustio vojnicima da neprijateljski tabor do temelja poruse.

r kod zahtjevnih rei'enica veznici su: ut, ne.

ill - Konjunktiv prezenta i imperfekta stoji i u rei'enicama uz glagole sprje­cavanja, a to su :

impedlre, prohibere (sprjecavati); - obstare, resistere (protiviti se); - deter­rere, dissuadere (odvraeati).

Veznici su: ne, quominus. Npr.: Nemo me deterrebit, quominus arnico auxilium praebeam. Nitko me neee sprijeCiti da prijatelju ne pruzim pomoe.

Quid obstat, quominus foedus arnicitiae faciamus? ~to smeta da sklopimo savez prijateljstva?

IV - Konjunktiv prezenta i imperfekta stoji takoder u recenicama koje zavise od GLAGOLA BOJAZNI. Veznici su:

ut, - ako je oi'ita zelja da nesto bude, a toga se bojimo;

ne - ako je vidljiva Zelja da se neSto ne dogodi, a bojimo se da Ce se dogoditi. Npr.:

Timeo ut examina vestra cum successu fiant. Bojim se da ee vaSi ispiti biti uspjesni (a zelja mi je da budu).

Memo, ne pater veniat. bojim se da ee otac doCi (a to ne Zelim). U recenici uz glagole bojazni mOZemo izraziti i radnju koja se desila prije

radnje glavne rei'enice, pa u tom slucaju stoji konjunktiv perfekta. Npr.:

142

v JE2BA 38.

Pater veretur, ne filiu s suus revera aliqu id mali feeerit. Otae se p lasi da je njegov sin stvarno nesto lose urad io.

VJEZBE I ZADACI

1_ 1. Gaesar in Rheno pontem fecit, ut in Germaniam transire posset. ' 2. Micipsa1 paucis post diebus moritur. Postquam2 illi (dat.) more regio iusta magnifice feceranl, reguli in unum convenenunt, ut inter se de cunctis disceptarent (SaiL). 3. Divitiae tibi sunt, ut illis ularis, opes ul colaris, honores ut lauderis voluptates ut gaudeas, valetudo ut dolore careas, amicitia vero res plurimas continet (Gic.).

11-1 . Tu me hortaris, ut animo sim magno et spem habeam recuperandae salutis3 (Gic.). ' 2. Nunc, quoniam' mihi natura finem vitae facit, per hanc dexteram, per regni fidem moneo te, uti (ut) hos, qui tibi genere propinqui sunt, caros habeas (SaiL). 3. Dux suos milites hortatur, ut spem omnem in virtute rep6nant (Gaes.). '4. Omnes optant, ul senectutem adipiscantur, cumS autem eam adepti sunt, eandem accusant (Gic.). 5. Orandum est, ut sit mens sana in corpore sana (luvenalis).6

111-1 . Navis nostra vento retenta est, quominus in portum veniret. 2. Nihil me deterrebit, quominus pro re publica nostra omnes labores suscipiam. 3. Ira saepe hominem impedit, ne verum cernere possit.

IV-1 . TImor de in de patres incessit, ne civilatem sine imperio, exercitum sine dike vis aliqua externa adoriretur (Liv.). 2. Metuere certe debemus, ne frustra laborem hunc suscipiamus. 3. Vereor, ne cui de te plus credas quam tibi ipsi.

Kakav je to ablativ ' dol ore" u 1-3, a kakav je ' animo magno' (hrabra duha) u 1I-1? Da Ii je 'post' u 1-2 prijedlog iii prilog?

Prevedi: 1. Poslao sam ti pismo da te 0 tome obavijestim. 2. Posjedujes bogatstvo da se njime sluzis za sebe i za svoje. 3. Molim te da mi 0 svemu pises sto vjernije. - Sto vjernije = quam sa superlativom priloga.

Komentar.

1) Numidski kralj Mjdpsa, sin Masinise, imao je dva sina, Adherbala i HicmpsaJa. a posimo je i Jugurtu, sina svog brata Mastambala. Vrlo lukavo i postepeno, Jugurta CC se osloboditi svojih supamika i sam tc zavladati Numidijom, ali to t:e ga uvuti u rat 5 Ri mom. Usp. vj. 26, b.-l . - paucis post d iebus .. oakan malo dana. 2) Vremenski Ve7..nik 5 indikativom.

3) Pri pa7i; spem ... recuperandi salutem.

4) Uzroeni veznik 5 indikativom; genere je abl. obzira; po radu .

S} Vremenski veznik 5 indikativom • kad. 6) Misao se nalazi u Juvenalovoj satiri X 356, a obit-no se citira sarno: Mens sana in corpore sana. Juvenal (aka 60. - 140.) najznalajniji je rimski sa tiritar i veliki prija telj starijeg Marcijala, pisca cpigrama. Napisao je ~esnaes t satira, od kojih je najznatajnija ~esta, u kojoj najcmjim bojama ri~e likove rimskih matrona. Prva satira je uglavnom uvod u njegov literami rad. Ne smije, svjestan je, pisa t.i 0 suvremen.im dogadajima, jer ce sv~iti na lomati, pa radije uz ima prim jere iz ranije generadje,

iz vrcmena N erona i Domicijana.

143

VJEZBA 39.

POSLJEDICNE RECENICE

I - U zavisno posljed icnim recenicama stoji takoder konjunktiv, ali je ovdje njegova upotreba uglavnom apsolutna, tj . konjunktivno vrijeme odreduje se prema smislu zavisne recenice, bez obzira na vrijeme glavne recenice.

Zavisno-pos ljedicnim recenicama kazuje se radnja iii stanje kao pos ljedica radnje glavne recenice, a pocinju veznicima:

ut (da), ut non (da ne).

Posljedicne recenice prepoznat cemo po tome sto se u glavnoj recenici nalaze rijeCi, odnosno prilozi i zamjenice:

ideo, sic, adeo, tam (tako), tantopere (tako jako), tantus, talis.

Npr.:

Verres Siciliam ita perdidit, ut ea restitui in antiquum statum nullo modo possit. Ver je tako upropastio Siciliju, da se ona nikako ne moze povratiti u staro stanje.

Vibienus ad eo est muicatus, ut vitam amiserit. Vibijen je tako premlacen da je izgubio zivot.

II - Posljedicne recenice stoje i iza izraza:

a) fit, acddit, evenit ut contingit ut fieri potest ut

b) sequItur ut, restat ut, relinqultur ut mos est ut, consuetUdo est ut

dogada se da polazi za rukom da moguce je da;

preostaje da obicajjeda

lza spomenutih izraza konjunktivno vrijeme ravna se po pravilu consecutio temporum.

144

Ita evenit, ut omnes una nocte interirent. Tako se desilo da su svi jedne noci izginuli.

Mos Latinorum erat, ut quotannis duos consules eligerenl Obi('aj je bio kod Latina da su svake godine birali dva konzula.

Sequitur ut duro labori operam demus. Preostaje da se latimo mUCnog posla.

VJEZBA 39.

III - Posljedicne recenice mogu pocinjati i veznikom QUIN (qui + ne), ako jo' prethode ovi nega ti vni izrazi: J

a) non multum abes t quin ne treba mnogo da nihi l prae termitto quin nista ne p ropustam da retineri non possum quin ne mogu se uzdrzati da ne vix me contineo quin jedva se uzdrzavam da ne fieri non potest quin ne moze biti da ne

b) non dubito quin ne sumnjam da non es t dubium quin nema sumnje da quis d ubita t quin tko sumnja da?

c) nemo es t quin nema nikoga koji ne (da ne) nihil est quin nema nicega sto ne (da ne) nulla res est qu in nema stvari koja ne quis es t quin ima Ii tko da ne

Nihi l praetermis im us, quin saluti urbis consuleremus. Nista nismo propustili da se ne pobrinemo za spas grada.

Vix retineor, quin veri tatem dicam. Jedva se uzdrzavam da ne reknem istinu.

Quis dubitat, quin viribus propriis hos tes superaverimus? Tko sumnja da smo vlasti tim snagama svladali neprijatelje?

Nemo est, quin hoc sciat. Nikoga nema da ne bi to znao.

Nihi l tarn d iffici le est, quin edisci possit. Nista nije tako tesko da se ne moze nauciti .

Kod posljedicnih recenica sa QUIN konjunktivno vrijeme se udesava po pravilu "consecutio temporum ".

VJEZBE I ZADACI

I - 1. Erat summa inopia pabuli adeo, ut loliis ex arboribus et teneris harundinum radicibus equos alerent (Caes.). * 2. Habet senectus honorata praesertim tantam auctoritatem, ut ea pluris1 sit, quam omnes adulescentiae voluptates (Cic.). *3. Accidit etiam repentinum incommodum. Tanta enim tempestas cooritur, ut numquam iIIis locis maiores aquas luisse constareF (Caes.). 4. Alexander tanti Homeri carmina laciebat, ut ea in omnibus bellis secum porta ret.

11- *1. Relinquebatur Caesari nihil, nisi ut equitatii agmen adversariorum male habereP. (Caes.).

111-1 . Quo edicto tota provincia4 promulgato nulla luit civitas, quin ad id tempus partem senatus Cordiibam mitteret (Caes.). 2. Quae enim domus tam stabilis, quae tam firma civitas est, quae nonS odiis et discidiis luncfilus possit everti?

145

DRUGA GODINA U ENJA

Kakvi su to ablativi "toliis" i "teneris radicibus' u 1-1? Kakav je to genitiv ' tanti' u 1-4? Kakvi su to ablativi 'odiis' i "discidiis' u 11I·2? Kakvu konstrukciju vidis na poeetku ree. 11I·1?

Prevedi: 1. Toliki se najednom iz oblaka srusio pljusak, da na ulici nisi nikoga mogao vidjeli. 2. Tolika ga je zalost bila zahvatila, da nije mogao niti hranu uzimati niti nocu spavati. 3. Kadsto se dog ada da prijatelji postanu zestoki neprijatelji.

Komentar.

1) Geni tiv vrijednosti iii cijene = da viSe vrijecli.

2) Ovdje je oblik "constaret" bezlitan glagol, a mi prevodimo: da su se svi slagal i u tom. "Slijed i ACI.

3) Prevedi: da ometa.

4) To je ablativ mjesta unutar ablabva apsolutnog: Kad je ta naredba razglaSena po ci jeloj provinciji.

5) quae non = q uin.

VJEZBA40.

DOPUSNE RECENICE

Konjunktivno vrijerne ocekivali bisrno i u zavisno-dopusnim recenicarna zato sto se njirna ne istice cinjenica vee se sarno nesto dopusta. U stvari, radnje zavisne i glavne recenice naoko se sarno iskljucuju, one se obje vrse. Dopusne recenice Latini stoga izraiavaju i indikativorn i konjunktivom, zavisno od veznika.

146

I. Veznici s konjunktivom:

quamvis rna kako; licet pa rna, rnakar; ut makar, pa neka; cum (concessivum) prernda.

Konjunktivno vrijerne ravna se prerna pravilu consecutio temporum.

Quamvis hoc difficile sit, tamen fadam. Makar je ovo tesko, ipak eu uraditi.

Ut desint vires, tamen est laudanda voluntas. Makar nedostaje snage, ipak treba pohvaliti volju.

VJEt BA 40.

II. Vezruci s indikativom:

quamquam premda; etsi, tametsi, etiamsi - iako, mada.

Hannibal, quamquam Romanos multoties vici t, postremo ipse superatus est. Premda je Hanibal Rimljane mnogo puta pobijedio, ipak je konacno i sam svladan.

Ako je u la tinskom subjekt is ti za zavisnu i glavnu reeenicu, a prva je zavisna, onda se na pocetak stavlja taj zajednicki subjekt, odvaja zarezom, pa slijedi zav isna recenica. Kod nas, napro tiv, na prvo mjesto stavljamo veznik pa subjekt.

Caesar, licet Gallos iam vicisset, tamem in !taliam statim profectus non es t. Premda je Cezar vee bio svladao Gale, ipak nije odmah krenuo za !taliju.

VJEZBE I ZADACI

1-1 . Ut illis desint vires, tamen voluntas eorum laudanda est. 2. Socrates, cum e custodia auxilio amicorum suorum facile edOci posset, tamen noluit et venenum sibi praescriptum manibus suis ori apposuit hausitque. 3. Turpia et inhonesta gesta, quamvis occultentur, honesta et aequa numquam fieri possunt.

11-1. Quamquam animus meminisse horret, incipiam ex ordine omnia vobis exponere'. 2. Adher· bal , tametsi legatos miserat, qui senatum docerent2 de caede fratris3 et fortunis suis, tamen fretus multitudi ne militum, parabat anmis cum Jugurtha contendere (SaiL). 3. Vergilius Home· rum, etsi cum magno successu imitatus est, tamen vi poeticil assecutus non est.' 4. Nostri, tametsi ab dOce et a fortuna deserti sunt, tamen omnem spem salutis in virtute ponebant (Caes.).

Kakav je to ablativ "manibus suis' u 1-2 i ' armis" u 1I-2? Kakav je to genitiv "salutis' u 1I-4? Kakva je to konstrukcija "voluntas eorum laudanda est'? Ponovi glagol ' fio, fieri'!

Prevedi: 1. Makar se cesto neeasna djela skriveno rade (para 1), ipak brzo izidu na vidjelo. 2. premda me je napustila sreca, ipak necu odustati od zapocetog djela.

Komentar.

1) Prvi dio r&enice naJazi se u Vergilijevoj Enejidi (11 , 12)

2) Relativno-namjema rcrcnica s konjunknvom: da obavijeste.

3) Hiempsala je Jugurta smaknuo, a sada se zeli rij.siti i drugog brata. Usp. vj. 14, b. 2 i vj.26, b. 1.

4) Vergi lilcva Enejida, koja u prvih ~st pjevanja oponM<! Odiseju, a u drugih Sesl kompoziciju Ilijade, nc smalTa se ravnom Homerovim epoviroa.

147

VJEZBA41.

VREMENSKE RECENICE

I - Zavisnim vremenskim recenicama kazujemo vrijeme kada se dogada radnja glavne recenice, a ona se moze dogadati u isto vrijeme s radnjom glavne recenice, prije iii poslije nje. Ako je odnos izmedu glavne i zavisne recenice sarno vremenski, u zavisnim recenicama stoji indikativno vrijeme prema smislu. Tada su veznici:

a) eum (temporale) kad - za radnju prethodnu, istovremenu i naknadnu:

Cum Caesar in Galliam venit, duae ibi factiones erant. Kad je Cezar dosao u Galiju, tu su bile dvije stranke.

Cum ver incipit, hirundines redeunt. Kad poCinje proljece, vracaju se lastavice.

b) postquam posto

ut, ut primum; ubi, ubi primum Cim, kako, kad

simuI, simulae, simulatque cim, kako, kad.

Ti se veznici upotrebljavaju za radnju koja se desila prije, ali je u objema recenicama u latinskom perfekt, zato sto im se radnje dogadaju u blisko vrijeme.

Hostes, ubi primum Romanorum equites conspexerunt, impetum feee­runt. - Cim su neprijatelji primijetili rimske konjanike, navalise.

c) dum, donee, quoad dok, dok god.

1i veznici oznacuju istovremenost radnje u proslosti, sadasnjosti i buducnosti.

Dum haec Romae geruntur, bellum in Asia ortum est. Dok se to desava u Rimu, u Aziji bukne rat.

Istim se veznicima moze izraziti i radnja koja se zbiva odmah poslije radnje glavne recenice, a tad a znace: dok ne, dok god ne:

Opperior dum redis. - Cekam dok se ne vratis.

Equites hostium impetum sustinuerunt, donec dux ipse cum exercitu access it. - Konjanici su napadu neprijatelja odolijevali, dok sam vojskovo­da nije stigao s vojskom.

Ako je uz iste veznike osim vremenskog odnosa izraiena i NAMJERA iIi OCEKlV ANJE subjekta glavne recenice: tada stoji u zavisnoj recenici konjunktiv prezenta iii imperfekta prema pravilu "consecutio temporum". Npr.:

148

Rusticus exspectat, dum defluat amnis. Zemljoradnik ceka dok rijeka ne spadne.

VJEtBA 41

d) antequam, ~riusquam prije nego. Ti se veznici upotrebljavaju za radn.u koja se zblva poshJe rad nJe glavne recenice. J

Npr.:

Nunc, antequam ad causam redeo, de me pauca dicarn. A sada, prije nego se vratim na stvar, ne~to malo eu kazati 0 sebi.

Ako je glavna recenica negirana, ti se veznici pi~u odvojeno:

Non prius ex urbe proficiscar, quam te certiorem fecero. Neeu prije otputovati iz grada nego ~to te obavijestim.

IT - Ako se vremenskom recenicom s nekim historijskim vremenom kazu·e ~jed no i UZROK RADNJE glavne recenice, tada se upotrebljava konjunkJv Imperfekta Iii pluskva mperfekta prerna pravilu CT, a veznik je sarno: CUM (historicum) . - Kad~to se ipak ta konjunktivna vrernena upotrebljavaju i za obicno pricanje pro~lih dogadaja.

Npr.:

Cicero, cum quaestor in Sicilia esset, Archimedis sepulcrum repperi t. Kad je Ciceron bio kvestororn u Sicilij i, prona~ao je grob Arhimeda.

Xerxes, cum Thermopylas expugnavisset, Athenas delevit. Kad je Kserkso bio osvojio Termopi le, poru~io je grad Atenu.

Cum tridui viam Caesar processisset, nuntiatum est ei Ariovistum cum omnibus copiis suis ad Vesontionem contendere. Kad je Cezar presao put od tri dana, javljeno mu je da Ariovist sa svim svojim cetama kreee k Vezoncionu.

Ovdje treba spomenuti ono ~to sam vee ranije kazao: Ako je subjekt u zavisnoj i glavnoj recenici isti, onda se on stavlja na pocetak, a iza njega dolazi veznik sa zavisnom recenicorn. Mi se, naprotiv, u nasem jeziku drukcije pona~arno, lj. takvu zavisno slozenu recenicu pocinjemo zavisnirn veznikorn iza kojeg slijedi subjekt i tako dalje, pa onda glavna recenica bez ponavljanja subjekta. Usporedi gore navedene primjere: Hostes, ubi, .... ; Cicero, cum .... ; Xerxes, cum ....

VJEZBE I ZADACI

1- 1. Ubi ea Romae eomperta sunt,1 metus atque maeror eivitatem invaserunt (Sall.). 2. Gaius Tiberiusque Gracchus tamdiu laudabuntur, dum memoria rerum Romanarum manebit. 3. His rebus celeriter administratis,2 ipse, eum primum per anni tempus potuH, ad exereitum contendH (Caes.). 4. Donee eris sospes, multos numerabis amicos. 5. Dum spiro, spero.

II -1 . Nome aliis imperare, antequam maioribus natu oboedire didlceritis.3 2. Ubi satis explorata sunt quae voluit, in unum omnes convOcat, quibus maxima necessitudo et plurimum audaciae4 inerat (Sall.).

149

DRUGA GODINA UC ENJA

111-1. Caesar, cum inter coniuratos M. Brutum vidisset, exclamavil: "Etiam tu, mi fili? "5 2. Nero,6 cum moreretur, dixisse traditur: "Qualis poeta perea!' 3. Cum tridui vi am processisset, nunti­atum est Caesari Ariovistum7 cum omnibus copiis suis ad occupandum Vesontionem,8 conten­dere (Caes.).

Kako prevodis "ea comperta sunt" u 1-1? Kakvu konstrukciju vidis u 111-2 uz "traditur", a kakvu uz ' nuntiatum est" u 11I-3?

Prevedi: 1. Horacijeve pjesme ce toliko dugo biti na snazi, dokle god se veliki svecenik bude penjao na Kapitolij. 2. tim mi godisnje doba dopusti, posjetit cu tvoje roditelje.

150

Komentar:

1) ]ugurta je vrl o podlo opkolio rimsku vojsku i prisilio ih na predaju, a to je vrlo mu~no odjeknulo u Rimu. Usp. vj. 14, b.2. 2) Ablativ apsolutni. 3) Futur II. 4) Partitivni genitiv uz "plurimum". 5) G. ]ulije Cezar biD je posinio Marka Bruta, a neki misle da mu je biD i o tae. Usp. vj . 8. bilj. 2. 6) Neron je stupiD na carski prijes to g. 54. n.e. nakon smaknuca cara Klaudija . U pocetku je vladao prema savjetima filozofa Seneke, koji mu je biD odgojiteljem, a li se brzo osamostaJio i pocinio mnoga zvjerstva. DaD je, nairne, otrovati Britanika, sina cara Klaudija, daD je ubiti majku Agripinu, a g. 65. zbog planiranc urote mnogima je naredio da se ubiju, kao Seneki i Lukanu. Neron je biD umi~lj en da je veliki pjesnik i g lumae. DaD je izazvati pofar u Rimu, tako se naim e smatra, do bi scbi docarao pofar Troje. 7) To je voda Germana koji je 5 velikim brojem vOjnika preko Rajne prclao u Galiju s namjerom da tu ostane. Gali su zbog toga potrafili pomoc kod Cezara, koji je upravo sretno zavr~io rat 5

Hc!vecanima. 8) To je danas grad Besan~on .

III1DRI/IINOV MIIUlOLI:/- DIINIIS'IINDEOSKA TVRDIIVII

VJEZBA42.

UZROCNE RECEN ICE

I - a) Zavisno-uzrocnom recenicom iz rice se uzrok zbog kojeg se vr~i radnja glavne recenice. Uzrocni su veznici:

quia, quoniarn, quandoquidem, quod - jer, ~ to, kako, buduci da, - uz koje redovito stoji indikativ. Zavisno-uzrocnu recenicu poznajemo po smislu, ali i po tome ~to se ces to u g lavnoj recenici nalaze izrazi : propterea, idcirco, ideo, ob earn causarn i sl.

Npr.:

Scipio Africanus Appellatus est, quia Africam domuerat. Scipion je nazvan Africki, jer je pokorio Afriku .

Quoniarn de genere belli dixi, nunc de magnitudine pauca dicam. BuduCi da sam kazao 0 vrsti rata, sada eu kazati neSto malo 0 velicini (rata) .

Omitto dicere, quandoquidem vobis ita p lacet. Propu~tam kazati, buduei da yam se tako svida.

Coniuriiti Caesarem necaverunt, quod regnum appetebat. Zavjerenici su ubi Ii Cezara zato ~to je ceznuo za kraljevskom vlasti .

b) Uzrocni veznik QUOD ima dosta ~iroku primjenu. On se upotrebljava i onda ako se zavisnom recenicom iznosi neka cinjenica kojom se poblite tumaci glavna recenica, kao npr. :

Homines hoc uno a bestiis differunt, quod colloquuntur. Ljudi se ovim jedinim razlikuju od zivotinja ~to medusobno razgovaraju.

Bene mihi evenit, quod mittor ad mortem. Dobro mi dolazi ~to me ~alju u smrt.

c) Veznik QUOD stoji dalje uz glagole os jecanja (affectuum), ako se njima kazuje uzrok radnje glavne recenice. Ako se, naprotiv, njima istice same cinjeni­ca, onda iza njih stoji, kako sarno vee vidjeli, konstrukcija ACt To su g lagoli :

gaudeo 2, laetor 1, doleo 2, irascor 3. Npr.:

Dolebam, quod ad me heri non venisti. Bilo mi je tao ~to nisi jucer do~ao k meni.

d) Veznik QUOD s indikativom stoji i uz g lagole:

laudare, vituperare, reprehendere (koriti), accusare, reum facere (tuziti), queror 3 (tut iti se), gratulari, gratias agere. Npr.:

DRUGA GODINA UCENjA

Demetrius Pericl m vituperavit, quod tantam pecuniam in propylaea co­niecerat. Demetrije je prekorio Perikla ~to je toliki novae utrosio u propileje.

II a) U zad njem primjeru (Demetrius ... ) mogli bismo staviti i konjunktiv pluskvamperfekta po pravilu CT, ako zavisnu recenicu zelimo uze povezati sa subjektom glavne recenice. Za takve uzrocne recenice kaze Se da su IZNUTRA ZAVISNE, tj., one izricu misljenje iii uvjerenje subjekta glavne recenice. Stoga:

Demetrius Periclem vituperavit, quod tantam pecuniam in propylaea co­niecisset.

Isto tako i gore spomenutu recenicu: Coniura ti ... . ~ozemo prebaciti u ko­njunktiv prema pravilu CT:

Coniurati Caesarem necaverunt, quod regnum appeteret.

b) Konjunktivno vrijeme po pravilu CT stoji kod uzrocnih recenica uz veznik CUM (causal e) - buduCi da. Npr.:

Haedui, cum se suaque defendere non possent, legatos ad Caesarem miserunt. BuduCi da Heduanci nisu mogU obraniti sebe niti svoje, posalju Cezaru legate.

Sociorum est nos adiuvare, praesertim cum pro iis bellum susceperimus. Duznost je saveznika da nam pomazu, osobito jer smo za njih poduzeli rat.

VJEZBE I ZADACI

1- 1. Caesar, conventibus Galliae citerioris peractis, in Illyricum proficiscitur, quod a Pirustis finitimam partem provinciae incursionibus vastari1 audierat (Caes.). 2. Legationes2 Caesar, quod in Italiam IIlyricumque properabat, initio proximae aestatis ad se reverti iussit (Caes.). 3. Lycurgus usum pecuniae sustulit, quod illud causa omnium malorum est.3 4. Valde gavisus sum, quod tandem domum redis.

II -1 . CatQ4 mirabatur, quod non ride ret haruspex, haruspicem cum videret. 2. Domi manere debeo, cum aegrotus sim. 3. Cum ille vicus in duas partes fiumine divideretur, alteram partem Gallis concessit, alteram ... cohortibus ad hiemandum5 attribuit (Caes.).

Kakva je to konstrukcija 'conventibus ... peractis' u 1-1? Kakav je to ablativ ' initio' u 1-2? Kakav je to akuzativ 'domum' u 1-4?

Preyed!: 1. Buduci da sam vas u mnogim prilikama upoznao (kao) vjeme, predlaiem za vas nagradu. 2. Buduci da skupstinu grada Salone Oktavije, Pompejev poslanlk, nlje mogao obaCa· njima pridobiti, odluCio je napasli grad.

152

VJE28A 42.

Komentar.

1) KonstTUkcija ACI uz glagol "audiera t". - Pirusti su terori sti~ko pleme llira. 2) To je subjckt konstrukcijc ACI uz glagol "iussit". U pi t. nju su poslans tva sa stranc plcmena prcko Rajne. 3) 0 Likurgu usp. vj . 27, bilj . 6. - Sustul it je od tollo 3.

4) To je M. Cato Porcius Censorinus (234. -149. pr.n.e.). On se n. rocito zalagao da sc Kartaga razori, ali to mjc sam dof ivio, jer jc umro tri god ine prije pada Kartage. Usp. vj . 8, b.3. i vj. 28, b.4. 5) Gerundiv uz p rijedlog "ad" pokazuje svrhu radnje.

SLAVOLUK CAM KONSTANTINA

153

VJEZBA43.

00 OSNE ILl RELATIVNE RECE ICE

I - Odnosnom recenicom se izrazava nesto sto se od nosi na neku rijec u glavnoj recenici, a pocinje:

1. relativnim zamjenicama: qui, quae, quod; qualis 2, quantus 3.

2. rela tivnim prilozima: ubi, unde, quo, qua, quare.

Ako se relativnom recenicom kazuje nes to stvarno, u njoj stoji indi ka tivno vrijeme prema smislu. Npr.:

Athenienses, qui pro patria ceciderant, publice sepeliebantur. Atenjani koji bijahu pali za domovinu pokopavahu se na drzavni trosak.

Ubi sunt amici, ibi opes. - gdje ima prijatelja, tu je i bogatstvo.

II - a) Ako relativna recenica zavisi od konjunktivne recenice iIi od kon­strukcije ACI, u njoj stoji konjunktivno vrijeme prema pravilu CT. Npr.:

Nemo aviirus adhuc inventus est, cui siltis esset, quod haberet. Jos se nije nasao nijedan lakomac kome bi bilo dovoljno sto ima.

- cui sa tis esset: to je posljedicna recenica.

b) U relativnoj recenici stoji konjunktiv, ako ona sadrzi neku NAMJERU iii UZROK, a u tom slucaju veznik je: qui, quae, quod.

Npr.:

Dareus in Graeciam legatos misit, qui aquam et terram pete rent. Darej je u Grcku poslao poslanike da traze vodu i zemlju.

Hornini natura rationem dedit, qua anirni appetitus regeret. Covjeku je narav dala razum da njime upravlja proh*ve duha.

Caninius fuit mirifica vigilantia, qui toto consulatu suo somnum non viderit. Kaninije je bio covjek izvanredne budnosti, koji (=jer) za Citavog svog konzulata nije vidio sna. (Kasnije je naime istog dana i umro kad je izabran za konzula).

c) U relativnim reeenicama stoji konjunktiv i onda ako one iZraZavaju neku posIjedicu. U glavnoj recenici se tada nalaze izrazi:

154

1) tam, sic, adeo, is, tllis

Nihil tam arduum est, quod consequi non possimus. Nista nije tako nedostizno da to ne mozemo postici.

VJEZ SA 4J

2) est qui; sunt, inveniuntur, reperiuntur qui - ima ih kOji .

Sunt qui La tine loqui sci ant. Ima onih koji znaju govoriti latinsk i.

Inveniuntur qui censeant Homerum numquam vixisse. lma ih koj i smah'aju da Homer nije ni kada zivio.

3) dignus, indignus, idoneus, aptus, qui

dos tojan, nedostojan, prikladan, zgodan da .

Dignus es t cui fides habea tur. Dos tojan je da mu se povjeruje.

4) iza komparativa sa "quam":

Ma ior sum, quam cui for tuna poss it nocere. Yeci Gac i) sam da bi mi udes mogao naskoditi .

VJEZBE I ZADACI

I - 1. Quod Ilcet levi, non ITcet bevi. 2. Quod scripsi, scripsi. 3. Libenter homines id, quod volunt, credunt. 4. Versare' saepe cum his, qui te meliorem lacere2 possunt. 5. Qui prior est tempore, potior est iure. 6. Reliqui se in castra recipiunt, unde erant egressi (Caes.). 7. lusta sunt ea bella, quae libertatis causa oriuntur.

11-1 . Germani multum ab hacconsuetudine differunt. Nam neque druides3 habent, qui rebus divinis praesint, neque sacrificiis student (Caes.). 2. 0 miserum senem, qui mortem contemnendam esse in tam longa aetate non viderit!' (Cic.). 3. Quid non adeptus est Scipio5, quod homini las esset6

optare (Cic.)?

Koji padei zahtijevaju glagoli "praesum' i "studeo' u 1I·1?

Prevedi: 1. U Napulj smjesta putujem da posjetim prijatelja koji je vrlo bolestan. 2. Mnogi hramovi koji su jednom bili na ukras (dat. linalni) Rimu danas vise ne postoje.

Komentar:

1) lmperativ I glagola veror 1 "" druziti se. 2) Glagal f3cio 3 5 dva akuzatlva: Ie i meiiorcm. 3) To su bili gal ski sveteruci koji su U svom plemenu imali vrlo veliki uglcd i vlast. 4) Konj unktiv perfekla, a u konstrukciji ACI vid imo infini ti v pcrifras ti t ne konjugacije pasivne. 5) To je P. Cornelius ScipiO Amelianus Mladi, posinjenik Scipiona Afri~kog Starijeg. Usp. vj. 27, b. 7. 6) Prevedi : slO bi bila dozvoljeno ...

Gtadijatorske igre (munera gladiatorum)

U amfiteatru su se davaJe igrc gladijatora 5 pripitomljenim t ivotinjarna: panterama, lavovima, tigrovima, slonovima i bikovima. Glavnc priredbe su ipak bi le borbe samih g ladijatora orufjem. Postojaie su i ~kole za obutavanje g ladija lora, koji su bili ug lavnom robovi iii osudeni na srnrt iii mladiti iz si roma~nih krugova, koji su sanjali 0 s tjecanju velikog bogals tva. Uoci borbc priredivala

155

DRUGA GODINA UCENj A

se gozba za glad ijalore, kako bi se ~to vi ~e opustili . Prije borbe gladijatori bi prolazi li arenom i zaustavlja li se pred glavnom lo1om da pozdrave eara: Ave, Caesar, morituri te salu tant. U borbi su neki imali mre1u i trozubae, pa su tako ~ekali povoljan momena t da protivniku baee mre1u preko glave. Drugi su u barbu i~ li s macem i ~ti tom . Svrha je barbe bila ubiti protivnika a ostati nepovrijcden. Borbe su dugo trajaJe, a ne pres tano su ulazili novi i svjezi gladija to ri da se bore 5 anima koji su pobjedivaJi . Car i publi ka ceslo su od lutivali da Ii da posustali borae bude dotucen iii po~teden.

Nagrade pobjedniku bivale su vrlo vel ike, pa su tako neki dolazili do silnog bogats tva, a mogli su i kupiti svoju slobod u. Tada so gladija tor mogao POVllti i 1ivjeJi od svoje rente, a li Sll njihovi vlasnici (Ianistae) testo 5 njima sklapaJi nove ugovore. - U amfiteatru su se i z vr~ava1e i smrtne kazne osudenjh "ad bes tias", ~to je kasnije bio cest natin pogubljenja kr~cana . - Igre gladijatora i barbe sa zvjerima ukinute su tek padom moti earstva i pobjedam kr~cans tva 1I 4. s toljeeu n.e.

VJEZBA44.

PORED BENE RECENICE

I - U poredbenoj reeenici stavljamo u poredbeni odnos radnju iii stanje zavisne reeenice s radnjom iii stanjem glavne reeenice. Ako je ta poredba stvama, zavisna reeenica stoji u indikativu vee prema smislu. Poredbeni odnos izrazava se pomoeu komparativnih iii poredbenih veznika u zavisnoj reeenici i demon­strativnih rijeCi u glavnoj reeenici, kao sto su:

156

qualis - talis kakav - takav

quantus - tantus

quot - tot

quam-tam

quo-eo

kolik - tolik

koliko - toliko

kako - tako

sto - to

ut, uti, sicut - sic, ita item

quasi, quemadmodum - sic, ita, item

aeque - ac

similis - ac, atque

idem - ac, atque

alius - ac, atque

aliter - ac, atque

Npr.:

jednako - kao

sliean - kao

isti - kao

drukCiji - nego

drukeije - nego

kako - tako.

kako, kao sto - tako

Qualis liibor, talis merces. - Kakav posao, takva placa.

Tantum scimus, quantum memoria tenemus. Toliko znamo, koliko drtimo u sjeeanju.

Vj EZ ll A 44 .

Ea res tibi aeque nota est ac mihi . Tebi je ta stvar jednako poznata kao i meni .

II - Ako komparativne iIi pored bene recenice izricu neku POMlSLJENU RADN}U, one s toJe u konJunkhvu prema pravilu CT U torn sl • . . .

quasi, proinde quasi kao da

tamquam, tamquam si

veiut, veiut si

kao da

kao da.

. uLaJu su veZlllCl:

Semper sic v1ve, quasi omnes homines te videant. Uvijek tako zivi kao da te svi Ijudi gledaju .

Tantus metus Romanos cepit, velu t si Hannibal iam ad portas esset. Takav je s trah zahvatio Rimljane, kao da je Hanibal vee pred vratima (Rima).

VJEZBE I ZADACI

1-1. Qualis pater, talis filius. 2. Litore' quot conchae, tot in amore dolores (Ovid). 3. Quot capita, tot sententiae. 4. Narratio, quo brevior, eo facilior est intellectu.2 5. Ut populo magistratus, ita magistratibus leges praesunt. 6. Ut sementem feceris,3 ita et metes. 7. Et quasi perna ex arboribus, cruda si' sunt, vix evelluntur, si matura, decidunt, sic vitam adulescentis vis aufert, senibus maturitas (Cic.).

II - Ex infimo specu Delphis vox reddita est filiis Tarquinii et Bruto: "Imperium summum Romae habebit, qui vestrum primus osculum matri tulerit5". Tum Brutus, velut si prolapsus cecidisset, terram osculo contigit, scilicet quod ea communis mater omnium mortalium esset6 (Liv.)

Kakav je to ablativ ' Delphis", kakav je genitiv "Romae', a kakav genitiv "vestrum' u pasusu II?

Prevedi: Koliko cijenis prijatelja, toliko ce i on tebe cijeniti. 2. Cini mi se da starci tako umiru kao vatra koja se sarna od sebe gasi. - cijeniti koliko .... toliko = quanti ... tanti facere.

Komentar.

1) Pravilnije bi bilo: quot in litore ....

2) Supin na -u uz "(acilis es t".

3) To je lutur ll.

4) Pogodbeni veznik s indikativorn: ako.

5) To je lu tur 11. _ Delph.i (-orum) su najznatajnije proroti~te stare Grtke s kultom boga Apol"r •• koj~ je svoju volju zainteresiranima izricao preko prorooce Pitij.e. Mj~t~ se ~alazllo u OS?~lto ~nvlafuOJ sredini. koja je doista pobudivala na razrni~ljanje. Tu su se ,zvodde , vehtanstvene Piblske 'gre. ?ko A polonova hrarna redale su se bogate riznice. spomenici i mnogobrojne sta tue. Vee u 3 .. ' 2. stolJ~ pr.n.e .• pod u~ecajem grtke filozofije. proroti~ le gubi na znatenlu. a ~lTenl .. m k~tanstva nJegov znataj potpuno opada. Od onog negd~njeg sjaja danas se tu Vide lek neznatru ostaCl.

6) Konjunktiv uz U2.Totno "quod". jer je to Brutovo mi~ljenje. (Usp. vj . 42. lla).

VJEZBA45.

POGODBENE RECENICE

Zavisno-pogodbene recenice kazuju pogoCfbu pod kojom se vrsi radnja glav­ne recenice. Npr.:

Ako uCis, znades. - Ako si radio, imao si. - Ako dodem kuCi, javit eu ti. -Kad bih znao, kazao bih ti . - Da si me pitao, bio bih ti dao.

Radnja glavne recenice je neka vrsta posljedice te pogodbe, pa je stoga re­dovi to pogodbena recenica na prvom mjestu. One zajedno tvore rupoteticki iii pogodbeni period. Zavisna se recenica zove PROTAZA, a glavna APODOZA tog hipotetickog perioda. Protaza pocinje veznicima:

si ako, nisi ako ne.

Prema znacenju hipote ticki period moze biti: realan, potencijalan i irealan.

1- REALNI HIPOTETICKI PERIOD. - Ako se hipotetickim periodom izrice nesto sto je stvamo iIi se zamislja kao stvarno iii istinito, u obje recenice dolazi indikativno vrijeme prema smislu. Npr.

Si discimus, scimus. - Ako ucimo, znamo.

Si didicerimus, sciemus. - Ako budemo uCili, znat cemo.

Si fortiter pugnavisti, ab imperatore laudatus es. Ako si se junacki borio, zapovjednik te je pohvalio.

Nisi fortiter pugnabitis, vincemini. Ako se ne budete junacki borili, bit cete svladani.

II - POTENCl}ALNI HIPOTETICKI PERIOD. - Ako se pogodba i posljedica hipotetickog perioda zarrusljaju kao moguce, u obje recenice stoji konjunktiv prezenta iii perfekta. Npr.:

Si discamus, sciamus. - Kad bismo uCili, znali bismo.

Si quis id fecerit, impudentem eum dixerim. Ako bi tko to uradio, nazvao bih ga bezocnim.

Si velim Hannibalis proelia omnia describere, dies me deficiat. Ako bih htio opisati sve Hanibalove bitke, niti dan mi ne bi bio dosta.

Kadsto u apodozi potencijalnog hipotetickog perioda stoji indikativ, dok je konjunktiv sarno u protazi. Npr.:

158

Memoria minuitur, nisi earn exerceas. Pamcenje se umanjuje, ako ga ne bi vjezbao.

VJE:1.IlA 45

Sapiens non dubita t, si ita melius it, migrare de vita. Mudrac ne oklijeva (ne bi oklijevao) odijeliti e od zivota, ako bi tako bilo bolje.

Ill- IREALNI HIPOTETICKI PERIOD. - Ako se pogodba i posljedica hipo­tetickog perioda iz ricu kao ne~to nestvarno iIi nezamisli vo, to se u obje recenice izraiava konjunktivom imperfekta za sadasnjost i konjunktivom pluskva mper­fekta za proslost. Kod nas stoji : a) za sadasnjost u protazi : da s prezentom, iIi kad s kondicionalom I -, a u apodozi: kondicionall. Npr.:

Si disceres, scires. - Da ucis, znao bi . Kad bi ui'io, znao bi.

b) za pro~ los t u protazi DA s perfektom, a u apodozi kondicional II. Npr.:

Si didicisses, scivisses. - Da si uCio, bio bi znao.

Si medici omnibus morbis mederi possent, quis in Tartara descenderet? Kad bi lijecnici mogli lijeciti sve bolesti, tko bi s i~ao u Tartar?

Plures cecidissent, nisi nox intervenisset. Mnogi bi bili jo~ pali, da nije nastupila noc.

Radnja protaze i apodoze irealnog hipotetickog perioda ne moraju se uvijek de~avati istovremeno, pa su onda i konjunktivna vremena razlicita, kao:

Ratio nisi esset in senibus, non summum consilium maiores nostri appe­llavissent senatum. Kada kod staraca ne bi bilo razuma, nasi preci ne bi bili najvise vijece nazvali sena tom.

Has inimicitias Roscius si cavere potuisset, viveret. Da se je Roscije mogao cuvati tih neprija teljstava, bio bi ziv.

IV - Ako je realni ili potencijalni hipotetii'ki period zavisan od glagola 01-CENDI iii SENTIENDI, iIi ako se nalazi u neupravnom govoru, i realna i poten­cijalna protaza d olazi u konjunktiv prema pravi lu CT, a apodoza se nalazi u konstrukciji ACI. Prema tome, recenice:

a) Si hoc facies, errabis. - b) Si hoc facias, erres. - u ovisnosti od glagola OICENDI iIi SENTIENOI bile bi ovakve:

a) Scio, si hoc facias, te erraturum esse. Znam, ako ovo uradis, da ces pogrijesiti .

Sciebam, si hoc face res, te erraturum esse. Znao sam, ako ovo uradis, da ce~ pogrijesiti.

b) Scio, si hoc facias, te erraturum esse. Znam, kad bi ovo uradio, da bi pogrijesio.

Sciebam, si hoc faceres, te erraturum esse. Znao sam, kad bi ovo uradio, da bi pogrijesio.

159

DRUGA GODINA UCENjA

Ako se irealni hipoteticki period nalazi u takvoj ovisnosti, onda p rotaza ostaje nepromijenjena, a u apodozi je ponovno konstrukcija Aer, a li s infini tivom perfekta perifrasticne konjugacije aktiva. Prema tome recenica:

Si hoc fecisses, erravisses. Da si to uradio, bio bi pogrijesio.

U ovakvoj ovisnosti bi la bi:

Dico, si hoc fecisses, te erraturum fuisse. Kaiem, da si to uradio, bio bi pogrijes io.

Prema tome, kod neupravnih govora, koji su dosta cesti kod nekih latinskih klasika, treba biti osobito priseban u ocjeni nekog hipotetickog perioda. Primjere za ovakvu u potrebu hipotetickog perioda ne navodim u Vjezbama, jer to spada u visi stupanj nastave latinskog jezika.

VJEZBE I ZADACI

I - 1. Si amico prodes, etiam iIIe tibi proderit. 2. Parvil sunt foris arma, nisi est consilium diimi. 3. Nemo vos servabit, nisi ipsi vos servabitis. 4. Si haec relinquere vultis, audacia opus est. Nemo nisi2 victor pace bellum mutavit (SaiL). 5. Si duo faciunt idem, non est idem.

II -1 . Tempus me deficiat, si Alexandri Magni omnia proelia describere velim. 2. Si legibus oboedias, a legibus custodiaris et tegaris.3

111-1 . Si velles, posses. 2. Si laborem sperneres, errares. 3. lacerent in tenebris omnia, nisi litterarum lux accederet. 4. Si tacuisses, philosiiphus mansisses. 5. Nisi Catilina maturavisset signum sociis dare, eo die post conditam urbem Romam pessimum facinus patratum foret' (SaiL).

Kakav je to genitiv "domi" u 1-2? Koji padei traii "opus est" u 1-4? Kakav je to ablativ "eo die" u 111-5?

Prevedi: 1. Ako ovo ielite posti6i, potrebna yam je velika odvainost. 2. Kad bi upoznao pravog prijatelja, lako bi to uradio. 3. Oa se brinete za slobodu (kad biste se ... ), ne bi sad a nasa zemlja ratom bila pustosena.

Komentar:

1) To je genitiv vrijednosti: malo vrijede ... 2) Nemo nisi ~ amo. 3) Prevedi aktivno: Cuvali bi te ... 4) foret • esset; dakle, konjun. p)uskv. pasivnog.

160

PREGLED POVJESNIH ZBIVANJA I KULTURNIH DOGADANJA U DOBA REPUBLIKE 753.-31. pro n .e.

Godina Drustveni i politicki dogadaji Vojni dogadaji Kulturni dogadaji

753 Osnivanje Rima

753·509 Sedam rimskih kraljeva

509 Protjerivanje Tarkvinija Gradnja prvog hrama Oholog i osnivanje Jupiteru, Junoni i Minervi republike na Kapitoliju

497 Bitka kod Regilskog jezera

494 Pobuna plebejaca

450 Zakoni XII ploea

396 Osvajanje Veja

390 Gali opsjedaju Rim

362 Uvodenje prvih scenskih igara

343·291 Ratovi sa Samnieanima

281·272 Rat s Pirom

272 Osvajanje Tarenta Rimljani stupaju u tjesnju vew s grCkom kulturom

270·265 Osvajanje cijele Italije osim Cisalpinske Galije

264-241 Prvi pun ski rat

264 Prve gladijatorske borbe u Rimu

254 Komediograf Plaut (254·184)

241 Osvajanje Sicilije

231 Sardinija i Korzika postaju rimske provincije

229·228 Rat s llirima. Teuta.

219 Rat s Demetrijem Hvarskim. Hanibal osvaja Sagunt

218·202 Drugi punski rat

216 Bitka kod Kane

215·205 Prvi makedonski rat

202 Bitka kod Zame

200-196 Drugi makedonski rat

161

DODATAK

Godina Drustveni i politicki dogadaji Vojni dogadaji Kulturni dogadaji

197 Bitka kod Kinoskefala

190 Komediograf Terencije (190-159)

189 Bitka kod Magnezije

171 -168 Treci makedonski rat

149-146 Treci punski rat

148 Makedonija postaje rimska provincija

146 Afrika postaje rimska Razorenje Kartage provincija Razorenje Korinta

133-121 Djelovanje brace Grakha

112-105 Rat s Jugurtom

106 Ciceron (106-43)

102 Marije pobjeduje Teutonce

101 Marije pobjeduje Cimbre

98 Pjesnik Lukrecije (98-55)

87 PovjesniCar Salustije (87-35)

84 Pjesnik Katul (84-54)

82-79 Sulina diktatura

73-71 Spartakov ustanak

63 Katilinina urota

60 Prvi trijumvirat

58-50 Galski rat

55 Pompej gradi prvo kameno kazaliste u Rimu

51 Galija postaje rimska provincija

49-44 Gradanski rat izmedu Cezara i Pompeja

48 Bitka kod Farsala

46 Cezarova reforma kalendara

44 Ubojstvo Cezara

43 Drugi trijumvirat

42 Bitka kod Filipa

31 Oktavijan postaje prvi Bitka ked Akeija rimski car

162

Mjere za duzinu

digitus (palac)

pes (stopa)

cubitus (laka t)

gradus (korak)

passus (dvostruki korak)

stadium (stadij)

mille (milja)

Mjere za povciinu

RlMSKE MJERE

1,85 cm

29,63 cm (16 palaca)

44,43 cm (1% stope)

74,07 cm (2% stope)

1,48m

oko 180 m

1,481 km (1 000 dvostr. koraka)

pes quadratus (cetvoma stopa)

iugerum Uutre)

88cm2

2523 m2 (pravokutnik 240x120 stopa)

200 jutara centuria (centurija)

Mjere za tezinu

uncia 27,28 g

sextans 54,56 g (2 uncije)

triens 109,12 g (4 uncije)

semis 163,68 g (6 uncija)

libra 327,36 g (12 uncija)

Mjere za tekucinu

cyathus

sextarius

uma

amphora

0,46 dl

0,541

13,131

26,261

Mjere za rasute terete

sextarius 0,541

semodius = 4,371

modius - 8,75 1

163

LATINSKA IMENA I KRATICE

Svaki Italac imao je tri imena: 1. licno ime (praenomen); 2. prezime (nomen gentis); 3. nadimak (cognomen).

LICNA IMENA pisaJa su se kraticama, kao:

A. (Au Ius), App. (Appius), C. (Gaius), Cn. (Gnaeus), D. (Decimus), K. (Kaeso), L. (Lucius), M. (Marcus), P. (publius), Q, (Quintus), S. (Sextus), Ser, (Servius), T. (fitus), Ti. (fiberius).

LATINSKA PREZIMENA (nomina gentis): Annaeus, Caeci lius, Claudius, Cornelius, Em1ius, Fabius, Gellius, Gracchus, Horatius, Iulius, Junius, Livius, Lucilius, Lucretius, Maccius, Naevius, Ovid ius, Papini us, Persius, Pe tronius, Porcius, Propertius, SaJlustius, Suetonius, Terentius, Tibullus, Tull ius, Valerius, Vergilius.

LATINSKI NADIMCI (cognomina): Afer, Brutus, Caesar, Carus, Cato, Catul­Ius, Cethegus, Cicero, Crisp us, Flaccus, Gallus, Juveniilis, Lentulus, Longus, Luciinus, Maro, MartiiiJis, Naso, Nepos, Plautus, Quintilianus, Scipio, Seneca, Statius, Su Lla, Tacitus, Varo itd .

Zenska djeca su se obicno zvaJa same po svom rodu (nomen gentis): Caecilia, Claudia, Cornelia, Julia, Livia, Terentia, Tullia, Valeria itd. Ako je bilo vise kceri, dobivale su nadimak: Maior, Minor, - ili: Prima, Secunda, Tertia itd . - Zene su uz svoje ime dobivale i ime muza u genitivu: Terentia Ciceronis, Livia Augusti itd. - Oslobodeni robovi dobivali su praenomen i nomen gentis svoga bivseg gospo­dara. Tako se Ciceronov oslobodenik Tiro zvao: Marcus Tullius Tiro.

Neke ceste kratice u latinskom jeziku

a) u strucnoj literaturi:

c. - caput (poglavlje)

e tc. - et ceterii (i tako dalje)

1. - llber (knjiga)

N. B. - ,nota bene! (dobro pripazi!)

p . - pagfna (stranica)

sc. - scilfcet (podrazumijeva se, naime)

s.v. - sub voce (pod rijeCju)

M.S. - manu scriptus-liber (rukom pisana knjiga)

b) u dokumentima:

p.t. - pleno titUlO (punim naslovom)

I.s. - locus sigilili (mjesto pecata)

164

DODATAK

a. - allllO (godine)

s. - sahitem (sa lje pozdrav)

c) Naziv za sluzbe:

Aed . - aedllis

Cos. - cOllsul

Coss. - cOllsules

Imp. - imperator

Leg. -Iegatus

d) Oznake za vrijeme:

Id. - Idus

K. iIi KaI.- Kalendae

Non. - Nonae

A.D. - ante diem

Pro - praetor

Praef. - praefectus

Proc. - proconsul

Tr. pI. - triblJnus plebis

GRAMATICKI DODATAK

DEKLINACIJA lMENICA

1. deklinaclja 2. deklinacija

N rosa nidus puer ager donum

G rosae nidi pueri agri doni

0 rosae nido puero agro dono

A rosam nidum puerum agrum donum

V rosa nide puer ager donum

Ab rosa nido puero a9ro dono

n rosae nidi pueri agri dona

9 rosarum nidorum puerorum agrorum donorum

d rosis nidis pueris agris donis

a rosas nidos pueros agros dona

v rosae nidi pueri agri dona

ab rosis nidis pueris agris donis

3. deklinacija 4. 5.

kons.osnove i-osnove deklinacija deklinacija

N consul opus civis mare manus cornu res

G consuITs operis civis maris manus cornus rei

0 consuli operi civi mari manui cornu rei

A consulem opus civem mare manum cornu rem

V consul opus civis mare manus cornO res

Ab consule opere cive mari manu cornu re

n consules opera cives maria manus cornua res

9 consulum operum civium marium manuum cornuum rerum

d consuITbus operilius civibus marilius manibus cornibus rebus

a consules opera cives maria manus cornua res

v consules opera cives maria manus cornua res

ab consuITbus operilius civibus marilius manibus cornibus rebus

166

DODATAK

DEKLINACIJA PRIDJEVA

Pridjevi 0- i a-dekllnacije

N bonus bona bonum pulcher pulchra pulchrum

G boni bonae boni pulchri pulchrae pulchri

0 bono bonae bono pulchro pulchrae pulchro

A bonum bonam bonum pulchrum pulchram pulchrum

V bone bona bonum pulcher pulchra pulchrum

Ab bono bona bono pulchro pulchra pulchro

n boni bonae bona pulchri pulchrae pulchra

g bonorum bonarum bonorum pulchrorum pulchrarum pulchrorum

d bonis bonis bonis pulchris pulchris pulchris

a bonos bonas bona pulchros pulchras pulchra

v boni bonae bona pulchri pulchrae pulchra

ab bonis bonis bonis pulchris pulchris pulchris

Pridjevi 3. deklinacije

Sa 3 zavrsetka Sa 2 zavrsetka S 1 zavrsetkom

N acer acris acre gravis grave velox

G acris gravis velocis

0 acri gravi veloci

A acrem acre gravem grave velocem velox

V acer acris acre gravis grave velox

Ab acri gravi veloci

n acres acria graves gravia veloces veloda

g acrium gravium velocium

d acribus gravibus velocibus

a acres acria graves gravia veloces velocia

v acres acria graves gravia veloces velocia

ab acribus gravibus velocibus

167

DODATAK

DEKLINACIJA ZAMJENICA

Licne i povratna zamjenlea

' ja' 'ti' 'mi' ' vi' 'se'

N ego to n n6s v6s N -G mei lUi 9 nostri vestri G sui

(nostrum) (vestrum)

D milli libi d n6bis v6bis D sibi

A me te a n6s v6s A se

Ab me te ab n6bis v6bis A se

Pokazne zamjenice

'ovai' ' tai' 'onai'

N hie haec h6c iste ista istud ille ilia iIIud

G hOius istius Hilus

D huic isti illl

A hunc hanc hoc istum istam istud ilium illam illud

Ab h6c hac h6c ist6 ista ist6 i116 ilia ill6

n hi hae haec isti istae ista illl iIIae ilia

9 h6rum harum h6rum ist6rum istarum ist6rum i116rum iIIarum i116rum

d his istis illis

a h6s has haec ist6s istas ista ill6s iIIas ilia

ab his istis illis

'onaj, on' ' isti'

N is la id idem eadem idem

G eius eiusdem

D ei eidem

A eum eam id eundem eandem idem

Ab e6 ea e6 e6dem eadem e6dem

n Ii (ei) eae ea idem eaedem eadem

9 e6rum earum e6rum eorundem earundem eorundem

d iis (eis) eisdem Osdem)

a eos eas ea eosdem easdem eadem

ab iis (eis) eisdem Osdem)

168

o DATAK

Odnosne i upitne zamJenlce

'koji, koja, koje' ' tko, sto '

N qui quae quOd quis quid

G cuius cuius

0 cui cui

A quem quam quod quem quid

Ab quo qua quo quo

n qui quae quae

9 quorum quarum quorum

d quibus

a quos quas quae

ab quibus

Neodredene zamjenice

'nitko' ' nista'

N nemo nihil

G nullius nulITus rei

0 namini nulli re i

A naminem nThil

Ab nutlo nutla ra

169

DODATAK

BROJEVI

Glavni Redni Dijelni Priloini

I unus 3 primus 3 singOli 3 semel

11 duo, -ae, -o secundus 3 bini 3 bis

111 tres, tria teritius 3 terni 3 ter

IV quattuor quartus 3 quaterni 3 quater

V quinque quintus 3 quini 3 quinquies

VI sex sextus 3 seni 3 sexies

VII septem septimus 3 septeni 3 septies

VIII octo octavus 3 octani 3 octies

IX novem nonus 3 noveni 3 novies

X decem decimus 3 deni 3 decies

XI undecim undecimus 3 undeni 3 undecies

XII duodecim duodecimus 3 duodeni 3 duodecies

XI II tredecim tertius decimus terni deni ter decies

XIV quatluordecim quartus decimus quaterni deni quater decies

XV quindecim quintus decimus quini deni quindecies

XVI sedecim sextus decimus seni deni sedecies

XVII septendecim septimus decimus septeni deni septies decies

XVIII duodeviginti duodevicesimus duodeviceni duodevicies

XIX undeviginti undevicesimus undeviceni undevicies

XX viginti vicesimus viceni vicies

XXX triginta tricesimus triceni tricies

XL quadraginta quadragesimus quadrageni quadragies

L quinquaginta quinquagesimus quinquageni quinquagies

LX sexaginta sexagesimus sexageni sexagies

LXX septuaginta septuagesimus septuageni septuagies

LXXX octoginta octogesimus octogeni octogies

XC nonaginta nonagesimus nonageni nonagies

C centum centesimus centeni centies

CC ducenti, -ae, -a ducentesimus duceni ducenties

CCC trecenti 3 trecentesimus treceni trecenties

CD quadringenti 3 quadringentesimus quadringeni quadringenties

0 quingenti 3 quingentesimus quingeni quingenties

DC sescenti 3 sescentesimus sesceni sescenties

DCC septingenti 3 septingentesimus septingeni septingenties

DCCC octingenti 3 octingentesimus octingeni octingenties

CM nongenti 3 nongentesimus nongeni nongenties

M mille millesimus singilla miITa milies

MM duo milia bis millesimus bina milia bis milies

170

DODATAK

GLAGOLSKI SISTEM

Glagol "bin"

Prez. Impl. Ful.l Imp. I Imp. II

1. sum eram era - -

Indikativ 2. es eras eris eslo

Inl. prez. esse es

3. est erat erit - esto

1. sumus eramus erimus - -Inl. luI. luturus 3 esse (fore)

2. estis eratis eritis este estate Par. luI. futurus 3

3. sunt erant erunt - sunto

1. sim essem

2. sis esses

Konjunktiv 3. sit esset

1. simus essemus

2. sitis essetis

3. sint essent

Perf. Pipl. Ful. II Perf. Plpl. Inl. perf.

L fui lueram fuero fuerim fuissem fuisse

Indikativ 2. fuisti fueras fueris Konjunktiv fueris fuisses

3. fuit fuerat fuerit fuerit fuisset

1. fuimus fueramus fuerimus fuerimus fuissemus

2. fuistis fueratis fueritis fueritis fuissetis

3. fuerunt fuerant fuerint fuerint fuissent

OBLICI PREZENTSKE OSNOVE - AKTIV

Indikativ prezenla

1. konj. 2. konj. 3. konj. glag. na-io 4. konj.

1. amo moneo lego capio audio

2. amas manes legis capis audis

3. amal monel legit capit audil

1. amamus monemus legimus capimus audimus

2. amatis monelis legitls capitis auditls

3. amanl monent leglinl capiunl audiunt

171

DODATAK

Indikativ imperfekla

1. amabam monebam lege bam capiebam audiebam,

2. amabas monebas legebas capiebas audiebas

3. amabat monebat legebat capiebat audlebat

1. amabamus monebamus legebamus capiebamus audiebamus

2. amabatis monebatis legebatis capiebatis audiebatis

3. amabant monebant legebent capiebant audiebant

Indikativ futura I

1. amabo monebo legiim capiiim audiiim

2. amabis monebis leges capies audies

3. amablt monebit leget capiet audiet

1. amabimus monebimus legemus capiemus audiemus

2. amabitis monebitis legetis capietis audietis

3. amabunt monebunt legent capient audient

Imperativ I

2. ama mone lege cape audi

2. amate monete legite capite audite

Imperativ II

2. amato moneta legito capito audita

3. amato moneta legito capito audito

2. amatote monetote legitote capitote auditote

3. amanto monento legunto capiunto audiunto

Konjunkliv prezenta

1. amem moneiim legiim capiiim audiiim

2. ames moneas legas capias audias

3. amet moneiit legiil capiat audiat

1. amemus moneamus legamus capiamus audiamus

2. ametis moneatis legalis caplalis audialis

3. ament moneant legant caplanl audiant

Konjunktiv imperfekla

1. amarem monerem legerem caperem audirem

2. amares moneres legeres cape res audires

3. amarel monerel legeret caperet audirel

172

DODATAK

1- amaremus moneremus legeremus caperemus audiremus

2. amaretis moneretis legeretis caperetis audlretis

3. amiirent monerent legerent caperent audirent

Infinitiv prezenta

amiire monere legere capere au dire

Particip prezenta

amans, -ntis monens, -ntis legens, -ntis capiens, -ntis audiens, -ntis

Gerund

G amandi monendi legendi capiendi audlendi

OBLler PREZENTSKE OSNOVE - PASIV

Indikativ prezenta

1. amor moneor legor capTor audlor

2. amiiris moneris legeris caperis audiris

3. amiitur monetur legTtur capTtur audTtur

1. amiimur monemur legTmur capTmur audimur

2. amiimini monemini legTmini capimTni audimini

3. amantur monentur leguntur capiuntur audiuntur

Indikativ imperfekta

1. amiibar monebar lege bar capiebar audiebar

2. amabiiris monebiiris legebiiris capiebiiris audiebiiris

3. amabiitur monebiitur legebiitur capiebiitur audiebiitur

1. amabiimur monebiimur legebiimur capiebiimur audiebiimur

2. amabiimini monebiimini legebiiminl caplebiimTni audiebiimTnl

3. amabantur monebantur legebantur caplebantur audlebantur

Indikativ fu1ura I

1. amiibor monebor legiir capliir audiiir

2. amabiiris moneberis legerls capleris audierls

3. amabitur monebTtur legetur capletur audletur

1. amabTmur monebTmur legemur capiemur audiemur

2. amabimTnl monebimTnl legemini capieminl audlemTnl

3. amabuntur monebuntur legentur caplentur audientur

173

DODATAK

Imperativ

2. amare monere leg ere capere au dire

2. amamini monemini legimini capiminl aud imini

Konjunktiv prezenta

1. amer monear legar capiar audiar

2. ameris monearis legaris capiaris audiaris

3. ametur moneatur legatur capiatur audiatur

1. amemur moneamur legamur capiamur audiamur

2. amemini moneamini legamini capiamini audiamini

3. amentur moneantur legantur capiantur audiantur

Konjunktiv imperfekta

1. amarer monerer legerer caperer audirer

2. amareris monereris legereris capereris aud ireris

3. amaretur moneretur legeretur caperetur aud iretur

1. amaremur moneremur legeremur caperemur aud iremur

2. amaremini moneremini leg ere mini caperemini audiremini

3. amarentur monerentur legerentur caperentur audirentur

Infinitiv prezenta

amari moneri legi capi audiri

OBLICI PERFEKTNE OSNOVE - AKTIV

Indikativ Konjunktiv

Perfekt Pluskv. Futur II Perfekt Pluskv.

1. amavi amaveram amavero amaverim amavissem

2. amavisti amaveras amaveris amaveris amavisses

3. amavit amaverat amaverit amaverit amavisset

1. amavimus amaveramus amaverimus amaverimus amavissemus

2. amavistis amaveratis amaveritis amaveritis amavissetis

3. amaverunt amaverant amaverint amaverint amavissent

Imf. perl. amavisse

174

DODATA K

OBLICI PERFEKTNE (pARTICIPSKE) OSNOVE - PASIV

Ind. perf. Ind. plpl. Fut.1I

1. sum eram ero

2. amatus 3 es amatus 3 eras amatus 3 eris

3. est erat erlt

1. sumus enimus erimus

2. amati 3 estis amati 3 eratis amati 3 eritis

3. sunt erant erunt

Konj. perf. Konj. plpl.

1. sim essem Int. perf. amatus 3 ese

2. amatus 3 sis amatus 3 esses Part. perf. amatus 3

3. sit esset Part. lut. akl amaturus 3

1. simus essemus Inl. fut. akl amaturus 3 esse

2. amati 3 sitis amati3 essetis Supini amatum, amatu

3. sint essent In!. fut. pas. amatum iri

175

STUDENTSKA HIMNA

Gaudeamus igi tur, iuvenes dum sumus.

GAUDEAMUS

Post iucundam iuventutem, post molestam senectutem nos habebit humus.

Vivat Academia, vivant professores!

Vita nostra brevis est, brevi fbinie tu r. Veni t mor velociter, rapit nos a troci ter, nemini parcetur.

Vivat membrum quodli bet, vivant membra quaelibet, semper sint in flore.

Studentska pjesma "Gaudeamus" sastavljena je u sedam strofa. Prva, treca i cetvrta s trofa prihvacene su kao himna svih studenata svijeta.

176

- Bilj . habebit (1. strofa) = prekrit ce; iuventus • m1adost; molestus 3· dosadan; humus, -i f = zemlja; velociter · brzo; rapio 3 = grabiti; atrociter = okrutno; parco 3 = po~tedjeti (pasiv!); membrum, -i /I = clan; quodlibet = bilo koji; sint in flore - neka cvje taju!

LATINSKO - BOSANSKO, HRVATSKI

RJECNIK

Rj C 'NIK

APOME A UZ RJECNIK

Kako je u ovom prirucniku fond rijeCi povecan zbog dobrog dijela tek tova koji su preuzeti direktno iz latinskih klasika, sma tram potrebnim dati neka uputstva, kako bi i profesori i ucenici lak~e shvati li pojed ine rijcci. Fond je Rjecnika najvi~e povecan time ~ to ima dos ta slozenica, a 0 njima bih htio dati neka obja~njenj a. Slozenica ima kod imenica i pridjeva, a li najvi~e kod glagola. - Kao prvi dio glagolske slozenice redovi to sluze prijedlozi kao prefiksi, a to su najce~ce: a (ab, abs), ad, e (ex), de, cum, pro, prae, per, in, sub, praeter, ob, circum, trans, inter, intro. Prijedlog "cum" dolazi u obliku: con, com, col - vee prema pravilu asimilac ije, a s asimilacijom treba racunati i kod drugih prefiksa. lmajuCi u vidu znacenje prijedloga, odnosno prefi ksa, lako cemo se snaci kod svake pojedine slozenice, ako znademo znacenje proste rijeci. Tako: eo, ire - iCi; exeo, exire izici; adeo, adire doci; abeo, abire o tiCi.

Prefiks "in" je kod imenskih slozenica takoder i negativan prefiks, a to je isto tako i prefiks "ne", kao: amicus: inimicus, amicitia: inimicitia, somnium: insom­nium, mortalis: immortalis, paratus: imparatus, certus: incertus, fidus: infidus, prudens: imprudens, opportunus: inopportunus, plger: implger, probus: im­probus, ops: inops itd .; fiis: nefas, queo: nequeo, scio: nescio, uter: neuter.

Kao prefiks dolazi i cestica za ponavljanje radnje re- (red-): eo, ire: redeo, redire; do 1: reddo 3; capio: recipio: creo 1: recreo 1; fero 3: refero 3; maneD 2: remiineo; mitto 3: remitto 3; teneo 2: retlneo 2; pello 3: repello 3; quies: requies; pario 3: reperio 4; pono 3: repono 3; verto 3: revertor 3 itd.

Kada prosta rijec u prvom slogu ima kratko "a", on~ u slozenici redovi to slabi u kratko "i": amicus: inimicus, dido 3: inddo 3, conddo 3, acddo 3; facio 3: infkio 3, conficio 3, interficio 3; ago 3: adlgo 3, eXlgo 3, ali: perago 3; iacio 3: conicio 3, ekio 3 itd. - Kod glagola to slabljenje vokala vazi sarno za vremena prezentske osnove: ago 3: adlgo 3, adegi, adactum; conkio 3: conieci, coniectum itd.

Pojedine rijeCi, a pogotovo glagoli, prosti iIi slozeni, imaju i po nekoliko znacenja, pa stoga prema kontekstu treba izabrati onaj izraz koji upravo tu odgovara. Napominjem da je u udzbeniku dan izvjestan broj rijeci sarno kao pasivna recepcija, pa ne treba forsirati njihovo usvajanje. U Rjecniku navodim rijeci koje se nalaze u vjezbama, u latinskom tekstu .

179

Rj EC NIK

A

a (ab, abs) prijedL s abL - od abd ico 1 - od reti se (s abl.) absum, abesse, afui - biti odsutan abutor 3, -usus sum (s abl.) - zlorabiti ~ to

Academia, -ae f - Akademija accedo 3, -cessi, -cessum - pristupiti, doci accendo 3, -ndi , -nsum - za pa li ti, potpaliti,

razdraiiti accidit 3 (bezL) - d ogada se, zbiva se d a accipio 3, -cepi, -ceptum - primiti, osjetiti;

animis accipere - zdu~no prihva titi, accuso 1, - tuZiti, osuditi, proglasiti krivim acer, acris, acre - zestok, o~ tar, hrabar acerbus 3 - op or, gorak, ljut, osoran Achilles, ·is - Ahilej, glavrti junak u grckoj

vojsei za vrijeme opsjedanja Troje acta, -orum 11 - Cin, djelo, uspjeh acus, -us f - igla ad (prijedL s akuz.) - do, k, oko, kod adeo (prll.) - toliko, tako adfligo 3 (affligo), -flixi, -flictum - oboriti, o~-

tetiti Adherbal, -alis III - Adnerbal adhuc (priL) - doyle, dosad, j o~, jo~ uvijek adimo 3, -emi, emptum - oduzeti, oteti adipiscor 3, adeptus sum - postiti adiuvo 1, -iuvi, iutum - pomagati, podupirati administro 1 - sluZiti, obavi ti admiror 1, -miratus sum - diviti se admodum (pril.) - sasma, veoma, vrlo admoneo 2, -ui, -itum - opomenuti, sjetiti, pri-

nuditi adopto 1 - izabrati, uzeti u svoju obitelj, po­

siniti adorior 4, -ortus sum (prezent]e po 3. kon].) -

navalitina, nasrnuti adsum, adesse, affui - biti prisutan adulescens, -ntis 11/ - mladic

adulescentia, ·ae f - mladost ad vento 1 - dolaziti, primieati se adversarlus, -i III - protivnik adversus 3 - nepovoljan, protivan res adversae - nesreca aedificlum, -1 11 - zgrada, g radevina aedifico 1 - graditi , podizati aeger 3 - bolestan aeger, '9ri m - bolesnik aegriitus 3 - bolestan Aenaeas, ·ae m - Aneja aequitas, oatis f - jednakost, pravednost aequus 3 - jednak, ravan, pravedan, pra-

vican aeratus 3 - bakrom okovan, mjeden, bakren aes, aeris n - mjed, bakar, bakreni novae aes alienum, aeris alieni 11 - dugovi aestas, oatis f - lje to, godina, ljetna vrucma aest/mo 1 - cijeniti, suditi, prosuditi aetas, oatis f - dob, doba starosti aff/rmo 1 - tvrditi, potvrditi Africa, -ae f - Afrika, Africanus -Africki ager, agri m - polje, njiva agger, -eris m - nasip agmen, -inis n - skup, povorka, vojska na

putu, u mar~u

ago 3, egi, actum - goniti, tjerati, voziti, raditi; vitam agere - provoditi f ivot

agrestis, -e - poljski, divlji, smrov agricola, -ae m - zemljoradnik Alba, Alba longa - grad u Laeiju Alcibiades, -is III - Alcibiad alea, -ae f - koeka Alexander, -del m - Aleksandar algeo 2, alsit - zepsti alibi (pril.) - drugdje alienus 3 - tud, s tran; alienus, -i In - stranae, tudinac

181

Rj ECN IK

aliquando (pri!.) - jed anput, jednom ali us 3 - drugi od vi~e njih ; ali us alium - jedan drugoga; alii alio loco - jed rti na jed nom drugi na dru-

gommjestu alo 3, alui - hraniti, gojiti Alpes, -ium f - A lpe alter, -era, -erum - drugi od d vojice altus 3 - visok, d u bok (za vodu i srtijeg) ambulo 1 - setah amica, -ae f - prija teljica amicltla, -ae f - prija teljstvo amicus, -i 111 - prija telj amo 1 - voljeti, Ijubiti amor, -oris 111 - lj ubav angustlae, -arum f - tjesnac, k1anac angustus 3 - uzak, tijesan anima, -ae f - dusa, DVOt animus, -I 111 - duh, um annus, -I m - godina ante (prljed!' s akuz.) - pred, prije; (antea)

(pril.) ranije antequam (vezn.) - prije nego antlquus 3 - star, drevan Antonius, -Ii 111 - Antortije aperlo 4, -rui, -rtum - otkriti, obznaniti, otvo­

riti appello 1 - nazvati, imenovati koga za ne~to Apollonla, -ae f - Apolortija, grad na juznoj

ilirskoj obali appono 3, -sui, situm - dodati, pristaviti

apud (prljed!' s akuz.) - kod

aqua, -ae f - voda; aquae, -arum f - toplice, kupke, lj eeili~ te

aquila, -ae f - orao Aquilela, -ae f - Akvileja, grad u sjeverois ­

toenoj ltaliji Aqultanl, -orum 111 - Akvitanci, jugozapadna

plemena negdasnje Galije aquor 1 aquatus sum - ia po vodu

ara, -ae f - zrtvenik arbitror 1, -tratus sum - rrtisliti, smatrati

arbor, .oris f - drvo, stable Archimedes, -Is III - Arhimed

182

arduus 3 - strm, muean, teZak

Arlovlstus, -j 111 - Ariovis t

Arlstonlcus, -I 111 - A ris tonik Aristoteles , -Is III Aris tote l

arma, -orum 11 - oruzje, orude, oprema

ars, artis f - umjetnost, lijepa umjetnost, vje~ tina

artifex, -icis 1/'1 - umje trtik Ascanius, -II 111 - Askanije

As ia, -ae f - Azij a aslatlcus 3 - azijski asper, -era , ..erum, - s tem, opor, o~ tar, krut

asplcio 3, -spexl, -spectum - pogledati, gledati

assequor 3, -secutus sum - pos tia, poluCiti, stiei, dos tiCi

astrum, -I n - zvijezda

at (vezn.) - a, ali, nego Athenae, -arum f - Atena (Atina), glavru grad

Atike atque (vezn.) - i atrium, -I n - atrij, sredgnja prostorija rim­

ske kuee attrlbuo 3, -bul, -butum - d a ti, doznaciti, do-

dijeliti auctorltas, -atls f - ugled, u p liv audacla, -ae f - odvaZnost, srrtionost audax, -acis - srrtion, odvaz.an, srean;

audacter (prl!.) - srrtiono audeo 2, ausus sum - usuditi se

audio 4 - slu~ati, cuti

aurls, -Is f - uho aurora, -ae f - zora aurum, -I n - zlato, novac, zlatnik

aut - ili autem (prl!.) - a, pak

auxilium, -I n - pornoI'; auxilia, -orum 11 - pomoene cete

avarltla, -ae f - lakomost, skrtost avarus 3 - ~krt, lakom;

avarus, -I 111 - lakomac, skrtac

ave - avete - zdravo

avis, -is f - ptica axis, -Is f - os, osovina

RjECNIK

B

Bacchus, -I - Bakho, bog vina

beatus 3, - blazen, sretan

Belgae, -arum m - Belgijanci, sjeverna ple-mena negd aSnje Galije

bellator, -oris m - bojnik, ra tnik bellum, -i II - rat

bene (pril.) - dobro

bibo 3 - piti

biduum, -ui II - d va dana; eo biduo - kroz ta d va dana; bis - d vaput

bOnum, -i II - dobro, imanje

bonus 3 (melior, optimus) - dobar, sposoban, vrstan, cestit

bos, bOvis In if - govedo, vol

Bosnia, -ae f; Bosna, -ae f - Bosna

brevis, -e - kra tak, uzak, kra tkotrajan; brevi - za kratko vrijeme

Britanni, -orum m - Britanci

Brundisini, -orum III - stanovnici grada ita!­skog Brundizija

Brundisium, -Ii II - Brundizij

Brutus, -i m - Brut

c C = Caius, Gaius - Gaj

cacumen, -inis II - vrh, glavica

cado 3, cecidi, casum - pasti, padati

caedes, -is f - pokolj, ubistvo caelum, -i II - svod, nebo, nebesa (caell,

-orumm) Caesar, -aris m - Cezar, rimski nadimak. Naj-

poznatiji je G. Julius Caesar

calamitas, -atls f - ~teta, nesreea calamus, -i III - pisaca trska, pero calcar, -arls II - ostruga, mamuza

campus, -I III - polje

canis, -is In if - pas Cannae, -arum f - Kama, grad u A puliji

Cannensls, -e - kanski

cantus, -us III - pjevanje caplo 3, cepi; captum - uzeti, osvojiti, uhva­

titi Capitolium -i II - Kapitolij, jedno od sedam

brezuljaka Rima

caput, -itls tl - glava ciireo 2, -ul, - biti bez, nemati, oskudijevati

(s abl.) carmen, -inls II - pjesma

183

RJECNIK

carpo 3, -psi, -plum - brati, slabiti, napadati carthaginienses, -ium f - kartaiani carus 3 - drag, mio, skup, ~ tovan Cassius, -ii III - Kasija caslra, .orum II - tabor, logor casus, -us m - s lu aj, stanje calerva, -ae f - gomila Catilina, -ae III - Lucius Sergius Catilina, vo-

da neupjeJog prevrata u Rimu g. 63. Calo, -onis m - Katon causa, -ae f - uzrok, razlog, s tvar, parnica diveD 2, cavi, caulum - cu va ti se (s akuz.) cavo 1 - d upsti cedo 3, cessi , cessum, - iei, micati se, uspi­

jevati celeber, -bris, -bre - vrlo naseljen, Cuven, gla-

sovit celebro 1 - slaviti, velicati, svetkovati celer, -eris, -ere - brz, hi tar celerilas, -alis f - brzina, hitros t Cellae, -arum m - Kelti, sred i~nja plemena negda~nje Calije

cena, -ae f - rueak censor, -oris m - cenzor, sluibeni procjeni­

te lj imetka i nadzo rnik morala Cenlaurus, -i m - mitska dvolika grdosija cerno 3, crevi , crelum - lutiti, raspoznati, ra-

zlutiti, primjjetiti certamen, -inis II - borba, na tjecanje certus 3 - siguran, pouzdan celeri, -ae, -a - os tali ceterum (priL) - uostaiom, inace Chi ron, -onis - Hiron, centau r koji je pozna-

vao glazbu i Ijekovite trave, utiteJj Ahileja cibus, -i m - hrana cinis, -eris m - prah, pepeo circulus, -i m - krug circum (prijedl . s akuz.) - oko, okolo circus, -i m - krug, trkali~te, cirkus citerior, -ius (s. citimus 3) - ovostranski, bliti cito (pril.) - brzo, hitro civis, -is m - gradanin civitas, -atls f - driava, grad, driavljanstvo

clamo 1 - vikati

184

clamor, .oris 111 - vika, graja, buka clarus 3 - s lavan, glasov it, jasan, bjelodan claudo 3, -si, -sum - za tvoriti coepi, coepisse - poceo sam cogito 1 - misliti, razmg ljati cognomen, -inis - prezime, porodicno ime cognosco 3, -novi , -nitum - poznati, spoznati cogo 3, coegi , coactum - sku piti, sabrati, pri-

s iliti, na tjera ti, s teCi cohors, ortis f - kohorta, dese ti dio legije colJoquor 3, -Iocutus -um - razgovarati colo 3, colui , cultum - goj iti, vrsiti, postovati,

castiti, obradivati (polje) color, -oris m - boje comburo 3, -ussi, -uslum - spaliti comminus (priL) - izbliza committo 3, -misi, -missum - zapocinjati, skri­

viti, povje riti commiiror 1, -moratus sum - boraviti, zaus-

taviti se communis, -e - zajednicki, opC! comperio 4, -peri, -pertum - sazvati, doznati complures, -ium m - velik dio compluvium, -i n - otvor u sredistu rimske

kuee za prihvat ki~nice concedo 3, -cessi , -cessum - dopu~tati, pre-

pustiti, preC! u neciju vlast concha, -ae f - ~koljka

concordia, -ae f - sloga condicio, -onis f - nagodba, prijedlog, uvjet,

poloiaj conditor, -oris m - utemeljitelj condo 3, -didi, -ditum - sastaviti, sazidati, ute-

meljiti, osnovati confirmo 1, - krijepiti, hrabriti confligo 3, flixi , -flictum - sukobiti se coniunctus 3 - povezan coniungo 3, -iunxi, -iunctum - spojiti, zdruiiti coniurati, -orum m - urotnici, zavjerenici coniuratio, .onis f - urota, zavjera conquiesco 3, -evi, -etum - pocivati, odmo-

riti se conscribo 3, -psi, -ptum - napisati, nacrtati,

sazvati, sakupiti

RjECNIK

consentio 4, -sensi, -sensum - s lagati se consequor 3, -secutus sum - s lijed iti, dostiCi,

stic;

considero 1 - promatTati consido 3, -sedi , -sessum - sjesti

consilium, -i /I - savjet, vijecanje, mudro up­ravljanje, vijece, od luka

consisto 3, -stiti, -stitum - stati, ustaviti se, zavisiti od (in)

constans, -ntis - postojan, cvrst, pouzdan constat 1, -stitit, - poznato je constituo 3, -u i, -utum - od red iti;

die constituta - u od redeni da n construo 3, -struxi, -structum - sagraditi, gra­

diti, zgrtati consuetudo, -dinis f - obicaj, navika consul, -ulis III - konzul, vrhovni drzavni za­

povjednik u miru i u ratu (zajedno s kole­gom)

consulo 3, -lui, -ultum (s dat.) - davati savjete, brinuti se za

consumo 3, -sum pSi, -sumptum - potro~iti, tro­Mi, spiskati

contemno 3, -tempsi, -temptum - prezirati contendo 3, -tendi, -tentum - nategnuti, zuriti

se, hi~eti, krenuti na put, sukobiti se contentus 3 - zadovoljan cime (s abl.) contineo 2, -tenui, -tentum - vezati, zadrhti,

sadrhvati contingo 3, -tigi, -tactum - dotaCi se contra (prijedl. s akuz.) - protiv; (pril.) na­

protiv conventus, -us m - sastanak, skup~tina;

c. agere - obavljati sudske poslove convoco 1 - sazvati

copia, -ae f - bilje, za liha, namirnice, po-trep~tine; 5 gen. gerunda prilika za nt~to;

coplae, -arum f - cete cor, cordis /I - srce

coram (pril. i prijedL s abL) - pred Iicem, pred Corduba, -ae f - Kordoba (Kordova), grad u

Hispaniji corona, -ae f - vijenac corono 1 - krasiti corpus, -oris /I - tijelo corrigo 3, -rexi, -rectum - ispraviti, popraviti corrumpo 3, -rupi, -ruptum - upropas titi, po-

kvariti eras (priL) - sutra credo 3, -didi, -dilum - povjeriti, uzajrni ti, uz­

dati se, vjerovati creo 1 - stvoriti, izabrati cresco 3, -{;revi, cretum - rasti, mnoziti se, po­

vecati se crimen, -inis /I - osuda, ukor, zloCin Croesus, -i 111 - Krezo, bogati kralj Lidije (6.

st. pro n.e.) crud us 3 - tvrd cum (prijedL s akuz.) -sa, s; vezn. - kada, kad;

buduCi da; premda, cum - tum - koliko - toliko

cunctus 3 - say, savkolik cupido, -dinls f - zelja za, fudnja cupidus 3 5 gen. - zeljan ('ega, pohlepan cupio 3, -ivi, -itum - zeljeti, zudjeti

cur - za~to

cura, -ae f - briga, skrb curo 1 - brinuti se, lije(,iti custodia, ·ae f - strah, zatvor, tarnnica custodio 4 - Cuvati

R)ECN I K

D

Dalmatia, -ae f - Dalmacija damnum, -i /I - ~te ta

de (prijedl. s abl.)-o

dea, -ae f - bozica, boginja debeo 2, -ui, -Ttum - duzan biti, dugovati,

mora ti decido 3, -cidi , - spasti, od luciti

decorus 3 - castan dedo 3, -didi, -ditum - p redati, izruciti defendo 3, -ndi , -nsum - braniti, obraniti

defensio, -<mis f - obrana deficio 3, -feci , -fectum - gubiti se, nes tati,

odnijeti, malaksati, nedostajati, nedo~e­

cati; sol def. zalazi u pomrcinu dein (deinde) pril. - zatim deleo 2, - razoriti, satrti, razvaliti demens, -ntis - Iud, bezuman, mahrtit

demiror, 1 -miratus sum - zacud iti se demonstro 1 - pokazati, oznaciti, dokazati,

navesti Demosthenes, -is 111 - Demosten denique (pril.) - napokon, najposlije, najzad

densus 3 - gust, zbijen descendo 3, -ndi, -nsum - sici, s ilaziti describo 3, -psi, -ptum - opisa ti, prikazati,

predoCiti desero 3, -rui, -rtum - ostaviti na cjedilu, i2-

dati desertum, -i /1 - pustinja

despero 1 - izgubiti nadu u Mo desum, -esse, -lui, - biti nenazocan, nedo-

stajati; non defui - snMao sam se u deterior, -ius - gori, niZi, lo~ iji

deterreo 2, -ui, -itum zastra~iti, odvratiti

deus, -i III bog

dextera, -ae f - desnica Diana, -ae f - Dijana

186

dico 3, di xi, dictum - govOli ti, lv rd iti , odre-diti, izabra ti, imenovati

dictatura, -ae f - d ikta tura, apsolutna vlas t dictum, -i /I - rijec, zgodna rijec, ges lo dies , -iH III - dan;

in dies - iz dana u dan differo, -ferre, distuli, dilatum - razlikova ti se difficilis, -e - tezak, mucan, neprijatan diffido 3, -fisus sum - ne uzdati se, ocajavati

(s dat.) dignosco 3, novi , ·notum - raspozna ti dignus 3 - dostojan dilabor 3, -Iapsus sum - raspasti se, nestati diligens, -ntis - brizljiv, zdu~an, marljiv diligentia, -ae f - marlj ivost, brizljivost diligo 3, -Iexi, -Iectum - ljubiti dimico 1 - boriti se, vojevati dimidium, -i n - pol a, polovina Diocletianus, -i 111 - Dioklecijan Diogenes, -is m Diogen diruo 3, -rui, -rutum - razru~iti, razvaliti discepto 1 - raspravljati discidium, -i n - razdor disci pula, -ae f - ucenica discipulus, -i 111 - ucenik disco 3, didici, - uci ti se, uCiti discordia, -ae f - nesloga, rad zor disputo 1 - raspravljati dissero 3, -serui, -sertum - razlagati, razma-

trati diu (pril.) - d ugo dives, -itis (ditior, ditissimus) - bogat, bogatM divido 3, -visl, -visum - dijeliti divinus 3 - bozanski, boZji divitiae, -arum f - bogatslvo divulgo 1 - razglasiti divum, -i n - vedro nebo;

sub divo - pod vedrim nebom

Rjr(NIK

do, diire, dedi, datum - dati

doceo 2, -cui, -ctum - poucavati, u iti, pre-dava ti, obavijestiti 0 emu

doctor, -oris 111 - uCi te lj

doctrina , -ae f - nallka, nallk

doctus 3 - ucen, obrazovan, vjest

dolor, -oris 1/1 - bol, tuga, Za los t

dolus, -I 111 - va rka, lu kavs tvo

domlnatus, -us 1/1 - vlast, neogranicena vlast, despo tizam

dominor 1, -natus sum - vladati, gospoda riti dominus, -I 111 - gospodin, gospodar

domo 1, -u l, -itum - pripitomiti, ukrotiti, po­kori ti, osvoji ti

domus, -us f - kuca, dom, ukucani

donec - d ok god, dokle god

dono 1 - darlvati

donum, -I II - dar

dormlo 4 - spav8 tl

dorm Ito 1 - drijema li

druldes, -dum III - druidi, ga l ki ve enici

dublus 3 - sumnjiv;

dublum, -I II - umnja

dueenti, -ae, -a - dvjesto

dueo 3, duxl, duetum - vodlti, doves ti , po-ves ti , cijeniti, biti na celu, smatrati

dulcis, -e - sladak, prij atan, Iju bak

dum (vezn.) - dok

duo, duae, duo - d va

durus 3 - tvrd, cvr t, oporan

dux, duels III - voda, vojskovoda, zapovjednik

E

e, ex (prljedl. s abl.) - iz

edlctum, -I n - naredba, propis

edlseo 3, -dldiel, - nauciti

editus 3 - uzvgen

edueo 1 - odgajati

edueo 3, -duxl, -duetum - izvesti, izvuCi

effuglo 3, -Iugl, - pobjeCi, umael

ego - ja

egedlor 3, -gressus sum - iziCi, izlaziti

egreglus 3 - izvrstan, odlican

elementum, -I n - os nova, pocelo, temelj

elementa, -arum II - slova, prvi nauk, poce-tak, izvo r

elephantus, -I m slon, bjelokost

eligo 3, -Iegl, -Ieetum - izabrati, odabrati

eloquentla, -ae f - govornicka vjestina

enltor 3, enlsus sum - truditi se

enumero 1 - izbrojiti, izracunati

eo (prIL) - tamo, tu; zbog toga (vj. 42, 15) eo, ire, II, itum - iei

eplstula, -ae f - pismo eques, -itls m - konjanik, vitez

equltatus, -us III - konjica

equus, -I 111 - konj

ergo - dakle

erro 1 - grijesiti, lutati;

errata - pogresno, greska

error, -oris m - greska, lutanje

erudlo 4 - poul'avati, obrazovati

et (vezn.) - I

etiam (pril.) - takoder

etlamsi - premda

etsl (vezn.) - iako, premda

Europa, -ae f - Europa

187

RjECNIK

eyelID 3, -velli, -vulsum - is trgnuti, otrgnuti

eventus, -us 111 - ishod everto 3, -verti, -versum - izvmuti, razo riti

exclamo 1 - povikati

exemplar, -aris II - primjer, prilika, uzor

exemplum, -i II - primjer, uzor, model exeo, exire, -n, -itum - iziti

exerceor 2, -dtus sum - vjezbati se

exercitus, -us m - vojska, uvjezbana momead exigo 3, -egi, -actum - izvesti, is tj era ti

existimo 1 - smatrati, cijeniti, drzati za ~ to

expello 3, -pull, -pulsum - istjerati

exploro 1 - is traziva ti

expano 3, -posui , -positum - izlagati, izloziti, istica ti, pripovijedati

expugno 1 - osvoj iti

exspecto 1 - oeekivati, nadati se, s lu titi

exstinguo 3, -stlnxl, -stlnctum - ugasi ti

exlernus 3 - izvanjski, vanjski

exlra (prljed!' s akuz.) - izvan

F

faber, -bri m - radniK, obrtnik, kovae

fabula , -ae f - priea, pripovijest

facies, -ei f - lice, obraz, spolj~nost, izgled facilis, -e - lak, usrdan, blag facinus , -oris n - djelo, ein, nedjelo, zlocin facio 3, feci , factum - raditi, einiti;

tanti facio - toliko cijenim

factum, -i II - ein, djelo

facultas, -atis f - mogucnost, p rilika, vje~ti­na, sposobnost

falsus 3 - laZan, kriv, neiskren; pri!. falso - krivo

fama, -ae f - glas, glasine, prica

fama est - glas je da familia, -ae f - kucanstvo, kuca, porodica,

sluge i robovi fas n - pravo, usud, zakon;

fas est - dopu~teno je

faustus 3 - povoljan, blagosloven faveo 2, favi , fautum - zeljeti, sklon biti, pri­

stajati uz

facundus 3 - p lodan, bogat

188

fel , fellis II - zue fellcitas, -atls f - sreca feli x, -leis - sretan

fere (pril.) - otprilike, gotovo fero, ferre, tuli, latum - nositi , podnositi ferus 3 - divlji, neu krocen festino 1 - zuri ti, hi tjeti, pospjesiti

festivus 3 - sveean, neradni dan festus 3 - svecan;

dies festus - praznik festum, -I n - svecanost

fldells , -e - vjeran, po~ten, pouzdan

fides, -el f - vjem ost, vjera, p ouzdanje fidus 3 - vjeran, pouzdan, po~ten

filla, -ae f - kti, kcerka

filiola, ·ae f - kcerkica filius, ·i m - sin

flnio 4 - omediti, ograniciti, svr~iti, dOVT~iti

finis, ·is m - kraj, meda, cilj;

fines, ·Ium m - zemlja, drZava

finltimus 3 - granicni, susjedan fio, fieri , factus sum - bivati, postati

RjECN l1-.

firmitas, oatis I - ~vrstina. ~vr toca fi rmus 3 - ~vrst, tvrd

flagiti um, -1111 - sramota, sramotno dje lo Flaminius 3 - Aaminijski,

- via Flaminia - Aaminijska cesta

floreo 2, -rui - cvasti, cvjetati, sjati flos, fl oris 111 - cvije t

flumen, -inis II - rijeka

fl uo 3, flu xi, fluxum - teCi, curiti, preticati focus , -i 111 - ognj i ~ te, kuca, oganj fodio 3, fodi , fossum - kopati

foedus 3 - gadan, gnusan, sramotan folium, -i i 11 - lis t biljke, li§ce

fons, fontis 111 - izvor

foras, foris (prilozi) - vani, napolje, napolju forma, -ae I -Iii<, oblik, figura, crtez forsitan - mozda fortis , -e - jak, snaZan

fortitudo, -dinis I - jakost, hrabrost fortuna, -ae I - sudbina, sreea, u des

fortunatus 3 - sretan, spasonosan

fossa , -ae 1- jarak, prokop

frater, -tris 111 - brat

frate rnitas, oatis 1- bratstvo, bratimstvo

fremo 3, -ui , -itum - rikati, vikati, mrmljati

frequento 1 - posjeCivati

fret us 3 - uzdajuCi se u (s abl.)

frons, frontis f - eelo, lice

fructus, -us m - p lod, rod, uzitak, dobitak

frumentor 1 - nabavljati zito, hranu

frumentum, -i n - z ito

fruor 3, -fructum - uzivati ~ to (s abl.)

frustra (pril.) - uzaJud

fugax, -aeis - hi tar, bez

fugio 3, fugi, fugiturus - bjezati, pobjeCi

funditus (pril.) - iz temelja

fundus, -i In - dno, pod; imanje, zemlja

fu rea, -ae f - vile

furo 3, - bje§njeti, mahnitati

G

Gades, -iuml - Gad, grad u Hispaniji

Gaius, -i 111 - Gaj, li~no ime

Galli, -arum 111 - Gali

Gallia, -ae 1- Galija, danas Francu ska

gaudeo 2, gavisus sum - radovati se, veseliti se

gelu, -us 11 - mraz, led, z ima

gens, -ntls, 1 - p leme, puk , narod

genus, -eris 11 - vrsta, rod, p leme

Germani, -arum 111 - Germani

Germania, -ae 1- Germanija

gero 3, gessl, gestum - nositi, vr~iti; se gerere - de~avati se

bellum ger. - ratovati

gesta, -arum n - djela

gladlus, -i 111 - mac, sablja

gloria, -ae 1- slava

Graechus, oj - italsko prezime; TIberius i Ga-ius Gr.

Graecia, -ae 1- G reka

Graecus 3 - greki

granum, -i n - zm o, jezgra

gratus 3 - mio, drag

gravis, -e - tezak, tegoban, zna~ajan

gustus, -us - ukus

gutta, -ae I - kap (vode)

189

KJE(NIK

H

hiibeo 2, -ul, -itum - imati, drzari, posjcdova-ri, smatrari

habitatio, -onis f - stan habito 1 - nas tavati, stanovari, borav iri u Haedul, -orum In - Heduanci Hannibal, -ails 11/ - Haniba l, vojskovoda Pa-

njana harundo, -dinls f - trsrika haruspex, -spiels III - vra~

haud (pril.) - ne ba~ haurlo 4, hausl, haustum - crpsti, piri, popiri Helvetll, -6rum 111 - Halvecani Hercules, -Is 111 - Herkul hi berna, -orum II - zimovnik hie, haec, hoc - ovaj, ova, ovo hie (pril.) - ovdje hiemo 1 - zimovari Hippocrates, -Is 111 - Hipokrat hlrundo, -dinls f - lastavica

laeeo 2, -cui, -etum - leza ri

laelo 3, !tiel,laetum - bacili

ladera, -ae - Zadar

lam (pril.) - vet; lam lamque - svaki ~as

Ibl (pril.) - tu

idem, eidem, idem - i ~ ta, Ista, isto

Ideo - stoga, zbog toga, tako

1'10

I

hlstorla, -ae f - povij st, historija

hodle (priL) - danas

Homerus, -I - Hom r, autor llijadc i Odiscje

homo, -Inis TIl - ovjek

honestus 3 - ugledan, §tovan, po§ten

honor, -oris TIl (honos) - ~as t, po~ tovanje

honoriitus 3 - ca§ en, po~tovan

Horatlus, -i - Horacije (itaJ. prezimc)

horreo 2, - jeziri se, drhtari od straha

horrlblils, -e - tra~an, grozan

hortamentum, -I n - poricanje, poricaj

hortor 1, -iitus sum - sokoliri, poricati

hortus, -I m - vrt, perivoj

hostls, -is 111 tudinac, neprijatelj, du~manin

humiinus 3 - ljudski, ~ovjecanski

humills, -e - nizak, mal en, neugledan

humus, -i f - zemlja, tIo

Idoneus 3 - prikladan, zgodan, sposoban, sprctan

Idus, -uum f - Ide, trinaesti, odnosno petna-esti dan u mjese u

Ignavla, -ae f - lij nost Ignorantia, -ae f - neznanje Ignoseo 3, -6vl, -6tum - pra~tati, oprostiti Ignotus 3 - nepoznat lilas, -adls f - llijada, Homerov ep

RjECN IK

ille, ilia, iIIud - onaj, ona, ono illic (priL) - ondje, tu

Illyricum, -i II -llirik, ilirska plemena koja su j o~ u predrirnsko vrijeme naseljavala da­niiSnju Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, dio Srbije, e mu Goru i Albaniju .

IIlyricus 3 - ilirski Illyrii, -orum III - lliri

imago, -ginis f - slika, kip, poprsje imitor 1, -atus sum - opona~ati, odrZavati immortalis, -e - besmrtan impavidus 3 - neustra~ iv

impedio 4 - sprij eeiti imperator, -oris III - zapovjednik, vrhovni za­

povjednik vojske, car imperito 1 - zapovijedati imperi um, -i "/ - zapovijed, vlast, vlada, dr-

'lava, carstvo impero 1 - zapovijedati impetus, -us III - navala impius 3 - bezbozan, opak impluvium, -i II - prihvat ki~nice u s redini

rimske kuce, a odatle se odvodila u cis­tem u

impossibilis, -e - nemoguc improbus 3 - zao, lo~, nepo~ten, opak in (prijedl. s akuz. i abL) - u, na inc aut us 3 - bezbriZan, bezazlen, neoprezan incedo 3, -cessi , -cessum - spopasti, obuzeti

(timor), nastati incendo 3, -cendi, -censum - upaliti, uZeci,

spaliti incertus 3 - nesiguran, sumnjiv, nestalan, incido 3, -cidi , -cisum (od caedo) - urezati,

udupsti incipio 3, -cepi, -ceptum - poduzeti, po~eti

incito 1 - poticati, potaknuti, podbosti incognitus 3 - nepoznat incola, -ae III if - stanovnik incolo 3, -colul, -cultum - nastavati incommodum, -i n - nep rilika, nezgoda inconstans, -antis - nepostojan, promjenlj iv incredibilis, -e - nevjeroja tan incursio, -onis f - navala, napadaj

inde (priL) - za tim, odalle, odanle infelix, -icis - ne relan inferi , -6rum III - donji svijct inferior, -ius (infimus, imus) - donji, IUzi infero, inferre, -tuli, -Iatum - unijeti (s dat.) ingens, -entis - go lem, ogroman, ilan inhonestus 3 - nepo~len, netudoredan, sra-

motan inimicilia, -ae f - neprijateljstvo in imicus, -i m - neprija te lj ini lium, -jj n - potetak ini iiria, -ae,f - nepravda innatus 3 - uroden, priroden inopia, -ae f - oskudica, sirorna~ lvo, nevolja inops, -pis - ubog, siromasan, jadan inquam - kaiem insidior 1, -alus s um - zasjedati, raditi 0 gJavi ins tilulum, -i n - naredba, obi~aj ins uesco 3, -evi, -elum - priu~avati se insula, -ae f - otok, ostrvo insum, -esse, -fui, - nalaziti se u, biti kod inlelligo 3, -Iexi , -Ieclum - shva titi , razumjeti intemperiae, -arum f - bijes, rnahnitanje, su-

rovo pona~anje inlenlus 3 - napet, zabavljen ~irne inler (prijedl. s akuz.) - izmedu, rnedu, usred inlercipio 3, -cepi , -ceplum - uhvatiti inlereo, -ire, -ii, -Hum - poginuti, propasti inlerficio 3, -feci, -feclum - ubiti, srnaknu ti,

klati interior, -ius (s. inlimus) - unutamji interrogo 1 - pita ti intra (prijedl. s akuz.) - medu, za vrijeme,

unutra invado 3, -vasi, -vasum - navaliti, obu zeti,

spopasti is, ea, id - onaj, ona, on~ Isocrales, -is III - Isokrat isle, isla, islud - taj, ta, to ita (pril.) - tako iliique (pril.) - tako, dakle;

Itaque - i tako invenio 4, -veni, -ventum - naci, nalaziti inventor, -Oris III - pronalaza~, izumitelj

191

RJI:(NIK

Invitus 3 - nerado, preko volje

Ipse, ipsa, ipsum - sam, sama, sarno

ira, -ae f - srd t ba, mrtnja

iter, itinerls /I - put. putovanje; iter habere ad - kretati ka

lubec 2, lussl, lussum - zapovijedati, nared iti;

lussus sum - naredeno mi je

lucundus 3 - ugodan

ludex, -icls m - sudac

ludico 1 - suditi, presuditi, misliti

lugurtha, -ae m - Jugurta

lunius, -11 m - Junije

limo, ..onls f - Junona, suprugaJ upitera, bo­ginja ku anstva i braka

luppiter, lovls 11/ - Jupiter, g lavrti ital ki bog

Ius, -Iurls II - pravo; Ius dicere - dijeliti pravd u, suditi

iusta, ..orum II - obred (pogrebrti)

lustltla, -ae f - praved nos t

lustus 3 - pravedan

luvat me 1 - godi mi

luventus, -utls f - omJad ina, mJadet

ilivo 1, luvl, llitum - podupirati, pomagati

iuxta (prljedl. s akuz.) - tik do, kraj, uz, po

K

Kalendae, -arum f - kalende, prvi dan u mje­secu, odatle naziv kalendar

L labor, -oris m - trud, napor

labor 3, lapsus sum - klizati se, ru~ i ti se, teti

laboro 1 - raditi, muCiti se, bolovati od cega (s abl.)

lac, lactls II - mlijeko

Lacaena, -ae f - Lakonka, tena iz Lakede-

mona

Lacedaemon, ..onls f - Lakedemon iii Sparta

lacus, -us m - jezero, bazen

Laelius, -ii m - Lelije

192

laetus 3 - veseo, radostan

languidus 3 - mlitav, malaksao, nehajan

lapis, -idls m - kamen, kamen meda~

lapsus, -us m - posrtanje, gre~ka

Lar, Larls - obicno pI.

Lares, -Ium m - Lari, kut ni bogovi

Latium, -ii II - Lacij, srediSnja pokrajina Ita­lije gdje je podignut Rim i po kojoj se pleme zove Latini.

laudo 1 - hvaliti, slaviti

R)CCNIK

laus, laudis f - slava, pohvala

Lavinium, -ii - Lavinij (grad)

lavo 1 lavi , lavatum - prati, umiti, kupati

legatio, -i'mis f - poslanstvo

legatus, -i m - poslanik, namjesnik

legio, -<mis f -Iegij a, odjel riI11Ske vojske od deset kohorti, a oko 4.200 do 6.000 voj­nika

lego 3, legi, lectum - (' itati

lenio 4 - b lazi ti, taiiti, umiriti

lente (priL) - polako

lepus, -oris /Il - zec levis, -e - lak, lagan, nezna tan

lex, legiS f - zakon libenter (priL) - rado

liber, -bri m - knjiga

liberi, -orum m - djeca

libero 1 - osloboditi libertas, oatis f - s loboda

Liburnus 3 - liburnski; Liburnae, -arum f - li­burnske lade koje su bile pozna te po br­z ini kre tanja

licet 2, licuit - s lobodno je

lignum -i 1/ - drvo (kao g rada iii gorivo) lilium, -i 1/ - Ijiljan

linea, -ae f - crta, potez

lingua, -ae f - jezik, govo r

litigo 1 - svada t·i se

littera, -ae if - slovo

litterae, -arum f - pismo, knjizevnost

litus, -oris " - oba la, primorje

locus, -i m - mjes to

(loci , -orum /Il ); loca, -orum - mjesta na zemlji

longus 3 - dug, udaljen , dalek

loquor 3, locutus sum - govoriti, razgovarati o cemu

luceo 2 - svje tli ti

Lucia, -ae f - Lucija

lucrum, -i " - koris t, dobitak

luna, -ae f - Mjesec (neb. tijelo)

lupus, -i //I - vuk

lux, lucis f - svjetlo, osv it dana, dan

luxuria, -ae f (luxuries, -ei f) - rasko~, obilnost

Lycurgus, -i //I - Likurg

Lydia, -ae f - Lidija, pokrajina u M. Aziji

M

machina, -ae f - s troj, naprava Maecenas, -atls III - Mecenat, Augustov sa-

vjetnik i pokrovitelj knji zevnika

maeror, -Oris m - tuga, zalosl, bol

magister, -trl In - uCite lj

maglstra, -ae f - utiteljica

magistratus, -us m - poglavarstvo, poglavar,

vlast

magnlflcus 3 - velitanstven, obilan

magnus 3 (maior, maxim us) - velik, prostraJl,

znatan

maior natu - s tariji malores, -arum /Il - preci, pred i

Malus, -I (mensls) - svibanj

malitia, -ae f - z loba, pakOS!

malo, malle, malul - vi§e vo ljeti, zelje ti

malum, -I " - z lo malum, -I tl - jabuka (plod)

193

RJE( I K

malus 3 - zao, opak; male habere - ometati maneo 2, mansi, mansurus - ostati, cekati manus, -us f - ru ka, mol', ceta, vojska mare, -is /I - more margarita, -ae f - biser margo, -ginis III if - kraj, rub Maria, -ae f - Marija maritimus 3, - morski, primorski maritus, -i 1/'1 - muz marmor, -oris /I - mramor Mars, Martis III - Mars, bog rata Masinissa, -ae III - Masinisa Martius (mensis) - ozujak, mjesec mart mater, -tris f - majka, mati;

mater familias - gazdarica maturitas, oatis f - zrelost matur~ 1 - zreti, pospjesiti, pozuriti maturus 3 - zreo, sazreo, rani matutinus 3 - jutarnji medicamentum, -i n - lijek, melem medicina, -ae f - ljekarstvo, lijek medicus, -i 111 - lijecnik, ljekar medius 3 - srednji;

media nox - sredina n06; in medias res - u srz stvari mel, mellis '1 - med membrum, -i '" - ud, clan memini, meminisse - sjecam se memor, .oris sum - pamtiti, sjecati se memoria, -ae f - sjecanje, spomen, uspome-

na, pamcenje memoro 1 - spomenuti Menapii, -orum - Menapljani, pleme u belgij-

skoj Galiji mendacium, -i tI - laz. mendax, -acis - laz.ljiv, obmanjiv mens, mentis f - dusa, duh, um, srce mensis, -is n - mjesec (dio godine) mentum, -i /'I - brada meridies, -i!! - podne meritum, -i It - plata, zasluga, vrijednost Messala, -ae III - Mesala meto 3, messui, messum - kositi, zeti

194

metuo 3, -tui, - bojati se, cuvati e cega metus, -us m - strah meus 3 - moj, moja, moje Micipsa, -ae III - Micipsa Midas, -ae III - Mida migro 1 - seliti, otseliti, otiti miles, -itis m - vojnik militia, -ae f - vojnicka sluz.ba, ratovanje, rat minto 1 - boriti se miror 1, -atus sum - diviti se, cuditi se miser, -era, -erum - bijedan, jadan, nesretan miseret me 2 - zao mi je mitto 3, misi , missum - slati, poslati modo - modo - sad - sad modus, -i m - mjera, pravilo, nacin moenia, -ium n - zidine, bedemi moneo 2, -ui, -Hum - opomenuti mons, montis m - brdo monumentum, -i n - spomenik mora, -ae f - cekanje, ustezanje morbus, -i m - bolest morior 3, mortuus sum - umrijeti moresus 3 - eud ljiv, mrzovoljan mors, mortis f - smrt mortalis, -e - smrtan, smrtnik, covjek mortuus, -i m - mrtvac mes, meris m - obicaj, cud, navada, natin;

mere - poput (5 gen.) moveo 2, mevi, metum - pokrenuti, potak­

nuti, ganuti, ukloniti 5 mjesta, iskljuCiti (iz senata)

muliebris, -e - zenski, bablji mulier, -eris f - zena multitudo, -dinis f - mnostvo, obilje multus 3 (plus, plurimus) - mnogi mundus, -i III - svijet munitio, -enis f - utvrda, bedemi, utvrdenje mus, muris m - mis Musa, -ae f - Muza (Zeusove kceri, ima ih

devet) musca, -ae f - muha muslca, -ae f - glazba, muzika muto 1 - mijenjati, promijeniti

HjECN IK

N

narrat io, - onis f - pricanje, pripovijes t narro 1 - pricali, kaz ivati

naseor 3 natus sum - roditi se, postati, is-

~eeati

nasus, -i 111 - nos natio, -onis f - narod nato 1 - plivati natu - rodom;

maior natu - stari ji

natura, -ae f - priroda, narav natural is, -e - prirodan, naravan nauta, -ae li Z - mornar

navigo 1 - p loviti

navis, -is f - lada, brod ne (vezn.) - da ne;

-ne (up. cestiea) - da Ii ne ... .. quidem - ni, i ne, niti

Neapolis, -is f - Napulj nee (vezn.) - niti neeessarius 3 - p otreban, nuzan , neo p-

hodan neeessitas, -atis f - nuzda, potreba

neeessitudo, -dinis f - potreba, s ila neene (vezn.) - iii ne

neeo 1, neeui - ubiti netas est - nije d ozvoljeno, grijeh je;

netas - grijeh negligentia, -ae f - nemar, bezbriga, nehaj,

nehat nego 1 - nijekati, zanijekati, uskra titi

nemo - nitko

neque (vezn.) - niti

neselo 4 - ne zna ti Nestor, -oris /II - Nestor

nidus, -i m - gnijezdo

niger, ·gra, ·grum - ern, mrk, tmast nihil , nill - ni~ta

nimis - odvec, previ~e

nisi, ni (vezn. i priLl - ako ne, osim, sa rno

nix, nivis f - snijeg

nobilis, -e - poznat, s lavan, glasovi t, od lican

noeeo 2, -cui - ~ koditi, nauditi

noelli - noeu, obnot

nolo, nolle, nolui - ne h~eti

nomen, ·inis 11 - ime

non - ne

Nonae, ·arum f - None - 5. iii 7. dan u mje-seeu

nos - mi

noseo 3 novi, notum - poznavati, upoznavati

noster, -tra, -trum - na~, na~a, na~e

noto 1 - oznaCiti, biljeziti

novus 3 - nov; novissimum agmen -zadnja ceta; novissimus - zadnji

nox, noetis f - noe; noete, noelli - noeu, onoe

nubilum, -i n (nubes, -is) - oblak

nullus 3 - nijedan

num - zar, da li

numero 1 - brojiti

numerus, -i III - broj

Numidae, -arum m - N umidani

Numitor, -oris 111 - Numitor, kraJj u Albi

Lon gi numquam (priL) - nikada

nunc (pril.) - sada

nuntio 1 - javiti, dojav iti

nusquam (priL) - nigd je

195

oboedio 4 - slu~ati koga, pokoravati c obviam (pri!.) - nasll prot;

obviam ire - usprotiviti se

occasio, -onis f - zgoda, prilika occulto 1 - sakrivati occupo 1 - zauzeti, osvojiti Octavianus, -i 111 - Oktavijan oculus, -i 111 - oko odi, odisse - mrziti odiosus 3 - mrzak odium, -ii n - mrznja odor, -oris III - miris, vonj

Odyssea, -ae f - Odiseja

Odysseus, -ei m - Od isej

l( jLCN IK

o ops, opis f - moe, snaga, sila;

opes, -um f - bogatstvo optimates, -ium III - optimati, a ristokrati

opto 1 - zeljeti opus, -eris II - d je lo, posao, nas ip, utvrda;

opus est (s ab!') - treba

ora, -ae f - kraj, obaJa oratio, -onis f - govor

orator, -oris III - govonUk orbis, -is III - krug;

orbis terra rum - svijet

orbo 1 - sirotom uc initi, liSiti cega (s abl.) ordo, dinis III - red

officium, -Ii n - sluzba, dllzn ost, pokornost, orior 4, ortus sum - dizati se, izlazi ti , rodi ti

se (prezent se mijenja po treeoj -io kon­jugaciji) lIs1uga, uljudnos t

olim (pri!.) - jednom, nekada, negda

Olympicus 3 - olimpijski omnino (pri!.) - sasvim, posve, uopce omnis, -e - say, svaki onerosus 3 - tezak onus, -eris n - teret operarius, -ii 111 - radrUk, nadnicar oppidum, -i 11 - utvrda, g rad , varo~

P. = Publius, -i 111 - Publije

pabulum, -i II - krma, st~rna luana

pallidus 3 - blijed

pallium, -Ii II - ogrtac

par, paris - jednak, ravan u <"em u (5 abl.)

parens, -ntis III if - rodj telj

196

ornamentum, -i II - ukras, u res orno 1 - resiti, kj titi cime os, oris II - usta

osculum, -i /'I - poljllbac, cjelov ostento 1 - pokaziva ti, pruziti, nud iti otium, -ii II - dokolica, s lobodno vrijeme ovis, -is f - ovca ovum, -i n - jaje

p

pario 3, peperi , partum - rod iti, tvori ti, s teCi, podati

paro 1 - spremati, nabaviti, s teci

pars, partis f - d io;

partes, -ium f - stranka, uloga

parturio 4 - rada ti, tresti se

RJELN IK

partus, ·us 1/1 - po rod, porodaj parum (priL) - ma lo parvus 3 (minor, minimus) - malen, mlad, ne·

znatan pater, ·tris 1/1 - o tae;

pater tamilias - domaCin palienter (priL) - s trpljivo patientia, ·ae / - strpljivos t patria, ·ae / - domovina, otadzbina, rod ni

kraj patrius 3 - ocins ki, zavicaj ni, rodni, domo·

vinski patra 1 - svrsiti, d ovrsiti, obaviti pauci , ·ae, ·a - ma lo njm (pauci homines) Paulus, ·i /'II - Pavao pauper, ·eris 1/1 - siroma~tvo, s iromah paupertas, ·atis / - siromastvo, oskudiea pax, pacis / - mir pectus, ·oris 11 - s ree

ab imo pectore - iz dna srea pecunia, ·ae / - novae, blago, irnovina pedes, ·ilis 1/1 - pjesak pelagus, ·i II - more, morska pucina Peleus, ·ei - Pelej, kralj u Tesaliji, otae Ahi·

lejev penates, ·ium 111 - penati, kucni bogovi penuria, ·ae / - oskudiea per (prijedL s akuz.) - kroz, preko, po perago 3, ·egi , ·actum - svrsiti, dovrsiti perdo 3, ·didi, -<litum - izgubiti, upropasti ti peregrinus 3 - tud, stran; stranae pereo, ·ire, ·n - propasti periectus 3 - savrsen pertero 3, ·terre, ·!iili , ·Iatum - donije ti, do·

javin perficio 3, ·teci , ·tectum - dovrsiti, uciniti periculosus 3 - opasan, pogibeljan periculum, ·i II - opasnost, pogibelj permaneo 2, ·mansi, ·mansurum - ostati, trajati permitto 3, 'misi, ·missum - pustin, pre pus·

titi , dopusta ti permultus 3 - premnogi, veom a mnogi perniciosus 3 - poguban, vrlo s te tan, smr­

tonosan

perpetior 3, ·pessus sum - lrpjcli, podnos il i perpetuus 3 - neprckinut , ncp rcslan, vje an perscribo 3, ' psi, ·ptum - opsirno pisa ti persona, ·ae / - osoba, lienost pervenio 4, ,veni , ·ventum - sti i, doei pes, pedis 1/1 - noga;

stante pede - odmah, smjes ta peto 3, ·ivi, ·itum - traziti, zeljeti , moliti, plo-

viti prema Petrus, · i III - Peta r petulentia, -ae / - obijest philosophus, ·i 1/1 - fi lozof Phoebus, ·i - Febo, Apolon, sunee piger, ·gra, ·grum - I ijen pilum ·i II - koplje pilus, ·i II I - dlaka pingo 3, ·nxi, ·ctum - slikati, naslikan Pirustae, ·arum 111 - Pirusti, ilirsko pleme piscis, ·is m - riba piscor 1 - ribariti, baviti se ribolovom pius 3 - skroman placeo 2, ·ui - svadati se, dopasti se, biti po

volji Plato, ·onis III - Platon plebs, ·is /i plebes, ·ei / - puk, narod plenus 3 (s gen.) - pun cega plerique, pleraeque, pleraque - vecina njm

(plerique discipuli) Pluto, ·onis III - Pluton, bog podzemlja, muz

Prozerpine, Cererine kcerke poema, oatis II - pjesma, ep poena, ·ae / - kazna poeta, ·ae III - pjesnik poeticus 3 - pjesnicki Pompeius, ·i 1/1 - Pompej Gnej, Cezarov ko·

lega u konzulatu, a zatim zestoki pro­tivnik

pomum, ·i 17 - voce pono 3, posui, positum - postaviti, stavljati

pons, pontis In - 010 t populares, ·ium III - pui'ka stranka, demokrati populus, ·i m - na.rod, puk pOpulus, -i / - to pol a, jablan porcus, ·i m - svinja

197

KjECN IK

porta, -ae f - vrata porticus, -i 111 - trijem, ga lerija porto 1 - nositi portus, -us III - luka, pristani te possum, posse, potui - moti post (prijed!' s akuz.) - po lije; pril. kasnije postea (pril.) - poslije postremo (pril.) - napokonn, konacno potestas, oatis f - vlas t, moe, prilika pOtior, -ius - preei, izvrsniji;

potius (pri!.) - radije potio, -onis f - pice potior 4, plotitus sum (s ab!') - domoci se ce­

ga, postiCi to, prigrabili ~to potis (pri!.) - moguee;

potis est - moguce je; praebeo 2, -ui - pruzati, dati praeficio 3, -feci, -fectum (s da!.) - staviti koga

na celo praescribo 3, -psi, -ptum - propisati, narediti praesens, -ntis - prisutan, nazocan, sadaSnji praesertim (pri!.) - osobito praesum, -esse, -fui (s da!.) - biti na celu,

predvoditi, upravljati praeter (prijed!' s akuz.) - mirno, osim praetereo, -ire, on, -itum - proCi, proteCi praetor, -oris m - pretor, najvi~i sluzbenik

pravosuda prandium, -Ii n - dorucak Praxiteles, -is m - Praksitel premo 3, pressi, pressum - pritisnuti, tiskati Priamus, -i - Prijam primus 3 - prvi princeps, -ipis m - pm, najugledniji, po-

glavica principium, -ii " - pocetak prior, prius - pm od dvojice privatim (pri!.) - licno, pojedinacno privatus 3 - licni, privatan pro (prljed!' s ab!.) - za, pred, mjesto probitas, oatis f - po~tenje

probo 1 - priznati, priznavati, ugoditi komu probus 3 - cestit, vaJjamn po~ten

procedo 3, -cessi, -cessum - izaci, naprijed iei, naslaviti

procul - daleko proditio, -onis f - izdaja produco 3, -duxi, -ductum - izv sti proelium, -ii 11 - boj, bitka, okr~aj profecto (pril.) - za ista, vakako professor, -oris III - javni ucitelj proficiscor 3, -fectus sum - otputovati, krenu­

ti na put profiigus, -i III - prebjeg, izbjeglica, izgnanik proiclo 3, -i eci, -Iectum - bacitl pred koga,

poloziti,odbaciti prolabor 3, -Iapsus sum - okliznuti se, opuz-

nuti se promulgo 1 - oglasiti, razglasiti prope (prljed!' s akuz.) - pored, blizu, uz propensus3 - sklon propero 1 - h~eti, zuriti propheta, -ae III - prorok propior, -Ius (proxlmus) - bl lzi, preCi. miliji proplnquus, -I III - susjed, bliznji proprius 3 - vlaslit, svoj propter (prljed!' s akuz.) - zbog Proserpina, -ae - Prozerpina prosper, -era, -erum - povoljan prosum, prod esse, proful - koristi ti prout (prl!.) - kao, kako provincia, -ae f - pokrajina prudens, -entls - razborit, mudar prudentla, -ae f - razboritost, iskustvo, mu-

drost publicus 3 - narodni, drzavni, opeinski; publice (prl!.) - javno, na javni, drZavni tro~ pudet me 2, -ult - slid me je puella, -ae f - djevojka puer, -erl m - djecak pugna, -ae f - borba, bitka pug no 1 - borili se pulcher, ora, -rum - lijep, vrstan, plemenit pulso 1 - udariti po, ruCi po, kucali pulvls, -erls III - prah, pr~ina puto 1 - smatrati, misliti

RJECN IK

Q

Q. = Quintus - Kvinto quii (pri!. ) - kuda quadragintii - ce trdeset quaero 3, quaesivi , quaesitum - traZiti, misli li

o cemu, p itali, ispitivati quaestor, -oris 111 - kvestor, poreski cinov­

nik, blagajnik qualis, -e - kakav quam - kako; uz k~mp, nego; uz superl. ~to

(prije) quamdiu - dokle, koliko dugo quamquam (vezn.) - premda quantus 3 - kolik quasi (pri!.) - kao quater - celiri pu ta quatuor - celiri -que (vezn.) i; populusque = et populus

qu i, quae, quod - koji, koja, koje (sto) quicumque, quaecumque, quodcumque - tko

god, koja god, sto god quidam, quiddam - netko, nesto

quies, -etis f - odmor, poeinak, san, spavanje quiesco 3, -evi, -etum - odmarali se, pocinu ti quietus 3 - miran, staloZen quilibet, quidli bet - tko rnu drago, ~to rnu

drago qu in (vezn.) - da ne quinque - pet Quintus, -i m - Kvinto quippe (pri!.) - dakako, naravno quis, quid (upi t.) - tko, sto;

neodr. quis, quid - netko, ne~to

quisquam, quidquam - itko, i~ ta

quisque, quidque - svatko, svasto quisquis, quidquid - tko god, sto god quo (pri!.) - kamo quod (vezn.) - jer, ~ to quominus (vezn.) - da ne quoniam (vezn.) - buduci da, jer quoque (pril.) - takoder quot - koliko quousque - dokle, sve dokle

R

radix, -icis f - korijen nido 3, -si, sum - brisati

ramus, -i 111 - grana

rarus 3 - rijedak; pril. raro - rijetko

ratio, -onis f - razum, urn

Ravenna, -ae f - Ravena, grad u sjeverois­toenoj Italiji

Rea Silvia - kCi Numitora, mati Romula i Rema

199

KJLl~ l~

recens, -entis - nov, s\ie~, mlad recipio 3, -cepi, -ceptum - primiti;

se recipere - vra titi se, povuCi se

recupero 1 - na trag zadobiti , povra tili

recurro 3, -curri , -cursum - trcati natrag, vra­cati se

reddo 3, -<fidi, -<fitum - vra ti li, povratiti, po-sve titi, uciniti t im

redeo, red ire, -n, -itum - vrati ti se, doti refero, referre, -Hili, -Iatum - do nij eti refert (bezL) - vamo je;

non refert - nije va zno, ne rad i se 0 to m regina, -ae f - kralj ica

regio, -onis f - kraj, pokraj ina, region reg ius 3 - kra ljevski regno 1 - vlada ti

regnum, -i n - kra ljevstvo regulus, -i In - kraljevic

rel inquo 3, -liqui, -Iictum - ostaviti, napus ti­ti, baciti

reJiquus 3 - ostali, preos tali; reJiqui, -ae, -a (pI. I.) - os tali

remissus 3 - opu~ten, miran, mlitav

remotus 3 - udalj en, d alek

Remus, -i 11/ - Rem , Romulov brat, sin Ree Silvije

repelJo 3, -puli, -pulsum - otisnuti, otkloniti, odbiti

repentinus 3 - iznenadan, neocekivan

repetitio, -onis f - ponavljanje repono 3, -sui , -itum - pos taviti

res, rei f - s tvar, prilika

res adversae - nes reca, nezgoda

200

res novae - p rcvra t

res publica - ur'ava, re publika res secundae - reCa respicio 3, -pexi , -pectum - obzirali se, mis liti

na, brinuti se respondeo 2, -ndi , -nsum - odgovoriti, od ­

vra liti retineo 2, -tinui, -tentum - zaus taviti, zadrza­

ti,odrzati reus, -i 11/ - kri vac;

reum facere - tu ziti , okriv iti revera (priL) - dois ta revert~r 3, reverti, reversum - vra titi se

rex, regis 11/ - kralj Rhenus, -i I II - Rajna rhetor, -oris In - re tor, uCite lj govorni~tva

Rhodus, -i f - Rod (otok) Rhodii, -iorum - Rod ani rideo 2, risi, risum - s rnijati se risus, -us 11/ - srnijeh rite (priL) - pravo, valjano, po obredu, po

zakonu rivus, -i m - potok rogo 1 - moliti, traZiti

Roma, -ae f - Rim Romanus, -i In - Rimljanin Romulus, -i 11/ - Romul, brat Remov, sin Ree

Silvije rosa, -ae f - ruza rotundus 3 - okrugao

rupes, -is f -li tica, stijena, greben rusticus 3 - seoski;

rusticus, -i III - zemJjoradruk, seljak

RjECN IK

s Sabinus 3 sabins ki - Sabinjani su sta ro ital-

sko, pleme koje je granicilo 5 Latinima sacrificium, -ii /I - z rtva, zrtveni obred saepe (pril .) - i'esto Saguntum, -i II - Sagunt sal, salis m - sol;

sales - dosjetka Sallustius, -ii m - Salus tije

Salonae, -arum f - Salona, Solin Salonitani, -Orum In - stanovnici Salone saito 1 - skakati, igrati, plesati saliiber, -bris, -bre - zdrav, zdravlju povo-

ljan, koris tan salus, -iitis f - zdravlje, spas saliito 1 - pozdravlja ti salve, -salvete - zd ravo, zbogom salvus 3 - zdrav sana 1 - lijei'iti, vidati san us 3 - zdrav sapiens, -entis - mudar, pame tan, urnan,

mudrac sapor, -Oris 111 - ukus, tek satis, sat (priL) - dosta, dovoljno saxum, -i n - kamen scelus, -eris n - z locin schola, -ae f - ~kola, uceno razglabanje, nauk scilicet (priL) - dakako scio 4 - znati Scipio, -onis m - Scipion scribo 3, -psi, -ptum - pisati, risati, za pisati scriptor, -oris 11/ - pisac scriptum, -i n - slovo, pisana rijec

scutum, -i II - ~tit

secreto (pril.) - potajno secundum (prljed. 5 akuz.) - prema, po sed (vezn.) - vee, nego, ali sedeo 2, sedl, sessum - sjediti sedes, -Is f - sjed i~ te, mjesto, zavieaj

semel - jedanput, jed nom sementis, -is f - sjetva;

sementem facere - posija ti semper (priL) - uvijek senatus, -us III - senat, v ij ece, sena tska

skup~tina

senectus, -iitis f - starost senex, senis In - s tarac; pridj . star (komp.

senior) sententia, -ae f - mi~lj enje, misao sentio 4, sensi, sensum - osjecati, primijetiti sepelio 4, -pelivi, -pultum - pokopati, sahra-

niti septem - sedam sepulcrum, -I 11 - grob, grobnica Sequani, -arum 11/ - Sekvanci, galsko pleme

sequens, -entis - sljedeCi sequor 2, seciitus sum - slijediti, pratiti, pri-

staja ti uz Sergius, -ii m - Sergije sero (priL) - kasno servitus, -iitis f - ropstvo servo 1 - cu vati servus, -i III - rob, sluga

seu - iii si (vezn.) - ako sic (prilog) - tako Sicilia, -ae f - SiciIija signum, -i /I - znak, barjak

sileo 2, -ul - ~u ~eti

silva, -ae f - ~uma similis, -e - sliean, nali k na

Silvius, -i m - Silvije slmul (pril.) - ujedno sine (prljedl. s abl.) - bez Singldunum, -I /I - Beograd Sirmium, -ii /I - Sremska Mitrovica

Siscla, -ae f - Sisak

201

R}EtNIK

situs 3 - po lo~en

societas, oatis f - dru~tvo, savez, zajed ni~lvo

socius, -i i III - drug. drugar, saveznik; pI. sa-vezn.icke cete

Socrates, -is III - Sokrat sol, sol is III - sunce sol eo 2, solitus sum - obicavati Solon, -onis III - Solon, atensk.i zakonoda­

vac iz 6. st. pr.n.e., jed an od sedam mu­d raca, pjesnik.

solum (pril.) - sam o solus 3 - sam, samcat somnus, -i 111 - san, spavanje sospes, -ilis - zdrav, s retan, (itav Spartacus, -i 111 - Spartak specto 1 - gledati, rnotriti specus, -us m - pecina, spilja sperno 3, sprevi, spretum - odbij ati, prezira-

ti, ne haja ti za spero 1 - nadati se, ocekivati, uzda ti se spes, spei f - nada, ufanje spiro - d isa ti, ~ivjeti

splendidus 3 - sjajan, krasan, izvrstan sponte (pril.) - po volji;

sua sponte - po svojoj volji, od sebe stabil is, -e - postojan, (vrstog zn acenja statu a, -ae f - k.i P status, -us til - s tanje, polo~j

stella, -ae f - zvijezda

stimulus, -i III - policaj struo 3, struxi, structum - slagati, grad iti

stud eo 2, -ui - truditi se, nastojati oko cega, uciti, 6ta ti i pisati

studium, -Ii /I - te~nj a, revnos t, Ijubav, pri-stranost, naucni posao

stultus 3 - Iud;

stultus, -i m - ludak, budala

sub (prij edl. s akuz. i abl.) - pod, is pod

subigo 3, -egi, -actum - podlozi ti successus, -us m - nap redak, uspjeh

sudo 1 - znoji ti se sui, sibi, se, se - sebe

Sulla, -ae m - Sula sum, esse, lui - b iti sumo 3, sum psi, sumptum - uzeti, uzirnati

superbus 3 - ponosit, ohol, obijestan superior, -ius (s. supremus i summus) -

go rnji, vi~i, preda~nji, krajnji supero 1 - d izati se, nadilaziti, nadvis iti,

nadvlada ti, pobijediti

supplicium, -Ii '/ - rnolitva, rno lba supra (prijedl. s akuz.) - iznad, preko

sursum (pril.) - gore

sus, suis f - svinja suscipio 3, -cepi , -ceptum - poduzeti, prih­

vatiti

suus 3 - svoj, svoja, svoje

T

tabula, -ae f - s lika, tablica, ploca taiis, -e - takav

taceo 2, -cui, -citum - ~u tje ti tam - tako

Tacitus, -I m _ Tacit tamdiu (pril.) - tako d ugo

talentum, -i '1 _ talenat, atick.i novae velike tamen (pri!.) - pak, ipak

vrijednosti tametsi (vezn.) - rna da

202

RJE NIK

tamquam (vezn.) - premda, kao da; tamquam sl - kao da

tandem (prIL) - najpo lije, napokon tango 3, tetigl, tactum - dirati, taknuti tantummodo (prIL) - jedino, samo tantus 3 - takav, tolik;

tanto opere - toliko Tarqulnlus, -II III - Tarkvinije technlcus 3 - strucan;

terminus technlcus - strucan izraz tectus 3 (tego 3) - pokrlven tego 3, texl, tectum - pokriti, sakriti tempestas, -atls f - vrijeme, zlo vrijeme, ne-

vrijeme, oluja tempi urn, -I " - sve ti~ te, hram tempus, -oris " - vrijeme tenebrae, -arum f - tama, tmica tener, -era, -erum - njezan ter - triput terminus, -I m - kraj, meda, izraz terra, -ae f - zemlja terreo 2, -ul, -itum - pla~iti, strasiti terrlbnis, -e - strasan, strahotan, ilZasan,

grozan tertius 3 - treCi testis, -Is m If - svjedok Teuta, -ae f - Teuta Thetis, -Idls f - Tetida TIberls, -Is - Tiber (rijeka) TIberlus, -II III - Tiberije

timeD 2, -ul - (5 akuz.) bojati se timor, -Oris III - strah TItus, -I III - Tito

toga, -ae f - toga, dio rimske odjeee koji se nosio preko tunike

tolero 1 - podnositi, trpjeti tollo 3, sustUll, sublatum - dlzati, oduzeti,

ukloniti, zabraniti tot (prIL) - toliko totus 3 - ci tav, sav trado 3, -didl , -ditum - predati, pricati Iniho 3, traxl, tractum - vuei, odvuCi transeo, -ire, -ii, -ilum - preJaziti, preei tres, tria - tri trlbuo 3, -ul, -utum - podavati, podijeliti,

odrediti trlstls, -e - tuzan, zaJostan trlumpho 1 - slavlje slaviti, iCi u povorci kroz

grad Troia, -ae f - Troja TrOiani, -Orum m (Troes, -urn) - Trojanci, sta-

novnici grada Troje tu - ti tum (prIL) - tad a tunica, -ae f - duga kosulja kod Rllnljana turbo 1 - uznerniriti, smetati, poremetiti turpis, -e - tuZan, sramotan tutus 3 - siguran, zasticen tuus 3 - Ivoj, tvoja, Ivoje

u ubi (vezn. I prll.) - gdje;

ubi prlmum - eim, kad

ubique (prll.) - svagdje, suda

ulterior, -Ius (ullimus) - onostranski, dalji

ultro (prll.) - na drugu stranu, od svoje volje, bez izazova

umbra, -ae f - sjena, hIadovina

umquam (prll.) - ikada

203

unde (priL) - odakle

undique (priL) - od.lSvud, 5.1 svih s tr<lna

unitus 3 (poklasicno) - ujedinj n, zd ru z('n

universus 3 - a,,; svekolik

un us 3 - jed an, neki

urbanus 3 - g radski

urbs, urbis f - grad

usque - nepres tano, sta lno; usque ad - sve do

usus, -us 1/1 - upotreba, praksa, iskustvo

RJI

ut (uti) vezn. - da; kako, kdO ~ t o, makar; ut, ut primum - im, k"d; ut - ita - kako - tako

uterque, utnique, utrumque - Jedan I drugi

utilis, -e - koristan, prikladan

utinam - 0 da, kamo s rece

utor 3, us us sum (s abL) - sluL.iti SC, pos lu L.ilt se, iskori titi

utrimque (priL) - s obje s lranc

uva, -ae f - grozd, grozde

uxor, -ori s f - zen a, s upruga

v vacuus 3 - prazan, s lobodan, biti bez (sabl.) vado 3, -si - id, poci vae (priL) - jao vag or 1 -lutati, skitati e valde (priL) - veoma, jako, vrlo vale - valete - zdravo, zbogom

valetudo, -dinis f - zdravlje vasto 1 - isprazniti, opusto iti vehementer (pri!.) - silno, zestoko vel - ill, pace, cak velut (priL) - kao, poput, kao da;

velut si - kao da venalis, -e - na prodaju (biti), potk u pljiv venda 3, -didi, -ditum - p rodati, prodavati

venenum, -i 17 - otrov venia, -ae f - blagost, dopu~tanje, oprost venio 4, veni , venum - dolaziti, doti

yenor 1 - loviti, id u loy

venter, -tris m - trbuh, stomak

ventus, -i 1/1 - vje tar Venus, -eris f - Venera, boginja ljubavi

vepres, -is f - trn, draca ver, veris 11 - proljece

204

verax, -acis - istinit; veraciter pril. - istinito

verbum, -i II - rijec, iz raz, glagol Vercingetorix, -igis 1/1 - Vercingetorig

vere (pril.) - d ois ta, uis tinu, zbilja veror 2, veritus sum - po~tovati, bojati se Vergilius, -i - Vergilije Maron, pjesnik Enejide veritas, oatis f - istina

versor 1 - druZiti se, opdti verum (pril.) - doista, ali, vee, nego verus 3 - istinit, istinski, pray

vesper, -eri m - vecer, vecemica

Vestalis, -is f - ves ta lka, svecenica u hramu Ves te, boginje ognji ~ta, sloge i s igurnosti

vester, -tra, -trum - v~, va~a, va~e

veto 1, -tui, -titum - zabraniti, ne dopustiti vetus, -eris - star, drevan

via, -ae f - put, cesta, ulica

viceversa (priL) - iz mjenicno, obratno vicis (gen.), -vicem, -vice - izmjena victor, -oris m - pobjednik

victoria, -ae f - pobjeda vicus, -i ttl - selo, mjestance, dvorac

RjECN IK

video 2, vidi, visum - vidjeti, gledati, brinuti se

vigilia, -ae f - vigilija, straia; noe su Rimljani u voj ne svrhe d ijelili u cetiri vigilije

vigilo 1 - bdjeti, ne spava ti, radin biti, veei dio n06 provesti urad u

viginti - dvadeset

vincio 4, vinxi, vinctum - vezati, sapeti, baci ti u okove

vi nco 3, vici , vlctum - pobijed iti, svladati

vlndico 1 - sud bene trazi ti svoje; v. in libertatem - pribaviti s lobodu

vinea, -ae f - vinograd

vlnum, -I II - vino, piCe

vlolo 1 - povrijediti, okaljati

vir, virl 11/ - muz, covjek

virglnltas, oatis f - djevicanstvo

virtus, -(itls f - krepost, hrabrost

vis, vim, vi ; vires, -Ium f -sila,snaga, mno~tvo

visus , -us 11/ - videnje;

de vlsu - po videnju vita, -ae f - zivot

vitium, -i i II - mana, pogreska

vito 1 - izbjegavati, kloniti se

vivo 3, vixi, victurus - zivjeti

vix (pril.) - jedva

voco 1 - zvati, pozivati, dozivati

volo 1 - letjeti

volo, velie, volui - htjeti, zahtijevati

voluntas, oatis f - vo lja

ves - vi

vetum, -i II - zavjet

vox, vecis f - g las, r ijeC, razgovor

vulnus, -eris II - rana

vulpes, -is f - lisica

BOSANSKO, HRVATSKO - LATINSKI

RJECNIK

RjC ,'.11K

a (vezn.) - autem (s toji na drugom mjcs tu) akcijski - Actiacus 3 ali (vezn.) - sed Atena (grad) - Athenae, -arumJ

baviti se lovom - venor 1 baviti se ribolovom - piscor 1 bez (prij.) - sine (s abl.) bijedan - miser 3 birati - e Irgo 3, -leg;, -lectum biti - sum, esse, fu i bogat - dives, -itis bogatstvo - divitiae, -w:um J bolestan - aegrotus 3 boriti se - dimko 1 Bosna (zemlja) - Bosnia, -ae J Bosna (rijeka) - Basanius, -ii 111

braniti - defendo 3, -ndi, -nsum brati - carpo 3, psi, -ptum brinuti se - curam habere alicuius Brut - Brutus, -i brz - rapidus 3, celer 3

Cezar - Caesar, oatis Ciceron - Cicero, -onis cijeniti (koliko) - facio 3, (s gen.), aestimo 1 cvijet - flos, floris m

cesto - saepe ciniti se - videor 2, visus sum citati - l~go 3, leg;, lectum covjek - homo, -inis 111; vir, viri 111

cuvati - servo 1; custodio 4

Dalmacija - Dalmatia, -ae J dan as - hodie darovati - do, dare, d~di, datum; dono 1 dati, davati - do 1; dana u = datum (s gen .

mjesta) desiti se - acddo 3, -ddi dijete - puer, -eri m

dio - pars, partis J divan - mIrus 3; rnirabilis; -e, pulcher 3 diviti se - adntiror 1

djeca - li beri, -oru m 111

djecak - puer, -en 111

djelo - pus, - ris 1/

djelomicno - partim djevojka - puella, -ae f doba, godisnjje doba - anni tempus, -oris dobar - bonus 3;

dobro - bene doci - venio 4, veni, ventum doista - vere dokopati se, domoci se - potior 4, potitussum dolaziti - advento 1; venio 4 dom - iira, -ae f domovina - patria, -ae J; focus, -i m domovinski - pa Iri us 3 dopustiti - pennitto 3, -misi, -missum doznati, saznati - reperio 4, reperi, repertum Drac - Dyrrachium, -i II

Drina - Drinus, -i 111

drugi (od vise njih) - alius 3 driava - res publica, rei publicae J; civitas,

-atisf dubok (za snijeg) - altus 3 dvorac - villa, -ae f

Galen - Galenus, -i glava - caput, -itis n gledati - video 2, vidi, visum gnijezdo - nidus, -i 111

godina - annus, -i 111

golub - columba, -ae J grad - urbs, urbis J graditi - struo 3, struxi, structum; aedifico 1 gradanin - dvis, -is 111

grana - ramus, -i III

Grcka - Graecia, -ae J

Helvecani - Helvetii, -orum 111

Hercegovina - Hercegovina, -ae f Hipokrat - Hippocrates, -is Homer - Homerus, -i Horacije - Horatius, -ii hrabro - forti ter hram - templum, -i II

R)ECNIK

hrana - dbus, -i 111

hvatati - capto 1

i (vezn.) - e t, ac, atque lIiri - Ulyrii, -orum ilirski - IlJyricus 3 imati - habeo 2, -ui, -ttum ime - nomen, -inis n imetak - res familiaris f iskren - sincerus 3 iskustvo - usus, -us m istina - veritas, -atis f Italija - Italia, -ae f iz (prij.) - e, ex (s abl.) izabrati - elIgo 3, -legi, -lectum (s dva akuz.) izici - prod eo, -ire; exeo, -ire izmedu - inter (s akuz.) izvor - fons, fontis In

jabuka - malum, -i n (plod) javiti - nuntio 1 jedan - iinus 3 jedan i drugi , oba - uterque, utraque,

utrumque jednom - aliquando, olirn jezik - lmgua, -ae f

kad, kada? - quando? kakav - quantus 3 kao - ut, sicu t Kapitolij - Capitolium, -u n katedra - catMdra, -ae f Katilina - Catilina. -ae f kazati - dico 3. doo. dictum kisa - imber, -bris m knjiga - llber, -bri In

kOji , -a -e; sto - qui, quae, quod koliki - quantus 3 konzul - consul, -ulis 111

koplje - pilum, -i ,., koristsn - u tills, -e koristiti - prosum, prod esse, profW kovac - faber, -bri /1/

kraj - regio. -orus f , 0

krasiti - orno 1 krenuti - proficiscor 3, p rofectus sum kretati se - versor 1 kruh - parus, -is III kuca - domus, -us f

latinski - Latinus 3 lai - mendacium, -i 11

lailjiv - mend ax, -acis legija - legio, -orus f lijecnik, Ijekar - medkus, -i In

lijep - pulcher 3 lisiti - orbo 1 (5 abl.) Lueija - Lucia, -ae f Lueije - Lucius, -u

Ijiljan - !ilium, -U 11

Ijubiti - arno 1; dillgo 3, -lexi, -lectum

mac - glad ius, -u In

malen - parvus 3 malo - piirum Marija - Maria, -ae Meeenat - Maecenas, -atis mijenjati - muto 1 mir - pax, pacis f mjesee (dio godine) - mensis, -is In

mjesto - locus, -i 111; oppidum, -i 11 (utvr-dena mjesto)

mlijeko - lac, lactis II mnogi - multus 3 moci - possum, posse, potui mogucnost, prilika - facultas, -atis f moliti - rogo 1, oro 1 morati, trebati - debeo 2, -bui, -bitum more - mare, -is 11

mornar - nauta, -ae In

mreia - rete, -is 11

mrziti - contemno 3, -tempsi, -temptum; odi, odisse

mrinja, srdiba - ira, -ae t odium, -i ,.,

na (prij.) - in (a aku z. i abl.); ad (s akuz.) nada - spes, spei f

RjECNIK

nadati se - spero 1 nagrada - praemium, -ii /I najednom - sublto naklonjen biti - faveo 2, fav i, fa u tum nanijeti - affero, afIerre, a rril li, allii tu m napasti - oppugn o 1 Napulj - Neapolis, -is napustiti - desero 3, -serui, -sertum narod - populus, -i I'll

nastati, desiti se - acddo 3, -cIdi naueiti - disco 3, didki nauka - docrrina, -ae f navada - m os, moris 11/

ne - non neeastan - inhones tus 3 nego - quam (prilog uz komp.), sed (vezn.) ne htjeti - nolo, nolle, no lui neki , -a, -0 - aliqui, -a, -od neprijatelj - inimicus, , -i 1'11; hostis, -is m nesretan - infelix, -icis netko - nesto - qui darn, quiddarn;

aliq uis, -id . nijedan - nullus 3 nikad - numquarn niti -nee, neque nitko - nista nemo - nihil noe - nox, noctis f;

noeu - nocre, noctu nos - nasus, -i m

novae - pecunia, -ae f

njegov - eius, illius (parer) njihov - eorum (earurn), illorum (illarum)

marer

o (prij.) - de (s ab!') obala - ora, -ae f; litus, -oris 11

obavijestiti - ce rtiorem facere aliquem obeeanje - pollicitatio, -onis f obicavati - soleo 2, soUtus sum oblak - nubes, -is f obradovatl se - gaudeo 2, gavisus sum;

laetor 1 odbaciti - relinquo 3, -liqui, -lictum

odlaganje - m ra, -3 f odlagati - moror ] odlueiti - ins rih.lo 3, -tu i, - lil lUlll

odsutan - absens, -nris odustati - de is to 3, -strti odvaian - audax, -acis odvai nost - audac ia, -ae f oklijevanje - mora, -ae f oko - ocul us, -i m Oktavijan - Octavianus, -i Oktavije - Octavius, -i on, ona, one - ille ... , is .. onaj, ona, one - ille, ilia, ill ud; is, es, id oruije - arma, -orum 11

osnova, temelj - elementa, -orum 11

osvojiti - occil po 1 otiCi - abeo, -ire, -ii, -ltum otputovati - proficiscor 3, -fectus sum ovaj, ova, ovo - hic, haec, hoc

pasti - dido 3, cecId i, casum Pavao - Paulus, -i pailjivo - a tten te penjati se, popeti se - ascend 0 3, -ndi, -nsum pisati - scribo 3, -psi, -ptum pismo - epistula, -ae f litterae, -arum f pjesma - carmen, -inis f; poema, -atis n pleme - gens, -ntis f pljusak - imbres, -iurn m podnositi - fero, ferre, hili, latum pogledati - aspicio 3, -spexi, -spec tum;

video 2 pohadati - frequento 1 pohvaliti - laudo 1 pokolj - clades, -is f pokoravati se - pareo 2, -ui; oboedio 4-pokriti - tego 3, texi, tectum poloiaj - situs, -us m pokliznuti se - prolabor 3, -lapsus sum poljubiti - osculo contingo 3, -tigi, -tactum Pompej - Pompei us, -i ponasanje - mores, -urn m

poprsje - imago, -ginis f posjedovatl - possideo 2, -sedi, -sessum

211

R)LL NIK

posjetiti - viso 3, vis i, vi u In (video 2) poslanik - legatus, -i 11/

poslati - m.itt03, -si, -s um (ad aliquem) poslavljali , postaviti - pono , -sui, -itum

poslojati - ex is to 3, -stiti posliei - assequor 3, assecutus sum postovali , stovatl - colo 3, coluj, cultum

polpuno - plene, onm.i ex parte potraiili - quaero 3, quaesivi, quaesitum pOlrcali - CWTO 3, cucurri, cursum

potreban - necessarius 3; opus est (s abl.) poucavali - doceo 2, -ui, -ctum

povijesl - historia, -ae f poznalo je - constat 1; notum es t poiurili - matUro 1 pravda, pravednost - iustitia, -ae f pravi - verus 3 praznik - dies festus pred, ispred - ante (s aku z.) predloiili - propono 3, -posu j, -situm predvorje - atrium, -ii n

preuzeli (vlast), domoei se - potior 4, potitus sum (s abl.)

prevrat - res novae, re rum novarum f prica - fabuJa, -ae f pricati - narro 1; trado 3, -didi, -dltum pridobiti, privuei - perrnoveo 2, -movi,

-motwn prijatelj - amicus, -i m

prijateljica - amica, -ae f prijateljstvo - amicitia, -ae f prilika, vrijeme - tempestas, -a tis f pristajati uz - faveo 2, -favi, fautum (s dat.)

proia ziti - transeo, -ire, -Ii, -ltum pronaei - reperio 4, reperj, repertum

propasti - pereo, -ire, -u protiv - contra (s akuz.) pruiali - praebeo 2, -ui, -itum

prvak - princeps, -pis m prvi - prior, -ius; primus 3

ptica - avis, -is f pun - plenus 3 (s gen.)

pustositi - vasto 1 putovanje, put - iter, i tineris II

212

pulovati - profiscor 3, -fectus sum;

raditi, baviti se - ago 3, egi, actum; fa io 3, feci, factum

rado - libente r ral - be llum, -j II

ralovali - bellu m ge re re; dirnlco 1 ravan - par, paris razni - di versus 3 reCi , kazati - dico 3, dixj, dictum revan - tudjosus 3 riba - pisc js, -is 111

rijec - verbum, -j 11

Rim - Rama, -ae f Rimljanin - Romanus, -i m

rimski - Romanus 3 rjecil - eloquens, -ntis rob - servu s, -i, III rodilelj -parens, -ntis rodni - nativu s 3 ropstvo - serv'itus, -litis f ruka - m anus, -us f ruia - rosa, -ae f

s , sa - cum (prij. s a bl.) Salona, Solin - SaIonae, -arumf sam - salus 3; ipse, ipsa, ipsum;

sam od sebe - sua sponte sarno - solum;

nesamo .... nego i: -non solum ... sed etiam

sal, ura, cas - hora, -ae f say, svi - omn.is, -e Sava - Savus, -j 111

saveznistvo - societas, -a tis f; foedus, -eris n Sekvanci - Sequaru, -orum 111

senal - sena tus, -us m

silno, veoma - vaIde siromasan - pauper, -eris skriven - oceul tus 3 skupslina - conventus, -us 111

slava - glo ria, -ae f slavan - darus 3, celebe r 3 sloboda -libertas, -atis f sloga - concordia, -ae f

HJE NIK

slusati - aud io 4; oboed io 4 ( dat.) sluziti se - u lor 3, usus sum (s abL) smatrati - pula 1 (s dva akuz.) koga za ~ to

smjesla - s tatim, stante pede smjesten - situs 3 snaga, bi li na snazi - valeo 2 snijeg - nix, ni vis f spavati - dormio 4 spreman - promptus 3 sreea - fortUna, -ae f srelan - felix, -icis srusiti se na - irrumpo 3, -riipi, - ruptum stablo - arbor, -ilris f stanovnik - incola, -ae 111

star - antiquus 3; vetus -eris starac - senex, senis 1/1

stavljati , staviti - pono 3, posui, posTtum sticati - pari a 3, paperi, partum stiei, doei - venia 4, veni, ventum strasan - horribilis, -e stvarno - vere sudac - iudex, -;cis 11/

sutra - cras sveeenik, veliki sveeenik - Pontifex Maximus svibanj - Ma ius 3 (mensis) svidati se - placeo 2, -cui, -citum svjetlo - lux, lucis f; lumen, -inis 1/

svoj - suus 3, (samo za oba treea tical

skrtac - avarus, -i III

sto god - quidquid stovati - cillo 3, co lui, cultum

taj, ta , to - iste, -a, -ud tako - sic temelj, iz temelja - radidtus (priL) teret - onus, -eris 1/

tezak - gravis, -e; difficilis, -e tko - sto quis - quid tollk - lantus 3 toliko dugo - tamdiu travanj - Aprilis, -e (mensis) traiitl (mlr) - peto 3, -iv i, -itum; quaere 3 trebati, morati - debeo 2, -ui, -itum

trg - f rum, -i 1/

tru~ - putridus 3

u (prJj.) - in (s akuz. i abL) ucenJk - di cipulu , -i 1/1

ucitelj - magis ter, -stri 11/

udes, sudbina, sreea, - fortuna , -ae f ugasiti - exsnnguo 3, -stinxi, -stinctum uho - auris, -is f ukras - omam ntum, -i 1/

ulica, put - via, -ae f umrijeti, umirati - milnor 3, mortuus sum unutra - intus upoznati - cognosco 3, -novi, -rutum uraditi - facio 3, feci, factum; perficio 3 urota - coniuratio, -onis f usluinost - officium, -u 1/

usta - as, oris rI ustrpljivo - patienter uvijek - semper uzeti , uzimati - sumo 3, sumpsi, sumptum uzrok - ca usa, -ae f

vatra - ignis, -is 111

vaiiti, biti na snazi - viileo 2, valui vee - iam veema - magis velik - magnus 3 veoma - valde Vergilije - Vergilius, -Ii vestalka - Ves talis, -is f vidjelo - lux, lucis f;

izaei na vidjelo - in lucem prod ire vidjeti, zapaziti - video 2, viru, visum; cerno 3 vise - plus, iam (vee) vino - vinum, -i n vjeran - fide tis, -e vjerovati - credo 3, -dIdi, -dTtum (s dat.) vjest - peritus 3 vlast - imperium, -u 1/; potestas, -atis f vojnik - miles, -itis 11/

vojska - exercitus, -us 11/

vojskovoda - du x, ducis III voljetl, vise voljetl - maJo, malle, maJui

213

RjECNIK

vrabac - passer, -~ris In

vratiti se - redeo, -ire, -Ii, -ltum; revertor 3 vrhovni - summus 3 vrijeme - tempus, -oris /1

vrt - hortus, -i III

za - pro (s abl.) zabava, iudnja - voluptas, -atis f zabraniti - v~to 1, vetui, ventum zadovoljan - contentus 3 zahvaliti - gratiam referre, gratias agere zahvatiti - ell-pio 3; afficio 3 zao - millus 3 zapoeet - inceptus 3, (incipio 3) zauzeti - ell-pio 3, cepi, cap tum zavrsiti - perficio 3, -feci, -fectum (bellum)

214

zbog - propter (s akuz.)

zemlja - terra, -ae f zlo - malum, -i II; calarnJtas, -a tis f zlotin - scelus, -eris 11

znati - scio 4; ne znati - nescio 4

i alostan - dolor, -oris In

ieljan - cupldus 3 (s gen.)

i eljeti - cupio 3, -lvi, -ltum; volo, velie, voluj

iestok - acer, acris, acre; acerbus 3

iito - frurnenturn, -i, n

iivjeti - vivo 3, vixi, victurus

iivot - vita, -ae f

Gortan-Gorski-Pau~ :

M. Divkovic:

M. Zepic:

Zv. Doroghy:

VI. Vratovic:

M. Budirnir-M. Fla~r:

l. Tronskij:

S. Sonje:

Srejovic-Cermanovic:

Ma~kin:

OSNOVNA LITERATURA

"Latinskn grnmntikn ", Zagreb 1954.

"Latinsko-hrvntski rjecnik ", Zagreb 1900.

"Lati,,,ko-hrvnlskosrpski rjd nik", Zagreb

,. Bingo Intinskog jezikn", Zagreb 1966.

"Rilllska knjiievnosl ", u 2. knjizi "Povijesl svjelske knjiievnosli", Za-greb1977.

"Pregled rilll ske knjiievnosli ", Beograd 1962.

"Povijes l nntiCke knjiievllosti", preveo M. Kravar, Zagreb 1951.

"Pregled Intinske knjiievnosti rilllskog rnzdoblj. " (Skripta Filozofskog fakulteta), Sarajevo 1980.

,. Rdnik gre'e i rimske milologije", Beograd 1979.

"Povijesl slarog Rima ", prijevod 5 ruskoga, Beograd

SADRZAJ

PREDGOVOfl

rRVA GOD I NA U ENjA

VjElBA 1. NAUKA 0 GLASOVIMA III F ETlKA ............................................................. _ .••• _. 11

VjEZBA 2. A KAO OBLIOMA III MORFOLOGljA IMFNA - 'O~ II NA i GLAGOLI - VERBA PRVA ill A-DEKLI ACljA - PREZENT PINE KO JUGAOJE I GLAGOLA . ESS". . 14

VjElBA 3. DRUGA III O-DEKLlNAOJA - PREZE IT DRUGE KONjUGA IJE 20

VjUBA-l. TRE ADEKLlNAOJA-A. KO SO ANTSKAOSNOVA IMEN ICE MU5KOG RODA - PREZENTTRECE KONJUGACIJ E .. 24

VJElBA 5. IMENICE lENSKOG RODA - PREZENT TRECE KONJUG. GLAGOLA NA -10 . 28

VjElBA 6. IME ICE SREDNJEG RODA - PREZENT CETVRTE KONJUGACIJ E

VJElBA 7. TRECA DEKLlNAOJA B -I-OSNOVA IMENICE MU5KOG, ZENSKOG I SREDNJEGA RODA I Ml'ERFEKT PI~VE KONJUGACIJE I GLAGOLA . ESSE . .......................... .

30

34

VjEZBA8. NEPRAVILNE IME ICE 3. DEKLlNAOJE- IMPERFEKT2. KONJUGAOJE .. 38

VJEZBA 9. PRIDJEVI TRECE DEKLlNAOJE - IMrERFEKT 3. i 4. KONjUGAOjE ..... 42

VjElBA 10. CHVRTA iIi U·DEKLINACIJA - FUTUR 1. i 2. KONJUGAOJE I GLAGOLA . ESSE. ..... 48

VjUBA 11. PETA iIi E-DEKLlNAOJA - FUTUR 13. i 4. KONjUGAOJE.. 53

VJEZBA 12 OSOBITOSTI U DEKLlNAOj l lMENICA -IMPERATIV I i ll ......... 55

VjEZBA 13. KOMPARACIJA PRIDJEVA - rERFEKT NA - VI i -UI 59

VjEZBA 14. OSOllrrosTl U KOMPARACIJ I PRIDjEVA - PERFEKT A -51, A -II S REDUPLIKACljOM .....

VjEZBA 15. PRI LOZII NJIHOVA KOMPARACIJA - PLUSKVAMPERFEKT I FUTUR 11 .

VJEZBA 16. rRl jEDLOZI - PREZENT PAS. 1 - 4 KONj UGACIJ E .

Vj EZBA 17. Ll CNE I LlCNO-POVRATNE ZAMjENICE _ IMPERFEKT PASIVNI i INFI mv PREZENTA PASIVA

VjElBA 18 PRI5VOjN E I PQVRATNO-PRISVOJNE ZAMjENICE - FUTUR I rASIVNll.-4. KONjUGACIJ E ..

VjUBA 19. POKAZNE ZAMjENICE - PERFEKT PASIVNI ..

63

66

69

72

75

77

VJElBA 20. ODNOSNE I UPITNE ZAMJENICE - PLUSKVAMPERFEKT i FUTUR 11 PASIVNI 81

VJElBA 21 . OPCE I NEODREDENE ZAMj ENICE - KONJUNKTIV PREZENTA AKTIVA i PASIVA .. 84

VjEZBA 22 ZMljENICKI PRIDJEVI- KONJ. 1 MPERFEKTA AKTIVA i PASIVA .. ............. 87

VJEZBA 23. BROjEVI- KONjUNKTIV PERF. I PLUSKVAMrERF. AKTIVA i PASIVA ..................... _... 89

SAIlR1AI

D R GA GOD I N A E JA

VJEt.BA 24. VERIlA DEPONENTIA i SE~ II DEPO, E:\"-IA - SINTAKSA CE ITIVA ....................... .

VJEt.BA 25. GLAG L . ESSE. I JEGOVE SLOZE ICE - I AKSA DATI VA 102

VjEt.BA 26. GLAGOL . FERRE. I NjEGOVE SLOZEN I E- SIl'."-AKSA A KUZATI VA . 101\

Vj EZ.BA 27. GLA OL . tHE. 1 Nj EGOVE SLOZENICE - SI TAKSA ABLATIVA I .... . 109

VjEZBA28. GLAGOLb VOL , ' LO, MALO. - SI TAKSAABLATI VA II ........ 11 4

VjEZBA 29. NEPOTPUNII BEZLI N I GLAGOLI - SI TAKSA IM ENA ~lj ESTA A PI]A j E: KUDA ?, GDjE?, ODAKLE? ... ... .......... .. .. ....................... ................... ...... 117

Vj EZBA 30. SIl'."-AKSA GLAGOI KIH IMENA IN FINITIV - A KUZATIV S INri ITI VOM 121

Vj ElBA 31. NO lINATIV INFI ITIVOM ...

Vj EZ.BA 32. rARTICIPI- ABLATIV APSOLUTNI

Vj ElBA 33. GEIW ·D I GE I~UND I V

VjEZBA 34 . rERIFRASTIC, A KO, j UGAClj A AKTIV 'A I PASIVNA ...

Vj E2:BA 35. SUPINI .... ... ......... ... .... .. .. ............. .

VjEZBA 36. SINTAKSA RECENICA

VjEZ.BA 37. CONSECUTIO TEMPORUM - ZAVISNO-UPITNE RECENICE ..

VjElBA 38. NAMjERNE RECENICE - ZA HTjEVNE I~ECE ICE I RECENICE UZ GLAGOLE SPRjECAVANjA I BOjAZN I .

VjEZBA 39. POSLjEDICNE RECENICE

VJEZBA 40. DOPUSNE RECENICE ...... .

VjEZBA41. VREMENSKE RECE ICE ......... .

VjEZBA 42. UZROCNE RECENICE ..

VjElBA 43. ODNOSNE III RELATIVNE RECENICE

VjEZBA 44. POREDBENE RECENICE

Vj EZBA 45. POGODBENE RECENICE

PREGLED POVjESNIH ZBIVANjA I KULTURNIH DOGADANj A U DOBA REPUBLIKE 753.-31. pro n.c. .. . . .............................. .

RIMSKE MjERE ....

LATINSKA IMENA I KRATICE ......................... .

GRAMATICKI OODATAK .................. ...... .

STUDENTSKA H IMNA: GAUDEAMUS

LATINSKO - BOSANSKO, HRVATSKI Rj ECNIK

BOSANSKO, H RVATSKO- LATINSKI RjECNTK

OSNOVNA LlTERATURA

. .... •• 124

127

...... 130

133

135

137

139

141

144

146

148

151

154

156

158

161

163

164

166 .. ... ................ 176

177 207

215

SADRZAj ...................... ............................................................................... ................................. . 217

218