Serena Alba: Geometrija božanske iskre

Izdava Tarakor d.o.o. Split, 2006.g.

Copyright 2006. Serena Alba Copyright 2006. za hrvatsko izdanje: Tarakor d.o.o.

Sva prava pridrava autorica. Niti jedan dio ovog teksta ne moe biti reproduciran ili prenoen niti u jednom obliku i ni na koji nain, elektroniki ili mehaniki, fotokopijom, snimanjem ili bilo kakvim nainom pospremanja i raspaavanja informacija, bez pismene do7.vole autorice, osim u

sluaju kratkih navoda.

Grafika priprema Danko Gnjidi

Ilustracije Sven Nemet

Lektura Vinka Perkov

Tisak Intergrafika d.o.o.

Prodaja: [email protected]

Tel: 00385 98 43 47 16 Faks: 00385 1 2330 440

Tarakor d.o.o. 21000 Split, Gundulieva 24/1

C I P - Katalogizaci ja u publikaciji N a c i o n a l n a i s v e u a l i n a knjinica - Z a g r e b

U D K 1 5 9 . 9 1 3 ( 0 2 . 0 6 2 )

ALBA, Serena Geometri ja boanske iskre : i kako s m o jedva preivjeli roditeljsku ljubav / Serena Alba ;

Serena Alba

GEOMETRIJA BOANSKE ISKRE i kako smo jedva preivjeli roditeljsku ljubav

Ti si stvoritelj Ove Planete 1 svog ivota. Ovo je Planeta izbora Na kojoj moe vidjeti i tamu i svijetlo A ti ima slobodu izbora.

(Emmanuel's Book)

Split, 2006.

SADRAJ

Uvod 7 Zato ne znamo voljeti 9 Zato bolest 13

Kratka povijest mamine obitelji 15 Dijete zna bolje 18 Moje bolesti i moji snovi 25 Kako sam stekla vie budunosti 31

Mama, zato si umrla?! 36

Misli pozitivno 38

Negativne emocije 41 Koliko puta smo ponavljali prvi razred 43 Ljudska energija 46 Cakre 51

Pozitivna energija ili: svi mar na ples! 53 Svijest je apsolutno najjaa sila u univerzumu 57 Opet san 60

Prijatelji nisu zauvijek 63 Psihiki vampiri 69

Moja prijateljica je vampir 72 Zato volimo svoje vampire 74 Djetinjstvo - ili strah u kostima 79 Tko te najvie voli? Mama 84 Je li Bog pogrijeio kad je stvorio Evu 88 Strahu smo dali ime - ljubav 92 Rijeite to odmah! Zbog svoje djece 96 Mali epilog 98

4

Ujak Ivan 101 Veliki metar - baka Irena 106

Crno-bijeli svijet i slobodna volja 115 Pedagogija u tri rijei 117 Mi, svjesna bia - proizvodimo energiju! 120 Zatititi se ne moemo, a obraniti se moramo 124

O studentu i njegovoj mami 130 Ili ljubav ili strah 137 Sve bolesti na svijetu samo su jedna bolest 140 Nasljedne bolesti moda uope ne postoje 147 O lijeenju bioenergijom 150 Genijalni psiholoki uvidi S. N. Lazareva 155 ovjekovo vie ja 160 Negativni um i mo shvaanja 163 Aktivni i pasivni vampirizam i sasvim mogua misija . . .167 Tehnika vesele arolije 172 Suosjeanje - patimo zajedno! 179 Lukavosti negativnog uma 183

Mali straljivi ovjek u nama 191 Sebini geni i nadmoni um 194

Oduvijek sve znamo, samo smo zaboravili 202 Naivni su odgovorni za uspon varalica 206

Naivno suosjeanje je obino akt nemonoga 210 Suprotno od stvarnosti u stvarniju stvarnost ljubavi 214 Malo vodoinstalaterske kvantne fizike 218

Univerzalno energetsko polje i ljudska svijest 224 Biologija i kvantna fizika 233 Metafizika dvostruke spirale 239

Bog je ljubav 242 Dodaci i epilog 244

5

SADRAJ

Uvod 7

Zato ne znamo voljeti 9 Zato bolest 13

Kratka povijest mamine obitelji 15 Dijete zna bolje 18 Moje bolesti i moji snovi 25 Kako sam stekla vie budunosti 31

Mama, zato si umrla?! 36

Misli pozitivno 38

Negativne emocije 41 Koliko puta smo ponavljali prvi razred 43 Ljudska energija 46 akre 51 Pozitivna energija ili: svi mar na ples! 53 Svijest je apsolutno najjaa sila u univerzumu 57 Opet san 60

Prijatelji nisu zauvijek 63 Psihiki vampiri 69

Moja prijateljica je vampir 72 Zato volimo svoje vampire 74 Djetinjstvo - ili strah u kostima 79 Tko te najvie voli? Mama 84 Je li Bog pogrijeio kad je stvorio Evu 88 Strahu smo dali ime - ljubav 92 Rijeite to odmah! Zbog svoje djece 96 Mali epilog 98

4

Ujak Ivan . 101 Veliki metar - baka Irena 106

Crno-bijeli svijet i slobodna volja 115 Pedagogija u tri rijei 117 Mi, svjesna bia - proizvodimo energiju! 120 Zatititi se ne moemo, a obraniti se moramo 124

O studentu i njegovoj mami 130 Ili ljubav ili strah 137 Sve bolesti na svijetu samo su jedna bolest (140 Nasljedne bolesti moda uope ne postoje 147 O lijeenju bioenergijom 150 Genijalni psiholoki uvidi S. N. Lazareva 155 ovjekovo vie ja 160 Negativni um i mo shvaanja 163 Aktivni i pasivni vampirizam i sasvim mogua misija . . .167 Tehnika vesele arolije 172 Suosjeanje - patimo zajedno! 179 Lukavosti negativnog uma 183

Mali straljivi ovjek u nama 191 Sebini geni i nadmoni um 194

Oduvijek sve znamo, samo smo zaboravili 202 Naivni su odgovorni za uspon varalica 206

Naivno suosjeanje je obino akt nemonoga 210 Suprotno od stvarnosti u stvarniju stvarnost ljubavi 214 Malo vodoinstalaterske kvantne fizike 218

Univerzalno energetsko polje i ljudska svijest 224 Biologija i kvantna fizika 233 Metafizika dvostruke spirale 239

Bog je ljubav 242 Dodaci i epilog 244

5

UVOD

a kraju sam pronala neto to bih nazvala temeljnim i jedinstvenim zakonom ljudske svijesti, energije i materije, a izraen je u pojmovima

kvantne fizike. Ni manje ni vie. Na poetku je bila moja nezavisna radoznala narav stalno ugroavana nekim nejasnim strahom o kojem nisam znala nita i bolest moje keri. Strah i bolest su progonili moj um, a ja sam strasrio htjela otkriti zato me prate i kako ih se rijeiti. Mislim da se sve dogodilo ba kako Theodore Zeldin1 govori: Sva su...otkria...nadahnuta...susretanjem ideja koje se ranije nikada nisu nale na istome mjestu. Da, radi se o otkriu, otkriu koje me vodilo do kraljice spoznaje, spoznaje same sebe. A zaista sam prouavala podruja koja nikada ne prouavaju isti ljudi: psihologiju, sociologiju, biologiju, genetiku, kvantnu riziku, teoriju relativnosti, na jednoj strani, a na drugoj: duhovnost novoga doba, iscjeljivanje, vidovitost, predvianje budunosti, ljudsko energetsko polje.

Zbog vrlo rairenih predrasuda o ovom drugom podruju mojih prouavanja (koje bi se moglo nazvati i podruje transcedentnog, ili okultnog, ili mistinog), moram navesti jednu informaciju, i to prema fiziaru i nobelovcu Leonu Ledermanu2, o Isaacu Newtonu, jednom od najveih umova ovjeanstva koji je oblikovao temeljne kategorije nae civilizacije: Newto-nov doprinos fizici i matematici i njegova opredjeljenja za atomistiki svemir dobro su dokumentirani. Ono to ostaje u magli je utjecaj njegova 'drugog ivota' na njegov znanstveni rad. U tom 'drugom ivotu' bilo je svaega; Newton se podrobno bavio alkemijom, a i posveivao se okultnoj filozofiji, naroito zamislima hermetika, koje seu u daleku prolost sve do sveenike magije starih Egipana. Te svoje djelatnosti Newton je gotovo posve prikrio. Kao profesor na Lukasovskoj katedri u Cambridgeu (sada se na tom mjestu nalazi Stephen Hawking), a kasnije i kao lan londonskog politikog kruga, Newton nije mogao dopustiti da javnosti postane poznata njegova odanost tim okultnim aktivnostima, jer bi to znailo veliku sramotu, a moda ak i izgon iz javnog ivota.

I ja sam intenzivno prouavala okultno, koliko god taj pojam nejasan bio, ali nisam to skrivala, a i u ovoj prii o mojem otkriu elim to vrlo jasno istaknuti. Toliko o mojoj vezi s Newtonom.

1 Theodore Zeldin, Intimna povijest ovjeanstva, V.B.Z. Zagreb, 2005.

2 Leon Lederman, Boja estica, Zagreb, Izvori, 2000.

7

GEOMETRIJA BOANSKE ISKRE

8

I onda se otkrie otkrilo. inilo mi se toliko oitim da mi nikako nije jasno kako to nije nitko ve ranije vidio. Valjda sam bila dovoljno paljiva i nesputana duha da je mene zapalo da primijetim. Bilo je odmah jasno da to trebam saopiti i vama. Nadam se da sam nala dovoljno jednostavnu formu da bude razumljivo svima, mada znam unaprijed da e mi najdrai itatelji biti oni radoznali. Hoete li vidjeti ono nevidljivo, ali otkriveno - zaista je samo do vas.

ZATO NE ZNAMO VOLJETI Zar ne bi bilo prikladnije Dubokoj enji svake due Da vidi vjenu Svjesnost Kao ljubazan smijeh Radije nego kao ozbiljnu kontemplaciju?

ivot je teak samo ako niste povezani ' S vjenom radou. Dobrim dijelom ozbiljnost nema nikakvu svrhu. Vi trebate smijeh. Vi trebate igru, svatko na svoj nain.

(Emmanuel's Book")

QS mijeh je danas jedino ponaanje koje nosi ivot. Sve ostalo ga unitava. Bilo O p b i tonije rei da je ljubav jedini kreativni princip, ali je nae shvaanje ljubavi postalo izvitopereno i turobno, tako da to to mi mislimo i osjeamo kao ljubav, vie uope nije ljubav. Zato treba poeti od smijeha. Smijeh je jedino to zaista razumijemo i to nam je preostalo. Uvjerena sam da su humor i komedije najvee dobro, vrhunsko dobro koje postoji na naoj Planeti. Bog se sa svemirom moda kocka, ili ne, ali se sigurno smije. Utoliko bi bilo idealno da je ova pria napisana da vas nasmije. Moda dva dobra vica vrijede vie nego sve to sam napisala na ovih dvjestotinjak stranica. Pa ipak, ovako ozbiljna pria ima opravdanje u tome to je spirala negativnosti toliko obuzela na svijet da je potrebna izvjesna doza razumijevanja zato se to dogodilo, a i da bismo uope mogli pokrenuti pozitivan trend. Dakle, razumijevanje ispada neki ozbiljan posao, pa je tako i ova pria dosta ozbiljna jer govori o problemima i kako ih rijeiti.

Neka to bude vae zadnje razmiljanje o problemima. Ako budete mislili da nudim dobar nain, naprosto ga primijenite, jer je jednostavan. I nikad vie nemojte misliti o problemima, priati svoje probleme, sluati tue probleme, rjeavati bilo ije probleme. Jer, to je apsolutno siguran put u sve vie, i vie, i vie problema. A to je gdje ste sad. Ako pomislite da bi ipak bolje bilo ivjeti bez tih nerjeivih i stalno ponavljajuih problema, neka ovo bude zadnje spominjanje nesporazuma, promaaja, nesrea, bolesti i svih tih stvari. Ponite se smijati, a problemi e nestati.

3 Emmanuel's Book, Compiled by Pat Rodegast and Judith Stanton, Bantam Books, USA, Canada, 1987.

9


Dobro, treba napraviti jo jedan pripremni korak da biste se uvijek mogli smijati, pa i kad vam neto zapne. O tome je ova pria. O pripremi za smijeh. O pripremi da vam ivot bude valcer. Ba tako. Ili, da to kaem slikovito: ako se vrtite u jednom smjeru, pa se odluite vrtjeti u suprotnom, ima jedan kratki tren kad trebate stati da biste se zavrtjeli suprotno. Ovo to itate je taj nuni trenutak zaustavljanja negativnog smjera. Treba uloiti izvjestan napor da se zaustavi negativna vrtnja, ali se ve i tada moete poeti smijati. Kad se zavrtite u suprotnom, nazovimo ga pozitivnim, smjeru, stalno ete se smijati, kao to se sigurno i Bog stalno smije. Kad se umorite od smijeha, onda ete se smijeiti. I to je to. Ako to ve znate, ne trebate itati ovu priu. Ako ne znate, ovo e biti va zadnji ozbiljan, malice naporan korak.

0 emu je ova pria? O energiji. O ljudskoj energiji. O strahu i o ljubavi. O tome kako izgleda energija straha i kako izgleda energija ljubavi.

Tako malo, gotovo nita, znamo o ljudskoj energiji. Ona danas tka jedan drugi ivot, jedan drugi na ivot, najee potpuno i apsolutno suprotan onome to mislimo o sebi, onome to mislimo da osjeamo. I otuda egzistencijalna zbunjenost, tisuu zato bez odgovora. Ako uope ima neko ZA-TO? u ljudskim ivotima?! Jer, ivoti samo prividno teku, a zapravo se odvijaju u grevitoj borbi iz minute u minutu da ih drimo nepominima, da ih zaustavimo. Silna energija je potrebna za to da biste zaustavili ivot. I onda se ne dogaa nita vie. Samo zaustavljanje vodopada. Izgleda nemogue - ali pokazali smo se genijalnima ba u zaustavljaju vodopada naeg ivota. Koliki beskoristan trud, kako jalova, siromana mata!

1 jo - ovo je pria o strahu i ljubavi. Ne znam kako je bilo nekad davno, davno, ali danas ljudi ne znaju voljeti. Ima jedna zakonitost - ljubav i strah ne idu zajedno. Gdje ima straha, nema ljubavi; gdje ima ljubavi nema straha. Ljubav nikad ne moe postati strah, ali strah moe postati ljubav. Jednom kad nauite voljeti, neete zaboraviti. Tomu me nauilo moje iskustvo. To je glavna tema ove knjige. ak i nije komplicirano pretvaranje straha u ljubav. Posve je izvedivo. Apsolutno svakome od nas.

Nita u ovoj prii nije izmiljeno. Svi likovi su stvarni, ja sam stvarna. To je moj i njihov ivot. Ja sam zaista ena. To je bitno rei zbog nekih pretpostavki i zakljuaka koji e se pojaviti u jednom trenutku u vezi ena. Opisujem jedno ope ljudsko, ali, svakako, ensko iskustvo. U jednom trenutku e izgledati kao da je sve izmiljeno, kao da sam dala maha nekoj nezemaljskoj mati. Ali nije tako. Apsolutno sve se dogodilo meni i mojoj obitelji, a neto slino dogaa se svakome ovjeku.

Mnoga skrivena znaenja onoga to nam se dogaa na fizikoj, pojavnoj, razini egzistencije, ve su otkrivena u pradavnim, ali i u najnovijim, ud-nim knjigama koje ita sve vie ljudi. A ja sam ih sloila u malo drugaiju slagalicu, u kojoj dobivaju nove dimenzije i novi smisao. Nisam ih sloila u fantastinu cjelinu putem mate i logike, u kojoj je sve ba obrnuto od onoga

10

ZATO NE ZNAMO VOLJETI

to zovemo realnost. Dogaaji i njihova znaenja proizali su iz mog iskustva. Samo iz iskustva, a svi zakljuci su iskustveno provjereni puno puta. Ne toliko mojom voljom - to iskustvo se nekako gradilo samo. Raslo je, a onda je procvjetale Bila sam zapanjena udovitou onoga to mi se dogaalo, a udo je bivalo sve vee i sve ljepe. Takvim se gradilo samo zato to sam uvijek iznova i neumorno postavljala pitanje ZASTO?. I to nisam varala u toj igri. Kad bi jedno zato dobilo pravi odgovor, to je vodilo sljedeem za-to. Tako je nastala najstvarnija bajka u kojoj izgleda kao da je cijeli svijet do sada dubio na glavi, a onda se njeno prevrnuo u elegantnom salto mortaleu i naao se kako zagrljen sam sa sobom plee valcer.

Meutim, sami poeci prie nisu ba najavljivali takav bajkoviti plesni ishod. Nisu izgledali ni puno neobini. Ipak u ih ispriati, jer se sajmo tako moe shvatiti da ja nisam neobina osoba, da moj ivot nije neobian ivot. Zapravo, bio je slian svima ostalima, a onda je sve ispalo tako drugaije... Zapravo, sve jest drugaije. Ne samo za mene koja sam slina mnogim drugima, nego i za svakoga jest sve drugaije od onoga to izgleda stvarno. Bolje reeno, ima stvarnija stvarnost, ne paralelna obinoj stvarnosti, nego suprotna njoj. To je ono dokle su me dosad dovela moja zato - na neku drugu razinu iskustva ivota. Ne znam ima li jo razina i dimenzija. Sasvim je mogue da da. A, kako ionako nita ne treba smatrati konanim, osjetila sam da je sazrio trenutak i da trebam opisati svoje iskustvo SUPROTNE RAZINE STVARNOSTI. Zovem je suprotna jer je u naem dobu tako.

Ako bismo je nazvali paralelna stvarnost, to je nekima poznat termin, to bi podrazumijevalo, ako ne sklad, a onda svakako red izmeu paralelnih realnosti, a toga ve jako davno na kugli zemaljskoj nema. Ipak, ako u jednom trenutku shvatimo istinitost suprotne razine stvarnosti, ona e posve lako postati ne samo paralelna stvarnost, nego i oslobadajua stvarnost.

I jo neto kao uputa za shvaanje ove prie. Cesto sam ula negativne komentare o nekim knjigama koje ja smatram neizmjerno vanima, a koje su njihovi itatelji negativno ocjenjivali i to rijeima: Pa... tako, ima tu neto zanimljivo, ali to nije knjievnost. Oni su zapravo odbijali koncept stvarnosti koje te knjige izraavaju, ali na taj uvijeni nain - to nije knjievnost. Da su rekli: Ne prihvaam tu ideju, morali bi se zamisliti nad onim zato, a to ljudi tako izbjegavaju. Onda nalijepe ideju to nije knjievnost i sve su tako elegantno rijeili da ne moraju nita promijeniti u svom ivotu. Tako mi za ivota umiremo, umiremo kad nita ne mijenjamo. Zato elim naglasiti da ova pria nema namjeru biti u kategoriji knjievnosti. Moja pria je ispriana sa strau, ali nije knjievnost. Svakako da ljepota stila nikad nije na odmet i da doprinosi eleganciji miljenja, ili oblaenja, ili izraavanja openito. Pa ipak, sutinsku ljepotu stvara samo istina. Zato ova pria ne eli biti knjievnost - ona je iskustvo. Iskustvo koje je uporno trailo istinu. Moje osobno iskustvo osmiljeno dokle god me misao sluila i dokle me srce

11


vodilo. Osmiljeno iskustvo, provjereno temeljitim promatranjem, tako da mogu rei da ima puno elemenata znanstvenog istraivanja, iako ne mislim da bi se moglo uklopiti u stroge znanstvene kriterije u nekoj znaajnijoj mjeri, to je ujedno i prednost, jer strogi znanstveni kriteriji esto su samo alibi za neinventivnost i osrednjost, osobito u drutvenim znanostima. Zato ovu priu trebate prosuditi po tome koliko osjeate da je istinita, po tome koliko mislite da je istinita i po tome koliko ete uspjeti sami provjeriti njezinu istinitost. Ne po tome koliko je knjievnost ili koliko je znanost, jer nije ni jedno ni drugo. Ako je moete pokuati razumjeti ne pokuavajui je ugurati u bilo koju ablonu ili kategoriju, onda ete biti na putu da shvatite to je to mudrost srca. Tako ete u jednom trenutku shvatiti koliko je veliko i koliko je jednostavno otkrie o kojemu je ova pria.

12

ZATO BOLEST Bolest nije sila Koja bi nekoga izbacila iz ivota. Zaista, ona je poziv Da budemo u sreditu naeg ivota.

(Emmanuel's Book I IT') s

bitelji mog oca i moje majke bile su ogromne. I danas nas ima dosta. U maminoj obitelji bila su tri brata i etiri sestre; jedan brat je umro odmah

po roenju, jedna sestra je umrla kao malo dijete, a svi ostali su doivjeli zrele godine. Svi su izrodili djecu i svi imaju unuke. Pria e biti o njihovim ivotima. I o mom ivotu, naravno.

Ovo je pria i o bolesti, njenim uzrocima i ozdravljenju. Kad ljudi dou u neke ozbiljnije godine, znaju da, ako imaju zdravlje, imaju sve. Obitelj moje mame esto su pohodile bolesti. Toliko su nas pratile - moju majku, oca, dvije tetke i dva ujaka, a i bratie i sestrine i moju i njihovu djecu - da nisam mogla a da ne ponem razbijati glavu s pitanjem: zato toliko bolesti u maminoj obitelji? Ba je trebalo razbijati glavu za pronai taj odgovor, razbijati toliko stare obrasce koji vie nikome ne izgledaju obrazac, dakle tvorevina naeg uma, nego svi mislimo da su prirodna, dakle potpuno objektivna okolnost.

Bolesti izgledaju kao neumitna sudbina, dou, podnosite ih, ozdravite ili umrete. Sto se tu ima mozgati? Dva su me dogaaja natjerala na to razmiljanje: dugogodinja bolest moje keri, od njenog roenja pa do etrnaeste joj godine ivota, te otkrie misli istonjakih filozofija da svaka nesrea, pa tako i bolest, ne dou bez razloga, a ne dou ni da nas bezrazlono mue, jo manje da nas kazne; nesrea i bolest dou da nas neemu poue, kazuju nam da neto vrlo naopako radimo u svom ivotu.

Tko je i to trebao nauiti iz bolesti moje keri koja ju je pratila od roenja pa punih etrnaest godina? Zar tek roeno dijete? Mi roditelji? Nisam nalazila smisleni odgovor, ali nisam ni odustajala. Negdje je morao biti.

Kasnije sam poela prouavati aroliku literaturu u raznim disciplinama ljudske misli i, na drugoj strani, povijest bolesti svih lanova mamine obitelji. Bilo je oito, kako su godine prolazile, da smo svi dobar dio ivota proveli po bolnicama, na pregledima, s lijekovima, operacijama i mukama

1 Emmanuel's Book III, Compiled by Pat Rodegast and Judith Stanton, Bantam Books, USA, Canada, 1994.

13


svih vrsta. Tako mi je brojnost mamine obitelji, njihova velika povezanost i stalna prisutnost raznih bolesti dala znaajan uzorak za prouavanje. Moja, pak, velika povezanost s njima omoguila mi je poznavanje svih znaajnih dogaaja svake od obitelji, kao i njenih lanova ponaosob, a dugogodinje druenje s njima i mogunost poznavanja psiholokog profila i razvoja svake linosti iz obitelji.

Moglo je sve izgledati kao sluajnost, ali sluajnost je samo ime za duhovnu lijenost. Nema sluajnosti. Tkanje svakog ivota duboko je smisleno, ima pravilan uzorak i ima klju koji ga objanjava. Kad sam poslije dvadesetak godina istraivanja pronala klju, ta nedokuiva slagalica svih naih tridesetak ivota posloila se u smisleni niz uzroka i posljedica. Da, nala sam klju zdravlja. Nije ak bio kompliciran niti za razumijevanje niti za ruko-vanje... Sada to kaem tako jednostavno i lako, a trebalo mi je dvadeset godina da bih razumjela. Tek zadnjih godina moja zato dobila su sustavnu strukturu istraivanja. Petnaestak godina pitanja o zdravlju i bolesti bila su moj hobi (kad sam za njega imala vremena), najea tema knjiga koje sam itala, pa, moglo bi se rei, sve bez nekih velikih pretenzija, osim one najvee, a to je, da sam kroz to uporno tragala za odgovorom na pitanje o smislu svog ivota. Jer, tamo su ciljale sve te bolesti - ako ne nauim tu bolnu lekciju, sva je prilika da sam promaila neto jako vano u ivotu, a to znai i ono najvanije - smisao, svoju istinu.

Sad je trenutak da proirim definiciju bolesti. Nisu to samo fizike i psihike tegobe koje lijee lijenici. To su i svi oni dogaaji u naem ivotu koje zovemo nesrea ili problem. Kasnije e se vidjeti zato sve to stavljam u isti ko, mada je ve sad jasno da zbog rastave braka, gubitka posla, dugova, saobraajnih nesrea, nezavretka kole ili studija, naa dua pati i vie nego nae tijelo zbog artritisa, eerne bolesti ili proirenih vena, iako su ta dva niza dogaaja uvijek povezana.

Kaem da sam prouavala i nala uzrok svih tih pojava, a time i lijek, bolje reeno preventivnu metodu da nam se bolesti, nesree i problemi ne pojave nikad, a, ako se i pojave rijetko, kako ih se jednostavno rijeiti Pa ipak,koliko god to ovako napisano izgledalo preuzetno, ovo je ipak samo pria o jednoj obitelji, pria koja je naprosto moje ivotno iskustvo, koja je imala nekoliko velikih zato i dovoljno moje upornosti da dvadeset godina traim odgovore i da sam u jednom asu bila zadovoljna odgovorima koje sam nala. Ne znai da su to konani odgovori, ne znai ni da ete vi biti zadovoljni s njima. Zato kaem ovo je pria. Pria o jednom iskustvu koje se prometnulo u fantastino otkrie.

14

KRATKA POVIJEST MAMINE OBITELJI

Izgubit e samo Prolost. Moe li shvatiti Koliko je teka prolost?

(Emmanuel's Book III)

va kratka povijest mamine obitelji bit e opisana, u skladu s temom moje v-V prie, kroz popis dijagnoza i ostalih nevolja koje su nas zadesile. Popis e izgledati stravino, jer je stogodinja povijest bolesti jedne obitelji saeto napisana na nekoliko stranica. To su, zapravo, bile prosjene obitelji, koje su, gledane nekom obinijom prizmom, ivjele prosjeno i uredno i ni po emu ih osobitom ne bi trebalo izdvajati. Nitko od njih ne bi mogao biti temom koja zavrjeuje dramu, tragediju ili komediju. Takvih pet- est obitelji mogli biste sastaviti bez puno biranja i od svoje blie ili daljnje rodbine, ili susjeda, na selu, u gradu, u siromanijem ili bogatijem kvartu. Samo kad biste se potrudili popisati dijagnoze i nevolje. Inae bolesti i nevolje tokom godina dolaze sigurno i neumitno, prou, zaborave se, ivot ide dalje. Izmeu roendana, svadbi i pogreba. Ali kad jednom ponete postavljati pitanje zato, sve pone dobivati drugi smisao. Ono to smo bez razmiljanja drali normalnim, odjednom se pokae pobrkanim, runjikavim, nevoljnim, gunavim, osakaenim. ZATO?

Otac i majka moje mame potjeu iz brojne seoske obitelji. Baka Irena je umrla u devedeset drugoj godini, zdrave glave, pokretna i prisebna. Jedina nevolja sa zdravljem, koja je nju pratila vei dio ivota, bili su bolovi u koljenima. Osim manjih neugodnosti ne bi se moglo rei da je to bilo ita ozbiljno, 0 emu govori i to da je do kraja ivota bila pokretna, kako se kae, na nogama. Nikakvih drugih bolesti nije imala. Od nesrea imala je tri velike. Smrt tek roenog sina prvenca, smrt trogodinje kerkice i rana smrt mua, kad je ona bila u etrdeset treoj godini. Njen mu, moj djed Niko, umro je od tumora na mozgu. Tako je baka Irena drugih pedesetak godina svog ivota proivjela kod svoje petero djece. Stalno je ivjela kod sina Ivana, a ljeta je provodila naizmjence kod tri keri i drugog sina. Svi su oni naizgled sretno 1 uredno osnovali svoje obitelji, okuili se, vrijedno radili, i, sve u svemu, inilo se, prilino dobro ivjeli. Tako je to izgledalo i tako je to trajalo neko vrijeme. Poslije se mnogo toga pokvarilo.

15


Jasna, najstarija ker, bila je moja mama. Mene je rodila u dvadesetoj godini i odmah nakon toga imala je prvu od sedam operacija u svom ivotu -izvaen joj je jajnik. Kasnije joj je izvaen i drugi, pa maternica - sve nekakve ciste i dobroudni tumori. Zatim je nau sliku bolesti uveala saobraajna nesrea. Bilo je to vrijeme nedugo iza Drugog svjetskog rata kad su se ljudi jo vozili kamionima, jer autobusa nije ba svugdje bilo. Vozili smo se mama, tata i ja i jo pedesetak ljudi. Strovalili smo se u provaliju duboku etrdeset metara. Poslije toga mama je imala operaciju na kraljenici, a tati su izvadili jedan bubreg. Zbog posljedica tih ozljeda mami su jo dva puta operirali trbunu maramicu. U pedesetoj joj je dijagnosticiran rak na dojci, pa su joj operirali dojku. Umrla je deset godina kasnije u ezdeset drugoj godini. Nije nikad kukala zbog tolikih operacija i leanja po bolnicama. Bila je veseljak, vrlo inteligentna i sposobna ena. Bila je dua obitelji bake Irene i svi su je voljeli.

Mom tati je nakon vaenja prvog bubrega, poslije nekoliko godina otkazao i drugi bubreg. Jedva je preivio. Cijelog je ivota bio vrlo nervozan, tankih ivaca, ali samo prema mami. U tridesetim godinama je imao prvu operaciju hemoroida, nakon ega je imao nekoliko godina mira,a onda pao u ozbiljnu depresiju, kliniki lijeenu i izlijeenu. Zatim je u pedesetim godinama obolio od ozbiljne alergije na puno vrsta hrane. Cijelog ivota se alio da loe i malo spava. U sedamdesetima je ponovo operirao hemoroide. U sedamdeset petoj vie nije imao alergije. Prole. Umro je u osamdeset drugoj godini, bistre glave, snaan, zdrav, izgledom puno mlai nego to je uobiajeno za tu dob. Nikad nije bolovao od srca, ali ga je ono ipak izdalo.

Ja sam od ranog djetinjstva patila od tekog i neugodnog bronhitisa iako smo ivjeli na moru. Kad sam imala dvadesetak godina, nestao je bez traga, iako sam tada ivjela u velikom kontinentalnom gradu prepunom smoga i magle. Imala sam i bubuljice, ne strane, ali su ipak kvarile moje ljepukasto lice. U dvadeset petoj sam nekoliko puta imala gadne bolove u bubregu, a u dvadeset osmoj neugodne bolove u vratnom dijelu kraljenice. Nita strano. U tridesetoj sam rodila ker - Ivonu.

Od prvih dana ivota Ivona je patila od tekog poremeaja probave, za koji nismo nikad dobili tonu dijagnozu ili saznali uzrok. Bili su to izuzetno jaki grevi, a uz to slabo i nemirno spavanje te openito slab imunitet koji se odraavao kroz vrlo este prehlade, upale grla, nosa i uha. Dogodilo se to im je po pedijatrijskom redoslijedu uz dojenje poelo dodavanje i druge hrane. Po tekim se grevima i proljevima vidjelo da nita ne probavlja. Iduih deset godina uglavnom osamdeset posto namirnica koje su zastupljene u normalnoj prehrani djece te dobi njen probavni sustav nije uspijevao probaviti. U tih osamdeset posto bili su: mlijeko i mlijeni proizvodi, kruh i sve od peninog brana, jaja, meso, mnoge vrste voa i povra. Da bi nezgoda bila vea, taj popis je stalno varirao - tri mjeseca bi mogla jesti neko meso,

16

KRATKA POVIJEST MAMINE OBITELJI

a onda odjednom ne, pa tako neko voe i povre i sve ostalo. Stalno smo morali istraivati. Sto joj je sad opet nakodilo?- bilo je nae permanentno pitanje. Prve tri godine mogla je probaviti samo specijalno dezalergizirano mlijeko (kojeg tada nije bilo nigdje nego u SAD-u), riu, kukuruzno brano, jabuke, banane i rajicu. Inae je voljela jesti. Nikad je nije trebao netko drugi hraniti; im je nauila drati licu, uvijek je jela sama, bez nutkanja, nagovaranja i ostalih priredbi koje brine mame izvode da bi djeca jela. Na djejim roendanima nije smjela jesti kolae, sendvie, okoladu, sokove. Nosili smo svoje, pripremljene od bezglutenskog brana, a nju nije trebalo nadzirati da ne uzme neto s bogate trpeze, jer je bila vrlo disciplinirana i s dubokim razumijevanjem je prihvaala nae upute. Sedam godina nijednu no nisam odspavala u komadu zbog toga to je Ivona svaku no imala vrlo belne greve u probavnom sustavu. Usprkos tome puno smo putovale.Na putovanja sam nosila njene specijalne papice i namirnice. Pa ipak, stanje se postupno poboljavalo, pa je u desetoj godini mogla probaviti mnogo vie namirnica, da bi u etrnaestoj godini sve bilo daleka prolost. Mogla je jesti ama ba sve, bez ikakvih ogranienja, a dotadanja ograniena prehrana nije ostavila nikakve posljedice na njenom tijelu, niti na njenoj psihi - bila je zdrava, lijepa i bez ikakvih psihikih problema.

Tih prvih desetak godina od kako sam rodila Ivonu, cijeli je moj ivot bio podreen njoj. Kuhanje posebne hrane, stalni posjeti lijenicima, pregledi, pretrage. Kad su joj bile dvije godine, dogodila mi se, da tako kaem, rastava braka. A kad su Ivonine probavne smetnje poele prolaziti, u njenoj desetoj godini, odjednom sam ja poela patiti od istih problema - moj probavni sustav nije skoro nita uspijevao probaviti. Smravila sam deset kila. Imala sam upalu titnjae, crijeva, ui, guterae, obaju bubrega, jetre, a pojavljivala mi se i upala hemoroida - sve odjednom, pa tako nekoliko godina. Bila sam potpuno iscrpljena, tjelesna temperatura mi je padala jedno vrijeme na 35 stupnjeva, tlak mi je bio nizak. Usprkos tome, osim tri mjeseca najee krize, uspijevala sam funkcionirati na poslu i u kui. Nisam se dala shrvati od tih tegoba. Onda je umrla moja mama. Postupno se moj probavni sustav oporavljao i nakon pet - est godina tegobe su potpuno nestale, a ja sam mogla uivati u svoj hrani kao i nekada. Sve godine Ivoninih i mojih zdravstvenih problema nisam nikad bila nervozna. S Ivonom sam samo dva puta imala sukob, i to u njenoj sedmoj godini.

Danas smo Ivona i ja izuzetno zdrave i otporne osobe, moemo sve jesti, uspjene smo u poslu i zadovoljne u ivotu. Kako smo to izvele?

17

DIJETE ZNA BOLJE

Onog asa kad kae Ima li drugog naina da se ovo napravi, Naao si taj nain.


v-Vako sam diplomirala sociologiju, a psihologija mi je bila bliska i po stru-J \ c i a i po sklonosti da analiziram sebe i druge ljude, puno sam itala i

psiholoku literaturu. U vrijeme kad sam rodila Ivonu ve sam puno znala o ljudskoj psihi i nastojala to primijeniti u odnosu prema Ivoni. Od poetka sam se prema njoj odnosila kao prema drugoj osobi koju sam potovala i voljela, a ne kao prema neemu svome. Ne sluajno kaemo moja ker, moj mu, moj auto, moja maka. Sva ta razliita bia, ili stvari, ovim svojatanjem dobiju zajedniki nazivnik - to je moje, a to onda znai: mogu raditi s time to hou. I ba to i radimo. Osobito s djecom. U sutini se prema njima ponaamo kao prema naim stvarima, koje su sluajno ive, trebaju ostvarivati ciljeve koje im mi zadajemo, trebaju iz trenutka u trenutak raditi ono to mi taj as hoemo i kako hoemo. Ovakvo razmiljanje nije pretjerivanje. Tko god je u stanju poteno analizirati barem tri prethodna sata, prethodni dan, bilo koje krae razdoblje kojeg se jo ivo sjea, teko e pobjei iz ovog opisa.

Bilo je jo pravila kojih sam se drala odgajajui Ivonu (kasnije u tu i tamo o njima). I, kako se kae, konac djelo krasi, sad kad je Ivona odrasla osoba, mogu rei da osim zdravstvenih problema, nikad s njom nisam imala nikakvih problema. Ni mala djeca - mali problemi, velika djeca - veliki problemi, ni pubertet, ni srednja kola, ni fakultet, ni deki... A odrastala je u ba velikim ogranienjima. Sigurno nije lako nikome, a pogotovo djetetu, tko ne moe probavljati hranu, pa tako desetak-petnaest godina. A Ivona je to odradila maestralno, bez posljedica po duh i tijelo. tovie, uvijek je voljela jesti. Bila je drutvena, u koli uvijek odlina, a ja od prvog dana kole do fakultetske diplome niti jedan dan nisam znala to su danas uili, to ima za zadau i koji ispit polae. Ako neto nije znala, pitala me je, to je, dodue, bilo izuzetno rijetko, tri-etiri puta u dvadeset godina njenog kolovanja. Jer, kola je ipak predviena za djecu i djeca su sama i bez pomoi roditelja u stanju nauiti sve to se od njih trai. Zapravo, djeca su uvijek u stanju nauiti i puno, puno vie. Kako je to njoj uspjelo, usprkos ne ba ugodnim zdravstvenim problemima odrasti kao da ih nije ni bilo? Uspjele smo zajedno, i o tome je ova pria.

18

DIJETE ZNA BOLJE

Jedino to je meni nedostajalo u vezi s Ivonom bio je razgovor. Ona uglavnom nije imala o emu sa mnom razgovarati ako mislimo na one vane razgovore kad bi dijete kao trebalo pitati neto o ivotu, a mi roditelji mudro savjetovati. Ni kad je bila manja, ni kad je bila vea, nikad. Ona je svoje znala; ono to bi odluila to bi i napravila. A kad danas to bolje promotrim, rezultat je sljedei - sve to o emu sam ja htjela sve godine njena odrastanja razgovarati, savjetovati, mudrovati - sve to je ona znala i sama, i puno bolje nego to bih joj i ja rekla. Moda bi se moglo rei da su te rijei ipak bile u zraku, valjda su bile sadrane u mom ponaanju, u onome to sam radila i kako sam radila i to je ona upila, i poboljala, kao to i treba biti.

Mi previe volimo rijei, a zapravo ih jako zloupotrebljavamo, jer esto govorimo ono to ne mislimo i ne radimo ono to govorimo ili mislimo. Cesto se naprosto pravimo vani i ono to govorimo najee nije izraavanje sebe, nego tko zna koje mjeavine onoga to mislimo da drugi oekuju od nas, onoga to mislimo da e se drugima svidjeti, prikrivanje onoga to prividno govorimo, a zapravo uope ne elimo rei. Rijei najee imaju vrlo malu vrijednost, jer smo ih mi sami obezvrijedili. Bit e da je neto od toga bilo i u mojim rijeima kad Ivona nikad nije htjela razgovarati sa mnom ako bi razgovor imalo zamirisao na savjete, pouke i mudrovanja. Na svu sreu bila sam toliko pametna da skoro nikad nisam inzistirala, putala sam da bude kako ona hoe. Dijete zna bolje. To je bilo jedno od vanih pravila - dijete zna bolje od mene. Nije mi to pravilo uvijek lako padalo, ali kad god bismo nas dvije dole u raskorak, ja bih pomislila: Dijete zna bolje od mene to mu treba, i povlaila sam se. Nisam ja bjeala od roditeljske odgovornosti - sve ono to roditelj treba dati djetetu, bilo je ponueno. Po rezultatu i samo po rezultatu znate jeste li zaista ponudili i osigurali to treba djetetu. Ako je dijete zdravo, sretno, zadovoljno i uspjeno u ivotu - velika je vjerojatnost da ste mu osigurali to treba. Ako dijete ima puno problema samo sa sobom, ako vi s njim imate puno problema, onda to znai da mu kao roditelj niste pruili ono to ste trebali, bez obzira to su roditelji uvijek uvjereni da svom djetetu ele najbolje i da daju najbolje to mogu. Tu definitivno vrijedi pravilo da je put u pakao poploan dobrim namjerama. Ako dijete ima problema, onda su za to zasluni iskljuivo roditelji. To e biti druga glavna tema ove prie, ili: Gdje smo promaili kao roditelji?. Mali broj roditelja ima hrabrosti postaviti sebi to pitanje, a ni jedan nikad ne sazna odgovor. Ipak, odgovora na to pitanje - ima.

Na neki nain slino kao ja, ponaao se i Ivonin tata. Mi smo se rastali kad su Ivoni bile dvije godine. To je trebao biti neki teak problem za sve nas. Pogotovo to je Ivona imala problema s prehranom i to joj je trebalo posvetiti barem tri puta veu panju i tri puta vie vremena nego normalnoj djeci. Pa, kao to svoj gradskoj djeci sigurno nedostaju livade, vrtovi, vonjaci i sva ona krasna priroda koju uivaju djeca na selu, ipak se moe lijepo i dobro

19


ivjeti i bez toga. Moe se lijepo ivjeti u gradu ako vas ve ivot tamo baci. Tako je i Ivoni sigurno nedostajala sretna i zadovoljna cjelovita obitelj. I, kao to gradski ljudi vikendom odu u prirodu, tako je i Ivona vikendom ila tati. On je dosta vremena provodio s njom i u drugim prilikama i brinuo o njoj kao pravi tata. Nije nita nametao, nije nita traio od nje. Naprosto je davao sebe. Naprosto ju je volio. Ni on, ni ja, nikad nismo, ne traili od Ivone, nego nikad nismo ni pomislili da ona treba ostvariti nae snove. Dopustili smo joj njene. Kad elimo da dijete ostvari nae snove - to je onaj glavni ludi kamen koji postavljamo pred dijete, dobre namjere ponu voditi u pakao. Mi smo to izbjegli. Sve troje smo tako lijepo preivjeli nau rastavu braka. Recimo, s minimumom tete.

Deset godina rie i palente, pa jo etiri prelazne, dok nije poela jesti potpuno normalnu hranu, bile su duge godine. Sedam godina ni jednu no ne spavati u komadu, nego se probuditi od djetetova vriska, nosati je i uspavljivati, davati tablete protiv izuzetno bolnih greva, moralo me i 1 i ubiti ili ojaati. Tako to ide s bolestima;- to vas ne ubije, to vas ojaa. Ali ne samo da nas nije ubilo, to znai da nas je ojaalo, nego smo mi bile radosne i zadovoljne osobe. Mi smo lijepo i normalno ivjele. Sad, poslije svega malo bih se divila samoj sebi kako mi je to uspjelo.

Da se vratim na temu bolesti. Ne bi se moglo rei da je Ivona bila bolesna. Kratak opis njenog problema bi bio: probavni sustav ne probavlja devedeset posto namirnica. Zato? Lijenici nisu znali. Nedostajalo je nekih enzima u njenom probavnom sustavu; bila je alergina na puno toga i ne stalno na iste tvari; sliilo je na celijakiju (jer nije probavljala najuobiajenije vrste brana - penino, raeno i druga brana i proizvode od brana, osim rie i kukuruza), ali nije bila celijakija. Od toga je povraala, imala proljeve, greve, slab imunitet. I kolikogod je to bilo neugodno za podnositi deset godina - to nisu bile ni smrtonosne ni teke bolesti kakvih ima puno. Budui da je od svega toga patila od prvog dana ivota, nije se moglo rei da su problemi direktno imali neke psihike uzroke koji potjeu od psihike nestabilnosti roditelja. Iako je na brak kratko trajao, Ivonin tata i ja smo se voljeli, oenili se iz ljubavi i stvorili dijete svjesno i s ljubavlju. im smo vidjeli da nam se putovi razilaze, malo pojednostavljeno, ali zapravo istinito, rastali smo se bez tete i nijednog trenutka niti smo to ozbiljno imali jedno protiv drugoga, niti smo ikad tako neto rekli i dali naslutiti Ivoni. Poslije toga bili smo uvijek u prijateljskim odnosima. Normalno smo radili i zaraivali - imali smo dovoljno za skroman ivot bez ikakve oskudice. Imali smo roditelje koji su nas pomagali u emu je trebalo.

I onda, gdje je tu problem i tko ili to je problem? Zato dijete koje voli jesti ne probavlja hranu? Lijenici nisu znali, a imali smo izvrsnog lijenika. Dugogodinji Ivonin lijenik, zvali smo ga od milja Grgica, nije nam mogao puno pomoi, jer medicina nije znala to i kako. Ali Grgica je bio krasna oso-

20

DIJETE ZNA BOLJE

ba, paljiv i njean lijenik, pun razumijevanja. Zahvaljujui tome imala sam snage izdrati teke godine s Ivonom. Osjeala sam ljudsku podrku koju nam je taj krasan ovjek davao. U naem sluaju, kao to e se vidjeti poslije, drugo nije ni mogao. A, zapravo, u naem sluaju to i jest bilo lijeenje, on nas je lijeio panjom i ljubavlju. U nedostatku djelotvorne medicinske pomoi, Grgica nas je hrabrio svojom ljubavlju. Rijedak ovjek. Ali medicina, kao u sluaju mnogih bolesti, nije znala o emu se radi, pa nije znala ni pomoi. Ja nisam znala, ali stalno sam se pitala - zato?

Ivonina bolest bila je potpuna prekretnica u mom ivotu. Njena situacija je traila da zaboravim sebe, karijeru, sve. Ivoni je trebalo posvetiti tri puta vie vremena nego djetetu koje je normalno jelo, a ja sam bila sama s njom. Psihiki, po karakteru i ponaanju, Ivona je bila prekrasno dijete ^ u tom pogledu nisam trebala nita posebno poduzimati, ali njena prehrana, grevi, este prehlade, upale, proljevi, alergije - to je zahtijevalo sve moje vrijeme. Dugo je to trajalo, s vrlo sporim poboljanjima. Salijetale su me brige u smislu hoe li Ivona uope preivjeti na tako oskudnoj prehrani, hoe li fiziki zakrljati, koliko e njen oslabjeli imunitet odoljeti kakvim drugim teim bolestima. Nisam se dala shrvati takvim brigama, ali u najteim momentima nisam mogla pobjei od takvih pitanja. Vrlo bi'zo sam donijela odluku. im je prola godina dana porodiljskog dopusta, odluila sam nai posao kojem se neu morati posvetiti, tako da mi sva energija ostane za Ivonu. Ta odluka mi je dola prirodno, nisam je nikad osjeala kao rtvu, iako je cijeli moj ivot do tada - uspjeno zavreni studij, dobar poetak novinarske karijere, mladenaki ciljevi i planovi - govorio da u napraviti karijeru. Odustala sam od karijere bez krzmanja i posvetila se Ivoni. Po svojoj prirodi, a i po svemu to sam znala iz psihologije, trebalo je ivjeti normalno, iako situacija nije bila normalna. Zato smo esto putovale, ile na sva mogua slavlja, druile se s puno prijatelja i s njihovom djecom. I sve to sa zdjelicama posebne hrane za Ivonu, s posebnim sendviima, posebnim keksima - nita ona nije smjela jesti to se u takvim prilikama posluivalo. Ile smo na skijanje sa zdjelicama gotovih zamrznutih obroka za tjedan dana. Ali smo ile i bile vesele. Mislim da je upravo to bilo presudno da je sve tako dobro zavrilo.

Ali, da se vratim na ono zato. Zato se to dogodilo nama, Ivoni? Vjerojatno se malo tko tko ima ozbiljnijih problema sa zdravljem pita: Zato sam bolestan?. Bolest izgleda najee kao neto na to nismo mogli utjecati, kao nesrea koja je pala na nas i gotovo. Razmiljamo o lijeenju, ili ni to. Neka razmiljaju lijenici, a mi naprosto jedva ekamo da proe, ili se u tekim sluajevima tjeskobno zavijemo u brigu - hou li preivjeti ili ne? Ljutimo se na sudbinu, na Boga. Zato sam bolesna? - nije pitanje koje si postavljamo. Izgleda besmisleno, izvan nae moi razumijevanja. Ja sam, pak, stalno vrtjela to zato. Zato se to dogodilo bebici im je roena? Je li se to dogodilo nama, roditeljima? Tih, sad ve davnih dana, negdje u podsvijesti imala sam

21

(jEOMETRIJA BOANSKE ISKRE

slutnju da Ivonina nevolja nekako ima veze s neim to nam je dostupno, kao da sam osjeala da to moda i nije moralo biti tako i da je postojao neki jednostavan nain ozdravljenja, da moda nije ni trebala biti bolesna.

Kad sam shvatila da nam lijenici ne mogu pomoi, poela sam se osvrtati na sve strane ne bih li nala naina da rijeim Ivonine probleme. Lijenici mi nisu znali rei hoe li to s vremenom proi, iako su rekli da ima anse da se poboljanje dogodi kad Ivona ue u pubertet. Nisam se mogla pomiriti s tom neizvjesnou, nisam se mogla pomiriti s tim da e Ivona moda cijeloga ivota morati tako pomno paziti na svaki zalogaj koji pojede, a svejedno stalno patiti od bolnih greva i krhka zdravlja. ive ljudi s neusporedivo teim zdravstvenim problemima, nose se s njima herojski. Valjda bismo i mi nosili na problem kako treba da je potrajao. Pa, nije ba da nije trajao. Dvanaest-etrnaest godina nisu kratko vrijeme. Rekla bih da smo ga nosili dobro dok je trajao. Nije bio najvei i nije bio najtei, ali nas je zapao ba takav problem. Kau da se ljudi mogu podijeliti u dvije grupe - na one koji stvaraju probleme i na one koji ih rjeavaju. Nisam znala tko je stvorio na problem, jesam li to bila ja ili netko drugi. Ali sam znala da ga hou rijeiti. Zaista sam to htjela vie nego ita na svijetu. Samo vraga ne bih bila pitala za pomo. I tako sam krenula u veliko istraivanje. Nije dovoljno samo eljeti dobro djetetu. Treba to i znati. Ovdje je trebalo neko znanje kojeg, inilo se, nigdje nema. E, pa dobro, ipak u ga nai. Uvijek sam bila tvrdoglava i temeljita. Ne sjeam se da sam ikad odustala od neega to sam htjela zato jer se to inilo nemoguim.

I tako je poela naa velika avantura. Vea nego put oko svijeta. Krenuli smo na put u sebe, iako tada jo nisam znala da je to taj put i dokle emo stii. Naprosto sam krenula.

U to su se vrijeme poele intenzivnije pojavljivati knjige i asopisi iz podruja tzv. ezoterije, ili tzv. alternative, a moda bi bilo tonije rei, knjige 0 upoznavanju skrivenih strana nae psihe i o duhovnom razvoju. Bilo je tu astrologije, tarota i svih drugih naina predvianja budunosti, lijeenja bioenergijom na razne naine, lijeenja vizualizacijom, bojama i molitvom, novih interpretacija starih vjerskih doktrina, rasprava o istonjakim filozofijama, svjetonazorima i religijama, novih duhovnih uenja. Bilo je tu svega 1 svaega - cijeli jedan novi univerzum koji me strahovito privlaio, najprije zato to je bilo oito da psihologija, medicina i druge etablirane znanosti nisu mogle odgovoriti na moja pitanja.

Imale su te alternativne discipline tada puno teu stigmu praznovjerja i neozbiljnosti nego danas, ali to me nije brinulo. Strastveno sam poela itati sve to sam stigla iz tog podruja. itala sam paralelno autore starijih i novijih struja psihoanalize - Junga, Reicha, Lowena i mnoge druge. Osjeala sam da u u toj vrsti realnosti nai odgovore na pitanja koja su me pratila takorei od kad znam za sebe, a pogotovo na pitanja o tome zato Ivona ima

22

DIJETE ZNA BOLJE

probleme s prehranom. Nadala sam se da u negdje proitati o tome tko, ili to, ili kako bi joj se moglo pomoi, kad ve od klasinih lijenika nije bilo puno koristi, usprkos njihovoj dobroj volji, znanju i zalaganju .

U jednom asu sam neto od proitanog i shvaenog pokuala i primijeniti i - poboljanja su poela. Mislim da su dva momenta dovela do izrazitijih poboljanja, a zapravo je trei moment bio presudan, samo sam to shvatila puno godina kasnije. Pokuavam pratiti dogaaje kronoloki i po sjeanju, iako mi tek dananje razumijevanje omoguuje da sve sloim u neki smisleni slijed.

Prvo izrazitije poboljanje kod Ivone primijetila sam kad sam posluala upute radiestezista. To su oni ljudi koji su nekad raljama otkrivali vodu i rekli vam gdje kopati bunar, a danas vam znaju rei gdje imate loa zraenja u kui ili stanu. Mislim da bi tonije bilo rei da svojim senzibilitetom znaju otkriti tetna elektromagnetska zraenja raznog porijekla - prirodnog ili tehnikog. Najprije vas upute da krevet orijentirate glava na sjever ili istok, jer se tako ne suprotstavljate Zemljinom elektromagnetnom polju. Objanjenje je zvualo smisleno i jednostavno, pa smo to i napravili. Zatim sam odmaknula veliki friider koji je bio s druge strane zida u kuhinji, ali je iza zida bio tono uz Ivonin krevet, pa smo tako izbjegli elektromagnetsko polje koje zrai friider. Kako je soba bila mala, krevet postavljen na novu poziciju nije dozvoljavao dovoljno otvaranje vrata, zbog ega smo ga stavili na tokice i nou ga pomicali na pravu poziciju. Ivona je poela bolje spavati i bolje podnositi hranu, poveavao se broj namirnica koje je njen probavni sustav mogao prihvatiti.

Ne mogu uope tvrditi da se taj napredak, Ivoni je moglo biti est ili sedam godina, ne bi bio dogodio i bez tog, nazovimo ga, izbjegavanja tetnih elektromagnetskih zraenja. Nije taj napredak bio trenutaan da bi se mogao sa sigurnou povezati s tim zahvatima, ali ja sam uvjerena da je bilo tako jer drugih znaajnijih promjena u naem ivotu nije bilo. A Ivonino poboljanje, koje sam tako dugo prieljkivala i koje se u tih pet- est prethodnih godina zbivalo, ali vrlo, vrlo sporo, meni je sada izgledalo ubrzano. Nestale su i upale krajnika, koji su taman bili pred operacijom - nismo ih nikad poslije dali operirati. Nestale su i upale sinusa.

Drugi dogaaj koji je doveo do ozbiljnog poboljanja, za koji isto tako nemam nikakvih uzrono-posljedinih dokaza, osim svog opaanja i intuicije, bila je primjena jedne iscjeliteljske tehnike. Kasnije sam je pronalazila kod mnogih autora i uvijek je opisivana kao vrlo snana tehnika. Ukratko, iscjeljivanje se odnosilo na to da osobu vizualizirate i da ju unutarnjim okom vidite obavijenu prozirnim oblakom u nekoj boji. Boja je bila dobro odabrana ako se osoba smijeila i izgledala zadovoljno, a ako ne, trebalo je mijenjati boju. Poslije nekog vremena, koje se naprosto intuitivno odreivalo, mijenjali ste boju, opet uz provjeru ima li osmjeha ili ne. I tako dok bi vam intuicija

23


24

rekla da je dosta. itala sam do tada o mnogim tehnikama iscjeljivanja, ali sam jedino ovu odluila primijeniti. Ne sjeam se koliko dugo je to trajalo. Vjerojatno vie od mjesec dana, svake veeri kasno, kad je Ivona ve spavala. Da ne duljim s objanjenjem, tehnika se zapravo bazirala na aktiviranju (ne prenoenju - objanjenje razlike je u zakljunom dijelu prie i bitno je) pozitivne iscjeljujue energije samog pacijenta, a boje su odreivale njenu frekvenciju. Ja nisam mislila da sam iscjelitelj, ali sam imala poriv primijeniti tu tehniku. Nisam nikada imala poriv voditi Ivonu nekom poznatom iscjelitelju, a kao da sam ja odigrala tu ulogu u nekoj mjeri. inilo se ak i s nekim uspjehom, jer opet smo imali znaajniji napredak - bolji san, jaanje imuniteta, vie namirnica u obrocima.

Jo uvijek smo bili dosta daleko od normale, ali je bilo puno, puno bolje nego prije. Ivoni je tada bilo devet godina. Negdje pri kraju desete godine poboljanja su bila sve izrazitija, bra i ea tako da je Ivona u trinaestoj - etrnaestoj godini mogla jesti ba sve bez ikakvog ogranienja. Imunitet je doao na normalu, nije pobolijevala, mirno je spavala. Totalni hapy end. Ubrzo je i zaboravila sve nevolje kroz koje je prola.

Tek mnogo godina kasnije povezala sam da se u to vrijeme zbio dogaaj koji joj je donio potpuno ozdravljenje - i to je bio taj trei faktor koji je bio presudan. Ali o tome u svoje vrijeme, kad pria doe u trenutak u kojem sam ja to shvatila. Opisala prva dva postupka, jer sam i dalje uvjerena da je od njih bilo neke, iako moda ne velike, koristi i jer elim to vjernije opisati kako i zato je poelo moje istraivanje.

MOJE BOLESTI I MOJI SNOVI

Konano, kad svi budu jedno s Bogom 1 kad budu potpuno svjesni toga, Obeavam vam da niti jednog trena Kad pogledate nazad u ivot, neete rei To je bilo glupo. Rei ete To je bila ljubav koja je traila da spozna sebe saniu. '

(Emmanuel's Book)

oja srea zbog lvoninog ozdravljenja bila je neizmjerna - iako se to dogaalo postupno, a ne u jednom trenutku kojeg sam mogla prepoznati

kao prekretnicu i razlog za slavlje. Osjeaj sree bio je zatim pomuen jednim drugim dogaajem.

Ivoni je moglo biti deset godina, bilo je ljeto i ja sam se jednog dana teko razboljela. Ba jednog lijepog ljetnog dana. Bila sam na izletu s prijateljem. Sve je izgledalo dobro i mirno. Odjedanput sam osjetila potpunu malaksalost i drhtavicu. Temperatura mi je pala na 36 stupnjeva i nie. Od tog dana nisam mogla probavljati nikakvu hranu osim raskuhane rie, narasle su mi nekakve kvrge po limfnim vorovima, temperatura mije bila stalno niska i, to je najgore, bila sam potpuno iscrpljena. Krenula sam u pohod na razne ambulante i specijalistike preglede. Svi unutranji organi su izgledali uglavnom u redu, krvna slika takoer, a ja sam jedva stajala na nogama. Dodue, prva dijagnoza je ipak postavljena - poremeaj u radu titnjae. Bila sam uvijek vitka, a tad sam smravila deset kila u kratkom vremenu, jer moj probavni sustav nije probavljao nita, pa sam zapravo postala ba mrava. Tri - etiri mjeseca nisam ila na posao. Onda sam nekako skupila neto snage, poela raditi i relativno normalno ivjeti, ali ipak stalno na rubu potpune iscrpljenosti. I tako iduih nekoliko godina. Godinu dana nakon pojave bolesti dijagnosticirana mi je upala obaju bubrega, upala guterae, upala ui, upala crijeva, nateena jetra. titnjaa se uz terapiju za izbacivanje vika joda oporavila.

U tih nekoliko godina meni je bilo loe, a moji simptomi bili su gotovo identini nekadanjim Ivoninim, samo to ona nikad nije bila malaksala i nije joj nikad dijagnosticirana upala, ili bilo kakvo oteenje, nekog organa, osim krajnika, koje smo spasili od vaenja zaslugom jednog starog iskusnog specijaliste (koji je rekao: Pa priekajmo jo malo s operacijom. Zatim je

25


Ivona ozdravila od svega, pa tako i od upale krajnika). Znai, nekako u isto vrijeme kad sam se ja poela raspadati, Ivoni je poelo naglo poboljanje koje je zavrilo potpunim ozdravljenjem. U isto vrijeme, ili moda godinu dana ranije, moj otac, koji je dotad mogao jesti skoro pa i kamenje, poeo je alergino reagirati na dosta vrsta hrane te osjeati simptome bronhijalne astme. Neto nakon poetka mog perioda iscrpljenosti, mojoj mami je meta-stazirao tumor nakon osam godina mirovanja, poslije ega je dvije godine kasnije umrla. Tata i mama su ivjeli u drugom gradu, ali smo bili dosta povezani i zajedno smo provodili nekoliko mjeseci godinje, to kod njih, to kod nas. Tada sam poela nasluivati neku, barem vremensku, podudarnost u oboljenjima i ozdravljenjima nas etvoro. Bio je to dobar trag. Nae zdravstvene tegobe imale su neku tajnu vezu.

Ukratko, etiri-pet godina nakon mamine smrti tata i ja smo opet mogli sve jesti kao i prije, a Ivona je ozdravila jo i ranije - dvije godine nakon mamine smrti. Mama je prerano umrla, u ezdeset drugoj godini ivota, ali kao da nas je svojom smrti oslobodila neega. Jer, kao to smo neobjanjivo i odjednom svi dobili alergijske, probavne i svakakve druge smetnje, tako su postupno i neobjanjivo i nestale, potpuno nestale. Neobjanjivo, jer, kao to znate, za alergije uzrokovane hranom nema nikakve medicinske pomoi osim ublaavanja simptoma. Poela sam se pitati govori li ta vremenska podudarnost neto dublje o nama?

U est-sedam godina koliko je trajao taj period svata se dogodilo. Ipak, ne bi se moglo rei da smo proivljavali posebne stresove, ili stresove s kojima se nismo mogli nositi. Iako su nas mamina bolest i smrt jako pogodile, tatini i moji probavni problemi su poeli mnogo prije, ak godinu dana prije, nego to su mami dijagnosticirane metastaze - u nekom relativno mirnom periodu, koji je na neki nain bio i obeavajui jer je Ivoni bilo bolje. Kad smo nakon tih pet-est godina ve ozdravili, znailo je da smo neto nauili iz te situacije. Tu bi svatko stao i bio zadovoljan, ali ja sam htjela znati zato nam se to dogodilo i to smo zapravo nauili iz toga. Naprosto nisam odustajala sa svojim pitanjima.

I dalje sam itala sve one silne knjige - psihologija, parapsihologija, iscjelitelji, vidovnjaci, astrologija... inilo mi se da sam ve puno toga nauila, ali sve je to ipak bila nekakva zbrka. Vjerovala sam da se ljudi mogu izlijeiti bioenergetskim tretmanima, ali meni takvi tretmani, kod tada poznatog bio-energetiara, nisu pomogli nita. Zdravorazumski smo tumaili da mi je deset godina strke oko Ivone uzrokovalo iscrpljenost i sve to. Ali to je bilo tati? On nije imao nikakvu strku. ivio je ugodnim penzionerskim ivotom na selu bez ikakvih ivotnih problema. Bila sam stalno u nekom sherlokholmes gardu. Sve i svaki detalj sam ispitivala, a nije bilo odgovora.

Za razliku od veine ljudi kojima je u to vrijeme cijelo podruje bioener-gije i iscjeljivanja uz pomo razliitih iscjelitelja bilo odbojno i nerazumno, ja

26

MOJE BOLESTI I MOJI SNOVI

sam osjeala da moji odgovori lee upravo tu negdje, u toj vrsti realnosti, ako je tako moemo nazvati. Meutim, velika smetnja mi je bila to to sam cijelo podruje stalno ispitivala samo razumski, intelektualno, to mi je bio jedini alat na raspolaganju. Nedostajali su mi: intuicija, vidovitost i osjeanje vlastite energije - sposobnosti koje omoguuju da provjerite to iscjelitelji i vidovnjaci rade. Nalazila sam u knjigama i metode kako razviti te zaboravljene sposobnosti koje su nam svima uroene, ali ja nisam bila nikakav talent za to. Tako sam tada mislila. Probala sam provjeravati togod preko viska, ali to je bila ista katastrofa. Ako bih u srijedu postavila kontrolno pitanje: Je li danas nedjelja?, preko viska bih uredno dobila odgovor da jest. inilo se da ta sprava nije za mene.

Psihologija, psihoanaliza, transpersonalna psihologija - svi su priali o podsvjesnom, nesvjesnom, potisnutom, skrivenom. Prebiru oni po podsvjesnom, uoavaju neka pravila, neke oblike, ali sve to je u sutini jedno veliko lutanje. Jo i danas. Ve je skoro svakome poznato i oito da je nesvjesni dio nas neobino jak i da ini svakojaka uda. Tek dobar odnos svjesnog i nesvjesnog vodi nas na pravi put, na put. Sila dobrih knjiga je napisana na tu temu. Slijedila sam njihove naputke i postizala dobre rezultate, razna poboljanja u odnosu prema ljudima, u poslu, u svemu. A onda bi dolazile situacije kad sam bila sigurna da sam postupala ispravno, u skladu s najboljim duhovnim istinama, psiholokim poucima i moralnim zapovijedima, a rezultat bi bio lo ili katastrofalan. Zapravo, to je prva percepcija kad se naete u situaciji koja vam ne odgovara, koja vrijea ili boli - opet sam u nevolji!. Slijedi misao: Aha, imam ovaj problem, ne zato da me uniti ili kazni, nego da neto nauim. I ta vas misao vodi naprijed. Meutim, kad otkrijem da se o takav slian problem spotiem ve peti ili sedamnaesti put, to znai da lekciju nisam nauila, i kad ne znam niti jedan novi nain kako rijeiti stari problem - to tad? To je bila situacija koja je mene poticala na istraivanje. I tako sam istraivala, itala, eksperimentirala, sa sobom i na sebi, jer je to jedino bilo mogue. Jako mi se dopadala misao: Ako hoe promijeniti svijet, treba samo promijeniti sebe (druge ionako ne moemo, to skoro svi ve znaju). Naravno, tu sam misao uoila u literaturi nakon duge i bolne povijesti svojih promaaja da promijenim druge, uglavnom ivotne partnere.

U to vrijeme poela sam obraati panju i na svoje snove. Iskustvo snova je zapravo mistino iskustvo, koje je oduvijek privlailo

nau panju, ali smo uvijek bili nesigurni u interpretaciji, bilo kao pojedinci svatko za sebe, bilo kao strunjaci, pa bi najei rezultat bio da smo prestajali opaati snove, tj. ispalo bi da ih se ne sjeamo. Psiholozi i psihijatri znaju vanost snova, ali ni oni ne bi stavili ruku u vatru da su ih tono interpretirali, ili da su od pacijenta samog dobili tonu interpretaciju nekog znaajnijeg broja snova. Ja sam potpuno sluajno otkrila da putem snova

27

GEOMETRIJA BOANSKE ISKRE _

28

dobivam vane informacije za moj ivot. Ali, osim informacija, snovi su mi donijeli i nova pitanja.

Ljudi pamte snove malo ili nikako. Valjda sam i ja bila u toj veini. Onda se dogodilo da me Ivona svake noi budila sa svojim grevima i nonim morama i to skoro uvijek u dva i po sata u noi. Bilo je to vrijeme kad sam sanjala, i tako sam zbog buenja poela pamtiti snove. Nije meni tada bilo lako, pa nisam puno obraala panju na snove do jednog dogaaja. Trebala sam slubeno otputovati u drugi grad i, izmeu ostalog, sresti se s jednim starim prijateljem, kojeg dugo nisam vidjela.

Koju no prije puta sanjam san koji nedvojbeno govori da neu uspjeti sresti prijatelja, da e se dogoditi neki nesporazum. Ba da vidim kako e se to dogoditi sad kad sam upozorena!, pomislim znatieljno i krenem na put. Doem u hotel, daju mi sobu na desetom katu. Doem gore, kad ne radi telefon. Tada nije bilo mobitela, a ja se tek trebam dogovoriti s prijateljem kad emo se nai. On je dodue znao u kojem sam hotelu. Shvatim da e mi taj nedostatak telefona prouzroiti ono to sam u snu vidjela, pa se spustim na recepciju i zamolim da mi daju drugi aparat. Ali oni nee, nego mi daju drugu sobu. Pa dobro, tamo telefon radi. Malo sam itala, pa sam rano zaspala i sutra otputovala. Prijatelja nisam srela. ujemo se mi kad sam se ve vratila i on mi ispria to je bilo. Zvao me telefonom da se dogovorimo kad emo se vidjeti. Ja se nisam javljala. Onda je doao u hotel, popeo se na deseti kat i pokucao na vrata. Ja nisam otvarala. I to je mogao? Otiao je. Kvaka je bila u tome to je slubenik uveo u evidenciju da sam u onoj prvoj sobi gdje telefon nije radio, a nije korigirao promjenu sobe zbog moje reklamacije na telefon. Tako je prijatelj dobio krivi broj sobe, one iz koje sam otila. Kucao je na kriva vrata i nije me mogao nai ni telefonom ni osobno. A da nisam bila u stanju pripravnosti zbog sna, moda ne bih ni provjeravala ispravnost telefona, tako bih ostala u prvoj sobi i prijatelj bi me naao tako to se doetao do te sobe. Ali kako god okrenuli, rezultat je bio da je san tono predvidio -neemo se sresti. Jo kasnije shvatila sam toniju interpretaciju sna - nije bilo dobro tada sresti tog prijatelja; san me upozorio, savjetovao, a ja sam htijui suprotno, ipak posluala.

Tako sam shvatila da sam vrlo precizno predvidjela budui dogaaj, se-kvencu po sekvencu. Nisam o tome itala u knjigama kao o iskustvu drugih ljudi, nije se radilo o predvianju neke gatare, u iju vjerodostojnost lako posumnjamo. Ja osobno sam vidjela svoju budunost. Vrlo detaljno, vrlo precizno, kao da gledam film. Kad se neto slino dogaalo i dalje, morala sam sama sebi protumaiti o emu se radi. Morala sam. Moda nije bilo najhitnije kako je to mogue, jer kategorija prostor-vremena iz teorije relativnosti objanjava da je to mogue. Barem sam ja to tako protumaila. Moda je vanije bilo pitanje: Imam li ja iz asa u as slobodnu volju, ili je ve sve negdje unaprijed predvieno, i to ne samo grosso modo, ve detaljno? I jo

M O J E BOLESTI I MOJI SNOVI

k tome me netko ili neto upozorava da se moj plan da vidim prijatelja nee ostvariti. A kad moja slobodna volja odlui savladati sve prepreke, to mi svejedno ne uspije, nego se ba ostvari san. iji je to bio san? Ako ja na javi nisam uspjela savladati jednostavnu prepreku, ak tovie stvorila sam djelomino i samaj?repi-eku da se ne ostvari moja slobodna volja, nego da se ostvari san. iji san? San sam svakako osjeala kao svoj. Ja sam bila u snu, ja sam vodila radnju, nije bilo nikoga treeg. Moglo bi se rei da sam neka ja koju ne poznam, poruila neto ovoj ja koje sam svjesna. I jo se dalo zakljuiti da je ta ja koju ne poznam bila jaa, puno jaa. Nisam znala to bih dalje sa svim tim, pa sam pustila. Snovi su se sanjali i dalje. Koji put ih ne bih znala protumaiti, ali s godinama sam ih tumaila sve bolje i uvijek su mi davali dragocjene informacije, koje su mi pomogle izbjei puno pogreaka ili nevolja. Kad sam jednom odluila dati snovima tu funkciju, oni su je obavljali. Stekla sam izvrsnog savjetnika koji me upozoravao na velike probleme na koje bih uskoro naletjela, ali mi je i sugerirao najbolje rjeenje, najee ukazujui na uzrok problema, jako sam dobro suraivala sa svojim savjetnikom, dakle s nekom drugom ja, to i dan danas traje. Ali tko je on bio, otkuda mu informacije iz budunosti, otkuda mu sposobnost da me upozori ba na ono to bez njegova usmjerenja ne bih bila znala rijeiti na svoje dobro? Kasnije sam poela pitati za informacije i objanjenja i iz prolosti. 1 to sam dobivala - ne uvijek, nego oito onda kad je bilo potrebno da znam. Informacije o budunosti sam lako provjeravala, jer bi se san dogodio. Ali kako provjeriti informacije iz prolosti, jesu li tone ili ne? U sutini, im postavite bitno pitanje, dobijete i odgovor.

Tako sam jednom ula ispovijest jednog prijatelja o traumatinom dogaaju iz njegova djetinjstva, iz vremena kad mu je bilo pet godina. Samog dogaaja on se sjeao djelomino, a dojam uasa pratio ga je cijelog ivota. Sanjala sam taj ruan, iako moda ne ba tragian, dogaaj vrlo detaljno. Kad sam ispriala prijatelju san, njegovo sjeanje se potpuno vratilo. Shvatio je da se potpuno podudara s mojim snom, a od mene je dobio informacije koje su popunile rupe u njegovu sjeanju. Jedini problem je bio u tome da je njegovo potisnuto sjeanje prouzroilo osjeaj krivnje, koji je bio neproporcionalno vei od samog dogaaja i koji mu je obiljeio, pa, moglo bi se rei, i dobrano unitio cijeli ivot do tada, jer je prouzroio lanac dogaaja koji su se nastavljali na onaj prvi runi dogaaj. Psihoterapeuti znaju da je to uobiajeni slijed. Otkuda meni ta informacija? San je bio doslovno jasan da nije trebala ni najmanja interpretacija. ovjeka sam upoznala kad mu je bilo etrdeset i pet godina, a nikome nikada nije spomenuo tu zgodu, koje se, uostalom, nije detaljno ni sjeao sve dok mu je ja nisam odsanjala.

Dobila sam nain da se potpuno pouzdano u svom duhu kreem kroz vrijeme, u prolost i u budunost, i naem kljune informacije koje mi trebaju. Ne, dakle, uvijek i o svemu to bi mi palo napamet, nego o onome to je

29


moj savjetnik u svojoj mudrosti odluio da mi treba. Tako sam upornou i domiljatou prouila i provjerila psiholoke teorije plus Veliku sanjaricu s tumaenjem snova i dola do vlastite interpretacije snova te njihove korisne upotrebe. Kako se to dogodilo? Ivona me godinama budila u dva i trideset usred noi, a ja sam paljivim opaanjem i razmiljanjem tu nezgodu pretvorila u svoju korist jer sam zbog toga proitala deset knjiga vie, razbijala glavu teorijom relativnosti i Hawkingsovim knjigama o poetku Svemira i velikom prasku - to mi je tada, ali i kasnije, sve dobro dolo.

Moda nije na odmet dodati da to buenje u dva i trideset nije bilo samo buenje. Ivona bi se muila u grevima i bolovima, trebalo joj je nekako dati tabletu, priekati petnaest minuta-pola sata da pone djelovati, zatim je uspavati. Najee sam se ve morala dignuti u etri i trideset da pripravim ili zavrim Ivonin ruak i ostale obroke koje smo nosili u vrti (jer nije smjela jesti hranu koju su ostala djeca jela, kao to sam ve rekla, zbog brana, jaja, mlijeka...), a u est sam ve trebala biti na poslu. Bila sam kronino umorna, neispavana, razboljela sam se i sama, nisam imala svoj ivot, nisam imala karijeru, ali sam rjeavala svoju situaciju, imala dobro i pametno dijete, imala sam svoje ideje i svojih tisuu zato. ivot moe uvijek biti lijep i smislen ako tako odluimo. Uvijek! Shvaate li da imam pravo to rei?! Shvaate li da je to istinito ako tako odluite?! Zaista mislim da je krajnja, ali ipak realna, utjeha otii na groblje i rei: Kako god da mi jest, bolje mi je nego njima... jer ja sam iva, sve je jo mogue popraviti.

30

KAKO SAM STEKLA VIE BUDUNOSTI Sa svakim dahom Vi stvarate novu kreaciju. Ne borite se vi da biste preivjeli U nekom kontinuumu koji prolazi bez vas. Svaki od vas die kreativnu snagu Koja dovodi u ivot, trenutak po trenutak, Ljudski svijet i sve u njemu. '


O*=>ako sam na vrlo uvjerljiv nain shvatila da je zaista mogue vidjeti bu-J dunost. Ja sam je doslovno gledala u snovima. I prolost, naravno, jer

je to isti postupak. Ja sam to sebi objanjavala time da sam dobila pristup u etvrtu dimenziju koju Einstein naziva prostor-vrijeme. To, uostalom, znaju i sve gatare i vidovnjaci. Naravno da nisam bila jedina koja je stekla tu vjetinu. Ipak, kad se sami osvjedoite u tako neto udno, ponete drugaije razmiljati o mnogo emu.

U ovom trenutku prikladno je naglasiti jednu stvar - veina ljudi na sve ono to ne razumije, a toga je obino jako puno, nalijepi etiketu da je to neto neozbiljno, ili praznovjerno, ili nepristojno, ili tako neto vrlo umno, i zakljui temu. Treba samo poteno priznati da neto jest ako jest, i onda pitati - zato?, ili - kako?. Svaki put kad to napravite, ivot sasvim sigurno izmijeni tok, zapravo iz lijene bare dobije tok, pone tei. ivot jest tekui, nikako stajai. Zato kad idui put odmahnete rukom na neto i bubnete stereotipni odgovor iz rukava, vratite film minutu unazad i pitajte se - zato?, ili - kako?. Sve e odmah postati smislenije, zabavnije, ivotnije, ljepe.

Tako, iako je veina ljudi vrlo skeptina prema tome da je uope mogue vidjeti budunost, ja sam je, ne traei to, vidjela. Tada sam htjela razumje-ti o emu je rije.

Budui da sam u snovima vidjela neto to nisam naruila, poeljela sam vidjeti budunost na zadane teme. Ako mogu u snovima, valjda mogu i na javi. Trebalo je samo pronai nain. Where is the will, there is the way. Naravno da sam nala nain.

Neki ljudi kau da ne bi voljeli vidjeti budunost jer da tako ivot ne bi bio zanimljiv. Tko zna? Moda se boje da bi iza ugla vidjeli svoju smrt. Mi se jako bojimo smrti. Nisam na taj nain shvaala moje zirkanje u budue

31


dogaaje. Bila sam naprosto enski praktina i tako mi se sluajno (vjerujte, nita, ba nita, nije sluajno) namjestilo da sam naletjela na metodu koja je mom mentalnom sklopu bila najprihvatljivija. Metoda je zapisana prije nekoliko tisua godina u jednoj od najstarijih knjiga na svijetu koja se zove 1 Ching (Knjiga pi-omjene), i koja se u Kini redovito koristi, osobito u viim i obrazovanijim drutvenim slojevima. Kineski vladari i vojskovoe redovito su je koristili da bi dobili savjet koji je postupak ispravan u nekoj drutvenoj situaciji. Ne morate biti diplomirani vidovnjak da biste je koristili. Ja nisam bila vidovnjak, dovoljno je bilo prouiti upute. est puta bacite tapie (to je kompliciranije), ali moete i tri novia (to je jednostavnije), nakon ega moete dobiti etiri kombinacije tih novia, a njihove kombinacije, pak, daju 64 osnovna tumaenja i bezbroj prelaznih tumaenja izmeu ta dva glavna.

U poetku koji put ne razumijete odgovor, ali kasnije, kad budunost postane sadanjost, shvatite da je knjiga tono pi"edvidjela, jedino vi niste htjeli znati. I Ching (ita se, otprilike, kao ji ding) je odgovarao mom mentalnom sklopu, jer (za razliku od gledanja u grah ili karte, iako vrlo cijenim i te metode) iza te knjige stoji 3000 godina kineske kulture i predstavlja sutinu kineske mudrosti. Nije ovo mjesto za filozofsku raspravu o Knjizi promjene, ali otkad je napisana, negdje tisuu godina prije Krista, od kineskih careva pa do najobinijih ljudi, uvijek je konzultirana kao savjetnik prije svakog vanijeg koraka u ivotu. Ve due vrijeme Knjiga promjene je vrlo popularna i u zemljama tzv. razvijenog svijeta i doivjela je zaista bezbrojne prijevode i interpretacije . Ako je dobra svima nabrojenima, zato ne bi bila i meni? Ili vama? Zato piem o I Chingu, tj. o mom gledanju u budunost? Zato jer se to pokazalo jako korisnim u vezi onih silnih bolesti u mojoj obitelji s kojima sam i poela priu. I zato jer me navelo na jednu znaajnu misao, a ta je, ni manje ni vie, nego ta da smo mi, ljudska bia, napravljeni savrenima te da smo i danas savreni, mada veina ljudi sigurno misli da je ovakav zakljuak prije glup nego optimistian, osobito ako pogledamo to smo napravili od sebe i od Planete. Evo kako me I Ching naveo na takvu misao.

Vrlo brzo se pokazalo da pomou Knjige mogu, ne toliko predvidjeti dogaaj, jer time se iskljuuje vlastita kreativna uloga, nego dobiti savjet o tome koji je razvoj neke situacije za mene najpovoljniji. Koliko god zapravo nevjerojatan, taj sam rezultat uzela gotovo kao normalan. Pa to i vidovnjaci vide u kavi ili grahu. Onaj tko ima taj vrlo poseban dar da je vidovit, on to moe. To je injenica jer postoje istraivanja i precizni statistiki podaci 0 postotku uspjenosti predvianja (nije stopostotna). Ali ja, ja koja nisam vidovita (osim u snovima), ili bilo tko na ovom svijetu kad uzme tri novia 1 est puta ih baci pa dobije toan odgovor - to jest udo. To je bilo prvo udo koje sam ja mogla proizvoditi. Dobro, drugo, ustvari, jer je informativno sanjanje s uputom za rjeenje problema bilo prvo.

32

KAKO SAM STEKLA VIE BUDUNOSTI

Ne udi me to treba inteligencije, koncentriranosti, mate i objektivnosti da se na pitanje o situaciji pitaa prepozna i odgovarajue interpretiraju detalji odgovora koji su u knjizi dati na opisani nain. Ono to me zaista zaudilo u toj prii, a to je bilo tree moje udo, jest uloga moje ruke. Potrebno je zapravo dobiti neku vrstu binarnog koda za odgovor na vae vrlo komplicirano obiteljsko, ljubavno ili poslovno pitanje. I taj vrlo fini, precizni i komplicirani rad vae ruke, koja est puta baci tri novia i da oni padnu ba kako treba - to jest udo! I da se rezultat tog bacanja uklopi u jednu mudru knjigu, koju ne morate niti poznavati, i da iz toga moete dobiti vrlo precizan odgovor na vae pitanje kako postupiti u nekoj situaciji - to jest udo!

Eto, to sam ja pomislila kad sam poela prouavati i prakticirati I Ching. Veina ljudi, barem onih koji sebe smatraju ozbiljnima, odmahne rukom, I kae: Praznovjerice, tamo neke kineske, ciganske, ma svejedno. Tko ozbiljan moe pouzdano predvidjeti budunost?. Ja sam sebe smatrala ozbiljnom i vrlo vjeto sam gledala u budunost. Sjetite se podatka o Newtonu, jednom od najveih umova ovjeanstva, iz uvoda u ovu priu, prije nego istaknete svoju ozbiljnost odbacivanjem onoga to jo ne razumijete. Neu sada ulaziti u objanjavanje koliko savreno su Kinezi prije tri tisue godina shvatili zakone Univerzuma i ovjeka kad su sve mogunosti bilo kojih sljedova dogaaja uspjeli sloiti u jednu zadivljujuu knjigu, jednu jedinu knjigu, iji obrazac jo nitko nakon njenih autora nije dokraja dokuio, ali i danas funkcionira bez greke kao i prije tri tisue godina jer nije niti malo zastarjela.

I, zaista me duboko fasciniralao to to mi je um rastegljiv do budunosti, a moja ruka kao neka mehanika alatka tako je savreno integrirana s mojim umom da je u stanju est puta baciti tri novia na nain da se oni sloe u jednu zadivljujue smislenu kombinaciju. To je meni mogue postii - a mogue je i svakome drugom.

Shvaate li moj pristup? Standardna pamet kae da je to nemogue - i gotovo, nema dalje, toka! Za nju je budunost sasvim neto drugo nego za mene. Ja mogu predvidjeti budunost i izmeu raznih budunosti (ali unutar zadanog konteksta - ne mogu poeljeti sutra postati koncertni pijanist) izabrati onu koja mi se najvie svia. Standardna pamet ima samo jednu budunost. Ja ih imam vie. Zamislite to bogatstvo. I ne samo to - vie budunosti je kontekst slobodne volje. Uvijek, uvijek imamo mogunost izbora izmeu dobra i zla, izmeu straha i ljubavi. Uvijek, u svakom trenutku, u svakoj i najskuenijoj ivotnoj situaciji, imamo slobodu izbora. To sam shvatila gleda-jui u budunost. Shvatila sam koliko je to stvarno, za svakog ovjeka.

Korak dalje - ja se sada udim jo neemu: kojom preciznou, fantastinom preciznou, ruka kroz bacanje novia povezuje moj osobni misaoni koncept, zapravo cijelu moju osobnu sudbinu, s nekim viim pravilom i zakonitou koja je zapisana u I Chingu. Shvaate li koliko ta injenica - da

33


je ruka, fiziki organ, sposobna baciti tri novia est puta i da na temelju toga odgonetate svoj vii ivotni smisao - govori o savrenstvu naeg fizikog i duhovnog bia i o njihovoj nezamislivo savrenoj koordinaciji?! Za standardnu pamet cijeli ovaj odlomak ne moe uope postojati, a kamoli biti zapisan, jer ne moete sada vidjeti budunost. Naravno da to mijenja i prosjenu ideju o tome to to budunost jest. Kasnije sam itala o istraivanjima vrhunskih fiziara koja pokazuju da su svi procesi u naem tijelu, od onih u fizikom tijelu do onih mentalnih i duhovnih, regulirani na kvantnoj razini - dakle, unutar atoma, putem vrlo finih vibracija, ako smo sebi dopustili (ba tako!) da imamo fine visoke vibracije, to onda objanjava ovu vrhunsku usklaenost uma i ruke.

Ali da sad ne ulazimo u kvantnu fiziku, o tome emo kasnije. Ja sam gledajui budunost, shvativi potpuni sklad izmeu pokreta moje

ruke, namjere mog uma i jedne knjige napisane prije vie od tri tisue godina, shvatila koliko smo savreni. Mi jesmo savreni. Zato se to tako malo vidi u naim ivotima, u naim sudbinama? Dobro, ne vidi se uope. Ali, ako jesmo savreni, onda je potpuno mogue da to bude naa stvarnost, naa stvarnost iz dana u dan. Zato ne? Idemo vidjeti kako da? To je bila moja misao vodilja.

Vjerovatno sam uvijek bila sklona udima, ali nakon susreta s I Chin-gom, to je lagano prelazilo u strast da prepoznam onu drugu stvarnost koja je iza, ili ispred, ove vidljive i koja je izgledala istinitija, pouzdanija, temeljitija... Jer, to sam bila starija, to je oitije bilo da ivimo u prividu - nita nije bilo onakvo kakvo je izgledalo i nitko nije bio onakav kakav je govorio da jest, ili kakav je mislio da jest, ili kakav je htio biti. Svi smo eljeli sreu, a nismo bili sretni. Svi smo eljeli sreu svojoj djeci, a proizvodili smo tako puno nesporazuma i jada. Svi smo eljeli ljubav, a malo tko je mogao pred samim sobom rei:Da, ja ivim ljubav.. Kao da neke nevidljive sile upravljaju nama, a jo uvijek gotovo nita o njima ne znamo. Jer, sve to smo mislili da znamo o ljudskoj prirodi pomou znanosti koje nazivamo: psihologija, filozofija, politika, sociologija i slino - pokazalo se kratko u dosezima, nepraktino, komplicirano. Ukratko, ne ba previe tono i istinito, a svakako malo sposobno da nas rijei egzistencijalne zbunjenosti, ili psihikih kriza i padova.

Moja, ili vaa, zbunjenost, nesrea, strah, bezobzirnost, ili puno takvih slinih nepoeljnih stanja u kojima se ljudi kao pojedinci, ili kao ljudski rod openito, najee nalazimo, govore o viemilenijskom neuspjehu vrste da svatko od nas pronae bar malo mira, ravnotee, razumijevanja i sree, bar malo.

Ja sam gledajui budunost shvatila da smo savreni, da nam je ljubav dostupna, da znamo voljeti. A onda sam krenula pronai nain kako to ostvariti. Ne ba tako odluno i kristalno jasno od poetka. Bilo je tako da me uvjerenje o tome da smo opremljeni, dizajnirani tako da moemo biti savreno dobri, lijepi i ljubavni, tjeralo da shvatim kako to ivjeti. Svaki cilj vam

34

KAKO SAM STEKLA VIE BUDUNOSTI

prizove naine ostvarenja. Bitno je koliko ste koncentrirani i usredsreeni. Moje uvjerenje o tome da smo savreni bilo je apsolutno, a moj praktini duh nije mogao dozvoliti da to ostane nedokazano i neivljeno. Dokazati sam mogla samo ivotom, ne tek rijeima i mislima. Moja je avantura bila u punom zamahu.

35

MAMA, ZATO SI UMRLA?! Trenutak smrti je I trenutak sjeanja. Ne mogu vam rei koliko se esto Vai dragi, jednom kad napuste svoja tijela, Ponu smijati.

(Emmanuel's Book IF)

i na kompjutoru kad pritisnete neku tipku ne dobijete ba uvijek eljeni rezultat. Treba li rei razliku izmeu nas i kompjutora? Tako niti ja nisam

mogla odmah dobiti odgovore na sva svoja pitanja, pa niti na veinu njih, pa ni uz pomo tek steenih savjetnika. Moj savjetnik je radio strogu selekciju. Pustio je da se s odgovorima na najtea pitanja koprcam iduih desetak godina. Ne iz hira. Postupno sam shvaala da treba doi pravo vrijeme i prava zrelost i za neka pitanja i za neke odgovore. Jo nisam imala odgovor na pitanje: Zato smo bili bolesni: mama, tata, Ivona i ja?, ali sam imala novih alata i novih saveznika koji su me polako vodili u eljenom pravcu.

Tako je poslije vie od deset godina svih moguih zdravstvenih neprilika dolo vrijeme da smo svi ozdravili. Tata, Ivona i ja. Mama nije; ona je umrla - osam godina poslije dijagnoze tumora na dojci, metastaze na kostima, ponovo zraenje i nakon dvije godine - kraj. Nakon mamine smrti itala sam neke stare knjige o dinamici ljudskih energija i poela mi se po glavi motati misao da je mamina smrt, ili, tonije reeno, mamin odlazak, bio razlog to smo nas troje ozdravili. Naravno, to je podrazumijevalo da je njena prisutnost, dok je bila iva, bila uzrok zdravstvenih tegoba nas troje, a i nje same. To nije optuba. Uope nije. Radi se o pokuaju razumijevanja, ne o optubi i osudi. Zato u potanko objasniti tu ideju.

Najprije moram objasniti da sam ja jako voljela svoju mamu. Jako sam je i cijenila. Bila je izuzetno inteligentna ena, kreativna, matovita, poduzetna, drutvena, vesela. Nita joj nije bilo teko, nije bila plaljiva, nije se alila na esta pobolijevanja, nije klonula ni kad joj je nakon pet-est operacija dijagnosticiran rak. Svi su je voljeli. Bila je i lijepa ena.

Nas dvije smo se uvijek dobro razumjele, ali je u periodu mog puberteta, pa sve dok nisam zavrila fakultet u drugom gradu, bilo nekog nerazumlji-

5 Emmanuel's Book II, Compiled by Pat Rodegast and Judith Stanton, Bantam Books, USA, Canada, 1989.

36

MAMA, ZATO SI UMRLA?!

vog, a vrlo estokog i bunog iskrenja izmeu nas. Ona bi rekla neto potpuno nevano, a ja bih doslovno vrisnula: Ostavi me na miru!. Sama sebi sam izgledala zaista glupo i runo zbog toga, ali nisam si mogla pomoi. I kasnije je bilo takvih mojih reakcija, ali puno rjee, a znala sam se i bolje kontrolirati. Inae je mama, iako osoba s minimalnim formalnim obrazovanjem, zahvaljujui svojoj naitanosti i svojoj inteligenciji bila napredna u svemu. Mene je lijepo odgajala, bez zabrana, bez zapovijedi, uvijek s maksimalnim povjerenjem i podrkom u svemu to sam radila. Bio je uitak razgovarati s njom. Bila je odlina mama. Bila je krasna baka. Ivona ju je jako voljela i rado je kod nje provodila ljeta. Pa otkud mi ideja da je jedna takva krasna osoba, pa k tome krasna mama i baka, bila uzrok naim bolestima?

U poetku je to bila samo ideja, koja doe odnekud, ne zna otkud. Onda sam gurala tu ideju iz glave vani, ali nije se dala. Nisam mogla zanemariti tu misao i sljedeih godina to je bio predmet mog istraivanja. Odgovor je bio dramatiniji i traginiji nego je u prvi mah izgledalo, ali moram postupno doi do njega. Jako je vano shvatiti majku. Majke su esto vrlo udna bia. Mi smo ih stavili u bajkovitu inscenaciju, neto kao da su princeze. Nisu. One su vie od toga. One su ljudi i esto grijee, moda gotovo uvijek grijee. Zbilja, zato o majkama uvijek govorimo kao o biima iz bajke? Zato mislimo da moraju biti idealne? Znamo da nisu idealne, ali svi u dubini due mislimo da moraju biti idealne. Slian stav imamo i prema oevima. I nama i njima bi pomoglo da im dopustimo da budu stvarna bia. Neto bi se maknu lo naprijed u naim ivotima. Podsjeam vas da sam kad ovo piem ve dugo i sama majka. I koliko god da je moja zamisao o tome da je moja krasna majka bila uzrok svih naih nevolja, u prvi mah izgledala runa, ta zamisao me vodila u dobrom pravcu. U sutini, bila je to crta hrabre kreativnosti koju sam pokupila ba od svoje mame. I onda sam pomislila da je mama umrla da nas spasi od nje same...

37

MISLI POZITIVNO

Upozna'] sebe i upoznat e Boga Budui da je tvoja sutina Boja energija, A to je kreacija, Ti stvara. Ti si stvoritelj. I ti si stvoreno. Ti stvara svoje zablude, ti stvara svoju istinu. To je nain kako ti ui.

(Emmanuel's Book)

ezoterijskoj literaturi, koju sam i dalje strasno itala, sve ee i sve ek-splicitnije se pojavljivala ideja da nije ovjek - njegov ivot, ponaanje,

uspjeh ili neuspjeh - rezultat tzv. objektivnih okolnosti. Mi stvaramo, vjeto pronalazimo objektivne okolnosti koje e potvrditi sliku neuspjeha, sliku nesree, sliku tuge koju nosimo u dui, a uope nismo toga svjesni. I obrnuto. Mi mislimo da teimo dobrome, da teimo srei, da teimo uspjehu. I mislimo, kad to promaimo, da su krive objektivne okolnosti, da smo se rodili u krivoj obitelji, da nemamo novaca, ili smo ba imali peh... 1 tako tisuu izgovora. Potpuno krivo.

Svatko od nas u cijelosti odreuje samog sebe i to svojim mislima i osjeajima. Sve, apsolutno sve, to nam se dogaa, rezultat je onoga to smo prethodno mislili i osjeali. I na uspjeh i na neuspjeh, srea i nesrea, dogodili su se jer smo mi to ba tako traili. Ne mislimo mi ono to mislimo da mislimo, niti osjeamo to nam se ini da osjeamo, niti elimo ono to mislimo da elimo. to zaista elimo od svoga ivota, to se jedino i najtonije vidi iz naeg ivota samog. Ako je neuspjean i mizeran - mi smo ba to htjeli. Nije nitko drugi sprijeio nau sreu. Mi smo doslovno htjeli svoju nesreu.

Kad shvatimo, zaista shvatimo i doslovno shvatimo, ovu tvrdu istinu, tek onda smo po prvi put u ivotu otvorili vrata svojoj srei.

To je potpuno suprotno od onoga to se popularno misli, od onoga to razne drutvene znanosti tvrde. Potpuno suprotno tzv. zdravom razumu. Potpuno suprotno svemu emu su nas uili. Ipak, meni se ideja odmah dopala, jer je zapravo govorila o naoj apsolutnoj moi da budemo ono to elimo. Ako sami proizvodimo vlastitu nesreu, jednako smo sposobni proizvoditi i sreu. If you can make it, you can anmake it. Samo je trebalo otkriti taj

38

M I S L I POZITIVNO

mehanizam stvaranja privida. Zato smo stvorili nesreu, a mislili smo da gradimo sreu? Zato nismo uspjeli, a mislili smo da tako strasno elimo uspjeti? U bilo emu - u braku, u poslu, u prijateljstvu. Zato? Zato se tako esto isprijee nekakve okolnosti koje izgledaju objektivne i upropaste sve nae najbolje planove?

Zato jer je u naem nesvjesnom ugraen program neuspjeha, program da budemo nesretni, program da drugima stvaramo bol. I to se prenosi generacijama. Kompjutorskim jezikom reeno, kao virus koji nam unitava sve lijepo, sve korisne programe, a mi toga uglavnom nismo svjesni. Razumijevanje sila nesvjesnog i/ili podsvjesnog ve stotinu i pedeset godina je u aritu psihologije i psihoterapije. Puno toga je opisano, ali tajna o ugraenom programu neuspjeha i nesree nije ba otkrivena. Ljudi godinama idu psiholozima, psihijatrima; bude im malo bolje, onda uglavnom vide da ponovo upadaju u iste situacije, a da ni stare jo nisu rijeili. Puno je viceva smiljeno na raun onih koji i dvadeset godina odlaze na neku vrstu psihoanalize, a da se na kraju ne osjeaju ni bolje, ni pametnije.

Sto je u ezoterijskoj literaturi koju sam itala bilo novo? jednostavna ideja: Pusti prolost, poni misliti drugaije, poni osjeati drugaije i ivot e ti se dogaati drugaije. To je ona, sad ve svima poznata uzreica: Misli pozitivno! Misli i osjeaj pozitivno i dogaat e se pozitivno! Misao i osjeaj proizvode djelo, proizvode injenice, a ne obrnuto. Nije bitno kree li iz toke ispod nule, s toke nula, ili s toke plus deset. Samo kreni i stii e. Nije ba da te prolost nee vui za nogu, ali najprije kreni naprijed, a onda e se i prolosti lake rijeiti. Nala sam vrlo jednostavan nain kako otpuhnuti prolost i rijeiti se njena negativna tereta, ali o tome kad usvojimo osnovne pojmovne kategorije i kad instaliramo potrebne alate.

Kako proizvesti pozitivnu misao i pozitivni osjeaj, i nije tako jednostavno - treba proitati bar jednu, a bolje i vie, knjiga na tu temu. A onda se treba dobro potruditi, biti uporan i pronicljiv da se to i primijeni. Ja sam otkrila da je ta uputa djelotvorna i to na zanimljiv nain. Ako prihvati takvu ideju, ako misli da je istinita - ona samu sebe ostvaruje. Moe brzo, a moe sporo. Zavisi jeste li proitali jednu, ili dvije, tri, ili etiri knjige o tome. Svaka vjetina se lake naui ako zna tehniku i metodu. Zavisi o puno toga, ali funkcionira. Ukratko reeno, prva pozitivna misao tei stvoriti ostale pozitivne misli. Moe vam trebati deset godina za isti rezultat, a moe i deset dana, doslovno. Sad, naravno, stvar je u tome da veina ljudi nije spremna ni mrdnuti guzicom, a kamoli munuti glavom. U sutini lake je kukati. U mom sluaju ova teorija je pokazala upeatljivi uspjeh ba u pravo vrijeme na pravom mjestu.

Trebao mi je posao. Dobro plaeni posao. Kome ne treba? Uvijek treba. Da, ali u mojoj zemlji je bjesnila ekonomsko-socijalna kriza, propadale su tvornice, poduzea, propala je drava, a nova se polako stvarala u uasnom me-

39


teu. Svaki dan su tisue ljudi ostajali bez posla. Ja sam itala udne knjige i odluila da je krajnje vrijeme da ponem dobro zaraivati; toliko da ivona i ja imamo udoban i bezbrian ivot, ne bogatstvo. Pozitivna misao. Objektivne okolnosti: imam fakultetsko obrazovanje, ali je struka takva da ba ne donosi novce. Imala sam radno iskustvo na poslovima koji su neto vrijedili u staroj dravi, a u novim okolnostima takorei nita. Dakle, teak start, ali i teke objektivne okolnosti. Nisam se obazirala ni na jedno, ni na drugo. Ja sam se drala svoje odluke. Drala sam se ideje: Moja pozitivna misao e stvoriti taj posao. Nakon dva promaaja nala sam posao - poteni, legalni posao na kojem sam zaraivala pet puta vie nego na prethodnom radnom mjestu i pet puta vie nego to su zaraivali moji prijatelji na svojim ustaljenim poslovima. Jest da je trebalo puno raditi, da je trebalo pametno i domiljato raditi, ali prilika je bila tu i ja sam je uhvatila za rogove. A nisam se dala pokolebati ni od dva potpuna promaaja. Zar ovo nisu bile nemogue objektivne okolnosti: ekonomsko-socijalna katastrofa, ena od etrdesetdvije godine, tada jo krhka zdravlja, naem i prihvatim se posla u kojem od stotinu trojica uspiju. I upravo ja jedna od te uspjene trojice. Sluajna srea? Ni najmanje! To je bio rezultat moje odluke da radim dobro plaeni posao (poteni posao, moram dodati za maliciozne). Naravno, nisam sjedila kod kue i ekala da dobijem na lutriji. Radila sam strasno i estoko.

Ta me odluka drala i dalje, jer ni superposlovi ne traju vjeno. Moj krasni posao je nakon etiri godine izgubio trite, a ja sam nala jo bolji, jo bolje plaeni posao. Nakon idue etiri godine htjela sam jo bolji i jo bolje plaeni posao. I to sam napravila. Bez muke i bez gra.

Osjeam da moram objasniti ovaj primjer. Objektivna situacija je bila gotovo apsolutna nepovoljna po moju namjeru: kriza, rastua nezaposlenost, moje etrdeset dvije godine, loa struka, slabo zdravlje. Meutim, moja vrsta namjera je mene smjestila u toku gdje su objektivne okolnosti, moemo ih nazvati mikro objektivne okolnosti, podrale ostvarenje moje namjere. Nala sam krasan posao i nauila ga raditi. Dakle, to nije bio posao koji mi je bio poznat, osim u nekim elementima - pa, eto, niti to nije bio problem. Nala sam krasne poslodavce, vrlo korektne, drage i sposobne ljude. Pazite, tumaim vam neto to sam tri puta ponovila, to mi se zaista dogodilo jer sam ja tako htjela. Doi emo i do toga zato vama nije uspjelo kad ste tako neto htjeli, ali i do toga kako e vam to uspjeti kao i meni. Moram li ponoviti da sam ja praktina osoba. Tako sam provjerila tezu: Misli pozitivno!. Bitno je dodati: I osjeaj pozitivno!.

40

NEGATIVNE EMOCIJE

Borba izmeu svjetla i tame U tebi je samome. Ovo nije svijet rtvovanja. Ti potpuno upravlja svojim ivotom. Ovdje si da vidi gdje si u Svjetlu , Ali i da istrai ostatke tam

Documents

Serena Alba: Geometrija božanske iskre