SADRAJ
SADRAJ11.UVOD22.NEMETALI32.1. Drvo32.2.Vlakna i tkanine82.3.
Polimerni materijali plastine mase i elastomeri92.4. Gumeni
materijali elastomeri143. ELEKTROTEHNIKI MATERIJALI U PROMETNIM
SREDSTVIMA174. MATERIJALI ZA SPAJANJE184.1. Spajanje s metalima i
nemetalima184 .1. 1. Lemljenje184.1.2. Zavarivanje204.1.3.
Konstrukcijska ljepila215.Zakljuak25
1.UVODZanimanje ovjeka za saobraaj raste kroz njegov cijeli
historijski razvoj. Razvoj transportnih sredstava uzrokovao je
razvoj privrede, emu prethodi razvoj tehnologije dobivanja i
poznavanja materijala. Zbog toga, poznavanje primjenskih svojstava
materijala, ugraenih u transportna sredstva na vodi, zemlji, zraku
ili u svemiru, za osoblje tokom eksploatacije ima veliko znaenje.
Iskustvo je pokazalo da nepoznavanje materijala ugraenih u
transportna sredstva moe imati nenadoknadive posljedice, kao to su
materijalne tete i sigurnost transporta. Izvanredan razvoj
transportne tehnike posljedica je naglog razvoja tehnologije i
proizvodnje materijala, od kojeg se s pravom oekuje u budunosti jo
i vie u poboljanju tehnologije. Njihova mehanika, fizika i hemijska
svojstva moraju zadovoljavati sve tee uvjete eksploatacije
transportnih sredstava pa i svemirskih letjelica. Nekada su osnovni
materijali za izgradnju transportnih sredstava i zrakoplova bili
tekstil i drvo. Tek nakon 1927. g. u zrakoplovnim konstrukcijama
poeo se primjenjivati aluminij, da bi nakon 1960. g. dolo do
masovne primjene plastinih masa. U posljednjim godinama radi se
mnogo na kompozitnim materijalima proizvedenim od plastinih masa i
ugljinih vlakana. One bi trebale smanjiti primjenu kovina u
transportnim sredstvima, zrakoplovnim i satelitskim konstrukcijama.
Zato emo mi u ovom seminarskom radu obraditi i pojasniti osnovne
elemente kvaliteta nemetalnih materijala, podjelu i njihove osnovne
osobine, kao i osobine materijala za spajanje i elektrotehnikih
materijala.
2.NEMETALI2.1. Drvo
Drvo, kao prvi konstrukcijski materijal nije i nee izgubiti na
znaenju. Drvo je jednostavan, lako pristupaan, jeftin i lako
obradiv, a osim toga i pouzdan materijal. Kao konstrukcijski
materijal mora imati odgovarajua svojstva kako bi moglo biti
uporabljeno u izgradnji transportnih sredstava. Tako se primjerice,
zrakoplovno drvo koristi u izradi krila, trupa, elisa, oplata i
ostalih dijelova na zrakoplovu ili jedrilici.Poznato je da je prvo
transportno sredstvo sagraeno od drveta i platna. U prvom svjetskom
ratu zrakoplovno drvo bilo je najvaniji konstrukcijski materijal u
izradi letjelica. Razvojem tehnologije metala i plastinih masa, u
izradi transportnih sredstava drvo je bilo postepeno potiskivano. I
pored toga, u izradi sportskih jedrilica drvo i danas zauzima
glavno mjesto kao konstrukcijski materijal. U drugom svjetskom ratu
ameriko vojno zrakoplovstvo imalo je 30% zrakoplova izraenih od
drveta, a u SSSR postotak drveta iznosio je ak 80% pri izradi
zrakoplova.U izradi prometnih sredstava najvie se koristi tzv.
"meko drvo". Tu pripadaju smra, omorika te vie vrsta jela. Meko
drvo mora se odlikovati istom strukturom godova i dobrim mehanikim
svojstvima. U nas se najvie koristi smra poznata pod imenom
"rezonanc-smra". U svijetu i SAD koriste ameriku vrstu jele koja je
poznata pod trgovakim imenom "sprus". Koristi se i "tvrdo drvo". Tu
pripadaju bor, jasen, hrast, orah, bukva i javor. Od tvrdog drveta
rade se, uz ostalo, vagoni, pa ak i elise.Drvo namijenjeno za
proizvodnju transportnih sredstava mora biti paljivo odabrano,
razvrstano i propisno isueno. Sadraj vlage mora biti u granicama
izmeu 10 i 15%.Najvanije drvo koje se koristi za izradu drvenih
dijelova saobraajnih sredstava su jasen, smreka, bor, orah, lipa i
breza.Jasen uspijeva u podruju dinarskog sistema. Jasenovo drvo je
bijele boje, teko i otporno na savijanje i udare. Ima vrstou na
savijanje 120 MPa, a srednju vrstou 70 MPa.Brijest uspijeva na
cijelom teritoriju nae zemlje. To je listopadno drvo i obraeno je
tamnosmee do ute boje. Veoma je ilavo i otporno na savijanje i
isteue sile. Koristi se za izradu laminiranih dijelova koji su
veoma otporni na djelovanje sila.Bor je tvrdo drvo koje uspijeva u
podruju Dinarskoga gorja pa sve do Rodopa. Borovo drvo je ute do
crvenkaste boje. Postoji crni i bijeli bor. Lako se obrauje i manje
je podloan deformacijama pri suenju.Smreka je ukastobijele boje.
Drvo smreke je lako i meko, vrlo elastino i jako savitljivo. U vodi
i na suhom je trajno, a vrlo brzo propada ako je izloeno
promjenama. Koristi se u transportnoj tehnici, posebno u izradbi
jedrilica.Lipa moe biti crna i bijela. Drvo je bijele boje. Lipa je
meko drvo, male specifine mase, ravnomjerne grae, lako se obrauje i
osrednjih je mehanikih svojstava. Koristi se za izradu rebara i
oplata jedrilica.Breza je bjeliasto drvo. Postoji velik broj vrsta
breza. Otpornost na savijanje u breze je vie od 100 MPa. Zbog toga
se koristila za izradu elisa.Orah je drvo crvenkastoute ili ute
boje. Postoji bijeli i crni orah. Ima finu i gustu strukturu
vlakana. Koristi se za izradu elisa, a osobito u izradi
dekorativnog furnira.Piljeno drvo koristilo se, a i danas se
koristi, u jedriliarstvu za izradu drvenih rebara koja ine kostur
krila, te u izradbi vagona, koljke kamiona itd. Svako se drvo
sastoji od tri dijela: korijena, stabla i kronje. Korijen drveta
slui za usisavanje vode ali istodobno i mineralnih tvari. Stablo
slui za provoenje usisanih tvari do kronje, za deponiranje rezervne
hrane koja se proizvede u listu. Kronja je graena od grana, lia ili
iglica. Uz pomo suneve energije iz zraka lie i iglice uzimaju
ugljini dioksid koji procesom asimilacije s otopljenim mineralnim
tvarima prevedu u ugljikohidrate celulozu. Prema prirodi, drvee moe
biti podijeljeno na: zimzeleno (etinare) i listopadno (liare).Drvo
po prirodi nije homogeno graeno. Sastoji se od sri, jezgre,
bjelike, kambija i kore, kao to je pokazano na slici.
Slika 1.a. Presjek stabla Slika 1.b. Stanica drveta
iva elija drveta sastoji se od celulozne opne, protoplazme sa
elijskim sokom i jezgre elije, kao to je pokazano na slici.Drvena
masa je dio izmeu kambija i sri. to je drvena masa blie sri, to je
starija, to se vidi po drvenim prstenovima, odnosno godovima. U
drvenu masu ubrajaju se bjelika i jezgra. U konstrukcijama vagona i
zrakoplova koristi se jezgra drveta. Bjelika i jezgra drveta
sastoje se od traheja (listopadno drvo) i traheida (etinare) koje
su uzdune cjevice. One slue za provoenje sokova od korijena do
lista. Srnim zracima hrana putuje do kambija.Svojstva drveta, glede
njihove primjene, mogu biti: estetska, fizika, mehanika i
fiziko-hemijska.Estetska svojstva drveta opaaju se ulima, a tu
pripadaju boja, tekstura, miris, sjaj i finoa. Fizikalna svojstva
drveta velikim dijelom utjeu i na mehanika svojstva. Od fizikih
svojstava vano je spomenuti specifinu masu, vlanost i svojstvo
nabiranja, tj. deformacije drveta.Specifina masa drveta vrlo je
vana pri odabiranju i izradi transportnih sredstava. Ovisi o
vlanosti drveta, a varira u jedne te iste vrste drveta. Specifina
masa ovisi i o starosti drveta, podneblju i mnogim drugim iniocima.
Specifina masa odreuje se prema jednaini:
gdje je:Gw teina pri odreenoj vlanosti drvetaVw volumen drveta s
istom vlanouDa se lake usporeuju specifine mase, dogovoreno je da
se ona izraava pri vlanosti od 15%.Vlanost drveta ovisi o sadraju
voe i sokova u svjee usjeenom drvetu. Apsolutna vlanost drveta
odreuje se suenjem uzorka na 378 K u vremenu od 48 sati. Vlanost se
izraunvaa po jednaini:
gdje je:Gw teina ispitivanja uzorakaG0 teina ispitivanja uzoraka
nakon suenja od konstantne teineSuenjem se mijenjaju dimenzije
drveta te dolazi do bubrenja ako se radi upijanju vlage ili
deformacija ako se radi o gubljenju vlage. Deformacije daske
suenjem pokazane su na slici.Mehanika svojstva drveta uvjetovana su
vlaknastom strukturom drveta to ga ini nehomogenim materijalom.
Zbog toga drvo nema ista mehanika svojstva u svim smjerovima, kao
to je to u nekih drugih materijala. Kod drveta razlikujemo tri
veliine mehanikih svojstava s obzirom na njegovu grau.
Slika 2.a. Deformacija daske suenjem Slika 2.b. Mehanika
svojstva daske
mehanika svijstva u pravcu vlakana (1), mehanika svojstva u
radijalnom pravcu (2), mehanika svojstva u tangencijalnom pravcu
(3).Zrakoplovno drvo prije uporabe ispituje se na: vrstou na
pritisak, vrstou na vlak, istezanje, vrstou na savijanje, dinamiku
vrstou i tvrdou, modul elastinosti.
Uvjeti za drvo transportnih sredstava kod nas su:vrstoa na
pritisak odreena na uzorcima dimenzija 24 x 24 x 24 mm s 12% vlage
smrekovoga piljenog drveta i omorike je 42, borovine 45 i jasena 50
MPa.vrstoa na savijanje odreena na uzorcima 20 x 20 x 320 mm treba
iznositi kod smreke i omorike 55, u bora 60 i u jasena 70
MPa.vrstoa na vlak kod smreke i omorike treba iznositi 70, u bora
80 i u jasena 85 MPa.Piljeno drvo u obliku dasaka, gredica i greda,
osueno u prirodnim uvjetima, koristi se za izradu remenjaa, rebara
i okvira u zrakoplovima i jedrilicama te u ostalim transportnim
sredstvima. Za to se koriste piljena smreka, jela i omorika.
Piljena grada jasena koristi se za izradu onih dijelova koji su
izvrgnuti velikom optereenju.Piljeno drvo kao konstrukcijski
materijal ima dobra sljedea svojstva: mala specifina masa (gustoa),
laka i jeftina obrada, lako i jeftino odravanje i popravak, visoka
otpornost na zamor i dostupnost i niska nabavna cijena.Piljeno drvo
kao konstrukcijski materijal ima ove nedostatke: nedostatna
homogenost (vorovi, irina goda), niska otpornost na smicanje,
higroskopnost, organski nedostaci (pukotine, crvotoina, vorovi,
godovi, itd.).Da bi se otklonili konstrukcijski nedostaci piljenog
drveta, radi poboljanja mehanikih i ostalih svojstava, poelo se s
mehanikim oplemenjivanjem drveta (ukrtanje laminata).Najvei
nedostatak drveta kao konstrukcijskog materijala je podlonost
truljenju, pa drvo i njegove preraevine ne traju dugo. Truljenje
drveta izazivaju gljivice i plijesni. Osim toga, drvo oteuju
insekti i crvi. Ti i slini nedostaci otklanjaju se impregniranjem,
tj. konzerviranjem drveta te njegovim uvanjem od propadanja u
eksploataciji. Razvoj gljiva i plijesni pospjeuje vlaga, odreena
povoljna temperatura i kisik iz zraka. Na transportnim sredstvima
najlake trunu oni dijelovi gdje je strujanje zraka malo i gdje je
mogue prikupljanje vlage. Gljive i plijesni lake napadaju bjeliku
nego jezgru. To se lako moe prepoznati po promjeni boje na drvetu.
Ako je to mjestimina pojava, na dijelu saobraajnog sredstva
potrebno je odmah to mjesto premazati aseptikom pripravljenim od
0,5% dinitrofenola, a zatim prelakirati lakom koji sadri aseptik. U
nedostatku 0,5% otopine dinitrofenola, koristi se i 10%-tna otopina
formaldehida u alkoholu.Nakon pregleda impregnacija drveta obino se
obavlja na zraku suivim uljima firnisima. Predmeti se premazu dva
puta i ostave suiti na zraku 24 sata. Poslije suenja, drveni se
dijelovi kitaju drvenim kitom (izravnavajue mase) koji se nanosi
patlom ili pricom. Poslije suenja kita brusi se finim brusnim
papirom, pastom za bruenje, a zatim pamunim krpama. Fino izbruena i
polirana drvena povrina oisti se od praine i nanosi osnovna boja.
Poslije suenja osnovne boje, boji se u jednom ili dva premaza.
Bojenje drvenih dijelova obavlja se najee uljanim ili nitrobojama.
Poslije suenja nanijete boje, obojene se povrine lakiraju.
Premazivanjem drvenih dijelova treba obavljati u specijalno
pripremljenim komorama opskrbljenim ureajima za bojenje i
lakiranje, ventilacijom i prostorom za suenje. Prije bojenja ili
lakiranja moraju prethodno biti otklonjene neistoa, praina od
mehanike obrade te ostaci ljepila. Vanjske povrine moraju biti
najpaljivije zatiene od propadanja nanoenjem zatitnih organskih
premaza.
2.2.Vlakna i tkanineUpotreba tekstila u saobraajnim sredstvima i
oblikovanju aerodinamikih povrina primijetno se smanjila pojavom
mlaznih motora. Razvoj nauke, posebno u hemijskoj industriji,
uzrokovao je to da su tekstili dobiveni od prirodnih sirovina
zamijenjeni umjetnim tekstilnim vlaknima. Njihova je proizvodnja
znatno jeftinija, a kvaliteta bolja i u neposrednom porastu.Tekstil
i vlakna koriste se u unutarnjem ureenju vozila, za presvlake
sjedala, zatim za izradu guma, kao izolacijski materijal, a u
manjim zrakoplovima tkanine se koriste za pokrivanje krila, repnih
povrina i za oplatu pri obljepljivanju trupa, skija, elisa te za
izradu amaca u hidrozrakoplovima. Koriste se i za izradu padobrana,
padobranske uadi, pilotskih veza za sjedala, odijela, kompozitnih
materijala itd.Za pokrivanje i obljepljivanje krila, trupa,
komandnih povrina i repnih povrina najvie se koristilo platno od
lanenih i pamunih vlakana; ona se danas zamjenjuju vrlo esto
sintetinim hemijskim vlaknima, armiranim plastinim masama, koja se
nazivaju jo kompozitni materijali. Ti materijali nadmauju metalne i
drvene obloge zbog vrlo male specifine mase.Aerodinamike povrine od
prirodnog platna nemaju dobru vrstou i otpornost prema vlazi te se
natapaju aerolakovima ime se otklanjaju spomenuti
nedostaci.Tehnologija proizvodnje tkanina sastoji se od procesa
predenja niti od vlakna i tkanja tkanine od ispredenih niti. U
prometnoj se tehnici koriste tkane i netkane tkanine.Tkane tkanine
su nastale prepletanjem osnove i potke na razbojima. Postoji vrlo
mnogo oblika prepletanja, a u prometne svrhe koristi se
najjednostavniji nain.Netkane tkanine proizvedene su od raznih
vlakana tehnologijom lijepljenja i preanja pod valjcima iji je
poloaj vlakanaca neusmjeren. U novije se doba u proizvodnji
kompozitnih tkanina netkani materijali uveliko primjenjuju. Posebno
se koriste tkanine od staklene svile, ugljina i metalna
vlakna.Kvaliteta tkanina utvrena je normom a mora zadovoljiti ova
svojstva: mora imati normiziranu vrijednost na cijepanje u smjeru
osnove i potke, razvlaenje (istezanje) pri cijepanju mora
odgovarati normi, mora imati odreenu gustou prepletanja u osnovi i
potki i mora imati odreenu teinu povrine od 1 m2.
Slika 3.a. Tkane tkanine Slika 3.b. Netkane tkanine
2.3. Polimerni materijali plastine mase i elastomeri
Plastine mase visokomolekularni su spojevi nastali sintetski ili
obradom prirodnih spojeva, koji u odreenoj fazi proizvodnje
pokazuju svojstvo plastinosti.Plastine mase dijele se prema
sirovinskoj osnovi i hemijskim procesima koji se obavljaju tokom
njihove proizvodnje, kao i prema njihovu ponaanju na povienim
temperaturama.
Prema sirovinskoj osnovi i hemijskim procesima plastine mase
mogu biti:1. na osnovi celuloznih estera i etera,2. na osnovi
proizvoda kondenzacije: fenoplasti, aminoplasti, nezasiene,
poliesterne smole, poliamidi i alkidne smole,3. na osnovi produkata
polimerizacije: poliolefini, polivinili, polistireri, poliakrilati
i njihovi kopolimeri,4. na osnovi biljnih i ivotinjskih bjelanevina
i5. nastale iz oksidacijskih produkata glicerida nezasienih
karbonskih kiselina Prema svojstvima plastinih masa pri povienim
temperaturama dijele se na: termoplastine mase ili termoplaste,
koji pri povienoj temperaturi omekavaju, a hlaenjem ponovno
otvrdnjuju. Taj se proces moe ponoviti vie puta a da se fizikalna i
kemijska svojstva plastinih masa bitno ne mijenjaju, termoaktivne
plastine mase ili duroplasti koji se zagrijavanjem hemijski
mijenjaju u ireverzibilnom smislu. Postaju netopive i
netaljive.
Slika 4. Podjela polimernih materijalaOsnovna svojstva plastinih
masa ovise o molekularnoj strukturi, molekularnoj masi, te
aditivima koji se dodaju, kao to su punila, omekivai, boje i
antioksidansi.Prema strukturi, plastine mase se dijele na: linearne
polimere, razgranate polimere i umreene.Linearni polimeri su
nitaste makromolekule koje mogu biti opruene ili klupaste. Tu
pripadaju nylon, polipropilen i poliesteri. Linearne makromolekule
mogu biti u amorfnom stanju (a), djelomino kristalnom (b) ili u
orijentiranom stanju (c), kao to je pokazano na slici.Razgranate
makromolekule sastoje se od lanaca koji na odreenim udaljenostima
imaju ogranke istoga hemijskog sastava kao i glavni lanac. Amorfni
su, jer se vrlo teko slau u kristale. Tu pripadaju visokotlani
polietilen i drugi makromolekularni spojevi. Razgranati polimer
pokazan je na slici.
a) b) c)Slika 5. Oblici linearnih kristalnih polimera
Razgranati polimeri Umreeni polimeri
Umreeni polimeri sastoje se od lanaca meusobno povezanih u
dvodimenzionalne ili trodimenzionalne mree.Prerada plastinih masa
uvjetovana je hemijskom graom. Kada se radi o termoplastima, mogua
je toplinska i mehanika prerada. U termodura mogua je samo mehanika
prerada. Termoplasti se najee prerauju eksirudiranjem i
injekcijskim presanjem, lijevanjem, a termoduri presanjem,
pricanjem i lijevanjem. Da se usmjere svojstva plastine mase prema
zahtjevima krajnjega proizvoda, plastinoj se masi radi poboljavanja
mehanikih i ostalih svojstava dodaju aditivi.Omekivai omekavaju i
poveavaju plastina svojstva. U razliitih plastinih masa razliiti su
i omekivai. Dosta se koriste esteri, organske kiseline i
sl.Antioksidansi ili stabilizatori spreavaju starenje i
stabiliziraju plastine mase. Kao termiki stabilizator koriste se
organometalni spojevi kositra i olova.Boje za plastine mase su vrlo
esto pigmenti koji mogu biti organskog ili anorganskog porijekla.
Svrha im je davanje eljene boje plastinom materijalu i poboljanje
drugih svojstava.Punila imaju zadau da poveaju mehanika svojstva
plastinih masa. Oni diktiraju i fizika, hemijska i mehanika
svojstva, te tehnologiju obrade. Punila mogu biti u obliku praha,
vlakana ili tkanina. Kao punilo esto se koristi mikronizirana
kreda, staklena vlakna, azbestna vlakna ili njihove tkanine. U
prometnim sredstvima, svemirskoj i drugoj tehnici koja zadovoljava
svakodnevne potrebe plastine se mase sve vie primjenjuju. Sedam
puta su lake od elika. Proizvodnja plastinih masa u svijetu je
1995. godine iznosila oko 100 kg po stanovniku, da bi danas
proizvodnja plastinih masa prela 400 kg po stanovniku.Termoplasti
kao materijali za gradnju prometnih sredstava primjenjuju se u
odreenim uvjetima jer ne zadovoljavaju sve uvjete rada. Termoplasti
su materijali koji mogu zamijeniti mnoge metale i materijale ija
radna temperatura ne prelazi 420K. Njihova je primjena korisna i
ekonomina: za elemente koji preuzimaju udarna optereenja, za
elemente izvrgnute suhom trenju, tamo gdje je potrebna velika
otpornost na habanje, za elemente izvrgnute koroziji i agresivnim
medijima.Prema tomu, primjena termoplasta uvjetovana je svojstvima
termoplasta i radnim uvjetima. Termoplasti imaju izrazito dobra
svojstva otpornosti na habanje, klizna svojstva i otpornost na
koroziju, te rad u podruju suhog trenja i udarnih optereenja, to je
upravo nedostajalo u materijala koji su se do tada koristili u tu
svrhu.Nedostaci termoplasta su: dvjesta puta loija vodljivost
topline nego u niskougljinih elika, visoki koeficijent linearnog
istezanja koji je oko sedam puta vei nego u nelegiranih elika,
veina termoplasta je higroskopna.Duroplasti su termostabilne
plastine mase. Zagrijavanjem pri presanju na temperaturi oko 440 K
one postaju meke i plastine pa zatim vrlo brzo otvrdnjuju. Iz toga
otvrdnutog stanja one se vie ne mogu omekati, zapaliti ili otopiti
u kojem otapalu. Otvrdnjavanje se moe izvesti i na hladno
dodavanjem otvrdnjivaa (katalizatora). Prije otvrdnjavanja
duroplasti su topivi u gotovo svim organskim otapalima te takvi
slue za proizvodnju boja i lakova na osnovi tih smola.Duroplasti
mogu biti prirodni modificirani materijali na osnovi kazeina ili
sintetine mase dobivene polikondenzacijom (fenoplasti, aminoplasti,
silikoni i alkidne smole), polimerizacijom (umreeni poliester) i
poliadicijom (epoksidi i umreem poliuretani).Plastine mase od
bjelanevina najee se dobivaju iz kazeina pripravljenog iz mlijeka.
Kazein se dobije taloenjem iz mlijeka zakiseljavanjem. Otapa se u
amonijaku. ilavom tijestu od kazeina dodaju se punila, boje i
plastifikatori. Oblikovani predmeti od kazeina izlau se parama
5%-tnog formaldehida pod ijim utjecajem ovrsnu. Takve se plastine
mase nazivaju galalit. Slue za izradbu galanterijskih predmeta,
draa, pribora za pisanje, logaritmara, dugmadi itd.Obrada plastinih
materijala ovisi o prirodi plastine mase, a moe biti presanje pod
pritiskom, valjanje u folije, ploe ili trake, izvlaenje, kairanje,
nomogeniziranje i mehanika obrada, kao to je pokazano u tablici.
Plastini materijali daju se osim toga lijepiti, zavarivati,
sinterirati i prskati s pomou plamena.Tabela: Obrada plastinih
masa
T = termoplasti, D = duroplasti
2.4. Gumeni materijali elastomeri Elementi od gume imaju veliko
znaenje u savremenoj industriji saobraajnih sredstava. Zbog dobre
elastinosti i gipkosti guma je postala nezamjenljiv materijal u
proizvodnji mnogih dijelova automobila, kamiona, zrakoplova, mnogih
strojeva i opreme. Guma bez kidanja moe se razvui od pet do deset
puta, i kad prestanu djelovati sile, poprima svoj prvotni oblik.
Zbog toga se koristi u saobraajnim sredstvima gdje je potrebno
ublaiti vibracije i udarce, guma je osnovni materijal za izradbu
pneumatika na automobilima i svim vrstama letjelica, crijeva,
umetaka i za izolaciju elektrinih vodia jer je dobar
izolator.Glavna sirovina u industriji gume je prirodni i sintetini
kauuk. Prirodni se kauuk dobiva iz mlijenog soka kauukovca, drveta
Hevea brasiliensis koje raste u tropskim krajevima. Zasijecanjem
drveta istjee mlijeni sok lateks koji se skuplja u posude i
razblauje vodom, procijedi i koagulira na vie naina, od kojih je
najvie u uporabi zakiseljavanje, te dimljenje, koje se u novije
vrijeme manje koristi. Najboljom vrstom kauuka smatra se tzv.
parakauuk koji se dobije iz divljega neplantairanog drveta to raste
na obalama rijeke Amazone i njenih pritoka. U biljke koje sadre
kauuk pripadaju i krimski maslaak koji sadri velike koliine
lateksa. To su "tau-sagiz" i "kok-sagiz" koji uspijevaju u podruju
Kazahstana.Lateks se sastoji od 30-40% kauuka, a ostalo je voda s
bjelanevinama, smolama, mineralnim tvarima, eerima, itd.Prirodni
kauuk je elastian izmeu 270 i 320 K. Topiv je u gotovo svim
organskim otapalima. Najvei svjetski proizvoai prirodnoga kauuka su
Malaja, Indonezija, Cejlon, Filipini i neke tropske
zemlje.Koagulirani prirodni kauuk proputa se izmeu valjaka i
razvija u folije koje se namataju i sue pri 320 K. Takav prirodni
kauuk u trgovini se nalazi pod nazivom crepe-kauuk. Ako se ponovno
dimi, naziva se smoke sheats (smouk-dits).Zbog nedostatka
prirodnoga kauuka, danas se proizvode sintetini kauuci kojih ima
veliki broj.
Slika 6. Procesi prerade kauuka i raznih gumenih
proizvodaPreradom prirodnog ili sintetinoga kauuka dodavanjem
punila, sumpora, omekivaa, boja i dr. dobije se guma otporna na
visoke temperature, habanje i starenje. Prirodni i sintetini kauuk
umreava se djelovanjem sumpora i postaje elastian u veem
temperaturnom podruju, postaje otporan na kidanje, netopiv u
organskim otapalima i postojaniji na zraku. Umreavanje kauuka i
sumpora, naziva se vulkanizacija, a dobiveni proizvod guma.U
proizvodnji gume tehnologija se moe podijeliti u dvije faze:
priprema kauuka i ostalih sirovina i vulkanizacija.Mnogobrojni
proizvodi od prirodnog ili sintetinoga kauuka koriste se za potrebe
saobraajnih sredstava. Proizvodnja se izvodi oblikovanjem metodama
frikcioniranja, kalandriranja, valjanja, istiskivanja ili
premazivanja.Frikcioniranje je postupak utiskivanja gume
poluproizvoda u proplet tkanine na presama. Na taj nain proizvode
se zrakoplovne gume, pokazane na stajnom organu i u
presjeku.Kalandriranjem se proizvode elektrotehniki gumirani
proizvodi i lekstilije presvuene gumenim slojem.Istiskivanjem se
proizvode razni gumeni profili i elementi, npr. gumeni zaptivai,
gumene manete i sl.Balon-gume imaju zadau da amortiziraju,
ublaavaju i odbijaju potrese i udarce to nastaju pri kretanju
saobraajnog sredstva. Sastoje se od unutarnje gume koja je spremnik
za zbijeni zrak i vanjske gume koja sluzi kao vrsta obloga za
zatitu od mehanikih oteenja. Unutarnja guma izrauje se od elastine
gume s otporom na kidanje oko 17 MPa i najmanjim rastezanjem pri
kidanju od 600%. Unutarnje gume za potrebe prometnih sredstava
proizvode se na strojevima za brizganje gume. Pri uvanju moraju
biti premazane talkom radi meusobnoga manjeg lijepljenja i
usporenijeg starenja.Na vijek trajanja i kvalitetu gumenih
proizvoda tetno utjee sunce, svjetlost, vlanost zraka i nagle
promjene temperatura u skladitu. Skladita s gumenim dijelovima
moraju biti ventilirana temperaturama od 280 do 290 K, a relativna
vlanost oko 50%. Guma se uva u mraku ili zamraenim prostorijama.
Dobro je prepraiti ih talkom, a balon-gume premazati glicerinom. I
pored propisnog skladitenja, mehanika svojstva stajanjem slabe zbog
razornog djelovanja kisika iz zraka. Stoga gumeni elementi koji su
uskladiteni vie od pet godina ne pruaju potpuno jamstvo u
eksploataciji.Propisima je tano precizirana ugradnja vanjskih i
unutarnjih guma na vozilo u odnosu prema roku stajanja u skladitu
ili na vozilu. KeramikeKeramike su materijali koje odlikuje visoka
hemijska, temperaturna, i koroziona stabilnost u irokoj
raznovrsnosti opasnog okruenja, to uz triboloka i mehanika svojstva
predstavlja prednost u poreenju sa metalnim materijalima. Zbog
svojih ionskih i kovalentnih veza, keramika je obino tvrda, krta,
ima visoku temperaturu taljenja, nisku elektrinu i toplinske
vodljivosti, dobru kemijsku i toplinsku stabilnost. Meutim, i pored
navedenih prednosti, krtost, kao osnovna karakteristika keramike,
jo uvijek limitira podruje aplikacije keramika. Keramike mogu biti
jednostavni monofazni materijali ili sloeni materijali. Najei tip
monofazne keramike su aluminij-oksid Al2O3 i magnezij-oksid MgO.
Sloeni (viefazni) keramiki materijali su kordierit (magnezijev
alumosilikat), forsterit (magnezijev silikat). Prema makrostrukturi
postoje tri tipa keramike: kristalina sa staklenom matricom,
kristalina (nekad se naziva holokristalna) i stakla.
3. ELEKTROTEHNIKI MATERIJALI U PROMETNIM SREDSTVIMA
Materijali koji se koriste za proizvodnju elektrotehnikih
elemenata, strojeva i ureaja, a sudjeluju u elektromagnetskim
zbivanjima i time omoguuju njegovu osnovnu funkciju nazivaju se
elektrotehniki materijali.S obzirom na svojstvo elektrine
vodljivosti, elektrotehniki materijali se dijele na:1. vodljive,2.
poluvodljive,3. magnetne i4. izolacijske.Materijali s elektrinom
vodljivou (specifina vodljivost) veom od 107 Sm su vodii. Poluvodii
imaju vodljivost od 107 do 10-5 Sm, a ispod toga su izolatori. Ta
se podjela vidi na slici.
Slika 7. Podjela materijala s obzirom na elektrovodVodljivi
materijali su dobri vodii elektrine struje i topline. Meu vodie
prvog reda pripadaju metali ija je vodljivost vea od 107 Sm; to su
bakar, aluminij, srebro i neke njihove legure. U vodljive metale
ubrajaju se i mnogi drugi metali koji se uvelike primjenjuju u
izradbi instrumenata, izvora elektrine struje, elektrovodia,
radionavigacijskih ureaja na letjelicama itd. Elektroliti su vodii
drugog reda. To su tekuine koje imaju u vodi disocirane ione:
anione i katione. Slobodni anioni i kationi postaju nosioci
elektrinog naboja, a time i elektrine struje. Oni se koriste kao
izvori hemijske elektrine energije koja slui pri pokretanju
prometnih sredstava.Poluvodljivi materijali imaju visoku elektrinu
otpornost (specifini elektrini otpor), od 10 do 106 m. Tu pripadaju
ugljik, selen, sulfidi srebra i talija, oksidi bakra, cinka i
urana, silicijev karbid, germanij i jo mnogi drugi materijali
dobiveni raznim kombinacijama.Feromagnetni materijali imaju
svojstvo voenja magnetskog toka. Glavni predstavnici tih materijala
su eljezo, kobalt, nikl, njihove legure i mnogi oksidi
metala.Izolatori ili dielektrici su materijali ija je elektrina
otpornost iznad 106 m, dok dobri dielektrici imaju elektrinu
otpornost veu od 1010 m. Ti su materijali mnogobrojn
4. MATERIJALI ZA SPAJANJE4.1. Spajanje s metalima i nemetalima
Svi naini spajanja pojedinih elemenata u strojeva i prometnih
sredstava mogu se podijeliti u dvije velike skupine:1. spojevi koji
se mogu rastaviti ili rastavljivi spojevi, u koje pripadaju spojevi
s pomou zavoja, avova i klinova i1. spojevi koji se ne daju
rastaviti gdje pripadaju spojevi nastali lemljenjem, zavarivanjem,
lijepljenjem i zakivanjem.4 .1. 1. LemljenjeLemljenje je spajanje
vie elemenata s pomou nekoga drugog materijala tzv. lema. U praksi
se najee lemljenjem spajaju metali. Lem mora uvijek imati niu taku
topljenja nego metal koji se spaja. Radi osiguranja potrebne vrstoe
spoja koji se lemi, lemila moraju odgovarati ovim zahtjevima:
mehanika svojstva lemila trebaju biti slina svojstvima materijala
koji se spaja, temperatura topljenja lemila treba biti nia od
temperature topljenja osnovnog metala, kako ne bi nastale promjene
u strukturi metala koji se spaja, mora biti blag prijelaz od
strukture lemila do strukture osnovnog metala.Glavni uvjeti za
dobro spajanje lemljenjem su istoa povrine koja se lemi, dobro
odabrana lemila i dobro odabrani flusovi.Flusovi su materijali ija
je zadaa otapanje oksidne skrame s oiena metala te da za vrijeme
lemljenja sauva povrinu od ponovne oksidacije. Razliite radne
temperature pri lemljenju i razliiti materijali zahtijevaju zasebne
flusove.Flus za lemljenje elika, mjedi (mesinga), bakra i kositra
sastavljen je od cinkova klorida, ZnCl2, otopljena u vodi ili se
moe isti flus dobiti otapanjem cinka u kloridnoj kiselini. Pri
spajanju aluminijskih slitina koristi se flus od 90% cinkova
hlorida, 2% natrijeva hlorida i 8% aluminijeva hlorida kao 30%-tna
alkoholna otopina.Mineralne masti i ulja mogu se rabiti kao flusovi
pri lemljenju bijelog lima.Kolofonij se takoer moe rabiti kao flus
pri lemljenju bakra u elektrotehnici, a stearin za lemljenje
olova.Meka lemila su obine slitine kositra i olova. Ta su lemila
normizirana. Meki se lemovi isporuuju u trakama, icama, cjevicama i
blokovima.Radna temperatura tvrdih lemila je iznad 720 K, a
postupak tim lemilima naziva se tvrdo lemljenje. Spojevi dobiveni
lemljenjem tvrdim lemilima znatno su vri od spojeva dobivenih mekim
lemljenjem.Lemljenje aluminijskih legura prilino je teko zbog teke
topljivosti aluminijeva oksida, AI2O3, koji nastaje tijekom
lemljenja. Lemljenje se obavlja struganjem aparatom za lemljenje i
s pomou flusova. Otopljeni lem razlije se po povrini te se strue
oksidna presvlaka ispod njega. Flusovi za lemljenje aluminijskih
legura po sastavu su analogni ostalim flusovima.Nedostatak spajanja
aluminijskih slitina lemljenjem je slaba vrstoa spoja, te njegova
mala otpornost na koroziju. U novije vrijeme napravljen je cijeli
niz flusova i lemila za lemljenje aluminijskih legura. Jo nisu
pronaeni takvi spojevi koji bi jamili 100%-tnu sigurnost spojeva
dobivenih lemljenjem.
Slika 8. ekiasto lemilo i elektrino lemilo to se koriste za
lemljenje4.1.2. ZavarivanjeTehnika zavarivanja je primjenljiva i
kod metala i njihovih legura i plastinih materijala. Zavarivanje se
obavlja zagrijavanjem povrina koje se spajaju do temperature na
kojoj materijal prelazi u omekano stanje. Pri hlaenju materijal se
po rubovima i povrini zavaruje stvarajui spoj koji je po vrstoi
slian osnovnom materijalu. Postoji velik broj postupaka
zavarivanja, to se vidi na slici.
Slika 9. Postupci zavarivanja materijalaPostupci zavarivanjaU
praksi se najee koristi autogeno zavarivanje topljenjem, elektrino
zavarivanje topljenjem i pod pritiskom.Autogeno zavarivanje esto se
naziva i "plinsko zavarivanje". Pritom se materijal koji se spaja
zagrijava do temperature topljenja uz pomo plinova acetilena,
vodika ili propana, koji gorenjem u struji kisika daju visoke
temperature plamena. U tu se svrhu na mjestu, u razvijau acetilena
proizvodi acetilen.U proizvodnji acetilena mora se pripaziti na
karbid koji zbog dodira s vodom razvija acetilen te moe izazvati
eksplozije i poar. Sigurnosni ventili na razvijali moraju biti
ispravni i svakodnevno se moraju provjeravati. Bakarni oksidi pale
acetilen pa se ne smije provoditi kroz bakrene cijevi. Acetilen se
ne smije zbijati pod visokim protoskom.Pri elektrinom zavarivanju
koristi se toplina koja se razvija u elektrinom luku. to je vei
otpor provodnika, to je via razvijena temperatura i zavarivani
predmet je vie zagrijan. Elektrino zavarivanje moe se nazvati i
kontaktno zavarivanje. Kontaktno zavarivanje moe biti na dodir,
takasto i linijsko.Takasto zavarivanje koristi se pri spajanju
limova umjesto zakovica. Taj se sistem spajanja uveliko primjenjuje
u proizvodnji prometnih sredstava.Linijsko zavarivanje koristi se
kod limova, a obavlja se valjcima.Elektrode za elektrovarenje mogu
biti neobloene i obloene tankim platom kao to je pokazano na slici.
Prema namjeni, elektrode se dijele na elektrode za zavarivanje i
elektrode za navarivanje. 4.1.3. Konstrukcijska ljepilaSpajanje
istorodnih ili raznorodnih materijala razvojem tehnologije postaje
sve vanije. Ljepila su materijali koji slue za spajanje materijala
u razliitim konstrukcijama. Postoji znatan broj materijala koji
mogu sluiti kao ljepila. Meutim, sva ljepila po hemijskom sastavu
pripadaju skupini visokomolekularnih spojeva ije molekulske mase
iznose desetak hiljada. Otapanjem u otapalima ljepila daju koloidne
otopine velikog viskoziteta.Svojstvo spajanja te vrijednost spoja
dvaju materijala odreuju vie inioca meu kojima su: svojstvo ljepila
i lijepljene tvari, adhezija i kohezija.Povoljan odnos izmeu tih
triju inioca dat e kvalitetno ljepilo. Adhezijske i kohezijske sile
u ljepila trebaju biti koherentne. Adhezijom ljepila smatra se sila
lijepljenja izmeu ljepila i materijala koji se lijepi. Kohezija je
sila koja dri makromolekule na okupu u osuenom ljepilu. Pojam
adhezije objanjava se pomou vie teorija, od kojih su najvanije
teorija adsorpcije, teorija difuzije, hemijska i elektronika
teorija. Meutim, moe se rei da je lijepljenje temeljeno na
adhezijskim silama koje postoje izmeu ljepila i materijala koji se
lijepi.Na kvalitetu zalijepljenog spoja utjeu ovi inioci: stepen
srodnosti ljepila i povrine koja se lijepi, strukture i hemijske
grae lijepljenog materijala, fiziko-hemijska svojstva ljepila i
adhezijsko-kohezijske osobine ljepila.Na adheziju utjeu molekularna
masa ljepila, graa, elastinost, struktura molekula te funkcionalne
skupine u ljepilu. Kod ljepila s malim brojem polimerizacije
nastaju proizvodi s niskom temperaturom omekavanja, malim
viskozitetom i dobrim adhezijskim svojstvima, ali s loim
kohezijskim svojstvima.Za postizanje dobre adhezije potrebno je
pripremiti ljepilo to slinije lijepljenoj tvari, pripremiti povrinu
lijepljenja i dovesti materijale koji se lijepe da meusobno
izreagiraju pod utjecajem pritiska, temperature ili suenjem.
Razlikuju se specifina i mehanika adhezija.Specifina adhezija je
izraena privlanim silama izmeu ljepila i idealno glatkih povrina
lijepljenih materijala Mehanika adhezija je sila koja se pojavljuje
izmeu ljepila i ohrapavljenih povrina lijepljenog
materijala.Procjena hemijskih i fizikih svojstava ljepila vrlo je
vana pri utvrivanju kvalitete spoja. Prema tome, utvrivanje
kvalitete ljepila vrlo je vano u izradi prometnih sredstava,
zrakoplova, jedrilica, PT-uredaja ili nekih dijelova koji se mogu
koristiti u prometnoj tehnici. U procijeni kvalitete ljepila, uz
ostalo, utvruju se ove osobine: testiranje adhezije, istezanja,
smicanja, puzanja i ljutenja, testiranje strukture i starenja
ljepila, viskozitet, gubljenje na masi, brzina kolanja, vlaenja,
probojnosti, suenja, postojanost ljepila i vrijeme skladitenja
Ljepila se dijele prema fiziko-hemijskim svojstvima, prema
hemijskoj grai ili prema primjeni. Prema fiziko-hemijskim
svojstvima, ljepila se dijele na: ljepila s otapalima i ljepila bez
otapala.Prema hemijskoj grai, ljepila se dijele na:1. ljepila na
osnovi bjelanevina (glutin, kazein, albumin itd.),2. ljepila na
osnovi ugljikohidrata (krob, dekstrin),3. ljepila na osnovi
derivata celuloze,4. ljepila na osnovi alkalnih silikata (vodeno
staklo i si.),5. ljepila na osnovi polimerizata (PVC, PVA, PA,
kauuk, polistiren, polietilen itd.),6. ljepila na osnovi
polikondenzata (fenolformaldehidna, poliuretanska, silikonska itd.)
i7. ljepila poliadicijske osnove (poliamidi, epoksidi,
poliuretanska, silikonska itd.).
Slika 10. Naini spajanja lijepljenjemPrema primjeni i namjeni,
ljepila se dijele na:1. ljepila za drvo,2. ljepila za papir,3.
ljepila za metale,4. kombinirana univerzalna ljepila,5. ljepila za
tekstil i kou,6. graevinska ljepila itd.Ljepila s otapalima prije
upotrebe su u tekuoj fazi odreenog viskoziteta. To su koloidne
otopine polimera u vodi ili organskim otapalima. Tekua ljepila mogu
biti i vodene disperzije polimera, kao to su lateks, prirodni i
sintetini kauuk, polivinilacetat itd.Ljepila za konstrukcije na
osnovi sintetinih polimera dijele se na termostabilna i
termoplastina.Termostabilna ljepila u procesu stvaranja spoja
otvrdnjuju s pomou topline, katalizatora ili kombinirano toplinom i
katalizatorom. Ponovnim zagrijavanjem ne omekavaju. U tu skupinu
ljepila pripadaju fenolformaldehidna, poliuretanska, poliesterska,
silikonska, epoksidna, te neorganska ljepila s nizom modifikacija.
Osim dobrog spajanja, ta ljepila osiguravaju neprekidan kontakt
dijelova koje spajaju, ublauju vibracije i buku, rasporeuju
jednakomjerno sile po cijeloj veznoj povrini to omoguuje iroku
primjenu u industriji, a napose u PT- tehnici.Osim lijepljenja
metala na metal, termostabilna ljepila su pogodna i za lijepljenje
metala sa staklom, metala s gumom i mnogim dragim
materijalima.Termoplastina ljepila su, zapravo, termoplastini
polimeri obiljeeni dobrim elastinim spojevima koji su osjetljivi na
poviene temperature. Zbog te osjetljivosti na toplinu, primjena tog
tipa ljepila u konstrukcijama je ograniena. Fenolformaldehidna
ljepila dobivaju se kondenzacijom fenola (rezorcina, karbamida,
melamina) s vikom formaldehida u prisutnosti alkalnih katalizatora.
Fenolformaldehidna ljepila danas se prodaju pod raznim trgovakim
imenima kao to su Ridaks, Hidaks, Sejktveld 55-los, Bostik 7026,
ruska ljepila BF, VS, Fram itd. Epoksidna ljepila proizvode se od
tekuih smola koja su linearni polimeri, a u sebi sadre epoksidne
skupine. Epoksidna ljepila mogu biti modificirana mnogim
polimerima. Zbog velike i univerzalne adhezije, ta se ljepila
uvelike primjenjuju u proizvodnji prometnih sredstava, a napose u
industriji zrakoplova nadzvunih brzina. Epoksidna ljepila
modificirana akrilonitrilima poznata su pod raznim komercijalnim
oznakama, kao npr. Rilaigond, Epon,Araldit, Epikot itd.U ovisnosti
o primijenjenom ovrivau, lijepljenje se obavlja u toplom stanju ili
pri sobnoj temperaturi. Epoksidna ljepila, koja ovruju u toplom
stanju, daju spojevima veliku vrstou, pa se zbog toga koriste za
lijepljenje aluminija i njegovih legura, elika, mjedi, drveta,
keramike, plastinih materijala i dr. Silikonska ljepila dobivaju se
iz monomera, najee metilfenilpolisiloksana. Monomeri klorsilana
proizvode se od silicija i alkila, odnosno arilhalogenida npr.
metilklorida. Silikonske smole dobivene takvim postupkom pogodne su
za izradu ljepila otpornih na povienim temperaturama. Kao punilo
vrlo esto se koristi azbestno brano, koje poboljava toplinska
svojstva silikonskih ljepila. Ovrivai silikonskih ljepila su amini,
amidi te oksini. Silikonska ljepila daju elastine spojeve koji su
otporni na vibracije. Zato se koriste za spajanje u kabinama, za
umetanje prozorskih stakala, sistema za gorivo, hidraulikih sistema
itd. Povrine se prije ljepljenja moraju dobro pripremiti. Priprema
se obavlja radi poveanja vrstoe spoja i dugotrajnosti slijepljenih
dijelova. Izvodi se mehanikom obradom povrine, odmaivanjem,
hemijskom obradom, ultrazvukom itd.S obzirom na fizika svojstva
ljepila, postoje razliite metode za njihovo nanoenje, meu kojima su
najrairenije nanoenje kistom, patlom, umakanjem, pulverizacijom u
elektrostatskom polju, uz pomo prskalice, polaganja film-ljepila
itd.Koliinu nanijetog ljepila treba tokom nanoenja paljivo
kontrolisati. Najbolji rezultati postiu se debljinama izmeu 0,05 i
0,25 mm, to ovisi o tome sadri li ljepilo otapalo, ili je bez
otapala.U odnosu prema drugim nainima spajanja, prednosti primjene
ljepila u konstrukcijama su: mogunost spajanja raznorodnih metala
bez pojave elektrokemijske korozije, smanjenje teine dijelova,
hermetinost zalijepljenih spojeva, ravnomjernost raspodjeljivala
otpora djelujuim silama, glatkoa povrina pri proizvodnji
aerodinamikih povrina, brzina izrade spoja, vee vrstoe
zalijepljenih spojeva i jedina mogunost proizvodnje saastih panela
od tankih folija. Nedostaci spajanja lijepljenjem su: promjene
svojstava spoja u konstrukciji pri promjeni temperature
5.Zakljuak
U ovom seminarskom radu, mi smo obradili materijale za tehniku
transporta, odnosno, nemetalne materijale, polimerne materijale,
materijale za spajanje i elektrotehnike materijale. Zbog veoma
iroko varirajuih osobina, mada je njihova cijena daleko via, i ne
proizvode se u velikoj tonai, ovi vjetaki materijali su u mnogim
sluajevima superiorniji u odnosu na metale i druge tradicionalne
tehnike materijale. Posebno znaajna osobina, ili kombinacija
osobina, ogleda se u poveanoj korozionoj postojanosti, lakoj
preradi, manjoj gustoi, i sl. Jedna od njihovih osobina je
amorfnost. Amorfni proizvodi nemaju odreeni trajni oblik i ne
obavljaju nikakvu funkciju ve ih je prethodno potrebno odgovarajue
preraditi ili obraditi. Vidjeli smo da svi materijali moraju
ispunjavati odreene kriterije da bi uope bili korisni za primjenu u
prometne svrhe, a ti kriteriji su odreeni normama. Njihova
mehanika, fizika i hemijska svojstva moraju zadovoljavati sve tee
uvjete eksploatacije saobraajnih sredstava pa i svemirskih
letjelica. O napretku tehnike i tehnologije ovisi napredak
saobraajne tehnike.
6. Literatura - Materijali I robe u transportu, Dr.sc. Alija
Behmen; Dr.sc. Sabira Salihovi, Sarajevo, 2007-Prof. dr. Omer Pai,
MATERIJALI, Mainski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2005.
godine-Internet: www.epma.com datum preuzimanja: 15.03.2013.
www.jupiter-software.com datum preuzimanja: 15.03.2013.
1
