SADRŽAJ

1. Uvod....................................................................................................................................2

2. Razvoj tehnologije.............................................................................................................3

3. Pravci tehonološkog razvoja.............................................................................................5

3.1. Elektronika i robotika..............................................................................................................5

3.2. Genetski inženjering i biotehnologija.....................................................................................7

3.3. Energija...................................................................................................................................8

3.4. Novi materijali i postupci proizvodnje....................................................................................9

3.5. Istraživanja tehnologije budućnosti........................................................................................9

3.6. Ciklus prihvaćanja tehnologije..............................................................................................10

3.7. Tehnologija i organizacija.....................................................................................................11

3.8. Tehnologija i proizvodnja......................................................................................................11

3.9. Tehnologija i čovjek..............................................................................................................13

4. Zaključak..........................................................................................................................15

LITERATURA...........................................................................................................................................18

1. Uvod

U ovom seminarskom radu obrađivao sam temu osnovni pravci djelovanja

teknološkog razvoja. U ovom seminarskom sam pisao o svim pravcima koji imaju veze sa

tehnološkim razvojem. Tu sam spomenuo razdoblja kroz koja je tehnologija prošla od svoji

početaka pa do danas.

Pojam "tehnologija" potiče od grčke riječi "tekhnologia" koja se može prevesti kao

"sustavno postupanje". Tvori se od dvije riječi "tekhne" - "umijeće, vještina" i "logia" -

"znanje." Pojam se koristi u više značenja među kojima su najpoznatija slijedeća:

Tehnologija je primjena znanosti i istraživanja u razvoju strojeva i

postupaka kako bi se povećali ili poboljšali životni uvjeti ili povećala djelotvornost

ljudskog rada;

Tehnologija je skup metoda i postupaka za pretvorbu sirovina u

proizvode;

Tehnologija su sredstva i uređaji za primjenu tih metoda i postupaka;

Tehnologiju čine procesi kroz koje prolazi proizvodnja od početne faze do gotovog

proizvoda.

Ovu temu sam izabrao zbog toga što je tehnologija jedan od bitnijih faktora u

proizvodnji i kvaliteti proizvoda. Pored toga što je napredovanjem tehnologije stvorio se

tehnološki višak ona nam je dosta doprinijela u naukama kao npr. Medicina. Možemo reći da

je u medicini otkrivanje mikroskopa ubrzalo početak razvoja genetskog inžinjeringa. Danas bi

trebali biti zahvalni tehnologiji kao jednoj svestranoj nauci koja nam je pomogla I pomaže u

našim životima.

2

2. Razvoj tehnologije

Pojam "tehnologija" potiče od grčke riječi "tekhnologia" koja se može prevesti kao

"sustavno postupanje". Tvori se od dvije riječi "tekhne" - "umijeće, vještina" i "logia" -

"znanje." Pojam se koristi u više značenja među kojima su najpoznatija slijedeća:

Tehnologija je primjena znanosti i istraživanja u razvoju strojeva i

postupaka kako bi se povećali ili poboljšali životni uvjeti ili povećala djelotvornost

ljudskog rada;

Tehnologija je skup metoda i postupaka za pretvorbu sirovina u

proizvode;

Tehnologija su sredstva i uređaji za primjenu tih metoda i postupaka;

Tehnologiju čine procesi kroz koje prolazi proizvodnja od početne

faze do gotovog proizvoda.1

Definicija tehnologije nije jednoznačna. Ona se može odnositi na materijalne

objekte, kao što su strojevi, alati, hardver, ali se može odnositi i na šire područje, kao što

procesi, metode i postupci. Izraz se može primjenjivati generalno ili na specifična područja,

kao što su "konstrukcijska tehnologija", "medicinska tehnologija", ili "vrhunska tehnologija" i

slično. Jedna od popularnijih definicija tehnologije je ona koju su prihvatile Ujedinjene nacije,

a prema kojoj se pojam tehnologija odnosi na skup saznanja potrebnih za izradu nekog

proizvoda, odnosno, primjenu procesa.

Definicija tehnologije po Galbraitu glasi: "sistematsku primjenu organizovanog

znanja za praktične aktivnosti“. Galbrajt u svom djelu „Novo industrijsko društvo“ iznosi

svoja razmišljanja o velikim preduzećima uz konstataciju da je prevlast velikih preduzeća

posljedica komplikovane prirode moderne tehnologije.

Alvin Toffler je tehnologiju definisao: „Ako tehnologiju shvatimo kao veliki motor,

silni akcelerator, onda znanje možemo shvatiti kao njegovo gorivo. Došli smo na raskršće

procesa ubrzanja u društvu, jer se motor svakim danom sve obilnije i obilnije napaja."

1 Anić Vladimir, Goldstein Ivo, Riječnik stranih riječi, Novi liber, Zagreb 1999.3

Dosadašnje tehnološke revolucije bile su:

Tehnološka revolucija koja se zasniva na energiji uglja i nafte.

Tenološka revolucija koja se zasniva na korištenju električne energije.

Postindustrijska revolucija koja se zasniva na korištenju energije

biomaterija, atomskom energetikom i mikroelektronikom.2

Čovjek je počeo koristiti tehnologiju prilikom pretvaranja bogatih prirodnih resursa u

jednostavne alate. Otkriće mogućnosti kontroliranja vatre je povećalo količinu raspoloživih

izvora hrane, a otkriće parnog stroja pomoglo je ljudima u kretanju, kao i kontroliranju

okoliša.

Tehnološka otkrića, kao što su pisaća mašina i internet, srušila su sve barijere u

komunikaciji, te su omogućila ljudima komuniciraju na globalnoj razini. Zahvaljujući

tehnologiji, otkada postoji gospodarska aktivnost mijenja se gospodarska struktura društva, a

strukturne promjene u 19., 20. i 21. stoljeću postaju sve brže i intenzivnije.

Izum parnog stroja (1769 godine) i ostali izumi u 18. stoljeću bili su preduvjet

prelaska na industrijsku proizvodnju. Prelazak sa manufakturne na strojnu proizvodnju

odigrao se najprije u Engleskoj, a kasnije i u drugim zemljama. Time je započela industrijska

revolucija. Za prvu etapu industrijske revolucije značajne su sirovine ugljen i željezna ruda.

Kasnije industrija iskorištava kaučuk, bakrenu rudu, boksit i druge sirovine kojih nema

dovoljno u razvijenim zemljama, što dovodi po prvih tokova prijevoza tih roba iz kolonija u

industrijske zemlje. To je ujedno i razdoblje prvih značajnijih oblika transfera tehnologije.

Napretkom industrijske revolucije, dolazi do uvođenja novih tehnologija u

proizvodnji tekstila, eksploataciji ugljena, korištenju pare i sl. Krajem devetnaestog stoljeća,

kao zasebna djelatnost javlja se strojogradnja. U to vrijeme proizvode se strojevi i oprema za

proizvodnju finalnih proizvoda široke potrošnje na domaćim tržištima. Zatim se postepeno

izvoze kapitalna dobra, a s njima i tehnologija, u druge zemlje gdje se odvija proces

industrijalizacije. U to vrijeme razlike između razine tehnološke razvijenosti zemalja nisu bile

velike, a raspoložive tehnologije kretale su se slobodno, zajedno s trgovinom robama i

2 Vladimir Stojanović, Tehnološki menadžment, APEIRON, Banja Luka, 2008. 4

kretanjem ljudi. U posljednjih nekoliko desetljeća, uvođenjem automatike i općenito razvojem

tehnologije, strojevi počinju zamjenjivati ljudski rad, pa čak i čovjekovu inteligenciju.

Danas, roboti zamjenjuju čovjeka u montaži, zavarivanju, transportu, ličenju…. U

nekim industrijama kao što je automobilska ili kemijska industrija roboti su zamijenili

čovjeka ili će u vrlo skoro vrijeme to napraviti u svim rutinskim, repetitivnim poslovima i

operacijama gdje postoje nepovoljni uvjeti rada, poput visokih temperature, kemijske

zagađenosti ili se traži posebna preciznost i brzina rada. Međutim, nisu sve tehnologije

iskorištene u mirovne svrhe. Vrlo često je pokretač tehnološkog razvitka bila želja za

ostvarivanje vojne nadmoći nad drugim narodima.

Razvitak oružja sa sve većom destruktivnom moći kretao se kroz povijest usporedno

s razvojem društva, od primitivnog oružja do visokosofisticiranog i nuklearnog oružja. Razvoj

tehnologije ima značajan pozitivan utjecaj na razvoj društva. Njen razvoj ima za cilj dobrobit i

blagostanje ljudskog društva. Nasuprot nesumnjivo pozitivnim učincima tehnologije ona

izaziva i određene negativne učinke. Mnogi tehnološki procesi uzrokuju zagađenje zraka,

vode, izazivaju promjenu klimatskih prilika, crpljenje prirodnih izvora te na taj način djeluju

negativno na društvo. Rezultati naprednih tehnologija, kao što je npr. kloniranje, otvara čitav

niz novih etičkih pitanja koja se pred cjelokupno društvo postavljaju. Postoje i sociološke

zamjerke koje tvrde da tehnologija otuđuje ljude te da uništava njihovu raznoliku kulturu.

3. Pravci tehonološkog razvoja

Smatra se da su za nadolazeću etapu razvoja društva najznačajnije nove vrste

tehnologije, poput elektronike, mikroelektronike i daljnje korištenje računala u automatici

proizvodnih procesa, zatim novi i obnovljivi izvori energije, kao što su nova generacija

nuklearne energije, solarna i bioenergija, te biotehnologija i genetski inženjering.

3.1. Elektronika i robotika

Elektronska industrija zadnjih godina postaje najekspanzivnijom industrijskom

granom u razvijenim zemljama. Svoj uzlet elektronika je doživjela za vrijeme drugog

svjetskog rata, kada se u ratnim operacijama koriste radar, rakete i unaprijeđena radio tehnika.

Pravi bum u razvoju elektronike predstavlja razvoj i primjena računala. U industriji, računala

se ponajprije uvode u automobilsku i avionsku industriju, a potom u sve ostale industrijske i

5

uslužne djelatnosti (bankarstvo, administracija, zdravstvo, osiguranje...). Danas, gotovo da ne

postoji niti jedno domaćinstvo bez računala, a rad u svim segmentima poslovanja, nezamisliv

je bez računala. Razvoj elektronike omogućio je i razvoj robotike.

Roboti se za sada primjenjuju najvećim dijelom u industriji ali samo je pitanje

vremena kada će pojaviti u svakodnevnom čovjekovom životu. Robotika je nauka povezana

sa dizajnom, proizvodnjom, teoretskim proučavanjem i upotrebom robota. Mobilni roboti su

oni rotobi koji imaju sposobnost kretanja u prostoru, a to znaci da imaju i sustave za

pokretanje. Postoji mnogo različiti vrsta mobilni robota, a razlikuju se po građi sistema za

pokretanje.

Postoji podjela na :

Autonomne mobilne robote

Teleoperacijske mobilne robote.

Autonomni mobilni roboti razliku se od teleoperacijski robota po razini sposobnosti

samostalnog izvođenja zadataka. Radni zadac miobilni robota uveliko se razlikuju od radni

zadataka industrijski robota.3

Glavni dijelovi industrijskog robota

Mehanička struktura ili manipulator sastoji se od niza krutih

segmenata povezanih pomoću zglobova. Ponašanje manipulatora je određeno rukom

koja osigurava pokretljivost, ručnim zglobom koji daje okretljivost i vrhom

manipulatora koji izvršava operacije koje se zahtijevaju od robota

Aktuatori postavljaju manipulator u određeno kretanje pomicanjem

zgloba. Najčešće se koriste električni i hidraulički motori

Senzori detektiraju status manipulatora i ako je potrebno status

okoline (heteroceptivni senzori)

Sustav upravljanja omogućava upravljanje i nadzor kretanja

manipulacije

3 http://www.znanje.org/i/i25/05iv03/05iv0318/robotika.htm6

Neki autori smatraju da se ne radi o zasebnoj nauci nego o disciplini u

sklopu vještačke inteligencije.

Ogranci robotike su:

animatronika  (konstrukcija robota koji liče na životinje - razvijena

za Disneyland) i

telerobotika  (poručje robotike u vezi sa daljinskom kontrolom robota).

3.2. Genetski inženjering i biotehnologija

Genetski inženjering izaziva kontroverzne rasprave o tome smije li čovjek, odnosno

grupa znanstvenika, ulaziti u tako osjetljivu djelatnost kao što je mijenjanje života, biljaka,

životinja i samog čovjeka. Genetika omogućava da se izoliraju molekule gena jednog

organizma i spoje sa stanicama drugog organizma. Genetski inženjering u proizvodnji hrane

opravdava se stvaranjem otpornijih biljaka koje će donositi veće prinose.

Genetski inženjering kod čovjeka opravdava se borbom protiv sve raširenijih

kancerogenih bolesti. I jedno i drugo, a posebno genetski inženjering kod čovjeka izaziva

etičke kontroverze. Posebno važna područja biotehnologije jesu proizvodnja sintetičkih

lijekova na bazi mikroorganizama, revolucionarno unaprjeđenje proizvodnje bilja,

proizvodnje energije na bazi bilja, te niz oblasti organske hemije.

Genetičko inženjerstvo je skup biohemijskih postupaka kojima se izrezuju cijeli geni,

njihovi dijelovi ili skupine gena iz DNK jednog organizma i njihovo umetanje u unaprijed

određeno mjesto u DNK drugog organizma (najčešće takvog koji ima jednostavno genetičko

ustrojstvo i koji se može uzgojiti u neograničenim količinama).Razvoj tih postupaka

omogućio je upoznavanje građe i organizacije velikoga broja gena različitih organizama,

uključujući i čovjeka, te mogućnost industrijske proizvodnje bjelančevina

pomoću mikroorganizama u koje su ugrađeni sintetički ili prirodni

geni virusa, bakterija, gljiva i viših organizama, uključujući i čovjeka.4

Danas je moguće sintetizirati bjelančevine eukariota u prokariotskim stanicama.

Te stanice proizvode inzulin, interferon, interlukine i hormon rasta te rekombinantna cjepiva.

4 http://hr.wikipedia.org/wiki/Geneti%C4%8Dko_in%C5%BEenjerstvo7

Postupci koji se primjenjuju u genetičkom inženjerstvu uglavnom su enzimski i molekularno-

biološki te klasični postupci mikrobne genetike.

3.3. Energija

Proizvodnja, čuvanje i distribucija energije se u osnovi mogu prikazivati kao serija

tokova koji kreću od prirodnih resursa do konačnih korisnika energetskog proizvoda. Tu se

pojavljuju obnovljivi prirodni resursi poput geotermalne topline, sunčeve energije, energija

biomase i vodenih tokova, ili pak, neobnovljivi izvori energije kao što su ugljen, nafta,

prirodni plin. Pored ovih izvora energije značajan izvor čini i nuklearna energija koja se

proizvodi u nuklearnim centralama.

Težnja suvremene tehnologije je u prvom redu smanjiti potrošnju energije koristeći

efikasnije strojeve i uređaje. Jedan od indikatora tehnološkog napretka je I ušteda u potrošnji

energije potrebne za obavljanje određene funkcije u proizvodnji ili nekoj drugoj aktivnosti.

Nadalje, suvremena tehnologija teži smanjenju korištenja energije iz neobnovljivih izvora u

korist obnovljivih izvora.5

Što se tiče obnovljivi izvora energije je energija stvorena iz prirodnih izvora, poput

sunčeve svjetlosti, vjetra, kiše, valova i goetermičke topline koji su obnovljivi (prirodno iznova

punjivi). Tehnologije obnovljivih izvora energije uključuju sunčevu energiju, snagu vjetra,

mikro hidro energiju, energiju biomase i biogoriva.

U 2006. godini oko 18% ukupno potrošene energije proizlašlo je iz obnovljivih

izvora energije pri čemu 13% otpada na tradicionalnu biomasu (spaljeno drvo). Snaga vode je

sljedeći najveći obnovljivi izvor sa 3%, a topla voda (grijanje) slijedi sa 1.3%. Iz novih

tehnologija poput geotermalne energije, energije vjetra, sunca i oceana zajednički je

iskorišteno 0.8% od ukupno potrošene energije. Tehnički potencijali za njihovu uporabu je

velik, premašujući sve ostale već dostupne izvore, te su bili preporučeni kao primarni izvori.

Tehnologije obnovljivih izvora energije su katkad kritizirane zbog toga što su

isprekidane (nekontinuirane) ili neugledne, a unatoč tome tržište još uvijek raste za mnogo

oblika obnovljivih izvora energije. Snaga vjetra se povećava 30% godišnje uz globalno

instalirane kapacitete od 100 GW i široko je upotrebljavana u nekoliko Europskih država i

5 Ferenčić, A. – Kraljeta, V.: Pribavljanje tehnologije, Informator, Zagreb, 1987.8

Sjedinjenim Američkim Državama. Proizvodni izlaz fotovoltažne industrije dostignula je više

od 2000 MW i fotovoltažne elektrane su posebno popularne u Njemačkoj. 

3.4. Novi materijali i postupci proizvodnje

Korištenje novih materijala i postupaka proizvodnje od velike su važnosti upravo

zbog spoznaje da su mnoge sirovine neobnovljive i u ograničenim količinama prisutne u

prirodi. Zbog toga se intenzivno istražuju mogućnosti za zamjenu materijala, stvaranje novih

materijala, otkrivanja novih postupaka proizvodnje materijala, te mogućnosti konzerviranja

sirovina. U stvaranju novih i poboljšanju kvalitete postojećih materijala sve prisutnija je

nanotehnologija. Značajniji razvoj novih materijala posljedica je i dramatičnog porasta cijena

energije, pa prednost imaju oni materijali i tehnologije novije proizvodnje, koji imaju niži

energetski sadržaj. Intenzivan tehnološki razvoj novih materijala obuhvaća praktički sve vrste

industrijskih materijala, kako u pogledu promjene njihove strukture i građe, tako i u pogledu

procesa i postupaka njihova dobivanja.

3.5. Istraživanja tehnologije budućnosti

Predviđati koje će se tehnologije u budućnosti razvijati vrlo je teško i nezahvalno jer

mnogobrojni istraživački timovi neprestano rade na unapređivanju postojećih i pronalaženju

novih tehnologija. Ipak na osnovu sadašnjeg stupnja razvoja tehnologije može se pretpostaviti

da će slijedeće tehnologije imati veliki utjecaj u budućnosti:

Nanotehnologija

Kvantna računala

Biodizel i vodik kao nova pogonska goriva

Genomska slika pojedinca

Univerzalni prevoditelj

Internet preko optičkih vlakana

Umjetna inteligencija

Inteligentne senzorske mreže9

Alternativni izvori energije

Bežične tehnologije

Ovom popisu treba pridodati i tehnologije koje će se primjenjivati iz područja

biomedicine i koje su od iznimne važnosti za zdravlje čovjeka.

3.6. Ciklus prihvaćanja tehnologije

Prema Mooreovoj teoriji, pri prihvaćanju nove tehnologije ljudi se mogu podijeliti na

sljedeće skupine:

Inovatori, entuzijasti za tehnologijom i žele prvi isprobati sve

tehnološke novine.

Rani usvajači, poznati i kao vizionari, su donekle oduševljeni novom

tehnologijom. Oni cijene potencijal proizvoda koji bi njihovoj organizaciji mogao

pružiti kompetitivnu prednost. Ponor predstavlja vremenski razmak u prihvaćanju

tehnologije. Nalazi se između ranih usvajača i pragmatičara.

Rani većinski pragmatičari, kada se radi o ljudima koji ne vole

riskirati sa novim i inovativnim tehnologijama, ali su spremni uvidjeti prednosti

testiranih tehnologija. Oni, naime kupuju proizvode novih tehnologija tek nakon što su

se uvjerili u njezinu korisnost. Predstavljaju početak masovnog tržišta.

Kasni većinski pragmatičari, poznati i kao konzervativci, predstavljaju

otprilike trećinu tržišta dostupnih kupaca. Iznimno su oprezni pri kupnji proizvoda

nove tehnologije. Ne vole diskontinuirane inovacije i vjeruju više u tradiciju nego u

napredak. Također nerado kupuju proizvode visoke tehnologije i ne očekuju da će im

se svidjeti. Tradicionaliste ne zanimaju proizvodi visoke tehnologije, osim kada ih

treba kritizirati. Zapravo su skeptici koji bi najradije izbjegli novu tehnologiju.

3.7. Tehnologija i organizacija

Pri općem određenju pojma tehnologije, pojam organizacije nije naglašen budući da

je tehnologija uvijek prisutna u proizvodnji neovisno o kakvoj organizaciji je riječ. Naravno,

tehnologije su s obzirom na proizvode međusobno različite. Također I organizacije također

10

mogu biti međusobno različite pri istim tehnologijama. Ipak, vrlo često, primjena određene

tehnologije zahtijeva i točno određeni način organizacije. Tijek proizvodnog postupka u sebi

sadrži i organizaciju tog postupka.

Tehnologija i organizacija međusobno uzročno povezane, iako su, metodološki

promatrano, zasebne cjeline. Povezanosti tehnologije i organizacije je neupitna jer tehnologija

utječe na organizaciju i samim time što utječe na organizacijsku strukturu. Dobra organizacija

je ona u kojoj prevladava dobar odnos između tehnologije I strukture. Institucija u kojoj je

struktura sukladna tehnologiji puno je efikasnija od onih institucija u kojima to nije slučaj.

3.8. Tehnologija i proizvodnja

Ako se naglasak stavi na industrijsku proizvodnju, tehnologija može biti različita

ovisno o:

Operativnim tehnikama koje se upotrebljavaju u nekom procesu

proizvodnje;

Osobinama materijala s kojim se radi ili koji se obrađuje – prerađuje;

Različitim znanjima koja su potrebna u proizvodnom procesu;

Stupnju kontinuiranosti operacija;

Stupnju automatizacije;

Stupanj međuzavisnosti proizvodnih sustava.

Proizvodnost nije ovisna samo o sukladnosti tehnologije i organizacijske strukture.

Odnos tehnologije i strukture ovisi i o vrsti proizvodnje. Razlikuju se sljedeće vrste

proizvodnje:

Pojedinačnu

Masovnu

Procesnu

11

U pojedinim vrstama proizvodnje odnos tehnologije i strukture nije isti, što ukazuje

da ne postoji univerzalna optimalna struktura, pa ni univerzalni model organizacije. Međutim,

prema nekim mišljenjima, tehnologija u danom slučaju nužno uvjetuje strategiju ponašanja.

Takvo stajalište zastupaju Joan Woodward i Edward Harvey koji smatraju da postoji sasvim

određeni odnos tehnologije i pripadajuće strukture.6

Zaključuju da je tehnologija masovne proizvodnje izrazito formalizirana i da

dozvoljava vrlo malo fleksibilnosti. Za razliku od masovne, pojedinačna i procesna

tehnologija labavo su strukturirane i fleksibilne su. Rezultat je to manje podjele rada i

povećanim učešćem grupne aktivnosti, povećanom odgovornošću u dodijeljenim zadacima I

decentralizacijom donošenja odluka. Nasuprot tome mišljenju postoji mišljenje Jamesa

Thompsona koji smatra da tehnologija ne uvjetuje bezuvjetno strategiju ponašanja, nego

postoji mogućnost izbora one strategije kojom će se postići najbolji rezultati.

Thompson razlikuje:

Tehnologiju duge veze (long linked technology) za koju je

karakteristična postupna međuovisnost operacija, kao što je slučaj kod masovne

linijske proizvodnje. U toj je tehnologiji zbog potrebe za efikasnošću nužan tijek

operacija po načelu „just in time“, pa je stoga velik naglasak na organizaciji u kojoj

menadžment kontrolira input i output. Za tehnologiju duge veze karakteristična je

umjerena složenost i formalizacija.

Posredovnu tehnologiju (mediating technology), za koju je

karakteristična partnerska ovisnost, pri čemu partneri uopće ne moraju biti u

neposrednoj zavisnoj vezi, nego su samo u vezi s procesom transformacije inputa u

output. Neefikasnost u ovome slučaju nastupa onda kada jedna strana želi suradnju, ali

druga iz određenih razloga oklijeva. Tada je rizik za jednu stranu velik, što se

organizacijski pokušava olakšati tako što se nastoji naći nekoliko potencijalnih

partnera kako izostanak jednoga ne bi doveo do sloma. Za ovu tehnologiju je

karakteristična mala složenost i velika formalizacija.

6 http://www.kurzweilai.net/articles/art0134.html?printable=1/

12

Intenzivnu tehnologiju (intensive technology). Ova tehnologija je

označena visokom složenošću i malom formalizacijom. Prisutni su uobičajeni

odgovori na različite serije mogućnosti. Pri tome zbog prirode i različitosti problema

nije uvijek moguće dati točan odgovor (npr. u istraživačkom laboratoriju, bolnici itd.).

Intenzivna tehnologija zahtijeva prilagodbu sudionika. U tom sustavu ima mnogo

karika koje su organizaciji na raspolaganju, no samo je njihov ograničen broj

upotrebljiv u danoj situaciji. Prisutna je velika fleksibilnost koja menadžmentu

svakako zadaje poteškoće u organizaciji.

Iz ovoga Thompsonovog pregleda proizlazi da je tehnologija duge veze visoko

standardizirana te se odvija u specijaliziranom serijskom rasporedu dok su posredovna i

intenzivna tehnologija fleksibilnije i zahtijevaju dodatne napore u postavljanju organizacije.

3.9. Tehnologija i čovjek

Interdisciplinarno područje znanosti o radu koje se bavi istraživanjem bioloških,

psiholoških i socioloških momenata ljudskoga rada u okviru zadaće prilagodbe čovjeka stroju

i obrnuto, prilagodbe stroja čovjeku, naziva se ergonomija. Suvremeni čovjek okružen je

strojevima i svakodnevno je u dodiru s tehnologijom. U doba kada tehnologija doživljava

neobično brz napredak, računala postaju prisutna u svim sferama ljudskog života, počevši od

ranog razdoblja vrtičke dobi I školovanja. Računalo je danas normalna pojava u školskim

učionicama.

Dobna granica informatičke pismenosti sve se više spušta, a računalo polako, ali

sigurno, sve više zamjenjuje olovku. Svakodnevni život suvremenog čovjeka nesumnjivo je

neraskidivo isprepleten tehnologijom. Gotovo da i ne postoji grana ljudske djelatnosti koja ne

koristi neki oblik tehnologije. Tehnologija je prisutna u svakoj proizvodnji, kakve god ona

prirode bila: zanatska, manufakturna ili industrijska. Pojam tehnologije vezan je i na druga

područja ljudske djelatnosti, kao npr. istraživačke laboratorije, znanstveni rad, socijalne

službe, prijevoz, telekomunikacije itd. Ono što je značajno sa stajališta ergonomije je

činjenica da različite vrste tehnologije uvjetuju različite načine rada.

Tako će u bilo kojoj tehnologiji čovjek biti izložen posebno odnosu prema stroju,

alatima i napravama, kao i prema radnoj okolini. Linijska se proizvodnja npr. temelji na

mjerenju parcijalnih radnih vremena, gdje se kronometrom utvrđuje prosjek vremena za svaki

13

radni element u okvirima studija vremena (time-study) i studija pokreta (motion-study).

Čovjek se uvodi u takt linije nizom pokreta koji mogu biti dobro proračunati, ali sigurno nisu

podjednako dobri za svakog pojedinog radnika. Rad na takvoj proizvodnoj liniji sputava

čovjekove psihofizičke mogućnosti.7

7 http://www.efos.hr/wiki/index.php/Tehnologija/14

4. Zaključak

U ovom seminarskom radu sam obradio tehnologiju kroz njene pravce odnosno

njenu historiju. Pod pojmom tehnologija se smatraju sva sredstva za rad koja su aktivna da bi

se napravio određeni proizvod. Postoji mnogo definicija tehnologije a Ujedinjene nacije su

priznale sljedeću: „tehnologija je skup saznanja potrebna za izradu nekog proizvoda“. U 16.

Stoljeću dolazi do pronalazka kompasa, baruta i štampe.

Otkrivanjem štampe omogućava komuniciranje ljudi u globalnom smislu. Ti

pronalazci predstavljaju početak povezivanja naučne i tehničke djelatnosti. Pored ovih naučni

otkrića ovdje smo spomenuli još i energiju koju je tehnologija koristila u svom razvoju. Bitno

je spomenuti da otkrivanjem parne mašine koju je otkrio Jame Watt tehnologija ubrzala svoj

razvoj. Posle toga tehnolgija prelazi na korištenje električne energije što predstavlja

otkrivanje mašina koje će pomoću električne energije zamjenuti ljudsku energiju. A u

današnje vrijeme napredovanjem tehnologije sad se koristi atomska energija i

mikroelektronika.

Smatra se da su za nadolazeću etapu razvoja društva najznačajnije nove vrste

tehnologije, poput elektronike, mikroelektronike i dalje korištenje računala u automatici

proizvodni procesa, zatim novi i obnovljivi izvori energije, kao što su nova generacija

nuklearne energije, solarna i bioenergija, te biotehnologija i genetski inžinjering.

Što se tiče robotike svjesni smo njihove energije koja zamjenjuje ljudsku energiju.

Danas je robotizacija jako razvijena u onim sferama u kojima čovjek ne može da radi, a to su

npr. visoke temperature i velika preciznost. Roboti se za sada najvećim djelom primjenjuju u

industriji ali samo je pitanje vremena kad će se pojaviti u svakodnevnom čovjekovom životu.

Robotika je nauka povezana sa dizajnom, proizvodnjom, teoretskim proučavanjem i

upotrebom robota. Mobilni roboti su oni rotobi koji imaju sposobnost kretanja u prostoru, a to

znaci da imaju i sustave za pokretanje. Elektronska industrija zadnjih godina postaje

najekspanzivnijom industrijskom granom u razvijenim zemljama. Svoj uzlet elektronika je

doživjela za vrijeme drugog svjetskog rata, kada se u ratnim operacijama koriste radar, rakete

i unaprijeđena radio tehnika. Pravi bum u razvoju elektronike predstavlja razvoj i primjena

računala.

15

Tehnologija u svom razvoju je koristila i obnovljive io neobnovljive izvore energije.

Obnovljivi izvori energije su: sunčeva energija, vjetar, drvo, voda, a u neobnovljive izvore

energije spada: ugalj, nafta, i prirodni plin.

U 2006. godini oko 18% ukupno potrošene energije proizlašlo je iz obnovljivih

izvora energije pri čemu 13% otpada na tradicionalnu biomasu (spaljeno drvo). Snaga vode je

sljedeći najveći obnovljivi izvor sa 3%, a topla voda (grijanje) slijedi sa 1.3%. Iz novih

tehnologija poput geotermalne energije, energije vjetra, sunca i oceana zajednički je

iskorišteno 0.8% od ukupno potrošene energije. Tehnički potencijali za njihovu uporabu je

velik, premašujući sve ostale već dostupne izvore, te su bili preporučeni kao primarni izvori.

Tehnologije obnovljivih izvora energije su katkad kritizirane zbog toga što su

isprekidane (nekontinuirane) ili neugledne, a unatoč tome tržište još uvijek raste za mnogo

oblika obnovljivih izvora energije.

Tehnologija je dala svoj doprinos i u genetici. Genetičko inženjerstvo je

skup biohemijskih postupaka kojima se izrezuju cijeli geni, njihovi dijelovi ili skupine gena

iz DNK jednog organizma i njihovo umetanje u unaprijed određeno mjesto u DNK drugog

organizma (najčešće takvog koji ima jednostavno genetičko ustrojstvo i koji se može uzgojiti

u neograničenim količinama).Razvoj tih postupaka omogućio je upoznavanje građe i

organizacije velikoga broja gena različitih organizama, uključujući i čovjeka, te mogućnost

industrijske proizvodnje bjelančevina pomoću mikroorganizama u koje su ugrađeni sintetički

ili prirodni geni virusa, bakterija, gljiva i viših organizama, uključujući i čovjeka.

Pošto tehnologija nije stala sa svojim napretkom došla je do pronalazka novi

materijala koji su od velike važnosti upravo zbog spoznaje da su mnoge sirovine neobnovljive

i u ograničenim količinama u prirodi.

Predviđati koje će se tehnologije u budućnosti razvijati vrlo je teško i nezahvalno jer

mnogobrojni istraživački timovi neprestano rade na unapređivanju postojećih i pronalaženju

novih tehnologija. Ipak na osnovu sadašnjeg stupnja razvoja tehnologije može se pretpostaviti

da će slijedeće tehnologije imati veliki utjecaj u budućnosti:

Nanotehnologija

Kvantna računala

16

Biodizel i vodik kao nova pogonska goriva

Genomska slika pojedinca

Pošto je čovjek uvjek u kontaktu sa tehnologijom spomenut ćemo da je ona tu radi

nas i da se stvara za naše potrebe i nama je prilagođena. Tako će u bilo kojoj tehnologiji

čovjek biti izložen posebno odnosu prema stroju, alatima i napravama, kao i prema radnoj

okolini. Linijska se proizvodnja npr. temelji na mjerenju parcijalnih radnih vremena, gdje se

kronometrom utvrđuje prosjek vremena za svaki radni element u okvirima studija vremena

(time-study) i studija pokreta (motion-study). Čovjek se uvodi u takt linije nizom pokreta koji

mogu biti dobro proračunati, ali sigurno nisu podjednako dobri za svakog pojedinog radnika.

Rad na takvoj proizvodnoj liniji sputava čovjekove psihofizičke mogućnosti.

17

LITERATURA

Knjige;

Vladimir Stojanović, Tehnološki menadžment, APEIRON, Banja Luka, 2008. 

Ferenčić, A. – Kraljeta, V.: Pribavljanje tehnologije, Informator, Zagreb, 1987.

Internet;

http://www.znanje.org

http://hr.wikipedia.org

http://www.efos.hr

18