UNIVERZITET U ZENICI PRAVNI FAKULTET RIMSKO PRAVO

SEJMENOVI EDINATEMELJI RIMSOKG PRAVASEMINARSKI RAD

Mentor: Doc. dr sc. Devad Drino Zenica, novembar 2013. godine

Sadraj1.UVOD32.POJAM RIMSKOG PRAVA42.1. PROBLEM DEFINISANJA PRAVA53.PODJELA RIMSKOG PRAVA63.1. PRVA PODJELA63.2.DRUGA PODJELA73.3.ETVRTA PODJELA :73.4.PETA PODJELA :74.IZVORI PRAVA84.1. MATERIJALNI IZVORI PRAVA84.2.IZVORI PRAVA U FORMALNOM SMISLU85.ZAKON XII Ploa96.Reforma Servija Tulija (555. Pr.n.e.)157.STARO CIVILNO PRAVO158.KLASINO PRAVO169.POSTKLASINO PRAVO1710.CORPUS IURIS CIVILIS1811.IUS HONORARIUM1912.ZAKLJUAK2113.LITERATURA22

UVOD

Poznato nam je da je ve dugi niz godina rimsko pravo izuzetno vaan elemenat u obrazovanju svih evropskih pravnika. Kao takvom mu se posveuje velika panja. Izuavanje samog Rima je jedan veliki rudnik u kojem je svaka, i najmanja sitnica bitna. Iz tih razloga ovaj seminarski rad mogu nazvati i istraivakim. Kroz ovaj rad upoznat emo se sa smim pojmom pravo, ali i s injenicama na emu se to zasniva ovako vana stavka u studiranju bilo kojeg pravnog fakulteta. Rimljani nikada nisu dali tanu definiciju prava( iz tog razloga je danas jako teko dati pravu definiciju prava openito), ali danas pravo moemo definisati kao sistem pravila i drutvenih normi. S obzirom da su Riljani jedini u antici imali pravnu nauku, u dananjici je neizbjeno susresti se s njima u bilo kojem pravnom apektu rada. Prije Rimljana, ali i dugo vremena poslije njih (skoro do modernog doba) ljudi su vjerovali da su svi zakoni bogom dani. Majstorstvo Rimljana je upravo u tome to su oni prvi koji su shvatili da zakone mogu donositi i ljudi. Pravna vjetina, kao i sama praksa su ne samo stvoreni, ve i do visokog nivoa izgraeni u rimskom drutvu. O tim izvornim saznanjima znamo preko orginalnih pravnih tekstova, kao i analitike literature, poput djela velikog Cicerona i historiara Tita Livija, koji e takoer dobiti par svojih stranica u nastavku ovog seminarskog rada. U nastvaku emo se takoer upoznati i s tim ta su to bile vodilje velikih rimljana u izuavanju neeg to nazivamo rimsko pravo, na kojim temeljima i zato su zasnivani odreeni zakoni. Neizbjeno je naglasiti da e poseban akcent biti stavljen na uveni Zakon XII ploa koji predstavlja jedan od vanijih temelja rimskog prava. U nastavku izlaganja na ovu temu osvrnuemo se i na vrijeme nastanka Zakona 12 ploa kao i na njegovu formu ,podruje i karakter i svakako na sadraj zakona po ploama sa kraim osvrtom ,sadraja svake ploe ponaosob. Meutim da bi uopte mogli neto rei o Zakonu 12 tablica ,potrebno prije svega osvrnuti se na drutvene i socijalne prilike vremena u kojem je ovaj zakon i nastao. To je neophodno jer se razlog nastanka ovog zakona moe traiti upravo u klasnim , pravnim i svim drugim razlikama koje su preovladale u to vrijeme izmeu patricija i plebejaca.

POJAM RIMSKOG PRAVA

Rimsko pravo, ius Romanorum, je pravni sistem koji je primjenjivan u rimskoj dravi od njezina osnivanja (754. god. pr. n. e), do smrti cara Justinijana (565. god. n. e). Iako je Zapadno Rimsko Carstvo propalo 476. god. povijest rimskog prava se smatra zaokruenom tek smru cara Justinijana, zbog iznimne vanosti koju ima kodifikacija donesena u vrijeme njegove vladavine.

Rimljani su pravo nazivali ius[footnoteRef:1]. Kako su rimski pravnici bili prvenstveno praktiari, izbjegavali su definiranje pojmova i formuliranje opih naela. Zbog toga nisu ostavili ni definiciju prava. Za njih je rije ius oznaavala pravo u objektivnom smislu, kao skup pravnih normi koje propisuju odreeno ponaanje pojedinca, ali i pravo u subjektivnom smislu, kao skup pravnih ovlasti koje pojedinac stekne na temelju objektivnih pravnih normi.Na poetku je ova rije oznaavala vjersku formulu koja obvezuje, ali ve u vrijeme Zakonika XII ploa[footnoteRef:2] (V st. pr. n. e), za religijska se pravila koristi rije fas[footnoteRef:3], dok je termin ius vezan iskljuivo za nereligijska, svjetovna pravila.

Ugledni rimski pravnici su ostavili vie izreka o pravu u kojima su izraene ope ideje o pravu, pravinosti i pravnoj nauci

Ulpijan: "Honesto vivere, alterum non laedere suum cuique tribuere." (temeljna naela prava, iuris praecepta[footnoteRef:4]).(poteno ivjeti, drugoga ne vrijeati, svakome dati ono to mu pripada)Celzo: "Ius est ars boni et aequi."(pravo je umjetnost dobroga i pravicnog.) [1: Dr. M. Horvat, Rimsko pravo , kolska knjiga-Zagreb, 1977.,4.] [2: Mirela arac-Zdravko Lui ,Rimsko privatno pravo , Pravni fakultet Univerziteta, Sarajevo, 2006. godine, 14.] [3: Dr. M. Horvat, Rimsko pravo , kolska knjiga-Zagreb, 1977.,5.] [4: Mirela arac-Zdravko Lui ,Rimsko privatno pravo , Pravni fakultet Univerziteta, Sarajevo, 2006. godine, 7.]

2.1. PROBLEM DEFINISANJA PRAVA

Pravo se moe uglavnom posmatrati kao drutvena pojava, kao sree cjelina pravnih normi i drutvenih odnosa (pravni poredak) i kao sistem prava, povezanost odredenih pravnih normi kao sistem. Kao drutvena pojava pravo se vezuje za mnoge druge drutvene pojave, a posebno za obicaj i moral. Meutim, zajedniko za pravo i druge drutvene norme da su to pravila koja reguliu ponaanja ljudi u drutvu. Drava je dala osnovne elemente i ucinila razliku kod pravnih normi u odnosu na druge drutvene norme. Dakle drava je ta koja daje pravno obeleje normama i to se manifestuje u obezbedenju primene norme, obezbjedenju sankcije u slucaju da se norme ne primenjuju. Drava stvara prvane norme [footnoteRef:5]ali ih mogu stvarati razne organizacije, pa i privatna lica (statuti, ugovori). Prema tome za karakter pravnih normi nije bitno ko ih stvara, vec da drava obezbeduje primenu pravnih normi, da ih sankcionie jer drava za razliku od drugih organizacija raspolae monopolom sile koja se manifestuje u primeni normi. Pojam prava odreduju teoreticari i filozofi prava. Razlikujemo deskriptivne [footnoteRef:6](vrednosna neutralnost) i preskriptivne[footnoteRef:7] ( nisu neutralne, kriticki preispituju pravo prema moralnim opteljudskim standardima) definicije prava. Prvi problem na koji nailazimo prilikom razmatranja uvodenja u pravo svodi se na definiciju samog prava.Pravnici ne mogu definisati jednu definiciju o pravu. Od toga kako je on odreden i shvacen zavisi dalje odredivanje pojmova i proucavanja prava. Izgleda da nema apsolutno savremene najbolje definicije. Cilj pravne nauke [footnoteRef:8]jeste da sistematizuje dostignuti nivo grade o pravu kako bi moderna nauka prava imala materiajl za konstruisanje sopstvenog odnosa prema prema optem shvatanju prava. [5: http://bs.wikiquote.org/wiki/Pravne_norme_i_normativnost:_esej_o_genealogiji, 3.12.2013, 22:07,trei pasus] [6: A. Romac, Rimsko pravo, Pravni fakultet, Zagreb, 2002. godina, 73.] [7: A. Romac, Rimsko pravo, Pravni fakultet, Zagreb, 2002. godina,74.] [8: N. Pavi , Povijest-Rimsko carstvo 4, Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, Zagreb 2007., 18.]

PODJELA RIMSKOG PRAVA

Podjela prava [footnoteRef:9]koju su izvrili rimski pravnici, velikim je dijelom prihvaena i u suvremenoj nauci. Rije ius oznaava pravo u objektivnom smislu, kao skup pravnih normi koje propisuju odreeno ponaanje pojedinca, ali i pravo u subjektivnom smislu, kao skup pravnih ovlasti koje pojedinac stekne na temelju objektivnih pravnih normi.Na poetku je ova rije oznaavala vjersku formulu koja obvezuje, ali ve u vrijeme Zakonika XII ploa (V st. pr. n. e), za religijska se pravila koristi rije fas, dok je termin ius vezan iskljuivo za nereligijska, svjetovna pravila.

Ugledni rimski pravnici su ostavili vie izreka(koje u kasnije spomenuti) o pravu u kojima su izraene ope ideje o pravu, pravinosti i pravnoj znanosti.[footnoteRef:10]

[9: O. Stanojevi, RIMSKO PRAVO, Beograd, 1986. godine, 27.] [10: A. Romac, RIMSKO PRAVO, Pravni fakultet, Zagreb, 2002. godina, 33.]

3.1. PRVA PODJELA

a) IUS CIVILE ( graansko pravo ) - je pravni sustav sastavljen od pravila koja su nastala u najstarijem razdoblju Rima. Taj pravni sustav je veoma siromaan, primitivan, strogo formalistian i konzervativan. Ovim pravnim sustavom mogli su se koristiti samo Rimski graanib) IUS GENETIUM ( ope pravo ) je pravni sustav koji je nastao u svezi s trgovinom i prometom s peregrinima, koji se zbog naela personaliteta nisu smjeli koristiti civlinim pravom. Ovaj pravni sustav je puno razvijeniji, elastiniji i manje formalan. Njime su se mogli koristiti i peregrini i rimski graani. Za rjeavanje odnosa peregrina i rimljana nadlean je poseban pravosudni magistrat praetor peregrinus. U 3. St. Nove ere ova dva pravna sustava su se stopila

c) IUS HONORARIUM ( honorarno pravo ) pravo nastalo ( kao opreka ius civile ) djelatnou pravosudnog magistrata, tj. pretora pa se i naziva IUS PRAETORIUM ( pretorsko pravo )d) IUS NATURALE ( prirodno pravo ) sadri ona naela i prava to ih je priroda usadila ljudskim biima, pa se smatra apsolutnim i nepromjenjivim pravom ( zajednikim ne samo ljudima, nego svim ivim biima ).Ono se javilo pri kraju republike pod uticajem grkih filozofa.To je jedno opte pravo zajedniko za sva iva bia.Ono je veno i nepromenljivo.Sinonim zaius naturalejeius gentium.Pravo koje rimljani koriste za svoj narod se zoveius civile, dok za sve ljude koristeius gentium.U Justinijanovim zbornicima postoji razlika izmeuius naturaleiius gentium.

.

1.2. DRUGA PODJELA

e) IUS PUBLICUM ( javno pravo ) obuhvaa norme koje se odnose na Rimsku dravuIUS COGENS ( kogentne pravne norme ) nametnuto pravo, tj. one pravne norme koje stranke svojim dogovorom ne mogu izmijeniti niti od njih odstupitif) IUS PRIVATUM ( privatno pravo ) obuhvaa norme koje se odnose na pojedica IUS DISPOSITIVUM ( dispozitivne pravne norme ) one pravne norme koje stranke po svojoj volji mogu promijeniti ili izostaviti, ako posebnim ugovorom nije drugaije odreeno

TREA PODJELA :

g) IUS COMMUNE ( ope pravo ) ona pravna pravila koja vae za sve graaneh) IUS SINGULARE ( posebno pravo ) ona pravna pravila koja se odnose samo na uu grupu graana ili ak samo na odreenog pojedinca ( ono je izuzetak koji se pravi iz nekih razloga, kao npr. vojnici koji su morali udovoljiti znatno manjim zahtjevima u pogledu oporuka )

1.3. ETVRTA PODJELA :

i) IUS SCRIPTUM ili IUS EX SCRIPTO ( pisano pravo ) one pravne norme koje potjeu od organa dravne vlasti sa zakonodavnom funkcijom ( zakoni, magistratski edikti, senatska miljenja, carske konstitucije, miljenja pravnika )j) IUS NON SCRIPTUM ili IUS EX NON SCRIPTO ( nepisano pravo ) po shvaanjima rimskih pravnika, to je ono pravo koje nastaje bez utjecaja dravnih organa[footnoteRef:11], a karakter tog prava se ne mijenja, ako bi ga netko i pismeno redigirao ( obiaji ) , consuetudo, mores.- ako je neka obiajem prihvaena norma dobila formu zakona, onda se i takav izvor smatrao pisanim pravom, premda mu je porijeklo u nepisanom pravu ( npr. Zakonik 12 ploa ) [11: http://hr.wikipedia.org/wiki/Dr%C5%BEava, 3.12.2013, 21:36]

1.4. PETA PODJELA :

Gaj, Institutiones triparticija[footnoteRef:12] [12: Dr. M. Horvat, Rimsko pravo, Pravni fakultet, Zagreb, 1998. godine,6.]

k) IUS QUOAD AD RES PERTINET ( stvari ) odnos meu ljudima s obzirom na stvari, a ne odnos meu stvarima : 1.) inter vivos meu ivima 2.) mortis causa u sluaju smrtil) IUS QUOD AD PERSONAS PERTINET ( osobe ) 1.) statusno pravo 2.) obiteljsko pravom) IUS QUOD AD ACTIONES PERTINET ( tube ) - postupovno pravo sa tri tipa postupaka : 1.) legisakcijski postupak ( staro civilno pravo ) 2.) formularni postupak ( klasino pravo ) 3.) kognicijski postupak ( postklasino pravo )

IZVORI PRAVA

Termin izvori upuuje na to da pojedinane pravne odluke [footnoteRef:13]koje rjeavaju jedan konkretan sluj izviru iz optih pravnih akata-zakona, uredbi i sl. Smatra se da je Tit Livije prvi upotrijedbio ovaj izraz za Zakon XI tablica, nazivajui ga zvorom cjelokupnog javnog i privatnog prava. [13: Ante Romac, Rimsko pravo, Pravni fakultet, Zagreb, 2002. godina, 34.]

Postoje 2 izvora prava, a to su:

- materijalni (FONTES IURIS ESSENDI) imbenici koji stvaraju pravo- formalni (FONTES IURIS COGNOSCENDI) pojmovni oblici iz kojih crpimo sadraj prava

4.1. MATERIJALNI IZVORI PRAVA

1. magistratski edikti (MAGISTRATUUM EDICTA)2. djelatnost pravnika (RESPONSA PRUDENTIUM)3. obiajno pravo (CONSUETUDO, MORES)4. zakoni (LEGES)5. senatska miljenja (SENATUS CONSULTA)6. carske konstitucije (CONSTITUTIONES PRINCIPUM) - EDICTA (opeobvezni predmeti) - MANDATA (konstitucije upuene dravnim organima i slubama) - DECRETA (odluke donijete pred carskim sudovima) - RESCRIPTA (odgovori, pravna miljenja careva)

1.5. IZVORI PRAVA U FORMALNOM SMISLU

To su pojave i oblici iz kojih se moe saznati sadraj nekog prava.

U rimskom pravu to su:1. sauvana djela uglednih rimskih pravnika (Justinijanove kodifikacije, Gajeve institucije)2. sauvane javne i privatne isprave3. djela nepravnih pisaca (knjievnika, ekonomista, historiara, govornika itd.)4. epigrafski natpisi (natpisi na hramovima, nadgrobnim spomenicima, javnim graevinama)5. zapisi sa papirusa

ZAKON XII Ploa

(Lex duodecim tabularum) (451. I 450 g.pr.n.e.)

Kao to smo u uvodu ve izloili da bi detaljno mogli analizirati Zakon 12 tablica potrebno je objasniti sastav stanovnitva rimske drave u tom peridu,odnosno sastav puanstva.Ve u najstarijem razdoblju rimske povijesti dolazi do diobe puanstva na slobodne i robove.U kategoriju slobodnih ulazili su patriciji i plebejci.Pored njih postajala je i kategorija ovisnih ljudi tzv.klijenti i robovi.[footnoteRef:14] [14: arac,M/Lui,Z;Rimsko privatno pravo,Pravni fakultet,Sarajevo,200,,str.15.]

Patriciji su bili punopravni alnovi stare gentilne organizacije.Zbog toga su se samo oni mogli koristiti zajednikim umama i panjacima(tzv. Ius gentilicius).Svaka novoosvojena zamlja u ratu postajala je njihovim plijenom,jer su jedino oni imali sva politika i graanska prava.Osnovna razlika izmeu patricija i plebejeca jeste u tome to su patriciji inili rodovsku organizaciju,dok su plebejci bili van nje.[footnoteRef:15]Poto su patriciji sainjavali vladajui stale za sebe su zadrali pravo davati lanove senata i kurijatskih skuptina,obnaati magistrature i sveenike slube(ius honorum).bavili su se zemljoradnjom,to im je omoguilo gospodarsku prevlast. [15: Stanojevi,O;Rimsko pravo ,bosanskohercegovako izdanje,Sarajevo;Magistrat,2000,str.35. 2 ]

Plebejci su bili slobodni ljubi ije porijeklo nije sa sigurnou utvreno.U odnosu na patricije bili su diskriminirani u politikom i gospodarskom pogledu zbog toga to nisu pripadali staroj gentilnoj oranizaciji.preteno su se bavili obrtom i trgovinom koji u to vrijeme nisu bili unosni zbog opceg siromatva.Imali su pravo sklapati pravneposlove civilnog prava da bi mogli poslovati sa patricijima.Nisu mogli obnaati dravne ni sveenike slube(nisu imali ius honorum),niti su mogli sklopiti zakonit brak sa patricijima (nisu imali ius conubii).Premda su teret ratovanja snosili podjednako sa patricijima,najvei dio ratnog plijena pripadao je patricijima.to su bili razlozi zbog kojih su plebejci vodili ogorenu borbu za politiku emancipaciju i dodjeljivanje zemlje

Poloaj plebejaca je donekle popravljen reformom Servija Tulija i svakaklo donoenjem Zakonika XII tablica.Klijenti su bili siromani puani koji su se stavljali pod zatitu nekog patricija(patronus).[footnoteRef:16]Odnos klijent-patron je mjeavina starih,rodovskih,i novih,klasnih elemenata.To je lina veza izmeu pripadnika viih slojeva i jednog broja siromanijih graana,sa obostranim pravima i obvezama.[footnoteRef:17]Patron je pruao zatitu davao poklone u hrani i novcu,a klijenti su pratili patrona na sudu,sakupljali otkupninu ako dopadnu ropstva. [16: arac,M/Lui,Z;Rimsko privatno pravo,Pravni fakultet,Sarajevo,200,,str.15.] [17: Horvat,M.,Rimsko pravo,Zagreb,2002,str.17. ]

Robovi u ovom razdoblju nemaju veliku ulogu u gospodarstvenom ivotu.Svi lanovi obitelji prinueni su raditi.zato ropstvo ima patrijarhalni karakter.Izvori ropstva bili su ratovi i duniko ropstvo u koje se padalo povodom tadanjeg pravnog posla tzv.nexum.Poloaj robova u ovo vrijeme nije bio puno gori od poloaja klijenata.U kasnijem razdoblju rimske drave polaaj robova e postati veoma teak,robove su smatrali stvarima(res).Rimljani nisu voljeli kodifikacije,to je bio jedan od razloga za elastinost njihovog pravnog sisitema[footnoteRef:18].Zakon 12 tablica, iako skromnog karaktera,ipak predstavlja pravni zbornik,kodifikaciju koja je prema definiciji zakonski tekst koji na iscrpan nain regulira itavu oblast drutvenih odnosa. [18: Stanojevi,O;Rimsko pravo ,bosanskohercegovako izdanje,Sarajevo;Magistrat,2000,str.52]

Zakon 12 tablica je donesen 451.i 450.god.pr.n.e.Premda je to ve vrijeme rane republike,Zakonik 12 tablica je kodifikacija starog civilnog prava nastalog u najstarijem periodu.[footnoteRef:19] Donoenje Zakona 12 je rezultat nastojanja plebejaca da se pravo popie i objavi,ali je ujedno i sasvim normalna posljedica osnivanja i uvrivanja dravne vlasti.Iako je smatran osnovom cjelokupnog javnog i privatnog prava,Zakon 12 tablica najveu pozornost posveuje onim pravilima obiajnog prava koja su izazivala sporove i razliita tumaenja. Prije toga izabrana je grupa od deset ljudi koja je preuzela vlast. Jedna delegacija je otila u Grku i grke kolonije na jugu Italije da prouava Solonove reforme i druge grke zakone. Ova komisija (decenviri legibus scribundis-desetorica koja trebaju napisati zakone),sastavljena od patricija objavila je deset tablica. Trebalo je rjeiti jo neka pitanja ,pa su sljedee 450 god.pr.n.e. izabrani novi decenviri,od kojih su petorica bili plebejci i oni su dodali jo dvije tablice.[footnoteRef:20] Tablice su bile izloene na forumu,ali su u poaru pri provali Gala 390 god.stare ere izgorjele jer su bile od drveta.Napravljene su nove bronzane koje naalost do danas nisu sauvane. O sadrini Zakona 12 tablica mnogo se zna, jer je citiran ne samo u djelima pravnika,ve i u raspravama gramatiara govornika,historiara,to je omoguilo rekonstrukcije. Ipak ti citati nisu dovoljno autentini ,jer obino ne donose doslovni tekst,ve njegovo prepriavanje,a samo u pet-est sluajeva pominje se tablica iz koje je uzeta odreena odredba.Pisci koji se pozivaju na Zakon 12 tablica su ponekad modernizirali jezik (to nije arhaini latinski) i sadraj (navode novane iznose kazne,a u to vrijeme Rimljani jo ne kuju svoj novac). Kako god rekonstrukcije nisu dovoljno pouzdane i vjerovatno u njima ima njima ima vie reda nego to je bilo u orginlnom tekstu. Jezik zakona je saet ,jasan. U tom pogledu Rimljani ve nagovjetavaju svoj talent za pravo. Po sadrini nije mnogo iznad slinih zbornika drugih naroda,ali ih u pogledu konciznosti znatno nadmauje. [19: arac,M/Lui,Z;Rimsko privatno pravo,Pravni fakultet,Sarajevo,2006,str.19.] [20: Puhan,I.,Rimsko pravo,Pravni fakultet,Zagreb,2002,str.26. ]

Sadaj Zakona po tablicamaSadraj na ploama dijeli se ovako1. ploa: pozivanje pred sud2. ploa: raspravljanje pred sudom3. ploa: ovrha4. ploa: obiteljsko pravo5. ploa: tutorstvo i nasljedno pravo6. ploa: vlasnitvo i pravni poslovi7. ploa: susjedovi i meani odnosi8. ploa: privatni delikti9. ploa: javni delikti i kazneni postupak10. ploa: redarstveni propisi i ius sacrum (sakralno pravo)11. i 12. ploa: nadopune ostalim ploama

Religijski uticaj je veliki,ipak se pravi jasna razlika izmeu normi koje reguliraju religijske odnise (fas) i pravnih pravila (ius).[footnoteRef:21] Ali zato nisu dovoljno odvojeni javno pravo od privatnog, stvarno od obligacionog. [21: Stanojevi,O;Rimsko pravo ,bosanskohercegovako izdanje,Sarajevo;Magistrat,2000,str.53. ]

Zakon titi vlast porodinog starjeine ( pater familias ) i privatnu svojinu. Proglaava se pravo na sastavljanje testamenta ,to nijedan narod na tom stupnju nije imao. Mee su svete,a za nevraeni dug prijeti ropstvo ili smrt.[footnoteRef:22] [22: Puhan,I.,Rimsko pravo,Pravni fakultet,Zagreb,2002,str.27. 5]

Pitanje postupka je bilo od iznimne vanosti kako za plebejce,koji su nastojali smanjiti samovolju patricijskih magistrata,tako i za dravu,koja je osnivanjem sudova i uzimanjem pravosua u svoje ruke nastojala sprijeiti potpunu samovolju u zatiti prava.[footnoteRef:23] Teak poloaj plebejaca vidljiv je iz propisa koji reguliraju ovrni postupak. Dunik ,koji ne bi vratio dug,bacan je u okove i konano prodavan u ropstvo ili usmren. Primitivna i barbarska obiljeja se ogledaju i u kaznenopravnim propisima. Zakonik predvia kaznu taliona ( oko za oko,zub za zub ). Ipak predviena je mogunost da se kazna taliona zamijeni nagodbom ili sporazumom o oprostu po emu su Rimljani svakako bili mnogo ispred ostalih naroda u tom periodu. Poto je zakonik nastao primitivnoj i praznovjernoj sredini, Zakonik sadri i propise o arolijama za koje su predviene najstroije kazne. Za neka kaznena djela su predviene religijske sankcije ,npr. Kazna saceriteta za patrona ( svako ga je mogao nekanjeno ubiti jer je bio izuzet iz ljudske i boanske zatite ) koji izigra klijenta (tab.VII). [23: arac,M/Lui,Z;Rimsko privatno pravo,Pravni fakultet,Sarajevo,2006,str.19.]

Iz oblasti obveznog prava ima veoma malo propisa , to je posljedica siromanog gospodarstva,nerazvijene razmjene dobara i slabog pravnog prometa. Zakonik poznaje mali broj ustanova obveznog prava: kupoprodaju,zajam (nexum i stipulatio ),neke obavezne odnose nastale iz protupravnih radnji-delikata,ali i one su vrlo nerazvijene. Obvezno pravo jo uvijek nije u potpunosti izdiferencirano od ostalih grana prava. Poslovi su apstaktni i formalistiki to odaje veliki uticaj religije.[footnoteRef:24] Poslovi moraju biti zaljueni u strogo propisanoj formi u nazonosti svjedoka ili pred magistratom ,a ispunjenje svih formalnosti je bitan i konstitutivan elemenat ugovora. Vea je panja posveena privatnim deliktima,ijim izvrenjem nastaje obligacioni odnos izmeu delikventa i oteenog. Npr. Kod tjelesne povrede (iniuria),ako neko slobodnom ovjeku slomi kost mora platiti kaznu u iznosu od 300 asa,za roba 150 asa itd. [24: Stanojevi,O;Rimsko pravo ,bosanskohercegovako izdanje,Sarajevo;Magistrat,2000,str.53.]

Formalizam koji je bio prisutan u ovim poslovima praen je simbolikom. Ruka je bila simbol vlasti , tap-svojine, koplje-dravnog autoriteta. Ako ne moe donijeti cijela stvar, donosi se njen simbol: kamen od kue, pramac od broda,runo od ovce. Meutim ugovori su se morali potovati,vaio je princip Cum nexum faciet mancipiumque , uti lingua muncupassit,ita ius esto (kada zakljue nexum ili mancipaciju,kako izgovore rijei neka to bude zakon).[footnoteRef:25] [25: Stanojevi,O;Rimsko pravo ,bosanskohercegovako izdanje,Sarajevo;Magistrat,2000,str.53.]

to se tie stvarnopravni propisa Zakonik posebnu panju posveuje pitanjima vlasnitva na nekretninama, te susjedovnim i meanim odnosima. Kako se u to vrijeme formira u uvruje privatno vlasnitvo na nekretninama, Zakonik propisuje uvjete za stjecanje vlasnitva putem dosjelosti predvia rok dosjelosti za nekretnine od dvije godine , a za sve ostale stvari jednu godinu. Mnogo propisa ukazuje na seljako-poljodjelski karakter ondanjeg rimskog drutva. Velika je pozornost posveena ureenju mea(tab.VII), regulira se pravo sakupljanja plodova koji padnu na susjedovo zemljite , visina grana sa susdjedovog zemljita, predvieno je da onaj ko bi nou posjekao ili preorao tue plodove bude objeen u ast boginje Cerere ( i u ovom sluaju vidljiv je odreeni uticaj religije na stvaranje pojedinih djelova Zakona 12 btablica ).Pored mnogo primitivnih obiljeja Zakon sadri mnoge napredne misli.[footnoteRef:26] Na podruju privatnog prava se proklamuje naelo tzv. Privatne autonomije:doputeno je slobodno ugovaranje i uduivanje uz uvjet da se ne povrijedi pravni poredak;sklopljeni ugovori se moraju potivati. [26: arac,M/Lui,Z;Rimsko privatno pravo,Pravni fakultet,Sarajevo,2006,str.2 ]

U podruju nasljednog prava se uvodi ideja o slobodi raspolaganja imovinom za sluaj smrti(pravo na sastavljanje testamenta) (tab.V). U sluaju da je pater familias umro ,a da iza sebe nije ostavio oporuku, predvien je zakonski red nasljeivanja utemeljen na agnatskom srodstvo.to se tie kaznenog prava nasluuje se postojanje subjektivnog elementa krivnje. Propisano je da za nehotino ubistvo treba samo izvritit ritualno rtvovanje ovna , to da u takvom sluaju osveta nije doputena. Ovo vjerovatno treba tumaiti da se ubojstvom treba smatrati treba smatrati samo ono oduzimanje tueg ivota koje je uinjeno svjesno i namjerno. Takvo su ubistvo mogli osvetiti roaci ako ne bi dolo do nagodbe.Ova navedena teza jasno upuuje na to da su Rimljani poznavali umiljaj kakav je poznat u modernoj pravnoj nauci.Navedene injenice jasno oslikavaju talent Rimljana za stvaranje prava. Zakonik proglaava naelo legaliteta u izvravanju smertne kazne zabranjujui da se ubije ovjek koji nije bio prethodno sudjen (tab.IX). O smrtnoj kazni graana mogla je odluivati samo najvia skuptina. Zabranjeno je donoenje propisa koji bi bili na tetu odreenog pojedinca.[footnoteRef:27] Jedna od velikih vrijednosti Zakona 12 tablica je u tome to je , izuzev robova na sve jednako primjenjivan. udno je da je zadrana zabrana sklapanja braka izmeu patricija i plebejaca, ali je i ovo uskoro ukinuto donoenjem Kanulijevog zakona 445 god.pr.n.e. [27: arac,M/Lui,Z;Rimsko privatno pravo,Pravni fakultet,Sarajevo,2006,str.21.]

Zakon je rezultat kompromisa izmeu patricija i plebejaca, izmeu tradicije i inovacije.[footnoteRef:28]Jedni su uspjeli u nastojanju da se slovo zakona objavi i da se za sve primjeni isti postupak, da se ublae kamate , a drugi : da se titi privatna svojina , da se insolventni dunik strogo kazni , da se zabrane mjeoviti brakovi. [28: Stanojevi, O; Rimsko pravo , bosanskohercegovako izdanje, Sarajevo; Magistrat, 2000, str.54. 8]

Zakon 12 tablica nikada nije zvanino ukinut. On je toliko potovan , da su ga Rimljani u kolama uili napamet jo u vrijeme Cicerona , a rimski pravnici iz II stoljea piu njegove komentare. ak je i u Justinijanovim Institucijama bilo pozivanja na tekst Zakona 12 tablica iako je ovaj donesen hiljadu godina prije toga.Donoenjem Zakona 12 tablica razvitak rimskog preva je omoguen na vrstoj osnovi , ali i elastino jer su se njegove odredbe interpretacijom mogle prilagoavati promijenjenim okolnostima. Naravno da su mnoge odredbe zastarjele. Neke su izgubile izgubile svaki smisao i prestale su da se primjenjuju (zabrana bacanja ini, magijske pjesme), druge su bile izriito ukinute odredbama zakona ili pretorovim ediktom (nasljedni redovi,kanjavanje tjelesnim povredama,zabrana mjeovitih brakova ). Dosta veliki broj pravila nategnutim tumaenjem dobio

novu sadrinu,koja je odgovarala potpuno drugaijim uslovima u drutvu, porodici i privredi (pravila o odraju, emancipacija lanova porodice). lanovi prve desetorice (451. p. n. e.): Apije Klaudije Kras Inregilski Sabinski,konzul(lat.Appius Claudius Crassus Inregillensis Sabinus) - ef komisije, Tit Genucije Augurin,konzul(lat.Titus Genucius Augurinus), Tit Venturije Kras Cikurin (lat.Titus Veturius Crassus Cicurinus), Gaj Julije Julo (lat.Gaius Iulius Iullus), Aulo Manlije Vulzon (lat.Aulus Manlius Vulso), Servije Sulpicije Kamerin Kornut (lat.Servius Sulpicius Camerinus Cornutus), Publije Sescije Kapiton Vatikanski (lat.Publius Sestius Capito Vaticanus), Publije Kurijacije Fist Trigemin (lat.Publius Curiatius Fistus Trigeminus), Tit Romilije Rok Vatikanski (lat.Titus Romilius Rocus Vaticanus), Spurije Postumije Albo Regilski (lat.Spurius Postumius Albus Regillensis).

lanovi druge desetorice (450. p. n. e.):

Apije Klaudije Kras Inregilski Sabinski (lat.Appius Claudius Crassus Inregillensis Sabinus), Marko Kornelije Maluginski (lat.Marcus Cornelius Maluginensis), Marko Sergije Eskvilin (lat.Marcus Sergius Esquilinus), Lucije Minucije Eskvilin Augurin (lat.Lucius Minucius Esquilinus Augurinus), Kvin Fabije Vibulan (lat.Quintus Fabius Vibulanus), Kvint Petelije Libon Vizol (lat.Quintus Poetelius Libo Visolus), Tit Antonije Merenda (lat.Titus Antonius Merenda), Cezon Duilije Long (lat.Caeso Duillius Longus), Spurije Opije Kornicen (lat.Spurius Oppius Cornicen), Manije Rabulej (lat.Manius Rabuleius).

Reforma Servija Tulija (555. Pr.n.e.)

Ovom reformom unitena je stara organizacija bazirana na gensovima te se pojavila nova organizacija vojske i skuptine. Sve puanstvo (bez obzira o kome je rije) podjeljeno je u 5 razreda prema bogatstvu. Svaki razred je davao odreen broj centurija. Uskoro su centurijanske skuptine potisnule kurijatske skuptine, i postale glavnim organom za okdluke. Svaka centurija je imala po jedan glas. Izvrena je podjela zemlje na teritorijalne jedinice (tribuse) [footnoteRef:29]i podreivanje graana upravnoj vlasti po teritorijalnom a ne po gentilnom ureenju. Patriciji i dalje nadmoni, plebejci i dalje zapostavljeni premda su kasnije dobili neka prava [29: Obrad Stanojevi, RIMSKO PRAVO, Beograd, 1986. Godine, str.64]

Staro civilno pravoRimsko pravo se deli na: (1)staro civilno pravo, koje je jedino pravo sve do punskih ratova (2)klasino pravo, koje se stvara od punskih ratova i dostie svoj vrhunac u principatu (3)postklasino pravo, svojstveno dominatu.

Najstarije rimsko pravo je bilo obiajno i primitivno pravo.Pravo se ne mea u porodine odnose.Kao obiajno pravo ono se pamti i prenosi usmeno.Proeto je religioznim i magijskim elementima.Religiozni strah je bio vaan oslonac potovanju prava, u vreme kad je drava jo bila slaba.Veza prava i religije je bila velika.Svetenici (pontifici) su jedini poznavali pravo.Objavljivanje prava u pisanom obliku, Zakon XII tablica, oznaava ne samo raskid prava sa religijom ve i okonanje primitivne epohe.Pravo uvek sadri i element forme.Forma ima svoju svrhu.Forme su nastale iz tradicije, dugotrajnim ponavljanjem dok nisu standardizovane i shvaene kao sutinski deo pravnog akta.Bez forme nema pravnog posla.U primitivnom pravu, neko kome je nainjena nepravda pribegava osveti.Potom se stvara sudski postupak sa ciljem da se osveta dovede pod kontrolu.U primitivnom pravu, na prvom mestu je religija, potom etika, pa tek onda pravo.Najvia vrednost je odanost otadni.Ljudi su deo zajednice, kojoj su podredjeni i bez koje nemaju smisla.U privatnim odnosima najvei znaaj je imala vera, u obliku boanstva koje je iz svog hrama bdilo nad graanima i pratilo ta rade, njihove sporazume i potovanje zadate rei.Apstraktni poslovi su davali mogunost zloupotrebe i ne bi funkcionisali bez vere (fides).Re Rimljanina je, i bez svedoka, za njega zakon[footnoteRef:30]!Posle punskih ratova vera (fides) postaje pravna ustanovabona fides. [30: arac,M/Lui,Z;Rimsko privatno pravo,Pravni fakultet,Sarajevo,2006,str.19.]

[footnoteRef:31] [31: Stanojevi, O; Rimsko pravo , bosanskohercegovako izdanje, Sarajevo; Magistrat, 2000, str.57.]

Obiajno pravo je skup normi koje su nastale dugotrajnim ponavljanjem ponaanja ljudi u odreenim situacijama.Ljudi vre svakodnevne poslove i interakcije, a ukoliko se pojavi spor oni trae nain da zatite svoje interese.Poto se obiajno pravo ne pie, neko ga je morao pamtiti i tumaiti.U Rimu su to bili svetenici (pontifices).Oni bi esto tumaili zakon na nain da zatite interese patricija.Zakon XII tablica je prvo pisano pravo u Rimu.Napisano je pod pritiskom Plebejaca, kojima je bilo u interesu da se zakon javno objavi, radi njegove nepristrasne primene.Patriciji su pristali te je 451. god. p.n.e. napisan zakon na XII tablica i okaen na forumu.Tablice 1-3. su se bavile sudskim postupkom, 4. i 5. porodinim i naslednim pravom, 6. i 7. imovinskim odnosima, 8. i 9. deliktima, 10. sahranjivanjem, 11. i 12. odredbama raznovrsnog sadraja.Zakon je napisan sveanim i saetim stilom.Zakon je kodifikacija dopunjenog obiajnog prava.Sadri normu kojom se ozakonjuje pravo naroda da (ubudue) sam donosi zakone.Odmah potom je skuptina poela da donosi nove zakone.Zakon XII tablica nikad nije ukinut u celini, a Rimljani su prema njemu uvek imali izuzetno potovanje.Pontifici su bili najkreativniji u periodu osvajanja Italije.Konstruisali su razne forme za postizanje odreenih ciljeva.Na primer, promena poloaja u porodici (emancipatioiadoptio), raspolaganje imovinom, uslove za primenu testamenta.Pravo koje je tom prilikom nastalo zove seius civile.

KLASINO PRAVOKlasino pravo obuhvata poslednja dva veka republike i celu epohu principata.Deli se na doba stvaranja i doba sreivanja novog rimskom prava.Novine su nastajale najee zahvaljujui radu magistrata (pretora).Pojavljuje se novi pravni sistem razliit odius civile, nazvanius honorariumjer su ga stvorili magistrati.U poslednja dva veka republike su podignuti temelji onom rimskom pravu koje e kasnije posluiti kao osnova evropskog prava.Klasino pravo se pojavilo usled promena u drutvu posle punskih ratova, kad se razvila trgovina i novana privreda, za koje staro civilno pravo nije imalo adekvatna reenja.Grka filozofija i retorika su takoe doprineli oblikovanju klasinog prava.Pojavljuje se misao o pravu zajednikom svim ljudimaius gentiumije se norme primenjuju i na strance (peregrine).Poetkom principata rimljani koriste dva pravna sistema: civilno i honorarno pravo.U najveem broju sluajeva, graanin moe izabrati kojim pravom e tititi svoje interese.Mogua pravna nesigurnost zbog postojanja dva pravna sistema je ublaena sa pojavomius gentium, koji je imao zajednike elemente i sa civilnim i sa honorarnim pravom.Na kraju razvoja rimskog prava, ono se svelo naius gentium.Gnej Flavije je oko 300. god. p.n.e. ukraoverovatno sa dozvolom ili uz podsticaj svog nardreenogformule legisakcija i pravnih poslova te ih objavio kaoius Flavianum.Potom Tiberije poinje prva javana predavanja o pravu.Prvi pravnici (iuris prudentes poznavaoci prava) su bili nobili koji zbog svoje politike karijere, besplatno pruaju graanima pravne usluge, koje su pre njih radili svetenici.Pravnici su poznavaoci i tumai prava a ne njegovi stvaraoci.Delatnost pravnika je postojala sve do kraja principata.Jurispodencija se moe podeliti na tri perioda:(1) republiku(2) doba dve kole(3) epoha Antonina i Severa.Dve kole su bile: sabinijanci i prokuleanci.Pravnici su preuzeli ulogu pontifika: oni se ne bave istinitou injenica, ve na osnovu injenica tumae pravo.Daj mi injenice, dau ti pravo.No u sutini, pravnici su u znatnoj meri i stvarali pravo, popunjavajui pravne praznine koristei analogiju iliargumentum a contrario.Rimsko pravo je slinije anglosaksonskom, precedentnom pravu, nego evropskom-kontinentalnom pravu (koje se inae razvija po uzoru na rimsko).Razlikovanje pravnih od faktikih pitanja te iznalaenje reenja unutar logike pravnog poretka su predstavljali kljune osobine rimske jurisprudencije, koja je ostavila dubok trag na evropsku pravnu kulturu.Magistrat je davao predlog zakona koji je potom donosila skuptina.Dekret (decreta) je bio pojedinani pravni akt ili onaj koji je doneo pretor.Pravo koje su stvarali imperatori preko konstitucija postepeno postaje novi pravni sistem, koji je paralelan saius civileiius honorarium.Danas se to pravo zoveius extraordinarium.Magistrati donose odluke da li do suenja treba doi i organizuju suenja dok presude donose sudije (obini graani) koje su izabrale same stranke u sporu.Magistrati su mogli objavljivati edikte od kojih je nastaloius honorarium.Edikti se odnose samo na graane u odreenoj regiji, gde magistrat ima nadlenost.Pravna snaga edikta je godinu dana (dok traje mandat magistrata).No magistrati su praktikovali da preuzmu edikte od svojih predhodnika.

POSTKLASINO PRAVOAurelijanovo i Dioklecijanovo obnovljeno carstvo, posle vojne anarhije se mnogo razlikovalo: privreda je opadala, latifundije zatvarane, kolonat umesto klasinog ropstva, apsolutna monarhija, kulturna dekadencija a kasnije i hrianstvo.Sve to je ostavilo trag na pravu.Jurisprudencija [pravnici koji tumae pravo] je nestala tokom perioda vojne anarhije i nije se mogla obnoviti u birokratizovanoj dravi koja je usledila, u ijem sastavu je bila profesionalna sudska organizacija.Sve to princeps odlui ima snagu zakona.U dominatu, jedini izvori prava su vladareve konstitucije (leges).Pravo koje je nasleeno iz principata i koje nije doneo vladar se zoveius.Carsko zakonodavsto je postalo nepregledno.Kodifikacijesu bile nain da se zakon sredi.Kodifikacije (zbornici prava) su postale jedno od kljunih obeleja postklasinog perioda.Postklasino pravo je palo na niske grane i odlikuje se duhovnim siromatvom.Presude su donoene na mehaniki nain: sudije su morale znati stavove pet preminulih pravnika (senat mrtvih: Papinijan, Pavle, Gaj, Ulpijan, Modestin).U dominatu, pravnici vie ne piu originalna dela i svojim miljenima ne doprinose razvoju prava.Pravnici su postali deo dravnog aparata.Uskoro su shvatili da je neophodno sakupiti na jednom mestuu zborniku pravasve zakonske odredbe.Prvi veliki zbornikCodex Gregorianussastavljen je 292. god.Sadrao je reskripte od Hadrijana do Dioklecijana.Codex Theodosianusje izdao Teodosije II, 438. god.Zbornik je sadrao preko 3000 konstitucija od Konstantina pa na dalje.Bilo je i drugih zbornika.Justinijan je vladao od 527. do 565. god..Roen je na Balkanskom poluostrvu, u Taureziju [Cariinom Gradu blizu Lebana].Bio je obrazovan i ambiciozan.eleo je obnoviti veliko jedinstveno carstvo.Imao je velike planove za obnavljanje rimskog prava i to putem kodifikacije (bez koje rimsko pravo ne bi postalo kulturni temelj Evrope).

CORPUS IURIS CIVILIS

Justinijan je bio posljednji car Rimskog Carstva koji je ve na poetku vladavine odluio kodificirati cjelokupno rimsko pravo: IUS i LEGES.Za kodifikatorski posao je formirana komisija od istaknutih pravnika i profesora sa Tribonijanom na elu. 529. godine stupa na snagu CODEX IUSTINIANUS - zbirka carskih konstitucija izdatih prije Justinijana i prilagoenih novim potrebama. Taj kodeks nije sauvan. 533. godine proglaene su DIGESTA ili PANDACTAE - veliki zbornik pravnikog prava - IUS. Od 50 knjiga sve osim 30. 31. i 32. se dijele na titule, koje se sastoje od fragmenata, uzetih iz djela rimskih pravnika. Vei fragmenti su dalje podijeljeni na uvod - principum i paragrafe. Digeste imaju posebnu vrijednost jer su Justinijanovi kompilatori u naslovu svakog fragmenta oznaili ime pravnika i naziv djela uzetog teksta. Najvei broj tekstova je uzet od pravnika koji su sainjavali "senat mrtvih" (Ulpijan, Paul, Papinijan, Scevola, Julijan, Gaj itd.)Najvei dio Digesta se odnosi na privatno pravo, pa su one vaan izvor za recipirano (pandektno) pravo.INSTITUTIONES - predstavljaju prirunik rimskog prava sa zakonskom snagom. Napisane su po uzoru na Gajeve Institucije sa podijelom na 4 knjige, koje se dijele na titule i paragrafe. Tu je obraeno statusno, obiteljsko, stvarno, obvezno i nasljedno pravo, kao i pitanja graanskog i kaznenog postupka. Nakon objavljivanja Kodeksa Justinianusa, Justinijan je donio 50 novih konstitucija koje su 534. godine objavljene pod imenom CODEX REPETITAE PRAELECTIONIS. Nakon kodifikacije Justinijan je objavio i NOVELLAE koje se odnose na sva podruja privatnog ivota. One su sauvane u privatnim zbirkama

IUS HONORARIUM

Sporovi ija rjeenja nisu bila pruena civilnim pravom, nadomjestio je novi pravosudni magistrat - PRETOR. Rimljani su imali dva pretora: gradski pretor (praetor urbanus) - koji je bio nadlean za sporove izmeu rimskih graana i peregrinski pretor (praetor peregrinus) - koji je bio nadlean za sporove izmeu rimskih graana i peregrina i peregrina meusobno.Prilikom stupanja na dunost, pretori su bili duni obznaniti program svoga rada u formi tzv. petorskog edikta (edictum). U tom programu oni su oznaavali odnose kojim e pruati pravnu zatitu, kao i pravna sredstva te zatite (putem tubi - actio i prigovora na tubu - exteptio* kao i drugih pravnih sredstava).Taj pretorski edikt (edictum) [footnoteRef:32]je u poetku saopavan u usmenoj formi, a kasnije i u pismenoj (album). Pretori su imali potpunu slobodu djelovanja, tako da edikt jednog pretora nije obvezivao njegovog sljedbenika, meutim s vremenom e odreena rjeenja, prihvaena u praksi biti preuzeta i preneena iz jednog u drugi edikt, tako da nastaje jedan prenosni dio edikta - edictum translatitium[footnoteRef:33]. Kriterij kojim se pretor rukovodio bilo je naelo pravinosti - aequitas. [32: M.Horvat., Rimsko pravo, Pravni fakultet Zagreb, 44str.] [33: Puhan,I.,Rimsko pravo,Pravni fakultet,Zagreb,2002.,45.str.]

Sve se vie uvaava dobra vjera [footnoteRef:34]- bona fides, koja u pravnim poslovima postaje pravni pojam. Pretor nije bio zakonodavac. Nije smio ukinuti stare, niti donositi nove zakone. Njegova funkcija je bila tumaenje prava. Pretor nije neposredno odluivao u sporovima. Donoenje presude je preputeno sucu. Pretor je utvrivao postoje li pretpostavke za voenje spora, te bi odobrio tubu - actionem dare [footnoteRef:35]ili je uskratio - actionem denegare[footnoteRef:36]. [34: Obrad Stanojevi, Rimsko pravo, Beograd, 1986. Godine,91str.] [35: Ninoslav Pavi , Povijest-Rimsko carstvo4, Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, Zagreb 2007.,84str.] [36: Ninoslav Pavi , Povijest-Rimsko carstvo 4, Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, Zagreb 2007.,84str.]

DODATAK, SLIKE

ZAKON XII PLOA

JUSTINIJAN

CEZAR

ZAKLJUAK

Kroz ovaj rad upoznali smo sve ono na emu je izgraeno svaki rimsko pravo, od njegovih poetaka, razvoja kroj vjekove, do pogleda na njeg u dananjici. Rimsko pravo po svom znaaju za razvoj evropske kulture prevazilazi svako drugo.Zbog toga se i danas izuava rimsko pravo, kao posebna pravna disciplina.Veliina rimskog prava je i u tome to je prevazilo svoje nacionalne granice i ostvarilo sintezu svoje epohe.Pravna genijalnost Rimljana je u tome to su prvi shvatili da zakon nije dat od boga ve da ga ljudi mogu sami stvarati i menjati. Pored svih injenica koje smo naveli u pogledu ove teme, moe se zakljuiti takoer i velika vaznost Zakona XII ploa, jer je u pravom smislu rjei oslikava drutvo i drutveno-politike probleme u klasnoj strukturi Rima u periodu u kome je nastao.Iako zakon ima veliki broj primitivnih i barbarskih rjeenja u pogledu odreenih situacija,ovaj Zakon ipak predstavlja jednu veliku prekretnicu u historiji rimskog privatnog prava.Ovim zakonom je u mnogo emu popravljen poloaj plebejeca, naroito u pogledu vodjenja postupka ,to je plebejcima i bio primarni cilj. Meutim uprkos velikom pomaku u pogledu izjednaavanja plebejaca sa patricijima,u praksi su ostala i dalje odreana diskriminatorna rjeenja kao to je zabrana sklapanja braka izmeu patricija i plebejaca i nexum koji je pretvarao plebejce u dunike robove.Ipak sa donoenjem Kanulejevog zakona iz 445 god.pr. n.e. ukinuta je zabrana sklapanja braka izmeu patricija i plebejaca, a sa lex Poetelia Papiria iz 326 god.pr.n.e. ukinut je nexum posao starog prava koji je pretvarao plebejce u dunike robove .Vrhunac i kraj duge borbe plebejaca za jednaka prava predstavlja lex Hortensia (Hortenzijev zakon) iz 287 god.pr.n.e.koji je dao plebiscitima snagu zakona tj.da odluke plebejskih skuptina obavezuju cjelokupni rimski narod.

LITERATURA Prof. dr Marijan Horvat, RIMSKO PRAVO, Pravni fakultet, Zagreb, 1998. godine Prof. Dr Obrad Stanojevi, RIMSKO PRAVO,Pravni fakultet u Beogradu, Sarajevo, 2000 godine Ante Romac, RIMSKO PRAVO, Pravni fakultet, Zagreb, 2002. godina, Mirela arac-Zdravko Lui,RIMSKO PRIVATNO PRAVO, Pravni fakultet Univerziteta, Sarajevo, 2006. godine, Obrad Stanojevi, RIMSKO PRAVO, Beograd, 1986. godine Ninoslav Pavi, POVIJEST-HELENIZAM I RIMSKA PUBLIKA 3, Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, Zagreb 2007 Ninoslav Pavi , POVIJEST-RIMSKO CARSTVO 4, Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, Zagreb 2007. Stanojevi, O; Rimsko pravo , bosanskohercegovako izdanje, Sarajevo; Magistrat, 2000. Puhan,I.,Rimsko pravo,Pravni fakultet,Zagreb,2002. http://www.nasciturus.com/ http://studomat.ba/skriptarnica/ http://bs.wikiquote.org/wiki/Pravne_norme_i_normativnost:_esej_o_genealogiji http://hr.wikipedia.org/wiki/Dr%C5%BEava

22