Informatički menadžment

Seminarski rad iz kolegija:

Poslovno komuniciranje

Tema:

PERCEPCIJA

Mentor: pred.mr.sc. Neven Garača

Seminaristica: Jelena Fereža, 350

Virovitica, studenog 2009.

2

Sadržaj

Uvod

1. Definiranje percepcije.......................................................................................... 1

1.1. Osnovne karakteristike percepcije................................................................

1

1.2. Teorije ljudske percepcije.............................................................................

1

1.3. Faktori koji utječu na percepciju...................................................................

2

2. Perceptivna organizacija..................................................................................... 3

2.1. Percptivno grupiranje................................................................................... 4

2.2. Percepcija figure i pozadine..........................................................................

4

2.3. Percepcija dubine..........................................................................................

4

2.4. Perceptivna konstantnost..............................................................................

5

3. Perceptivne varke................................................................................................ 5

3.1. Varka kada vidimo nešto čega nema.............................................................

5

3.2. Različite percepcije geometrijskih likova.....................................................

6

3.3. Različite slike................................................................................................

6

3.4. Pogrešne percepcije veličine i oblika........................................................... 6

3.5. Nemoguće slike............................................................................................ 7

3.6. Shepardov ton...............................................................................................

7

Zaključak

3

Literatura

Uvod

Komunikacija predstavlja osnovu socijalizacije čovjeka. Treba ju shvatiti kao odnos

pošiljatelja i primatelja koji razmjenjuju informacije i tumače ih na svoj način te koriste u

svom vlastitom interesu ili potrebi. Sve te informacije završavaju u pishi osobe gdje se

obrađuju i kao rezultat imaju određenu reakciju ili ponašanje. Zbog toga je u poslovnoj

komunikaciji važno poznavati neke od najvažnijih psiholoških determinanti imagea. Image je

intelektualno – emocionalni doživljaj, struktura stavova, mišljenja i predrasuda,a njegove

temeljne psihološke detrrminante su percepcija, stav, motiv, učenje, te kultura.

Predmet ovog seminarskog rada je definicija percepcije, te neke njezine podjele.Svaki

čovjek živi u svom vlastitom svijetu, naš svijet je ono što mi opažamo, osjećamo i mislimo.

Nema načina da dokažemo da crvenu boju svi doživljavamo na jednak način. Međutim, po

različitim pokazateljima možemo zaključiti da naši perceptivni organi rade slično Cilj seminarskog rada je upoznati se sa odnosom između podražaja i reakcije koje se

događaju kod čovjeka, te objasniti koju funkciju percepcija ima u poslovnoj komunikaciji.

Ovaj seminarski rad sastoji se od tri poglavlja. U prvom poglavlju definira se

percepcija i daju se neke osnovne karakteristike te faktori koji utječu na percepciju. U drugom

poglavlju govori se o perceptivnoj organizaciji, a u trećem o perceptivnim varkama i njihovim

podjelama.

4

1. Definicija percepcije

Percepcija je nesvjesni proces kojim mozak organizira podatke dospjele iz raznih osjetila i

inetrpretira ih u smislenu cjelinu. Percepcija nam omogućuje da objekte i događaje

prepoznajemo na smislen način, kao npr. da mrlje boje vidimo kao određeni predmet, da

mnoštvo zvukova čujemo kao govor, da kombinacijom okusa odredimo određeno jelo....

Procesi koji se odvijaju pri percepciju vrlo su složeni,ali mi ipak percipiramo bez

napora, s nevjerojatnom lakoćom. Percepcija je integracija osjeta, znanja, iskustva, prosudbi,

emocionalnih stanja, stavova, vrijednosti i osobina ličnosti.

Između osjeta i percepcije postoji razlika.Osjet je doživljaj koji nastaje uslijed

djelovanja podražaja na naše osjetne organe, a prercepcija je organiziranje i interpretiranje

osjetnih informacija od strane mozga te nam omogućuje da objekte i događaje prepoznajemo

na smislen način.

1.1. Osnovne karakteristike percepcije

Percepcija je emocionalno obojena: osim što percipiramo jednostavne osobine

okoline npr. veličinu, boju, intenzitet zvuka i dr. percepcija obuhvaća i naše subjektivne

doživljaje istih (npr. nešto je lijepo, slasno, zanimljivo, odvratno).

Percepcija, naravno, nije isključiva za ljudsku vrstu. Dapače, u svim formama

životinjskog svijeta imamo oblike osjetljivosti. Čak i jednostavni organizmi (npr. protozoe)

osjetljivi su po čitavoj kontaktnoj površini, a reagiraju na opće podražaje jer osjetne stanice

5

nisu dovoljno specijalizirane. Sa razvijanjem organizma razvijaju se specijalizirani osjetni

organi.

Perceptivni mehanizmi su urođenj i razvijaju se ubrzano u ranom djetinjstvu. Na

primjer: beba stara tek nekoliko dana pokazuje interes za neke objekte u okolini, a

novorođenče ne razlikuje boje, beba sa već par mejseci razlikuje različte nijanse.

1.2. Teorije ljudske percepcije

O percepciji su razvijene brojne teorije, a najvažnije su direktna i konstruktivna

teorija. Direktnu teoriju razvio je E. Gibson a zasniva se na bottom-up pristupu. Takva teorija

polazi od dna, proučavajući fizički podražaj i zatim se „penje“ gore do viših kognitivnih

procesa. Gibson smatra dasu podražaji dovoljno bogati informacijama,a da znanje ili procesi

mišljenja nisu potrebni za percepciju. Druga teorija je konstruktivna teorija koju je razvio

Gregory te se zasniva na top-down pristupu. Ova teorija fokusira se na kognitivne procese

višeg nivoa, postojeće znanje i očekivanja. U ovoj teoriji tijekom percipiranja u obzir

uzimamo očekivanja, poznata znanja o situaciji te ono zaključke do kojih smo došli na osnovi

podataka. Uspješna percepcija zahtjeva inteligenciju i mišljenje pri kombiniranju senzornih

informacija, smatra Gregory.

1.3. Faktori koji utječu na percepciju

PERCEPCIJA

Faktori situacije

Karakteristika

opažatelja

Karakteristike objekta

6

Slika 1. Faktori percepcije

Karaktersitike opažatelja odnosno promatrača su prethodno nepoznavanje osobe,

stavovi i iskustvo, raspoloženje,interesi, motivi, očekivanja, struktura kognitivnog

razmišljanja, sinestezija (neuropsihološki fenomen ujedinjenja osjetila). Karakteristike

promatranog objekta mogu biti fizičke, verbalna (osoba) i neverbalna komunikacija.

Karaktersitike situacije: kontekst i vrsta interakcije, uvijeti okoline, društveno i socijalno

okruženje.

2. Perceptivna organizacija

Percepcija je automatski proces. To je dokazao Stroop svojim testom. Kada vidimo

boju prepoznamo je istog trenutka, kada vidimo riječ, odmah razumijemo njezino značenje.

No kako se percipira kad treba znemariti značenje riječi ili boju! Stroop test dokzuje da je pri

imenovanju boja teško zanemariti značenje pojedinih riječi jer se značenje riječi percipira

automatski.

7

Slika 2:Stroop efekt (izvor:internet)

Osnova percepcije je organizacija podataka iz osjetila.Te procese proučava

geštaltizam, prav koji se početkom dvadesetog stoljeća razvio u Njemačkoj. U prijevodu riječ

Gestalt označava obličje ili cjelinu pa tako geštaltistički pristup ističe važnost cjeline za

percepciju. Osnovna ideja je da geštalata je da se cjelina razlikuje od zbroja pojedinačnih

dijelova. Geštaltistički orjentirani psiholozi naglašavali su važnostdva načela: načela

perceptivnog grupiranja te razlikovanje figure i pozadine.

2.1. Perceptivno grupiranje

Temelj proučavanja perceptivno grupiranja postavio je Max Wertheimer 1923. godine.

koji je uočio načela koja naš perceptivni sustav automatski koristi pri opažanju cjelina. Naš

mozak često mnoštvo objekata dijeli u grupe. Ovdje su spomenuti samo neka najvažnija

načela – načelo bliskosti, načelo sličnosti te načelo zatvaranja.

Kod načela bliskosti elemente koji se nalaze jedan blizu drugome percipiramo

kao cjeline.

Kod načela sličnosti elemente koji su po nekom svojstvu slični percipiramo

kao cjelinu.

8

Kod načela zatvaranja automatski popunjavamo dijelove koj nedostaju tako da

opažamo smislenu cjelinu.

2.2. Percepcija figure i pozadine

Da bismo mogli opažati našu okolinu moramo biti sposobni

razlikovati objekt koji percipiramo od podražaja koji taj objekt

okružuju, odnosno znati što je objekt promatranja a što njegova

okolina. Na prikazanoj slici to je nemoguće razlikovati. Ovdje je

moguće vidjeti dva crna profila na bijeloj pozadini, ili bijelu vazu na

crnoj pozadini, no nemoguće je vidjeti oboje istovremeno.

Slika 3. Percepcija figure i pozadine

2.3. Percepcija dubine

Mi živimo u trodimenzionalnom svijetu i s time nemamo nikakvih problema, ali slika

koja se projicira na našoj mrežnici je dvodimenzionalna, a naš mozak tu dvodimenzionalnost

„pretvara“ u trodimenzionalnost pomoću većeg broja znakova, čega mi nismo svjesni.

Znakovi mogu biti binokularni i monokularni. Binokularni znači da znakovi uključuju oba

oka, a monokularni samo jedno oko. Zbog različitog položaja naših očiju, svako oko gleda

svijet iz drugog kuta, pa se na mrežnicama stvaraju dvije različite slike. Mozak iz tih podataka

"shvati" koji su objekti bliže a koji dalje, pa mi percipiramo svijet trodimezionalno.

Za prercipiranje dubine mozak koristi i konvergenciju očiju. Kad gledamo u neki

predmet, oba su naša oka usmjerena u istu točku. Što je predmet bliže, oči gledaju više "u

križ", odnosno primaknute su bliže jedno drugome.

2.4. Perceptivna konstantnost

Perceptivna konstantnost omogućuje nam da neki predmet percipiramo baš kao taj

predmet iz kojeg god kuta i sa koje god ga udaljenosti gledali. To je pojava koja se očituje u

nepromjenjenosti naše percepcije usprkos velikih promjena u podražajima koji stižu do naših

9

osjetila.Da perceptivna konstantnost ne postoji jedan bismo predmet mogli percipirati kao

beskonačno mnogo različitih predmeta.

3. Perceptivne varke

Perceptivne varke ili iluzije su krivo percipirane pojave koje često mogu biti

zbunjujuće. Najčešće su optičke iluzije koje uključuju samo pojave koje percipiraju oči. Neke

su perceptivne varke uzrokovane nesavršenošću naših osjetila, primjerice tromost oka, a neke

radom mozga. Perceptivne varke treba razlikovati od halucinacija jer kod perceptivnih varki

podražaj postoji, ali je pogrešan, dok ga kod halucinacija nema. Razumijevanje mehanizama

koji dovode do perceptivnih varki može uvelike pomoći i kod razumijevanja uobičajenih

perceptivnih procesa.

3.1. Varka kada vidimo nešto čega nema

U nekim situacijama može se dogoditi da naš perceptivni sustav analizira podražajnu

situaciju tako da vidimo nešto što u stvarnosti ne postoji. Do toga može doći iz više razloga,

no najčešće radi procesa koji se događaju u samom mozgu.Najbolji primjer je Heringova

iluzija sa pravokutnim kvadratićima – mrlje koje ne postoje. Ovdje do varke dolazi radi

procesa koji se odvijaju u receptorima za vid.

Fenomen naknadne slike (pa-slika) predstavlja percepciju do koje dolazi nakon što se

ukloni podražaj.Ovdje se koristi adaptacija oka da bi se, nakon netremičnog gledanja, na

neutralnoj pozadini vidio negativ dotične slike.

3.2. Različite percepcije geometrijskih likova

Kod geometrijskih objekata koji su nacrtani (dvodimenzionalni su), a mogu se

percipirati kao trodimenzinalni objekti često dolazi do različitih mogućnosti percepcije.

Glavni primejri su Neckerova kocka i Schröderove stube.

10

"Trik" je u tome da se trodimenzionalni objekti ne mogu projicirati na dvodimenzionalnu

površinu bez jakog izobličenja. Da je žičani model kocke stvarno ispred nas, zbog

konvergencije očiju znali bismo koja je stranica prednja. Kako je papir (ili zaslon)

dvodimenzionalan, oba su kvadrata na istoj udaljenosti od oka pa to omogućava mozgu da

"zamisli" obje situacije. Zanimljivo je da je mozgu gotovo nemoguće zamisliti figuru kocke

kao plošnu, odnosno kao skup od tri kvadrata (dva veća i jednog manjeg) i dva pravokutna

trokuta. Ista stvar vrijedi i za Schrőderove stube.

3.3. Različite slike

Ponekad je podražajna situacija tako organizirana da ju je moguće vidjeti na više načina. Ne može se reći da je jedna percepcija točna, a druga pogrešna. U slučaju višeznačnih slika moguće je podražaje smisleno interpretiratina više načina. Do toga se dolazi automatski, a vrlo često toga nismo ni svjesni. Ponekad nije lako uočiti oba načina na koji je takve slike moguće vidjeti, te ih treba promatrati dulje vrijeme.

3.4. Pogrešne percepcije veličine i oblika

Naše percepcije veličine ili oblika pojedinih predmeta ne ovise samo o njihovoj stvarnoj

veličini. Također ovise o podražajima koji se nalaze u blizini percipiranih predmeta, bojama i

organizaciji. Takve varke se često koriste u modi ili pri oblikovanju različitih proizvoda.

Primjerice uzdužne crte na dugoj haljini pridonose percepciji vitkosti djevojke koja ju nosi. S

druge strane poprečne crte donose punoću i djevojka će biti percipirana deblja nego što u

stvarnosti je.

3.5. Nemoguće slike

U nekim situacija percipiramo pojedine slike ili geometrijske likove koji ne bi mogli postojati

u stvarnom svijetu no ipak te slike na papiru koji je dvodimenzionalan izgledaju ssasvim

obično i smisleno. Mnoge takve nemoguće geometrijske oblike ljudi ne bi mogli upamtiti i

nacrtati po sjećanju. Njapoznatiji primjer nemoguće slike je poznata grafika Belvedere,

nizozemskog umjetnika Eshera. Na prvi pogled na slici se ne uočava ništa neobično. No, kada

se pogleda malo pažljivije vidi se da stupove ne bi mogli sagraditi u stvarnosti.

11

3.6. Shepardov ton

Roger Shepard otkrio je ovaj ton. Slušajući ga, dobiva se dojam da se ton stalno snižava ili

povisuje, ali je ujedno stalne iste visine. Radi se o nekoliko dionica sinusoidnog zvučnog vala

koje su razmaknute za jednu oktavu. Sve se dionice jednakom brzinom smanjuju, odnosno

frekvencija im se stalno smanjuje. Dionice jedna po jedna završavaju, postupno se stišavajući,

dok istovremeno druga dionica započinje, postupno se pojačavajući. Tako slušatelj ne

primjećuje promjenu dionica, što dovodi do toga da ton zvuči neprekinuto.

12

Zaključak

Percepcija je prvi korak, odnosno prvi doživljaj nekog predmeta, reklame, slike na

temelju kojeg će se oblikovati reakcija koja će na kraju postati vidljiva u smislu potrošaćeva

ponašanja. Koncept percepcije treba uvažavati kod donošenja odluka koje informacije, koja

obilježja proizvoda, u koje vrijeme, kroz koje medije istaknuti da se dospije do ciljne publike i

izazove reakcija.

13

Literatura Bratko, D.: Psihologija, udžbenik za gimanzije, Profil

Garača, N.:Marketinška komunikacija i image, skripta iz kolegija „Poslovna komunikacija“,

Virovitica,2008.

Rathus S.A., Temelji psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1999.

www.hrstud.hr/hrvatskistudiji/skripte/percepcija/PERCEPCIJA.pdf

http://hr.wikipedia.org/wiki/Percepcija

http://hr.wikipedia.org/wiki/Perceptivnevarke